Odnos prema životinjama

“Sve životinje koje po Zemlji hode I sve ptice koje na svojim krilima lete svjetovi
su poput vas.” El-Ena’m 38

Islam strogo zabranjuje zlostavljanje životinja na bilo koji način, svejedno da li je

to udarcima, izgladnjivanjem, opterećivanjem nečim što ona ne može,
spaljivanjem, ili vezivanjem i nepuštanjem. 

Bilježi se od Ibn Omera da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “Žena je

kažnjena Džehennemom zato što je zatvorila mačku i nije joj dala jesti, pa je
mačka uginula. Zbog te mačke je bačena u Džehennem. Nije htjela ni napojiti ni
nahraniti mačku, kada ju je zatvorila, niti ju je htjela pustiti da mačka sebi lovi
nešto za hranu.” (Buhari i Muslim)

Bilježi se od Enesa da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, zabranio da se životinje

uzimaju za metu. Iz navedenih hadisa vidimo jasnu zabranu da se životinja veže
kao meta i da se gađa do smrti, jer u tome je kažnjavanje životinje bez
opravdanog razloga, koji bi to tražio. I ovo je jedan od velikih grijeha, jer se
proklinje počinitelj.

U jednom hadisu stoji da je jedna deva, kada je vidjela Poslanika, a.s., tužno
zamukala. Poslanik, a.s., je došao do nje, pomilovao je po njušci, pa je ona
ušutila. “Ko je vlasnik ove deve? Čija je ovo deva?” – pitao je Poslanik, a.s..
Došao je neki mladić od ensarija i rekao: “Ja, Allahov Poslaniče.” Poslanik, a.s.,
ga je pitao: “Zar se ne bojiš Allaha zbog ove životinje koju ti je Allah dao u
posjed? Požalila mi se kako je izgladnjavaš i opterećuješ.“

Islamski pravnici smatraju da je zabranjeno zavađanje životinja i njihov

podsticanje na to jer u tome nema nikakve šerijatske koristi, u tome je mučenje
životinja bez ikakve koristi za same životinje ili čovjeka. Svoj stav su utemeljili na
sljedećem hadisu: „Allahov Poslanik, a.s., je zabranio međusobnu borbu
životinja.“ Ovdje se može navesti kao primjer razne koride volova, borbi
pijetlova I sl.

Islamski pravnici također zabranjuju lov životinja koje se jedu, ali koje ljudi često
ubijaju samo radi trofeja, a ne zbog stvarne potrebe za hranom. Znači ako se
nema namjera za njeno konzumiranje, lov nije dozvoljen jer se na taj način
životinje nepotrebno uništavaju i takav lov postaje besmislen, i stoga zabranjen
u islamu. 

Allahov Poslanik, a.s., zabranio je uznemiravanje životinja, a naročito onih koje

se brinu o svojim mladuncima. Isto tako zabranjeno je rastaviti životinju od
njena mladunčeta ukoliko je njegov život ovisan o majci.

Brojni su primjeri kod nas posebno u ovim danima kada ima dosta malih mačića
I cuka koje ljudi pohvataju I prevuku negdje samo da nije njima na očima.
Pohvataju mladunce a majku u većini slučajeva ne uhvate I istovare pored puta,
u selo u mnogim slučajevima u sred čaršije, pa to auta I kamioni gaze.

Draga braćo ovo je nedopustivo, dok u Turskoj ispod ruševina spašavaju mačkje
I cuke mi ih ubijamo na takav ružan način. Da se razumijemo ovdje su svi
zakazali I oni koji treba da se brinu o tome, a to je država, krivi su I oni koji
upravljaju azilima, ali krivi smo i mi sami kao građani koji ne poštujemo prava
životinja.

Analizirajući život posljednjeg Allahovog Poslanika, a.s., uočit ćemo bezuvjetnu

ljubav i pažnju prema životinjama, brigu o njihovoj kvalitetnoj ishrani, zabranu
pretjeranog rada, mučenja, te bespravnog ubijanja.

Muhammed a.s., je znao da svako živo biće ima svoju svrhu postojanja i da je
sve stvoreno sa određenom svrhom i ciljem. Stoga, Vjerovjesnik, a.s., svojim
praktičnim primjerima i uputama pokazuje kako da se na najljepši način
ophodimo prema onome što nam je Uzvišeni Allah dao u emanet.

On od svojih savremenika zahtijeva da se prema životinjama ophode blago i

obazrivo, da ih ne izgladnjuju i ne opterećuju preko njihovih mogućnosti, nego
da budu saosjećajni. Zabranjuje im da ih proklinju, napuštaju, uznemiravaju,
zlostavljaju, bilo na psihičkoj ili fizičkoj osnovi. Upućuje ih na konstantnu milost
prema životinjama pa makar se radilo i o žrtvovanju, kada je tražio da ashabi to
obave brzo, uredno i precizno.

Na osnovu navedenog jasno se da zaključiti da je Muhammed a.s., začetnik u

borbi za prava životinja, te da njegov način ophođenja prema životinjskom
svijetu predstavlja pogodnu platformu za razvijanje najljepšeg odnosa prema
ovoj vrsti Allahovih stvorenja.