CHRISTIAN JACQ

Misteriji Ozirisa DRVO ŽIVOTA

Biblioteka LOTOS
CHRISTIANJACQ
Misteriji Ozirisa DRVO ŽIVOTA
Biblioteka LOTOS
Naslov izvornika
Les Mysteres d'Osiris / L'ARBRE DE VIE Copyright © X0 editions 2003.
Ali rights reserved.
Prava za hrvatsko izdanje NAKLADA ENIGMA d.o.o., 2004.
Izdavač NAKLADA ENIGMA d.o.o., Zagreb
Lektura mr. se. Irena Džepina
Urednica Nada Pećnik
Priprema naslovne stranice PL Studio
Tisak i uvez Grafoline
CHRISTIANJACQ
Zagreb, 2004.
Misteriji Ozirisa
DRVO ŽIVOTA
Prevela Sanja Beslać
Naklada Enigma
Iako sve ostane postojano i u vječnom obnavljanju, to je zato što se
tijek Sunca nikada ne prekida. I ako sve stvari ostanu savršene i
jedinstvene, to je zato što misteriji Abidosa nikada nisu otkriveni.
Jambligue, Misteriji Egipta
CIP - Katalogij
Nacionalna j^Sučilišna ki^Jjica - Zagreb
UDK
JACQ, i
Misteriji Ozirisa / Christian Jacq. -Zagreb : Naklada Enigma,
2004- . -(Biblioteka Lotos)
Prijevod djela: Les mvsteres d'Osiris. ISBN 953-6943-06-9 (cjelina)
1 : Drvo života / prevela Sanja Beslać. -
2004
Prijevod djela: L'arbre de vie ISBN 953-6943-07-7
440615022
ISBN 953-6943-07-7
SREDOZEMNO MORE
Guzieh#>LECAIRE Saqqara*M8mPhis,S,jez
1 deS/wa
LacOaroun FAVOUM
SINAI
fOaza ideBahariyah
LIBIJSKA
Hermopolis*
#BeniHassan
fOaza deFarafra
ARABUSKA
PUSTINJA
tfš-Oaza i deDakhleh
Assiout«
^Akhmim
PUSTINJA Abydos • #Dendera
•Theues i dsKhargeh Edfou*
fišphantins«
U
200 km
1
Iker otvori oči.
Nije se mogao pomaknuti. Svezanih stopala i zaglavaka, bio je čvrsto
privezan za glavni jarbol jednog velikog broda, koji je plovio
umjerenim tempom mirnim morem.
Obala kojom se šetao na kraju jednog radnog dana, pet muškaraca koji su
ga napali udarajući ga štapovima, praznina... Tijelo mu je bilo bolno,
glava u vatri.
- Odvežite me! - preklinjao je.
Jedan bradat, krupan čovjek mu se približio.
- Nisi zadovoljan svojom sudbinom, dječače?
- Zašto ste me oteli?
- Zato što ćeš nam biti koristan. Lijepa građevina, zar ne? Zove se
Brza, dugačka je stotinu i dvadeset laktova i široka četrdeset*. Upravo
mi je to trebalo da ispunim svoj zadatak.
- Kakav zadatak?
- Zbilja si radoznao! No čekaj samo, mogu ti povjeriti da smo se
uputili prema zemlji Pounta.
- Božanskoj zemlji? To je samo priča za djecu! Kapetan se nasmiješio.
- Zar misliš da se ovih stotinu i dvadeset mornara, srca hrabrija od
lavljeg, ukrcalo da bi osvojilo legendu? Moja ekipa ne sastoji se od
sanjara, već od grubih veseljaka koji će se obogatiti, jako obogatiti.
;
Af\___*„..„ „ Ofl Qf\ ,
L
MISTERIJI OZIRISA
- Ne marim ja za bogatstvo! Ja želim samo postati pisarom.
- Zaboravi palete, pera i papirus. Vidiš, more je jednako opasno i
nepobjedivo božanstvo kao i Seth. Kad se iduća oluja obruši na nas,
znat ću kako je treba pripitomiti. Trebat će joj samo prinijeti veliku
žrtvu kako bi se moglo doći do Pounta. I zato ćemo te baciti u valove.
Umirući davljenjem, ti ćeš nas zaštititi.
- Zašto... Zastoja? Kapetan je stavio prst na usta.
- Državna tajna - promrmljao je. - Čak ni čovjeku, koji živi svoje
posljednje sate, ne mogu je otkriti.
I kako se kapetan udaljavao, Iker je počeo drhtati. Umrijeti u
petnaestoj godini, iz nepoznata razloga, nije li to bio vrhunac
nepravde? Bijesan, uzalud se pokušavao osloboditi svojih okova.
- Beskorisno, maleni, to su čvorovi stručnjaka - promatrao ga je jedan
izbrazdan četrdesetogodišnjak, koji je bio ulijepljen lukom. - Ja sam
te svezao, a ono što Kornjačino oko napravi, dobro je napravljeno.
- Nemoj se pretvoriti u kriminalca! Bogovi će te kazniti
- Ne mogu te više slušati, ubijaš mi apetit. Kornjačino Oko sjeo je na
krmu.
Siroče, kojeg je podučavao jedan stari pisar koji ga je zavolio, Iker
je pokazao vrlo živahno zanimanje za studij. Zbog njegove upornosti,
nesumnjivo bi ga angažirala administracija nekog zamka, gdje bi
provodio svoje sretne dane.
No, nije više bilo ničega - osim te ogromne vodene širine koja će ga
progutati.
Noseći veslo na ramenu, jedan mladi mornar prošao je pored zatvorenika.
- Ti, pomozi mi! Čovjek je zastao.
- Što hoćeš?
- Odveži me, preklinjem te!
- Kuda ideš, glupane? Bilo bi te glupo utopiti prije vremena, Barem
ćeš, umrijevši kad to bude neophodno, biti koristan. A sada, daj nam
mira! Ako ne, časti mi Oštrice Noža,
Ali ti
DRVO ŽIVOTA
Iker se prestao otimati.
Njegova je sudbina bila zapečaćena.
Ali zašto on? Prije nego nestane, htio bi barem dobiti odgovor na to
pitanje. Državna tajna... Kako je jedan pisarski šegrt bez novca mogao
prijetiti moćnom faraonu Sezostrisu, trećem od imena, koji je vladao
Egiptom jednom rukom? Uistinu, kapetan mu se samo rugao. Njegova banda
razbojnika dočepala se prvoga koji je naišao.
Kornjačino Oko dao mu je malo vode da popije.
- Bolje je da ništa ne jedeš. Ne izgledaš kao mornar.
- Može li kapetan zaista predvidjeti oluju?
- U to možeš biti siguran!
- A ako se ne dogodi nikakva katastrofa? Onda bi me mogli osloboditi!
Kapetan je udaljio Kornjačino Oko.
- Nemoj se nadati, moj dječače. Tvoja sudbina je da postaneš žrtvom.
Prihvati je, uživaj u tom veličanstvenom spektaklu. Što ima ljepše od
mora?
- Moji roditelji će me početi tražiti, a vi ćete svi biti uhićeni!
- Ti više nemaš roditelja i nitko neće ni primijetiti tvoj nestanak.
Već si mrtav.
DRVO ŽIVOTA
11
Nije više bilo ni daška vjetra, a vrućina je postajala sve gorom.
Nepokretno ležeći na mostu, većina je mornara drijemala, čak je i
kapetan zadrijemao.
Iker je prešao granicu očaja. Skupina razbojnika bila je odlučna u tome
da ga pogubi, i što god se dogodilo, nije imao nikakva izlaza.
Mladi čovjek je bio užasnut idejom da će ga progutati more, daleko od
Egipta, bez i najmanjeg obreda, bez sprovoda. I osim fizičke smrti,
bilo je to ništavilo, kazna namijenjena samo kriminalcima.
Kakvo je zlo počinio daje zaslužio takvu sudbinu?
Iker nije bio ni ubojica ni kradljivac, nije ga se moglo optužiti ni za
laž ni za lijenost. Međutim, našao se ovdje, osuđen na najgore.
U daljini, površina se vode bljeskala. Iker je vjerovao da je riječ o
jednostavnoj igri odsjaja, no pojava se širila. Plima se povećavala,
jednako brzo kao što se i divlja zvijer baca na svoj plijen. U istome
trenutku stotine malih oblaka, koji su se pojavili niotkuda, prekrili
su nebo i stvorili čvrstu, crnu masu.
Grubo prekinut iz svog drijemeža, kapetan, pun nevjerice, promatrao je
to otpuštanje snaga.
- Ništa nije najavljivalo ovu oluju, promrmljao je, zaprepašten.
- Probudi se i podijeli zadatke - zatražio je užurbano od
- Jedra... Skupite jedra! Svi na svoja mjesta! Grmljavina je zatutnjala
takvom snagom da je većina
mornara ostala ukopana na mjestu.
- Trebalo bi žrtvovati malog - podsjetio je Oštrica Noža.
- Pobrini se za to - naredio je kapetan.
Čim je bio odvezan, Iker se počeo boriti. Naravno, nije imao nikakvih
izgleda da porazi svog protivnika, no umrijet će časno.
- Radije bih ti prvo prerezao vrat - najavio je mornar. - Bit ćeš još
uvijek pomalo živ kad te bacim preko ograde, a bog mora zadovoljan.
Iker nije mogao svrnuti pogleda s oštrice kremena koji će mu presjeći
život.
U trenutku kad je oštrica zasjekla njegovo meso, munja je proparala
oblake i preobrazila se u plameni jezik koji je zasuo Oštricu Noža.
Mornar se obrušio urlajući.
- Val - urlao je Kornjačino Oko - val je čudovištan! Jedan vodeni zid
valjao se prema čamcu.
Nijedan mornar, a svi su bili iskusni, nije nikada vidio užas sličan
ovome. Zgrčeni, svjesni daje svaka njihova kretnja uzaludna, ostali su
nepokretni, obješenih ruku, očiju prikovanih za val koji se
užasavajućom grmljavinom obrušio na Brzu.
Prsti njegove desne ruke zgrabili su nešto mekano i vlažno.
Pijesak... Da, to mora daje bio pijesak.
Tako, tlo drugog svijeta bilo je jedna pustinja natopljena nezasitnim
morem, nesumnjivo nastanjena užasnim bićima koja su proždirala
osuđenike.
Da, još je uvijek imao ruku, Iker je možda imao i nogu, dakle oboje.
Micali su se, i njegova lijeva ruka.
I mladi se čovjek usudio otvoriti oči, a potom i podignuti glavu.
Plaža.
Veličanstvena plaža bijeloga pijeska. Nedaleko, brojno drveće.
Ali zastoje njegovo tijelo bilo tako teško?
12
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
13
za dio jarbola. Oslobodio se s mukom i polagano ustao, pitajući se još
uvijek je li mrtav ili živ.
Na sve strane plutali su razbacani ostatci Brze. Divovski val otrgnuo
je jarbol i Ikera da bi ih odnio do otoka natopljenog suncem, punog
bogate vegetacije.
Mladi čovjek patio je samo od ogrebotina i udaraca.
Teturajući, obišao je otok. Nekolicina mornara možda je imala istu
sreću kao i on. U tom slučaju treba biti spreman na borbu!
No, plaža je bila pusta. Čamac i njegovu posadu progutalo je bijesno
more. Samo jedan preživjeli - Iker, žrtva ponuđena proždiratelju.
Mučila gaje glad.
Lutajući prema središtu otoka, primijetio je datuljine palme, smokve,
lozu, čak i vrt u kojem su rasli krastavci, pored jednog izvora bistre
vode.
Iker se nakljukao voćem prije nego je i pomislio da je jedini stanovnik
tog komadića zemlje izgubljene usred valova.
Zašto su se domoroci skrivali i kakav je bio njihov odnos prema
uljezima?
Trbuha zgrčenog od straha, Iker je istraživao mjesto.
Nikoga.
I ni najmanjeg traga nijednom stanovniku. Njegov jedini pratitelj bilo
je njegovo srce. No, dječak od petnaest godina morao je rano iscrpiti
svoju zalihu uspomena.
Iscrpljen od preburnih osjećaja, zaspao je u sjeni sikamora.
Poslije buđenja Iker je još jednom istražio područje, bez ikakvih
rezultata. Primijetio je da velike ribe nisu oklijevale prići plaži i
da su tako postajale lagan plijen. Jednom granom i ostacima užeta,
mladić je napravio ribički štap i poslužio se jednim crvom kao mamcem.
Tek stoje svoje rudimentarno oruđe uronio u vodu, neka vrsta grgeča se
uhvatila.
Ovdje preživjeli nije bio osuđen na smrt od gladi.
Trebalo je još upaliti vatru bez uobičajenih sredstava za Egipat, čiji
su glavni elementi bili gudalo i lučno oruđe. Srećom, Iker je spazio
mali komadić mekanog drveta i jedan drugi,
koljenima. Pritišćući drvo i snažno okrećući polugu stoje brže mogao,
uspio je izazvati takvo zagrijavanje da je jedna iskrica frcnula.
Nahranio ju je žilicama dobro osušene palme i stavio je pržiti svoju
ribu.
Prije nego ju je okusio, trebao je obaviti ono bitno -zahvaliti
bogovima koji su mu poštedjeli život.
U trenutku kad je Iker podigao ruke iznad plamena u pokretu molitve,
začula se grmljavina, drveće je zatreperilo, a zemlja zadrhtala.
Prestravljen, mladić je poželio pobjeći. Posrnuo je, njegova glava
udarila je snažno u deblo jedne smokve.
¦I

n-w tvnfn t-*n n+intnit/f>1

DRVO ŽIVOTA
15
Munje, nebo u plamenu, divovska zmija zlaćane kože i lazuritnih pruga!
Ovoga puta, Iker je doista bio mrtav, i čudovišna pojava s drugog
svijeta približavala mu se kako bi ga proždrla.
No, gmaz se zaustavio i zadovoljio se promatranjem.
- Zašto si upalio vatru, mali čovječe?
- Da... da bih ti odao poštovanje!
- Tko te doveo ovamo?
- Nitko, val... Čamac, mornari... A onda...
- Reci mi svu istinu i odgovaraj bez zamuckivanja. U protivnom,
pretvorit ću te u pepeo.
- Gusari su me oteli u Egiptu i željeli su me živog baciti u more kako
bi ga umirili! No, kapetan nije predvidio divlju oluju. Brod je bio
uništen, a ja sam jedini preživjeli.
- Bog te spasio od smrti - potvrdila je zmija. - Ovo je otok Ka, otok
stvaralačke snage, snage svemira. Ništa ne postoji bez nje. No, ovo je
područje pogodila jedna zvijezda koja je pala s vrha neba i sve se
upalilo. Ja, gospodar božanske zemlje, čudesne zemlje Pounta, nisam
mogao spriječiti kraj svijeta. A ti, jesi li ti spasio svoj?
Opeklina je probudila Ikera.
Vatra se proširila do jednog grma i plamenovi su okrznuli mladića.
Osvrćući se, ustanovio je da nikakva divovska zmija nije vrludala
okolicom. Zatim se pobrinuo da pogasi početak požara.
bio utvara i da je uistinu govorio, glasom koji nije nalikovao ni na
što poznato i kojega će se zauvijek sjećati. Zadnji plamičci su
nestali, mladić se uputio prema izvoru.
Na zemlji, dvije škrinje.
Iker protrlja oči.
Škrinje su još uvijek bile ondje. Polako im se približio, kao da su
predstavljale prijetnju.
Netko se igrao njegovim živcima.
Netko se skrivao u raslinju i mora daje spasio taj plijen s Brze ili
neke druge lađe. Netko tko neće oklijevati riješiti se uljeza kako ne
bi morao dijeliti svoj plijen.
- Ne moraš me se bojati - vikao je Iker - tvoje blago me ne zanima!
Umjesto da se borimo, surađujmo da bismo preživjeli!
Nitko nije odgovarao.
Iker je ponovno istražio otočić, stalno mijenjajući smjer, vraćajući se
svojim tragovima, ubrzavajući kretanje ili ga naglo usporavajući. Svih
osjeta u stanju stalne pripravnosti, vrebao je i najmanji znak
prisutnosti eventualnog neprijatelja.
U čistom strahu.
Morao se razuvjeriti - bio je jedini stanovnik otoka.
Ali te škrinje... Sigurno ih nije umislio.
Mora da su ostale od prošlog brodoloma i neki ih je val donio ovdje.
Preostalo je samo da ih otvori.
Sadržavale su vreće lana i bočice od fajanse iz kojih se širio ugodan
miris. Bez sumnje, skupocjeni parfemi koji su vrijedili čitavo malo
bogatstvo.
Vn1.ro-*7 Xii/
Iker, je li uistinu izbjegao smrti? Na otoku se činilo da nije sve tako
okrutno kao na brodu s gusarima, a ipak nije bilo nimalo bolje.
Međutim, mogao je preživjeti nekoliko mjeseci, možda i nekoliko
godina... Ipak, neće li na kraju poludjeti od samoće? A ako izvor
presuši, ako ribolov ne uspije? Da bi napravio čvrstu splav, trebalo mu
je oruđe. Međutim, ploviti tim nepoznatim morem, na krhkom čamčiću, ne
bi li to bilo ravno samoubojstvu?
Mladić nije prestajao razmišljati o zmijinim otkrićima,
an<;nnHnrn miHpsnp ¦zpmlie Pnunta Kako ietakn sićušan
V\
16
MISTERIJI OZIRISA
otok mogao biti božanski otok pun bajkovitih bogatstava, toliko
priželjkivanih?
Smiješno!
Zlaćani gmaz postojao je samo u njegovom buncanju preživjeloga. Ali
zašto spominjati potrebu da spasi svoj svijet? Budući daje faraon
vladao, Egipat nije bio u opasnosti!
Egipat, tako dalek, tako nedostupan! Iker je sanjario o svojoj
kolibici, blizu Medamudovog svetišta, misterioznog mjesta na sjeveru
Tebe. Zahvaljujući starom pisaru koji ga je prihvatio, mladić je tek
rijetko sudjelovao u poljskim radovima i posvetio se pisanju i čitanju.
Ta privilegija izazivala je puno ljubomore kojoj se on rugao, jer mu je
učenje hranilo dušu.
Iker je u pijesak plaže upisao hijeroglife koje je poznavao. Činili su
jednu rečenicu koja je hvalila zanimanje pisara. Zatim je gledao
zalazak sunca, promatrao dugo zvjezdano nebo i zaspao s nadom,
pomiješanom sa strahom, da će opet vidjeti divovsku zmiju.
Poželio je pojesti prženu ribu.
Opremljen ribičkim štapom, Iker se zaputio prema plaži.
Skamenjen, shvatio je da ju je prekrilo more.
Prolazna pojava, nesumnjivo.
Svejedno je bacio udicu, nekoliko puta, no nijedna riba nije zagrizla.
Začuđen, zaronio je i dugo plivao, a da nije naišao ni na jednu.
Izašavši iz mora, Iker je primijetio daje more i dalje raslo. Gotovo se
utopio...
Nepomičan, mladić je vidio val kako doseže njegove listove, zatim
koljena, zatim bedra. Takvom brzinom i sam otok Ka će nestati.
Kako ga je uhvatila panika, Iker se uzverao na najvišu palmu, izgulivši
si i ruke i noge.
Dršćući, ubrzano dišući, povjerovao je daje žrtva novoga sna, kad je
ugledao bijelo jedro u nepreglednom plavetnilu.
Svom snagom svojih pluća, Iker je zazvao upomoć, frenetično mičući
desnom rukom.
Uzaludan napor i smiješna gesta... Čamac gaje izdaleka mimoišao,
predaleko da bi ga primijetio.
Ipak, mladić je uporno nastojao. Ako je promatrač imao dobro oko, možda
će ga primijetiti. A taj otok koji se vidio, neće li on izazvati
radoznalost posade?
Na trenutak, Iker je povjerovao da čamac mijenja smjer i da se
približava. No, morao je popustiti i radije je zažmirio. Ovaj put nije
bilo oluje i čudovišnog vala da ga spasi. Voda se digla do njegovih
prsa, potom do njegova lica i on se prepustio tom plavom i mlakom
omotaču.
Želja za životom ostala je ipak tako snažna daje ponovno otvorio oči.
Ovoga puta, nije više bilo sumnje! Čamac se usmjerio prema otoku.
Iker je mahao i vikao.
Bila je to lađa skromnih proporcija, s dvadesetak mornara na palubi.
Kako se more doticalo donjeg dijela palme, mladić se brzo spustio i
zaplivao prema svojim spasiteljima što je brže mogao.
Snažne ruke povukle su Ikera, koji se našao nasuprot jednog robusnog
čovjeka, neprijateljskog izraza lica.
- Ondje ima škrinja koje plutaju! Uspravi se! Ti, tko si ti?
- Zovem se Iker i jedini sam preživjeli nakon brodoloma.
18
MISTERIJI OZIRISA
- Brza... Duga stotinu i dvadeset lakata, četrdeset široka, stotinu i
dvadeset članova posade.
- Nikada nisam čuo. Kako se to dogodilo?
- Jedan ogroman val nas je zapljusnuo! I našao sam se sam, na tom
otoku koji upravo nestaje.
Zbunjeni, mornari su gledali kako more preplavljuje vrhove drveća.
- Da nisam vidio vlastitim očima, nikada ne bih povjerovao - priznao je
kapetan. - Iz koje ste luke krenuli?
- Ne znam.
- Rugaš li mi se, momče?
- Ne, mene su oteli, uspavali i kad sam se probudio, bio sam vezan za
jarbol. Kapetan mije objasnio da sam trebao biti bačen u more kako bih
smirio njegov bijes.
- Zašto to nije učinio?
- Zato što gaje oluja iznenadila! Jedan me mornar doista pokušao
žrtvovati, no val je bio brži.
Ustanovivši da je njegov sugovornik skeptičan, Iker je odlučio ništa ne
pričati o pojavi zmije i svojim otkrivljenjima.
- Doista čudno, ta tvoja priča... Nijedan drugi preživjeli, jesi li
siguran u to?
- Nijedan.
- A ove škrinje, što one sadrže?
- Ne znam - oprezno je odgovorio Iker, konstatirajući da su bile
zatvorene.
- Vidjet ćemo kasnije. Spasio sam ti život, ne zaboravi. Nitko nikada
nije vidio lađu koja se zove Brza. Ti kovčezi, ima već dugo da si ih
skupio, zar ne? I riješio si se njihovih vlasnika. No stvar je loše
ispala, lađa je propala, a ti si se pokazao dovoljno spretnim da se
izvučeš sa svojim plijenom.
- Rekao sam vam istinu! Oteli su me...
- Dosta, mladiću moj, nisam naivan. Nećeš mi se rugati. U svakom
slučaju, nemoj ni pokušavati pružiti otpor.
Na jedan znak svog kapetana, dva mornara zgrabila su Ikera, svezali mu
ruke na leđima i zavezali mu noge u lance.
Luka je vrvjela od ukrcavanja. Spretno manevrirajući,
TI * v
DRVO ŽIVOTA
19
vjerovati daje bio zdrav i čitav. Nema sumnje da sudbina, koju su mu
namijenili, nije bila nimalo privlačna. Kapetan se približio.
- Da sam na tvoje mjestu, dječače, bio bih diskretan, jako diskretan.
Brodolomnik, lopov, možda i ubojica... To je dosta za jednog samog
razbojnika, zar ne?
- Nevin sam. Ja sam žrtva.
- Naravno, naravno, no činjenice su tvrdoglave i sudac će vrlo brzo
donijeti svoj sud. Učini samo jedan krivi korak i nećeš izbjeći smrtnoj
kazni.
- Ali ja si nemam što predbaciti!
- Ne sa mnom, dječače. Evo što ti predlažem - uzmi ili ostavi: ili ću
ja zadržati kovčege, a ti o tome ništa ne znaš, ili ću te odvesti u
policijsku postaju i sva moja posada svjedočit će protiv tebe. Biraj,
brzo!
Izbor... Kakva ironija!
- Sačuvajte kovčege.
- Dobro, prijatelju, razuman si ti! Izgubit ćeš plijen, ali si spasio
život. Idući put kad pokušaš izvesti nešto ovakvo, pokušaj to malo
bolje organizirati. U svakom slučaju, ne zaboravi - nikada se nismo
sreli.
Kapetan je zavezao Ikeru oči. Dva mornara oslobodila su mu samo noge i
pustila ga da siđe na kopno. Zatim su ga prisilili da brzo i dugo hoda,
jako dugo.
- Kuda me vodite?
- Ušuti ili si mrtav!
Natopljen znojem, Iker je sve teže i teže pratio njihov ritam. Nisu li
se nasilnici udaljavali od luke ne bi li ga odveli u neko napušteno
područje?
- Dajte mi piti, za ime Boga! Nisu mu čak ni odgovorili.
Iker nikada nije vjerovao da toliko može izdržati. U njemu, neka
nepoznata snaga odbijala je popustiti iscrpljenosti.
Iznenada, snažno su ga gurnuli u leđa.
Srušio se niz obronak, trnje mu je probijalo kožu.
Naposlijetku, njegov pad zaustavio se u mekanom pijesku. Iscrpljen,
suhe kože, Iker je umirao od žeđi.
Jeli su mu kosu.
Bolje bila takva daje Iker poskočio.
Preplašena, koza se povukla.
- Otimaš joj kruh iz usta - zavapio je jedan grub pastir. -Jedna tako
lijepa beštija! Mogao si pričekati da bude sita.
- Odveži me, molim te, i daj mi piti!
- Da ti dam piti, možda, no da te odvežem... Odakle dolaziš? Nikada te
nisam ovdje vidio.
- Gusari su me oteli.
- Gusari, ovdje, usred pustinje?
- Bio sam na jednoj barci, prisilili su me da siđem i pređem dugačak
put.
Pastir se počešao po glavi.
- Čuo sam i boljih priča! Nisi li ti odbjegli zatvorenik? Živci mladog
čovjeka su popustili i zadrhtao je. Zar mu
nitko nikada neće vjerovati?
- Vidiš, nastavio je pastir, ne izgledaš jako opasno. Ali uz sve te
bandite koji se vuku ovuda, bolje je biti oprezan. Evo, popij malo.
Voda iz čuturice nije bila svježa, no Iker ju je halapljivo gutao.
- Polako, polako! Dat ću ti opet. Odvest ću te glavaru svojeg sela. On
će znati što s tobom učiniti.
Mladi čovjek polagano je slijedio stado koza. Čemu bi
DRVO ŽIVOTA 21
bilo da uvjeri vijeće u svoju dobru namjeru.
Čim su spazila stranca, djeca su ga okružila.
- To je sigurno razbojnik! - uzviknuo je jedan od njih. -Gledaj, pastir
gaje uhvatio, tražit će dobru nagradu!
Ovaj je podigao svoj štap kako bi preplašio dječurliju, no oni se nisu
dali. I uz veliki koncert smijeha i cike pratitelj je stigao pred kuću
poglavara.
- Što se ovdje događa?
- Naišao sam na ovoga mladića u pustinji - objasnio je pastir. - Kako
je imao vezane ruke na leđima, bio sam nepovjerljiv. Imam pravo na
nagradu, zar ne?
- Vidjet ćemo poslije. Ti, uđi. Iker je poslušao.
Grub, poglavar gaje gurnuo u jednu sobicu u kojoj je sjedio mršavi
čovjek oboružan kratkom toljagom.
- U pravi čas si stigao, nesretnice! Upravo razgovaram s jednim
policajcem. Kako se zoveš?
- Iker.
- Tko ti je svezao ruke?
- Mornari koji su me pokupili na pustom otoku prije nego što su me
ostavili nedaleko odavde da umrem od žeđi.
- Prestani izmišljati! Vjerojatno si tek sitni lopov koji je mislio da
može umaći kazni. Kakvo si nedjelo počinio?
- Nikakvo, uvjeravam vas!
- Dobar udarac štapom vratit će ti pamćenje.
- Saslušajmo ga ipak - preporučio je policajac.
- Ako imate vremena za gubljenje... No, dobro, sredite to. Ja se moram
pobrinuti za svoje žitnice. Prije nego što odvedete ovog malog lopova,
dozvolite mi da kažem par riječi, zbog običaja.
- Naravno.
Iker se pripremio na udarce kratkom toljagom. Ali, stoje drugo mogao
reći, osim istine?
- Daj mi više detalja - zahtijevao je policajac.
- Čemu, kada mi ne vjerujete?
- Otkud znaš? Obično prepoznam lažljivce. Ako si iskren, nemaš se čega
bojati.
~\T
/-rl rt nr\r
n»^»"-i r*r% r\
22
MISTERIJI OZIRISA
skačući san tijekom kojeg je vidio veliku zmiju. Policajac gaje
pažljivo slušao.
- Ti si dakle bio jedini preživjeli i taj otok je nestao u valovima?
- Točno.
-1 tvoji su spasitelji zadržali kovčege?
- Uistinu.
- Kako se zvao njihov brod?
- Ne znam.
- A njihov kapetan?
- Ne znam ni to.
Odgovarajući, Iker je postao svjestan da njegova pripovijest ne zvuči
baš uvjerljivo. Nitko razuman ne bi mu povjerovao.
- Odakle potječeš?
- Iz regije Medamoud.
- Imaš li ondje obitelj?
- Ne. Jedan stari pisar me primio pod svoje i naučio me osnovama
zanata.
- Kažeš da znaš čitati i pisati... Dokaži mi. Policajac je pokazao
zatvoreniku drvenu tablicu i pisaljku
koju je umočio u crnu tintu.
- Vezane su mi ruke, podsjetio gaje Iker.
- Odvezat ću te, no ne zaboravi da imam toljagu. Nesigurnim rukopisom,
mladić je napisao: "Zovem se Iker
i nisam počinio nikakvo zlodjelo."
- Savršeno, ocijenio je policajac. Ti, dakle, nisi lažljivac.
- Vi... Vi mi vjerujete?
- Zašto bi bilo drukčije? Rekao sam ti, obično dobro razlikujem
iskrene ljude od prevaranata.
- Onda, ja.. .Ja sam slobodan?
- Vrati se kući i budi sretan što si izvukao živu glavu.
- Hoćete li uhvatiti gusare koji su željeli moju smrt?
- Pobrinut ćemo se za njih, to je sigurno.
Iker se nije usuđivao izaći iz sobe. Policajac je ponovno započeo
govoriti.
- No, mladiću, što čekaš?
DRVO ŽIVOTA
23
Policajac je pozvao jednog od besposličara koji su se skupili ispred
poglavarove kuće.
- Ti, daj mu hasuru i vode.
Pristojno opremljen za put, Iker se osjetio jednako izgubljenim kao i
na otoku Ka. Je li uistinu bio slobodan, je li se doista smio vratiti u
svoje selo?
Policajac gaje gledao kako odlazi.
Ne čekajući povratak poglavara, brzo je napustio mjesto kako bi se
našao s drugovima koji su kružili uokolo, tražeći znake prtljage s
Brze.
Ništa više nego njemu, nisu pripadali ni pustinjskoj policiji.
6
Točno u podne, žarko ljetno sunce pretvaralo je Istočnu pustinju u
pećnicu. Rijetke spodobe, koje su uspjele preživjeti taj pakao - poput
škorpija i zmija - sakrile su se ispod pijeska.
Ipak, mala skupina od pet ljudi nastavljala je hodati. Na čelu je
koračala izdužena osoba, koja je svoje podređene nadvisivala za glavu.
Robustan, duboko upalih očiju, mesnatih usnica, činio se neosjetljivim
na vrućinu. Glave pokrivene turbanom, odjeven u lanenu tuniku do
zglobova, napredovao je ujednačenim korakom.
- Ne možemo više - žalio se jedan od sljedbenika.
Kao i njegovi drugovi, bio je to jedan od osuđenika zbog krađe. Pod
udarom jednog krupnog bradonje, pobjegao je sjedne farme gdje je služio
kraj svoje kazne u obliku raznih poslova.
- Nismo još u srcu pustinje - procijenio je vodič. -Što još želiš?
- Zadovolji se da me poslušaš i tvoja budućnost bit će radosna.
- Ja se vraćam.
- Policija će te zaustaviti i vratiti u zatvor - upozorio gaje riđokosi
čovjek po imenu Shab, "Iskrivljeni".
-1 to je bolje od ovog pakla! U mojoj tamnici davali su mi jesti i piti
i nisam morao hodati u beskraj da bih stigao nigdje! Bradonja je
prezirno pogledao brbljavca.
- Zar si zaboravio tko sam ja?
. - T.nđak koii smatra da mu ie oovierena sveta misiia! .,.
DRVO ŽIVOTA
25
- Svi bogovi su mi se obratili, to je istina i njihov glas danas je
jedan jer samo ja posjedujem istinu. I svi koji mi se suprotstave,
nestat će.
- Slijedimo te jer si nam obećao bogatstvo! A ovdje ga sigurno nećemo
naći.
- Ja sam Glasnik. Oni koji budu vjerovali u mene postat će bogati i
moćni. Ostali će umrijeti.
- Tvoje priče me zamaraju. Prevario si nas i odbijaš to priznati, to
je sve!
- Kako se usuđuješ vrijeđati Glasnika? Pokaj se smjesta!
- Zbogom, siroti luđače. Čovjek se vratio.
- Shab, ubij ga, mirno je zapovjedio Glasnik. Riđi se učinio
uznemirenim.
- Došao je s nama, on...
- Zadavi ga i neka njegov jadni leš posluži kao hrana grabežljivcima.
Nakon toga ću vas odvesti do mjesta gdje ćete doživjeti otkrivenje.
Tada ćete shvatiti tko sam ja uistinu. Zgrbljenom to ne bi bilo prvo
ubojstvo. Uvijek je napadao s leđa i u vrat svoje žrtve ubadao čeličnu
oštricu kremenog noža.
Podjarmljen velikom bradonji od njihova prvog susreta, bio je siguran
da će ga vođa bande, koji je govorio riječima oštrim poput noža,
odvesti daleko.
Bez žurbe, riđi je uhvatio bjegunca, propisno ga smaknuo i ponovno se
priključio skupini.
- Treba li još dugo hodati? - upitao je.
- Ne boj se - odgovorio je Glasnik - i budi zadovoljan da me slijediš.
Prestravljeni scenom kojoj su prisustvovali, druga dvojica nisu se
usudila ispustiti ni najmanji prosvjed. Bili su podređeni svom vođi.
Ni kap znoja nije se cijedila s Glasnikova čela. Nikakav znak umora
nije narušavao njegov korak. I odavao je dojam da savršeno zna kamo
ide.
Točno u podne, u trenutku kada su mu drugovi bili na izmaku snaga, stao
je nepokretan.
- To je ovdje - izjavio je. - Dobro pogledajte zemlju.
<* nrnmiipnila Tu i tamo hiiele niepe........
Ul .LI
26
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
27
- Šuga i nevera, Shab. Riđi se sagnuo.
- To je sol.
- Ne, to je pjena boga Setha koji izbija iz dubina soli. Suđena mije
kako bih postao jači i nepokomiji od samog Setha. Taj plamen uništit će
hramove i kulture, zbrisat će faraonovu moć kako bih ja zavladao u
pravoj vjeri, onoj koju ću propovijedati cijelom zemljom.
- Žedni smo, podsjetio je jedan od lopova, i to nas neće napojiti!
- Shab, daj mi je puno.
Pred začuđenim pogledom trojice sljedbenika, Glasnik je pojeo toliko
soli da su mu usta i jezik morali gorjeti!
- Nema boljeg pića - potvrdio je.
Najmlađi lopov zgrabio je komadić kore i prožvakao je. Ispustio je
parajući krik i zavaljao se po zemlji u nadi da će ugasiti opeklinu
koja gaje razdirala.
- Nitko osim mene nije u stanju objasniti volju Boga -precizirao je
Glasnik - i svakog, tko se pokuša usporediti sa mnom, snaći će ista
sudbina. Pravedno je da taj bezvjernik pogine.
Nesretnik se još nekoliko puta zgrčio, a zatim se ispružio. Dva
preživjela učenika prostrla su se pred gospodarom.
- Gospodaru - preklinjao je Shab Iskrivljeni - mi ne posjedujemo tvoje
moći i priznajemo tvoju veličinu... Ali mi smo žedni! Možeš li ublažiti
našu patnju?
- Bog me izabrao kako bih pomogao pravim vjernicima. Kopajte i bit ćete
zadovoljni.
Riđi i njegov pratilac frenetično su kopali.
Uskoro su naišli na rubove zdenca. Ohrabreni tim otkrićem, stigli su do
suhog kamenog sloja koji su smaknuli u rekordnom vremenu.
I voda se pojavila.
Od pojaseva svojih tunika načinili su uže za koje su privezali tikvicu.
Kada ju je Iskrivljeni izvukao punu, ponudio ju je Glasniku.
- Sethova vatra mi je dovoljna.
Shab i njegov drug navlažili su usnice, zatim su pili malim gutljajima
prije nego su smočili kosu i vrat.
- Čim se okrijepite - najavio je Glasnik - započet ćemo naše
osvajanje. Veliki rat će početi.
7
Sobek Protektor*, šef osobne straže faraona Sezostrisa, bio je
neuobičajeno nervozan. Kako bi osigurao monarhovu sigurnost, koristio
je usluge samo šest policajaca. Smatrao ih je puno učinkovitijima od
bataljona više-manje spremnih vojnika jer tih je šest muškaraca sličilo
na divlje zvijeri, neprestano na oprezu i spremnih skočiti na i
najmanju opasnost. I Sobek Protektor nije se zadovoljavao izdavanjem
zapovijedi: jednako atleta, brz i snažan kao i njegovi podređeni,
sudjelovao je u uobičajenim vježbama tijekom kojih nitko nije mogao
odoljeti njegovim udarcima.
U Memphisu, glavnom gradu, osiguranje monarha postavljalo je tisuću i
jedan problem. Ovdje u Abidosu, u nepoznatoj zemlji, trebalo je
očekivati dodatne nepredviđene opasnosti.
Tijekom putovanja u čamcu**, nije bilo nijednog incidenta. Pri
iskrcavanju je samo nekoliko nenaoružanih svećenika dočekalo faraona,
koji se smjesta uputio u Ozirisov hram.
Pedesetih godina, visok više od dva metra, kralj je bio div ozbiljna
lica - Treći iz linije Sezostrisa, nosio je ime "Božanstvo promjena".
"Božanstvo rođenja", "Onaj koji se preobražava", "Snaga božanske
svjetlosti pojavljuje se u slavi" i "Čovjek moćne božice".
* Na egipatskom,Sobek-khou. ,....... J!*,Abydos se nalazi na 485 km
južno od Kaira i na 160 km sjeverno
DRVO ŽIVOTA
29
Tijekom prvih pet godina vladavine, unatoč neupitnom autoritetu,
Sezostris nije uspio vezati uz sebe nekoliko provincijskih glavešina,
čije im je bogatsvo dozvoljavalo da drže naoružane snage i da se
ponašaju, na svom području, kao istinski vladari.
Sobek Protektor plašio se intervencije njihovih starih junaka. Nije li
im Sezostris izgledao kao smetnja koja će, prije ili kasnije, dovesti u
pitanje njihovu neovisnost? Dolazak u Abidos, sveto područje ekonomskog
značaja, odvijalo se u tajnosti. No može li se sačuvati tajna u palači
Memphisa? Uvjeren u suprotno, policajac je uzalud pokušavao uvjeriti
kralja da odustane od puta.
- Ništa za prijaviti?
- Ništa, šefe - odgovorili su mu ljudi jedan za drugim.
- Mjesto je pusto i tiho - dodao je jedan od njih.
- Normalno za područje Ozirisa - razmišljao je Sobek Protektor. -
Rasporedite se na položajima i zaustavite bez oklijevanja svakoga tko
se pokuša približiti.
- Čak i svećenika?
- Bez izuzetka.
"Velika Zemlja" bilo je tradicionalno ime područja rezerviranog za
Ozirisa, boga koji je posjedovao tajnu uskrsnuća. Prvi vladar Egipta,
on je bio taj koji je postavio temelje faraonskoj civilizaciji. Ubijen,
no pobjednik smrti, vladao je i danas nad "pravednicima glasa" i samo
je slavljenje njegovih misterija davalo njegovu nasljedniku, faraonu,
nadljudsku dimenziju i sposobnost da ostane u doticaju sa stvaralačkim
snagama. Bez izvršavanja oziriških obreda Egipat ne bi preživio.
Nekoliko plodnih polja, gdje su nicali najbolji lukovi zemlje, nekoliko
skromnih kuća smještenih uzduž kanala. Pustinja koja je zatvarala
dugačku sjenovitu obalu, veliko jezero okruženo drvećem, šuma akacija,
mali hram, kapelice, stećci, grobovi prvih faraona i onaj Ozirisa -
takvim se predstavljao Abidos, izvan vremena, izvan Povijesti.
Ovdje se nalazio otok Pravednika i vrata neba koja su čuvale zvijezde.
i ti 1-r."n/-
mi rro
30
MISTERIJI OZIRISA
svećenici. Svi su ustali i naklonili se.
- Hvala ti što si došao tako brzo, Veličanstvo - rekao je glavešina,
starac sporog glasa.
- Tvoje je pismo odavalo veliku nesreću.
- Moći ćete je i sami vidjeti.
Kad su glavešina i faraon izašli iz hrama, Sobek Protektor i jedan od
potčinjenih htjeli su ih pratiti.
- Nemoguće - usprotivio se svećenik. - Mjesto na koje idemo zabranjeno
je smrtnicima.
- To je vrlo nerazborito! Ako ikada...
- Nitko ne može narušavati zakone Abidosa - presjekao je Sezostris.
Kralj je skinuo zlatne narukvice s ruku i povjerio ih Sobeku. Na svetom
tlu Ozirisa trebalo se lišiti bilo kakvog metala.
Izjedan nemirom, policajac je gledao dvojicu muškaraca kako se
udaljavaju, kako se kreću duž Jezera Života okruženog šumom, kako zatim
kreću putem omeđenim stećcima i kapelicama ne bi li stigli do svete
šume Peker, tajnog središta zemlje.
U njezinom središtu akacija.
Drvo koje je, ničući na Ozirisovu grobu, uvjerilo svoje vjernike daje
vladar pravednika glasa uskrsnuo.
Sezostris je odmah shvatio veličinu katastrofe; akacija je ugibala.
- Kada se Oziris ponovno rodi - podsjetio gaje glavešina - akacija se
prekriva lišćem i zemlja je u blagostanju. No Seth, ubojica i
smutljivac, stalno ju pokušava osušiti. Dakle, život napušta žive. Ako
akacija umre, nasilje, mržnja i razaranje zavladat će zemljom.
Svojom prisutnošću u tom drvetu, Oziris je ujedinjavao nebo, zemlju i
podzemne svjetove. U njemu se smrt sjedinjavala sa životom i obavijao
ih je jedan drugi, svijetao život.
- Jesi li svaki dan njezino podnožje zalijevao vodom i mlijekom?
- Nisam prekršio svojih dužnosti, Veličanstvo.
- Dakle, neko zlo stvorenje zna manipulirati moćima Setha
DRVO ŽIVOTA
31
- Tekstovi preciziraju da ta akacija ima svoje korijenje u prvobitnom
oceanu i odatle crpi svoju energiju koja je oživljava. Samo čisto zlato
može izliječiti drvo.
- Znate li gdje se nalazi?
- Ne, Veličanstvo.
- Otkrit ću. I znam način kako da usporim, ako ne i zaustavim,
propadanje akacije. Sagradit ću hram i zgradu za vječnost u Abidosu.
Proizvodit će dovoljnu magiju, koja će obuzdati proces i dati nam
vremena, nadajmo se, da pribavimo lijek.
- Veličanstvo, zbor svećenika bit će malobrojan za...
- Dat ću dovesti obrednike i graditelje koji će se posvetiti samo tom
zadatku. Svi će biti obvezni na apsolutnu tajnu.
Iznenada, jedna hipoteza prošla je glavom kralju.
- Je li se netko pokušao domoći svete vaze? Svećenik je problijedio.
- Veličanstvo, dobro znate da je to nemoguće!
- Provjerimo ipak.
Sezostris je ustanovio da su vrata Ozirisova groba bila hermetički
zatvorena i daje kraljevski pečat netaknut. Samo je on mogao izdati
naredbu da se pečat slomi i ući u svetište.
- Čak i da neki luđak pokuša provaliti vrata - podsjetio ga je
glavešina - ne bi se uspio približiti vazi, a još je manje uzeti u
ruke.
- Abidos nije dovoljno zaštićen - procijenio je monarh. -Od sada,
vojnici će bdjeti nad gradom.
- Veličanstvo, nijedan smrtnik ne može...
- Znam zakone Abidosa, budući da sam im ja zalogom i garancijom.
Nijedan smrtnik neće ući na područje Ozirisa, no svi će putevi koji do
njega vode biti pod paskom.
S vrha svetog brežuljka, Sezostris je promtrao sveti prostor u kojem se
rješavala sudbina njegove zemlje, njegova naroda i, povrh svega, jedne
vizije nadnaravne stvarnosti.
Popevši se na prijestolje, znao je da njegov zadatak neće biti lagan
zbog opsežnosti neophodnih reformi. No nije ni zamišljao da će mu
glavni protivnik biti nova Ozirisova smrt.
Odlučnim korakom, Sezostris se zaputio u pustinju prema
*^-* r%n s*s\*-\ ¦¦ l
32
MISTERIJI OZIRISA
granice kultura.
Ravnodušan prema udarima sunca, faraon je vidio.
Vidio je kako se grade dvije zgrade, njegov hram i njegova zgrada
vječnosti, koje će usporiti fatalnu propast igrajući ulogu brane protiv
sila tame.
Tko je bio odgovoran za tu agresiju, jednako nepredvidljivu kao i
odbojnu? Kralju je trebala sva snaga za koju je jedan čovjek bio
sposoban da ne popusti očaju i ne prepusti borbu još uvijek nevidljivom
neprijatelju.
8
Nakon surovih dana hoda, Iker j e imao sreću da ga pokupi karavan koji
se vraćao u Tebu kako bi ondje ostavio svoju robu. Gazda se isprva
pokazao nepovjerljivim prema tome da primi još jedna beskorisna usta,
no kada mu je mladić otkrio da zna čitati, njegov stav se promijenio.
- Imam pločice s obećanjima trgovine. Možeš li ih provjeriti?
- Pokažite mi ih.
Nestrpljiv, gazda nije mogao ne postaviti osnovno pitanje:
- Govore li o tome tko je u palači zadužen da me plati?
- Zaista, i dobili ste dobre cijene.
- Iskustvo, mladiću moj, iskustvo! Gdje živiš?
- U Medamoudu.
- Malo beznačajno mjesto! Što si radio u pustinji?
- Znate li dva mornara koji se zovu Kornjačino Oko i Oštrica noža?
Trgovac je pogladio bradu.
- To mi ništa ne govori... Ime njihova broda?
- Brza. Stotinu i dvadeset lakata dužine, četrdeset širine.
- Nikada čuo za nju. Ne pričaš li besmislice?
- Mora da sam se prevario.
- Sigurno! Brza... Dobro misliš ako misliš da bih sigurno znao za taj
brod da on postoji! Što kažeš da napraviš malo reda u mojim papirima? S
poreznicima nikada dovoljno opreza.
Iker je t
34
MISTERIJI OZIRISA
I putovanje se odvijalo u ritmu magaraca i zaustavljanja, tijekom kojih
je mladić kušao sušenu ribu i luk koji su mu ponudili kao naknadu za
posao.
Unatoč pitanjima koja ga nisu prestajala opsjedati, Iker je s
olakšanjem dočekao trenutak u kojem je karavana napokon napustila suhi
put i ušla u zeleni pojas osvježen palmama. Zaboraviti more, zaboraviti
prijeteće planine! U dobro isušenim poljima, seljaci su ubirali povrće.
- Reci, mladiću, bi li radio za mene? - upitao je trgovac.
- Ne, želio bih naći svog učitelja kako bih nastavio učiti zanat
pisara.
- Ah, razumijem te! Ne zarađuje se puno, ali donosi poštovanje. Onda,
mladiću, sretno.
Iker je osjetio miris zraka i slatku toplinu proljeća. Užurban da
stigne u svoje selo, hodao je brzo stazicama, kojima je toliko puta
prošao tijekom svog djetinjstva kako bi u osami uronio u čistoću
krajolika. Iako se nije mrzio igrati s vršnjacima, Iker je više volio
meditirati nad misterijima svijeta i nevidljivih sila.
Selo Medamoud sastojalo se od malih bijelih kućica sagrađenih na jednoj
uzvisini i zaklonjenoj od sunca akacijama, palmama i tamarisima. Na
ulazu nalazio se zdenac, kojeg je čuvao čuvar što je povjerovao u
pojavu sablasti.
-Ti nisi... ti nisi Iker!
- Ma da, to sam ja.
- Dakle, Iker... Što ti se dogodilo?
- Ništa važno.
Znajući za čuvarevu sklonost brbljanju, Iker se više volio povjeriti
profesoru.
- Trebao bi možda ponovno otići.
- Ponovno otići? Hoću se vratiti kući i nastaviti svoje studije!
U susretu s osupnutošću mladog čovjeka, čuvar nije inzistirao.
Zaintrigiran, Iker se požurio do nastambe starog pisara koji ga je
primio i podučavao. Kako je prolazio, djeca su se prestala igrati
lutkama od sifona, a žene koje su nosile hranu sumnjičava su se pogleda
ukopale na mjestu.
DRVO ŽIVOTA
35
ii/m
Iker je kucao jednom i još jednom.
- Ne navaljuj - preporučila mu je susjeda. - Stari pisar je mrtav.
Nebo se sručilo na glavu mladog čovjeka.
- Mrtav... Kako dugo?
- Tjedan dana. Nakon tvog odlaska, tuga gaje dotukla. Iker je sjeo na
zemlju i zaplakao.
Otevši ga, gusari su ubili njegova poočima.
- Idi vidjeti glavara - savjetovala ga je susjeda. On će ti reći više.
Unatoč bolu, Iker je primijetio neprijateljstvo sela. Svi ovdje
smatrali su ga odgovornim za smrt njegova gospodara.
Po prvi put mladi je čovjek osjetio razdiruću bol nepravde. No, sve će
on objasniti i ta bol će nestati.
Teške glave i srca, Iker je polagako hodao do kuće gospodara, koji je
izdavao zapovijedi radnicifna što su bili zaduženi za održavanje
kanala.
- Zakleo bih se... Naš mali šegrt pisar! To si uistinu ti? Kakvo
iznenađenje! Bio sam siguran da te više nećemo vidjeti.
Ton poglavara, punašnog pedesetogodišnjaka, bio je istodobno ironičan i
grizao ga je za srce. Prezrivom gestom, otpustio je radnike.
- Tvoj zaštitnik umro je od tuge, Iker. To je zločin za koji ćeš morati
odgovarati pred bogovima. Da mi je moguće, bacio bih te u zatvor.
- Varate se, nevin sam! Gusari su me oteli, pobjegao sam im samim
čudom.
Poglavar je prasnuo u sijeh.
- Smisli nešto uvjerljivije! Ili još bolje, šuti i idi.
- Ali.. Ja bih se htio vratiti kući!
- Govoriš o kući? Njezin vlasnik nije prepravio oporuku u tvoju korist.
Zato sam je zaplijenio. Stanovnici sela te preziru, nema ti više mjesta
među nama.
- Morate mi vjerovati, zaista sam bio otet, ja...
- Dosta! Nadam se da će ti kajanje očistiti dušu. Ako smjesta ne odeš,
naredit ću slugama da te istjeraju udarcima batina. Ah... Tvoj je
zaštitnik htio da ti predam ovaj kovčežić
36
MISTERIJI OZIRISA
strane, no bit ću zadovoljan da izvršim njegovu posljednju volju.
Napusti Medamoud i ne vraćaj se ni u kom slučaju.
Stežući kovčežić u naručju, Iker je čekao da se udalji od seoceta kako
bi ga otvorio. Primijetio je da je drvena bravica bila provaljena.
Unutra samo mali papirus, zavijen i zapečaćen.
Pečat je, također, bio slomljen i nespretno rekonstruiran.
U nekoliko redaka, stari pisar je proklinjao svog učenika i obećavao mu
tisuću kazni. No Iker je dovoljno poznavao rukopis svog profesora da bi
ustanovio daje bio jako nespretno oponašan.
U dnu kovčežića bio je tanak sloj gipsa. U sjeni jednog tamarisa,
mladić gaje odlomio komadićem drveta.
Pojavila se poruka koja mu je razgalila srce:
Znam da nisi pobjegao poput lopova. Molim se da si zdrav i čitav. Moj
je život pri kraju, želim da postaneš dobar pisar. Ako se vratiš u
Medamoud, nadam se da će ti taj lopov od poglavara dati testament kojim
ti ostavljam svoju kuću i ovaj kovčežić u kojem su moja najljepša pera
od trstike. No, jedan stranac je došao ovamo. Poglavar se jako dobro s
njim sporazumio. Osjećam mračne sile kako nadolaze, i upravo zato mi je
draže sakriti ovu poruku u skladu s tehnikom kojoj sam te podučio. Ne
zadržavaj se u regiji, otiđi u provinciju Dju-ka, "Uzdignutu planinu*".
Bit će to prva etapa tvog putovanja. Neka ti bogovi pomognu stići do
kraja Potrage. Bit ću uvijek s tobom, sine moj, kako bih ti pomogao
ispuniti tvoju sudbinu koju još ne poznaješ.
Kada je rizničar Medes ušao u svoje raskošno zdanje u središtu grada
Memphisa, dvojica slugu su se užurbala da mu operu noge i ruke, obuju
ga u sandale za kuću, da ga namirišu i posluže mu svježe bijelo vino
koje je dolazilo iz oaza.
Impozantna osoba, koja je često bivala pozivana na večere u palaču i
čak jela za stolom s kraljem, ubrajala se među visoke službenike
glavnoga grada. Odjeven u fini prvoklasni lan, provjeravao je inventar
hrama koji je dijelio bogatstva nakon što ih je žrtvovao.
Od svojeg imenovanja, Medes je uočio povlastice koje je mogao izvući iz
svog privilegiranog položaja. Koristeći na najbolji način usluge
računovođa, intenadanata i arhivara, Rizničar je želio malo, ali često.
Djelujući uz krajnji oprez, nije ostavljao ni traga svojim
malverzacijama i krivotvorio je administrativne dokumente s takvom
vještinom da ni najbolje uvježbano oko nije moglo ništa primijetiti.
No, Medes nije bio ni zadovoljan ni sretan.
Ponajprije zato što je stagnirao. Zaista, faraon Sezostris mu je dao
važno mjesto, no Rizničar je priželjkivao više. Nitko nije bio
sposobniji od njega. Medes je bio najbolji i htio je da mu to priznaju.
Ovaj tvrdoglavi kralj ustrajao je u svom nerazumijevanju, trebalo je
intervenirati, možda i na brutalan način. Sezostris je imao mnogo
neprijatelja, počevši od bogatih provincijskih glavešina s kojima se
Medes dobro razumio. Ako
Li .Li
38
MISTERIJI OZIRISA
vladavina bit će kratka vijeka. Ne žamori li se da su njegovi
prethodnici bili ubijeni?
Ujedno, Medes se pitao o pravoj prirodi moći i najboljem načinu da se
do nje dođe. Kako bi što bolje preusmjerio određene zalihe namijenjene
hramovima, postao je privremeni svećenik. Sudjelujući u obredima,
dotaknuo se svetog. Pokazujući svoj entuzijazam za duhovne vježbe,
laskajući nadređenima, predstavljajući se velikodušnim donatorom, Medes
je bio fasciniran misterijima kojima nije imao pristupa. Samo faraonu i
nekolicini stalnih bilo je dozvoljeno da ih promatraju. Nije li kralj
tu crpio esenciju svoje moći?
Vrata zakrivenog hrama ostajala su zatvorena Rizničaru. Na to područje,
koje je Medes smatrao jednako bitnim kao i ekonomske poslove, još
uvijek nije imao pristupa. A nije bio spreman napustiti svoje svjetovne
dužnosti kako bi živio samostanskim životom.
Situacija se činila bezizlaznom, sve dok mu brbljanje jednog
dostojanstvenika hrama Hathor u Memphisu nije donijelo kapitalnu
informaciju o Zemlji bogova, zemlji Pounta. Kao i svi koji su poznavali
tu priču, Medes se zabavljao. Narod i djeca imali su sluha za čudesno i
trebalo ih je uistinu zabaviti legendama.
Međutim, prema priči dostojanstvenika, Pount nije bio legenda.
Zemlja bogova uistinu je postojala, krila je čudesne proizvode, među
kojima i zlato koje nije bilo nalik nijednom drugom, koje je nekoć u
velikoj tajnosti koristio određen broj svetišta. U zamjenu za jedan
dragocjen komad pokućstva, brbljavac mu je odao nejasne indikacije o
zemljopisnom položaju prije nego je podlegao srčanim smetnjama. To nije
bilo dovoljno da bi se poduzela potraga.
- Gospodaru - najavio je Medesov intendant - Vaš je posjetitelj
stigao.
- Neka pričeka, moram se odmoriti nekoliko minuta. Već neko vrijeme
Medes se debljao. Obdaren velikom
energijom koja ga nije napuštala u njegovoj pedest i drugoj godini,
Medes je previše jeo i pio kako bi smirio svoja
DRVO ŽIVOTA
39
mjesečastog lica, širokog torza, kratkih nogu i spuštenih stopala,
Medes je bio nabijen i zdepast.
Ponekad bi imao dojam da se guši, posebice kad ne bi istoga trena
dobivao ono što je želio. Ali njegova je pohlepa bila takva daje uzimao
i povrh uobičajenoga kako bi se njegovo napredovanje nastavilo.
I taj sastanak s jednim od izaslanika bit će vjerojatno odlučna etapa.
S ulične strane njegova je kuća bila dobro zaštićena -prozori od
drveta, teška ulazna vrata načinjena od debelih greda i zatvorena
velikom bravom, ulaz za poslugu koji je stalno nadgledao jedan stražar.
Dva kata, petnaest soba, jedna terasa, jedna loggia koja je gledala na
vrt i gdje je bilo organizirano snabdijevanje vodom.
U zaklonu jednog kioska Medes je primio svog posjetitelja, lažnog
policajca koji je ispitivao Ikera.
- Nadam se da mi donosiš izvrsne vijesti.
- Manje - više, gospodaru.
- Imaš li zlato?
- Da i ne. Napokon, možda...
Medes je osjetio kako u njemu raste bijes.
- U poslovima volim preciznost. Hajdemo sada po redu. Kada se Brza
vratila u luku?
- Nije se vratila, gospodaru, potopila je sa sobom i ljude i robu.
- Potonula? Jesi li siguran?
- Imam samo jedno svjedočanstvo, no činilo se ozbiljnim.
- Kapetanovo?
- Ne, jednog mladića kojeg ste mi naredili da otmem u Medamudu i kojeg
sam uhvatio u gradiću blizu Koptosa. Znate, onaj dječak bez obitelji
koji je tako volio samoću i učenje.
- Znam, znam. Idealna žrtva da bi se smirila oluja. Poglavar Medamouda
pokazao nam je tog mladog naivka i nije požalio. No kako on može biti
jedini preživjeli?
- Ne znam, ali to je činjenica. Ispričao mije kako je jedan veliki val
preplavio Brzu, kako se samim čudom našao na pustom otoku i da gaje
pokupio čamac čiji kapetan mu nije povjerovao
*rrr\ 1*=» i
icVr
40
MISTERIJI OZIRISA
svog putnika, kojeg svi smatraju ludim.
"Je li utopljenik našao Pount?" - pitao se Medes.
- Bi li on mogao ponovno pronaći otok?
- Prema njegovoj priči, gospodaru, otok je potonuo pod vodom i nestao.
- Što je bilo u kovčezima?
- Mirišljava roba.
- Ništa drugo?
- Ništa drugo nije spomenuo.
- A ti si ga pustio da ode!
- Kako sam mogao učiniti išta drugo, gospodaru? Kao policajac, pravio
sam se da uzimam njegov iskaz, gradonačelnik gradića nije u tome vidio
ništa neobično, a mi nismo imali nikakva razloga da zadržimo tog
brbljavca bolesne glave.
-1 nije ti palo na pamet da ti laže?
- Vjerovao sam daje iskren.
- Ja sam sumnjičav prema tome! Je li ti dao ime broda koji gaje
spasio?
- Nije.
- Taj dječak ti se rugao! - grmio je Medes. - Zbunio te pričama za
djecu kako bi bolje prikrio istinu.
-Uvjeravam vas...
- Treba ga ponovno pronaći, i to brzo! Sigurno se vratio u Medamoud.
Poglavar ga je sigurno potjerao, no možda zna u kojem je smjeru krenuo.
Kad ga uhvatiš, natjeraj ga da progovori, a onda ga se riješi.
-Hoćete reći...
- Savršeno si me razumio.
- Ali, gospodaru...
- Taj goljo nema obitelji, nikoga neće zabrinuti taj novi i konačni
nestanak. Sakrij njegov leš, lešinari i grabljivice će se pobrinuti. A
tebi ću dobro platiti. Kreni smjesta.
Rizničar je slabo skrivao svoj bijes. Opremajući brod i skupljajući
družinu razbojnika spremnih ploviti u smjeru Pounta, neplanirano je
potrošio sve pritom izbjegavajući pozornost vlasti. U skoroj budućnosti
neće si moći priuštiti takvu avanturu.
Čim je lažni policajac napustio njegovu zgradu, Medes je
DRVO ŽIVOTA
41
govori njegovim jezikom. U gostionicama luke vjerojatno su izazvali
kakav incident, a povrh svega, kapetan će tražiti načina da proda ta
dva kovčega. Čak i ako je riječ samo o mirisnim mastima, izvući će malo
bogatstvo. Ako taj mali tovar sadrži još vrednije proizvode, trebat će
mu bogat i sposoban pregovarač.
Uistinu, taj kapetan, ako uopće postoji, ne može proći neprimijećen.
Tako je Medes pozvao svoju prokletu dušu, Gergoua, okorjelog igrača i
omraženog skupljača poreza. On će djelovati zakonito i donijeti mu svoj
dug.
, li. ,biU.
DRVO ŽIVOTA
43
10
Na čamcu koji ga je vodio u Memphis, Sezotris je u potpunosti
posvijestio užasavajući gubitak koji mu je bio upućen, u trenutku kad
se htio okomiti na provincijske glavare odbijajući im i najmanje
ustupke.
Otkada je Oziris stvorio Egipat, a sazdao ga od delte i doline Nila,
Faraon je vladao Dvjema zemljama nakon što ih je solidno povezao. I kao
"Oganj od pčele" vladao je Sjeverom, a kao "Oganj od Trstike" Jugom.
Pčela je proizvodila med, biljno zlato neophodno za izlječenje; trstiku
se koristilo na stotinu načina i u formi papirusa postala je podloga
hijeroglifima, "riječima Boga". Tako su se u osobi Faraona, kojeg je
štitio Horus, gospodar neba i Ozirisov sin zadužen da bdije nad svojim
ocem, ujedinjavale sve stvaralačke snage. I na njemu je bilo da okupi
raspršene dijelove zemlje.
Sezostris je imao točno šest nepodnošljivih protivnika, šest
provincijskih gospodara koji su se smatrali autonomnima i koji su
prezirali monarha, smještenog u Memphisu. Srećom, nisu razmišljali o
tome da se ujedine, jer je svaki žestoko držao do svoje neovisnosti.
Zbog takve situacije, Egipat je siromašio. Zadržati status quo značilo
je izbjeći ozbiljne sukobe, no takva je situacija vodila kraljevstvo u
propast.
Čudna stvar, pet od tih šest plemića neprijateljski raspoloženih prema
faraonu nalazilo se na čelu provincija nedaleko Abidosa. Nije li jedan
od njih uspio iskoristiti Sethovu
snnenhnnct uničtpnia nrntiv O7iri<:nvp akanifV Akri se ta
pretpostavka pokaže točnom, Sezostris će povesti bitku bez milosti,
kako bi istodobno ponovno ozelenio drvo i kako bi spasio Egipat.
Trebalo je početi s prikupljanjem obavijesti o tih šest moćnika kako bi
identificirao krivca. Zatim, trebalo je djelotvorno napasti, ne
dozvoljavajući neprijatelju da se oporavi. Ali, kome povjeriti taj tako
osjetljiv zadatak? Dvor u Memphisu bio je prepun laskavaca, nadobudnih
spletkara, kukavica i lažljivaca. Samo se Sobek Protektor prihvatio
zadatka dušom i tijelom, bez brige za osobne dobrobiti.
Sezostris je, dakle, odlučio upotrijebiti slabašne snage kojima je
raspolagao i svakako se poslužiti svojom intuicijom. Što se tiče
potrage za zlatom koje je moglo izliječiti akaciju, ona će biti još
žešća. Legenda je govorila da zeleno zlato Pounta posjeduje iznimne
kvalitete, no nitko više nije znao gdje je bila smještena Božanska
zemlja. I je li još uvijek proizvodila dragocjeni metal? Ostajali su
pustinjski rudnici Istoka, pod nadzorom nekih provincijskih šefova i
oni nubijski, izvan dosega.
Tamo se tek zadatak činio neizvedivim. Sezostris nije imao načina da
poduzme jednu takvu potragu.
Rješenje se, dakle, nametalo samo - trebalo je stvoriti način.
Prioritet je bio dati novu energiju drvu života.
Tako je faraon počeo zamišljati planove jednog hrama i zdanja
vječnosti, posvećenih Abidosu.
U poljima se naporno radilo. Proljetne žetve su bile obilne i ništa
nije smjelo biti izgubljeno.
Na dan hoda od Medamouda, Iker se predstavio intendantu velikog
područja kako bi mu ponudio svoje pisarske usluge.
- Dolaziš u pravi čas, moj mladiću. Imam dosta vreća koje treba
prebrajati i pribilježiti. Uostalom, napravit ćeš mi inventuru.
Tjedan dan posla u perspektivi, s dobrom plaćom; hrana, mreža za
spavanje, tikvica i par sandala.
Radeći, mladić je psovao poglavara Medamouda, tog bandita koji je
uništio testament starog pisara kako bi otuđio kuću namijenjenu
njegovom učeniku! Tako je pogazio posljednju volju preminulog
otvarajući kovčežić, ukravši pera i napisavši
I
44
MISTERIJI OZIRISA
Kako netko može biti tako zao? Iker je otkrivao jedan okrutan svijet u
kojem su laž i pokvarenost slavile. No jedna ogromna radost brisala je
njegove nedaće: njegov profesor znao je da on nije pobjegao, zadržao je
povjerenje u njega. Ipak, kakva čudna poruka! O kakvoj Potrazi, o
kakvoj sudbini je govorio? Iznenada, taj stari gospodar učinio mu se
jednako misterioznim kao i divovska zmija otoka Kaa.
Iker je bio želio uložiti žalbu protiv gospodara Medamouda i dati ga
osuditi. No tko bi mu vjerovao? U odsutnosti testamenta, mladić nije
imao nikakva prava na profesorovo zdanje. U Medamoudu bi pronašao samo
one koji ga optužuju i predbacuju mu što je napustio selo bez riječi.
Kada je završio zadatak, Iker se požurio nastaviti svojim putem.
- Činiš mi se jako savjesnim, mladiću moj. Ne bi li želio stabilniji
posao?
- Trenutačno ne bih.
- Mlad si, no ne zaboravi se negdje smjestiti. Evo ti nešto što će ti
dostajati nekoliko dana.
Kruh, sušeno meso, češnjak i smokve. Intendant se pokazao velikodušnim.
- Kamo namjeravaš ići?
- U smjeru Uzdignute planine.
- Samo da te upozorim, gospodar tog područja nije baš na dobrom glasu.
Zidići su razdvajali parcele i zadržavali vodu onoliko dugo koliko je
bilo potrebno. Naučena zanata, seljaci su najbolje što su umjeli
navodnjavali svoja polja. Blagostanje se neprestano udvostručavalo i
nije bilo ni dana slavlja za lijenčine.
Ulazeći u provinciju božice zmija Uadjet, "Zelenonosne", Iker je došao
do začuđujuće spoznaje - u imenu Dju-ka, "Uzdignuta planina", bilo je
isto ime Ka kao i u "otoku Ka", području zmije zauvijek progutane u
snu. Nije li to slučajnost ili doista znak sudbine o kojoj je govorio
stari pisar?
Ka, "visok, uzdignut"... Prema kojem se misterioznom cilju mladić
trebao uspeti? I što je zaista bio Ka, ta tajanstvena
- J--••-------j:___i___i-_o
DRVO ŽIVOTA
45
Izgubljen u svojim mislima, Iker se zaletio u jednog čovjeka naoružanog
štapom.
- Ola, mladiću! Gledaj ispred sebe!
- Oprostite, ali... Vi ste policajac koji me ispitivao nedaleko
Koptosa!
- To sam uistinu ja. Jedva sam te pronašao.
- Što želite od mene?
- Tvoj iskaz bio je nepotpun, htio bih više detalja.
- Sve sam vam rekao. Onaj koga bi trebalo uhititi je glavar Medamuda.
- Iz kojeg razloga?
- To je jedan lopov. Uništio je testament u moju korist.
- Možeš li to dokazati?
- Na nesreću, ne.
- Vratimo se radije na tvoje svjedočanstvo i dva kovčega napunjena
dragocjenom robom. Ti si detaljno istražio njihov sadržaj. Opisi mi ga
u detalje.
- Mirisni proizvodi, mislim.
- Hajde, mladiću moj, to nije dovoljno. Znaš ti više.
- Uvjeravam vas da ne znam.
- Ako se ne urazumiš, riskiraš ozbiljne nevolje.
Lažni policajac je štapom snažno udario Ikera po nogama. Mladić je pao
prema naprijed, a njegov ga je napadač pritisnuo prema zemlji.
- A sada, istina!
- Rekao sam vam!
- Ime broda koji te spasio?
- Ne znam.
Desetak udaraca štapom po ramenima izazvali su Dcerove bolne uzvike.
- Ime broda i kapetanovo?
- Ne znam.
- Uistinu si nerazuman, mladiću. Ja hoću te informacije i imat ću ih. U
protivnom, ubit ću te.
- Kunem vam se da ništa ne znam!
Lažni policajac udario je ponovno, no nije dobio nikakva
odgovora.
nn\rr\rir\ ictinu i ništa
46
MISTERIJI OZIRISA
mogao saznati.
Njegov vrat, njegova leđa i rebra bila su u krvi. Nakon nove serije
udaraca, Iker se onesvijestio.
Njegov napadač odvukao je tijelo prema žbunu papirusa, uz rub kanala.
U agoniji, Iker će ispustiti dušu.
Kada podlegne ranama, lažni policajac neće biti sasvim kriv za njegovu
smrt. U susretu s potencijalnim sucima, ovdje dolje kao i s onu stranu,
tako je bolje.
11
I
Ponajprije, bila je to nepodnošljiva bol. Zatim olakšanje, s osjećajem
svježine kakvo Iker nikada do tada nije osjetio. Iznenada, leđa su ga
prestala boljeti i on je otvorio oči kako bi saznao u koji gaje svijet
njegov napadač gurnuo.
- Probudio se! - uzviknula je jedna mlada djevojka.
- Jesi li sigurna? - upitao je muški glas, hrapav.
- Gleda nas, oče!
- S obzirom na stanje u kojem je bio, nije trebao preživjeti. Iker se
pokušao uspraviti, no žestoka bol prikovala ga je
za mrežu.
- Ne miči se! - zahtijevala je mlada djevojka. - Imaš sreće, znaš. Ja
sam te otkrila u šikari papirusa posvećenoj božici Hathor. Obično se
zadovoljim prinoseći žrtvu, no kako ju je kriješteći nadlijetalo
desetak ptica, usudila sam se pogledati. Njihovo ponašanje bilo je tako
nenormalno da sam htjela biti sigurna. Upozorila sam oca, a seljaci su
te donijeli. Već tri dana mažem te najboljim našim melemom. Sastoji se
od lužine, bijelog ulja, masti vodenkonja, krokodila, soma i cipala,
muškog tamjana i meda. Glavni liječnik provincije mi je čak dao pastile
s ekstraktom mirte da ublaži tvoje bolove. Bila sam jedina koja je
vjerovala da tvoje rane nisu smrtonosne.
Bila je tamnokosa, lijepa, jako živahna. Njezin se otac, seljak,
robustan, činio iskreno neprijateljskim.
- Što ti se dogodilo, mladiću?
,........... - Jedan me čoviek naoao kako bi me orobio.
48
MISTERIJI OZIRISA
- Što si to tako dragocjeno imao?
- Mrežu, tikvicu i sandale...
- To je sve? A odakle dolaziš?
- Siroče sam i iznajmljujem se kao pisar početnik.
- Skupo me koštaš, mladiću, skupo. Seljak se udaljio.
- Ne brini se nikako - preporučila je djevojka. - Iako je grub i
netrpeljiv, moj otac je pošten čovjek. Ja se zovem Mali Cvijetak. A ti?
- Iker.
- Ovakav sada, nisi baš lijep prizor! No kada tvoje rane zarastu, mora
da nisi loš mladić.
- Misliš da ću ponovno moći hodati?
- Za manje od tjedan dana zajedno ćemo prošetati prirodom.
Mali Cvijetak nije se isprazno hvalila. Zahvaljujući djelovanju melema,
sredstvima za ublažavanje bolova i brojnim masažama, Iker se držao na
nogama. Samim čudom, nijedna kost nije bila slomljena, a tragovi
udaraca počeli su nestajati.
Ipak, nije bilo šetnji prirodom jer je seljak imao druge planove.
- Jači si nego što se čini - zaključio je. -1 u velikim si dugovima
jer je liječenje stajalo cijelo bogatstvo.
- Kako vam se mogu odužiti?
- Na svojem imanju ne trebam pisara. Zauzvrat, treba mi poljoprivredni
radnik.
- Bojim se da to neću znati raditi.
- Na tebi je da izabereš: ili ćeš mi platiti radom ili ćeš provesti
nekoliko godina u zatvoru. Poglavar naše provincije ne voli varalice.
Mogu te angažirati u ekipi seljaka pod vodstvom jednog predvodnika.
Boravit ćeš u jednoj kućici i raspolagati komadićem zemlje na kojem ćeš
uzgajati povrće. No prije nego se pokažem velikodušnim, zahtijevam
istinu. Tko si ti zapravo i zašto su te napali?
Pitajući se nije li upao u novu klopku i nije li taj seljak od iste
sorte kao i poglavar Medamouda, Iker se pokazao opreznim.
DRVO ŽIVOTA
49
tebanskog područja. Moj cilj bio je da postanem javni pisar i da idem
od sela do sela kako bih ispravljao protestna pisma žrtava
administracije. Čovjek koji me napao ukrao mi je sve što sam imao.
Seljak se činio uvjerenim.
- Vrati prvo svoje dugove. Ako ti zanimanje bude odgovaralo, ostat
ćeš. Ako ne, otići ćeš.
Predvodnik je bio simpatičan, no nije se pobrinuo za onoga tko je
posljednji došao. Iker je morao prvo počistiti dvorište seoskog imanja,
zatim održavati čistim dvorište za perad, natkriveni peradarnik koji su
držali drveni stupici u obliku stabljike lotosa. Tamo su rasle sive
guske bijelih glava, prepelice, patke i kokoši. Nadglednik za hranu
donosio je velike košare pune sjemenja koje je istresao u korita, a
životinje su napajane vodom koja se dovodila iz kanala.
Trećeg dana, Iker je bio prisiljen interevenirati.
- Mislim da postoji mala pogreška - rekao je nosaču košara, neobrijanom
klipanu.
- Pogreška u čemu?
- Prvoga dana, ti si istresao sadržaj šest košara. Drugoga, samo pet. A
danas nisu napunjene do vrha.
- Smeta li ti to?
- Ja bdijem nad peradarnikom. Životinje trebaju biti pravilno
nahranjene.
- Malo više ili manje... Hoćeš li da podijelimo razliku?
- Hoću da doneseš šest košara ispunjenih do vrha. Klipan je shvatio da
se Iker ne šali i da bi svaka nagodba
bila nemoguća.
- Hoćeš li o tome govoriti gazdi?
- Ako ispraviš svoju pogrešku, naravno da neću.
Iker si nije stvorio prijatelja, ali peradarnik mu je glasno pokazao
zahvalnost.
- Jesi li zadovoljan svojim novim poslom? - upitao gaje Mali Cvijetak
dok je Iker milovao jednu veličanstvenu gusku, gotovo pripitomljenu.
50
MISTERIJI OZIRISA
- Nije ti više slabo?
- Zahvaljujući tvojoj brizi, oporavio sam se. Ti si mi spasila život,
uvijek ću ti biti zahvalan.
- Nisi bio baš na samrti, a božica Hathor te spasila od propasti. Ja
sam samo ubrzala tvoje izlječenje.
Mali Cvijetak je izgledala zbunjeno.
- Otac mije zabranio da te posjećujem.
- Je li nezadovoljan sa mnom?
- Naprotiv, no intrigiraš ga jer nisi poput ostalih. Naredio mi je da
se udam za nekog pravog seljaka kako bih mu rodila lijepu djecu i kako
bismo se dobro brinuli o imanju.
- Kad imaš sreće imati jednog časnog i hrabrog oca, treba ,
ga slušati.
- Govoriš kao starac! Reci, Iker, ne bi li ti htio postati
pravim seljakom?
- Imam još dosta duga za vraćanje, no moj pravi zanat je
pisarski.
- Moram ići. Ako nas moj otac iznenadi, istući će me.
- Nikada nisam vidio tako lijep peradarnik, mladiću moj! - ustanovio je
seljak. - Volim ljude koji si znaju dati truda. Ali ti se ne družiš sa
svojim drugovima, čini se.
- Više volim biti sam sa životinjama.
- Eh, dobro, i to će se promijeniti! Ima dosta ječma za žetvu, a ti
ćeš naučiti rukovati srpom.
Iker nije ni pomislio da se suprotstavi.
Neprekidno sije postavljao ista pitanja, znajući da ovdje neće naći ni
djelić odgovora. Da bi nastavio svoj put, trebao je najprije riješiti
taj dug, dakle raditi bez predaha do izmaka snaga, stoje brže mogao, i
povratiti svoju slobodu.
Mladi čovjek našao se u skupini grubih i iskusnih zete laća koji su,
očito zabavljajući se, promatrali pridošlicu.
- Ne boj se umora, mali, rekao je jedan od njih, velika su polja!
Godina je dobra i lijepa, zemlja bogata, ništa nam ne nedostaje, a
janjetina je bolja nego igdje drugdje. No treba je zaslužiti. Hajde,
budi čvrste ruke i nemoj da kasnimo zbog tebe. Ne znam nikoga tko je
umro od previše rada.

nro1r
DRVO ŽIVOTA
51
glazba jednog flautiste. Varirao je ritam, no sve melodije završavao je
s ozbiljnošću.
- Lice ti je nateklo - primijetio je jedan od drugova - predugo si
glavu držao spuštenu. Idi vidi flautista, osvježit će te.
Osjećajući se loše, Iker gaje rado poslušao. Svježa voda na obrazima i
sljepoočicama, zatim i nekoliko gutljaja vratili su mladiću čvrstoću.
- Zadatak je težak - potvrdio je glazbenik - zato za vas sviram ka.
Tako ni tebi ni tvojim drugovima neće nedostajati energije.
- Što je to kal - upitao je Iker.
- To je ono što nam omogućuje da živimo, da postojimo i da preživimo.
Oziris je izmislio glazbu kako bi harmonija ispunila naša srca. Ona
slavi trenutak u kojem žanjemo ječam i žito, taj sveti čin koji dolazi
iz njegova duha, samog Ozirisa.
Iker je upijao riječi glazbenika.
- Gdje si to naučio?
- U glavnom hramu provincije. Učitelj glazbe naučio me svirati flautu,
a ja ću to podučiti svog nasljednika. Bez nje, bez magije koju prenosi,
žetva bi bila samo iscrpljujući rad, a Ozirisov duh napustio bi zrelo
klasje.
- Oziris... On je taj koji posjeduje tajnu života?
- Na posao, Iker! - zahtijevao je šef ekipe. Flautist je ponovno
zasvirao.
Iker je nastavio raditi srpom, no imao je osjećaj da mu svaki pokret,
umjesto da ga iscrpljuje, daje snagu. Je li to bila ka, rađajuća
energija dobro obavljena posla?
DRVO ŽIVOTA
53
12
Suprotno ostalim žeteocima, koji nisu bili zaduženi da skupljaju
klasje, taj novi zadatak dali su Ikeru. Mladić je vezao klasje i trpao
ih u vreće koje mu je donosio jedan dječarac.
- Moramo li ovako još dugo? - žalio se. - Za naše selo već je dosta!
- Ima i drugih sela - podsjetio ga je Iker - a žetva neće svugdje biti
obilna. Zato ne treba misliti samo na sebe.
Kolega gaje neraspoloženo pogledao.
- Ti nisi gazdin pomoćnik?
- Ja sam na strani dobro obavljena posla.
Seljak je slegnuo ramenima i pripremio novu vreću.
- Stanka za ručak! - najavio je predvodnik.
U sjeni jedne kolibice od trstike, ukusna jela bila su posložena na
jednoj hasuri: pogače od povrća, zlaćani i hruskavi kruščići, češnjak u
ulju, trave, guščje mlijeko, sušena riba, marinirana govedina, smokve,
šipak i svježe pivo.
Iker je umirao od gladi, no klipan mu nije dozvolio da sjedne.
- Ovdje više nema mjesta. Idi drugdje.
- Ali to je moja ekipa! Ostale ne poznajem.
- Mi te nećemo. Uhode preziremo.
- Ja, uhoda?
- Objasnio sam drugovima da si me tužio gazdi kako ne donosim dosta
sjemenja u peradarnik.
- Budući da se uvijek držiš po strani, nastavi s tim i dalje. Ne smetaj
nas dok jedemo. Ako budeš inzistirao, istući ćemo te.
Iker se nije želio tući.
- Evo ti malo vode i komadić kruha, dozvolio mu je klipan
trijumfirajući. Pokušaj nam ne usporiti rad nakon takve gozbe. U
protivnom, tužit ćemo te gazdi.
Protjerani se udaljio i pojeo nekoliko zalogaja koji nisu dostajali da
mu daju neophodnu snagu za rad.
Kako je utonuo u misli, krici užasa su mu proparali uši.
Iskočivši iz svojeg zaklona, kraljevska kobra skočila je usred gostiju.
Svi su ustali u jednom skoku.
- Potjerajte ju u smjeru Ikera! - vikao je klipan. Tapkajući nogama,
bacajući zemlju, poljoprivredni radnici
uspjeli su u svom naumu.
Iker se nije micao.
Kobra je imala daleko veće oči nego stoje bilo normalno, šare su joj
bile zlatne i kretala se fascinatnom elegancijom.
Hipnotiziran, mladić je sanjario o zmiji Ka.
- To je božica žetve! - uzviknuo je seljak. - Pustimo je da ide i ne
činimo joj nikakva zla. U protivnom, žetva će biti upropaštena.
Iker se sagnuo i položio pred kobru ostatak svog komadića kruha. Zatim
je podigao ruke u znaku obožavanja.
Nastupila je duboka tišina.
Između mladića i zmije bilo je manje od tri koraka. Ijedno i drugo bili
su nepokretni poput kipova, no kobra ne bi oklijevala udariti.
Slijed vremena bio je prekinut.
I čudo se dogodilo, kao u vremena Ozirisa kada trnje nije bolo, kada
divlje zvijeri nisu ugrizale. Zadovoljivši se gestom klanjanja, gmaz je
nestao u obližnjem polju. Nije bilo bolje naznake koja bi najavila
kvalitetu i kvantitetu žetve.
- Mali i ja ti se ispričavamo - rekao je klipan, jako posramljen. -
Nismo mogli znati da si štićenik bogova. Nadamo se da nisi jako ljut i
da ćeš pristati podijeliti s nama obrok. A i normalno je da postaneš
šefom naše ekipe. Tako ćemo i mi biti
54
MISTERIJI OZIRISA
Želuca u petama, Iker se nije dao moliti.
- Kao šefu ekipe, rekao je predvodnik Ikeru, dozvoljeno ti je voditi
magarce do gumna. Iskrcaj vreće u tišini, pusti obrednike da obave
svoje i ne postavljaj pitanja.
- Postoji, dakle, ceremonija?
- Ne postavljaj pitanja.
Ne čelu petorice magaraca koji su put poznavali bolje od njega, Iker se
uputio prema gumnu smještenom pored jednog priručnog mlina, sačinjenog
od suhog granja. Četveronošci su se zaustavili, a da mladić nije morao
upotrijebiti štap.
Ondje su se nalazila dva pisara, koja su brojala vreće. Jedan dio bio
je namijenjen seljacima i njihovim obiteljima, drugi provincijskim
pekarama. Kad je njihov posao bio gotov, povukli suše.
Ostalo je samo devet šefova ekipa, sedam hvalitelja i tri obrednika,
među kojima i flautist.
- Gumno se čini četvrtasto - izjavio je - ali u stvarnosti je okruglo.
U njemu se skriva hijeroglif koji znači "prvi put", trenutak u kojem se
pokazalo stvaranje. Neka je božica žetve slavljena.
Dvojica njegovih kolega napravila su od drveta mali žrtvenik, na koji
su položili vrč mlijeka, kruh i kolače.
- Oplakujemo od smrti dobrog pastira Ozirisa - nastavio je flautist. -
Sjeme se povuklo u zemlju i mi smo povjerovali da je zauvijek mrtvo.
Kako je žetva bila obilna, možemo se radovati! Žito i ječam klijaju na
leđima Ozirisa, on potpomaže bogatstvo prirode, nikada se ne umara i
nikada ne žali. Neka šefovi ekipa polože na gumno sadržaj svojih vreća.
Iker je bio tako sretan što sudjeluje u obredu da nije ni osjetio
težinu svog tereta.
- Neka dovedu magarce - naredio je flautist - i neka ih poredaju u
krug.
- Neka ih se odgurne - protestirao je jedan drugi obrednik - neka ne
udaraju moga oca! Sethovi magarci ne trebaju gnječiti Ozirisovo sjeme.
- Misterij treba dovršiti - potvrdio je flautist.
DRVO ŽIVOTA
55
ljudi koji su promatrali scenu.
Ne shvaćajući u potpunosti značenje, Iker je osjećao da prisustvuje
iznimno važnom činu. Postavio bi bio stotinu pitanja, no poštovao je
tišinu.
- Neka sjeme bude pročišćeno - molio je flautist. Druga dva obrednika
izvela su magarce s gumna i tada je
bio red na hvaliteljima da počnu djelovati.
Kad je njihov zadatak bio završen, napunili su vreće i natovarili ih na
magareća leđa.
- Neka Sethovi sljedbenici odvedu Ozirisa na nebo, odakle će on
rasprostrijeti svoje dobre čini na zemlju, naredio je flautist.
Organizirana je procesija, koja se uputila prema žitnicama.
- Neka šefovi ekipa rastovare magarce, neka se uspnu do vrha žitnice i
ondje neka istresu sadržaj.
"Tako" - zaključio je Iker - "žitnicu usvaja nebo gdje živi Oziris
sadržan u sjemenu."
Obuzet čudnim obredom kojem je prisustvovao, mladić je korak po korak
sišao stubištem kako bi ugravirao u svoje pamćenje svaku sekundu te
avanture. Dodir njegovih bosih stopala s vapnenim stubama učinio je taj
obred, koji mu je nudio novu stvarnost, još intenzivnijim.
Flautist, druga dva obrednika, šefovi ekipa i sedam hvalitelja prostrli
su se pred divom očiju upalih u duplje, teških kapaka i izbočenih
jagodica. Njegov pogled bio je tako oštar da je izazvao grčeve u Ikera.
Ravna i fina nosa, zaobljenih usta, širokog torza, taj ozbiljni čovjek
imao je velike uši, sposobne da uhvate i najmanje strujanje svemira.
Nosio je lanenu košulju s jednom naramenicom preko lijevog ramena i
četvrtastu pregaču, na kojoj se pojavljivao grafon kako ubija
neprijatelje Egipta.
Flautistova šaka prisilila je Ikera da se ispruži po zemlji.
- Obožavaj faraona, biće koje nam daje život.
DRVO ŽIVOTA
57
13
Sezostris je podigao prema nebu dar žita i ječma koji je dolazio
bogovima. Zatim je gravirao stubište koje je vodilo prema najvišoj
žitnici i jednim ugarkom upalio posudu sa žeravicom, u kojoj su bile
kuglice tamjana.
Izvršavajući taj obred, kralj se zadubio u pogled mladića kojeg je
susreo. Nije vidio sličnog.
Uvijek jednako pažljiv, Iker je slušao faraona.
- Oziris umrije i oživi. Nudi se da bi nahranio svoj narod. Otac i
majka ljudi, proizvodi sjeme tajnom snagom koja je u njemu kako bi dao
stvorenjima izglede da prežive. Svi žive od njegova daha i mesa, on je
došao s otoka plamena kako bi se utjelovio u žitu. Jedemo tijelo
Ozirisa, izdržat ćemo zahvaljujući biljnom zlatu.
Mali Cvijetak predstavio je kralju lutku načinjenu od klasja. Sačinjena
u mnogobrojnim primjercima, ta zaručnica žita bit će izložena na fasadi
svake kuće do sljedeće žetve.
Zatim je flautist donio veliku i lijepu košaru načinjenu od savitljive
trstike, obojenu žutom, plavom i crvenom bojom. Dno je bilo pojačano
dvjema daskama, postavljenim u obliku križa.
- Evo košare tajni, Veličanstvo. Ono što je bilo raspršeno ovdje je
skupljeno.
Tresući se od emocija, vlasnik imanja pojavio se i pao ničice.
- Veličanstvo, moja najljepša krava upravo se otelila! Čudo
Svi se učesnici ceremonije premjestiše do staje.
Flautist je izgovorio magične formule pospješujući okot, dok je šef
goveda pomagao životinji, koja mu je lizala ruku.
Boreći se protiv patnje, krava je ispružila vrat i izravnala stražnji
dio. Govedar joj je milovao bokove kako bije smirio.
- Riječ se nalazi u bikova - podsjetio je faraon - a intuicija
prepoznavanja u krava. Neka se s njima postupa s najvećim poštovanjem.
Siguran glas umirio je majku.
I pojavila se glava malog vola, kojeg je šef goveda lagano izvukao
istodobno sa stražnjim nogama. Pjegav, smeđih očiju, bio je
veličanstven.
Šef goveda polegao ga je pored majke koja ga je dugo lizala.
Svatko je čekao njezinu odluku.
Dubokim i odlučnim pogledom krava je pogledala Ikera.
- Priđi i ponesi pjegavog volića - zahtijevao je flautist. Pomalo
nespretno, Iker je nježno uzeo malo biće, koje
nije pokazivalo ni traga zabrinutosti.
- Novo sunce se pojavilo - zaključio je faraon. - Neka nam svečanost
kraja žetve bude u radosti.
Za Sobeka Protektora i njegove ljude nije bilo upitno smiju li se
opustiti i otići, bez obzira na sve, i upustiti u radosti. Zbog svoga
zdravstvenog stanja, Uaka, šef provincije Kobre, nije mogao
prisustvovati obredu u društvu kralja. No nije li to bila spretna
taktika koja bi mu omogućila da spere svu odgovornost u slučaju
atentata?
Zaputiti se tako na neprijateljski teritorij činilo se kao ludost.
Ipak, Sezostris je tako odlučio, a šef njegove osobne straže morao se
prilagoditi. Srećom, dvor u Memfisu nije ništa znao o stvarnim
monarhovim planovima.
- Što si saznao o Ouakhi? - upitao je Sezostris.
- Smatraju ga dobrim službenikom, kojeg mali ljudi vole i nikada se
nije otvoreno izjasnio protiv vas. Njegova najveća briga, u slici
svojih prethodnika, je dovršenje zdanja vječnosti.
- Raspolaže li on nekom vojskom?
- Ne, samo dosta reduciranom snagom reda, ne računajući
i
58
MISTERIJI OZIRISA
i Kargeh. Ova provincija s njom započinje i osigurava sigurnost
karavana.
- Jesi li se raspitao o mladiću kojeg sam ti pokazao?
- Zove se Iker. To je poljoprivredni radnik kojeg su nedavno
angažirali.
- Ne gubi ga iz vida. Sobek se uspravio.
- Ako ga smatrate opasnim, Veličanstvo, zašto ga ne uhitite?
- Nije on prijetnja.
- Ali onda...
- Zadovolji se time da ga promatraš, a da on to ne zna.
Načet strahom, šef provincije Uakha primio je faraona na pragu svojeg
nevjerojatnog zdanja vječnosti, koje je arhitektonski podsjećalo na
vremena velikih piramida. Ogromni grob uspinjao se prema vrhu strme
obale, natapajući se snagom Uzdignute planine. Njezini dijelovi bili su
međusobno povezani stubištima.
Hramu dočeka slijedio je dugački ulaz koji je vodio u prvo dvorište;
zatim rampa koja je završavala portikom sa stupovima koji se otvarao
prema drugom dvorištu, zatvorenom visokim zidovima. Zatim je slijedila
neka vrst svetišta koje je zaklanjalo sobu uskrsnuća. Na kraju prolaza,
u osi, nalazila se niša za Ka, točka dodira između ovoga svijeta i
onostranosti.
- Prekrasan spomenik gotovo dostojan jednoga kralja -ustanovio je
Sezostris.
- Svjestan sam toga, Veličanstvo, ali nemojte u tome vidjeti nikakve
provokacije. Takva je bila lokalna tradicija koja će se sa mnom
ugasiti.
- Zašto?
- Zato što će vaša vladavina biti velika i jer ste odlučili ukinuti
neovisnost poglavara provincija.
- Odakle vam takvo uvjerenje?
- Iz vaše prisutnosti ovdje.
-1 da je to istina, što bi ti rekao o tome?
- Odobravam vas bez zadrške, jer je ta anarhija i predugo trajala. U
ovom trenutku, gubici su minimalni, no vrijeme je da
DRVO ŽIVOTA
59
provincija i održavanjem jedinstva pod jednom nepokolebljivom rukom,
vratit ćete blagostanje Egiptu. Dozvoljavate li mi da sjednem na tu
kamenu klupu? Sezostris je klimnuo.
- Sretan sam što sam živio dosta dugo da vidim taj trenutak - priznao
je stari Ouakha. Slab kralj iskomadao bi moć i uništio zemlju.
- Neki poglavari provincija ne dijele tvoje mišljenje.
- Znam, Veličanstvo. S petoricom među njima sukob će biti žestok, možda
i opasan. Ipak, nemojte odustati. Velike obitelji nisu u pravu kada si
prisvajaju funkcije nasljednim principom zaboravljajući da kvaliteta
čovjeka i sposobnosti trebaju biti važnije od rođenja. Sustav je postao
tako krut da ga treba slomiti. Vi vladate i nitko drugi.
Neproziran, monarh nije pokazao nikakva znaka zadovoljstva.
- Vaši protivnici su bogati, arogantni i odlučni - nastavio je Ouakha.
- Možete računati da ću vas ja, moja polocija i narod moje provincije
podržati u vašim namjerama.
- Rat je objavljen - najavio je Sezostris.
- Tko nas napada?
- Biće sposobno da upravlja snagama Setha i koje je odlučilo iznova
usmrtiti Ozirisa.
Oukhakino lice se smrknulo.
-1 vi pretpostavljate, Veličanstvo, daje riječ o nekom od
neprijateljskih poglavara provincije.
- To je pretpostavka koju ne mogu odbaciti.
- Kako je naše vrijeme moglo dati takvo čudovište? Djelujući na taj
način, uništit će sve napore koji su učinjeni od vremena bogova i
uroniti nas u mrak!
- Zato moram, stvarajući Egipat složnim i jakim, saznati tko je to.
- Nemam nikakvih saznanja o jednom takvom demonu -precizirao je Ouakha.
- Što znaš o Pountu?
- To je lijepa legenda, Veličanstvo. Ima već dosta dugo, pomorci bi
otkrili lokaciju te čudesne zemlje i donijeli bi zlato.
60
MISTERIJI OZIRISA
- Nikakva.
- Jesi li zadovoljan svojim klesarima, Oukha?
- Njihova djela govore za njih, Veličanstvo.
- Trebat ću neke majstore tijekom dugog razdoblja, i radit će potajno.
- Sezostris će saznati je li poglavar provincije Ouakha zaista njegov
saveznik.
- Vama su na raspolaganju, Veličanstvo.
14
Porezni inspektor i ubirač poreza Gergou bio je težak čovjek,
alkoholičar rijetko pijan i ljubitelj žena koje je smatrao predmetima
namijenjenima užitku. Razveden već treći puta, zadovoljavao se mučenjem
svojih žena, tako prestrašenih njegovim nasiljem da se nisu usudile
žaliti. Što se tiče njegove jedine kćeri, koja je pobjegla majci, ona
se zaklinjala da tu zvijer nikada više ne želi vidjeti.
Susrevši Rizničara Medesa, Gergou si je otvorio novu sudbinu. Postati
desna ruka te važne osobe, činiti sve pod okriljem službenih funkcija,
davalo mu je poleta. Od sada je mogao, u potpunoj nekažnjivosti,
provoditi svoju prirođenu okrutnost na žrtvama koje su mu predavali i
na onima koje je odabirao.
Ne samo da je posao bio dobro plaćen, već su se najavljivale i lijepe
promocije. Kako se Medes bude snažno penjao u hijerarhiji, Gergou će ga
slijediti.
Mornar po vokaciji, i sam je držao kormilo financijskog broda. Ne tako
svoj što se tiče kopnenih putova, dobro se znojio. Praznovjeran,
putovao je samo uz dobrih desetak amajlija. Stigavši u Koptos, Gergou
je odahnuo. Pustinja gaje pritiskala i, kao i njegov gazda, slabo je
podnosio vrućinu. No ovdje će, u ovom gradu, pronaći trag dvaju kovčega
koje je Medes želio. Njegov lovački instinkt rijetko gaje varao i gonio
je dosta divljih životinja da bi osjetio kako banda nepoštenih mornara
nije
62
MISTERIJI OZIRISA
Sa svojom ekipom policajaca naoružanih kratkim toljagama, Gergou nije
odavao finoću. Obišao je gostionice i ispitao svakog gazdu.
Šesti je bio onaj pravi.
- Istina - priznao je vlasnik - nekoliko brbljavaca se hvalilo daje
ščepalo neočekivano blago i opijali su se do jutra.
- Jesu li spominjali vrstu tog bogatstva? - upitao je Gergou.
- Pergami i dragocjene mirisne masti, po onome što sam ja čuo.
- Kojeg porijekla?
- Nisu o tome pričali.
-1 kuda su otišli, ti brbljavci?
- Najuzbuđeniji, kojeg su nazivali "kapetanom", otišao je na imanje
svojih roditelja, u južnom dijelu grada. Bili su smireni čekajući
rezultate prodaje. Više stvarno ne znam.
- To je već dovoljno, gostioničaru. Pod uvjetom, naravno, da nisi
lagao.
- Naravno da nisam! Ne bi li mi to pribavilo nevolje, u svakom slučaju?
- Naprotiv - potvrdio je Gergou gurmanskim smiješkom. - Ako prihvatiš
ući u moju mrežu informatora, čak ćeš izvući i lijepu korist.
- To imanje u južnom dijelu grada, reći ću vam pobliže gdje je
smješteno.
Kapetan je nepomično gledao dva kovčega iz kojih je dolazio još uvijek
sladak miris.
Svaki puta kad ih je pokušao otvoriti, postale bi tako užarene da je
morao odustati. Njegovi suučesnici postajali su nestrpljivi, no nijedan
nije želio preuzeti rizik da bude žrtvom prokletstva. Posjedovali su
sigurno čitavo bogatstvo, no kako ga prodati?
Trebalo se udaljiti iz Koptosa i pozabaviti se time u većem gradu kako
bi prošli neprimijećeno i otići možda do Memphisa.
Najteže je bilo to što moraju podijeliti. Na trenutak, kapetan je
trebao nosače. Zatim, bit će drugačije.
Zvuk borbe gaje upozorio.Vani su se tukli. Morao je izaći,
DRVO ŽIVOTA
63
Nekoliko divljih krikova su se stopili, a zatim, poslije nekoliko
sekundi, nastupila je tišina. Gergou je nahrupio u prostoriju.
- Ah! Evo nesumnjivo slavnog kapetana i vođe lopova! I nije sam... S
dva kovčega koje traži poreznik!
-Poreznik! Ali...
- Jesi li prijavio svoje bogatstvo poreznicima? -Nejoš, ali...
- Jedan od tvojih ljudi je mrtav, a ostali su uhapšeni.
Suprotstavljajući se grubim udarcima snagama reda, počinili su ozbiljan
prekršaj, teško kažnjiv. Ni oni ni ti nećete više vidjeti mora.
- Ja se nisam tukao!
- Samo kukavice bježe od svojih odgovornosti - dočekao je Gergou.
- Ovi kovčezi nisu moji! Uzmite ih i pustite me.
- Kako si došao do njih?
- Slučajno! Primio sam jednog brodolomnika najednom pustom otoku.
- Gdje se nalazi?
- Vidio sam kako se utapa u valovima. Gergou je ošamario kapetana.
- Ne podnosim da mi se rugaju. Progovorit ćeš, brzo. Udario je mornara
s užitkom.
Slomljenog nosa i kostiju, lica u krvi, kapetan je ispričao događaje
kako su se dogodili. Uvjeren u iskrenost svojeg sugovornika, Gergou je
bio oduševljen.
- Što ima u kovčezima?
- Nisam ih uspio otvoriti! Kada pokušam, opečem se. Gergou nije ni
pokušao. Prevelika smjelost nije bila
njegova jača strana, a i nisu ga plaćali da bi riskirao. Ta stvar
činila mu se sve čudnijom te se vratio Medesu da razmrsi klupko.
Jedan domaći sluga donio je Medesu i njegovom posjetitelju svježe pivo.
- Dječak, je li progovorio? - upitao je Rizničar nestrpljivo.
- On uistinu ništa ne zna - potvrdio je lažni policajac - i
samn i7» nnnnvin svnin rvnHrm nrir.n Rniim se da ie diečak bio
64
MISTERIJI OZIRISA
tako prestrašen brodolomom daje izgubio razum.
- Jesi li ga se riješio?
- Vaše naredbe su izvršene.
- Bilo bi dobro da odeš iz regije. Našao sam ti odlično mjesto daleko
odavde, u Fajoumu. Malo posla, zgodna kuća, dobra primanja. Mjesto ti
je osigurano najednom brodu.
Lažni policajac se naklonio i udaljio.
Ojađen, Medes je u jednom potezu popio dvije čaše piva. Nije sumnjao
daje ispitivanje dobro obavljeno i daje mali pisar izgubio razum.
Ostala su samo dva kovčega, ako uopće postoje.
Odgovor nije kasnio.
Sutradan uvečer, Gergou crvenkast i veseo u licu, predstavio se portiru
Medesove zgrade, koji gaje smjesta primio.
- Zadatak izvršen, gospodaru!
- Gdje su kovčezi?
- U jednom dobrom skloništu, pod dobrom paskom. Činili su mi se
upadljivima da bi ih donio ovamo.
- Odlična ideja! Ekipa?
- Nećete ih čuti da pričaju. Ti kriminalci istrunut će u zatvoru.
- Što ti je rekao kapetan?
- Nisam ga štedio, možete mi vjerovati! Ali taj jadni tip je poludio.
Dječak i sakupljeni kovčezi na pustom otoku, vaš čamac koji gaje
slijedio za oluje, taj otok koji je nestao u moru i jedini preživjeli
taj dječak. To je sve što sam iz njega mogao izvući.
Medes nije krio svoje razočarenje.
- Čini se daje to istina, Gergou. Izgubili smo Brzu i njezinu posadu, a
more nije željelo malog pisara kao žrtvu. Ta ekspedicija, u koju sam
uložio toliko napora i strpljena, završila je propašću.
- Zaboravljate kovčege! Dosad ih nitko nije otvorio.
- Kako možeš biti siguran?
- Prokletstvo ih štiti.
- Mi. Mi ćemo ih otvoriti!
Dvojica muškaraca vratila su se bez oklijevanja napuštenom plijenu,
koji su čuvali Gergouovi žbiri.
Medes je ostao uvjeren da zemlja Punt uistinu postoji, a
r»n nrtt Tfff i li li
nnorotini
DRVO ŽIVOTA
65
Ne dokazuje li val, koji je uništio njegov čamac i ubio njegovu posadu,
da se zemlja bogova zna braniti kako bi zaštitila svoje bogatstvo?
U svoj svojoj veličini, dva kovčega sadržavala su istinsko bogatstvo.
- Čudno je to - razmišljao je Gergou - ništa više ne miriše. A do tog
trenutka se iz njih izvijao miris nevjerojatne miline.
- Otvori ih. Gergou je uzmaknuo.
- Čini se da peku.
- Daj mi svoj nož.
Zlovoljno, Medes je uspio ugurati oštricu među dvije daske.
- Vidiš, ništa se ne događa.
Pomalo razuvjeren, Georgu je nastavio posao. U unutrašnjosti kovčega
bilo je samo blato koje je isparavalo smrad.
15
DRVO ŽIVOTA
67
Nakon ubitačnog dana, večer je bila božanski slatka. S krajem žetve,
ritam seoskih poslova se usporavao i svi su si čestitali na iznimnoj
obilnosti berbe, koju su bez sumnje dugovali faraonovoj prisutnosti.
Kako je bio njihov vođa, stanovnici provincije postali su gorljivi
sljedbenici Sezostrisa.
Posljednji odsjaji sumraka brzo su se gubili, ustupajući mjesto
mirisnoj noći. Životinje i ljudi bili su gladni i vesele večere
organizirale su se oko kuhinja na otvorenom.
Sam, udaljen, sjedeći na granici koja je označavala kraj jednog polja,
Iker nije imao teka. Nitko ovdje nije poznavao Kornjačino Oko i Oštricu
Noža. Opisujući lažnog policajca koji gaje pokušao ubiti, ponadao se da
će ga netko prepoznati. No taj ubojica nije obitavao u ovom području, a
kad se dogodilo zlodjelo nad Ikerom, on je pobjegao.
Postavljanje pitanja nikuda nije vodilo. Tako se mladić zatvarao u
svoju šutnju.
Trebao je napustiti tu zemlju kako bi nastavio svoju potragu, ali kuda
bi otišao? A vraćanje duga će mu oduzeti još puno vremena.
Jedini trenutak svjetlosti u tom očaju bio je obred koji su slavili u
prisutnosti faraona. Nikada se mladić nije mogao nadati da će susresti
monarha. Kao i drugi, jedva ga se usuđivao pogledati.
- Ako ništa ne budeš jeo - mrmljala je umilnim glasom
-1 što onda?
- Mlad si, Iker, i nadasve vrijedan! Zašto ne prihvatiš svoje stanje,
uvjeriš mog oca i naslijediš ga?
- Jer ostaje previše pitanja bez odgovora.
- Zaboravi ih!
- Nemoguće.
- Kompliciraš si život ni za što, uvjeravam te!
- Slavljenički ritual na otvorenom nije bio tako jednostavan.
- To su stari seljački običaji, ne muči se njima!
- Zastoje faraon počastio taj misterij svojom prisutnošću?
- Jer se želi uvjeriti u podršku poglavara naše provincije! Kao što je
i rekao, naš kralj nije kakav bilo slabić koji će dozvoliti diobu moći.
Uskoro, suprotstavit će se lokalnim tiranima koji su odlučni u svom
neposluhu. Mi, barem mi, bit ćemo mirni. Oslobodi se svoje prošlosti,
Iker, i misli samo na svoju budućnost. Ja postojim; ovo imanje, ova
polja, ova tu sjemeništa postoje, kao i ona tamo. Ako ih želiš, sve ti
može pripasti.
- Ne zaboravi da ti je otac zabranio da me posjećuješ. Mali Cvijetak se
nasmiješio.
- Otkad si bio određen da pridržiš malog volića, simbol rađajućeg
sunca, to se promijenilo. Više nitko se ovdje ne usuđuje izraziti ni
najmanju kritiku na tvoj račun. Ovu noć možemo provesti zajedno.
Bila se malo previše našminkala, no njezin šarm nikada nije bio tako
očaravajući.
- Moram razmisliti.
- A kad razmisliš... Poslije?
- Prezirat ćeš me, Mali Cvijetku, i imat ćeš pravo! Tvoje riječi su me
dirnule, priznajem, i moram uistinu razmisliti.
Grub po svom običaju, gazda je pozvao Ikera.
- Volar je bolestan. Odvedi volove na kanal kako bi se napojili i
okupali.
Na imanju se spremao banket koji je označavao kraj žetve. Posvuda na
selu bit će to veliko slavlje, po kojem će slijediti nekoliko dana
odmora. Ta mirna sreća, nije li to bilo Sezostrisovo

68
MISTERIJI OZIRISA
u glavnom hramu?
Na ideju da se osvježe goveda se nisu dala moliti. I sama su krenula
dobrim smjerom, mladić se zadovoljio samo da ih prati.
Njihovo omiljeno mjesto bilo je okruženo starim vrbama koje su bacale
ugodnu sjenu. Svako bi govedo, kad je na njega došao red, mirno se
spustilo nagibom i kušalo vodu kanala s očiglednim zadovoljstvom.
Iker je sjeo na klupicu.
Noćas nije spavao, razmišljajući o tome da provede miran život pored
Malog Cvijetka. No prizori koje je vidio, sebe kao dobrog oca obitelji
i vlasnika skromnog imanje, nju kao savršenu ženu i brižnu majku, dobre
žetve, dobra stada, sjemeništa dobro napunjena, nisu mu davala nikakve
radosti.
Iker nije mogao lagati sebi: iskupljenja koja je proživio nisu se mogla
izbrisati. Shvatiti njihovo značenje bio je njegov primarni cilj.
Čudan vjetar se uskovitlao, činilo se kao da dolazi istodobno iz svih
smjerova prostora.
Volovi su se ukopali.
I Iker ju je vidio.
Jednu ženu iznimne ljepote, zlatne kose i vrlo glatke kože kako izlazi
iz žbunja. Iz njezine duge bijele haljine izbijala je zasljepljujuća
svjetlost.
Na trenutak, jedan trenutak, pogledi su im se sreli.
To je bila ona, nijedna druga neće ga moći smiriti.
- Čudno izgledaš - rekao je klipan Ikeru. - Odakle dolaziš, s tim
govedima?
- S kanala omeđenog vrbama.
- Ah, razumijem! I ti, i ti isto vjeruješ da si vidio božicu. Nisi
prvi, budi uvjeren! Igre sjene i svjetla ocrtavaju tijelo jedne
veličanstvene žene koju govedari opisuju puni entuzijazma. Na nesreću,
to je tek privid.
Klipan je poprimio nestašan izgled.
- Mali Cvijetak, ona, ona je stvarna! Po pričanju, zaljubljena je u
tebe. To je ozbiljno?
i------u; i.__i_„„
DRVO ŽIVOTA
69
- Još jedna pametna beskorisna izreka! Na dobrom si putu, Iker. O Malom
Cvijetku svi sanjaju! Gazdina kći, jesi li svjestan toga? Hajdemo
pripraviti banket. Pričaju da će ove godine biti sjajan.
Nekoliko paviljona od trstike postavljeni su kako bi goste zaštitili od
sunca, a djeca nisu prestajala izluđivati kuhare, koji su im na kraju
davali komadiće kolača.
Ravnodušan prema takvoj vrevi, Iker je vratio goveda u staju.
Kada je izašao, požurio se do Malog Cvijetka.
- Jesi li razmislio?
- Ne smatram se sposobnim da te usrećim.
- Varaš se, Iker!
- Pridaješ mi previše važnosti, Mali Cvijetku.
- Nisi kao drugi, i ti si taj koga hoću.
Ljutita, okrenula mu je leđa i pridružila se svojem ocu koji je
nadgledao pripravljanje jela.
Prije nego ljudi posjednu, trebalo je odati počast bogovima.
Tako je jedno dvadesetak nositelja darova ukrasilo oltar hranom
posvećenom hramu i namijenjenom nevidljivim moćima koje su predsjedale
banketom. Glava ukrašenih crnim perikama, odjevene u haljine koje su
otkrivale, prekrivene mrežom plavih perli, narukvica na rukama i
zaglavcima nogu, svećenice su bile ljepše jedna od druge.
No posljednja ih je sve zasjenila.
Njezina elegancija bila je takva daje zarobila one najniže. Plemenita
koraka, lica tako finih crta da nisu našla premca, tankih bokova,
činilo se da dolazi iz svijeta u kojem je vladalo savršenstvo. Božanski
red oblikovao je njezinu ljepotu, ocrtao luk njezinih trepavica i
učinio joj oči sjajnima poput jutarnje zvijezde.
Mirno i polako, kao daje sama u hramu, mlada svećenica položila je na
oltar rascvjetali cvijet lotosa.
Tako je miris onostranosti zavladao ljudskih veseljem.
Zatim se povukla takvom milošću daje natkrilila pomoćnice.
Kad je prošla pored njega, Iker se morao osvjedočiti: ona
Kil
=»na \rr\\
a mu co
n vrhilril
16
- Kako se osjećaš? - upitao je Mali Cvijetak Ikera, ispruženog na
svojoj prostirci, vlažnog obloga položenog na čelo.
- Zatvori vrata, molim te, i najmanji tračak svjetla mi je
nepodnošljiv.
Mlada djevojka promijenila je oblog.
- Želiš li da te izmasiram?
- Nije neophodno.
- Ta smetnja čini se zbilja ozbiljnom. -Da, jest...
- Ne znaš lagati, Iker! Promatrala sam te. Gotovo ništa nisi jeo. Nije
to problem s probavom koji te prikovao za krevet.
- Nije bitno.
- Naprotiv, jako je bitno! Zašto si u takvom stanju?
- Ne znam.
- Ja znam! Misliš da te nisam vidjela kako je gledaš užarenim očima?
- O kome govoriš?
- O onoj svećenici koju su svi muškarci, a pogotovo ti, proždirali
pogledom! Zbilja si u stanju istodobno se razboljeti i zaljubiti.
- Ne razumiješ, Mali Cvijetku.
- Razumijem i te kako dobro, naprotiv! Nisi u pravu kada se zatvaraš u
najneprihvatljivije snove. Ta djevojka je svećenica koja živi u hramu i
izlazi samo da bi slavila obrede. Nikada je
DRVO ŽIVOTA
71
Iker se uspravio.
- U kojem hramu?
- Osim toga, ne zanima te ona! Nitko je ne poznaje, zamisli, i tako je
i bolje. Hoćeš li se na kraju probuditi i primijetiti mene, jerja nisam
san?
- Pusti me, molim te.
Iker je želio duboko ukopati u svoju svijest taj čarobni trenutak u
kojem je mlada svećenica obratila pažnju na njega. Trebao joj se
obratiti, upitati je za ime, učiniti pokret, čak i smiješan, kako bi je
zadržao.
- To je prvi put da dolazi ovamo?
- Prvi i posljednji.
- Sigurno znaš kako se zove, Mali Cvijetku.
- Žao mi je što te moram razočarati.
- Netko ju je sigurno pozvao, netko tko bi mi mogao pričati onjoj!
- Ne nadaj se tome. A sad, ustani i idi raditi. Ta priča s probavnim
smetnjama ne može trajati u vječnost. Imaš dug za vraćanje, sjeti se.
Živjeti a daje ne vidi, nije imalo nikakva smisla.
Avaj! Kao što je i utvrdila seljakova kći, nitko nije znao imena lijepe
svećenice. Bila je tek uzvišeno ukazanje tijekom jednog rituala i nije
bilo drugog načina do li zaboraviti je. No Iker ju je volio i nijedna
druga žena neće ga privući. Kakve god bile prepreke, mora je ponovno
pronaći.
- Evo najtežeg trenutka u godini - najavio mu je klipan. -Pisari
računovođe dolaze provjeriti točan broj životinja koji broji svako
stado. Nema ni govora o varanju, u protivnom slijede udarci štapom i
velika globa. Štoviše, treba tim njuškama pokazati gostoprimstvo.
Pisari su sjeli u zaklon jednog baldahina, a poreznik je dobio jastuk.
Iker je mrzio njegovu aroganciju i njegovo zadovoljno lice.
Goveda, krave, magarci, ovce i svinje počele su defilirati bez puno
žurbe.
Iker se smjestio diskretno uza posljednjeg pisara kako bi
72
MISTERIJI OZIRISA
U nekoliko navrata, poreznik, koji ništa nije bilježio i zadovoljavao
se promatranjem, zatražio je svježe pivo. Kad je brojanje završeno,
pozvao je vlasnika imanja.
- Provjerio sam procjene svojih kolega - najavio je hladno. Na 700
posuda meda, 70 duguješ porezniku; na 70.000 vreća žita, 7.000.
- Porez se povećao, a nitko me nije upozorio!
- Ja to upravo činim.
- Žalit ću se na provincijskom sudu!
- To je tvoje pravo, no zapamti da tamo zasjedaju stručnjaci.
Higijensko stanje tvojih životinja ne čini mi se zadovoljavajućim. Ako
odbiješ platiti, veterinarske službe naplatit će ti tešku kaznu.
- Ne slušajte tog lopova! - upleo se Iker zgrabivši papirus koji je
otrgnuo pisaru. - Pogledajte radije ovaj dokument: prema naredbi ovog
bandita, njegovi podređeni upisuju lažne brojke! Povećavaju broj glava
stoke kako bi povećali porez.
Trzaj je potresao gornju usnicu poreznika, iznenađenog i nespremnog.
Među seljacima bijes je rastao.
- Uhapsite tog drznika! - naredio je službenik. - Zar ne razumijete da
vam laže kako bi vas okrenuo protiv vlasti? Ako se usudite napasti
mene, svi ćete u zatvor.
Nekoliko trenutaka, situacija se zaledila.
- Bez gluposti, mladići - preporučio je klipan. - Promatrač ima pravo.
A osim toga to je stvar između gazde i njega. Nas se to ne tiče.
- Riješite se tog nitkova! - naredio je službenik četvorici policajaca
naoružanih batinama.
Iker je dao petama vjetra.
Budući da je dobro poznavao mjesto, imao je izgleda umaknuti im.
Uz pomoć klipana, sretnog da se riješi teškog suparnika, policajci su
pretražili kuće, zaklone i trstike, staje, prošli poljima, istražili
šumice.
Delikvent je nestao.
DRVO ŽIVOTA
73
T.f- J „ 1 _1__
- Barem da ne napusti provinciju - potvrdio je vlasnik imanja.
- Ti, ništa nećeš izgubiti čekanjem!
- A ti, što bi ti učinio? - rugao se seljak savijajući papirus.
- Jedva da i znaš čitati.
- Dovoljno da mogu zaključiti da si uistinu lopov. A moje osoblje me
neće napustiti.
- Priznajmo, priznajmo... Hajde, zaboravimo tu priču. Riječ je samo o
pogrešci u pisanju koju ću smjesta popraviti.
- Zaboravi i ti nepravedno povećanje mojih nameta.
- Imaš puno sreće, ja sam čovjek pun razumijevanja. No nemoj previše
tražiti!
Policija je odlučila nadgledati okolicu imanja još dva dana te da će
onda primiti vijesti ili neke svjedoke.
Vraćajući se kući, Mali Cvijetak sanjala je o mladom čovjeku visoka
čela i zelenih očiju, tako intenzivnih, koji joj je pobjegao. U dnu
njezine duše gorjela je vatra čija joj se snaga nije sviđala, ali koja
će je na kraju pripitomiti. Drukčiji od ostalih mladića koji su joj
udvarali, Iker je imao pristalost i odlučnost vođe. Njegova žena
trebala bi ga gurati da osvoji i druge dijelove zemlje, da poveća
njihovo područje i prihvati se novih zadataka. Njihov uspjeh bio bi
zadivljujući.
No njezin miljenik bio je tek prijestupnik u bijegu.
Mali Cvijetak zatvorila je vrata svoje sobe, u koju nitko, čak ni
njezin otac, nije smio ući. U velikim košarama brižno je slagala svoje
haljine, svoje perike i svoje ogrtače. Dobar dio tih oprava služio je
da je učini elegantnom. I u svojoj kupaonici imala je dva kovčežića od
alabastera, u kojima je čuvala svoje kozmetičke pripravke.
Kriknula je kada gaje otkrila.
- Iker! Što radiš ovdje?
- Nije li ovo najbolje sklonište?
- Policija te traži, ona...
- Nisam ništa loše učinio, naprotiv.
- Ne možeš se boriti protiv poreznika.
-Naravno da mogu! Imamo dokaz da se bavi
1
74
MISTERIJI OZIRISA
- Nije to tako jednostavno, Iker.
- Pozovi svoga oca i razradimo taktiku. Bit ću glavni svjedok.
- Ponavljam ti: nije to tako jednostavno.
- Objasni mi, Mali Cvijetku!
- Sve je moguće, pod uvjetom da prihvatiš da me oženiš.
- Ne znam lagati, i sama si se uvjerila. I nisam zaljubljen u tebe.
-1 što onda? Najvažnije je da bismo bili dobar par i da bismo se
obogatili.
- Nesreća bi nas snašla, budi sigurna.
- Tvoje odbijanje je definitivno?
- Da, Mali Cvijetku.
- Ne znaš što gubiš.
- Oprosti mi, imam drugih zahtjeva.
- Ta svećenica u koju si tako glupo zatreskan!
- Želim da se taj promatrač osudi. Bez pravde, ovaj život nema smisla.
Prihvaćaš li da odeš potražiti oca?
Mali Cvijetak je razmislila.
- Dogovoreno.
Iker ju je nježno poljubio u čelo.
- Nijedan pokvareni službenik neće se više usuditi dirnuti u vas,
vidjet ćeš.
Mladić nije morao dugo čekati.
- Možeš doći, Iker - pozvao gaje Mali Cvijetak.
Kad je izašao iz sobe, trojica policajaca su se bacila na njega i
svezala mu ruke za leđima.
Skupljena u naručju svoga oca, Mali Cvijetak je gledala mimo njega.
- Što se mene tiče, sve je sređeno - izjavio je seljak. -Moja kći je
dobro postupila kad je obavijestila policiju da se skrivaš ovdje i da
joj prijetiš. Nakon svega, ti si tek jedna prezadužena i drska hulja.
Zaslužuješ primjerenu kaznu i nitko te neće žaliti.
- Zbogom, Mali Cvijetku. Sada ti više ništa ne dugujem.
17
Osuda je bila bez prava žalbe: godina dana prisilnog rada za uvredu
dostojanstvenika u službi, nasilje prema policiji i pokušaj bijega.
Sudski činovnik predsjedao je sudom kojeg su činili poglavari
provincija, i nije se zanimao za Ikerova objašnjenja. Optužujuća
svjedočanstva promatrača, pisara, vlasnika imanja, njegove kćeri i
klipana donijela su presudu porote.
Tijekom dugog puta, koji je vodio u sinajske rudnike bakra, Iker nije
pretrpio nikakvu grubost. Nije mu nedostajalo ni vode ni hrane i uživao
je simpatiju pustinjske policije, koja mu nije tajila kakva okrutna
iskušenja slijede.
- Srećom za tebe - rekao mu je njihov vođa - mlad si i dobra zdravlja.
Istrošen organizam ne bi izdržao ni godinu dana.
- Nisam ni za što kriv! Samo sam razotkrio jednog pokvarenog
poreznika.
- Znamo, mladiću. Mi samo slušamo naređenja. Da te pustimo da
pobjegneš u pustinji navukli bismo si ozbiljne nevolje. A ti ne bi imao
nikakve šanse da se izvučeš. Bolje je da odslužiš svoju kaznu, makar je
i nepravedna.
Konvoj je bio pod zaštitom Sopodua, "Šiljastog", sokola oštrog kljuna
koji je vladao gorućim samoćama Istoka. Sakriven u jednom kamenu u
obliku trokuta, na sliku zalazeće trake sunca s visine neba, bog je
čuvao svoje vjernike od pohoda pješčanih razbojnika, pljačkaša bez
vjere i zakona koji su napadali karavane
76
MISTERIJI OZIRISA
Fasciniran pustinjom, Iker je zaboravio imanje i njegove stanovnike.
Oslobođen svakog ogorčenja, često je viđao lice lijepe svećenice kako
se pojavljuje. Kad bi otvorila oči i pogledala ga, postajao je snažan
do te mjere daje mogao pomicati planine i nije osjećao nikakav umor!
Čim bi nestala, osjećao se praznim, pokošenim, gotovo nesposobnim za
nastavak. Želja da je ponovno vidi bila je tako snažna da je
povjerovao. Da, prijeći će i ovu novu prepreku i otići u potragu za tom
nepristupačnom ženom.
U Tmini*, pustinjskoj vrtači okruženoj močvarama grubih padina skrivali
su se rudnici bakra koji su bili iskorištavani još za prvih dinastija.
Konvoji magaraca donosili su uobičajeno -namirnice, odjeću i oruđe.
Zbog težine posla, tehničari su često bili otimani. Što se tiče
osuđenika, morali su se prilagoditi ili umrijeti. Nekoliko kriminalaca,
koje su nadgledali budni stražari, nije imalo vremena za lijenost.
Morali su kopati i osigurati iskopine i galerije kako bi olakšali
zadatak specijalistima.
Zgrade - kuće, skladišta, zatvor - bili su sagrađeni od suhog kamena.
Sama zgrada bila je od klesanog kamena, kao i svetište posvećeno Minu,
gospodaru života, zaštitniku karijera i rudara, vjesniku grmljavine i
oluja koje su ispunjavale cisterne. Zahvaljujući njemu, radnicima
zaduženim za vađenje bakra iz utrobe planine nije nedostajala voda.
Po dolasku konvoja, odgovorni za iskopavanje, jedan zdepast, preplanuo
čovjek promukla glasa, činio se iznenađenim.
- Gdje su osuđenici?
- Samo je jedan - odgovorio je stražar. - Ovaj mladić. ( - Je li
to neka šala?
- Za njega nije.
- Kakav zločin je počinio?
- Raskrinkao je nepoštenje jednog perceptora provincije Cobra.
- Ali... to nije zločin!
- Jedan seljak, njegova kći i njihovi bližnji svjedočili su protiv
njega. Presuda: godina dana ovdje.
- To je previše! Zašto se nije žalio?
DRVO ŽIVOTA
77
- Nije bilo vremena. Zapravo, činilo se da svi jedva čekaju da ga se
riješe.
Zdepasti se počešao po zatiljku.
- Ne sviđa mi se to... Uopće! Imaš li službene papire?
- Evo ih. Ostavljamo ti dječaka i idemo. Idući put, pokušat ćemo ti
dovesti pravog lopova.
Dok su se policajci okrepljivali, zdepasti je pogledao osuđenika.
- Tvoje ime?
- Iker.
- Godine?
- Šesnaest godina.
- Seljak?
- Ne, naučnik pisar. Napali su me, opljačkali, zatim...
- Tvoja priča me ne zanima i ti ne bi trebao biti ovdje. No tako je
kako je i nitko ne može ništa promijeniti.
Trapavac se okrenuo oko Ikera.
- Hajdemo vidjeti... Prevelik si da bi se uvukao u crijevo, a nemaš
dovoljno mišića da bi radio na iskopavanju. Stavit ću te u ekipu koja
se brine o pećima. Ne mogu ništa bolje, mladiću.
- Zahvaljujem vam.
- Pokušaj izdržati sudbinu i nemoj hodati previše uspravno. Dva
nadglednika odvela su Ikera u jednu kolibicu od suhog
kamenja. Na podu bijahu samo dvije hasure.
- Čekaj ovdje.
Mjesto nije bilo veselo, a planina iskreno neprijateljska. Osjećao se
tako daleko od Egipta da mu se činio nedohvatljivim. Ipak, Iker se
odbio prepustiti očaju. Izaći će iz tog zatvora i ponovno pronaći mladu
svećenicu.
Jedan čovjek od nekakvih dvadesetak godina, četvrtastog lica, gustih
trepavica i okrugla trbuha, ušao je u kolibicu.
- Ti si novi?
- Zovem se Iker.
- Ja sam Sekari. U istoj smo ekipi. Čini se da si nezadovoljan?
- Zapravo jesam.
- Ja također. Bolje je ne govoriti o prošlosti i baviti se
78
MISTERIJI OZIRISA
čovjek. Povratnik i već je deset godina ovdje! Nijedan nadglednik ga se
ne usuđuje napasti. Pazi da mu se ne zamjeriš. Što se tiče obroka,
upozoravam te: mršav i ne baš zasitan. No ti si dobro uletio. Kuharu
sam drag i dobivam dodatne obroke. Kako se činiš simpatičnim, uputit ću
te u igru, ali uz dva uvjeta. Ponajprije, držat ćeš jezik za zubima, a
zatim, radit ćeš dio mog posla.
- Razumijem.
Sekari se sagnuo i iskopao zemlju u najtamnijem kutu prostorije da bi
iz nje izvadio mali ćup od alabastera, s kojeg je skinuo čep od
tkanine. U dlan svoje ruke isuo je tablete te ponudi Ikeru.
- Progutaj ovo. -Što je to?
- Mješavina sjemenki rogača i kopra. Taj lijek pomoći će ti da
izbjegneš dijareju i druge probavne smetnje. Neki su od toga i umrli.
Iker je progutao, a Sekari izvadi drugo blago.
- Nije dovoljno zaštiti tijelo, treba se pobrinuti i za dušu. U
protivnom, shrvat će te tuga i izgubit ćeš vitalnost. Da bi bio smiren,
nosi ovo oko vrata.
Sekar je ponudio Ikeru uzicu na kojoj je bio niz sićušnih amajlija od
crvenog ahata koje su predstavljale sokola, Horusovu pticu i pavijane,
životinju Totha, zaštitnika pisara.
Mladić ju je dugo trljao u rukama.
- Dobro, trebalo bi krenuti. U protivnom, bit ćemo kažnjeni.
Široka Njuška bio je neka vrsta rutavog čudovišta koje se nije
ustručavalo temperature peći, koja je varirala od 700 do 1.000
stupnjeva, u koje su bacane smjese bakra.
Od prvog trenutka novi mu se pridošlica nije svidio.
- Ovdje, dječače, nitko nije nevin. Drži se pravila jer ću te samljeti.
I nitko mi to neće predbaciti. Jedna usta manje za hraniti, bit će to
dobra vijest.
Iker je izdržao pogled Široke Njuške.
- Jači si od mene, ali te se ne bojim.
_i----4.: „„i-----
DRVO ŽIVOTA
79
I dok je ljuštura ostajala na površini, topljeni bakar taložio se na
dnu peći i izlijevao u kalupe iz kojih se izvlačio sirovi metal,
pretopljen u jednoj posudici za metal, a zatim izliven u kalupe prije
neko je ohlađen udarcima čekića. Metal je zatim bio preoblikovan u
poluge, popisan i označen brojem za prijevoz u Egipat.
Mjesec dana kasnije, Iker je nastavio sa slaganjem poluga. Široka
Njuška nije mu ništa prigovorio.
- Čudno je to - razmišljao je Sekari kušajući smokvu. -Obično nije
tako miran.
- Slušam ga i šutim . To mora da mu je dovoljno. O osim toga, ti si mi
dao učinkovite amajlije.
- Tim bolje za tebe, no budi oprezan.
- Jesi li čuo da se priča o dva mornara koji se zovu Kornjačino Oko i
Oštrica Noža?
Sekari je razmislio.
- Ne, to mi ništa ne govori.
- Možeš li se raspitati kod ostalih zatvorenika?
- Ako želiš. Ta dva tipa su tvoji prijatelji?
- Izgubio sam ih iz vida, a volio bih znati odakle potječu. I htio bih
također vidjeti lažnog policajca koji me pokušao ubiti.
- Lažni policajac! Jesi li siguran da... Iker je opisao svog napadača.
- Dobro, pobrinut ću se za to. No ništa ti ne obećavam.
Sekarovi pokušaji ostali su bez rezultata. Nitko od osuđenika nije mu
mogao dati ni najmanje obavijesti.
Nadilazeći svoje razočaranje, Iker je sa žarom izvršavao svoj zadatak,
zapravo ne baš tako težak.
- Dobar posao - priznao mu je Široka Njuška, gotovo prijateljski. -
Zaslužuješ i bolje od toga. Barem će ti tvoj boravak ovdje koristiti.
Znat ćeš sve o bakru, počevši od peći. Sutra ćemo je zajedno čistiti.
To je sveta privilegija, znaš. Tebi to dozvoljavam jer se znaš držati
na svom mjestu. To je rijetka kvaliteta koja zaslužuje nagradu.
Svojim teškim korakom, Široka Njuška se udaljio. Nije
80
MISTERIJI OZIRISA
je policija dovela da bi saznala kako funkcionira hijerarhija
zarobljenika.
A glavni i odgovorni bio je on, Široka Njuška!
Ovaj Iker će ga odati i bit će poslan u rudničke galerije.
Samo je jedno rješenje - uroniti mu glavu u jednoj peći i praviti se
daje to bila tek nesreća.
Sunce se diglo.
Sekari se protegnuo i zijevnuo.
- Danas pomažem kuharu. A ti?
- Čistim peći sa Širokom Njuškom, odgovorio je Iker.
- Stvarno si mu drag! Reklo bi se da te izabrao za svog nasljednika.
Izlazeći iz njihove kolibice, Iker i Sekari požurili su se do
odgovornog za eksploataciju i do odreda pustinjske policije.
- Vas dvojica, Široka Njuška i tri druga osuđenika, premješteni ste.
- Gdje to? - zapitao je Sekari.
- U rudnike tirkiza božice Hathor.
- Zašto?
- Naređenje odozgo.
- Ali dobro smo se ponašali, nismo bili kažnjavani, mi...
- Rudnici tirkiza hitno trebaju radnike. Budite disciplinirani i
vrijedno radite, u protivnom vratit ćemo vas ovdje. U tom slučaju,
obećavam vam da ćete se lijepo provesti.
18
Sve putove kopnenog prilaza Adibosu čuvali su vojnici i nisu nikoga
puštali. Za ulazak u posvećeno područje Ozirisa ostalo je samo
pristanište, koje je bilo pod strogom paskom. I upravo ruje pristala
jedna mala flota, koju je predvodio faraon.
Pod njegovim pogledom, mornari su isto vari vali blokove kamena,
temelje stupova i pločice za popločavanje. Zatim je sišla ekipa
zanatlija iz provincije Kobra, u kojoj su bili glavni majstor,
skulptori i drvodjelje. Svi su položili zakletvu da će u tajnosti
držati svoj rad. Znali su da neće vidjeti svoje bližnje prije kraja
posla,
Glavni svećenik Abidosa nagnuo se prema monarhu.
- Akacija?
- Njezino stanje je isto, Veličanstvo.
- Došao sam izgraditi hram, zdanje vječnosti i grad -najavio je
Sezostris. - Na južnoj strani grada bit će izgrađeno jezgro Ouah-souta,
"Onog koji strpljivo podnosi premještanja". Svakog dana dobivat ćete
zalihe mesa, ribe i povrća. Mesari i kuhari ondje će stanovati,
svećenicima i obrtnicima ništa neće nedostajati.
- Kako vidite svoju ulogu, Veličanstvo?
- Prema mojem posljednjem dekretu, nijedan obrednik Abidosa ne može
biti premješten drugdje. Nijedan od njih neće se baviti poljoprivrednim
radovima, nijedna institucija nema pravo uzeti ni prst teritorija
Ozirisova. Dvije vrste svećenika
1 r\~\ om f"*-fi cfiir\'
1 nnt j-rc
82
MISTERIJI OZIRISA
vremenih povuče kako bi oslobodila mjesto drugoj, morat će obaviti svoj
zadatak do savršenstva, pod prijetnjom kazni. Stalni će niti Ćelavi,
zaduženi za obrede Kuće Života; Sluga Ka, koji će obožavati i
podržavati duhovnu energiju; Onaj koji lijeva vino na stolove darova;
Onaj koji bdije nad integritetom velikog tijela Ozirisa; Onaj čija je
misija tajna i koji vidi tajne; sedam glazbenika koji će opjevati
božansku dušu; naposlijetku, Onaj koji nosi zlatnu paletu na kojoj su
ispisane formule znanja. Tebi ih povjeravam.
Kralj je dao dragocjeni predmet starcu.
- Pokazat ću se dostojnim vašeg povjerenja, Veličanstvo. Kada ćete
imenovati nositelje drugih funkcija?
- Izaberi najstručnije obrednike. No prije nego što odemo dalje, moram
znati je li nam naklonjen duh mjesta.
Sezostris se sam zaputio u pustinju.
Unatoč opetovanim upozorenjima, Sobeku Protektoru bilo je zabranjeno da
ga prati.
Od početka vremena nad Abidosom je bdjelo jedno misteriozno božanstvo,
"Onaj koji u glavi ima bića Zapada*". Prošavši s onu stranu tmina,
obilazio bi područja živih kad bi se otvorila vrata nevidljivog.
Bez njegova odobrenja, faraonov pothvat bio je osuđen
na propast.
Ostao je nepokretan na točnom mjestu na kojem će biti izgrađeno
svetište njegova hrama. Ovdje, zemlja je bila u specifičnoj suglasnosti
s nebom.
Čitava priroda je šutjela.
Ni ptičjeg pjeva, ni daška vjetra.
Odjednom, iskrsavajući niotkuda, pojavio se.
Crni šakal, visoko na nogama, ogromnog repa i velikih uspravnih ušiju.
Nepovjerljiv, držao se na dobroj udaljenosti od uljeza. Jako brzo,
Sezostris je otkrio njegove zahtjeve. Utjelovljenje Prvoga Zapadnih
tjeralo gaje da otkrije svoje namjere.
- Moram zaustaviti propadanje akacije - najavio je vladar. - Da bih to
uspio, sagradit ću hram gdje će svakoga dana biti
DRVO ŽIVOTA
83
slavljen obred koji će podržavati vitalnost ovog mjesta. No neće biti
učinkoviti bez prisutnosti zdanja vječnosti, u kojem će se odvijati
misteriji smrti i uskrsnuća. Obrtnici neće napraviti to zdanje zbog
moje vlastite slave, već da bi Oziris ostao zaključni kamen egipatske
civilizacije. Pročitaj planove djela u mom srcu i označi ih pečatom
svoje moći. Bez nje, neće zaživjeti.
Šakal je sjeo na stražnje noge, podigao glavu prema suncu i zapjevao
recitativ, tako intenzivan i dubok daje zatitrao dušu svega živog na
Velikoj zemlji Adiosa.
Glasnik i njegovi sljedbenici popeli su se na vapnenačku zaravan koja
je slijedila nizu kamenih brežuljaka prošaranih vrhovima. Ovdje i
ondje, otok neočekivanog zelenila gdje su se odmarali nekoliko sati
prije nego su nastavili prema pustinji.
Potčinjeni svojem vođi koji nije znao za umor i sumnju, ljudi su jedva
koračali.
Nisu se više čak ni pitali koliko će preživjeti u toj užarenoj peći.
- Nećemo ih naći - potvrdio je Shab Iskrivljeni. - Bolje je odustati,
gospodaru.
- Zar sam te već razočarao?
- Nikada, ali kako vjerovati u tu legendu?
- Jesi li već vidio leševe koje su rastrgala pustinjska čudovišta?
-Ne.
- Ja jesam. I tog dana shvatio sam da ta stvorenja posjeduju snagu koju
mi trebamo. S njom, bit ćemo nepobjedivi.
- Ne bi li bila bolja dobro istrenirana policija?
- Čak i ako sva vojska može biti pobijeđena, ova koju ću ja okupiti bit
će drukčija.
- Osim poštovanja prema vama, u ovom trenutku to je samo hrpa
ušljivaca!
- Vjeruješ li da bi ti obični ušljivci bili još uvijek na životu da
nisu čuli moje riječi?
- To, treba priznati... To što se još uvijek drže na nogama, uistinu je
nevjerojatno.
Bilo ih je tek dvadesetak, no prihvatili su slijediti Glasnika
nnUn« X+«
84
MISTERIJI OZIRISA
osuđenici, radovali su se što će tako izbjeći kaznu.
Svaki put kad bijedan od njih htio odustati ili se pobuniti, Glasnik bi
mu se približio i ohrabrio ga pogledom. Nekoliko riječi, izgovorenih
smirenim i tihim glasom, vraćali su zabludjelog na pravi put, Put koji
je, međutim, vodio prema dubinama pustinje bez kraja.
Tek po smiraju dana čovjek na čelu kolone vjerovao je da je opazio
sedju, čudovište s glavom zmije i tijelom lava.
- Momci, haluciniram! I ako nije sama, vidjet će što ću s tim užasom!
Potrčao je u smjeru zvijeri kako bi joj razbio glavu štapom. Istog
trena glava zmije se izmaknula, a oštrice lava žarile su se u prsa
napadača.
- Dakle, ipak postoji - promrmljao je Shab, užasnut. Pojavili su se
seref, s glavom sokola i tijelom lava, i abu,
ogroman ovan s rogom nosoroga na njušci.
Dva člana ekspedicije pokušala su pobjeći, no dva čudovišta su ih
zgrabila i izmasakrirala.
U crvenkastoj svjetlosti koja je obgrlila pustinju ukazao se sha,
Sethova životinja, jedan četveronožac s glavom sličnom onoj okapija.
Čak i ako se činio manje strašnim od ostale trojice, njegove crvenkaste
oči ukočile su preživjele.
- Što nam je činiti? - upitao je Shab, čiji zubi su cvokotali. Glasnik
je podigao ruke.
- Sva božanstva me nadahnjuju, ona zla kao i ona dobra -govorio je -
Svjetlo dana i snaga tmina nastanjuju moj duh. Govore samo meni i ja
sam njihov jedini tumač. Onaj tko me ne posluša, poginut će, a onaj tko
me posluša, bit će nagrađen. Od tih višestrukih moći, načinit ću samo
jednu i bit ću njezin jedini širitelj. Čitava zemlja će se podložiti,
bit će to samo jednom i bit će samo jedan gospodar.
Samo Shab Iskrivljeni se nije približio prostoru u pijesku kako bi
izbjegao da ga raskomadaju grabežljivci. Međutim, nije vjerovao u ono
stoje vidio.
Glasnik se približio trima čudovištima ubojicama, ispružio je polagano
ruke prema kandžama, kljunu i rogu i namazao se krvlju žrtava.
DRVO ŽIVOTA
85
ih na svoje.
Pješčana oluja se podigla, prisiljavajući Shaba da se baci na tlo.
Jednako kratka i divlja, ustupila je mjesto ledenom vjetru.
Glasnik je sjao na jednu stijenu.
Više nije bilo ni najmanjeg traga čudovištima.
- Gospodaru... To je bio samo košmar?
- Naravno, prijatelju. Takva stvorenja postoje samo u mašti slabih.
- A ipak ima mrtvih, raskomadanih!
- Žrtve divlje zvijeri koju je naša prisutnost razjarila. Sada znam ono
što sam htio znati i obavit ćemo naš prvi zadatak.
Shab je bio plijenom jednog od tih tako čestih pustinjskih čuda. No
zašto su Glasnikove oči postale krvavo crvene?
19
Prije nego što je krenuo za sinajske rudnike tirkiza, smještene
jugozapadno od onih bakra, Sekari je pripremio jedan lijek sačinjen ok
kumina, meda, slatkog piva, vapnenca i jedne biljke nazvane "pavijanova
dlaka". Nakon stoje samljeo i filtrirao sastojke, dobio je piće
neophodno da bi sačuvao snagu i odbio brojne gmazove koji su lutali
pustinjom. Dodatni i neophodni oprez: natopiti cijelo tijelo sokom luka
kako bi se odbile zmije i škorpije. Tako je razvijao prednosti svih pet
osjetila, prednost koju ne treba zanemariti u neprijateljskom
okruženju.
Samo je Poprečna Njuška odbio sve mjere opreza, no smrdio je tako
strašno da ga se čak ni divlja svinja ne bi usudila ugristi.
- Poznaješ tajne bilja, Sekari? - čudio se Iker.
- Prije nego što sam počinio strašne gluposti, bio sam vrtlar i čuvar
ptica. Pogledaj ovdje, na moj vrat; to je ožiljak jednog čira koji mi
je napravla velika motka na čije su krajeve bile obješene posude s
vodom. Koliko sam je samo tisuća puta nosio! Moja specijalnost, bio je
lov ptica u vrt. Jako ih volim, te beštije, no ima ih koje sve unište!
Ako nešto ne učiniš, nećeš pojesti nijednu voćku. Dakle, svojom zamkom
i konopcem hvatao bih ih kako bih im dao do znanja da se moraju ići
hraniti negdje drugdje. Osim pataka koje su završavale na roštilju ili
kao ragu, ostale sam puštao. Čak sam naučio razgovarati s njima! S
nekima, bilo je dovoljno da oponašam njihov pjev kako bi izbjegavale
DRVO ŽIVOTA
87
- Što znače tvoje... strašne gluposti? Sekari je oklijevao.
- Znaš, u mom se zanatu ne može sve prijaviti porezniku, jer u tom
slučaju ne uspiješ. Bio je jedan pisar kontrolor koji se zainteresirao
za mene, veliki tip jako ružan s nosom punim bradavica. Jedan lažnjak
za kojeg su svi vjerovali da je nepodmitljiv, dok je on lagao kad bi
zinuo! Ukratko, kada je napao moj teritorij, postavio sam zamku. S
obzirom na spretnost tog imbecila, zapleo se u konopac i umalo se
ugušio. Nitko nije žalio za njim, no pravda je ipak smatrala da sam ja
kriv. Kako je sve izgledalo kao nesreća, nisam osuđen na smrt, no još
dugo neću izaći iz rudnika.
- Zaista nas poreznici ne ostavljaju na miru! Ne nadaš li se
pomilovanju zbog dobrog ponašanja?
- Zato sam se pritajio. Diskretan i uslužan, to je moj moto. Tako da
sam nadređenima drag.
- Poznaješ li rudnike tirkiza?
- Ne, no čini se daje posao tamo lakši nego u rudnicima bakra.
- Zašto nas šalju tamo?
- Nemam pojma. Ako želiš savjet, budi oprezan s Poprečnom Njuškom.
- Čini se prijateljskim u odnosu na mene - usprotivio se Iker.
- Upravo to je sumnjivo. Taj tip je ubojica, čak i da nije bio osuđen
za pljačku, tučnjavu i ranjavanje. Uvjeren sam da te mrzi i samo se
pretvara.
Iker je protrljao svoje amajalije i nije olako shvatio ovo upozorenje.
Uostalom, zaboravivši svoj prvi dojam, primirio se.
To je bio on, naučnik pisar, koji je nosio trokutasti kamen Sopodua,
prekirven platnom. Nije bilo naznake pješčanim trkačima u području, no
bolje je bilo imati zaštitu bogova.
- Stižemo - najavio je jedan policajac.
Mjesto je bilo grandiozno. Niz planina, u beskraj, a saharska rijeka
obrubljivala je plato udaljen od udubina kojima je dominirao. Nekoliko
trnovitih žbunova, raskomadane stijene,
88
MISTERIJI OZIRISA
koji je oživljavao ovaj istodobno neprijateljski i privlačan krajolik.
Sastavljena od policajaca, prebačenih zatvorenika, magaraca nosača i
hrane, karavana je krenula uzvojitom stazicom koja je dopuštala pristup
zaravni.
Na rubu jednog puta za procesiju, omeđenog stećcima, koji je vodio
prema hramu, čvrst pedesetogodišnjak ih je dočekao.
- Zovem se Hororur i zapovjednik sam ekspedicijoskog korpusa koji je
ovamo poslao faraon Sezostris. Zbog klimatskih uvjeta, moja misija je
posebno teška i treba mi još rudara. Zato su vas zahtijevali. U
četvrtom smo mjesecu vruće sezone, sasvim nepogodne za vađenje tirkiza
koji ne podnosi ovu temepraturu. Gubi svoju plavo-zelenu boju, tako
intenzivnu. Međutim, faraon mi je naredio da mu donesem najljepše
kamenje koje je ikada otkriveno i mi moramo uspjeti. Svakoga dana
štujemo Hatora, vladara ovog mjesta, kako bi on vodio naše ruke. Danas
je odmor. Sutra u zoru, na posao.
Nastambe su se nalazile istočno od hrama. Slobodni ljudi koji su radili
na lokalitetu u zamjenu za dobru plaću gledali su uznemireno te
prijestupnike koje su im nametali. A izgled Poprečne Njuške nikoga nije
umirivao.
Nekoliko kolibica od suhog kamena preobrazile su se u ćelije, čija su
vrata trebala biti ponovno zatvorena i čuvana.
Na hasurama pogače nadjevene slanutkom, datulje i voda.
- Vidio sam i gore - priznao je Sekari bacajući se na hranu.
Strogo okružena, skupina zatvorenika javila se Horouru.
Bez riječi, hodao je ispred njih u hramu sastavljenom od niza stupova
čiji su oltari bili pokriveni darovima. Oporavljen, Iker je imao
osjećaj daje promijenio svijet ušavši na ovo sveto mjesto, gdje su
vladali tišina i miris tamjana.
Horour ih je poveo do velikog dvorišta zakriljenog s bočnih strana
cisternama i bazenima za pročišćavanje.
- Nalazite se pred svetištem Hatore, naše zaštitnice. Neka ona usmjeri
našu potragu i ponudi nam savršen kamen.
Na jednom oltaru, Horour je položio alabasterni vrč s
DRVO ŽIVOTA
89
- Kada je božica ljuta i želi protjerati ljude, uzima oblik lavice. U
pustinji, masakrira izgubljene. Kad se Udaljena približi zemlji koju
bogovi vole, preobražava se u mačku, slatku i umiljatu. Ona drži
tirkiz, simbol sreće i obnavljanja, sposoban za trijumf nad nesrećom i
staračkom nemoći. Taj kamen prenosi energiju na djecu svjetla i porađa
veselje. Hatohor, ti si ta koja dozvoljavaš suncu da se pojavi i
uskrsavaš naš svijet svakog jutra. Neka tvoje zračenje prodre i u naša
srca.
Iker je doživio svaku rečenicu kao otkrovenje. Osjećao se dobro u tom
svetištu tako da se lice lijepe svećenice ponovno pojavilo. Bila je
ondje, sasvim pored njega i dijelila je njegove osjećaje.
Kratka ceremonija završila je prebrzo i svi su izašli iz hrama. Horour
je poveo osuđenike u podnožje grube strme litice.
- Mjesto je opasno - otkrio je on. - Zato je namijenjeno vama. Kad smo
joj predstavili kipić Mina, povukla se. Drugim riječima, kamenolom je
plodan no odbija nam dati svoje plodove. Pokušamo li izdubiti galeriju
uvrijedili bismo je, a ona bi se osvetila ubijajući rudare. Oprez bi se
sastojao u tome da pričekamo da nam planina sama da odobrenje daje
istražimo. Kao što sam vam već rekao, u žurbi smo.
- Zašto ne kopati drugdje? - upitao Sekari.
- Jer sam uvjeren da se jedinstven, nepomućen tirkiz skriva ovdje. Na
vama je da izaberete: ili ćete riskirati ili ćete biti poslani u
rudnike bakra. Ako uspijete, bit ćete oslobođeni.
"Slobodan!" - riječ je intenzivno odzvonila u Ikerovoj glavi.
- Odbijam - najavio je Poprečna Njuška. Radije se vraćam svojim pećima.
Ako se profesionalci ustručavaju, to je zato što zadatak nema izgleda.
Ostali zatvorenici su mu odobravali.
- Ja - zaustio je Iker - ja ću se prihvatiti iskušenja.
- Ti si lud! - protestirao je Sekari. - Nisi li čuo gazdu? I sam bog
Min je odustao!
- Dajte mi neophodno oruđe.
- Ikeru, budi razuman, srljaš u katastrofu! Nikada jedan sam čovjek ne
može uspjeti.
__ ------------O T--------,*„
90
MISTERIJI OZIRISA
rudniku bakra gdje su ti šanse za preživljavanje mininmalne i brzog
dobivanja slobode, ti oklijevaš?
Nesiguran, Sekari je razmišljao o njegovim riječima.
- Dakle, ako je tako... Ali ti ideš prvi.
- Dogovoreno.
- Drugi doborovoljci? - upitao je Horour.
- Nitko drugi - odgovorio je Poiprečna Njuška, oduševljen što se
oslobodio njuškala.
Horour je kleknuo na zemlju i podigao ruke prema planini u znak
obožavanja.
- Galerija koju iskopate nosit će ime "Onoga koji daje napredak
rudarima i dozvoljava savršenstvo Hathora". Neka živući kamen primi s
naklonošću udar oruđa, neka zna da planinu otvaramo zbog svjetlosti i
ne zbog nas samih.
Vođa ekspedicije dao je dvojici dobrovoljaca krampove i čekiće od
kremena i dolerita.
- Gdje počinjemo? - upita Sekari.
Harour je pokazao točno mjesto i pjev oruđa razbio je tišinu planine.
20
Njuškalo je mogao biti zadovoljan sobom. Nakon što je deset godina
gusario putevima i Sueskim kanalom te opljačkao nebrojene karavane,
upravo je pobijedio svog glavnog takmaca bez borbe. Vođa neprijateljske
bande nepromišljeno je poginuo u brodolomu jedne bujice, a njegovi su
ljudi bili nesposobni složiti se oko toga tko će biti njegov
nasljednik. Tako su se radije stavili pod vodstvo Njuškala kako bi
složili najstrašniju bandu pustinjskih lopova regije. Od sada, njihova
učinkovitost povećavat će se i nijedan trgovac im neće izbjeći.
Ponekad su uzimali sve, a ponekad su se zadovoljavali uzimati jedan dio
dobara tjerajući žrtve da se zakunu kako se neće žaliti, pod prijetnjom
odmazde. Nisu prezali od silovanja žena, koje su također podređivali
zakonu šutnje.
- Plijen na vidiku - najavio je osmatrač.
- Lijepa karavana? - upitao je Njuškalo, privučen.
- Ne izgleda tako.
- Stoje onda?
- Dvadesetak dobričina.
- Policajci?
- Po njihovu izgledu, sigurno nisu! Mora da su se ti tipovi izgubili u
ovom kraju. Skupina jadnika bez i najmanjeg interesa.
- Mogli bismo ih nekoliko uloviti, a ostale posmicati.
- Treba vidjeti. Naočitost vođe te loše družine impresionirala je
pustinjske lopove. Hodajući nekoliko koraka ispred
nriin
92
MISTERIJI OZIRISA
Posramljen što je pokazao strah, Njuškalo se obratio jednom velikom
veseljaku.
- Tko si ti, prijatelju?
- Glasnik.
- A što navješćuješ?
- Da se neprijatelji faraona trebaju pokloniti mojoj volji kako bismo
srušili tog tiranina.
Njuškalo je položio svoje ruke na bokove.
- Ma nemoj! A zašto bi ti trebalo pomoći?
- Jer sam ja jedini tumač moći. I samo ja mogu pobijediti.
- Ti si skrenuo s uma, prijetlju, ali me zabavljaš!
- U tom slučaju, zašto tvoj glas drhti?
- Tvoja drskost me ne zadivljuje!
- Ako želiš poživjeti, podvrgni se smjesta Glasniku. Njuškalo je
prasnuo u smijeh.
- Dosta brbljanja! Pregledat ću vas jednog po jednog. One najjače, njih
ću uzeti. Ostali će se osušiti u pustinji.
Glasnik je ispružio lijevu ruku.
- Posljednji put, podastri se.
I kad se Njuškalo spremio udariti, Glasnikova ruka se preobrazila u
kandže, a njegov nos u kljun grabežljivca.
- To je sokol-čovjek! - uzviknuo je jedan pustinjski lopov. - Sve će
nas uništiti!
Njegovi pomoćnici prostrti su se u pijesak, ruku podignutih na glave.
Ostajući strogo nepomični, izbjegli su možda bijesu čudovišta.
Ledeni vjetar natjerao ih je da zadrhte.
Jedan od njih, međutim, usudio se podignuti glavu i pogledati.
Vidio je Njuškalov leš, presječena grla.
- Tko me odbija poslušati? - upitao je Glasnik blagim glasom.
Pustinjski lopovi prostrli su se pred novim gospodarom.
- To je ovdje - zaključio je Sekari sav u znoju - potporni stupovi su
podignuti! Sada imamao male izglede da se izvučemo iz ovoga.
DRVO ŽIVOTA
93
nije ni sanjao da se njem svod riskira srasti, Bez intervenicje njegova
druga, dva istraživača bila bi mrtva zatrpana.
- Imamo sreće - procijenio je Sekari. - Kopamo tek nekoliko dana i
naišli smo na ovaj prolaz u srcu stijene! Kao da nas je čekao.
- Nekoliko dodatnih stupova, čini mi se, neće biti na odmet.
- Imaš pravo; prije nego nastavimo, položit ćemo ih. Horour je začuđeno
gledao, još jednom, kako dva luđaka
izlaze živa.
- Lijep pronalazak, šefe! - vikao je Sekari.
- Tirkizi?
- Ne još, već galerija koja sigurno vodi prema blagu! Vijest je brzo
obišla područje božice Hator, gdje su
Poprečnoj Njušci i ostalim neposlušnicima dani manji zadaci prije
povratka u radnike bakra. Njihovom ogorčenju pridružila se ljubomora.
Od početka njihove opasne pustolovine, Iker i Sekari nisu se više
dražili sa svojim kolegama. I dobivali su bolje obroke.
I kako je sunce zalazilo, Horour je sjeo nasuprot njih.
- Ni jednom ni dragom ne nedostaje hrabrosti.
- Ja, protestirao je Sekari - skoro sam iscrpio svoje zalihe! Ne
mislite li da smo dovoljno učinili?
- Treba mi najljepši od svih tirkiza. Dok ga ne otkrijete, vaš zadatak
neće biti obavljen.
- Mogu li vam postaviti pitanje? - upitao je Iker.
- Slušam te.
- Poznajete li dva mornara imenom Kornjačino Oko i Oštrica Noža? Jeste
li čuli priče o njihovu brodu, Brza?
- Moje područje je pustinja, a ne pomorstvo. Pokušajte se odmoriti.
Nakon sutrašnjega dana vratit ćete se u utrobu planine.
Karavana se zaustavila uz rub jedine saharske rijeke kojom je još tekla
voda. Pod paskom policajaca, trgovci su rasteretili svoje magarce koji
su se požurili piti.
- Još tri dana hoda - procijenio je vodič - i stići ćemo do ruba Delte.
Ondje ima kanala, drveća i trave. Bit ćemo zadovoljni da se konačno
izvučemo iz ovih užarenih samoća! Ovaj put,
94
MISTERIJI OZIRISA
- Smatraj se sretnim što si ostao živ - odgovorio je policijski
narednik. Mjesto je sve opasnije.
- Napadi pustinjskih lopova?
- Zadnji je bio pravi masakr.
- Zašto faraon ne nastupi odlučnije?
- Treba vjerovati kako ima i drugih briga. No ja sam ipak ovdje s
dvanaestak eksperimentalnih patrolnih policajaca.
- Hajdemo potražiti rezervne vrčeve. Zaslužili smo obilan objed.
Svaki vodič poznavao je mjesta gdje, pod magijskom zaštitom malih
stećaka i amajlija, bijahu skrivene redovito obnavljane zalihe. Služile
su kao postaja umornim putnicima koji su loše izračunali količinu
neophodnih namirnica za svoj put.
Stećak je bio slomljen, a amajlije premještene.
- Tko se to usudio učiniti? - zaprepastio se narednik. - Ti barbari
više ništa ne poštuju!
Vodič je primijetio daje hrana nestala.
- Smjesta ću poslati izvještaj koji će podići prašinu! -obećao je
dočasnik. - Ovaj put, vojska će očistiti područje.
Graja je uzbunila dvojicu muškaraca.
- Napadaju karavanu!
Vodič je pokušao pobjeći, ali dva su ga pustinjska lopova uhvatila i
razbila mu lubanju udarcima štapa.
Poručnik se suprotstavio neprijatelju, ali je ubrzo pao brojčano
nadjačan.
Iznenađen što nije ubijen, odveden je pred jednog čovjeka abnormalne
visine i mršavog, crvenih očiju.
- Koliko već godina obilaziš pustinju? - upitao ga je Glasnik.
- Više od deset godina.
- Onda poznaješ čitav kraj. Ako želiš izbjeći mučenje, pokaži mi
glavna nalazišta faraona i opisi ih u detalje.
- Zašto?
- Zadovolji se odgovorom. Preciznim, svakako. Policajac je opisao male
utvrdice, obavezne etape
karavana, rudnike bakra i one tirkiza.
DRVO ŽIVOTA
95
kakvo božanstvo?
- Božica Hathor.
- Je li uvijek blagonaklona?
- Ne kad se preobrazi u zastrašujuću lavicu koja trči Nubijom i
proždire pobunjenike. Zahvaljujući tirkizu, može je se smiriti
- Je li mjesto iskopavanja nadgledano?
- Stalno ga čuvaju policajci.
- Ne trebaš mi više, hrabri vojnice, budući da nisi čovjek koji bi
izdao svoju zemlju.
Glasnik je okrenuo leđa poručniku, kojeg je Shab eliminirao.
21
Iker se gušio, kašljao, no nastavljao je kopati galeriju koja je vodila
prema srcu planine. Nakon što su učvrstili potporne stupove, Sekari se
iscrpljen, zadovoljio promatrati svog druga u nesreći.
- To nikuda ne vodi, Iker. Pod prijetnjom da se kockamo sa srećom,
završit ćemo mrtvi.
- Ovdje, stijena je jako čvrsta. Teško je napredovati.
- Još uvijek ni najmanjeg tirkiza!
Bijesan, Sekari je udario stijenu udarcem krampa.
- Ondje, gledaj... Naišao si na žilu! Plavo-zeleni odsjaj.
Sekari je približio baklju svoje lampe, brižljivo pripremljenu kako se
ne bi dimila.
Mlakost komandanta Horoura nije predskazivala ništa dobro.
- To je osrednje kamenje, procijenio je on. Njihova boja je tamna, bez
života. Nije ih moguće odnijeti na dvor.
-1 sami ste rekli da sezona nije povoljna za iskopavanje -podsjetio
gaje Iker.
- Dan odmora, a onda ćete nastaviti. Znam da se kraljica tirkiza skriva
u ovoj planini i treba mi. To je cijena vaše slobode.
Svladavajući svoje razočaranje, Iker i Sekari ponovno su se dali na
posao. I naučnik pisar imao je volje za dvojicu.
DRVO ŽIVOTA
97
- Hajde! Nije li to slučajno neka ludost?
- A da kopamo noću? Pustit ćemo mjesečevo svjetlo da prodre u galeriju
i vidjeti zidove. Uvjeren sam da stijena ne diše istim ritmom kao i
danju.
- A mi, kad ćemo mi spavati?
- Pokušajmo.
Sekari je slegnuo ramenima.
Ustvari, atmosfera je doista bila drukčija. Dvojica prijatelja imala su
dojam da ulaze u svetište u kojem djeluju misteriozne sile. Kad su se
pribrali, nastavili su polagano kako bi stigli do dna galerije.
Sekarijeva se lampa ugasila.
- Samo je još to trebalo! Idem potražiti drugu.
- Pričekaj malo.
- U mraku smo!
- Ne baš.
- Ah... imaš pravo!
Iz zida je isijavla plava svjetlost, istodobno intenzivna i blaga.
- Trebali bismo ga možda izvaditi najbrže što možemo -predložio je
Sekari.
- Daj mi mali kramp.
Oprezno, Iker je izdubio stijenu oko svjetlosti.
Pojavio se veličanstven tirkiz čiji je odsjaj oduševio pronalazače.
A mladi čovjek u njemu je promatrao svoje lice. U središtu kamena,
gledala gaje lijepa svećenica, nasmiješena.
- Odličan posao - priznao je komandant Horour. Nikada još nisam vidio
tirkiz ove kvalitete.
- Onda... slobodni smo? - upitao je Iker.
- Dana riječ se ne gazi. Krenut ćete prema dolini Nila sa sljedećom
karavanom.
- Trebaju nam dokumenti za administraciju.
- Evo ih.
Mladić je stegnuo na prsa drvenu pločicu koja mu je osiguravala
budućnost.
98
MISTERIJI OZIRISA
Horour se činio kao da razmišlja.
- Puno tražiš... No razmislit ću o tome.
Sekari je uzastopce isprazbio tri čaše, zatim si dao vremena da uživa
jedući za četvoricu.
- Šteta što u mjestu nema žena! Da ih ima, bila bi to apsolutna sreća.
Uskoro ćemo provesti vesele noći. Imaš li djevojku, Iker?
- U potrazi sam za jednom ženom.
- Samo jednom! Gdje siju sreo?
- Najprije pored jednog kanala, pod vrbom.
- Ah, božica koja se ukazuje govedarima! To je stara legenda koja ima
svoga šarma. Noja govorim o pravoj ženi.
- Ona postoji.
- Kako to, postoji.
- Sreo sam je i drugi put.
- Opet pod vrbom?
- Ne, za vrijeme slavlja, na selu. I upravo sam je vidio i treći put, u
srcu tirkiza.
Sekari je iskapio još jednu čašu vina.
- Puno si radio, Iker, malo spavao i sve te emocije su te iscrpile.
Nekoliko sati sna i opet će sve biti u redu.
- Ne znam njezino ime, no znam daje svećenica.
- Ah... Lijepa ili ozbiljna?
- Ne postoji ljepša žena na svijetu.
- Ti izgledaš zbilja zaljubljen! Nadam se da se tvoja svećenica ne
pojavljuje u Krugu Abidosa.
- O čemu je riječ, Sekari?
- To je izraz koji se upotrebljava među vrtlarima da bi označio
inicirane koji se zadržavaju u hramu.
- To nije u njezinom slučaju, budući daje sudjelovala u svečanosti kao
nositeljica darova.
- Tim bolje za tebe! No nadam se da to nije njezino zadnje
pojavljivanje prije nego se pridružila svojim kolegicama.
- Zašto "Zlatni krug" i zašto Abidos?
- E, sad me puno pitaš! Abidos je najmisterioznije mjesto u Egiptu,
gdje Oziris uskrsava kako bi zemlja nastavila živjeti u skladu, kao što
svi znaju. Ostalo, to se ne tiče ljudi poput nas.
DRVO ŽIVOTA
99
- Iskreno rečeno, nije mi stalo! A ni tebi, na kraju krajeva.
- Kako to možeš reći?
- Jer imaš puno važnije zadatke! Ne tražiš li trag dvojice mornara koji
su uzrok tvojih nesreća?
- Dva mornara, jedan brod, jednog lažnog policajca koji me pokušao
ubiti - promrmljao je Iker. A zatim i zemlju Pounta...
- Ah, ne, nemoj da te legenda zavede! Jesi li svjestan da si postao
najveći otkrivatelj tirkiza i da će to možda biti rečeno i faraonu
osobno?
- Zaboravljaš da je komandant ekspedicijskog tijela Horour. A njega će
smatrati autorom ovog podviga.
- Tu sigurno imaš pravo - priznao je Sekari. - Dobro, no mi smo
slobodni!
- Hoćeš li mi pomoći u mojoj potrazi? Vrtlar se činio dirnutim.
- Znaš, ja, ja sam miran čovjek koji teži tek mirnom životu, daleko od
sukoba. Metež nije moja jača strana.
- Razumijem. Dakle, naši putevi se razdvajaju.
Pijan, Sekari je zapao u dubok san čim se ispružio na svojoj hasuri. Ne
uspijevajući zaspati, Iker je izašao iz kolibice i promatrao zvijezde.
Zašto gaje sudbina vodila tako? Kuda ide?
Misao na mladu svećenicu smirivala ga je i istodobno izlagala patnji.
Ako je zaista bilo nemoguće doći do nje, nikada neće upoznati sreću.
Ali zašto očajavati, kad se sada može ponovno baviti svojim zanatom i
svojom Potragom? Nije li otkriće tirkiza ohrabrujući znak? Riskirajući,
shvaćajući tajnu planine, Iker je stigao na cilj. Nastavi li tako,
otkrit će put svojih napadača i naposlijetku saznati zašto su ga
izabrali za žrtvu. I uvjeravao se da će ga božica Hathor voditi sve do
one koju voli.
Ikeru se učinilo da čuje prigušen krik, koji je dolazio od mjesta gdje
je završavao glavni put prilaza zaravni. Ondje se nalazila stalna
vojnička straža.
Mladić je krenuo u tom smjeru, no njegov mu je instinkt naredio da
sakrije svoju prisutnost.
100
MISTERIJI OZIRISA
Sve se odigralo tako brzo i tiho da se situacija činila normalnom.
No Iker se nije prevario: uljezi su oskvrnuli teritorij božice nakon
što su svladali vojnu stražu.
Čela snažno natopljenog znojem, želio se uputiti prema kući Horoura.
Ostale siluete su mu prepriječile put.
Ijedan krik prolomio se kroz mirnu noć.
- U napad! - urlao je Shab Iskrivljeni - i sve poubijajte!
22
Nakon što su potisnuli sve straže zadužene za nadgledanje zaravni,
napadači su projurili poput vala.
Pod smirenim pogledom Glasnika koji čak nije trebao ni intervenirati,
Shab Iskrivljeni i pustinjski lopovi izmasakrirali su policajce i
rudare.
I dok je komandant Horour pokušavao organizirati nešto što bi sličilo
na otpor, Poprečna Njuška mu je slomio vrat.
- Udarite jako, prijatelji, s vama sam! - urlao je on na namjeru
napadača.
Napušten, Iker se želio baciti u bitku kad se našao prikovan za tlo.
- Pravi se mrtav - naredio mu je Sekari - dolaze ovuda. Krvavih toljaga
u rukama, nekoliko ubojica prošlo je pored
njih dvojice, a da nisu na njih obratili ni najmanju pozornost.
- Treba što prije pobjeći odavde!
- To si ti, Sekari?
- Zar sam se toliko promijenio? Saberi se!
- Treba se boriti, treba...
- Nemamo nikakvih izgleda.
Kao pijan, Iker je dozvolio Sekariju da ga odvuče.
- Tvoje ime? - zahtijevao je Glasnik.
- Poprečna Njuška.
- Zašto si nam pomogao?
- Rin sam ncurtpn nn Hr»7i\7<"»tnii rnhrin 11 niHnifima Kcilrr^
102
MISTERIJI OZIRISA
Ovamo su me premjestili kako bih tražio kralja tirkiza.
- Jesi li uspio?
- Ja, ne. No jedan policijski doušnik, zvan Iker, izvadio ga je iz
utrobe planine.
- Gdje se nalazi to čudo?
- Vjerojatno u kući zapovjednika Horoura, kojeg sam ubio svojim rukama!
Bit će mi zadovoljstvo da se riješim svojih tamničara. I nametnut ću im
najgoru od svih kazni, onu koju su namijenili samo kriminalcima: spalit
ću njihove leševe.
Glasnik se složio kao vođa.
Dok su Poprečna Njuška i Shab Iskrivljeni palili lomače, njihov vođa je
ušao u Horourovo zdanje. Nije mu trebalo dugo da se dočepa alabasternog
kovčežića u kojem se skrivao prelijepi trikiz.
Dok se njegova skupina gostila, ponosan na svoju prvu pobjedu, Glasnik
je predstavio dragocjeni kamen na mjesečevu svjetlu da se napuni
energijom.
Tako je taj tirkiz postao odlučujuće oružje na putu njegove potrage.
- Tko ste vi zapravo? - zazvao ga je Poprečna Njuška, lagano pripit.
- Onaj koji će ti dozvoliti da ubiješ onoliko Egipćana koliko možeš.
- Onda ste vi general!
- Puno više od toga. Ja sam Glasnik, koji će proširiti svoj kult i
svoju novu vjeru na čitavu zemlju.
- Što će to meni donijeti?
- Moji učenici ostvarit će slavu i bogatstvo.
- Za slavu ne marim. Bogatstvo, to me već zanima.
- Pripada ti polovica sačuvanih tirkiza u trezoru ovih iskopina.
Poprečna Njuška je zaslinio.
- Vi ste veličanstven gazda! Ja nemam sposobnosti za vođu. S obzirom na
to, slijedit ću vas. No pokušajte ne oslabiti.
- Budi bez brige.
- Ono što me brine, to je što nisam uspio identificirati Ikerov leš.
No njegove mrcine gore tako dobro da se više nikoga
DRVO ŽIVOTA
103
- Netko treba sačuvati i bistru glavu.
Teturajući, Poprečna Njuška otišao je pod svjetlom baklji ondje gdje su
gorjela tijela policajaca i rudara kako bi se priključio razularenoj
hordi pobjednika.
Ni Sekari ni Iker nisu vjerovali da su sposobni trčati tako dugo. Kada
su ostali bez daha, sjeli su na ravno kamenje.
- Ne treba stajati - preporučio je Iker. - Ti divljaci sigurno će nas
pokušati uhvatiti.
- Tko su oni, po tvom mišljenju?
- Vjerojatno pustinjski trkači. Obično napadaju karavane.
- Poprečna Njuška im je pomogao!
- Normalno, Ikeru. On je loš čovjek.
Ponovno su krenuli i tako hodali do iznemoglosti. Žeđ im je palila
grlo.
- Kako pronaći mjesto na kojem se nalaze bunari? - upitao je Iker.
- Nemam pojma.
- Pogledajmo istini u oči, Sekari. Izgleda da ćemo teško preživjeti.
- Tvoja istina mi se nimalo ne sviđa.
- Nema sumnje, bolje bi bilo da smo poginuli u borbi.
- Ne, budući da smo živi! Protrljaj svoje amajlije jednu o drugu i
prisloni ih na grlo.
Iker gaje poslušao i osjećaj žeđi se prigušio.
- Sada ja.
Manje opterećeni, nastavili su se udaljavati od mjesta masakra.
Usred dana, pijesak je postao tako vreo da im je pekao stopala.
Iskopali su jednu rupu u koju su se utekli, pokrivši pregačom glavu
kako bi se zaštitili od sunca.
Kada se temperatura spustila, ponovno su krenuli.
Žeđ je bila tako intenzivna daju čak ni amajlije više nisu mogle
ublažiti.
Njima nasuprot, nalazila se planina zlaćanih odsjaja.
- Nećemo imati snage da svladamo i tu prepreku -

104
MISTERIJI OZIRISA
- Miče se.
- Što to govoriš?
- Planina se miče, Sekari.
- Fatamorgana... Samo fatamorgana.
- Napreduje s nama.
Pažljiv, Sekari nije mogao ne dati za pravo svom sudrugu.
- Ludimo, jadni moj Ikeru!
Stijene su se odvojile od vrhunca, kotrljale duž zida i stropoštale
gromoglasno na zemlju.
- To je potres! - uzvikuo je Sekari, ne znajući u kojem smjeru
pobjeći.
- Promatraj boju planine - preporučio je Iker, nemirno. Redom kako su
se stijene lomile, pojavljivala se plavo-
zelena boja.
- To je Hathor, ona nas štiti. Ne mičimo se odavde i štujmo
je-
Ne tako uvjeren u ispravnost mišljenja svojeg sudruga, Sekari je ipak
kleknuo i zazvao božicu s neba.
Na dva prsta od njegovog lijevog stopala otvorila se pukotina.
- Mjesto stvarno nije sigurno!
- Promatraj božičino djelo.
Čitava planina postala je tirkizna, a uznemirujuća buka se prigušila.
Kad se zemlja prestala micati, Sekari je bacio pogled na pukotinu, a
ono stoje otkrio zabezeknulo gaje.
-Reklobi se... voda!
Uronio je ruku i izvukao je vlažnu.
- Voda, Iker, spašeni smo!
- Pijmo malim gutljajima.
Po prvi puta u svom životu, ta tekućina se Sekariju učinila jednako
ukusnom kao i vino. Dvojica prijatelja su se poprskala, oprala i
ugasila žeđ.
- Nema nam druge - žalio se Sekari. - Ako se udaljimo od ovoga izvora,
izgubljeni smo. Štoviše, postajem stvarno gladan.
- Hathor nas štiti - podsjetio ga je Iker. - Provedimo noć ovdje i
čekajmo na neki drugi znak.
DRVO ŽIVOTA
105
- Kao i ti, ja sam tek izgubljeni gladni u ovoj pustinji. No ovaj
svijet, nije li on misteriozniji nego što se čini? Da znamo čitati
određene poruke, možda bismo i otkrili smisao.
- No dobro, hajdemo spavati.
I dok je Sekari sanjao ogromnu goveđu pečenicu začinjenu finim travama
i kriglu svježeg piva, Iker gaje protresao.
- Što se događa?... Je li se planina pokrenula?
- Sunce se upravo diže. Na put, Sekari. Treba krenuti naprijed prije
nego što bude kasno.
- Kako na put? Ja se ne mičem od ovog izvora!
- Ne dajmo našem vodiču da čeka.
Vrtlar se dignuo jednim skokom i pogledao oko sebe.
- Ne vidim nikoga!
- Ondje gore, na nebu.
Jedan sokol opisivao je široke kružnice iznad dvojice muškaraca.
- Rugaš mi se, Iker?
- Moj stari učitelj me je naučio da ime Hathor znači "Zdanje Horusa*".
A utjelovljenje Horusa je upravo ovaj sokol kojeg nam božica šalje kako
bi nas vodio.
- Pustinja ti je sasvim sigurno pomutila um!
- Hajde, slijedimo ga.
- Ali...izvor?
- Pokazat će nam druge.
- Draže mije ostati ovdje.
- Je li ti draže vidjeti i pustinjske razbojnike? Argument je učinio
svoje. Protestirajući, Sekari je krenuo
za Ikerom.
- Tvoj sokol ne bavi se nama, već svojim budućim plijenom. Vidi,
udaljava se i napušta nas!
No sokol se vratio.
Malo bi se udaljio, a zatim se vraćao nad svoje štićenike.
Nakon nekoliko sati hoda, ponovno su osjetili goruću žeđ.
* Hator je transkripcija egipatskog Hout-Hor. Hout znači "zdanje,
106
MISTERIJI OZIRISA
- Sokol staje! - kriknuo je Sekari zapevši za jedan kamen.
- A ti, ti si upravo naišao na mali stećak. Ako budemo kopali?
U podnožju skromnog spomenika, dvije stakleneke sadržavale su suho
voće. Nešto dalje, izvor vode.
- Nije gozba - procijenio je Sekari - ali bit će dovoljno.
23
Evo, već dugo dvojica putnika više nisu brojala dane. Slijedili su
sokola koji ih je, nakon što ih je vodio prema istoku, zauzeo smjer
prema jugu. Svaki puta kada bi se grabežljivac primirio, Iker i Sekari
su pronalazili bilo vodu bilo hranu bilo oboje. I nisu putem naišli ni
na jednog pustinjskog razbojnika.
Zatim je pustinja postajala sve manje i manje suhom, prošarana
trnovitim žbunjem i patuljastim tamarisom.
Jednim moćnim zamahom krila, sokol se popeo prema suncu i nestao u
zasljepljujućem podnevnom svjetlu.
- Naš vodič nas napušta - žalio je Sekari.
- Pogledaj ondje: drugi ga slijedi.
Na vrhu jednog brežuljka, jedna lijepa bijela gazela s rogovima u
obliku lire.
- Jedan pripovjedač me naučio da je to životinja Isisa i da dozvoljava
izgubljenome da ponovno pronađe svoj put -naznačio je vrtlar.
Gazela je krenula snažnim galopom.
- To je, na nesreću, tek legenda!
- Ne budi tako siguran - usprotivio se Iker.
- Nisi li vidio kako je krenula?
- Slijedimo njezine tragove u pijesku. Možda nas čeka malo dalje.
Iker se nije prevario.
Zračni četveronožac zabavljao se nestajanjem i poja-
108
MISTERIJI OZIRISA
trka, a da nije dugo ostavljao u neizvjesnosti dvojicu ljudi za koje se
brinula.
Krajolik se promijenio, pustinja se povukla, vegetacija je postala
obilnija.
- Ako je moja intuicija u pravu - preskazivao je Sekari -približavamo
se zaravni koja dominira Nilom. Kako te udubine i izbočine izgledaju
lijepo! Ovdje biljke niču i nakon najmanje kiše. Uskoro ćemo vidjeti
balanite i akacije. Jesi li svjestan da smo preživjeli pustinju?!
- Zahvaljujući Hathor, sokolu i gazeli - podsjetio je Iker.
- Vratit ću se svojim vrtovima. A ti, da zaboraviš prošlost?
- Ne samo daje neću zaboraviti, nego ne smijem zanemariti novi zadatak:
opet pronaći kralja tirkiza. On mi je omogućio da ponovno vidim ženu
koju volim. Nema sumnje da će mi taj kamen iznova pomoći.
- Pustinjski razbojnici su ga sigurno ukrali, Iker! Ako na nesreću i
naiđeš na njih, ubit će te. Lijepe žene, ima ih na tisuće!
Naučnik pisar se sledio, zatim je prisilio Sekarija da čučne.
- Dvadesetak ljudi s lukovima i psima... Idu prema nama.
- Sigurno lovci.
Još uvijek nesvjesna opasnosti, gazela je brstila nježnu travu.
Iker se ustao i mahao rukama.- Odlazi, brzo odlazi!
Jedva je životinja pobjegla kad se začuo lavež.
Jedna strelica prozviždala je pored Ikerovog uha i jedna naredba je
pala, suha.
- Ne miči se ili si gotov! Spreman, strijelac se nije šalio.
Uskoro su mu se pridružili kolege ijedan čopor nervoznih lovačkih pasa.
Sekari čak nije ni pokušao pobjeći.
- Pošteni smo ljudi! - potvrdio je.
- Prije bi se reklo pustinjski razbojnici koji love našu divljač,
prosudio je jedan loše obrijan časnik, poprsja prekrivenog ožiljcima,
uspomenama na neposlušnu divljač. U provinciji Oryx*, to je kažnjiv
prekršaj. A kako ste nas vi napali, bili smo
XVI provincija Visokog Egipta čije je arheološko nalazište
DRVO ŽIVOTA
109
prisiljeni vratiti. Legitimna obrana. No dajem vam malu prednost;
trčite što brže možete. Možda ćemo vas promašiti.
- Nećemo trčati - odlučio je Iker. - Pobjegli smo razbojnicima koji su
razrušili područje tirkiza i ne pada nam na pamet da nas ubiju udarci
još okrutnijih barbara.
Činilo se daje nekoliko lovaca dirnuto.
- Mi nismo barbari - protestirao je jedan od njih - već vojnici
pustinjske policije u službi poglavara provincije Khnoum-Hotep. Naša
uloga sastoji se u tome da štitimo puteve karavanama i donosimo mu
divljač. Ti, tko si ti?
- Iker, naučnik pisar. A moj drag je vrtlar Sekari.
- Gluposti! - presjekao je časnik. - Vi ste špijuni i lopovi. Ako se
odbijete udaljiti, zaklat ću vas ovdje i sada.
- Tvoji podređeni optužit će te za zločin.
Časnik je izvukao bodež iz korica, no jedan vojnik mu se ispriječio.
- Nemate pravo tako postupiti. Na poglavaru provincije je da odluči. Mi
ćemo biti zadovoljni ako sprovedemo tu dvojicu.
Kada su četiri nosača položila stolac na visok nagnut naslon, u kojem
je bio smješten Khnoum-Hotep, ispustili su uzdah olakšanja.
Korpulentan, mišićav, veliki izjelica, poglavar bogate provincije Oryx
bio je težak. Kako je posjedovao tri stolca za nošenje, bočnih strana
ukrašenih cvjetovima lotosa i kako se stalno micao, vožnja nije bila
lagana.
Čim je spustio nogu na tlo, njegova tri lovačka psa, jedan izuzetno živ
mužjak i dvije punašne ženke, požurile su se prema njemu.
- Evo, već se više od jednog jutra nismo vidjeli, ljubavi moje!
Mužjak se uspravio i položio svoje šape na gospodareva ramena.
Ljubomorne, ženke su lajale. Duga milovanja su ih umirila.
- Jesu li pravilno hranjeni? - upitao je Khnoum-Hotep svog nosača
suncobrana.
- Oh, da, gospodara!
- Ne lažeš, nadam se?
110
MISTERIJI OZIRISA
- Večeras, jest će divljeg zeca u umaku, kao i ja. Ne maziti pse, znači
vrijeđati bogove.
Na ideju gozbe, a tri psa izvrsno su poznavala izraz "divlji zec u
umaku", pustili su slinu. Zatim su slijedili gospodara dok je ulazio u
luksuznu palaču svoje prijestolnice, mjesto rođenja Keopsa, graditelja
najveće piramide zaravni Gize.
Nakon toga su pregledali jedno od bogatih poljoprivrednih područja,
gdje su seljaci teško radili, no i uživali prihode. Khnoum-Hotep volio
je sjesti u naslonjač visoka naslona. Sastavljen od dvije drvene ploče
spojene na vrhu i fiksirane u sjedalu, mogao je podnijeti bez škripanja
masu najbogatijeg čovjeka provincije.
Zahvaljujući svojim kvalitetama upravitelja, njegovi potčinjeni znali
su za nevjerojatnu milost. I nije bilo u pitanju da se jedan faraon,
zvao se on i Sezostris, uplete u njegove poslove. U slučaju da monarh
smješten u Memfisu pokuša državni udar, morao bi biti spreman na snažnu
oporbu.
Jedan sluga donio je široku pliticu, a drugi bakreni vrč s izduženim
kljunom. Ovaj posljednji izlio je vodu na ruke Khnoum-Hotepa, koji se
dugo prao nekoliko puta na dan biljnim sapunom.
Zatim mu je ponuđena najdraža mirisna mast, kuhana u aromatiziranom
vinu. Širio se sladak miris koji je rastjerivao komarce.
I bez da dobije naredbu, njegov peharnik mu je donio prekrasnu kupu
prekrivenu zlatnim lišćem, čiji su ukrasi predstavljali stabljike
lotosa. Sadržavala je najdraže piće gospodara mjesta, dragocjenu
mješavinu triju vina koja je davala snagu.
- Žao mi je što vas moram razočarati, gospodaru, no zapovjednik
pustinjskih patrola želi vas vidjeti što prije.
- Neka dođe. Časnik se naklonio.
- Uhvatio sam dvije opasne osobe. Lovili su na vašem području i napali
nas. Bez moje intervencije, moji ljudi su ih uhvatili. Kako želite da
ih uklonim, gospodaru?
- Jesu li oni pustinjski razbojnici?
DRVO ŽIVOTA
111
- Za profesionalca tvojeg iskustva, evo jedne zaista nejasne prosudbe!
Dovedi ih k meni.
- Nije neophodno, oni...
- Ja odlučujem o tome je li neophodno.
Ruku svezanih na leđima, Iker i Sekari predstavljeni su poglavaru
provincije Oryx.
- Ja dajem kruha izgladnjelima, vode prežednjelima, odjeću golima,
čamac onima koji ga ne posjeduju - izrekao je snažan vladar - no
kriminalce okrutno kažnjavam.
- Gospodaru - izjavio je Iker ozbiljno - nismo razbojnici već žrtve.
- To nije mišljenje časnika koji vas je doveo.
- Dao sam jednoj gazeli da pobjegne jer je bila nositeljica poruka
božice koja nam je spasila život.
- Ovaj je klipan ili lud ili laže! - uzviknuo je zapovjednik.
- Odveži zatvorenike i povuci se - naredio je Khnoum-Hotep
- Gospodaru, vaša sigurnost...
- Pobrinut ću se i sam.
Sekari nije puno lagao, Iker je ostao iskren.
- Sada, moji veseljaci, istinu! Na mojem ste području i ja želim sve
znati.
- Bili smo zaposleni u rudnicima tirkiza božice Hathor -otkrio je Iker.
- Kao profesionalci ili kao osuđenici?
- Kao osuđenici prebačeni iz rudnika bakra.
- Dakle, uistinu ste kriminalci!
- Ja sam bio osuđen na godinu dana prisilnog rada jer sam se
suprotstavio jednom nepoštenom porezniku.
- A ti? - upitao je Khnoum-Hotep Sekarija.
- Ja također, godpodaru, mucao je vrtlar.
- Varate se ako mislite da sam naivan!
- Moj prijatelj i ja bili smo zaduženi za ispitivanje planine kako
bismo otkrili kraljevski tirkiz - nastavio je Iker bez smetenosti. -
Kako smo taj opasan zadatak dobro obavili, oslobodili su nas.
- A ti imaš dokaz za ono što govoriš, naravno?
__ i__
112
MISTERIJI OZIRISA
Iker je izvadio iz svoje pregače Horourovu drvenu tablicu, koja je
njega i Sekarij a proglašavala slobodnim ljudima, opranim od njihovih
pogrešaka.
Khnoum-Hotep ju je pozorno pročitao, zagrizao je, pokušao je zagrepsti.
- Čini mi se autentičnom.
Gospodar provincije čuo je govoriti o tom Horouru, Sezostrisovom
vjernom službeniku, renomiranom specijalistu pustinjskih područja. Kako
su dokazi govorili, ovaj ponosan i odlučan mladić nije lagao.
- Kraljevski trikiz, što se s njim dogodilo?
- Jedna naoružana banda napala je područje božice i pomogao joj je
jedan zatvorenik, Poprečna Njuška. Ubio je Horoura, policajci i rudari
su izmasakrirani, a njihovi leševi spaljeni. Mi smo bez sumnje jedini
preživjeli.
- Iker se želio boriti - upao je Sekari - ali to bi bilo ravno
samoubojstvu! Zato smo pobjegli.
-1 prešli ste pustinju bez vode i hrane?
Iker nije sakrio ništa od slijeda čuda koja su im omogućila da prežive.
Iskrenost mladića bila je tako očigledna da Khnoum-Hotep nije posumnjao
u njegovu priču, tim više što su božanstva često intervenirala u
pustinji.
Po prvi puta, pustinjski trkači usudili su se napasti rudnike tirkiza
koji bijahu pod faraonovom zaštitom.
No poglavaru provincije nije padalo na pamet da uznemiruje Sezostrisa.
Drugi će ga obavijestiti da je njegov autoritet poražen do temelja.
Tako će monarh, oslabljen, biti okupiran važnijim zadacima od sukoba s
velikim dostojanstvenicima, neprijateljski raspoloženima prema njegovom
širenju moći.
- Što znate raditi, jedan i drugi?
- Ja sam vrtlar - odgovorio je Sekari. -A ja naučnik pisar.
- Moja provincija je bogata jer se ovdje puno radi -precizirao je
Khnoum-Hotep. Jedan vrtlar više neće biti beskoristan. Ali nemam
potrebe za dodatnim pisarom.
24
- Ali zato - nastavio je Khnoum-Hotep - treba mi više vojnika da bi
moja plocija mogla odbiti bilo kojeg napadača. Budući da si mlad i
dobra zdravlja, naći ćemo ti mjesto.
- Želim biti pisar, gospodaru, a ne vojnik.
- Dobro me slušaj, mali. Bogovi su mi podarili misiju: načiniti od ove
provincije najprosperitetniju u zemlji. Ovdje udovicama ništa ne
nedostaje, mlade djevojke su poštovane. Svatko se bavi svojim poslom,
nitko ne prosi. Slabi nisu nemoćni u odnosu na velike, nema nikakva
sukoba između bogatih i skromnih. Zašto? Zato što sam ja stup tog
predjela, bez obzira na poteškoće. Zbog lošeg prihoda, sam sam
nadoknadio štetu poljodjelcima i ukinuo porezne zaostatke. Što se više
oporezuje, to se smanjuje inicijativa. Ni varalice ni korumpirani
službenici nemaju pravo boravka na mom području. No ništa nije krhkije
od te sreće! Danas se stvara opasnost koja se zove Sezostris. Prije ili
kasnije, pokušat će se dokopati moje provincije. Ili si sa mnom ili
protiv mene. Ako želiš iskoristiti moju dobrodošlicu, postani jednim od
mojih vojnika. Ono što naučiš nećeš požaliti.
Khnoum-Hotep se i sam začudio što je izložio toliko argumenata da bi
uvjerio tog mladog neznanca! Obično se zadovoljavao izdavanjem naredbi
i nije podnosio suprotstavljanje.
- Imam povjerenja u vas, gospodaru.
Jqš jednom, Rizničar Medes pokazao §e
114
MISTERIJI OZIRISA
darivateljem. Veliki svećenik Ptahova hrama toplo mu je zahvalio, ne
sumnjajući da dar dolazi od pronevjere prehrambenih namirnica. No Medes
se sudari s hermetički zatvorenim vratima zakrivenog hrama. I trebalo
mu je dosta da prizna da ne može kupiti one koji su imali ključeve.
Što učiniti kako bi napokon upoznao tajnu svetišta? Visoki
dostojanstvenik ostavio je tu brigu za kasnije jer je prijestolnica
zamorila od glasina u kojima je i on imao svojeg interesa. Sezostris je
odlučio ozbiljno poduzeti ponovno osvajanje provincija, počinjući od
Cobre nad kojom je vladao stari Ouakha.
A priori, mornar nije imao nikakvih izgleda da uspije; međutim, taj
pothvat nije trebalo olako shvatiti jer se snažna Sezostrisova osobnost
neće povući pred preprekom.
Tako je Medesovo bogatstvo ovisilo o, u velikoj mjeri, njegovim
odličnim vezama s poglavarima provincije koje je informirao, preko
posredničkih osoba, o onome što se događalo na dvoru. Osim njegove
osuđene duše, Gergoua, nitko nije znao tko je zapravo Medes i ono što
nije prestajao izazivati u sjeni.
Već neko vrijeme imao je velikih poteškoća s provjerom kontradiktornih
glasina. Očito je Sezostris ponovno preuzeo dobar dio dvorjana i i sad
podržavao tu konfuziju kako bi bolje napredovao putem koji sije
odredio.
Ako monarh uspije pokrenuti jednu pravu zabunu, neće li ona odnijeti i
Medesa?
Samo jednim rješenjem moguće je izbjeći tu katastrofu -spriječiti
njezina autora.
No ubojstvo kralja ne može se improvizirati, pogotovo kada ga štiti
jedan tako učinkovit policajac kao što je Sobek, koji je podozriv prema
cijelom svijetu, posebice u vladareve bližnje. Tako Medes nije smio
počiniti ni najmanji neoprez.
Računati na slučaj bilo je utopistično. Na njemu je da razradi
strategiju koja bi mu omogućila da sigurno udari.
leđa.
Učitelj je udario Ikera po nogama i ovaj je teško pao na - Ne paziš
dovoljno, dječače! Ustani i pokušaj me udariti
DRVO ŽIVOTA
115
Pokušaj je završio bolnim neuspjehom i mladić se ponovno našao na
zemlji, s plavim modricama.
- Imat ću posla... No uz dobru volju, na kraju ćeš se znati boriti.
Iker je stegnuo zube i opet krenuo u napad, znajući da će mu trebati
tjedni, odnosno mjeseci, prije nego što dostigne mlade regrute koji su
mu se rugali.
Ponajprije, ne žaliti se na sudbinu koja gaje dovela ovamo i izvući
maksimum pouke iz te situacije; zatim, promatrati neprekidno
najratobornije i oponašati ih.
Umjesto da ga oslabi, činjenica da nema ni prijatelja ni saveznika
udvostručila je njegovu snagu. Ne mogavši računati nego na sebe, Iker
je iz svoje samoće crpio snagu da se koncentrira na taj novi zanat i,
ponajprije, na sebe.
Od udarca na bok do nogu, primio je mnoge udarce popravljajući svoje
pogreške. Shvatio je daje brzina bila važnija od surovosti i daje bilo
moguće okrenuti protiv napadača njegovu vlastitu snagu.
Učitelj nije bio brbljaviji od Ikera. Škrt na objašnjenjima i
komentarima, trebalo mu je stotinu puta ponoviti pravi pokret, bez
obzira na bol i umor. A kako njegov učenik nikada nije protestirao,
tretirao ga je još oštrije nego njegove drugove.
- Sutra je - najavio je - izlučni krug pred završnu utrku. Borit ćete
se golim rukama. Samo oni koji odnesu dvije pobjede bit će primljeni.
Prvi Ikerov neprijatelj bio je veći i snažniji od njega.
- Dođi, dobričino, da te sredim! Iker je prignuo koljeno k zemlji.
- Ah, priznaješ poraz i bez borbe! Ne čudi me to. Samo su mladići naše
provincije sposobni biti dobrim ratnicima.
- Ipak, nije tako.
- Što se usuđuješ reći?
Snagator se požurio, šaka isturenih prema naprijed. Iker se pomaknuo,
ispružio nogu kakao bi ovaj pao, prevrnuo ga na leđa i primio ga za
vrat desnom rukom.
Kada je pobijeđeni pao na zemlju lijevom rukom, učitelj
116
MISTERIJI OZIRISA
Drugi neprijatelj nije bio tako glup. Napao je nenadano i uspio provući
desnu ruku ispod desnog Ikerova boka pokušavajući ga podići. No mladić
se dobro držao, odmaknuo se, prošao straga, iza borca s neočekivanom
živošću i zgrabio ga za zglobove. Pobijeđeni se stropoštao ničice, dok
ga je pobjednik polegao na tlo daveći ga.
- Dvije pobjede, dobro je. Idi piti i jesti.
Jedno pedesetak mladih policajaca je krenulo. Iako je učitelj govorio o
trci izdržljivosti, neki su krenuli prebrzo, željni da zabljesnu svoje
drugove. Iker se vukao, no iskoristio je iskustvo strašnog hodanja
pustinjom. Bez da se naprezao, pretekao je svoje suparnike jednog po
jednog, iznenađen i sam svojom izdržljivošću.
Sutradan je počeo još zahtjevniji test.
- Najbolji među vama trebaju pretrčati stotine kilometara u osam sati*,
najavio je učitelj. Većina poruka kreće brodom, no policijski
službenici ponekad su prisiljeni koristiti i kopnene putove. Želim,
dakle, dobro pripremljene ljude.
Trčeći sve bržim i bržim ritmom, Iker nije prestajao sanjati o
uzvišenom licu koje je promatrao u kraljevskom tirkizu. Kako mu jedan
tako začuđujući znak ne bi dao povjerenje? Ponovno će je pronaći, nju,
i one koji su ga osudili na smrt.
Kada je primijetio, u posljednjem trenutku, komadić oštrih kremena
razbacanih stazom, refleksivno se htio baciti u stranu, spustio se niz
uzvisinu i završio svoju trku na deblu tamarisa. Napola iznemogao,
izbjegao je najgore jer duboke rane u stopalima učinile bi ga
nepokretnim zajedno dugo razdoblje.
Nakon što je došao k sebi, Iker je malo pomalo prešao udaljenost koja
ga je odvajala od čovjeka na čelu, jednog policijskog sina koji ga je
mrzio i nije mu se prestajao rugati pred drugovima.
U trenutku kad gaje pretjecao, ovaj drugi pokušao gaje izbaciti iz
ravnoteže udarcem ramenom. Iker gaje izbjegao.
* Na suvremenim stazama, predviđenima za takmičenja, atletičari mogu
pretrčeti tu udaljenost za manje od šest sati. Račun koji se odnosi na
jama, na primjer,
DRVO ŽIVOTA
117
L................
- Za kremene, neću ništa reći učitelju. Sredit ćemo to između nas, u
vojarni.
- Najbolji na štapu su Nubijci - otkrio je učitelj. - Od jednoga od
njih naučio sam tehnike kojima vas podučavam. Vi ćete ih prakticirati u
bitci tijekom koje se nećete suzdržavati. Trebaju mi dva dobrovoljca.
- Ja - reče Iker znajući da izaziva reakciju policijskog sina.
Uistinu, ovaj je skočio zgrabiti priliku.
Dva protivnika bila su istog rasta i iste snage no, po svom običaju,
Ikeru je nedostajalo živahnosti. Pustio je ovog drugoga da vjeruje,
bijesan, kako se boji njegovih udaraca i doveo ga do toga da se iscrpio
u nizu udaraca i neučinkovitih napada.
Svojim krutim i laganim štapom, Iker je udario jedan jedini put, posred
čela.
Ovaj drugi se samo stropoštao.
Učitelj gaje pregledao.
- Kada se probudi, imat će ozbiljnu glavobolju.
- Trebao sam udariti jače.
- Više te ne prepoznajem, Iker.
- Ne podnosim kukavice.
Učitelj je promatrao svog učenika krajičkom oka.
- Nemaš ništa za dodati?
- Stvar je sređena.
- Tako mije draže, Iker. Ono što se događa između vojnika uopće me ne
zanima, sve dok su disciplinirani, sposobni i hrabri. Još uvijek ti
nedostaje iskustvo skoka.
U početku, zategnuti konopac između dav kolčića nije bio previsok. No
podigao se toliko daje izgledao nepremostivom. I trebalo mu je toliko
tehnike koliko i volje da bi se primirio i ne posustao pred preprekom.
U toj se igri Iker također pokazao najboljim.
Jedna lijepa brineta četredsetih godina približila se učitelju.
- Gospa Techat! Što nam dobra donosite?
- Sira i povrća. Reci mi, kako se zove onaj mladić?
- Iker.
1
118
MISTERIJI OZIRISA
- Ne, ali je izvrstan regrut. Sigurno ću od njega učiniti časnika.
Poslovna žena, Rizničarka provincije, zagonetno se nasmiješila. Iz
njezine perspektive, taj Iker je zasluživao najbolje.
25
Kad je prvi kamen Sezostrisova svetišta bio postavljen, na kraju obreda
utemeljenja koji je vodio monarh osobno, jedna od grana akacije je
zazelenjela.
Nijedna druga, na nesreću, nije ju oponašala. Međutim, nada je
uskrsnula i put je bio utvrđen - izgraditi novi hram i novo zdanje
vječnosti kako bi se izborili protiv tmina koje su prijetile da ispune
Ozirisovo područje.
Sezostris je provjerio kvalitetu materijala i porazgovarao je sa svakim
od obrtnika. Trebalo je raditi najbrže što se moglo, međutim, ne na
štetu snage djela.
I od početka gradilišta, nova skupina obrednika, koju je imenovao
nositelj zlatne zdjelice za krv, također se dala na posao.
Ćelavi svećenik čuvao je posvećene arhive Kuće Života, gdje nitko nije
mogao ući bez odobrenja. Onaj koji je bio zadužen za bdijenje nad
integritetom velikog Ozirisova tijela nije se pokazao manje budnim i
provjeravao je nekoliko puta dnevno pečate postavljene na vrata
božanskog groba. Što se tiče obrednika koji je gledao tajne, on je
slavio, u ime faraona, uobičajene obrede u društvu nositelja zdjelice
za krv. Zahvaljujući magiji Riječi, veza s nevidljivim je održana.
Obožavajući pretke i bića svjetlosti, Sluga Ka učinkovito je doprinosio
njegovom osnažnjivanju; a onaj koji je dnevno lijevao libaciju svježe
vode na stolove s darovima činio je aktivnima suptilne tvari sakrivene
u materiji kako bi se božanstva njima hranila i štitila Abidos.
120
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
121
Svi su potpuno bili svjesni važnosti svoga zadatka. Oni, stalni,
organizirali su posao privremenih, dostojno poredanih snagama reda.
Svatko je bio ispitan, njihove su izjave bile provjerene. I na najmanju
pogrešku jedan je privremeni svećenik bio isključen s područja Ozirisa.
Ozbiljnost situacije nije dozvoljavala ni najmanju beskrupuloznost.
Ista strogost odnosila se i na sedam svećenica glazbenica, različita
porijekla budući da su se dodirivale - jedna najvišeg dvorskog roda i
jedna kći seoskog porijekla. Jedna od njih bila je tako lijepa i tako
pristala da čak ni stari nositelj zdjelice za krv nije ostao imun na
njezin šarm. Tko ne bi poželio biti ocem jedne tako mlade žene, tako
blještave daje njezin pogled nudio radost i nadu? Bez ikakve sumnje,
jednog dana bit će inicirana u velike misterije i neće više morati
obavljati dužnosti nositeljice darova za vrijeme slavnih slavlja u
vanjskom svijetu. No, da bi se došlo do stupnja stalnog obrednika,
pogotovo u Abidosu, trebalo je poznavati sve stupnjeve hijerarhije i
proći sve etape koje su vodile do zatvorenog hrama. Takva su bila
Pravila od pamtivijeka, a takva su i ostala.
Potpuno posvećen svojoj dužnosti, razveseljen misijom koju mu je
povjerio faraon i doista odlučan u borbi protiv tmina do posljednjeg
daha, stari svećenik nije primjećivao neočekivanu opasnost.
Jedan od stalnih, jedan veliki dugonja nezahvalna lica i isturena nosa,
nije bio zadovoljan svojom sudbinom. Smatrali su ga za osobu
zaljubljenu u spiritualnost, iluziju koja ga je uljuljuškala i samog
prije nego se otkrila njegova prava priroda: želja za moći. Ne ona
jednog značajnog kralja i ona tisuću i jedne prepreke, već okultna moć
prakticirana u sjeni.
Kako su godine prolazile, shvatio je svu važnost Abidosa i misterija
Ozirisa. Čakje i faraonska egzistenicja o njima ovisila. Nad tim
područjem je trebalo zavladati, jer je ono skrivalo tajne života i
smrti.
Potomak jedne škole geometara i matematičara, hladan kao zimski vjetar,
predvidio je da treba naslijediti najstarijeg člana i najvišeg
svećenika. Međutim, Sezostrisov upad i reorganizacija kolegija
obrednika narušili su njegove planove.
dužnost koju je smatrao nižom, doista udaljenu od one kojoj se nadao.
Pripadao je vrhu hijerarhije, no želio je više.
Taj prokleti Sezostris bio je odgovoran za to razočaranje i za njegovu
gorčinu, svakim danom sve intenzivniju. Ali kako ga se osloboditi i
postići ono što mu je bilo suđeno?
Za Glasnikovu trupu, koja je narasala na više od dvije stotine ljudi,
prelazak močvarne zone bio je posebno iskušenje, zbog vlažne vrućine i
neprestanih napada insekata. Dva čovjeka su umrla nakon ujeda zmija,
jednog drugog odnio je krokodil. Ipak ništa nije načelo odlučnost
najvišeg vodiča koji nikada nije oklijevao oko smjera kojim je trebalo
krenuti.
Valjalo se zaputiti u šumu stabala, napola naplavljenih, i hodati kroz
blato. No tako su izbjegavali Sezostrisove vojnike i gozbovali su svaku
večer kušajući prženu ribu.
Unatoč slaboj volji Shaba Iskrivljenog i Poprečne Njuške, Glasnik im je
zabranio pljačku rijetkih ribarskih sela pored kojih su prolazili.
- Neće to tako dugo biti - protestirao je Poprečna Njuška.
- Plijen bi bio smiješan, a mi ne smijemo ostaviti nikakva traga. Napad
na područje Hathor bio je tek priprema. Uskoro, udarit ćemo još
snažnije.
- Može li se znati kamo idemo?
- Preko Kraljevskog Zida. To je razlog zbog kojeg treba biti tako
oprezan i prolaziti kroz područja koja slove kao neprohodna.
- Vi ipak ne računate napasti egipatske utvrde!
Svi su čuli govoriti o obrambenom sustavu koji je postavio prvi
Sezostris kako bi utvrdio sjeveroistočnu granicu i odbio pokušaje
napada. Povezani međusobno optičkim signalima, brojna stražarska i
kontrolna mjesta zaklanjala su strijelce kojima je odobreno da pucaju
na svakoga tko pokuša prići silom.
- Još je prerano - procijenio je Glasnik - no naš će trenutak doći.
Kraljevski Zidovi daju Egiptu lažni osjećaj sigurnosti.
- Ipak - pripomenuo je Shab Iskrivljeni - drže ih pravi vojnici i...
- Imaj i dalje povjerenja u mene i sve će biti dobro. Prvi

122
MISTERIJI OZIRISA
kontakt s našim novim saveznicima.
- O kome govorite, gospodaru?
- O Azijatima i beduinima koji žive u uskom području uz zemlju Kanaa i
koje proganja egipatska administracija. Neprestano ponižavani, oni
sanjanju samo o tome da se pobune protiv krvave agresije. Samo čekaju
vođu; mene, Glasnika.
Shab Iskrivljeni bio je fasciniran. Čak i da Poprečna Njuška smatra
svog vođu luđakom, smatrao gaje sposobnim organizirati lijep niz
pljački koje će te partizane učiniti bogatima. Još je trebalo, naime,
prijeći Kraljevske Zidine, a da ih ne uhvate. Upravo u to bjegunac iz
rudnika bakra nije vjerovao.
Poprečna Njuška se varao.
Bez nestrpljenja, Glasnik je poslao nekoliko izviđača da otkriju
najmanje nadgledan prolaz.
Nakon dobro obavljenog zadatka, nekoliko je dana promatrao ponašanje
vojnika i egipatskih graničara. Usred jedne noći bez mjesečine,
probudio je svoje vjernike i naredio im da ga slijede.
U savršenoj tišini, hodali su u pozadini jedne tvrđave koju nije
nadgledala nikakva straža.
- Gazda - zamijetivši nešto, reče Poprečna Njuška - evo nekoga!
- Kad imaš sreće pronaći nekoga poput njega - odobrio je Shab
Iskrivljeni - ne treba ga pustiti.
- Dobar plijen, ali nije li prevelik gurman?
- Ruga se. Slažeš li se da treba uzeti maksimu za dvojicu, kao direktne
pridruženike Glasnika, a ostalo pustiti?
- Odgovara mi. Ako netko bude prigovarao, prebit ću ga. Daj primjer,
ništa takvog! No, reci onda... Gazda, on, što on traži?
- Svoju opsesiju, to jest vladavinu apsolutne i definitivne istine čiji
je jedini posjednik i koju treba nametnuti čitavom čovječanstvu. Ili
ćemo se podrediti ili umrijeti. A njegov glavni neprijatelj je faraon
jer odbija taj dogmatizam.
DRVO ŽIVOTA
123
- Kako sam morao slušati Glasnika, samo ponavljam ono stoje rekao.
- Ja, baš me briga! Važno je daje on dobar ratni vođa i da nameće svoju
novu vjeru mačem i krvlju. Što više Egipćana ubijemo, bit ćemo
bogatiji.
Kada je Glasnik susreo prve Azijate, vlasnike stada, predstavio se
smjesta kao odlučni neprijatelj Sezostrisa i privukao veliku pažnju
vođa klanova. Prihvatio je obvezatnu igru dugih govorancija koje nisu
vodile nikamo, no postigao je stoje želio: razgovarati s njihovim
vrhovnim svećenikom, jednim starim, slijepim Beduinom bijele brade čija
mržnja prema Egipćanima nije prestajala rasti. Vodio je napade na slabo
zaštićene karavane i dao pogubiti Kanaane osumnjičene za šurovanje s
neprijateljem.
Jedva da je Glasnik ušao u sumornu sobu, gdje je starac obitavao
zakopan u jedan naslonjač, a bradati se ekstatično nasmiješio.
- Napokon, evo i tebe! Već dugo ti se nadam... Ja, ja sam sposoban samo
još za ubode kukaca. Ali ti, ti ćeš pokrenuti munje i gromove! Treba
stati na kraj vladavini Maata i njegova sina, faraona.
- Što mi ti preporučuješ?
- Frontalni rat izgubljen je unaprijed. S nekoliko vjernika spremnih da
daju život za našu stvar, posij strah na egipatskom teritoriju. Neka
točne operacije donesu što više žrtava i prošire paniku među
stanovništvom. Sezostris će biti odgovoran i njegovo prijestolje će se
raspasti.
- Ja sam Glasnik i zahtijevam apsolutnu poslušnost boraca koje ćeš mi
ti staviti na raspolaganje.
- Tvoja je! No trebat će ti i mnogi drugi. Daj da ti dotaknem ruke.
Glasnik se približio.
- Čudno je to... Zakleo bih se da su sokolove kandže! Takav si kakvim
sam te sanjao, divlji, neukrotiv, neuništiv!
- Da si imao sredstava, bi li započeo osvajanje?
- Bez oklijevanja, od Sichema*. Ondje je samo jedan mali
124
MISTERIJI OZIRISA
egipatski garnizon. Stanovništvo je lako pridobiti, pobjeda
spektakularna.
- Bit će dakle Sichem.
- Pozovi moje sluge i zatraži ih da me prenesu na prag kuće. Neka se
svi partizani naoružane vojske okupe.
Začuđujućom snagom za čovjeka njegovih godina, slijepac je propovijedao
apsolutni rat protiv Egipta i predstavio Glasnika istodobno kao svog
nasljednika i jedinog vođu sposobnog da povede njegove partizane do
pobjede.
Zatim je, u zadnjem grču mržnje, umro.
26
Gradić Sichem spavao je na suncu, a egipatski garnizon obavljao je
mlako svoje dnevne dužnosti među kojima je vježba zauzimala slabo
mjesto.
Nakon dvanaestak godina provedenih u tom izgubljenom kutku komandant
više nije obraćao pažnju na neprestani promet lokalnog stanovništva.
Najodgovorniji za velike obitelji, koje su brojale nevjerojatan broj
djece, bili su dio njih. Malo se kralo, malo se ubijalo, sređivali su
se računi udarcima po leđima i bez narušavanja javnog reda i mira. U
toj točci, zapovjednik se pokazivao kao tvrdoglav: prihvaćajući da
ništa ne zna, ništa nije želio vidjeti.
Na području poreza, jednako je odustajao.
Kanaanci su lagali toliko da se više nije mogla razlikovati istina od
laži. A on nije raspolagao dostatnim brojem provjeravatelja.
Zadovoljavao se, dakle, minimalnim daćama na urodom koji su mu
dobrovoljno davali. Svaki puta, ista komedija: njegovi službenici su se
žalili na vrućinu, hladnoću, insekte, vjetar, suhoću, oluju i stotinu
drugih nevolja koje su ih svodile na bijedu. Časnik nije čak više ni
slušao taj razgovor, tako dosadan da bi uspavao i onoga s najupornijom
nesanicom.
Svakoga dana molio se bogu Minu, čija je kapelica bila sagrađena na
sjeveru kasarne, kako bi mu ovaj dozvolio da se što prije vrati u
Egipat.
Sanjao je o tome da ponovno vidi svoje rodno selo u Delti, Ha sr nHmnri
u niameniaku koii se nrostirao duž kanala u koiem
126
MISTERIJI OZIRISA
se kupao tijekom vruće sezone i da se može brinuti za svoju staru majku
koju već dugo nije vidio.
Uporno je pisao u Memfis kako bi izvijestio o svojoj promjeni, no vojna
hijerarhija činilo se da gaje zaboravila. Trpeći strpljivo svoju
sudbinu, časnik je vodio miran život u kojem je jaka piva, često
osrednje kvalitete, zauzimala prvo mjesto.
- Karavana sa sjevera je stigla, upozorio je njegov pomoćnik.
- Nije bilo incidenata?
- Još uvijek nisam obavio inspekciju.
- Zaboravi. -Ali pravila...
- Kaanani će to obaviti umjesto nas. Oni se dobro razumiju sa sirijskim
karavanama.
- Krivotvorit će popise namirnica, varati na količini proizvoda i...
- Kao i obično - podsjetio je zapovjednik. - Čini se da si zaljubljen u
neku strankinju?
- Posjećujemo se, istina je.
- Zgodna?
- Privlačna i jako obdarena.
- Nemoj je oženiti. Ovdašnje djevojke više slušaju svoj klan nego svog
muža, kojeg na kraju uvijek proždru.
- Jedan od naših muškaraca mi je dao znak o kretanjima na južnom ulazu
u grad.
Zapovjednik se odmah trgnuo iz svoje omamljenosti.
- Šališ se?
- Ni to nisam provjerio.
- O tome se pobrini odmah! Ugovor je ugovor. Ako su ga Kanaanci
zaboravili, podsjetit ću ih.
Dva sata kasnije, pomoćnik se nije vratio.
Obuzet lošim predosjećaj em, zaovjednik je naredio garnizonu da uzme
oružje i da ga slijedi. S vremena na vrijeme, demonstracija sile bila
je korisna. I ako je mjesno stanovništvo izazvalo i najmanji nemir
svojim nadređenima, znat će tko drži
DRVO ŽIVOTA
127
Na južnom ulazu, više od tri stotine ljudi okupljenih u kompaktnu masu.
Egipatski časnik bio je iznenađen: većina njih bila mu je nepoznata.
Sigurno se sa svojom mršavom vojskom nije mogao suprotstaviti takvoj
svjetini, tim više što su njegovim vojnicima, ne baš pripremljenima za
jedan takav sukob, cvokotali zubi.
- Vođo - predložio mu je jedan od njih - možda je bolje da se povučemo.
- Mi utjelovljujemo red i zakon u Sichemu i neće ih jedna četica
stranaca dovesti u pitanje.
Jedna mlada žena se približila.
- Želiš li vijesti o svom pomoćniku, zapovjednice?
- Tko si ti?
- Žena koju je on obeščastio i uprljao. Mislio je da sam zauvijek
obavezna šutjeti, no ni ti ni on niste predvidjeli dolazak Glasnika!
Zahvaljujući njemu, Kanaanci će srušiti Egipat.
- Smjesta oslobodi mog pomoćnika! Žena se gorko divlje nasmijala.
- Kako ti želiš, zapovjednice.
Poprečna Njuška je bacio tri vreće pred noge egipatskog časnika.
- Evo stoje ostalo od tog nasilnika.
Drhtavih ruku, zapovjednik je otvorio vreće. Prva je sadržavala glavu
njegova pomoćnika, druga ruke, treća njegovo spolovilo.
Skočio je jedan čovjek visoka rasta, pomno obrijane brade i čudnih
crvenih očiju.
- Položi oružje i naredi svojim ljudima da me slušaju -zapovjednio je
blagim glasom.
- Za koga se ti smatraš?
- Ja sam Glasnik i moraš mi se podrediti, kao i svi stanovnici
Sichema.
- Ti si taj koji se treba potčiniti zakonskom predstavniku vlasti! Ako
si ti začetnik ovoga zločina, bit ćeš pogubljen, kao i ostali.
- Nerazuman si, zapovjednice. Ako pokrenem
128
MISTERIJI OZIRISA
- Slijedi me bez pogovora. U protivnom...
- Nudim ti posljednju šansu, Egipćaninu. Ili ćeš me poslušati ili ćeš
doista umrijeti.
Sljedbenici Glasnika spremili su se na napad.
Bio je to Poprečna Njuška koji je rasporio utrobu dočasnika prije nego
što gaje Shab Iskrivljeni dokrajčio, obuzet histerijom koja mu je
izobličila lice. Svi vojnici dali su se u bijeg kako bi izbjegli onome
što bi slijedilo.
Stanovništvo Sichema priznalo je svog novog gospodara koji gaje obratio
na vjeru čija je jedina garancija i tumač bio on. Kako se njegov
program sastojao od rušenja faraona i proširenja teritorija Kanaana,
ovi su s entuzijazmom prihvatili novu ideologiju.
U jednom velikom koncertu deranja, vojarna i hram Mina bili su
sravnjeni. Odsad, nijedan hram više neće biti podignut u slavu
božanstva i više nijedno božanstvo neće biti predstavljeno u bilo kojem
materijalu. Samo će se gravirati riječi Glasnika kako bi se svatko
inicirao neprestano ih ponavljajući.
Pobjednik i njegovi poručnici smjestili su se u zdanju gospodara,
kamenovanog jer je surađivao s Egipćanima.
- Zahtijevam polovicu zemlje - izjavio je Poprečna Njuška.
- Dobro, no to je odista malo - procijenio je Glasnik -ostavljajući
svog sugovornika zaprepaštenog. Nakon tolikih patnji u rudnicima bakra,
ne zaslužuješ li više?
- Gledajući tako... Što predlažete?
- Moramo obrazovati mlade borce, spremne umrijeti za našu stvar
nanoseci duboke rane Egiptu. Želiš li se pozabaviti time?
- Vjere mi Poprečne Njuške, to mi se sviđa! No ne treba se šaliti. Čak
i na treningu, ne želim primati udarce.
- Upravo tako sam i mislio. Samo savršeno naoružana elita bit će
poslana na zadatak. Sa Shabom, pripremit ćemo one kojima ćemo to
povjeriti. I svakog jutra objasnit ću družini svojih vjernika razloge
naše borbe.
Shab Iskrivljeni bio je sve ponosniji stoje bio postavljen
t_i-_ 1.1:__i___
DRVO ŽIVOTA
129
su ga i činile od njega najuvjerenijeg govornika.
Tako je ovdje, u Sichemu, velika pustolovina počela poprimati obrise.
27
Dvor u Memfisu bio je uzbuđen. Prema upornim glasinama, Sezostris, od
povratka u prijestolnicu, nije oklijevao uništiti visoke
dostojanstvenike koji su činili Kraljevu Kuću, istinsko simboličko
tijelo monarha. Njihova funkcija nije se svodila na onu običnih
ministara; uspoređena sa sunčevim zrakama, njihova uloga sastojala se
precizno u prenošenju i oživljavanju dekreta Faraona, zemaljskog izraza
stvaralačke svjetlosti.
Dakle, u tom području kao i u mnogim drugima, Sezostris je provodio
jednu duboku reformu smanjujući broj odgovornih koji su pripadali
Kraljevskoj Kući i u tajnosti vijećali o tom najvišem dvoru u kojem se
odlučivalo o budućnosti zemlje.
I svatko se pitao, zabrinuo i sa zavišću, hoće li biti jednim od
sretnih izabranika. Nekoliko starih dvorjana osvježili su žestinu
ambicioznih, podsjećajući ih na ogromnu težinu koju su nosila ramena
zvaničnika.
Iščekujući imenovanja, Medes je lupkao nogama. Hoće li zadržati svoje
mjesto? Hoće li biti smijenjen, ili još gore, protjeran u neki
provincijski gradić? Bio je siguran da nije počinio nijedne pogreške i
da, prema tome, nije trebao biti predmetom nijednog prigovora. No hoće
li kralj znati cijeniti njegove istinske vrijednosti?
Kada su dva policajca Sobeka Čuvara zatražila da ga vide, Medes je
osjetio kako propada. Kakav predznak može nositi na put taj prokleti
pas čuvar? Gergou... Gergou se pokazao pre-
DRVO ŽIVOTA
131
brbljavim! Ta gamad neće preživjeti svoju nesavjesnost jer će
ga Medes optužiti za tisuću prekršaja.
- Vodimo vas u palaču - najavio je jedan od zbira.
- Zašto?
- Naš šef će vam reći.
Nije se bilo korisno protiviti. Medes nije smio pokazati ništa od
svojih strahova, jer se može žaliti daje nevin i uspjeti uvjeriti
monarha.
Oči u oči sa Sobekom, hrabrost gaje napustila. Nijedna rečenica koju je
bio pripremio nije prešla preko njegovih usta.
- Njegovo Veličanstvo mije naredilo da vas obavijestim kako više niste
zaduženi za Riznicu.
Medes je već čuo kako se zatvaraju vrata njegove ćelije.
- Sada ste zaduženi za sekretarijat Kraljevske Kuće. Pod tim naslovom,
upisivat ćete kraljevske dekrete i bdjeti nad njihovim izvršenjem na
cijelom teritoriju.
Tijekom jednog dugog trenutka, Medes je povjerovao da se izgubio u snu.
On, u središtu moći! Naravno, neće se vratiti u temeljni krug čiji je
Faraon bio središte, ali će oko njega kružiti. Smješten upravo iznad
glavnih likova kraljevsta, bit će prvi koji zna njihove istinske
namjere.
Na njemu je da najbolje iskoristi tu novu situaciju.
Bilo ih je tek četvorica u primaćoj Sali kraljevske palače u Memfisu:
Sobek Protektor, Sehotep*, Senankh i general Nesmontou. Tihi, nisu se
usudili ni pogledati ni misliti da ih je kralj uistinu izabrao kako bi
oformili taj suženi savjet. Nitko nije sanjao o častima, već o
poteškoćama koje ih čekaju, znajući da Sezostris neće dopustiti ni
neuspjeh ni izgovor.
Kada se faraon pojavio, simbol Jednoga koji je dovodio mnoštvo u sklad,
ustali su i naklonili se. Zahvaljujući svojoj kapi**, misao monarha
prelazila je nebo poput božanskog sokola, prihvaćala sunčevu energiju i
slavila najmisterioznije pričešće, ono Raa i Ozirisa: svojom pregačom,
koju je nosio u ime akacije, kralj je svjedočio svoje poznavanje
velikih misterija; svojim
* Njegovo potpuno ime bilo je Sehotep-ib Ra, "Onaj koji daje puninu
srcu Božanskom svjetlošću".
132
MISTERIJI OZIRISA
narukvicama od masivnog zlata o svojoj simboličkoj pripadnosti
božanskim sferama.
Faraon je polagano sjeo na prijestolje.
- Naša glavna funkcija sastoji se u ostvarenju vladavine Maata na ovoj
zemlji, podsjetio je. Bez pravičnosti i pravde, čovjek za čovjeka
postaje divljak, a naše društvo nenastanjivo. Naše srce treba se
pokazati opreznim, naš jezik treba sjeći, a naše usne oblikovati
istinu. Dolazi nam da slijedimo djelo Božje i Bog vam daje svaki dan
iznova da započinjemo stvaranje, da osnivamo iznova ovu zemlju kao
hram. Nitko od vas ne smije se ponašati poput osrednjih ljudi, nitko od
vas ne smije oslabiti kraljevsko umijeće.
Monarhov pogled zaustavio se na Sehotepu, elegantnom i plemenitom
trideseto godišnjaku, finih crta lica oživljenih očima koje su
svijetlile inteligencijom. Nasljednik jedne bogate obitelji, iskusan
pisar, brza duha do toga da je ponekad bio nervozan. Zaista ga dvorjani
nisu cijenili.
- Imenujem te Jedinstvenim Drugom, Nositeljem kraljevskog pečata i
Nadglednikom svih Faraonskih poslova. Bdjet ćeš nad tajnama hrama i
prosperitetom stoke. Budi ispravan i pravičan poput Thota. Hoćeš li
obavljati svoje zadatke bez neuspjeha?
- Zaklinjem se - zakleo se Sehotep dirnutim glasom. Sezostris se zatim
obratio jednom četrdesetogodišnjaku
punih obraza i izbočena trbuha. Taj izgled uživatelja u životu,
ljubitelja profinjene kuhinje, skrivao je stručnjaka za javne financije
stroga karaktera, kojeg su se jednako ustručavali i bojali. Imajući tek
ograničen smisao za diplomaciju, često se sukobljavao s laskavcima i
dokoličarima.
- Ti, Senankh, tebe imenujem ministrom Ekonomije, Velikim Rizničarem
kraljevstva, na čelu Dvostruke Bijele Kuće. Ti ćeš bdjeti nad pravednom
raspodjelom bogatstava kako nitko ne bi patio od gladi.
- Zaklinjem se, Veličanstvo.
Smatran preozbiljnim i preautoritarnim, stari general Nesmontou se već
proslavio za vrijeme vladavine Amenemhata I. Nezainteresiran za časti,
živeći jednostavnošću čovjeka trupe
DRVO ŽIVOTA
133
egipatski teritorij pod bilo koju cijenu.
- Ti, Nesmontou, tebe imenujem glavom naših oružanih snaga.
Stari se časnik, čija je iskrenost često bila predmetom diskusija,
pokazao dostojnim svoje reputacije.
- Razumije se, Veličanstvo, da ću slušati skrupulozno Vaše naredbe, no
trebam li Vas podsjetiti da policije provincijskih vođa, jednom kada se
ujedine, mogu sačiniti vojsku jaču od naše? I ne govorim ni o
nedostatnosti naše opreme ni o starosti našeg stanovništva.
- O tim dvjema stvarima napravi bez odlaganja precizan izvještaj kako
bismo mogli izbrisati te nedostatke. Što se ostalog tiče, svjestan sam
ozbiljnosti situacije i sigurno ću djelovati.
- Možete računati na moju apsolutnu odanost, Veličanstvo. Sobek
Protektor rado bi se bio povukao s tog vijećanja za
koje je smatrao da mu ondje nije mjesto, no vladar gaje ozbiljno
pogledao.
- Tebe, Sobek, imenujem šefom svih policija kraljevstva. Na tebi je da
se pobrineš da vlada sigurnost bez slabosti i pretjerivanja, da jamčiš
slobodan prolaz osoba i dobara, da bdiješ nad poštovanjem pravila
plovidbe i da zaustaviš sve izazivače nemira.
- Zaklinjem se - uvjerljiv je bio Sobek - no mogu li tražiti Vaše
Veličanstvo uslugu da me ne zatvori u svoj ured? Rado bih nastavio
osiguravati Vašu zaštitu sa svojom malom ekipom.
- Pronađi sam načina da pomiriš svoje dužnosti.
- Računajte na mene, Veličanstvo!
- Faraonska institucija je vitalna funkcija - nastavio je Sezostris.
Iako nema ni sina ni brata da bije obnovili, onaj koji je izvršava mora
uspostaviti konstrukcije svog prethodnika i ustoličiti svoje vlastito
ime vladavine. Samo slabić nema neprijatelja, a borba Maata protiv
isefeta, nasilnosti, laži i bezakonja, nikada se neće prekinuti. No
danas, ona kreće novim smjerom jer neki naši protivnici, a svakako su
oni odlučni uništiti monarhiju i sam Egipat, nevidljivi.
- Bojite li se za svoj život, Veličanstvo? - zabrinuo se Sehotep.
134
MISTERIJI OZIRISA
moj uspjeh. Abidos je u opasnosti. Napadnut od snaga tmine, Ozirisova
akacija propada. Zahvaljujući novim zdanjima koja će isijavati
obnavljajuću energiju, nadam se da ću barem zaustaviti taj proces. No
ne znam začetnika i, dok on ne bude otkriven, možemo se bojati
najgoreg. Tko se usuđuje manipulirati snagom Setha i tako dovesti u
opasnost Ozirisovo uskrsnuće?
- Za mene - upao je general Nesmontou - nema ni najmanje sumnje. To je
sigurno jedan od vođa provincije koji odbija priznati vašu punu i
potpunu vlast. Radije nego da se podredi i izgubi svoje privilegije,
jedan od tih zločinaca odlučio se prihvatiti politike najgoreg.
- Jedan Egipćanin, može li on biti dovoljno lud da poželi uništiti
svoju vlastitu zemlju? - upitao je Senankh.
- Jedan moćnik poput Khnoum-Hotepa neće prezati ni pred čim da sačuva
svoju nasljednu vlast! I nije jedini.
- Jamčim za Ouakhu, vođu provincije Cobra - potvrdio je Sezostris, na
veliko iznenađenje starog generala.
- Uz sve dužno poštovanje, Veličanstvo, ali nije li vas prevario?
- Njegova iskrenost ne može se dovesti u pitanje. Ouakha želi postati
vjernim slugom.
- Preostaje pet ostalih pobunjenika još strasnijih od njega!
- Sobek je zadužen da ih ispita. Ja ću ih pokušati uvjeriti.
- Ne želim biti pesimist, Veličanstvo, ali što ste predvidjeli u
slučaju neuspjeha?
- Milom ili silom, Egipat se mora ujediniti.
- Od danas, pripremat ću svoje ljude za sukob.
- Ništa nije strasnije od građanskog rata - usprotivio se Sehotep.
- Pokrenut ću ga samo u slučaju krajnje nužde - uvjerljiv je bio
vladar. - Jedna se druga misija treba izvršiti: otkriti zlato sposobno
da izliječi akaciju.
- Tražite ga kod vođa provincije! - uzviknuo je general Nesmontou. -
Oni kontroliraju pustinjske putove koji vode u rudnike i skupljaju
bogatstva. S takvim bogatstvima, mogu masno platiti vojnike i
plaćenike.
- Vjerojatno imaš pravo - žalio je monarh - no ipak
DRVO ŽIVOTA
135
Možda će otkriti ono što trebamo.
Faraon je ustao.
Sada, svatko je poznavao širinu svog zadatka.
Sobek je otvorio vrata odaje za primanja i naletio na jednog čovjeka,
vidljivo uzbuđenog.
- Loše vijesti, šefe. Pustinjski policajac koji mi je donio ovo
izvješće je ozbiljan čovjek.
Nakon stoje pročitao kratak i zastrašujući tekst, Sobek je procijenio
da mora zamoliti faraona da produži sastanak svog suženog vijeća.
28
- Prema ovom izvješću, Veličanstvo - izjavio je Sobek očajan - rudnici
tirkiza božice Hathor su napadnuti, a rudari pogubljeni. Pustinjska
policija koja je patrolirala područjem pronašla je spaljene leševe.
Svi članovi Kraljevske kuće bili su šokirani. Sezostris se činio još
ozbiljnijim nego obično.
- Tko je mogao počiniti tako strašan zločin? - upitao je Sehotep.
- Pustinjski trkači - procijenio je general Nesmontou. -Kako se svaki
vođa provincije brine samo za vlastitu sigurnost, oni su ojačali!
- Obično napadaju samo karavane - usprotivio se Sobek. -I dovoljno su
kukavice da bi znali kako će im rušenje kraljevskog područja navući
najgore nevolje!
- Zaboravljaš li da su neuhvatljivi? Ta tragedija je od iznimne
važnosti. Dokazuje da su se klanovi udružili i da se sprema opća
pobuna.
- U tom slučaju - nastavio je Sezostris - neće se zadržati na tome.
Neka mi najhitnije dostave izvješća koja se tiču Kraljevskih Zidina i
garnizona u Kanaanu.
Senankh je taj zadatak povjerio Mendesu, koji je dokazao nevjerojatnu
učinkovitost.
Po ispitivanju dokumenata, monarh je primijetio da je jedan jedini
lokalitet ostao šutjeti: Sichem.
DRVO ŽIVOTA
137
časnik, koji se ne prestaje žaliti - rekao je general Nesmontou.
- U slučaju ofenzive dovoljno brojnih i odlučnih Beduina neće izdržati
šok. Prema svakoj vjerojatnosti, treba se bojati ustanka u regiji i
napada na naše granične postaje.
- Neka budu u stanju pripravnosti - naredio je Sezostris. -Ti,
generale, mobiliziraj smjesta cjelinu naših regimenti. Čim budu u
pokretu, krenut ćemo za Sichem.
Poprečna Njuška predao se zadatku vesela srca. Njegov novi zanat
učitelja budućih terorista odgovarao mu je toliko da nije ni računao
sate intenzivnog treninga čija nijedna bitka nije bila simulirana.
Svakoga dana, nekoliko mladih ljudi je umiralo. Nesposobni u očima
Poprečne Njuške, uvijek još zahtjevnijeg i gorljivijeg. Glasnik je
želio komandose koji neće ustuknuti ni pred kakvom opasnošću.
Njegova uobičajena propovijed, kojoj su obavezno prisustvovali svi
stanovnici Sichema, osim žena zatvorenih u svojim kućama, razgaljivala
je duhove. Glasnik im nije skrivao neophodnost divlje borbe, no to je
bila cijena potpune pobjede. Što se tiče hrabrih koji su padali u
borbi, oni idu direktno u raj u kojem će veličanstvene žene zadovoljiti
njihove željice dok će vino curiti u potocima.
Shab Iskrivljeni skupljao je mlakonje i slao ih Poprečnoj Njušci,
kojima su služili kao mete za strijelce i bacače koplja. Opijen tim
neočekivanim životom, desna ruka Glasnika nije mogao prikriti svoju
zabrinutost.
- Gospodaru, bojim se da naš sadašnji uspjeh ne bude kratkog daha. Ne
mislite li da će faraon na kraju ipak reagirati?
- Naravno.
- Ne bismo li trebali biti.. .manje vidljivi?
- Ne za sada, jer je priroda i širina reakcije ono što me zanima.
Pokazat će mi pravi karakter Sezostrisa i dati orijentaciju mojoj
strategiji. Egipćani tako poštuju život drugoga da će se ponijeti kao
strašljivci. Moji vjernici, oni znaju da treba ispitati bezbožnike i da
se pravi Bog nameće oružjem.
Glasnik je posjetio najsiromašnije obitelji Sichema kako
138
MISTERIJI OZIRISA
faraon. I upravo zato mu trebaju povjeriti svoju djecu, čak i u
najranijoj dobi, kako bi ih preobrazio u vojnike prave vjere.
Na kraju jedne završne vježbe borbe rukama, Iker je, zahvaljujući
svojoj brzini, pobijedio dva puno jača protivnika. S desetoricom svojih
drugova postao je policajac provincije Oryx, u službi Khnoum-Hotepa.
- Zadužen si za nadgledanje plovnih puteva - najavio mu je učitelj.
GospaTechat je tvoja nadređena. Nemoj misliti da će biti blaža jer je
žena. Ako ju je vođa naše provincije imenovao Rizničarkom i
kontrolorkom poreza, to je zbog njezine čvrstine. Čak joj je povjerio
pasku nad svojim osobnim dobrima, protivno mišljenju svojih savjetnika!
Da budem iskren, mladiću, ne, nije te moglo gore zadesiti. Ne vjeruj
toj lavici, ona samo sanja o proždiranju muškaraca.
Učitelj je odveo svog učenika do plovnog puta gdje gaje primio jedan
odbojan predradnik.
- Nije li valjda taj mladac onaj koji će osiguravati našu sigurnost? -
ironizirao je.
- Ne vjeruj izgledu i ne svađaj se s jim. Predradnik je proučavao Ikera
još pažljivije.
- Da taj čuvar ne dolazi od našeg učitelja policije, smijao bih se.
Slijedi me, mladiću, pokazat ću ti tvoje mjesto. Samo jedan savjet:
nikoga ne puštaj ući na put prije nego me upozoriš.
Iker je otkrio jedan novi svijet u kojem su zanatlije oblikovale
različite dijelove broda. Pred njegovim očima rađali su se jarbol od
borovine, kormilo, pramčana stativa, trup broda, spremište za visaljke
i klupe veslača. Začuđujućim umijećem, profesionalci su skupljali pravi
drveni mozaik sačinjen od malih dasaka, dok su njihovi kolege
proizvodili čvrstu užad i platnena jedra.
Fasciniran, mladić je slijedio pokrete s izuzetnom pozornošću i
ponavljao ih u svom duhu.
Grubo je vraćen u stvarnost kad ga je jedan krupni ljudina okrznuo kako
bi si priskrbio prolaz.
- Tko ste vi? - upitao je Iker hvatajući ga za ruku.
- Idem vidjeti svog brata, jednog od drvodjelja.
DRVO ŽIVOTA
139
- Za koga se ti smatraš? Ne treba mi nikakvo odobrenje!
- Ja imam naredbe.
- Hoćeš li se tući sa mnom?
- Ako treba.
- S čitavom ekipom, pobijedit ću te!
Ljudina je dignuo ruku da pozove zanatlije u pomoć, no gotovo odmah ju
je spustio i povukao se kao da je ugledao čudovište.
Iker se okrenuo i ugledao gospu Techat, jako elegantnu u svojoj zelenoj
haljini.
- Odlazi - naredila je nesretniku, koji je bez riječi otišao Techat se
okrenula oko mladog policajca, nepokretnog kao
kip.
- Cijenim one kojima njihova dužnost dolazi prije koristi, odnosno
sigurnosti. Odlično si se ponio tijekom svoje policijske obuke, čini
se. Jesi li porijeklom iz časničke obitelji.
- Siroče sam.
-1 želiš postati vojnikom?
- Želim postati pisar.
- Znaš li čitati, pisati i računati?
- Zapravo znam.
- Ako želiš da ti pomognem, moraš mi više reći.
- Ukrali su mi moj život i želim znati zašto. Gospa Techat činila se
zaintrigiranom.
- Tko ti želi nauditi?
Iker je iskušao svoju priliku.
- Dva mornara, Kornjačino Oko i Oštrica Noža. Njihova lađa zove se
Brza.
Nastupila je duga tišina.
- Opisi mi to Kornjačino Oko. Mladić je pristao.
- Imam dojam da mi taj lik nije nepoznat, no blijedo ga se sjećam.
Morala bih krenuti u potragu koja će nesumnjivo dugo trajati.
Iker je pomislio da sanja. Napokon nada! No nepovjerenje gaje obuzelo.
- Zašto biste mi pomogli?
140
MISTERIJI OZIRISA
samo muškarce svojih godina, pod uvjetom da ne ometaju moj rad praveći
se da su sposobniji od mene. Ti, Iker, ti nisi nalik ni na koga. Neka
nepoznata vatra te pokreće, neka vatra tako moćna da zavidnici samo
sanjaju da ti ju ukradu. To je vjerojatno uzrok tvojih nevolja.
Ostajući na oprezu, mladić joj nije sasvim povjerovao.
- Ja ću se pobrinuti za tvoju preobrazbu - najavila je gospa Techat. -
Od sutra, bit ćeš pomoćnik čuvara provincijske arhive. Mnogobrojni
dokumenti čekaju na klasifikaciju, tu ćeš možda pronaći svoju sreću.
29
Medesovi ukućani bili su uzbuđeni. Prema pesimističnim glasinama, bivši
Rizničar palače smijenjen je sa svoje funkcije i prebačen u malo mjesto
na Jugu u kojem će završiti svoju karijeru u posvemašnjoj
ravnodušnosti. Lijepo zdanje Memfisa bit će prodano, a ukućani
raspršeni.
Od početka jutra, Medesova supruga, žrtva napada tjeskobe, nije
prestajala gnjaviti svoju frizerku i šminkericu.
- Jesi li napokon pronašla zdjelicu pet masti?
- Ne još - odgovorila je frizerka.
- Taj nemar je nepodnošljiv!
- Niste li ju vi stavili u svoj kovčežić od slonovače? Preuzbuđena,
gospodarica kuće morala se dati uvjeriti. Bez
i najmanje isprike, dala si je natopiti kosu tom čudotvornom pomadom
sastavljenom od masti lava, krokodila, zmije, kozoroga i vodenkonja.
- Dobro ju umasiraj u moje vlasište - naredila je. - Smjesta ćeš
umasirati i ricinusovo ulje. Tako nikada neću imati sijedu kosu.
Nakon Medesove propasti, njegova žena neće više moći kupovati skupe ali
neophodne kozmetičke preparate. Razvesti se? Nemoguće, on je bio taj
koji posjeduje bogatstvo. Optužujući ga za preljub, dao bi joj
polovicu. Trebali bi joj u svakom slučaju solidni dokazi, pod
prijetnjom da bude optužena i ne primi nikakvu dodatnu rentu.
142
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
143
- Našminkaj me malo bolje! - vrisnula je. - Još uvijek se vidi crvenilo
na mojim obrazima i vratu.
Šminkerica je nanijela sloj pudera na bazi mahuna i sjemena bilja, meda
i bjelokosti, specijalnu mješavinu koja je brisala tragove godina.
Kada je Medes ušao u sobu svoje supruge, ustuknuo je.
- Kako se osjećaš, draga moja?
Ustala je jednim skokom, udaljavajući svoje sluškinje.
- Ti.. .Mi... Jesmo li smijenjeni?
- Smijenjeni? Naprotiv, dobio sam važno promaknuće! U svojoj mudrosti,
faraon je znao prepoznati moje zasluge.
Medes je jedva uspio stišati izljev poljubaca koji su ga prekrili.
- Osjećala sam, znala sam, ti si najbolji, najveći, naj...
- Teške dužnosti me čekaju, draga.
- Hoćemo li biti još bogatiji? -Toje sigurno.
- Koji zadatak ti je povjerio faraon?
- Stalni tajnik velikog vijeća.
- Onda ćeš znati za mnoge tajne?
- Naravno, no zakleo sam se na šutnju.
- Čak i prema meni?
- Čak i prema tebi.
Državne stvari nisu nimalo očaravale suprugu velikog dostojanstvenika,
čije joj je bogatstvo omogućavalo da utaži sve svoje hirove. Nije li to
bilo najvažnije?
I dok se izvrsna vijest širila svim katovima kuće i četvrti, Medes se
povukao u svoj ured, a nekoliko minuta kasnije primio je Gergoua.
Ovaj potonji je žvakao dvije tabletice sastavljene od mirisnog bilja i
grožđa tenebrinte. Dezinficirala je usta i davala ugodan dah.
- Čestitke na vašem imenovanju. Imat ćemo sada još malo slobodnije
ruke, zar ne?
Medes je odmotao jedan papirus.
- To je žalba protiv tebe.
- Jedna od tvojih bivših žena koju si udario u stanju pijanosti.
- Moguće...
- Sigurno! Imala je svjedoka. Provalio si kod nje, prijetio joj i
ošamario.
- To nije tako ozbiljno. -U Egiptu jest.
- Taj svjedok... Tko je to?
- Njezina sobarica, jedna mlada djevojka iz provincije.
- Možda bismo mogli...
- Pobrinuo sam se za to - otkrio je Medes. - Otišla je nazad u svoju
rupu s velikom odštetom, a tvoja je žena primila nekoliko novih komada
namještaja uz ispriku s tvoje strane koju sam sam napisao. Tužba je
poništena.
Gregou se stropoštao u nisku stolicu.
- Dugujem vam najmanje kriglu finog piva, gazda!
- Zaboravi svoja stara osvajanja i suzdrži mržnju prema ženama, Gergou.
Jedan glavni inspektor sjemenja mora biti poštovan.
- Ja, glavni inspektor...
- Senankh, meni hijerarhijski nadređeni, potpisao je tvoje unapređenje.
- Od sutra, krećem u lov! Donijet ću vam bogatstvo cijedeći do zadnje
kapi svoje službenike.
- Naravno da nećeš. Gergou je razjapio usta.
- Ali imam zvaničnu moć, ja...
- Ti i ja promijenit ćemo opseg. Tijekom nekoliko godina dobro smo
radili, ali skromno. Naš novi status dozvoljava nam da se nadamo
boljem. Međutim, bit ćemo daleko izloženiji i trebat ćemo udvostručiti
oprez.
- Ne slijedim vas baš dobro, priznao je Gergou opipavajući istodobno
svoje amajlije kakao bi se osigurao i prosvijetlio si duh.
Medes je nervozno šetao sobom.
- Sada sam prvi kojeg informiraju o donijetim odlukama na najvišoj
razini Egipta. Dolaze mi na prijepis i objavu dekreti
n ami/
^i-v*"oly Pi Tnlsr% ¦¦* ant\ra4-Mn
i
144
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
145
odat će me istog trena kao krivca. Upravljanje za osobni račun postaje
dakle dosta teško, jer kralj i njegovi savjetnici izbliza će nadgledati
moje poteze i djela.
- Onda... To unaprijeđenje je katastrofa!
- Ne, ako ga znam koristiti kako treba. Zahvaljujući tebi, koji u
svojem djelovanju ostaješ slobodan, nastavit ću održavati naše
prijateljske mreže i utjecaje. U srcu visoke administracije, stvorit ću
ostale.
- A naš novi brod neophodan da bi došli do Pounta i donijeli
zlato?
- Ne sanjajmo o tome za sada. Sezostris je donio čudnu naredbu: staviti
u pogon inventar svih hramskih riznica kako bi se saznalo stvarno
bogatstvo.
- Zašto, čudna?
- Jer kralj ima već te informacije! Uvjeren sam da traži nešto drugo,
ali što? Kako ćeš ti biti priključen zadatku, pokušaj više saznati.
Istom tom prilikom posjetit ćeš najinteresantnija svetišta. I to nije
sve... Faraon je izdao dekret o općoj mobilizaciji.
- Odlučio je, dakle, napasti vođe provincija!
- Nije tako, Gergou. Došlo je do incidenata na granici u zemlji Kanaan,
čiju ni širinu ni ozbiljnost ne znam.
- Da bi se potakla jedna takva reakcija, nije da nije ništa!
- To je i moje mišljenje. Još uvijek ne znam da li će sam general
Nesmontou biti na čelu trupa ili će se sam Faraon pobrinuti za to.
- Drugačije rečeno, Sezostris bi mogao poginuti u borbi i u Memfisu će
doći do državnog udara!
- Pripremimo se na bilo koji tijek stvari tog reda - složio se Medes.
Četiri dostojanstvenika, koji čine malo vijeće Faraona, smatraju se
nepodmitljivima u svojoj odlučnoj vjernosti. No i oni su samo ljudi.
Posjećujući ih, otkrit ću njihove slabe točke i znat ću ih iskoristiti.
Što se tiče samog monarha, on je zaštićen na poseban način već samim
svojim znanjem tajni zakrivenog hrama. Bez njega, svako preuzimanje
vlasti bilo bi iluzorno i osuđeno na neuspjeh. A ja ne znam kako
probiti taj neprobojni zid.
- U međuvremenu, Gergou, bez nepodopština! Moraš postati častan čovjek
i uzor za svoje podređene.
Prozvani se podrugljivo nasmiješio.
- Ako me i jedan od njih pokuša oponašati, razbit ću mu glavu!
Dvojica saveznika su prasnula u smijeh. Zatim je Gergou iznenada postao
ozbiljan.
- A da se zadovoljimo postignutim rezultatima? Naš račun nije
zanemariv. Rizik izgleda opijajuće, no ipak ostaje rizikom. Zemlje
Pount se sigurno udaljila.
- Ne više nego što misliš - usprotivio se Medes. - Ti, jedan izvrstan
mornar koji se zabavlja samo za oluje, kako možeš odustati? Tek smo na
početku putovanja, Gergou. A zatim, nalik si meni. Voliš moć zbog moći,
snagu zbog snage.
Dotični se složio.
- Egipatski mudraci osuđuju lakomost i ambiciju - nastavio je Medes. -
U krivu su. To su nezanemarivi poticatelji, zahvaljujući kojima
prekoračujemo sve granice. A događaji koje predosjećam učvršćuju me u
tom uvjerenju.
- Jedno pitanje me muči. Prije nego vam ga postavim, dajte mi piti
nešto žestoko.
Gergou je ispraznio u suho grlo dvije kupe datuljina alkohola.
- Zašto činimo zlo, Medes?
- Zato jer nas fascinira. I što je to zlo?
- Suprotstavljanje Maatu, ispravnosti i svjetlu.
- Ponavljaš gluposti starih mudraca. Vjeruješ li da ćeš se,
zahvaljujući njima, obogatiti i prigrabiti položaj koji želiš?
- Još sam žedan.
Medes je sanjao da bi trebao s vremena na vrijeme podržati klimav moral
svoje proklete duše. Gergou se varao; ne, još uvijek ne čine zlo, jer
im još uvijek nedostaje oslonac ili pouzdanik u unutrašnjosti hrama.
i
30
U jednom danu, Iker je obavio više posla nego dva službenika u jednom
tjednu i takav stav izazvao je ne jednu ljubomoru. Bez zaštite gospe
Techat, mladić bi imao mnogobrojne nevolje. Njegov hijerarhijski
nadređeni odlučio je zakomplicirati zadatak do maksimuma, no Iker se
nije uzbuđivao. Sitničav i tvrdoglav, slagao je dokumente s nadom da će
pronaći imena Kornjačina Oka, Oštrice Noža i Brze.
No njegov rad ostajao je bez rezultata.
Kada gaje gazdarica pozvala, pomoćnik arhivara ipak se nije činio
obeshrabrenim.
- Nikakva rezultata, Iker?
- Nikakva. S vaše strane, također ništa?
- Ništa više - žalila se gospa Techat.
- Ipak, nisam izmislio te ljude i taj brod!
- Nimalo ne sumnjam u tvoje riječi, Iker, no sjeti se što sam ti rekla:
istrage mogu potrajati.
- Vaša sjećanja nisu ništa preciznija?
- Na nesreću ne, no gotovo sam sigurna daje taj Kornjačino Oko prošao
kroz našu provinciju. Trebaš promijeniti ideje, mladiću moj! Slavit
ćemo slavlje božice Pakhet i ti ćeš me slijediti kao nosač suncobrana.
Pakhet, "Ona koja grebe", bila je ženka geparda i predsjedavala je u
jednoj spilji koju su štovale svećenice, u većini slučaieva sunruge
orovinciiskih olemića. . ____.................._........
DRVO ŽIVOTA
147
Na brodu Techat koji je vodio u sveti grad božice*, Iker je okusio
čistoću zraka i slatkoću prigušenog vjetra. Ploviti Nilom bilo je
čarobno. Nekoliko je trenutaka mladić mislio kako bi mogao prekinuti
svoje putovanje i smjestiti se u toj provinciji kako bi tu proveo mirne
dane. No pitanja bez odgovora iznova su ga uzbudila, ostavljajući ga u
stanju žednoga, za kojeg je piće bilo od vitalne važnosti. Ne,
događajima koji su ga opteretili nije nedostajalo značenja. Na njemu je
bilo da ih protumači i da pronikne tajnu svoje sudbine.
Brod je pristao na solidnoj udaljenosti od veličanstvenog ebanovca čije
su grane skrivale ulaz u svetu spilju.
- U svakom slučaju ne diraj to drvo - preporučila je gospa Techat. U
njemu se najčešće skriva ženka geparda u kojoj se utjelovljuje božica.
Skače na svakog svjetovnjaka koji ne poznaje formule pripitomljavanja.
- Kako ih se može naučiti?
- Doista si znatiželjan!
- Recite mi barem koja je Pakhetina uloga. "Zasigurno", mislila je
gospa Techat, "ovaj mladić nije
izdjeljan od istog drveta kao većina stvorenja."
- Ta božica gospodari razarajućim vatrama i može se preobraziti u
zmiju koja se baca na neprijatelja sunca kako bi ga spriječila da mu
naškodi. Kada ju vide, prekasno je. No njezina funkcija ne svodi se
samo na pobjedonosne borbe u korist svjetla. Svojom magijom, ona
favorizira povratak proizvoda koji nudi bogatstvo čitavoj zemlji.
- Na koji način?
- Ne misliš li da ideš predaleko, Iker?
- Ići ću onoliko daleko koliko mi dozvolite.
- Recimo da je saveznik Ozirisa i nemoj me više pitati. Zadovolji se
promatranjem i budi tiho.
Ili je gospa Techat znala i šutjela ili nije znala i samo je glumila.
Za Ikera, u bilo kojem slučaju, rezultat je bio isti. Uznemirena, neće
mu dati više ni najmanja objašnjenja.
Mladić je štitio svoju gospodaricu suncobranom načinjenim od jedne
dugačke drške i lanenog četvrtastog platna.
148
MISTERIJI OZIRISA
Jedna starija svećenica izašla je iz spilje.
- Neka vrata neba budu otključana kako bi se božanska moć pojavila u
svojoj slavi.
Izašle su zatim četiri druge svećenice, koje su se poklonile pred
prvom. Kosa im je bila počešljana unazad i činila je čudnu frizuru
navodeći na sanjanje o bijeloj Faraonovoj kruni. Nosile su kratku
pregaču koju su pridržavale naramenice što su im pokrivale grudi.
- Tako dolaze četiri vjetra s neba - otkrivala je glavna. -Neka budu
zagospodareni kako bi bogatstvo zemlje bilo osigurano. Evo sjevernog
vjetra, svježeg i živahnog.
Prva mlada djevojka započela je spor i svečan ples. Ljepota njezinih
pokreta fascinirala je Ikera.
- Evo istočnog vjetra, otvaratelja nebeskih vrata, onog koji stvara
savršen put za božansku svjetlost i daje pristup raju drugoga svijeta.
Druga plesačica nije bila ništa manje graciozna od prve. Bez
oklijevanja, zavladala je ritmom.
- Evo zapadnog vjetra koji dolazi iz središta Jednoga, prije stvaranja
Drugoga. Iskrsava s onu stranu smrti.
Treća plesačica nadmašila je svoje kolegice. Kako ju je obuzela duhovna
poruka koju je simbolizirala, razvila je dramatičniju i zahtjevniju
koreografiju. Neke figure podsjećale su na borbu protiv smrti i volju
daju se suzbije.
- Evo napokon južnog vjetra koji donosi obnoviteljsku vodu i omogućuje
rast životu.
Ponajprije je Iker povjerovao da se vara, obuzet začuđujućom sličnošću.
Zatim se svom pažnjom koncentrirao na lice mlade svećenice, čiji su
pokreti bilo neviđene gracioznosti. Iz njezinog bića isijavala je
svjetlost koja je predstavljala uskrsnuli život koji je nudio južni
vjetar.
Ona.
Bila je to uistinu ona, prepoznao ju je unatoč njezinom kostimu i
neobičnoj frizuri.
- Drži suncobran kako treba - žalila se gospa Techat - na suncu sam!
DRVO ŽIVOTA
149
plesu koji se činio užasno kratkim.
Četiri vjetra bila su nepomična. Gospodarica ceremonije ukrasila je
čela svećenica cvijetom lotosa.
- Tako se otkrivaju božanske riječi sakrivene u prirodi. Neka ovi
cvjetovi, čiji slatkasti miris oživljava svjetlo, budu jamstvo čuda
uskrsnuća.
Iz svakog lotosa izbilo je zasljepljujuće svjetlo.
Zatim se pet svećenica popelo na jedan brod, koji se udaljio sa svetog
područja Pakhet gdje se organizirao banket u čast supruga visokih
dostojanstvenika. Iker i ostali sluge ručali su sa strane.
- Izgledaš uzbuđeno - primijetila je gospa Techat.
- Ne, napokon, da... Taj obred je tako uznemirujući!
- Jesi li osjetljiv na ljepotu plesačica?
- Tko ne bi bio? Ona koja je utjelovljavala južni vjetar dosegla je
savršenstvo. Znate li tko je ona i kako se zove?
- Nemam ideje. Te svećenice došle su iz Abidosa kako bi slavile obrede
božice Pakhet. Potom se vraćaju u svoj hram.
- Niste je nikada prije vidjeli?
- Ne, mora daje nova. Zaboravi je, u svakom slučaju.
- Zato što pripada Zlatnom krugu Abidosa? Gospa Techat se namrštila.
- Tko ti je o tome govorio?
- Jedan vrtlar.
- Riječ je tek o poetskom izrazu, Iker. Nemoj mu pridavati važnosti. I
ponavljam ti: zaboravi tu mladu ženu. Ona odrasta u jednom svijetu koji
ti nikada nećeš upoznati. Ako cijeniš plesačice, postoje i zavodljivije
od nje, koje su dostupne.
U rekordnom vremenu, Iker je složio arhive provincije Oryx, no nije
pronašao ni najmanji trag dvojici mornara i njihovom brodu. Techat mu
je, dakle, povjerila drugo mjesto kako bi se bavio nečim.
Sa svoje strane, isto razočaranje: nikakav informator nije mu mogao
dobaviti povjerljive obavijesti. Trebalo je iščupati iz srca tog mladog
izuzetnog čovjeka ideju o osveti i uvjeriti ga da se usidri u toj
regiji, u kojoj će postati pisarom visoka ranga.
150
MISTERIJI OZIRISA
terase, novi mjesec koji je označavao trijumf Ozirisa, kad je na zvuk
glasa poskočila.
- Mogu li razgovarati s vama, gospo Techat? Budite uvjereni, ne želim
vam nikakva zla! U svakom slučaju, ne okrečite se. Ako me pokušate
vidjeti, ubit ću vas.
- Što.. Što želiš?
- Što se tiče dvojice mornara i njihova broda, možda imam trag. On ide
provincijom velikih svećenika Thota. Pustite Ikera na taj put.
- Tko si ti da mi se usuđuješ davati naredbe?
- Saveznik.
- Lažeš! Istinu, ili ću te dati uhapsiti.
- Ako vam je kažem, bacit ćete me u zatvor.
- Predlažem ti nagodbu: istinu za slobodu.
- Imam Vašu riječ?
- Imaš.
- Djelujem po naredbi faraona Sezostrisa. Štiteći Ikera, jako ste mu
pomogli. Sada mu treba dopustiti da nastavi svoju potragu.
- Neka Iker zaboravi svoju prošlost i neka živi sretno.
- Ako ga uspijete uvjeriti, zašto ne? No budite pošteni prema njemu i
recite mu o ovom tragu.
- Moramo razgovarati o tvojoj budućnosti - rekla je gospa Techat Ikeru.
- Što misliš o tome da se smjestiš ovdje i nastaviš svoje studije kao
pisar?
- Vaša ponuda je velikodušna, no moram je odbiti. Budući da niste
dobili nikakvu informaciju, ići ću tražiti drugdje.
- A ako te to lutanje nikuda ne odvede?
- Ukrali su mi život, želim ga pronaći i shvatiti svoju sudbinu, bez
obzira na cijenu.
- Taj život, možeš ga definitivno izgubiti.
- Ostati nepokretan vodilo bi me smrti još brže.
- Budući da te ne mogu uvjeriti, pomoći ću ti posljednji
put.
- Tjerate me?
- Krenut ćeš u provinciju Lievre.
DRVO ŽIVOTA
151
- Tako mršav da ti ne mogu dati druge informacije. Otiđi tamo i snađi
se.
- Gospodar Khnoum-Hotep, hoće li me pustiti?
- Za taj ću se detalj ja pobrinuti. Bit ćeš nositelj službenog
dokumenta namijenjenog gospodaru Djehoutvu. Predstavljam te kao
naučnika pisara željnog usavršavanja. Kako ovdje nemamo mjesta za tebe,
tražim njegovu pomoć. Nadajmo se da će te prihvatiti. Ako budeš imao tu
sreću, budi što je moguće diskretniji vodeći svoju istragu. Djehoutv
nije ugodan čovjek, ne smiješ mu se ni na koji način zamjeriti.
- Kako da vam zahvalim, gospo Techat?
- Rado bih te zadržala, Iker, no provincija Oryx je premalena za tebe.
Evo mog posljednjeg dara, štitit će te.
Dala je mladom čovjeku predmet u obliku mlađaka.
- Ovaj talisman izrađen je od roga jednog vodenkonja. Moj otac, veliki
mag koji danas otišao, ugravirao je grifona i hijeroglifski natpis.
Možeš li ga pročitati?
- "Ja sam junak koji odsijeca neprijateljske glave, i muške i ženske."
- Svake večeri, prije nego zaspiš, stavi ga na trbuh. Odagnat će od
tebe snage uništenja.
DRVO ŽIVOTA
153
31
Glasnikova propovijed izazvala je još više veselja no obično. U ime
jedinog Boga, čije je zapovijedi prenosio, svi gradovi Kanaana trebaju
se ujediniti kako bi krenuli u napad na Egipat, ubili Faraona,
istrijebili tiranine i preuzeli moć. Zatim će pobjednici nametnuti
svoje vjerovanje svim narodima, ako je potrebno i silom.
- Probudili ste zaspale - izjavio je Shab Iskrivljeni. - Uskoro će
ustrojiti sjajnu vojsku, koja će zavladati svijetom!
- Nisam tako siguran - tvrdio je Glasnik, lomeći entuzijazam svojom
čvrstom rukom.
- Ali ti ljudi vjeruju u Vas, slijedit će Vas i u smrt!
- Ne sumnjam u to, ali oni nemaju oružja i nisu pravi vojnici.
- Strahujete li od... poraza?
- Sve će ovisiti o opsegu egipatske reakcije.
- Do sada, nje čak ni nema!
- Ne budi naivan, moj prijatelju. Ako si Faraon daje vremena, to je
nesumnjivo zato da još jače udari.
- Ali onda... Stanovništvo Sichema bit će izmasakrirano!
- Nije li to predvidljiva sudbina jednog mamca? Ti prvi vjernici i
nemaju druge funkcije. Nestat će dostojanstveno, sigurni da će stići u
raj koji sam im obećao. Važni su profesionalci koje obučava Poprečna
Njuška. Oni trebaju izbjeći pritisku i ustoličiti se u sjeni, a potom
djelovati u trenutku koji ja izaberem.
..................... Dva su muškarca krenula u viežbenički loeor iz
koiee su
izvlačili leš jednog adolescenta prekrhke lubanje. Udarajući bez
zadrške, Poprečna Njuška nije prestajao pooštravati pripremu svojih
komandosa.
- Zadovoljan? - upitao je Glasnik.
- Ne još. Većina ovih dječaraca su uistinu nježni! Ne mislim da ih neću
uspjeti osposobiti, ali to će potrajati.
- Bojim se da nemamo puno vremena.
- U slučaju napada, vidjet ćemo njihove sposobnosti na licu mjesta!
- Ne, Poprečna Njuško. Ti i tvoji najbolji ljudi napustit ćete regiju i
pobjeći na sigurno mjesto, na dva dana hoda na sjevero-istoku Imeta, u
Delati. Zona je nenastanjena i tamo ćete me čekati.
- Što znači takva zbrka?
- Već si razočaran, Poprečna Njuško? -Ne zato!
- Onda i dalje imaj povjerenja u mene.
Užarenih pluća od trčanja, jedan promatrač se ukopao na dostojnom
odstojanju od Glasnika.
- Gospodaru, dolaze! Egipatski vojnici, stotine vojnika!
- Smiri se, junače moj. Nisam li to predvidio? Upozori naše partizane,
neka se pokrenu za obranu Sichema. Bog će biti na našoj strani.
Glasnik je sakupio vođe odjela na veliku trgu i podsjetio ih na
strategiju koju će slijediti. Svatko bi se trebao boriti do smrti.
Pobjednici ili pobijeđeni, njegovi vjernici upoznat će vječnu sreću.
Zapovjednici utvrda, koje su tvorile Kraljevske Zidine, zahvaljivali su
bogovima što su još uvijek živi. Kad ih je Faraon osobno ujedinio,
podnijeli su prigovore i njegov hladni bijes, još strasniji od vikanja.
Okvalificirani kao nesposobni i beskorisni jer nisu ni predvidjeli ni
spriječili pobunu Sichema, vidjeli su se barem osuđenima na prisilan
rad u nekoj od oaza.
Sezostris je donio drugu odluku: zadržati ih na njihovom mjestu ne
tolerirajući više ni najmanju pogrešku. I ta žaoka,
154
MISTERIJI OZIRISA
iluziji sigurnosti, nije ostala bez učinka. Izašavši iz svoje
omamljenosti, časnici su se angažirali u preuzimanju nadzora u odnosu
na prošlu godinu, u stimuliranju svojih ljudi i preuzimanju zadatka
prve obrane od napada.
Čvrstoća i autoritet Sezostrisa djelovali su kao melem. Služiti jednog
takvog kralja poticalo je entuzijazam.
Problemi na crti utvrda sanirani su, a monarh je preuzeo vodstvo svoje
vojske u pravcu Sichema.
- Još uvijek nikakve vijesti o tom gradu? - upitao je generala
Nesmontoua.
- Nikakve, Veličanstvo. Naprotiv, s ostalim aglomeracijama u regiji
korespondiramo normalno, što dokazuje da je pobuna ograničena opsega.
- Pojava jednog tumora ne govori uvijek o njegovoj ozbiljnosti -
pripomenuo je vladar. - Pošalji dvanaestak promatrača, neka
promatraju grad sa svih strana.
Izvještaji su se slagali: kanaanski su promatrači bili raspoređeni na
četiri najbitnije točke.
- Grad je lijep i lijepo održavan - zaključio je general Nesmontou.
Naš mali garnizon je vjerojatno izbrisan. No zašto izazivači nevolja
nisu pokušali proširiti svoj utjecaj?
- Iz jednostavnog razloga: htjeli su najprije saznati kako će Faraon
reagirati. Prije nego preuzmeš Sichem, blokirat ćeš sve ceste, putove i
staze koji u njega vode. Zahtijevam da nitko ne pobjegne. Kada naše
snage budu na mjestu, napast ćemo.
Kada ih je Glasnik uvjerio da će im Božja pomoć dozvoliti da odbiju
napadača, stanovnici Sichema navalili su urlajući na Sezostrisovo
pješaštvo. Ponajprije iznenađeni agresivnošću protivnika, naoružanih
poljoprivrednim alatkama, ono se ne oklijevajući sabralo. Pod
zapovjedništvom generala Nesmontoua, Kanaanci su brzo slomljeni.
Pobjeda je došla tako brzo da Sezostris nije imao potrebe osobno
intervenirati. No gubitak tridesetak vojnika govorio je o
DRVO ŽIVOTA
155
se predavali.
Kad je grad osvojen, kuće su pretražene jedna po jedna. Nikakva traga
zalihama oružja.
- Jesi li uhvatio njihova vođu? - upitao je kralj Nesmontoua.
- Još ne, Veličanstvo.
- Treba pomno ispitati preživjele.
- Polovica stanovništva je poginula. Ostali su samo starci, bolesni,
djeca i žene. One govore kako su se njihovi muževi željeli osloboditi
egipatske tiranije uz pomoć jednoga Boga.
- Kako ga zovu?
- Glasnikov Bog. Otkrio je istinu stanovništvu Sichema i svi su ga
slijedili.
- On je, dakle, začetnik ove katastrofe! Skupi sve svjedoke koji će to
potvrditi.
- Trebamo li sravniti grad?
- Postavit ću na mjesto magijsko rješenje, neophodno da bi se izbjegao
povratak takvih zabluda. Jedan novi garnizon osigurat će seljake koji
će se nastaniti ovdje od sljedećeg mjeseca. Štoviše, generale, ti ćeš
ići u provjeru po svim gradovima Kanaana. Želim da njihovi stanovnici
vide našu vojsku i da shvate kako će ona djelovati bez oklijevanja
protiv neprijatelja Egipta.
Na nekoliko mjesta, posebice pored srušenog hrama čija će
rekonstrukcija početi bez odgađanja, Sezostris je zakopao crvene
pločice na kojima su bili upisani tekstovi gnušanja prema silama tmine
i Kanaancima. Ako još jednom prekrše mir, bit će prokleti.
I kralj se upitao: nije li taj Glasnik bio luđak željan divljaštva ili
je uistinu predstavljao opasnost?
Sada je Glasnik znao.
Sezostris nije bio jedan od onih mlakih i neodlučnih monarha, koji su
dozvoljavali da ga događaji zateknu pa da ne zna koju odluku donijeti.
Ovaj Faraon nije prezao od upotrebe sile i ne treba računati ni na
kakav strah s njegove strane.
Borba za konačnu pobjedu bit će još silovitija. No boriti
156
MISTERIJI OZIRISA
bližoj budućnosti bilo gotovo nemoguće, kanaanska plemena i beduini
neće sastaviti vojsku, dovoljno brojnu da se sukobi sa Sezostrisom.
Jedina učinkovita metoda bit će, dakle, terorizam.
Sijući strah u egipatskom društvu, spajajući protiv njega protivnike,
pobunjenike i razaratelje svih vrsta, naposlijetku će ga zatrovati i
zdrobiti.
Poprečna Njuška i njegovi komandosi pobjegli su prema jugu prije nego
je neprijatelj postavio svoje barikade. Glasnik, Shab Iskrivljeni i
trojica iskusnih muškaraca izabrali su stazu prema istoku, izrazito
vijugavu, koja se penjala uz brežuljke koje je palilo sunce.
- Kamo idemo? - ispitivao je Shab, uznemiren idejom o novom pješačenju
kroz pustinju.
- Preobratiti beduinska plemena. Zatim ćemo se priključiti Poprečnoj
Njušci.
Na kraju dana mala se skupina zaustavila u dnu jedne pukotine. Glasnik
se popeo na vrh humka kako bi iscrtao put kojim je trebalo krenuti.
- Ne miči se više - naredio je hrapavim glasom. Pokušaš li pobjeći,
ubit ćemo te.
Dvadesetak pustinjskih policajaca s psima.
Naoružani lukovima i toljagama, pojavili su se niotkuda.
Čak i koristeći svoje moći, Glasnik nije uspijevao pobijediti sve te
profesionalce navikle na teškoće. Pogotovo ne velike pse, koji se nisu
bojali pustinjskih demona.
- Sam si?
- Da, sam sam, potvrdio je on dovoljno snažnim glasom da bi ga njegovi
drugovi čuli. I kao što vidite, nemam nikakva oružja. Ja sam samo
obični Beduin u potrazi za kozama koje su pobjegle.
- Ne dolaziš li kojim slučajem iz Sichema?
- Ne, živim ovdje. Daleko od grada sa svojim stadom. Onamo idem samo
da bih prodao sir i mlijeko.
- Dobro, slijedi nas. Provjerit ćemo sve to.
Jedan policajac čvrsto je uzetom stegao Glasnikove
DRVO ŽIVOTA 157
vući poput neposlušne životinje.
- Nikog drugog na vidjelu? - upitao je šef odjela.
- Pronašli smo samo njega - odgovorio je jedan od ljudi.
32
Gospa Techat darovala je Ikeru putovanje brodom do Khemenoua, "Grada
Osmorice*", prijestolnice provincije Lievre. Dok je on promatrao rijeku
fasciniran njezinom veličanstvenošću, osjećao je kako ga pritišće
uporan pogled.
Okrenuvši se, ugledao je čovjeka visoka rastom, više mršava,
autoritativna pogleda.
- Staješ li u Khemenou - upitao ga je suhim glasom - ili nastavljaš
prema jugu?
- Zašto bih Vam odgovorio?
- Zato što se nalaziš na mom području.
- Jeste li Vi vođa provincije?
- Ja sam njegova desna ruka, general Sepi i bdijem nad poštivanjem
zakona. Svakog stranca u sumnjivoj situaciji odmah protjerujemo. Ili
ćeš otkriti svoje namjere ili briši.
- Zovem se Iker i dolazim iz provincije Oryx s preporukom gospe Techat
kako bi mi se dalo odobrenje da kod vas nastavim svoj pisarski studij.
- Gospa Techat... Zar nije umrla?
- Doista je živa, uvjeravam vas!
- Opisi mije.
Iker je poslušao. Lice generala Sepija ostalo je nepromijenjeno.
* Ondje je predsjedao Ogodoade, zajednica osam božanstava podijeljena,
n&šetiri para,
DRVO ŽIVOTA
159
- Ta preporuka.. .Pokaži mi je.
- Adresirana je na gospodara Dejhoutvja osobno!
- Zaista si neposlušan, mladiću! Imaš li što za priznati?
- Naučio sam nemati povjerenja u neznance. Što mi dokazuje da ste
doista general?
- Neposlušan i nepovjerljiv... To su zapravo kvalitete. Brod je
pristao.
Dvadesetak vojnika provjeravalo je putnike, podvrgnute dugom
ispitivanju. Jedan stražar uputio se prema Sepiju i pozdravio ga.
- Drago mi je da Vas ponovno vidim, moj generale. Ne usuđujem Vas se
pitati...
- Moja majka je mrtva. Imao sam sreće biti uz nju u njezinim
posljednjim trenucima i srediti pogreb. Bila je časna žena i znam da će
joj Ozirisov sud biti naklon.
Iker se nije usudio udaljiti.
- Ovaj mladić, je li on s Vama?
- Vodim ga u prijestolnicu. Stavi svoje stvari na leđa jednog magarca,
Ikeru.
Naučnik pisar je poslušao. Životinja nije riskirala da bude
preopterećena.
General Sepi koračao je dobrim korakom.
- Ako si porijeklom iz provincije Oryx, zastoje napuštaš?
- Gospodar Khnoum-Hotep ne treba nove pisare. A rođen sam u Medamoudu.
- Uistinu u Medamoudu?
- Uistinu.
- Zašto si otišao od svoje obitelji?
-Ja sam siroče. Stari pisar, koji me podučavao osnovama zanata,
preminuo je.
- I ti si iskušao svoju sreću u provinciji Oryx... Zašto?
- Slučaj.
- Slučaj - ponovio je general skeptično. - Ne tražiš li ¦slučajno
nekoga?
- Ovamo dolazim samo da bih postao dobrim pisarom.
- Činiš mi se tako odlučnim da mora da te pokreće neka vatra posebne
vrste. To što mi nisi odmah rekao svu istinu, to
160
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
161
ovoj provinciji.
- Kad mogu vidjeti gospodara Djehoutvja?
- Govorit ću mu o tebi i on će odlučiti. Jesi li strpljiv, Iker?
- Samo kada je neophodno.
Vođa prestižne provincije Livere, Djehoutv* zaboravio je bio svoje
godine. Vrhovnik misterija Thota, svećenika božice Maat, pripadao je
jednoj vrlo staroj obitelji čije porijeklo seže do vremena piramida.
Nakon što je upoznao vladavinu faraona Amenemhata II i Sezostrisa II,
sada je morao podnositi Sezostrisa, trećeg od imena, o kojem su mu
savjetnici i doušnici govorili samo najgore. Zašto monarh ne ostane
zatvoren u svojoj palači u Memfisu, u kojoj mu njegovi dvorjani ne bi
prestajali laskati? Ako zaista planira smanjiti privilegije vođa
provincije, građanski rat bit će neizbježan.
Ali što faraon predbacuje svojim tako savjesnim službenicima kao što su
Khnoum-Hotep ili on sam? Njihova područja dobro su vođena, njihova
stada brojna i dobra zdravlja, njihove radionice prosperitetne.
Raspolagali su i dobro opremljenim policijama, no nije li mršava
faraonova vojska bila nesposobna jamčiti sigurnost provincijama?
Ništa ne bi trebalo mijenjati, to je sve! I Djehoutv je imao dovoljno
autoriteta da uvjeri svoje kolege.
Jedno od njegovih sitnih zadovoljstava sastojalo se u tome da svaki dan
mijenja nosiljke zbog svojih stalnih putovanja. Imao ih je tri, široke
i udobne, opskrbljene suncobranom, u kojima se gotovo mogao ispružiti.
Nekoliko ekipa od osmorice muškaraca radili su naizmjenično, pjevajući
doborovoljno stari refren: "Nosači su zadovoljni kada je nosiljka puna.
Kada je gazda prisutan, smrt se udaljava, Sokaris obnavlja život,
vladar dubina i pokojnici uskrsavaju."
Obrijane glave, Djehoutv je smatrao pitanjem časti nenošenje perike,
što ga nije sprečavalo da ostane koketan. Odijevao se doborvoljno u
elegantan plašt istkan velikom brižljivošću i u dugačku pregaču koja mu
je pokrivala noge.
Ostati uređenim značilo je usporiti starenje.
Nakon stoje saslušao pozitivna izvješća svojih napoličara,
dostojanstvenik si je odlučio dozvoliti šetnju prirodom. No u trenutku
kada je izlazio iz palače, primijetio je svog prijatelja, generala
Sepija.
Jednostavna izmjena pogleda bila mu je dovoljna da shvati daje ovaj
posljednji doživio bolno iskušenje.
- Nitko ne može dijeliti tvoju bol. Znam da ne očekuješ od mene
umirujuće riječi. Ako se želiš odmoriti prije nego mi podneseš
izvješće...
- Unatoč smrti majke, pobrinuo sam se za svoj zadatak. Novosti nisu
nikako vesele.
- Je li Sezostris odlučio iskušati snagu?
- Ne znam, jer su moji kontakti s dvorom ostali nijemi.
- Drugim riječima, Faraon je preuzeo stvari u svoje ruke! Loš znak,
jako loš znak... Što još?
- Grad Sichem se pobunio, njegovo stanovništvo izmasakriralo je
egipatski garnizon.
- Je li kralj reagirao?
- Na najbrutalniji način: naredio je generalu Nesmontouu da povede
masivni napad. Sichem je ponovno pod egiptaskom vlašću.
Tako, monarh nije oklijevao upotrijebiti silu! To je bila jasna poruka
za vođe provincija koji ga odbiju poslušati. Djehoutv je okrenuo leđa
nosiljci.
- Dođi, hajdemo popiti vina pod mojom lozom. Sichem, rekao si, Sichem s
kojim održavamo trgovačke veze, zar ne?
Sepi je potvrdio klimanjem glave.
- Ratoboran kao što jest, taj kralj će me optužiti da sam suučesnik
pobunjenika! Stavi smjesta našu policiju u stanje pripravnosti.
- Egipćane ubijaju drugi Egipćani... Kakva katastrofa nam se sprema!
- Znam, Sepi, no Sezostris nam ne ostavlja izbora. Piši Khnoum-Hotepu
i ostalim vođama provincija da je sukob neizbježan.
- Mislit će da pokušavate manipulirati kako biste ostvarili

162
MISTERIJI OZIRISA
- Imaš pravo. Onda, nemoj pisati, svatko neka bude za sebe!
Vino je bilo odlično, no Djehoutv gaje smatrao osrednjim.
- Jedan stranac bi Vas želio vidjeti - najavio je general.
- Ne Kanaanac iz Sichema, nadam se?
- Ne, jedan mladić koji dolazi iz provincije Oryx s jednim pismom
preporuke od gospe Techat.
- To joj nije običaj! Obično preporučuje samo sebe. Pošalji ga, ne
primam posjete danas.
- Dozvolit ću si da inzistiram. Djehoutv je bio zaintrigiran.
- Što je tako izuzetno u njemu, tvojem štićeniku?
- Htio bih da to utvrdite sami.
General nije bio pripovjedač i nikada nije zagovarao privilegije.
- Dovedi mi tog maldića.
Čim je vidio Ikera, Djehoutv je shvatio zanimanje koje je izazvao kod
Sepija. Unatoč svojoj očiglednoj skromnosti, mladi posjetitelj gorio je
jednom tako žestokom vatrom daje ni najveći vodopad ne bi mogao
ugasiti.
Pismo preporuke gospe Techat bilo je slavljeničko.
- U trenutačnim okolnostima - izjavio je Djehoutv - više mi trebaju
policajci nego pisari.
- Ali, gospodaru, ja sam ovamo došao kako bih postao pisarom. Gdje
bolje mogu naučiti zanat nego u provinciji Thota?
- Čemu takva ambicija?
- Jer sam uvjeren da se tajna života skriva u formulama spoznaje.
Dakle, samo dubokom praksom hijeroglifa moći ću proniknuti u nju.
- Nisi li pretenciozan?
- Spreman sam raditi noći i danju.
- Dokaži to počevši bez kašnjenja. Moj intendant pobrinut će se za
tebe, spavat ćeš u četvrti naučnika pisara. Pokušaj se ne isticati,
užasavam se smutljivaca. Ako profesor ne bude zadovoljan tobom, bit ćeš
protjeran s mojeg teritorija.
Iker se povukao.
- Tvrdoglav, hrabar, neovisan... Nisi se prevario, Sepi.
DRVO ŽIVOTA
163
- Kao i ja, primijetili ste da ne posjeduje samo dobar karakter.
- Misliš li daje sposoban ući u hram?
- Neka se dokaže.
33
Očekujući bijes Khnoum-Hotepa, gospa Techat pustila je da oluja prođe.
- Zašto ste dozvolili tom maldiću da ode?
- Stoje u njemu tako osobito, gospodaru?
- Napravili smo od njega odličnog policajca, a treba mi dobrih vojnika
kako bi sačuvao svoju nezavisnost.
- Nema sumnje, ali Iker je htio postati pisarom.
- Neće se pisari boriti protiv Sezostrisovih vojnika!
- On sam ne bi donio pobjedu. Mrzovoljan, Khnoum-Hotep je prekrižio
ruke.
- Ponavljam svoje pitanje: zašto ste ga pustili da ode?
- Jer mi se činio posebno nadarenim za svoje buduće zanimanje i jer mu
provincija Oryx nije mogla pružiti odgovarajuću naobrazbu. Ona boga
Thota, naprotiv, ponudit će mu ono što želi. Niste li mu i Vi sami,
gospodaru, priznali da ne trebate novih pisara?
- Možda, možda... No ja sam taj koji odlučuje i nitko drugi!
Gospa Techat se nasmiješila.
- Da se ja nisam pobrinula za taj mali osobi problem, gospodaru, Vi
biste bili preopterećeni poslom. A znate, kao i ja, daje Iker trebao
ići za svojom sudbinom.
- A Vi znate da ta sudbina prolazi provincijom Lievre?
- Samo intuicija.
.„__ - Tai mladić ie čudan. Čini se da ie odlučan do te miere da
DRVO ŽIVOTA
165
ništa ne smije narušiti njegov cilj. Želio bih ga bolje upoznati.
- Možda ćemo ga ponovno vidjeti.
Nakon što su podijelili solidan doručak, za vrijeme kojega se Iker
držao po strani, naučnici pisari vratili su se u učionicu u kojoj su
sjedili na prostiračima.
Kada je profesor ušao, Iker je istodobno bio razočaran i ogorčen:
general Sepi! Vođa provincije Lievre iskoristio gaje šaljući ga u
kasarnu u kojoj se obučavaju policajci.
Mladić je ustao.
- Oprostite, ja nemam ovdje što tražiti.
- Ne želiš li postati pisarom? - upitao je Sepi.
- Upravo to je moja namjera.
- Dakle, sjedi.
- Ali Vi ste general i...
-... i zadužen za glavnu školu pisara provincije Lievre. Ili me se
sluša do zadnjeg slova ili se sreća ide potražiti negdje drugdje. Oni
koji rade pod mojim vodstvom, moraju biti rigorozni i disciplinirani.
Zahtijevam točnost i savršeno držanje. I najmanji nemar kažnjava se
isključenjem. Počnimo odavanjem počasti našem božanskom gospodaru,
Thotu, i pretku svih pisara, mudrom Imhotepu.
Sepi je objesio visak na glavnu gredu učionice.
- Gledajte ga pažljivo, naučnici, jer je to simbol Thota, nepokretan u
središtu ravnoteže. Odbija zlo, važe riječi, nudi mir znalcima i
uskrsava ono stoje bilo zaboravljeno.
Iz košare od papirusa obložene platnom, general Sepi je izvadio
materijal koji su upotrebljavali pisari: paletu od sikomora,
cilindrični etui ispunjen perima od trstike i kistovima, torbu koja je
sadržavala papirus, drugu s pigmentima, malo pomagalo u obliku malja
koje je služilo za poliranje, glačalo potrebno da bi se obavljale
korekcije na papirusu, kupice s tintom, crvene i crne boje, drvene
pločice i strugalicu.
- Kako se zove paleta?
- "Vidjeti i Čuti*" - odgovorio je jedan naučnik.
- Točno - odobravao je Sepi. - Ne zaboravite daje paleta jedna od
inkarnacija Thota. Samo ona će vam omogućiti da
166
MISTERIJI OZIRISA
upoznate riječi Božje* i da prodrete u njihovo značenje. Zahvaljujući
njegovoj paleti upisano je trajanje života Raa, božanskog svjetla i
kraljevstva Horusa, zaštitnika Faraona. Rukovati paletom je ozbiljan i
sveti čin. I jednako tako treba mu prethoditi obred.
General je položio na tlo kip sjedećeg babuna, duboka i meditativna
pogleda. Utjelovljenje Thota inspiriralo je primljenog pisara. Zatim je
profesor vodom ispunio kupicu.
- Za tebe, majstore svetog jezika, izlijevam energiju koja će oživjeti
duh i ruku. Evo vode za tintarnicu za tvoj Ka, Imhotepe.
Nakon dugog trenutka tišine, profesor je ispravio položaj nekolicine
naučnika koje je procijenio premlakima ili prerigidnima. Zatim im je
predstavio pera od trstike i fino izrađene kistove, dugačke dvadeset i
pet centimetara.
- Zna li ijedan od vas najbolji materijal za njihovu izradu?
- Stabljika koja je izrasla u slanoj močvari - odgovorio je jedan
učenik.
- Nije li štitarica** bolja? - predložio je Iker.
- Zašto? - upitao je Sepi.
- Zato stoje biljka otporna i odbija kukce.
- Nećete odmah pisati na papirusu - odgovorio je Sepi -već na drvenim
pločicama prevučenima finim slojem stvrdnutog gipsa. Moći ćete
izbrisati svoje pogreške i izjednačiti lako tu površinu. Kada taj sloj
bude uništen, preći ćete na novi. Vaši najveći neprijatelji su
lijenost, površnost i nedisciplina. Napravit će vas glupima i
zaustaviti vas u napretku. Znajte slušati savjete onih koji znaju više
od vas i koji svaki dan žestoko rade. Ako niste spremni, napustite
smjesta ovu školu.
Ošamućen strogošću učitelja, dvojica naučnika su izašla.
- Thot je razdvojio jezike - nastavio je Sepi. - Razlikujući riječi
izgovorene od zgode do zgode, izvrnuo je ljudske misli koje su se
okrenule od istine i pravog puta. Tijekom zlatnog doba bogovi su
govorili istim jezikom; danas se sučeljavaju ljudi koji su razdvojeni
od božanskog i ne razumiju se. No Thot nam je prenio riječi moći koje
će vas naučiti da protumačite i upišete
* tt::____i:r :_
DRVO ŽIVOTA
167
u drvo, kožu, papirus i kamen. Isto tako trebate poštovati temeljno
pravilo: ne stavljajte jednu riječ na mjesto druge, ne miješajte jednu
stvar s drugom. Ovdje ćete naučiti pismo Kuće Života, sačinjeno od
znakova koji su isto tako elementi spoznaje, simboli zaduženi za magiju
i misterije. O ispravnom pismu ovisi zračenje duha. Ako vjerujete da
hijeroglifi nisu ništa drugo do crteža i zvukova, nikada ih nećete
razumijeti. Uistinu, oni sadrže tajnu prirodu bića i stvari,
najsuptilnije esencije. Sveti jezik je kozmička snaga, on je taj koji
stvara svijet. Samo Faraon, prvi među pisarima, sposoban je njime
gospodariti. Zato njegovo prvo ime, Per-aa, znači "Veliki Hram".
Hijeroglifima nisu potrebni ljudi, oni djeluju sami po sebi. Tako da
trebate biti puni poštovanja prema tekstovima koje otkrivate i koje
prenosite jer su oni daleko važniji od vaše male osobe.
Iker je bio fasciniran.
Sve to on je predosjetio; no general Sepi je to formulirao s takvom
preciznošću da se nekoliko vrata otvorilo prema raznolikim putovima.
- Ne postajete pisarima zbog svoje vlastite slave -precizirao je
podučavatelj - već da biste produžili djelo Thotovo. On je izračunao
nebo, izbrojao zvijezde, uspostavio hramove, godine, godišnja doba i
mjesece. Dah života počiva u njegovom dlanu, njegov lakat je temelj
svake mjere. On koji nije žrtva ni nereda ni nepravilnosti uspostavlja
plan hramova. Thotov nauk ne sastoji se od uzaludnog spekuliranja jer
ga hrani previše tehnike i znanja. Kroz njegove riječi naučit ćete
procijeniti površinu jednog polja ili sagraditi zgradu kao da pravedno
dijelite hranu. Ono stoje gore kao i ono stoje dolje, ono stoje dolje
kao i ono stoje gore, Thot dvaput veći podučit će vas da ne razdvajate
nebo od zemlje.
- Mi, dakle, trebamo samo prepisati gotove formule! -protestirao je
jedan naučnik. - Nije li to priznanje naše slabosti?
- Ako želiš biti jak - odgovorio je Sepi - budi zanatlija riječi.
Istinska moć je u oblikovanju jer dobro upotrijebljene riječi
učinkovitije su od bilo kojeg oružja. Neki pisari su samo prepisivaci,
no ne treba ih prezirati. Drugi, jako rijetki, prodiru u sferu
stvaranja.
168
MISTERIJI OZIRISA
- Slušanje, razumijevanje i djelovanje pogreškama. Ti i tvoji drugovi,
još ste daleko od toga! Uzmite svoje pločice i svoja pera, izdiktirat
ću vam Knjigu Kemita i ispravit ćemo vaše pogreške. Što znači taj
pojam?
- Kemit je jedna riječ koja se tvori od korijena kem - izjavio je Iker
- i znači ili "crna zemlja", drugim riječima zemlja Egipta oplođena
blatom, ili "ono stoje dovršeno, zgotovljeno".
- Oba značenja treba uzeti u obzir - dodao je Sepi. Ta knjiga zatvara,
naime, kompletno učenje namjeri naučnicima pisarima i za cilj ima
učiniti njihov duh plodnim. Pripremite svoj pisaći materijal.
Iker je napunio vodom dvije školjke u kojima je rastopio svoj kruh
namočen u tintu.
Profesor je diktirao poglavlja Knjige Kemita.
Početak je želio život, jedinstvo i vječno širenje Gospodara. Zatim se
bavio neophodnom "pravednošću glasa" nasuprot božanstvima i dušama
Heliopolisa, svetog garda Raa. Od Montoua, boga bika tebanske
provincije, zatražio je njegovu snagu i pomoć: od Ptaha, radost i
visoku starost.
"Neka te napisano učini sretnim" bio je zavjet koji su polagano pisali
pod uvjetom da slušaju učitelja, poštuju svoje starije, ne budu
brbljavi, izabiru preciznost u svim stvarima i čitaju korisne tekstove,
poznaju one koji sadržavaju svjetlost.
Jedna rečenica navela je Ikera da poskoči: "Može li dobar pisar biti
spašen mirisom Punta" i nije bio daleko od toga da uhvati ritam
diktata.
Po završetku dva sata napora i pažnje, naučnici su bili umorni. Neki su
imali grčeve, druge su boljela leđa.
General Sepi je polagano prolazio kroz redove.
- Žalosno - zaključio je. - Nijedan među vama nije uspio napisati
ispravno sve riječi. Vaša glava se ljulja, vaši prsti oklijevaju. Sutra
ujutro, počet ćemo ponovno. Oni koji su počinili previše pogrešaka bit
će prebačeni u drugu školu.
Iker je polako pospremio stvari. Kada je razred bio prazan, učenik se
približio profesoru.
- Mogu li postaviti pitanje?
- Samo jedno, žurim se.
DRVO ŽIVOTA
169
zemlja, zar ne?
- Po tvom mišljenju?
- Zašto bi jedan budući pisar prepisivao sanje? I zašto bi ga miris
izmišljene zemlje spasio?
- Rekao sam samo jedno pitanje, Iker. Pridruži se svojim drugovima.
Njihov doček nije bio nimalo topao. Svi su bili rođeni u provinciji
Lievre i prisutnost tog stranca u klasi generala Sepija, kojemu je tako
teško pristupiti, iritirala je ne jednog od njih.
Jedan mali smeđokosi agresivnih očiju otvorio je neprijateljstvo.
- Odakle ti dolaziš?
- Tu sam, to je bitno - odgovorio je Iker.
- Tko te preporučio?
- Zar je bitno? Svatko neka dokaže svoje sposobnosti. Oči u oči s
iskušenjem, sami smo.
- Budući da to tako shvaćaš, bit ćeš još osamljeniji od ostalih!
Skupina naučnika udaljila se od uljeza dobacujući mu poglede pune
mržnje. Najradije bi ga izmlatili kako bi mu dali lekciju, no general
Sepi bi ih ozbiljno kaznio.
Iker je objedovao po strani, ponovno čitajući svoju kopiju Knjige
Kemita. Riječ "Pount" nije ga prestajala proganjati. Bilo je to upravo
zbog te misteriozne zemlje daje trebao umrijeti.
34
- Pripremite svoj materijal - naredio je suho general Sepi. Iker je
smjesta primijetio širinu katastrofe. Zamijenili su njegovu pločicu
jednom drugom, toliko
korištenom da je bila gotovo neupotrebljiva. Njegova pera i kistovi
bili su slomljeni. Njegovi kruščići tinte tvrdi kao kamenje. Ništa
dobra iz toga neće izaći. Mladić je ustao.
- Moj materijal je uništen.
Zabavljeni i zadovoljni, pogledi su se uputili prema njemu.
- Znaš li krivca? - upitao je Sepi.
- Znam ga.
Žamor je prostrujao redovima naučnika pisara.
- Optužba je ozbiljan čin - podsjetio gaje general. - Jesi li siguran?
- Siguran sam.
- Dakle, reci nam njegovo ime.
- Kriv sam ja. Bio sam naivan vjerujući da se nitko ne bi usudio
učiniti nešto tako jadno. Gledam razmjere svoje gluposti, no prekasno
je.
Spuštene glave i teška koraka, Iker se uputio prema vratima pod
zluradim pogledom pobjednika.
- Je li ikad prekasno popraviti pogrešku? - upitao je general. - Evo
torbe koja sadrži sav pribor profesionalnog pisara. Povjeravam ti ga,
Iker. Ako tvoja budnost još jednom oslabi, ne
DRVO ŽIVOTA
171
Naučnik je primio taj neprocjenjivi dar s obožavanjem. Uzalud je tražio
riječi zahvale kako bi izrazio svoju zahvalnost.
- Idi sjedi na mjesto - zahtijevao je učitelj - i brzo se pripremi.
Iker je zaboravio svoje neprijatelje i koncentrirao se na nove predmete
lijepe kvalitete koje mu je general upravo darovao. Bez drhatanja,
uspio je dobiti prekrasnu crnu tintu.
- Napišite te Maksime mudrog Ptah-Hotepa - rekao je profesor:
Neka tvoje srce ne bude hvalisavo zbog toga što te poznajem.
Prihvati savjet od neznalice kao i od mudraca,
jer ne dostiži se granice umjetnosti,
I ne postoji umjetnik koji dostiže savršenstvo.
Jedna savršena riječ skrivenija je od zelenog kamena,
Nalazimo je ipak u slugu koji rade u mlinu. *
Tekst nije bio lagan, prigode za pogrešku brojne, no Ikerova ruka
žurila je vješto. Prianjao je na svaku riječ čuvajući u duhu i smisao
cijele rečenice.
Kada je Sepi ušutio, Iker nije imao nikakav osjećaj umora. Rado bi bio
nastavio još dugo.
General je pregledao pločice. Svatko je suzdržavao dah.
- Polovica vas ne zaslužuje studirati u mojem razredu. Nastavit će
svoje naukovanje s drugim učiteljima. Ostali imaju još puno za raditi i
sigurno neću zadržati sve. Samo jedan učenik je učinio samo dvije
pogreške: Iker. On će, dakle, biti zadužen za primjerno održavanje ovog
mjesta koje će čistiti svaki dan. Povjeravam mu ključeve.
Ostali naučnici nisu bili nezadovoljni tom odlukom: nije li to bilo
poniženje nametnuto strancu? Oni se nikada nisu spuštali do domaćinskih
zadataka. No Iker je smatrao tu funkciju čašću, a ne poniženjem. I bio
je sav sretan što je zadužen za inventar pločica kojima se posvetio
svojom uobičajenom žestinom.
Ptah-Hotep, Maksima I (vidjeti Ch. Jacq, Poučavanje mudrog
172
MISTERIJI OZIRISA
Kakva sreća biti u dodiru s tim pisarskim pomagalima! Razvrstao ih je
prema materijalu pridodajući im broj: pločice od sirove gline koje su
trebale čvrsto pero; pločice od sikomora i srdobice četvrtastog oblika,
sastavljene od nekoliko dijelova koje su povezivali zglobovi; pločice
od vapnenca čija je površina bila brižljivo izravnata.
Ne vidjeti nijednog svog sudruga čitavog dana bila je istinska sreća.
Nadao se da će mu general Sepi, sada već udaljen od ideje da bi Iker
mogao biti policajcem, nastaviti nametati obilje posla kako bi ta
situacija potrajala.
Noć je već pala kad je Iker izašao iz skladišta kako bi se vratio u
blagovaonicu gdje je večerao koricu tikvice i svježeg sira. Maksime
Ptah-Hotepa tako su se duboko ugravirale u njegov duh da ga nisu
prestajale očaravati, kao nadnebeska glazba.
Tračak svjetla prošao je kroz vrata njegove sobe.
Međutim, nije ostavio upaljenu svjetiljku! Uznemiren, lagano je gurnuo
vrata i otkrio pljačku.
Prostirka poderana, pregača u ritama, kovčeg s rubljem u tisućama
komadića, sredstva za higijenu u mrvicama, sandale razbacane, zidovi
išarani... Zgađen, na rubu suza, zapitao se kako si mladi čovjek može
osigurati elementarni životni prostor?
Budući daje trebalo ostati ovdje, zaspao je, slomljen.
Kada se probudio, mrzovoljan, Iker se upitao može li biti korisno
ostati u takvoj jednoj klimi prepunoj mržnje, u kojoj su se udarci
mogli samo udvostručavati. Što će još izmisliti njegovi sudrugovi kako
bi ga obeshrabrili? Sam protiv svih, bila je to neudobna pozicija za
dugo održanje.
Naučnik pisar čistio je razred nakon predavanja, a zatim je predstavio
svoju žalbu generalu Sepiju.
Ispred vrata, paket.
"Još jedan čin zlobe", pomislio je Iker, koji je oklijevao odvezati
uže.
Dvije košulje i dvije nove pregače, par sandala, sredstva za higijenu,
čvrsta prostirka... Sreća se okrenula! Je li jedan od njegovih
neprijatelja imao grižnju savjesti? Ili je profitirao od pomoći
zaštitnika koji želi ostati u sjeni?
DRVO ŽIVOTA
173
dvorani čistoj kako netaknuti papirus.
Njegovi drugovi bili su začuđeni: kako se snašao i dobio ovu odjeću! Po
njegovom smirenom licu moglo se zaključiti da nije pretrpio nikakvu
štetu!
- Evo drugih Maksima Ptah-Hotepa - rekao je general Sepi. - Iz ove
škole morali bi izaći nekoliki papirusi koji će sadržavati potpunu
verziju tog velikog djela:
Kada dobro slušamo, riječ je dobra.
Onaj tko sluša gospodar je svega profitabilnog,
Slušati je korisno onome tko sluša.
Slušati je najbolje od svega,
(tako) se rađa savršena ljubav*.
Iznenada, Iker je imao osjećaj da više ne prepisuje, već da piše. Nije
se zadovoljio prenošenjem već izgovorenih rečenica, sudjelovao je u
njihovom značenju. Oblikom svojih slova, posebnošću crteža, davao je
misli mudraca još nepoznatu boju. Bio je to besraman čin, naravno.
Međutim, po prvi put, naučnik je osjećao moć pisanja.
Kada je predavanje završeno, Iker je počistio učionicu. Izlazeći,
požurio se ka skupini svojih drugova, koju je nahuškao mali smeđokosi
agresivna pogleda.
- Odustanite od pripreme još jednog udarca - preporučio im je Iker
dobro odmjerenim glasom. - Ovaj put, neću ostati pasivan.
- Misliš li da te se bojimo? Nas je deset, a ti si sasvim sam!
- Mrzim nasilje. No ako ustrajete u svojim rušilačkim namjerama, bit
ću vas prisiljen ispraviti.
- Pokušaj!
Bijesan, mali smeđokosi pokušao je udariti Ikera stisnutom šakom.
Da nije ni razumio što mu se događa, bio je odbačen u zrak i pao je
teško na leđa. Dotrčavši u pomoć, njegov vjerni poručnik doživio je
istu sudbinu. A kada im se i treći, najrobusniji iz družine, pridružio
u poniženju, ostali su ustuknuli.
174
MISTERIJI OZIRISA
Iz pogleda koji im je Iker uputio, svi su shvatili da može biti i
nasilniji.
- Sigurno je pohađao policijsku obuku! - uzviknuo je jedan mršavko. -
Taj mladac sposoban nam je polomiti kosti. Pustimo ga na miru da se
stvarao ne razbjesni.
Čak ni mali smeđokosi nije inzistirao.
Kada se primirena skupina udaljila, Iker je zahvalio svojoj sreći. Da
su došli na ideju da ga napadnu svi zajedno, bio bi smlavljen. A
zahvalio je i vođi provincije Khnoum-Hotepu što gaje prisilio da
postane mirovni ratnik.
Na putu do blagovaonice, naučnik je prisustvovao letu ibisa tako
veličanstvenog da je ostao nepomično stajati kako bi ga promatrao.
Ptica Thota počela je opisivati velike krugove iznad Ikera, kao da mu
želi objasniti da se obraća upravo njemu. Zatim se uputila prema Nilu,
vratila se prema mladiću i ponovo krenula smjerom rijeke.
Iker ju je slijedio. U nekoliko navrata, ibis je ponovio isti odlazak i
dolazak. Profitirajući od njegovog iskusnog vođenja, naučnik pisar
prešao je u rekordnom vremenu udaljenost koja gaje odvajala od Nila.
Zadržao se nekoliko trenutaka na vrhu štita koji je cupkao tu i tamo
svojim šiljatim kljunom, zatim se uputio prema nebu.
Bez sumnje, glasnik boga pisara odveo ga je do tog mjesta kako bi mu
nešto otkrio.
Zaputiti se u tu biljnu zbrku nije bilo bezopasno. Ondje su se mogli
skrivati krokodil ili zmija. Jednako tako istraživač će tapkati na
mjestu prije nego što razmakne trstiku i uđe u papirus.
Kretanja su ga prikovala na mjestu.
Bila je jedna beba u košari!
Zaboravljajući na opasnost, Iker je nastavio što je brže mogao i pao
na... magarca! Sivac ranjen u kopito, savijen u iščekivanju smrti.
Polako, da ga ne uznemiri, Iker gaje oslobodio bodljikavog granja čijim
je bio zarobljenikom. Nesretnik je imao tek kožu na kostima, njegove
slabine su se jasno vidjele.
- Uzet ću te u ruke - najavio mu je Iker - i brinut ću se za
DRVO ŽIVOTA 175
Njegove velike smeđe oči bijahu ispunjene užasom. Magarac očigledno
nije zadržao lijepe uspomene na prve kontakte s ljudskom vrstom.
Kako bi ga umirio, Iker je sjeo pored njega i učinio prvi pokušaj da ga
pomiluje. Ranjenik je zadrhtao od straha, uvjeren da će ga udariti.
Dodir blage i osjećajne ruke iznenadio gaje i smirio. Malo po malo,
mladi pisar zadobio je njegovo povjerenje.
- Treba izaći odavde i nahraniti te.
Sivko doista nije bio težak. Iker se bojao divlje reakcije; naprotiv,
njegov štićenik se prepustio, osjećajući se napokon sigurnim.
Naglo, kada je njegov spasitelj krenuo putem prema civilizaciji,
magarac se uznemirio i pokrenuo. Razlog njegova straha nije bilo teško
pogoditi - seljak naoružan vilama dolazio je prema njima velikim
koracima.
- Ostavi to čudovište u močvari - vikao je - i neka ga proždru
krokodili!
- Gdje vidiš čudovište? To je tek ranjeni i izgladnjeli magarac.
- Nisi ga dobro pogledao!
- Vjerujem da jesam i ustanovio sam da su ga maltretirali. Ako si ti
kriv, bit ćeš osuđen.
- Kriv što sam se riješio nesretnog stvorenja? Naprotiv, čestitat će
mi.
- Zašto ga tako optužuješ?
- Pokazat ću ti.
- Ne, ne približavaj se!
- Gledaj mu njušku! Gledaj znak!
Iker je primijetio nekoliko riđastih dlaka.
- To životinja je Sethovo stvorenje, ona donosi nesreću!
- Thotov ibis me doveo do mjesta na kojem si ti ostavio ovog magarca
nakon što si ga udario. Vjeruješ li da bog pisara nije u stanju
razlikovati zlo?
- Ali zadatak... Riđasti su Sethova stvorenja!
- Ovo ovdje možda ima njegovu snagu, ali gaje pročistio Thotov ibis.
- Tko si ti?
176
MISTERIJI OZIRISA
Seljakov ton se promijenio.
- Dobro, možda se možemo dogovoriti. Taj magarac je moje vlasništvo,
no dajem ti ga pod uvjetom da ne podneseš tužbu protiv mene.
- Puno tražiš.
- Slušaj, vjerovao sam da dobro činim i sud bi me sigurno oslobodio!
Kako sam mogao predvidjeti intervenciju boga Thota?
- Dogovor zaključen, prijatelju.
Sretan što se tako dobro izvukao, seljak je nestao. Gotovo odmah
magarac se iznova opustio. U trenutku kada se blagi vjetar dignuo sa
sjevera, sivac je zainteresirano njuškao zrak. Napokon se u njegovim
očima pojavila radoznalost prema svijetu koji ga je okruživao. Pogleda
ispunjenog beskrajnom ljubavlju za svog spasioca, brzo se probudio.
- Tvoje ime se nameće, procijenio je Iker. Zvat ćeš se Sjeverni
Vjetar.
35
Skriveni u Delti, na dva dana hoda od sjevero-istoka grada Imeta,
Poprečna Njuška i njegovi učenici živjeli su od lova i ribolova.
Častili su se svakog dana i njihov vođa koristio je to kako bi još
pojačao treninge. U jednom takvom okružju bilo je lako organizirati
zasjede i zamisliti parade. Dva regruta izgubila su život, no radilo se
o manje-više zadovoljavajućem minimumu. To je dokazivalo da je posao
donosio svoje plodove i da će komandosi uskoro biti spremni na
djelovanje.
Postati vođom najljepše nade pljačkaša ikada viđene u zemlji Egipta: to
je bio cilj Poprečne Njuške. Nametnuo bi toliko patnji svojim
neprijateljima da će oni na kraju završiti izgovarajući njegovo ime s
užasom.
- Promatrač nam signalizira uljeze, šefe!
- Nemoguće... Dobro ćemo se zabaviti! Svi na svoja mjesta.
Razumljivo, taj događaj bio je očekivan. I trupa Poprečne Njuške bila
se pripremila na eliminaciju onih koji su smetali.
- Koliko je radoznalih?
- Četiri muškarca.
- Prelagano! Pobrinut ćemo se za njih dvojicu po dvojicu.
Bio je to dobar dan za Shaba Iskrivljenog, jer ga je Poprečna Njuška
prepoznao upravo prije nego je zamahnuo šakom.
* ' 1
178
MISTERIJI OZIRISA
- Zdravo, druže! Dobro putovanje?
- Prestrašio si me, glupane!
- No... Gdje je veliki gazda?
- Jedna patrola pustinjske policije gaje zaustavila i odvela u Sichem.
- Zašto ih niste uništili?
- Bilo ih je previše. A osim toga Glasnik nam je naredio da bježimo.
- Za tipa poput njega - žalio je Poprečna Njuška - žalostan završetak
karijere.
- Što to govoriš? Krenut ćemo na Sichem i osloboditi ga.
- Haluciniraš, Iskrivljeni! Vjeruješ li da će Egipćani učiniti pogrešku
i pustiti nas u grad bez nadzora? Bit će tamo prava regimenta u
pripravnosti, a mi nismo u formi.
- Nisu li tvoji učenici dobro obučeni?
- Za točne operacije, a ne za frontalni šok.
- Nećemo napasti vojarnu, već zatvor.
- Ponajprije, bit će dobro čuvana i ništa ne dokazuje da ćemo uspjeti
osloboditi Glasnika. Zatim, sigurno ćemo stići prekasno.
- Zašto?
- Zato što će biti pogubljen. Misliš li da će Faraon s nježnošću
postupati prema pokretaču pobune?
Shabje iskrivio lice.
- Tvoj Glasnik, on je već mrtav. Vratiti se u Sichem bilo bi jednako
samoubojstvu, Iskrivljeni.
- Onda, što predlažeš?
- Prihvatimo neminovnost i pozabavimo se našom vlastitom budućnošću. S
ovom ekipom, bit će nam bolje nego pustinjskim trkačima.
- Nema sumnje, nema sumnje, ali Glasnik...
- Zaboravi ga! Sada trune u pećima pakla.
- A ako mu daju šansu?
- Kakvu šansu? - začudio se Poprečna Njuška.
- Da pobjegne. Znaš i sam da on nije običan čovjek. Njegove moći
omogućit će mu da pobjegne neprijateljima.
- Unatoč nj ima bio j e zaroblj en!
DRVO ŽIVOTA
179
- U kojoj namjeri?
- Da nam dokaže da ga nitko ne može uhvatiti!
- Misliš daje on bog, tvoj Glasnik!
- Posjeduje moć pustinjskih demona i znat će je iskoristiti.
- Priče, sve to... Mi, mi smo slobodni, istinski živi i spremni
uzdrmati Egipćane.
- Ostanimo ovdje do nove mjesečine - predložio je Shab Iskrivljeni. -
Ako Glasnik ne bude stigao do tada, otići ćemo.
- Dobro, pristao je Poprečna Njuška. Iskoristit ćemo to da se obilno
najedemo čekajući da dobro popijemo. Na farmama i u selima trebale bi
biti lijepe pričuve vina i piva. Djevojke, za njih ćemo se pobrinuti na
kraju.
U jednoj ćeliji zemljanog poda, dvanaestak ljudi, svi ležeći, osim
Glasnika. Sakriven u tkanini svoje tunike, kralj tirkiza udaljavao je
nesreću. Ustvari, čim su ga je bacio u tu smrdljivu tamnicu, budućnost
se bila rasvijetlila jer mu je jedan od zatvorenika sličio poput brata.
Gotovo jednako visok kao i on, ispijena lica, istog stasa. Samo je
brada mogla rasti još nekoliko dana. Ta odgoda, Glasnik je bio siguran
da ju je postigao jer su egipatski policajci ispitivali tako temeljito
građane prije nego su okupili pastire isprepadane na rubovima grada i
skupljene ovdje.
- Vi me ne poznajete - izjavio je on - noja, ja vas poznajem. Upitni
pogledi podigli su se prema njemu.
- Vi ste hrabri radnici, iskorištavani od strane jednog okupatora tako
okrutnog da ste se prestali boriti protiv njega. Ja, ja sam vam došao
pomoći.
- Misliš li da si sposoban srušiti zidove ovoga zatvora? -ironizirao je
vlasnik stada ovaca.
- Sposoban sam, no ne tako kako ti zamišljaš.
- Kako ćeš nastaviti?
- Jeste li čuli govoriti o Glasniku? Samo jedan pastir je reagirao.
- Nije li to čarobnjak povezan s pustinjskim demonima?
- Upravo.
180
MISTERIJI OZIRISA
- Neće doći.
- Onda ti pričaš koještarije!
- Neće doći jer je ovdje.
Glasnik je položio ruku na rame velikog glupaka.
- Evo vašeg spasitelja.
- On? Ali on jedva zna govoriti!
- Do sada, niste ga prepoznali i to vam je bila najozbiljnija pogreška.
U manje od tjedan dana bit će sposoban sravniti protivnika sa zemljom i
osloboditi nas.
Pastiri su slegnuli ramenima i svatko se zavukao u jedan kut. Glasnik
se prihvatio obrazovanja svog zamjenika navodeći ga da ponavlja
nekoliko jednostavnih rečenica koje su stanovnici Sichema čuli tisuću
puta. Presretan što se tako o njemu vodi briga i što je izbjegao tešku
klimu zatvora, glupak je pokazao najbolju volju.
Jedan tjedan je upravo prošao. Vrata ćelije su se treskom otvorila.
- Izlazite svi, ispitivat će vas - najavio je egipatski policajac.
- Slušat ćemo samo Glasnika - izjavio je jedan pastir, koji je pristao
igrati igru.
Policajac je ostao zabezeknut.
- Ponovi!
- Glasnik je naš vođa! On je taj i samo on koji nam govori što da
radimo.
- Gdje je taj famozni vođa?
- Ovdje je, među nama.
Zatvorenici su se razmakli kako bi pustili da se pojavi zamjenik kojeg
je Glasnik zamotao u svoj turban i obukao u svoju tuniku.
Policajac je položio vrh svoje toljage na grudi čudne osobe.
- Ti si taj Glasnik?
- To sam ja.
-1 ti si taj koji je pokrenuo pobunu u Sichemu?
- Bog me izabrao da sravnim sa zemljom ugnjetavače naroda i ja sam ga
vodio pobjedi.
- Dobro onda! Predstavit ćemo te generalu Nesmontou,
DRVO ŽIVOTA
181
- Nijedan neprijatelj neće me uspjeti pobijediti jer ja sam saveznik
pustinjskih demona.
- Vežite ga - naredio je policajac svojim kolegama.
- Mi, mi smo pastiri - promrmljao je - i ništa ne razumijemo u cijeloj
toj priči. Naše životinje nas čekaju. Ako se o njima brzo ne pobrinemo,
izgubit ćemo sve.
Sin seljaka, policajac je bio osjetljiv na taj argument.
- Dobro, ispitat ćemo vas. Zatim ćemo vidjeti. Slijedeći predviđeni
plan, pastiri su podastrli svu svoju
nevinost. Jedan za drugim, bili su oslobođeni. Policija je bila
presretna što je razriješila glavni dio kako bi se pobrinula za krupnu
ribu.
General Nesmontou promatrao je sumnjičavo čovjeka s turbanom.
- Ti si, dakle, revoltirani koji je naredio masakr egipatskog garnizona
u Sichemu?
- Ja sam Glasnik. Bog me izabrao da sravnim sa zemljom ugnjetavače
naroda i...
-... I ti ćeš ga povesti prema pobjedi, znam. Već dvadeseti put to
ponavljaš. Tko stoji iza tebe? Azijati, Libijci ili samo Kanaenci?
- Bog me izabrao da...
General je ošamario svojeg zatvorenika.
- Ponekad žalim što mi faraon zabranjuje mučenje. Jasno te pitam, jasno
mi odgovori: djeluješ li sam ili imaš zapovjednika?
- Bog me izabrao...
- Dosta! Odvedite ga i nastavite ga ispitivati. Kada bude žedan, možda
će progovoriti.
Zahvaljujući Glasnikovom podučavanju, glupak je bio uvjeren da se može
suprotstaviti Egipćanima. Nitko drugi nije uspio iz njega izvući druge
riječi osim rečenica koje su sastavljene tako da ugledaju
nepokolebljive.
- Dobro da smo uhvatili ovog luđaka kriminalca -procijenio je bojovni
pomoćnik generala.
- Zadnja provjera mi se čini neophodnom: provedite ga
I
182
MISTERIJI OZIRISA
Od svojih prvih koraka, patrola kojoj je povjerena misija vjerovala je
da zatvorenik nije bio ništa drugo do li varalice jer se na njegov
prolaz nitko nije pojavio.
Iznenada, jedna žena je zavikala.
- To je on, prepoznajem ga! Jedan starac se pomolio.
- Glasnik se vratio!
U nekoliko sekundi, skupila se čitava gomila. Policajci su se probijali
grubo i vodili svog zatvorenika u kasarnu.
- Nema više nikakve sumnje, moj generale - izjavio je jedan oficir. -
Ovaj luđak uistinu je Glasnik. Ako želimo izbjeći nove probleme,
trebamo što prije pokazati njegov leš stanovništvu.
- Daj mu da popije otrov - naredio je Nesmontou.
Dok je general pisao jedno dugo izvješće o namjerama faraona, glupak je
bezbrižno krenuo prema smrti. Nije li mu Glasnik obećao da će biti
primljen u veličanstvenu palaču, nastanjenu prekrasnim pitomim bićima
koja će zadovoljiti sve njegove želje dok će mu sluge nuditi najbolja
vina?
36
Iker nije stvorio nikakvu vezu sa svojim suučenicima i posvetio se samo
svojem poslu. Uvečer se zadovoljavao juhom od leće i kuhanim grahom,
začinjenim lukom i koricama kruha premazanim češnjakom, prije nego što
bi upalio nekoliko svjetiljaka koje su gorjele na ricinusovo ulje.
Jeftin, korišten kao mast za najsiromašnije, služio je svakako kao
gorivo za rasvjetu.
Naučnik pisar nije prestajao prepisivati klasične tekstove kako bi ih
urezao u svoje pamćenje, izvježbao ruku i dosegao brz i čitljiv
rukopis. Ocrtavajući misao, činio ju je tako živom da je upotrebljavao
različite obrise. Hijeroglifi su bili daleko više od slijeda sličica; u
njima su odzvanjale stvaralačke čini božanstava kako bi dali svakoj
svojoj riječi potpunu učinkovitost.
Može li se pišući produžiti život i učiniti blistavim? Postupno, kako
je njegov duh usvajao znakove, kako se pretvarao u njih i kroz njih,
Iker je postajao sve uvjereniji i uvjereniji. Ostati običnim pisarom
kojem se povjeravaju administrativni zadaci nije ga zanimalo; želio je
prodrijeti u misterij tog jezika, istodobno apstraktnog i konkretnog,
koji je stvorio egipatsku civilizaciju.
Radeći s tolikim žarom, mladić je izbjegavao misliti o njoj. No od
povratka na jednu rečenicu, njezino lice se ponovno pojavilo i odvelo
ga u luđačku nadu. Nikada je neće vidjeti,
184
MISTERIJI OZIRISA
Abidosa. Možda će biti drugih svečanosti i drugih obreda koje će ona
počastiti svojom prisutnošću!
Ne, neće odustati. Za nju je kretao u osvajanje gramatike, leksika,
ispravnog vladanja hijeroglifima koji, svojim rasporedom na drvetu,
papirusu ili kamenu, isijavaju harmoniju koju su poznavali samo
majstori pisma.
Iker je često odlazio vidjeti svojeg magarca, udobno smještenog na
jednoj stelji koja se svaki dan mijenjala. Solidnog apetita, Sjeverni
Vjetar je rastao na očigled i njegova rana uskoro će biti tek ružna
uspomena.
Od njihove prve šetnje po prirodi, sivac je bio taj koji je uzeo
vodstvo i ponovno pronašao svoj put bez i najmanje pogreške. U njegovim
očima upravo intenzivna radost.
- Dobro je imati pravog prijatelja - povjerio mu je Iker. -Tebi sve
mogu reći.
Naučnik pisar ispričao je svoju priču Sjevernom Vjetru, a da ništa nije
izostavio. Velike uši su se uspravile, pažljivo.
- To što me ta banda pretencioznih piskarala ne voli, to mi je
svejedno. Samo mi daju više snage! Kada vidim te mozgove tako utopljene
u samima sebi da ne poštuju ni drugoga ni svete znakove, imam samo
želju da slijedim vlastitu sudbinu ne mareći za njihovo mišljenje. Ono
što karakterizira te glupane, to je njihova sterilnost koja ih čini
zavidnima i ljubomornima. Oni koji im ne nalikuju, njih pokušavaju
uništiti. Ti i ja, mi smo uistinu braća. Zajedno, učinit ćemo čuda.
Magarac je polizao ruku svojeg spasitelja, koji mu je zahvalio dugim
milovanjima prije nego se vratio u svoju sobu. Kao i svake večeri,
položio je na svoj trbuh magičnu bjelokost koju mu je darovala gospa
Techat kako bi udaljio zle duhove. Ujutro, čim bi se probudio, sakrio
bije na svoje dvije amajlije, koje su predstavljale sokola i babuna,
kako bi je napunio energijom.
- Sutra - najavio je general Sepi desetorici učenika koji su bili
pozvani da postanu elitnim pisarima - dan odmora.
Kao i obično, Iker je posljednji izašao iz razreda.
- Generale, molio bih Vas jednu uslugu.
- Dozvoljavam ti da tijekom odmora ne čistiš učionicu.
DRVO ŽIVOTA
185
- Ne bi li se više volio zabavljati ili odmoriti?
- Prije ili kasnije, susrest ću se s takvim tipom dokumenta. Želio bih
početi što prije.
- Koju vrstu arhive?
- O, pomalo sve! Ne bih se želio zatvoriti u jednu specijalnost.
- Napisat ću ti propusnicu. Mladić je sakrio svoje uzbuđenje.
- Koje dokumente bi želio vidjeti?
- Sve što se odnosi na brodove, na posade i trgovačke ekspedicije.
- Od kojeg datuma?
- Recimo... Zadnje tri godine.
Predstojnik gaje odveo u jednu prostranu odaju od cigli. Na policama su
bili brižljivo poslagani papirusi i pločice.
- Ne podnosim nered. Na i najmanji nemar, zamolit ću tvog profesora da
poništi propusnicu.
- Doslovno ću poštovati Vaš red - obećao je Iker.
On, tako nestrpljiv, pokazao se metodičnim. Broj sati neophodnih za
istragu nije ga preplašio, upravo suprotno. U jednoj takvoj hrpi
dokumenata, sigurno će otkriti trag.
Provincija Lievre posjedovala je brojne brodove, no nijedan se nije
zvao Brza. Kada gaje razočaranje prošlo, Iker se ponadao da su dva
mornara, kojima je znao imena, pripadala drugim posadama, ubilježenima
od strane administracije. No nikakva traga Oštrici Noža i Kornjačinom
Oku.
Što se tiče različitih trgovačkih ekspedicija, nijedna nije imala
zemlju Punt za svoje odredište.
Samo dobro zdravlje Sjevernog Vjetra koji je naočigled rastao i
bogatsvo predavanja koje je držao general Sepi nisu mu dali da se
prepusti pesimizmu.
Kada je izašao iz učionice koju je netom počistio do najmanjeg kutka,
Iker se požurio do tri mlade djevojke, jednako elegantne kao i
podrugljive. Laganih haljina, narukvica na zaglavcima kao i nožnim
člancima, bisernih ogrlica, pozlaćenih dijadema ukrašenih plavcima...
Istinske princeze koje su
186
MISTERIJI OZIRISA
- Jesi li to doista ti, pisar Iker? - upitala je najveća, laskavim
glasom.
- Ja sam tek naučnik.
- Čini se da previše radiš - šuštala je najmlađa, nestašna pogleda.
- Iz moje perspektive, nikada se ne radi dovoljno. Ima toliko velikih
tekstova za proučavanje!
- Nije li to malo dosadno, dugoročno gledano?
- Naprotiv! Što više vježbam hijeroglife, to više otkrivam čuda.
- A mi, kako ti se mi činimo? Iker je pocrvenio do ušiju.
- Alija.. Kako procijeniti...? Oprostite, moram se pobrinuti za svog
magarca.
- Nismo li ljepše od te životinje? - upitala je ona koja još nije
izustila riječi.
- Moje isprike, stvarno se žurim.
Bježeći, Iker je uspio izbjeći te tri gracije koje su tako sličile
jedna na drugu. Njihova razlika u godinama mora da je bila minimalna i
bilo je teško razlikovati ih na prvi pogled. No njihova ljepota bila je
previše umjetna, njihov izgled previše uglađen; i naučnik je stvorio
samo jedno mišljenje: one ga neće zaokupljati.
Ta želja nije bila uslišana.
Istu večer, najmlađa je pokucala na vrata Ikerove sobe.
- Smetam li ti, Ikeru?
- Ne.. .Napokon, ako... Ne možete ovamo ući jer...
- Jer je tu već druga djevojka?
- Ne, naravno da nije!
- Hajde, dozvoli da ti ponudim ono što sam pripremila.
I bila je pretjerano našminkana; previše zelenog sjenila na očima,
previše crvenog ruža na usnama, previše mirisa. Položila je na stol dva
jela.
- Prvo sadrži tijesto s voćemjujubira - objasnilaje. - Moja sluškinja
ga je samljela kako bi dobila fino brašno, a ja sam sama dodala med
prije nego sam kolač ispekla u pećnici. Drugo,
i„t u : i ¦ : •_ _________
DRVO ŽIVOTA
187
Pretpostavljam da do sada nisi jeo tako finu hranu. Ako budeš dobar sa
mnom, ništa ti neće nedostajati.
- Ne mogu prihvatiti.
- Zašto?
- Vi ste sigurno jako važni, a ja sam tek naučnik pisar.
- Zašto ne bi i ti postao netko važan? Moja pomoć će ti biti
dobrodošla, vjeruj mi!
- Radije bih se snašao sam.
- Hajde, ne budi tvrdoglav Usudi se reći da ti se ne sviđam...
Iker ju je pogledao ravno u oči.
- Ne sviđate mi se.
- Voliš riskirati, Iker. Zar zaista ne znaš tko sam?
- Tko god da jeste, odbijam vašu velikodušnost.
- Je li tvoje srce već zauzeto?
- To se tiče samo mene.
- Zaboravi je! Kako se usuđuje uspoređivati s kćerkom Djehoutvja,
gospodara provincije Lievre! Moje sestre i ja, mi biramo muškarce s
kojima ćemo uživati. Ti si jedan od izabranih sretnika.
Počela je lagano spuštati sa svog ramena jednu od naramenica svoje
haljine.
- Smjesta izađite! - zahtijevao je Iker.
- Nemoj me ponižavati, skupo ćeš to platiti!
- Prestanite tu nezdravu igru i pustite me na miru.
- To je tvoja zadnja riječ?
- Savršeno ste me shvatili.
Popravila je svoju naramenicu bacajući pogled pun mržnje na naučnika
pisara, koji je skupljao dva jela.
- Ne zaboravite ono što Vam pripada.
- Ovo su tvoji posljednji sati u ovoj provinciji, mali drzniče!
Nakon što je nahranio svog magarca, Iker se vratio u reflektori). Tek
sa zadnjom žličicom juhe shvatio je daje čudna. Popio je puno vode kako
bi se riješio tog neugodnog okusa i osjetio nešto nalik na pijanstvo. I
voda mu se činila nepitkom.
Naučnik pisar želio je razgovarati s kuharom, no ovaj je
188
MISTERIJI OZIRISA
I iznenada, počelo mu se vrtjeti u glavi. Obuzet vrtoglavicom, Iker se
srušio i nije se mogao ustati.
Pogled mu se zamaglio, ali je ipak razlikovao siluete triju
Djehoutvjevih kćeri.
Najmlađa se nagnula nad svojom žrtvom.
- Budi uvjeren, nećeš umrijeti od otrova. Dale smo ti samo jedno obično
uspavljujuće sredstvo kako bi nam bio podložan. Sada, ćemo te napiti
datuljinim alkoholom. Tvoja odjeća i tvoja koža već su natopljeni. Samo
jednog potpuno pijanog piskarala otkrit će osoblje refektorija.
Zabavno, zar ne?
Iker se pokušao usprotiviti, no njegove nerazgovjetne riječi su se
sudarale.
- Lijepo spavaj, mali drzniče koji si nas se usudio odbiti! Kada se
probudiš, bit ćemo osvećene. A ti, ti ćeš sve izgubiti.
- Sličiš na iskrivljeno kormilo - rekao je general Sepi Ikeru - na
kapelicu bez svoga boga, na praznu kuću! Učimo plesati majmune,
oblačimo pse, uspijevamo čak uhvatiti pticu za krila, ali ti... Kako te
obučiti? Tvoje srce je nemirno, tvoje uši gluhe! Ti, jedan učenik mojeg
razreda, pijan si i uprljao si odjeću pisara.
- Žrtva sam zavjere - izjavio je optuženi, čiji je duh još bio
zamagljen.
Generalov bijes se, čini se, smirio.
- A tko su zavjerenici?
- Ljudi koju su iskoristili moje povjerenje.
- Imenuj ih.
- Ja sam jedini odgovoran, trebao sam biti oprezniji. Drogirali su
moju hranu i dali mi piti na silu.
- Tko to "oni"?
- Ako vam kažem, nećete mi vjerovati. A ako mi i povjerujete, ništa
nećete moći poduzeti da kaznite krivce. Njihov jedini cilj bio je da me
unize u Vašim očima. Što zaslužuje jedan naučnik pisar kojeg uhvate
pijana, osim da bude protjeran iz Vaše škole, pa čak i iz provincije
koja gaje primila?
- Činjenice su činjenice, Iker. A tvoja objašnjenja su previše
zamagljena da bi im se vjerovalo. Ako želiš dokazati svoju nevinost,
trebaš reći tko su tvoji protivnici i organizirati
DRVO ŽIVOTA
189
- Ničemu ne bi vodilo, generale.
- Onda, samo znak s neba može promijeniti moju oduku. Sepi je pozvao
dva vojnika koji će ispratiti Ikera na južnu
granicu provincije Lievre. Profesor je žalio što se odvaja od svog
najboljeg učenika, no pogreška je bila preozbiljna.
- Ondje, moj generale, gledajte! - uzviknuo je vojnik povlačeći se.
Kameleon bijelog trbuha upravo je ušao u sobu. Podigao je svoje čudne
oči prema Sepiju, koji je izgovorio odmah formulu za pripitomljavanje.
Nakon kratka oklijevanja, životinja se povukla.
- Kameleon je jedna od manifestacija Anubisa - precizirao je Ikeru. -
Čini se da uživaš iznimnu zaštitu.
- Nećete... Nećete me izbaciti?
- Tko bi bio dovoljno lud da zanemari intervenciju Anubisa? Vjerujete
li, generale, da ću jednog dana pripadati krugu Abidosa?
Sepi se ukočio. Iker je imao osjećaj da promatra kip ispitivačka
pogleda.
- Tko ti je govorio o tom Krugu?
- To je više pjesnička sloboda, zar ne?
- Odgovori na moje pitanje!
- Jedan vrtlar. Naši putovi su se isprepleli, a zatim razdvojili.
- Pjesnici nas znaju navesti na sanjarenje, mladiću moj. Ali ti, ti
radiš da bi postao pisar i bavio se realnim.
37
Oči u oči s Djehoutvjem, skupljen u svom naslonjaču visoka naslona,
njegove tri kćeri izgarale su od nestrpljenja.
- Možemo li napokon razgovarati s tobom? - upitala je najstarija.
- Trenutak, završavam proučavanje jednog spisa.
Vođa provincije uzeo je sve potrebno vrijeme kako bi ponovno složio
jedan dugačak papirus.
- Što vam se dogodilo, drage moje?
- Oče, uvrijeđene smo i pozivamo se na našeg najvišeg suca!
- Želiš razgovarati o božici Maat?
- Ne, o tebi! Odvratna djela su počinjena na tvojem teritoriju i
krivac je ostao nekažnjen.
Djehoutv se činio impresioniran.
- To je ozbiljno, zapravo. Znate li više o tome? Mlađa je divlje upala.
- Pisar Iker ukrao je alkohol od datulja i napio se. To je nedostojno
i neopisivo ponašanje! A jutros, vidjeli smo tog mangupa kako ponovno
ulazi u školu generala Sepija, kao da se ništa nije dogodilo! Moraš
smjesta intervenirati, oče, i protjerati Ikera iz naše provincije.
Djehoutv je pogledao svoje kćeri ozbiljnošću obojenom ironijom.- Budite
uvjerene, drage moje, izvukao sam tu stvar na čistac.
DRVO ŽIVOTA
191
- Taj nesretni mladić bio je žrtvom jednog lošeg postupka, no zaštita
boga Anubisa, koji se pojavio u obliku kameleona, dozvolila nam je da
shvatimo daje doista govorio istinu.
- Je li optužio nekoga? - upitala je starija, zabrinuta.
- Ne, i to je dodatni dokaz njegove velikodušnosti. Ti i tvoje sestre,
imate li kakve sumnje?
- Mi? Ali kako.. Ne, naravno da ne!
- Sumnjao sam. Znajte da Ikera smatram budućim pisarom velike kvalitete
i da neću dozvoliti bilo kakav napad na njega. Tko god bio autor, bit
će ozbiljno kažnjen. Jesmo li se razumjeli, drage moje?
Tri Djehoutvjeve kćeri klimnule su glavom potvrdno i izašle iz prijemne
odaje u koju je ušao jedan jako mršavi čovjek, nosač kožne torbe koja
se činila preteškom za njegovu slabu konstituciju.
- Ah, doktor Goua! Već neko vrijeme Vam se nadam.
- Vi ste vođa provincije - vratio je prigovor građanin svojim
uobičajenim zajedljivim glasom - no ja ne njegujem samo Vas. Između
napada reumatizma, upala uha i čireva, ne znam više kuda pogledati.
Vjerovati je da su se svi bolesnici jutros složili! Trebalo bi da moji
mladi suradnici budu malo stručniji i da više prionu poslu. Dobro.. Od
čega patite danas?
- Teška probava i...
- Dosta sam čuo. Previše jedete, previše pijete, previše radite i ne
spavate dovoljno. A zatim, tu su i Vaše godine, koje odbijate priznati.
U sukobu s takvom tvrdoglavošcu, medicina je nemoćna. Beskorisno se
nadati promjeni Vaših navika. Vi ste najgori od svih mojih pacijenata,
no ipak sam Vas obvezan izliječiti.
Svaki pregled počinjao je istim razgovorom. Djehoutv se dobro čuvao da
ne upadne u riječ doktoru Goui, čiji se tretman uvijek pokazivao
dostojnim dijagnoze.
Iz svoje torbe izvadio je jednu posudu u obliku ljudskog lika,
koljenima na zemlji, kako nosi vrč na ramenu i pridržava ga lijevom
rukom. Napisan terapeutskom rukom, natpis je govorio: "Dosta mije sve
podnositi."
- Evo laksativne mješavine sastavljene od kvasca,
___i_1:1_
192
MISTERIJI OZIRISA
poznavati. Vaš će Vas trbuh pustiti na miru, zaboravit ćete svoj
probavni trakt i vjerovat ćete da ste dobra zdravlja. Fatalna pogreška,
no što ja tu mogu? Vidjet ćemo se poslije podne.
Neumoran kao mrav, Goua se otišao pobrinuti za drugog pacijenta.
A sada je bio red na generalu Sepiju da se pojavi pred vođom
provincije.
- Vaše zdravije, gospodaru?
- Ima i goreg, no vjerujem daje vrijeme oporavka došlo.
- Moji obrednici su spremni - izjavio je Sepi. - Voda iz Abidosa Vam
je na raspolaganju.
- Treba ti pisar pomoćni; zašto ne Iker? General je sumnjao.
- Nije li malo prerano?
- Je li ikada prerano za obuku onoga kome su bogovi ucrtali put?
- Htio bih imati više vremena da ga pripremim, ...
- Ako je on doista onakav kakvim ga smatramo - odsjekao je Djehout -
živjeti takav ritam će ga još više probuditi u sebi. Ako smo se
prevarili, bit će to samo hvalisavac više koji će slomiti zube na
svojim vlastitim iluzijama..
Sepi je poželio bolje zaštiti svog najboljeg učenika, no mogao se samo
pokoriti.
Iker još uvijek nije imao ni najmanjeg kontakta sa svojim drugovima
koji su bili ljubomorni na njega i njegove izvrsne rezultate. Nitko
nije sumnjao da je stranac najbriljantniji u razredu, daleko ispred
drugoga. Ne samo da je prodirao u značenje teških tekstova drskom
lakoćom, no još je uspijevao i u bilo kojoj vježbi zaobići sve teškoće.
I general Sepi mu je upravo povjerio redakciju jednog dekreta, koji se
odnosio na načine zemljomjerstva nakon povlačenja voda vodostaja.
Drugim riječima, Iker je bio imenovan pisarom provincije Lievre i neće
biti dugo da će napustiti školu kako bi zauzeo svoje prvo mjesto.
Nakon svoje nezgode, mladić je ispitivao kuhara prije svakog obroka.
Ovaj posljednji, znajući da ga se smatra
DRVO ŽIVOTA
193
- Večeras - upozorio gaje Sepi - večerat ćeš kasnije. Tvoj materijal je
spreman?
- Nikada se ne odvajam od njega.
- Onda me slijedi.
Iker je osjetio da ne treba postavljati pitanje. General je izgledao
kao vojnik spreman napustiti bitku nesigurna kraja.
Na orijentalnoj obali Nila, na vrhu jednoga brežuljka, bili su
izdubljeni grobovi gospodara provincije Lievre. Sjedne strane
dominirala je rijeka, s druge pustinja u kojoj se udubljivala staza što
je vijugala između dvije litice.
Osvijetljeno brojnim bakljama, čuvano od dva vojnika, zdanje vječnosti
pripremljeno za Djehoutvja bilo je impresivno, sa svojim dubokim
portikom koji su pridržavala dva stupa s kapitelima u obliku palminog
lišća, njegova velika pravokutna soba i njegova krajnja kapela.
Iker je ostao nepokretan na pragu.
- Naredio sam te da me slijediš - podsjetio gaje Sepi. Stegnuta grla i
oklijevajuća koraka, mladić je ušao u
grobnicu.
Djehoutv je stajao ispred kapelice u dnu. Odjeven u običnu pregaču kako
se nekoć nosila, činio se još većim i širim nego obično.
Iznenada, nastupila je sjena.
Dva obrednika, noseći vrčeve. Smjestili su se s obje strane vođe
provincije. Posljednja upaljena svjetiljka bila je ona koju je držao
general Sepi.
- Izgovori svoje formule - zatražio je od Ikera. - Kroz tvoj glas,
postat će stvarnost.
Mladi pisar pročitao je prekrasno pozlaćen papirus.
- Neka voda života očisti Gospodara, neka sakupi svoje energije i neka
osvježi njegovo srce.
Dva obrednika podigla su vrčeve iznad Djehoutvjeve glave.
Iker je očekivao da će poteći voda, no bio je zaslijepljen zrakama
svjetlosti koje su omotale tijelo starog čovjeka.
Prisiljen da zatvori oči, Iker je vjerovao daje žrtva iluzije.
.-!_:i_ j____i ¦
194 MISTERIJI OZIRISA^
Blijeda svjetlost odijevala je sada Djehoutvja, koji se činio
pomlađenim nekoliko godina.
- Ti koji si želio upoznati Zlatni krug Abidosa - rekao je general Sepi
- gledaj ga kako djeluje.
38
Iker nije oka sklopio te noći.
Svi detalji čudne ceremonije urezali su mu se u pamćenje i uzalud je
pokušavao shvatiti značenje izuzetnih riječi koje je izgovorio general
Sepi.
Međutim, trebao je pronaći trag onih koji su ga htjeli ubiti i otkriti
razlog njihovih djela; isto je tako trebao prodrijeti u misterij
Zlatnog kruga Abidosa i ponovno vidjeti uzvišenu svećenicu u koju je
svakim danom bio sve zaljubljeniji.
Previše zadataka, previše teških zadataka i nemogućih misija za jednog
samog čovjeka, koji je uz to i bez bogatstva... No ne i za Ikera!
Naravno, sumnja, dakle očaj, pokušali su ga tisuću i jedan put
preplaviti. Na njemu je bilo da zadrži njihove napade i da ureze svoj
put, tamo gdje on nije postojao.
Iskušenja i poteškoće učvršćivale su njegovu odlučnost. Ako se pokaže
da ih nije u stanju prevladati, bit će to dokaz njegove nedostojnosti.
Tada će njegov život biti beskoristan.
- Pisara Ikera traže u palači vođe provincije - najavio je glas jednog
glasnika.
Pozvani se odjenuo na brzinu, uzeo svoj materijal i stavio ga u jednu
od torbi koje je sada Sjeverni Vjetar mogao nositi, a da se ne umori.
Djehoutv se već smjestio u svoju najudobniju nosiljku.
- Hajdemo - naredio je.
Iker je očekivao da će biti uključen u kohortu pisara koji
Će sliiediti svop pnsnnrlara kakn hi htlip7i1i niponu?
ivi^vp ............
196
MISTERIJI OZIRISA
No bio je sam i, na nekoliko trenutaka, zgrabila ga je panika. Kako će
on, početnik, uspjeti zamijeniti nekoliko profesionalaca? Budući da mu
nisu ostavljali izbora, neće posustati.
Djehoutv se kretao duž kanala koji je prolazio kroz provinciju,
promatrao zelene i močvarne zone rezervirane za divljač, zatim je
pretrčao dio poljoprivredne zemlje, u kojoj je susreo seljake, vrtlare,
uzgajivače vinove loze i pastire. Posjetio je potom ateliere grnčara,
stolara i tkalaca, zatim je razgovarao s trgovcima i zlatarima kojima
je preporučio da bdiju nad kvalitetom svojih proizvoda, u padu ovih
posljednjih tjedana.
Djehoutvjeva energija bila je iznenađujuća. Poznavajući svakog svog
službenika, koristio je uvijek pravu riječ i davao samo konstruktivne
primjedbe. Nijednog trenutka vođa provincije nije odavao ni najmanjeg
znaka umora.
Njegov pisar pokazao se na visini, iako je njegovo zapešće bilo bolno
od zapisivanja svih razgovora.
Naposlijetku, Djehoutv se vratio u svoju palaču gdje se osvježio
svježim pivom, koje su jednako tako ponudili i Ikeru čiji je rad već
procijenio.
- Ne snalaziš se loše - pripomenuo je. - Napisat ćeš zaključak koji će
mi poslužiti da provjerim ostvaruju li predložene smjernice
odgovarajuće rezultate. Rasprava je važna, no samo se djela računaju.
- Je li obred djelo?
- To je čak najuzvišenije djelo, budući da doziva u sadašnjost ono što
su bogovi učinili prvi puta.
- Ono što Vam se dogodilo jučer uvečer, gospodaru...
- To je bila neka vrsta regeneracije, neophodne za čovjeka mojih godina
opterećenog svim tim teškim odgovornostima. Jesi li svjestan bogatstva
ove provincije i koliko je neophodno raditi zdušno da bi se ono
očuvalo? Nitko ovdje ne uzmiče pred svojim zadatkom. A ako netko vara,
vrlo brzo ga otkrijem. Tu lijepu ravnotežu može uništiti jedan čovjek -
faraon Sezostris. On je naš neprijatelj, Ikeru.
DRVO ŽIVOTA
197
bez veze... Je li mu tako otkrivao ime onoga koji je želio njegovu
smrt?
Djehoutv se mogao pokazati zadovoljnim bogatstvom svoje poljoprivrede,
no manjak informacija s dvora u Memfisu izazivao je u njemu tjeskobu.
Ta izolacija, ne pokazuje li ona da kralj sumnja u njegovo suučesništvo
s pobunjenicima u Sichemu? U tom slučaju, trebat će uzeti svoju
hodočasničku palicu i sazvati druge vođe provincija kako bi odbio
neminovan faraonov napad.
To nije bilo i mišljenje generala Sepija. On nije vjerovao u taj savez
zbog okolnosti koje će, iz njegove perspektive, dovesti do teškog
poraza, predvidivog za cijelu konfederaciju. Bolje je bilo pregovarati
izravno sa Sezostrisom i pokušati ga uvjeriti u Djehoutvjevo gledište.
Ovaj posljednji je oklijevao.
I njegova izgovaranja, tako netipična za njegov karakter, činila su ga
iritantnim.
Jedan crni ibis stao je nedaleko Ikera i uporno ga promatrao. Zatim je
učinio nekoliko koraka prije nego je stao i ucrtao znak svojih kandža
na tlu. Svojim kljunom ugravirao je vrh trokuta prije nego je poletio.
- Što misliš o tome? - upitao je Djehoutv.
- Naučio sam da možemo s punim povjerenjem piti vodu koju pije ibis,
koji nam prenosi iskonsko svjetlo iscrtavajući znakove. Evo jednog od
njih, gospodaru: trokut, prvi izraz stvaralačke misli. Drugim riječima,
napravite i Vi sami nešto veliko i Vaše brige bit će riješene.
- Tvoj profesor te dobro podučio. To bi, zapravo, moglo biti rješenje.
U Djehoutvjevom duhu upravo se rađao nevjerojatan projekt. Ako ga
uspije realizirati, čak i Sezostris će biti zadivljen.
- General Sepi mije govorio o Zlatnom krugu Abidosa -napredovao je
Iker. - Volio bih...
- General Sepi je otišao u misiju neograničena trajanja. A ti, ti ćeš
imati puno posla. Od večeras, stanovat ćeš u palači u kojoj je za tebe
rezerviran ured. Sakupit ćeš izvješća koja se odnose na snage i
slabosti moje provincije i izvući ćeš najvažnije
198
MISTERIJI OZIRISA
Sjedeći na jednoj stolici od trstike, Poprečna Njuška proždirao je but
gazele dok je Shab Iskrivljeni dangubio promatrajući cvat papirusa kako
pleše na vjetru.
- Dosta smo čekali, Iskrivljeni. Vrijeme je da krenemo. Shabu je
ponestalo argumenata. Ovaj je put čak i on znao
da se Glasnik više neće vratiti. Lišen jednog takvog vođe, ponovno je
postao osrednji lopov bez budućnosti.
- Oformili smo dobru ekipu - procijenio je Poprečna Njuška
- nitko nam neće odoljeti. Pred nama su bogati gradovi Delte! Zaboravi
prošlost, prijatelju, i krenimo na put prema budućnosti.
Krik patnje ispunio je vlažni zrak močvare.
- Promatrač... Promatrač je napadnut!
Ratnici, koje je obučio Poprečna Njuška, dograbili su svoje oružje i
krenuli kako bi okružili i slomili neprijatelja. Pojava Glasnika
skamenila ih je na mjestu.
- Koji od mojih vjernika bi se usudio sukobiti sa mnom?
- Vi... Pobjegli ste im! - uzviknuo je Shab, očaran.
- Onda - pitao je Poprečna Njuška - Onda... Zar ste srušili zidine
zatvora?
- Još bolje: naši neprijatelji vjeruju da su pogubili Glasnika. Za
Egipćane više ne postojim. Imamo dakle još jednu prednost! Možemo
djelovati u sjeni a da nitko ne posumnja odakle dolaze udarci.
Shab Iskrivljeni upijao je riječi svojeg vođe.
- Ne treba li nastaviti širiti pobunu u Kanaanu, gospodaru?
- Faraon Sezostris reagirao je s najvećom snagom i učvrstio cjelinu
svoje regije svojom vojskom. Novi garnizon u Sichemu sastavljen je od
pravih vojnika koji će se žestoko oduprijeti svakom pokušaju zavođenja.
Prolazeći kroz utvrde i sela, postao sam svjestan kukavičluka
stanovnika. To su ovce nesposobne da se pobune protiv okupatora i dati
život kako bi nametnuli vladavinu pravog Boga. Osloniti se na njih bilo
bi smiješno.
- Ja, mene to ne iznenađuje - izjavio je Poprečna Njuška.
- Ti komedijaši, nikada im nisam vjerovao! Mi, mi nismo kukavice.
- Sigurno imate novi plan - nastavio je Shab, uznemiren.
- Avantura ju Sichemu bila je jako korisna - potvrdio je
DRVO ŽIVOTA
199
- Onda - upao je Poprečna Njuška - počinjemo s farmom ili s gradom?
- Izaberi bolje rješenje.
- Osamljena farma, s malo ljudi. Treba pobijediti, A što se tiče
plijena...
- Ti ćeš zadržati sve. Shab, pet ljudi i ja osobno smjestit ćemo se u
Memfisu.
- Memfis... Ali grad je pun policajaca!
- Nećemo tamo počiniti nikakva zlodjela. Naprotiv, stopit ćemo se sa
stanovništvom kao pošteni trgovci kako bi prikupili stoje moguće više
informacija. Moram bolje upoznati tog faraona i njegovo okružje kako
bih ga mogao pobijediti. Tako ćemo si za cilj odrediti da steknemo
saveznika unutar same palače.
- Nemoguće! - procijenio je Poprečna Njuška.
- Nema drugog rješenja, moj prijatelju. Ti, zahvaljujući svojim
napadima, ti ćeš se obogatiti i osigurati mi neophodnu pomoć kada je
budem tražio. I nikada nećeš ni pomisliti da me izdaš, zar ne?
Glasnikov pogled bio je strasniji od pogleda pustinjskog demona.
Poprečna Njuška znao je da čovjek s turbanom čita njegove namjere i
nije imao nikakva načina da ga iskoristi.
Glasnik mu je položio ruku na rame, a on je imao dojam da su mu se
kandže grabežljivice žarile u meso.
- Ti imaš samo svoju malu sudbinu kradljivca, a ja ti nudim položaj
ubojice koji će terorizirati cijelu zemlju. Prestani se ponašati kao
jadni lopov i shvati da vježba najviše moći počiva na dva temelja:
nasilju i korupciji. Ti ćeš biti prvi, Shab drugi. Bogatstvo će ti
nagraditi, moj vjerni prijatelju, i imat ćeš sve što želiš. No moraš
biti strpljiv, udarati samo pod maskom i napredovati dobro sračunatim
koracima.
Po prvi puta, Poprečna Njuška je bio uvjeren Glasnikovim govorom. Taj
čovjek bio je istinski ratni vođa koji je znao razviti i nametnuti
strategiju. Njega slušati značilo je snagu, a ne slabost.
- Što se mene tiče, u redu je - odlučio je Poprečna Njuška.
DRVO ŽIVOTA
201
39
Pod kritičkim okom Velikog Rizničara Senankha specijalisti su dijelili
upute osoblju zaduženom za čišćenje kanala i učvršćivanje brana zbog
buduće poplave.
S obzirom na opseg zadatka, seljaci su se uzbudili zbog naporna posla,
koji se sastojao od stavljanja nanosa zemlje na vrh nasipa, čišćenja
vodenih putova i bazena te zatvaranja pukotina. Snažna lipanjska
vrućina činila je rad napornim, no svatko je bio svjestan svoje
važnosti. Sve je trebalo biti spremno kako bi primilo ogromnu količinu
vode koja će služiti, do sljedeće poplave, navodnjavanju polja i
vrtova. Jedne su ekipe slagale rezerve suhog drveta za zimu, druge su
još ispunjavale staklenke suhim voćem, prehrambenom namirnicom
neophodnom za prve dane poplave u tijeku koje se Nilom neće moći
ploviti. Prisiljena živjeti neovisno, neka sela trebala su se pobrinuti
za prehranjivan]e svojih stanovnika.
Naizgled, sve je dobro išlo. No Senankh je čekao ključnu informaciju iz
južne provincije, koju mu ju je trebao donijeti vojni časnik. Odmah se
lice veseljaka namrštilo. Dok se trudio kušati solidan doručak, nije
imao više ni najmanja teka.
Korakom opreznijim nego obično, vratio se u Ministarstvo radova
Faraona, gdje je njegov kolega Sehotep prekinuo svoje savjetovanje kako
bi ga bez odgode primio.
Senankh mu je najavio lošu vijest.
^...... .... - Trphamn li imr>7nriti Nipanvn Vplirnnctvn ili mu ie
hnlifi
L....
sakriti istinu?
- U pravu si kada postavljaš to pitanje - procijenio je Sehotep. Ako
obavijestimo kralja, neće ostati pasivan i sigurno će poduzeti
neumjerene rizike. No mi smo članovi savjeta i šutjeti bi značilo
počiniti strašnu pogrešku.
- Ja sam istog mišljenja.
Dva ministra su, dakle, zatražila da budu primljena. Senankh je uzeo
riječ.
- Nekoliko promatranja to potvrđuju, Veličanstvo, ciklame puštaju
korijenje u dubinu kako bi se opskrbile vodom. Taj fenomen ne ostavlja
mjesta nikakvoj sumnji; vodostaj će biti jako nizak. Drugim riječima,
nakon tri osrednje godine koje nam nisu dozvolile da upotpunimo svoje
rezerve žitarica, prijeti nam glad.
- Ta katastrofa ne događa se slučajno - prosudio je Sezostris.
Ozirisova se akacija u Abidosu suši, gospodar vodostaja nam tako daje
do znanja svoje nezadovoljstvo. Moram se vratiti u Elefantinu kako bih
štovao i ponovno uspostavio sklad.
Upravo to je bila odluka koje su se bojali dvojica ministara.
- Veličanstvo - podsjetio je Senankh - područje nije sigurno. Vođa ove
provincije jedan je odlučni protivnik koji raspolaže policijom čija je
žestina na glasu. Osim toga, da biste stigli u Elefantinu, morate proći
nekoliko neprijateljskih predjela. Nema nikakve sumnje da će Vaš brod
biti napadnut.
- Misliš li da podcjenjujem te opasnosti? Ipak, daleko je ozbiljnija
opasnost glad. Kakvi god da su rizici, moram ih preuzeti.
- U tom slučaju, Veličanstvo - predložio je Sehotep - treba
mobilizirati naše trupe.
- Ne treba ih nikako povući iz zemlje Kanaan. Samo jaka prisutnost
policije održat će mir koji smo uspostavili. Zadovoljit ću se flotom
sačinjenom od lakih brodica. Neka bude spremna krenuti što prije.
General Nesmontou bio je sam izabrao dvadeset brodova
202
MISTERIJI OZIRISA
i nije se libio to reći vladaru, koji gaje pažljivo saslušao.
- Priznajmo, Veličanstvo, neka Vaš novi saveznik Ouakha nije licemjer i
neka ostane neutralan. To nije razlog da zaboravite petoricu ostalih!
Osim toga, tu su i trojica: Khnpum-Hotep, Djehoutv i Oukh. Uzalud im
hotep, "mir" u njihovu imenu, oni samo sanjaju o tome da povećaju svoju
policiju. Srećom, tako su vezani uz svoje obiteljske privilegije da su
se nesposobni ujediniti. Za pretpostaviti je da ćete svladati tu
prepreku požurite li se Oup-Ouaoutu, vođi provincije Asiout. Jedan
pravi ratnik neće oklijevati da se baci u jednu mučeničku ofenzivu!
Ako, nekim čudom, uspijemo doći do Elefantine, ostat će najgore,
Sarenpout, sa svojim naoružanim snažnim bandama Nubijaca koji su više
žestoki nego divlji. Nadam se da sam bio jasan, Veličanstvo.
- Ne bi mogao više, generale. Moje brodice, jesu li spremne?
-Ali, Veličanstvo...
- U svakom životu dođe trenutak kad jedno ljudsko biće, bez obzira na
svoj položaj, treba dokazati svoju pravu vrijednost. Za mene, taj
trenutak je stigao i svatko to zna. Ili ću spasiti Egipat od gladi ili
nisam dostojan da njime upravljam.
- Ipak trebate znati da nemate nikakvih izgleda i da će ta ekspedicija
završiti katastrofom.
- Ako nam sjeverni vjetar bude naklonjen i naši mornari spremni,
profitirat ćemo jednu ne malu privilegiju: brzinu.
- Izabrao sam najbolje. A strah od smrti učinit će ih još
učinkovitijima.
Kako su naredbe bile naredbe, stari general nije postavio više nijedno
pitanje. I pod njegovom komandom, nitko nije ustuknuo.
Medes je patio od dijareje koju nisu izazvale ni vrućina ni hrana, već
strah da će vidjeti kako se pojavljuju brodice loših namjera. Na ideju
da će ga probosti strelica ili rasporiti mač, njegova crijeva su
popuštala. I nije ga ni prisutnost Protektora Sobeka razuvj era vala.
Unatoč svojim sposobnostima, što on
DRVO ŽIVOTA
203
Medes je zamišljao drugačije svoje prvo službeno sudjelovanje u jednom
kraljevskom putovanju; trebalo mu je međutim pokazati držanje, a da se
ne uputi nijedna kritika povodom te lude avanture u kojoj će poginuti
sva vlada Egipta.
- Ne ide? - upitao ga je Sehotep, Nositelj kraljevskog pečata, sa
zlobnim smiješkom.
- Ide, ide, no ovo teško vrijeme izokreće mi želudac.
- U mom slučaju, oluja će uskoro izbiti.
- Onda treba pristati. Naši čamci nisu dovoljno robusni da izdrže bijes
Nila.
- To je sigurno. Popijte malo mlakog piva i pojedite grožđa, to će Vam
smiriti grčeve.
U trenutku kad je flota pristupala prvoj opasnoj zoni, nebo se
otvorilo. Munje su ga cijepale, grmljavina je tutnjala neuobičajenom
žestinom. Sve je bilo spremno za pristajanje uz rub kraljevskoga broda.
- Nastavimo - naredio je Sezostris.
- Veličanstvo - prigovorio je Nesmontou - bilo bi to prerizično!
- To nam je jedina šansa da savladamo prepreku. Mornari koje si
izabrao, nisu li najbolji?
Zaslijepljen, Medes je primijetio da glavna lađa ostaje u sredini
rijeke i suočava se s olujom dok je ostale slijede.
Na rubu nesvjestice, pobjegao je u svoju kabinu kako ne bi prisustvovao
utapanju.
Bijesni valovi tresli su trup broda, jarboli su se savijali do točke
sloma, spremišta za sisaljke su bila otrgnuta. Dva mornara pala su u
vodu, nitko ih nije mogao spasiti.
Sezostris osobno upravljao je kormilom. Jako spretno, izuzetne
koncentracije, suočio se bez slabosti sa Sethovim bijesom.
Kada je svjetlost probila guste crne oblake, Nil se počeo smirivati i
kralj je ponovno povjerio šipku kapetanu.
- Želeći nas uništiti - razmišljao je Sezostris - Seth nam je pomogao.
Prinesite mu dar.
Monarh je upalio jednu baklju na kojoj je zapalio komadić pečene zemlje
koja je predstavljala mužjaka Oriksa probodenog
204
MISTERIJI OZIRISA
oduprijeti se i najžešćim vrućinama. Nije li prenio dio te osobine i na
kralja?
- Prošli smo - zaključio je general Nesmontou. - Evo trojice vođa
provincija u situaciji u kojoj ne mogu intervenirati!
Taj lijepi optimizam bio je kratka trajanja.
- Sada - najavio je - tu su Assiout i onaj ratnik Oup-ouaout. Treba
predvidjeti žestoku borbu.
Noć je pala kad se flota približila drugoj opasnoj zoni. Nakon nekoliko
dana neprekidne plovidbe, organizmi su bili iscrpljeni. I nitko se ne
bi usudio riskirati ploviti u tmini, pogotovo u tom razdoblju, kad su
hirovi rijeke mogli biti jednako strašni kao i nosorozi.
- Predlažem dva dana odmora kako bismo pripremili suočavanje -
predložio je Nesmontou.
- Nastavit ćemo - odlučio je Sezostris. Stari general se zagrcnuo.
- Ako se osvijetlimo neophodnim brojem baklji, Assioutova policija
lako će nas primijetiti!
- Zato će baklje ostati ugašene.
- Ali, Veličanstvo, to...
- Znam, Nesmontou. Iskušati sudbinu je jedino rješenje. Na pramcu prve
lađe, Sezostris je dao upute o brzini i
smjeru. I te noći mladog mjeseca, zadatak se posebno zaoštrio. Faraon
nije počinio nijedne pogreške, nijedno božanstvo nije se usprotivilo
njegovoj akciji i flota je klizila na mirnoj vodi.
Nesmontou nije bio ponosan što služi čovjeka takva karaktera kao što je
bio Sezostris. Međutim, monarhova reputacija nije prestajala rasti među
vojnicima i mornarima. Čega su se imali bojati kad im je zapovijedao
vođa koji se i sam uključio u akciju?
Ipak, spektakl koji su promatrali putnici činio ih je sumornima.
Približivši se Elefantini, čamci su bili ispucali. Ljudi i životinje
patili su od nesnosne vrućine, a sunce je spalilo kulture. Magarci su
nastavljali raditi, noseći vreće žitarica od jednog sela do drugog dok
su seljaci dovršavali vršidbu. Svaki korak,
DRVO ŽIVOTA
205
- Veličanstvo - zaključio je Nesmontou - primijetili su nas. General je
pokazao jednog Nubijca, koji je sjedio na vrhu
palme i živo gestikulirao prema kolegi koji je bio smješten malo dalje
od njega. Od drveta do drveta, obavijest o dolasku nepoznatog broda
širila se brzo do vođe provincije Sarenpout.
- Ne bi li bilo razborito zaustaviti se i razraditi strategiju? -
upitao je Nesmontou.
- Nastavit ćemo.
Vjetar se spustio, veslači su sporo napredovali, srce vojnika jako je
tuklo. Požuriti se na lokalnu policiju, brojnu i dobro naoružanu, nije
bio zadovoljstvo. Bez čuda, bitka je bila unaprijed izgubljena.
Nakon razdoblja relativnog mira tijekom kojeg se njegovo zdravlje
povratilo, Medes je osjetio iznova bolne grčeve u abdomenu. Policija
Sarenpouta bila je na glasu zbog svoje okrutnosti.
A ako se neizbježan poraz Sezostrisa, nesvjesnog superiornosti njegova
neprijatelja, pretvori u pobjedu Medesa? Trebao bi skočiti na obalu u
pogodnom trenutku, predati se vojnicima Sarenpouta, odati se olakšanju,
otkriti tajne dvora u Memfisu i predložiti savez.
Tankih živaca, Sobek se pripremao braniti svog kralja po cijenu
vlastita života. Prije nego mu se uspio približiti, neprijatelj će
podnijeti takve gubitke da će možda na kraju ustuknuti. U svakom
slučaju, trebalo bi vjerovati.
Sehotep se činio tako napetim kao gost pozvan na banket tako prestižan
da nije smio izostati ni pod kakvim izgovorom. Tko je mogao zamisliti
da će ga izjedati strah?
- Evo ih, Veličanstvo - najavio je general Nesmontou ozbiljna lica.
Vođa provincije Sarenpout nije olako shvatio prijetnju budući da su se
svi njegovi brodovi rasprostrli po Nilu.
- Nisam znao da ih ima toliko - žalio je stari general.
- Njegova provincija je najprostranija u Gornjem Egiptu. Ne uživa li
Sarenpout najbolje u svojim bogatstvima? Evo napokon još jednog
odličnog službenika koji nije shvatio bitno:
206
MISTERIJI OZIRISA
neba i zemlje, čije je jamstvo Faraon.
- Ako treba, Veličanstvo, borit ćemo se. No je li masakr doista
potreban?
40
Faraon Sezostris gledao je kako se približava brod vođe provincije
Sarenpout, koji je stajao na pramcu. Široka lica, niska čela, otvorenih
očiju, izbočenih jagodica. Zatvorenih usta i naglašene brade, gospodar
mjesta imao je muskulaturu čovjeka od akcije, neukrotivog i energičnog.
Na grudima, amajlija u obliku magičnog čvora ukrašena lancem bisera.
Bez oklijevanja, popeo se na kraljevsku lađu.
- Veličanstvo - izjavio je iritiranim glasom - žalim što nisam bio
službeno obaviješten o Vašem posjetu. Budući da ste osobno krenuli,
pretpostavljam daje motiv ovog putovanja od najveće važnosti. Zato Vas
pozivam da me slijedite u moju palaču, gdje ćemo razgovarati skriveni
od nepoželjnih ušiju.
Kralj je prihvatio.
Sarenpout se vratio na svoj brod, a pratnja se uputila smjerom prema
glavnom pristaništu Elefantine.
- Odbijte - savjetovao je general Nesmontou. - Na zemlji vas je
nemoguće braniti. Nema nikakve sumnje, to je trik.
Sezostris je šutio do pristajanja.
- Neka me nitko ne slijedi - naredio je kralj silazeći s mostića.
Okružen policajcima Sarenpouta koje je premašivao za dobru glavu,
monarha su na pragu palače dočekala dva psa vođe provincije, jedan crni
mužjak, izdužen, fine glave i dugačkih
Hcili=>Vr> maniti Hniotu nVniata ictjitmitiVi HniVi
208
MISTERIJI OZIRISA
- Zove se Gazelle - precizirao je Sarenpout - i štiti ju Dobri Sudrug.
Bdije nad njom kao da mu je majka.
Dobri Sudrug približio se kralju i liznuo mu ruku. Kada je
uspostavljeno povjerenje, Gazelle se protrljala uz vladarev list.
- Rijetko se moja dva psa pokazuju tako prijaznima prema strancu -
čudio se Sarenpout.
- Nisam stranac, već faraon Visokog i Niskog Egipta. Kratak trenutak,
Sarenpout je izdržao kraljev pogled.
- Uđite, Veličanstvo.
Slijedeći dva psa koji su pokazivali put, Sezostris je ušao u raskošnu
palaču i došao do primaće odaje s dva stupa oslikana cvjetnim motivima,
gdje se već nalazio Ouakha, vođa provincije Kobra.
Starac se ustao i poklonio.
- Ako nisam uništio Vašu flotu - objasnio je Sarenpout - to je zbog
intervencije ovog ovdje prisutnog mog prijatelja. Uvjeren je da želite
izbjeći katastrofu. Tako me zamolio da se ne suprotstavim Vašem
pokušaju da savladate vodostaj.
- Upravo to je moja namjera, Sarenpout.
- D. ozvolite mi da budem iskren, Veličanstvo. Taj se argument čini
dosta neuvjerljivim! U stvari, vi ste ovdje kako biste nametnuli svoj
jaram u mojoj provinciji.
- Sa samo dvadeset lakih brodica? Sarenpout je bio zbunjen.
- To je malo, slažem se, ali...
- Počnimo s bitnim: s Maat, vječnim pravilom života. Ona je ta koja
stvara red u svijetu, ona stvara godišnja doba, ona je pravednica i
pravda, stvara dobru vladavinu i skladnu ekonomiju. Zahvaljujući Maat,
naši običaji dozvoljavaju božanskim snagama da ostanu na našoj zemlji.
Onaj tko želi štovati Maat treba slijediti put ispravnosti u misli, u
riječima i djelima. Jesi li ti od tih, Sarenpout?
- Kako možete i sumnjati, Veličanstvo?
- U tom slučaju, zaklinješ li se na Faraonov život da si nevin u
zločinu počinjenom protiv Ozirisove akacije u Abidosu?
Začuđenost vođe provincije nije se činila hinjenom.
- Što... Što se događa ondje?
t*« X«!.-. 1* 1 * *
DRVO ŽIVOTA
209
tako i životna tekućina koju širi Oziris riskira da nam učini nažao i
osudi cijelu zemlju na glad. Ovdje se, u Elefantini, rađa tajni izvor
Nila. Ovdje počiva jedan od oblika Ozirisa. Upravo ovdje njegov je mir
bio uzburkan kako bi spriječio rijeku da se razlije onima kojima je
potrebno.
Rezoniranje monarha potreslo je Sarenpouta, koji ga je međutim odbio
prihvatiti.
- Nemoguće, Veličanstvo! Nitko se ne bi usudio pristupiti području
Biggeha, nikakva ljudska prisutnost ondje nije dozvoljena. Moji
policajci čuvaju stražu, njihova budnost nije bila iznenađena.
- Uvjeren sam u suprotno i moja je zadaća ponovno uspostaviti protok
energije, koji bijaše prekinut. Dozvoli mi slobodan pristup otoku.
- Čuvari s onog svijeta će Vas ošinuti gromom!
- Riskirat ću.
Shvativši da ovaj kralj, koji je fizički podsjećao na diva, neće
ustuknuti, Sarenpout je prihvatio krenuti s njim i Ouakhom za Biggeh.
Nakon što su plovili duž otoka Seneh, nasuprot kojeg su se širili
kamenolomi granita, vođa provincije ostao je nepomičan na pragu prvog
vodopada, stjenovitog kaosa neprohodnog u to doba godine. Odatle je
kretala stazica zaštićena zidom od cigle. Povezivala je pristaništa
smještena na sjevernom i južnom dijelu vodopada.
- Ništa učinkovitije od te barijere za kontrolu robe koja dolazi iz
Nubije - izjavio je Darenpout ponosno. Porezi koje ubiru moji carinici
doprinose bogatstvu provincije.
Vidjevši da je vladar bio previše koncentriran na svoj zadatak da bi se
bavio materijalnim detaljima, blagoglagoljiv plemić, pomalo umoran,
povukao se u tišinu.
Jedna lagana brodica prešla je kratku udaljenost koja je razdvajala
čamac zabranjenog otoka.
- Veličanstvo, mogu li Vas još jednom, zadnji put, odgovoriti od tog
nauma?
- Ne vidim tvoje vojnike.
210
MISTERIJI OZIRISA
- No ne i sam Biggeh.
- Tko bi se usudio stupiti na taj sveti Ozirisov teritorij?
- Ipak su napali akaciju u Abidosu. Brodica je pristala.
Čudna tišina opijala je sveto mjesto. Ni pjeva ptica, čak ni daška
vjetra. Kralj se uputio u biljni labirint sačinjen od akacija, čičimaka
i tamarisa.
- Ako nam Sezostris uspije ponuditi obilan vodostaj koji nam je
neophodan, postat ću njegov vjeran sluga - zakleo se Sarenpout.
- Podsjetit ću te na tvoje obećanje - rekao je Ouakha.
Zaklonjeni lišćem, tri stotine šezdeset i pet stolova darova, koliko i
dana u godini, bili su raspoređeni oko jedne stijene. U unutrašnjosti,
spilja zvana "Ona koja zaklanja svog gospodara", odnosno Ozirisa.
Na svakom stolu darovi, bokali puni mlijeka. U sve dane dragocjena je
tekućina, koja dolazi od zvijezda, bila obnavljana moćnim snagama koje
su djelovale izvan ljudskog pogleda.
Pet tih bokala, simbolizirajući pet zadnjih dana u godini posebno
posvećenih Isisu i Ozirisu, bilo je razbijeno.
Sezostris je shvatio zašto je vodostaj bio katastrofalan. Netko je
oskvrnuo sveto mjesto, energija više nije cirkulirala.
Tražeći neki znak kako bi otkrio krivca, kralj je otkrio komadić
tkanine, materijala strogo zabranjenog egipatskim svećenicima koji su
nosili samo lin. Onaj tko je došao ovamo nije znao za obredne navike
ili im se upravo rugao.
Šuštanje češnjaka uznemirivalo je mir mjesta. Jedan sokol i jedan
grabežljivac smjestili su se na vrhu stijene i promatrali uljeza.
- Vaš sam sluga. Osvijetlite mi put koji trebam slijediti. Sokol je
odletio, grabežljivac je ostao nepomičan.
- Milost s tobom, božanska majko. Ono što treba biti ispunjeno, bit
će.
Sarenpout nije vjerovao svojim očima. Faraon je još uvijek
DRVO ŽIVOTA
211
- Sada - izjavio je Sezostris - poznajem korijen zla.
- Jeste li ga u stanju iskorijeniti, Veličanstvo?
- Usuđuješ li se misliti da je božica napustila faraona? Gledaj u
daljinu, Sarenpout, i budi pažljiv na njezin glas.
Ponajprije, bila je to tek svjetla točka na horizontu, kao fatamorgana.
Zatim je postaja gušća dok nije poprimila oblik barke. I krhka lađica
napredovala je prema svetom otoku.
Uz rub, umorni veslač i jedna mlada žena neusporedive elegancije. Čak
ni Sarenpout, koji je imao za ljubavnice Nubijke, ljepote bez premca,
bio je začuđen.
S kojeg svijeta je dolazilo to priviđenje savršenih oblika, radosna
lica, tako svijetlog pogleda daje uzdizao dušu?
Mlada svećenica bila je odjevena u dugačku bijelu haljinu, koju je
pridržavao crveni pojas obrubljen uzduž i poprijeko žutim, zelenim i
crvenim trakama. Duga perika ostavljala joj je uši otkrivenima. Na
zaglavcima zlatne narukvice i ažurni kamen. Oko vrata skarabej od
crvenog ahata protkan zlatom.
- Tko je ona? - upitao je Sarenpout, smiren.
- Svećenica iz Abidosa čija mi je pomoć neophodna -odgovorio je
monarh. U jednom obredu namijenjenom hvatanju naklonjenih vodostaju,
ona utjelovljuje južni vjetar.
Na krmi, jedna prenosiva harfa, smotani i zapečaćeni papirus i kipić
Hapy, androginog genija rijeke.
- Pripremite darove - naredio je Sezostris dvojici vođa provincije
prije nego je iznova nestao u biljnom labirintu, ovaj put u pratnji
svećenice.
Nasuprot pežini Nila, ostali su nepomični. Sa stijene su ih promatrali
grabežljivac i sokol.
- Isis je ponovno pronašao Ozisrisa - potvrdio je faraon. Zadnja
prepreka se diže, voće je dozorilo, kanali mogu biti otvoreni i
ispunjeni novom vodom. Neka izvori Nila budu darežljivi, neka sokol
štiti kraljevsku instituciju i neka grabežljivac bude majka koja
pobjeđuje smrt.
Mlada djevojka zasvirala je harfu s četiri žice. Između kovčega i
prstena, komadić Sikomora imao je oblik magičnog^
212
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
213
bdijući da instrument, tako težak za rukovanje, zvuči smirujuce i
harmonično.
- Neka Faraon pojede Maatin kruh i popije svoj rose -pjevala je blagim
glasom u polaganom ritmu.
U pećini, tlo se pomaknulo.
Pojavila se ogromna zmija koja je načinila krug i progutala svoj rep.
- Ciklus prošle godine je gotov - rekao je vladar - i daje rođenje
novom. Proždirući samo sebe, vrijeme potpomaže vječnost. Neka zmija
izvora Nila bude hraniteljica Dvije Zemlje.
Sokol i grabežljivac poletjeli su i načinili velike zaštitničke krugove
oko monarha i svećenice, koja je slomila pečat papirusa, odmotala ga i
ušla u pećinu.
Stavila gaje u zlatnu vazu. Bez ikakvih natpisa, dokument se u nekoliko
trenutaka razgradio.
Mlada žena dala je vazu kralju.
- Pijem riječi moći, ispisane u tajni vodostaja, kako bi se utjelovile
u mojem glasu i raširile svoju energiju.
U prisutnosti Sarenpouta, Ouakhe, provincijskih plemića i gomile koja
se skupila i iščekivala, Sezostris je prinio veliki dar rađajućem
vodostaju.
Bacio je u rijeku kipić Hapy, natopljen moći tajnih izvora, zapečaćeni
papirus, cvijeće, voće, kruh i kolače.
U visini neba, Sothis je sjao. U svim hramovima Egipta svjetiljke su
bile upaljene.
Sumnje više nije bila dozvoljena: vidjevši dinamizam Nila kako se
penjao, vodostaj će biti obilan.
- Hapy, ti čiji je voda odsjaj nebeske tekućine, budi iznova naš otac i
majka. Neka samo vrhovi zemlje ostanu izranjati, kao i prvoga jutra
svijeta, kada si izišla iz Nouna, oceana energije, kako bi dala život
ovoj zemlji.
Krici radosti pozdravili su tu uzvišenu deklaraciju Sezostrisa, koji je
stao na čelo procesije u smjeru hrama Elefantine gdje su, već nekoliko
dana, izgovarane riječi moći namijenjene ojačavanju vodostaja.
- Uspio je - zaključi Sarenpout. - Ovaj kralj je istinski
- A ti - podsjetio je Ouakha - ti moraš održati svoje obećanje. Kao i
moja, tvoja će provincija odsad biti u službi Sezostrisa.
L___„,..
DRVO ŽIVOTA
215
41
Unatoč grubim uvjetima rada, mladi se seljak nije žalio. Uz pomoć svoje
supruge i trojice hrabrih seljaka, držao je mali dio zemlje dovoljno
prosperitetan da bi ih prehranio, dozvolio im kupnju namještaja i
odjeće i čak navijestio proširenje. U godinu dana ili dvije, najmit će
i izgraditi novu kuću. A ako uspije podići cijenu močvarnog zemljišta
koje se nalazilo uz njegovo polje, primit će i pomoć države.
Izgladnio, poljodjelac je ušao u kolibicu od trstike, gdje je njegova
žena obično odlagala košaru s njegovim objedom.
Ovaj put, ništa.
Uzalud je gledao i gledao, ni najmanje košarice!
Isprva nezadovoljan, zatim zabrinut, izašao je iz kolibice i naletio na
dlakavo čudovište koje gaje divlje gurnulo prema natrag.
- Bez žurbe, prijatelju! Moramo razgovarati.
Seljak je pokušao dograbiti vile, no udarac nogom u rebra teško gaje
srušio. Presječena daha, htio se podići. Šaka Poprečne Njuške ukopala
gaje na mjestu.
- Smiri se, prijatelju. U protivnom, moji će ljudi u biti jednoga od
tvojih zaposlenika. Za početak, samo za početak...
- Moja žena... Gdje je moja žena?
- U dobrim rukama, možeš mi vjerovati! No sve dok ja ne izdam naredbu,
neće je ni taknuti.
- Što želiš?
L.....
Poprečna Njuška. Tvoje je imanje previše izolirano, treba mu zaštita.
Ja ti nudim tu zaštitu. Nećeš više morati strahovati od pljačkaša i
radit ćeš u miru. Kad kažem "nudim ti", to je gotovo istina; za svaki
napor koji iziskuje plaću, uzet ću samo deset posto tvojih prihoda.
Seljak se pobunio.
- To će udvostručiti težinu poreza koji je već ionako nepodnošljiv!
- Sigurnost nema cijene, moj prijatelju.
- Odbijam.
- Kako želiš, no to je teška pogreška. Tvoji će zaposlenici biti
zaklani, tvoja žena silovana i spaljena. A ti, pridružit ćeš joj se na
lomači sa svojom djecom. Lako ćeš shvatiti da moja reputacija tako
zahtijeva.
- Ne činite to, molim Vas!
- Znaš, dobri čovječe - rekao mu je Poprečna Njuška podižući ga - mogu
se pokazati jako dobrim, no strpljenje nije moja najveća vrlina. Ili
ćeš me doslovno slušati ili smjesta krećem u akciju.
Slomljen, seljak je popustio.
- Evo, napokon si razuman! Moji ljudi i ja, smjestit ćemo se nekoliko
dana ovdje da bismo vidjeli kako radiš i kojim rezultatima se točno
mogu nadati od naše suradnje. Tako mi nećeš imati potrebu lagati. Nakon
mojeg odlaska, neprestano ćemo nadgledati tvoje imanje. Ako se
nespretno i pomisliš obratiti policiji, ni ti ni tvoji bližnji nećete
preživjeti taj glupi postupak. Vaša agonija bit će jako duga, a ona
tvoje žene posebno žestoka.
Poprečna Njuška potapšao je seljaka po ramenu.
- Sada, kako bismo zapečatili naš ugovor, idemo piti i jesti! Nakon
stoje pomišljao da izmasakrira svoje žrtve i uništi
njihovu nastambu, Poprečna Njuška je imao još bolju ideju: iznuđivanje
i ucjenu. Ostavljajući iza sebe leševe i ruševine, na kraju bi privukao
pozornost vlasti; no uzimajući bogatstva od onih koje je "štitio",
prisiljenih na šutnju, ostat će u sjeni umnožavajući odlične poslove.
Uskoro, Glasnik će biti ponosan na njega.
216
MISTERIJI OZIRISA
Memfis je oduševio Shaba Iskrivljenog. Luka, tržnica, daščare,
popularne četvrti, brujeće ulice pune Egipćana i stranaca, sve gaje
fasciniralo! Dani su mu se činili prekratkima, trebao je mjesece, ako
ne i godine, da otkrije tisuću i jednu privlačnost prijestolnice koja
je bila u stalnom pokretu i nije znala za odmor.
Glasnik, on, činio se ravnodušnim na zbrku. Uvukao se u narod kao
fantom kojeg nitko nije primjećivao. Zahvaljujući svojoj moći
zavođenja, nije kasnio s pronalaženjem skromnog boravišta povezanog s
trgovinom koja je bila zatvorena već nekoliko tjedana.
- Postat ćemo časni trgovci - rekao je Glasnik svojoj maloj trupi - i
navesti susjedstvo da nas cijeni. Pomiješajte se sa stanovnicima
Memfisa, nađite ljubavnice, posjećujte gostionice.
Takav plan bio je daleko od toga da se ne svidi zainteresiranima, koji
su čistili lokale i ukrašavali ih hasurama, košarama i policama.
Glasnik je poveo Shaba prema luci.
Iznenada, krici sreće proširili su se čitavim gradom i ulice su se
ispunile glasnom gomilom koja je zapjevala u slavu Sezostrisa.
Glasnik se obratio jednom postarijem čovjeku, malo smirenijem od svojih
sugrađana.
- Što se događa?
- Bojali smo se premalog vodostaja, no faraon se pobratimio s genijem
Nila. Egipat će imati obilnu vodu, strah od gladi je nestao.
Drhteći od sreće, prolaznik se pridružio slavljenicima.
- Loša vijest - prepoznao je Glasnik. - Nisam mislio da bi se Sezostris
usudio kročiti na sveto tlo Biggeha i upustiti se do skrivenih izvora
Nila.
- Vi... Vi ste bili ondje? - začudio se Iskrivljeni.
- Pet stolova darova posljednjih dana godine bili su oskvrnuti,
kruženje energije bilo je prekinuto. No ovaj monarh imao je hrabrosti
prijeći barijere i uspostaviti red na mjestu nereda. To je opaki
protivnik kojeg neće biti lako pobijediti. Naša pobjeda time će biti
samo ljepša.
Shab Iskrivljeni se preplašio.
DRVO ŽIVOTA
217
višestrukih moći. Ništa, čak ni najsvetije, nije ga zaustavljalo.
Kako je savršeno poznavao Memfis, Glasnik se bez oklijevanja upustio u
slijed uličica smještenih iza luke i na kraju je pokucao četiri puta na
mala vrata jedne trošne kuće.
Vrata su se otvorila.
Kako bi ušli u jednu prostranu odaju zemljanog poda, Glasnik i njegov
učenik morali su sagnuti glavu.
Trojica bradonja naklonila su se pred učiteljem.
- Hvala Bogu, gospodaru - rekao je jedan od njih - živi ste i zdravi!
- Ništa me neće spriječiti da ispunim svoj zadatak. Imajte povjerenja u
mene i pobijedit ćemo.
Svi su sjeli i Glasnik je počeo s molitvom.
Njihov diskurs bio je reprezentativan, obrađivao je iste teme s
krajnjom upornošću: Bog mu je govorio, bio je jedini njegov tumač,
nevjernici će biti podređeni silom, krivovjerci pogubljeni, žene više
ne smiju uživati nepodnošljive slobode koje im je davao Egipat. Izvor
svih zala: faraon i kraljevsko umijeće oživotvorenja Maae. Kad napokon
budu uništeni, Glasnikova doktrina izbrisat će granice. Čitava zemlja
bite će samo jedna, kojom će upravljati istinska vjera.
- Obrijte se - naredio je Glasnik svojim vjernicima - obucite se na
memfiški način, stopite se s gradom. Ostale upute će slijediti.
Fasciniran govorom svog učitelja, Shab Iskrivljeni pričekao je da izađe
iz kuće kako bi ga upitao.
- Gospodaru, ti ljudi, nisu li to Kanaanci iz Sichema?
- Uistinu.
- Jeste li odlučili da ih vratite u Memfis?
- Ove ovdje, i mnoge druge.
- Niste, dakle, odustali od toga da oslobodite Kanaan!
- Nikada ne odustajem, no treba se znati prilagoditi. Nagrist ćemo
egipatsko društvo iznutra, a da i ne posumnja. I upravo će nam Memfis,
tolerantan i šaren, i sam dati otrov kojim ćemo ga ubiti. Trebat će nam
beskrajno vremena i strpljenja, moj vjerni prijatelju, i morat ćemo
isto tako koristiti oružje.
Shab Iskrivljeni nije bio na kraju s iznenađenjima.
218
MISTERIJI OZ1RISA
Glasnik se obratio čuvaru na nepoznatom jeziku.
Čuvar mu je dozvolio prolaz, isto tako i Shabu.
Dvojicu posjetitelja primila je jedna topla i brbljava osoba čije su
oble forme odavale ljubav prema dobroj hrani.
- Napokon Vas evo, gospodaru! Počeo sam se brinuti.
- Nevažne neprilike.
- Prijeđimo u salon. Moj kuhar priprema kolače koji bi oduševili i
najzahtjevnije palače.
Shab Iskrivljeni nije se dao moliti, no Glasnik nije ni taknuo
slastice.
- Gdje smo stigli? - upitao je ozbiljnim glasom tako daje atmosfera
postala ledena.
- Stvari napreduju, gospodaru.
- Jesi li siguran u to, moj prijatelju?
- Znate, nije lako! No prva ekspedicija uskoro će krenuti.
- Neću tolerirati nikakav incident - precizirao je Glasnik.
- Možete računati na mene, gospodaru!
- Koje si polazište izabrao?
- Mali gradić Kahoun. Ima veliku važnost u očima faraona Sezostrisa.
Imam ondje dobre veze, naši ljudi ubacit će se ondje bez problema.
- Nadam se da se ne varaš.
- Volim si dati više vremena nego što je predviđeno, gospodaru, i ne
počiniti nijednu pogrešku. Vidjet ćete, Kahoun je uistinu dobro mjesto.
Taj kralj je jedan lukav čovjek koji se zna dobro pripremiti i nema
nikakva povjerenja u dvor u Memfisu.
Glasnik se čudno nasmiješio.
Da, taj je put bio dobar. Njegova mreža dobro je funkcionirala.
Napetost je popustila, njegov domaćin je to iskoristio da proguta jedan
ogroman kolač koji je bio natopljen sokom od korube. Shab gaje
oponašao.
- Pretpostavljam da je faraon čvrsto stegnuo svoje okruženje -
nastavio je Glasnik.
- Na žalost da, gospodaru. Prema glasinama koje mi se čine
vjerodostojnima, Kraljevska Kuća sada je samo ograničeno
DRVO ŽIVOTA
219
- Znaš li njihova imena?
- Previše je govorkanja... Pretpostavlja se čak daje kralj odlučio
slomiti vrat vođa provincije koji su mu neprijateljski, noja u to ne
vjerujem. Takav postupak izazvao bi građanski rat.
- Imaš li vezu u palači?
- Gospodaru, to je jako delikatno i...
- Treba mi.
- Dobro, dobro... Pobrinut ću se za to.
- Mogu li računati s tobom, moj vjerni prijatelju?
- O da, bez ikakve sumnje!
- Do skora.
Shab Iskrivljeni progutao je i posljednji kolač. Slastice njihova
domaćina bile su neusporedive, no ovaj posljednji nije ga se uopće
dojmio. Na sigurnoj udaljenosti od lijepog i tako diskretnog zdanja,
osjetio se obveznim da povjeri svoje dojmove svom učitelju.
- Taj čovjek mi se ne sviđa. Jeste li sigurni da Vam ne laže?
- Taj bogati pregovarač je porijeklom iz Biblosa, velike libanonske
luke, i rođeni je lažljivac. Njegov zanat sastoji se u varanju svojih
klijenata, optužujući svoje suparnike i izvlačenju maksimuma dobiti i
iz najmanje transakcije. No meni, i samo meni, govori istinu. Jednom,
samo jednom, pokušao me prevariti i na svojoj koži nosi uspomenu na to.
Kad su se sokolove kandže zabile u njegove grudi kako bi mu iščupale
srce, na vrijeme je došao sebi. Ljudi Biblosa jako su nam korisni, moj
hrabri prijatelju. Zahvaljujući njima, dovest ću u Egipat brojne borce
za našu stvar.
Shab Iskrivljeni bio je kao gromom ošinut.
Tako je Glasnik manipulirao mnogim mrežama i poznavao Memfis kao džep
svoje vunene tunike!
Unatoč vrućini, nijednog traga znoja na njegovu čelu. I kada je Shab
ispraznio vrč svježeg piva, Glasnik nije popio ni kapi i samo je
promrmljao formule koje Iskrivljeni nije razumio.
DRVO ŽIVOTA
221
42
Iker je savio nogu na koju je sjeo, a druguje ispravio ispred sebe. To
je bio jedan od položaja pisara kad bi htio konzultirati papirus.
Mladić je imao toliko posla daje rijetko napuštao svoj ured, smješten u
lijevom krilu palače vođe provincije.
Iker je sve htio osobno provjeriti. Nije se zadovoljavao pripremljenim
sažecima ostalih pisara kako bi mu olakšali zadatak i vraćao se
neprekidno originalnim dokumentima.
Gotovo svaki put čestitao je sam sebi! Detalji su bili propušteni,
brojevi slabo prepisani, tehnike pristupa nemarne. Ustanovljavajući
istinu što češće je mogao, mladić je spoznavao uznemirujući stvarnost:
nekolicina službenika je krivotvorila činjenice kakao bi uvjerila
Djehoutvja da je provincija bila bogatija i moćnija od Egipta.
Stvarnost se nije činila tako sjajnom. Policija je brojala previše
plaćenika, pustinjska policija previše veterana, neke zemlje bile su
slabo iskorištene, a više seoskih imanja slabo je održavano. U slučaju
sukoba, Djehoutv je riskirao da mu nedostaje oružja. Tako su se sinteze
izvješća, koje je Iker provjeravao, sljedećih dana pokazale uglavnom
pesimističnima.
- Trebao bi doći vidjeti - savjetovao mu je jedan kolega.
- Nemam vremena.
- Nađi ga. Takav spektakl, to se ne propušta. Znatiželjan, Iker je
izašao iz palače.
osoblja trčali su prema Nilu.
Na jednom travnatom otoku usred rijeke pedesetak je ždralova,
pepeljastog perja i finih nogu, graciozno plesalo. Trčkarajući tamo-amo
činili su se kao da uzlijeću, zatim se odmaraju, ponekad se okrećući
oko sebe, ponekad čineći neku vrst kruga sa svojim partnerima. Kao i
svi, Iker se divio tom neočekivanom baletu, pozdravljenom kricima
radosti od strane stanovnika provincije.
- Odličan predznak - komentirao je njegov susjed, pisar na naukovanju.
- Znači daje faraon Sezostris uspio pokrenuti dobar vodostaj. Ne
ponavljaj, no to je dokaz daje on veliki kralj.
Zamišljen, Iker je otišao nahraniti svog magarca, dobro smještenog u
sjeni jedne nadstrešnice.
- Situacija postaje delikatna, povjerio je Sjevernom Vjetru. Ako
stanovništvo stane na stranu faraona, pozicija Djehoutvja postat će
neodrživa. A uspjeh Sezostrisa je tako očigledan da nitko to ne može
zanemariti.
Magarac je mirno jeo, kao da ga ta vijest ne uznemiruje.
Vrativši se u svoj ured, Iker je ponovno vidio lice mlade svećenice.
Nekoliko puta na dan i uvijek u snovima, nametala mu se s rastućom
snagom. Umjesto da se izgube, crte njezina lica postajale su sve
preciznije, kao da se nalazi pored njega.
Kada će je ponovno sresti? Možda tijekom neke ceremonije u kojoj će
sudjelovati, no kako će to znati? A ako pripada Zlatnom Krugu Abidosa,
ne bi li se trebao vratiti do svetog grada, nepristupačnog laiku poput
njega?
Njegova ljubav, činilo se, bila je osuđena na neuspjeh, no ipak neće
odustati prije nego porazgovara s njom. Ona mora saznati osjećaje koje
u njemu budi, čak i ako se osjećao nesposobnim izraziti njihovu snagu.
Unatoč zagonetnoj aluziji generala Sepija, Zlatni krug Abidosa nije
izgubio ništa od svoje tajanstvenosti. Je li trebalo razumjeti da se
njegovo djelovanje sastojalo u regeneriranju staraca poput Djehoutvja,
natapajući ih svjetlošću? Bića su, dakle, znala upravljati tom
energijom u izuzetnim okolnostima.
Vođa provincije sjedio je i listao Ikerove bilješke.

222
MISTERIJI OZIRISA
- Čine me se dovoljno jasnima: moja administracija nije mi prestajala
laskati i moje oružane snage nisu sposobne izdržati sukob šireg
raspona.
Iker se nije sakrio iza svojeg kista.
- To je točno.
- Odličan posao, mladiću moj. Na kraju, ples ždralova dolazi u pravi
trenutak. Zahvaljujući njemu, svi znaju da će Sezostris ozelenjeti
zemlju i oploditi voćke. Dvije Zemlje se raduju, sretna vremena su
najavljena budući da se istinski učitelj ukazao. Zbog njega poplava
dolazi na vrijeme, dani su plodni, noć broji lijepe sate. Faraon je
stvaralačka snaga, njegova usta izražavaju obilje, on stvara ono što
treba biti, život svom narodu. Sat poslije sata, bez odmora, ostvaruje
jedno misteriozno djelo koje tka istovremeno prirodu i društvo. On je
vladar široka srca; ako djeluje u pravednosti, njegova zemlja
napreduje.
- Sve to, znači li da... Priznajete autoritet kralja Sezostrisa i da mu
Vaša provincija postaje vjernim slugom?
- Ne bih mogao bolje reći, Ikeru.
- Dakle, neće biti rata?
- Uistinu.
- Radujem se, gospodaru, ali..
- Ali ti si iznenađen jednom tako brzom odlukom, zar ne? To je zato što
ne cijeniš u pravoj vrijednosti nadnaravni čin onoga što je učinio
Sezostris. Kako je uspio zagospodariti navodnjavanjem? Preuzimajući
Thotovu funkciju, Boga znanja i zaštitnika pisara. Kralj je dokazao da
zna sve o znacima moći i daje sposoban snabdjeti novu vodu svom narodu.
Znaj daje hraniteljska bujica izlijevanje Ozirisa. Ona izbija iz
njegova tajanstvena tijela, to je njegov znoj, njegova limfa, njegove
tekućine. Kada voda mladog vodostaja ispuni prvi vrč darova, kralj može
potvrditi: "Oziris je ponovno pronađen." No ne bi uspio bez pomoći
Izis, koja se pojavljuje kao zvijezda Sothis na nebu, nakon sedamdeset
dana nevidljivosti. Primordialni par je reformiran, prva energija
oplođuje Dvije Zemlje. Bez nje, ništa ne bi raslo. Sjeme je matrica u
kojoj se sjedinjuju elementi kojima nas snabdijeva onostranost. Znaj
Ikeru: čitava priroda je otkrovenje natprirodnog. Budući da Sezostris
pripada liniji
,„ V
DRVO ŽIVOTA 223
poklonim pred njim i poslušam. Ne, trebam učiniti i još više! Djehoutv
je ustao.
- Na nama je red da dokažemo Sezostrisu za što smo sposobni. Znaš li
stoje zapravo Ka, Iker?
- Genij zaštitnik koji se rađa s čovjekom i ne napušta ga, pod uvjetom
da ne prakticira učenje mudraca.
-Kaje energija koja podržava svaki oblik života. Nakon svoje smrti,
pravednik glasa* prelazi u svoj Ka, naslijeđen od predaka. Svi darovi
su namijenjeni Kau, nikada pojedincu. Jedan od najljepših simbola Ka je
jedan živući kip, koji se ritualno oživljava. Zato ćemo sagraditi
kolosalni kip kraljevskog Kaa i ponuditi ga faraonu. Zadužujemo te za
nadzor gradilišta.
- Lakat Boga mjeri kamen - izjavio je kipar. On je taj koji polaže uže
na zemlju, smješta hramove u pravilnost, zaklanja pod svojom sjenom
svaku svetu konstrukciju u kojoj se njegovo srce smješta po svojoj
volji. I njegova ljubav pokreće radionice.
Pjesma drvenih čekića i škara dizala se u kamenolomu u kojem se klesao
kolos, podržavatelj Kaa.
Kamenolomci su pripremili najbolje ležajeve od kamena koje su si
isklesali a da ga nisu oštetili; što se tiče provincijskih kipara,
nudili su ponašanje umjetnika iniciranih u misterij. Zbog impresivnih
dimenzija kolosa - trinaest katova visine** i šezdeset tona - smještaj
tog kamenoloma predstavljao je ozbiljne probleme. Vući divovski kip do
Nila trajalo bi najmanje tri sata, pod uvjetom da prihvaćena tehnika
bude učinkovita; zatim bi se koristio transportni brod za prijenos i
nova vuča vodila bi remek djelo do njegovog odredišta, Thotova hrama.
Dugačak i težak put Iker je studirao i ponovno studirao kako bi
izbjegao bilo kakovo neugodno iznenađenje. Izabrati neki drugi
kamenolom, bliži prijestolnici, olakšalo bi zadatak, no Djehoutv je
odredio adekvatan materijal i neće prihvatiti drugi.
- Bit će to najveće slavlje ikad organizirano u mojoj provinciji,
procijenio je Djehoutv. Vino i pivo teći će u potocima, stanovništvo će
biti u veselju! I kroz tisuće godina, pričat će se
* Maa-kherou.
224
MISTERIJI OZIRISA
o ovom kolosu. Moji kipari stvaraju istinsko čudo u kojem se ujedinjuju
snaga i profinjenost. Kada ga Sezostris vidi, bit će opčinjen.
- Ne želim biti čangrizalo, upao je Iker, no poteškoće oko transporta
ni izdaleka nisu riješene.
- Koliko si ljudi predvidio?
- Trebat će više od četiri stotine. Rasporediti ih tako da tvore
koherentnu ekipu je pravi problem.
- I manje od polovice će biti dovoljno - presjekao je Djehoutv. -
Svatko od sretnih izabranika imat će snagu tisuće.
- Vaši vojnici mi ne olakšavaju zadatak. Nijedan časnik ne prepušta mi
zapovijedanje.
- Izaberi samo vojnike! Trebaju ti također najsnažniji mladi. I ne
zaboravi svećenike.
- Svećenici, ali..
- Prijenos ovog kolosa nije profani zadatak, Ikeru! Tijekom čitavog
puta, obrednici trebaju recitirati formule zaštite. Učini da svi rade
zajedno i postat ćeš poštovana osoba. Imaj samo jednu ideju u glavi:
neuspjeh zabranjen.
Iker je bio zadovoljan stoje pohađao trening trkača u vojsci jer nije
prestajao ići tamo i amo danima tijekom kojih je izabirao stotinu
sedamdeset i dva čovjeka* među nebrojenim dobrovoljcima. Ako je
računica mladog pisara bila točna, idealan broj da bi se u određenom
ritmu dovukao div.
Kad je ogromna skulptura bila dovršena, Iker je ujedinio ekipu i
podijelio je u četiri dijela. Jedan vanjski dio brojio je mlade ljude
porijeklom sa zapada, drugi s istoka. Unutrašnji dijelovi bili su
sačinjeni od vojnika i svećenika.
Div je bio smješten na jednim saonicama i čvrsto pričvršćen užadi, koje
su četiri odjela pokušavala spržiti, u atmosferi slavlja. S
tehničarima, Iker se uvjerio daje sve bilo u redu, no nije bez
zabrinutosti dao znak za polazak.
Na blatnjavom putu, predradnici su lijevali vodu.
- Povucite! - naredio je Iker.
Polako, saonice su krenule. Dobro navlaženo, klizište je
* Detalji o prijenosu kolosa izvučeni su iz prikaza i tekstova groba
Diehoutv-Hoterja u El-Berchehu.
DRVO ŽIVOTA
225
olakšavalo napor stotine i sedamdeset i dva čovjeka, ponosnih što
ispunjavaju jedan takav zadatak. "Zapad slavi", pjevali su mladi
Zapada, "naša srca su sretna kada vide spomenike svojeg gospodara."
Dobar ritam, ni prespor ni prebrz, bio je usvojen. Vojnici su mahali
palminim granama kako bi osvježili one koji su vukli.
Kako gaje Iker već stotinu puta pregledo, puteljak je bio savršeno
poravnat. Nije trebalo strahovati od nekog lošeg iznenađenja.
Njegov pogled išao je od svake točke fiksacije užeta do svakog člana
ekipe, zatim se vraćao do diva, savršeno stabilnog.
Iznenada, pisar je osjetio mučninu.
Taj lijepi sklad činio se daje došao do točke loma, a on nije znao
zašto. Očigledno, ništa nenormalno. No njegov instinkt nije ga varao.
Zabrinut, trčao je na sve strane, u potrazi za opasnošću. Tek je
podižući glavu shvatio.
Pogled diva se promijenio! Njegove kamene oči izražavale su duboko
nezadovoljstvo.
- Brzo - uzviknuo je - tamjana!
Bez imalo sumnje, kip Kaa zahtijevao je obrede.
Srećom, jedan od svećenika koji su slijedili ekspediciju nosio je
tamjan.
Iker je skočio na noge diva i ispružio ruke u znak obožavanja. Svećenik
je otvorio posudicu s tamjanom, odakle se izvio mirisni dim koji je
dostigao usta, uši i oči kipa. Smola smrdljike, senter, "oganj koji
daje božanske karakteristike", zamirišao je kamen dok je mladi pisar
stajao u molitvi, gledajući put i moleći da se otvori.
Mirisanje tamjanom trajalo je do Nila.
Prijenos se dovršio bez incidenta i kraj puta odvio se u neopisivom
raspoloženju. Nijedan stanovnik provincije nije želio propustiti
događaj i, kao stoje obećao Djehouv, ogroman banket na otvorenom
okrunio je uspjeh.
Kada je div bio smješten ispred fasade hrama, vođa provincije čestitao
je iscrpljenom Ikeru.
- Zadatak izvršen, mladi pisaru! No ne zaboravi da svaki
226
MISTERIJI OZIRISA
osvjetljava jedan aspekt misterija stvaranja. Danas, to je kraljevski
Ka kojem smo odali počast. Odmorit ćeš se kasnije jer sada moraš
redigirati jednako podrobno izvješće.
43
Zajedno s onima povodom vodostaja, slavlja rođenja diva značila su, za
stanovništvo, dva tjedna dopusta u tijeku kojeg se pilo, jelo, pjevalo,
plesalo i slavilo božanstva. Uživajući popularnost bez premca, vođa
provincije Djehoutv provodio je nekoliko sati dnevno u svom zdanju
vječnosti čija će jedna strana, uskoro dovršena, biti posvećena jednoj
izuzetnoj sceni koja će predstavljati prijenos diva. Iker je bdio nad
točnošću teksta hijeroglifa.
Bez imalo sumnje, mladom pisaru su bile namijenjene najviše funkcije i
već sada je bio predmetom snažnih ljubomora. Već su se neko vrijeme
iskusni službenici žalili zbog naklonosti vođe provincije prema tom
usamljenom mladiću, koji se nije vezivao ni uz koga i koji se zatvarao
u strastveni rad. Ipak, nitko ga se još nije usuđivao napasti, sjedne
strane zbog Djehoutvjeve zaštite, a s druge zbog informacija koje je
Iker prikupio o jednima i drugima. Uspostavljajući račun odnosa snaga i
slabosti u provinciji, nije li primijetio nedostatke svojih kolega?
Jedna njegova riječ i past će zabrane. Tako je bilo bolje laskati mu,
no na koji način? Iker je išao od svojeg ureda do sobe, od sobe do
ureda i nije prisustvovao nijednom primanju. A kada se šetao sa svojim
magarcem, njegov odbojan izgled odvraćao je bilo koga od toga da ga
smeta.
Čak i tijekom trenutaka opuštanja, mladić je sanjao o svom poslu.
Imenovan na čelo jednog tijela tehničara daleko starijih
^„„.. r\r

228
MISTERIJI OZIRISA
Međutim, njegovo zahtijevanje nepogrešivosti bilo je tek obrana;
hranila ga je kao neka unutrašnja vatra koja je osvjetljavala njegov
put.
Noću je sanjao o njoj.
Svi njegovi napori bili su zbog nje. Jednoga dana, vidjet će je ponovno
i ne može se ponašati kao neznalica ili nesposobnjaković. Ako mu je
sudbina nametnula to iskušenje, nije li to zato da bi se sam suočio i
pokazao svoje sposobnosti postajući elitnim pisarom? Možda to neće biti
dovoljno u očima one koju voli... Treba joj ponuditi najbolje od sebe
kako bi joj dokazao da živi samo za nju.
Imao je i košmare, s licima ubojica, čudovištima, pitanjima bez
odgovora i potrebom da se osveti onima koji su mu promijenili život.
Ostati u neznanju i pasivnosti bilo je nepodnošljivo.
Jedna luda hipoteza iskrsnula je usred ružnih snova. Jedna tako
odvratna hipoteza da ju je mladić počeo odbijati. No vraćala se,
uporna, a Iker ju nije uspio ugušiti. Učinila gaje mračnim i opskurnim,
usamljujući ga još i više.
Srećom, njegov magarac naslućivao je i najmanja stanja njegove duše i
slušao je ispovijesti svog prijatelja ne umarajući se. Kada bi Iker
postavio pitanje, Sjeverni Vjetar odgovarao je "ne" uspravljajući
lijevo uho, "da" desno.
U tog vjernog druga mladi pisar je mogao imati potpuno povjerenje. Zato
je formulirao pretpostavku koja gaje izjedala.
I Sjeverni Vjetar uspravio je desno uho.
Doktor Goua bio je shrvan.
- Dva tjedna banketa i Vaša jetra je uništenija od jetre guske koju
tovimo! S medicinskog stajališta, to je istinsko samoubojstvo.
Djehoutv je slegnuo ramenima.
- Osjećam se savršeno dobro.
- Nema nikakva lijeka za liječenje nesavjesnosti. Ako ne uzmete
dvadeset pilula dnevno, koje bi vratile red u Vaše jetrene funkcije, ne
odgovaram ni za što.
Doktor je nijemo zatvorio svoju kožnu torbu i napustio
DRVO ŽIVOTA 229
navodnjavanje čija su izvješća bila optimistična.
Nakon njih je slijedio Iker, čija je ozbiljnost iznenadila dvorjane
koji su okruživali Djehoutvja.
- Svi izađite - naredio je vođa provincije. Nepomičan, mladi pisar je
netremice promatrao
Djehoutvja.
- Što se događa, mladiću moj?
- Zahtijevam istinu.
Vođa provincije se smjestio u svoj naslonjač i postavio ruke na bokove,
ispuštajući dubok uzdah.
- Istinu! Jesi li dovoljno velika srca da bije primio? Znaš li samo što
je to istinsko srce, ono koje služi kao kapelica božanskom? Sve je
stvoreno od srca, ono daje znanje, ono misli i začinje. Zato mora biti
široko, veliko, slobodno se kretati, no isto tako treba biti blago. A
ti, Ikeru, ti se pokazuješ prestrogim s drugima kao i sa samim sobom!
Ako te srce muči, ono je teško i ne može više primiti Maat. Duhovna
energija ne kruži više i tvoja savjest se gubi.
- Gospodaru, moje naukovanje za pisara naučilo me da ne miješam jednu
stvar s drugom i da pokušam ostati razboritim u svim okolnostima.
Dakle, uvjeren sam da vaša velikodušnost nije besplatna. Imate dug
prema meni, zar ne?
- Tvoja mašta te zasljepljuje, moj mladiću. Prepoznao sam tvoju
vrijednost, to je sve. I samo tvoja vrijednost ti je dozvolila da
uspiješ.
- Ne mislim tako, gospodaru. Siguran sam da znate puno o ljudima koji
su me željeli ubiti i da me želite zaštititi čineći od mene jednog od
najvažnijih pisara svoje provincije. Sada, želim sve znati. Zašto su me
izabrali za pokajničku žrtvu, tko je odgovoran, jesam li još uvijek
igračka nekog demona skrivenog u tminama, gdje se nalazi zemlja Pount
čiji miris spašava dobrog pisara?
- Postavljaš previše pitanja, zar ne misliš?
- Ne, ne mislim.
Očajan, Djehoutv je zgrabio naslone svojeg naslonjača.
- Koji imperativ me obvezuje da ti odgovorim?
- Ljubav prema istini.
230
MISTERIJI OZIRISA
- Gotovo sam izgubio život i želim znati zašto i zbog koga.
- Ne bi li radije zaboravio te tragične događaje i više volio miran
život u tijeku kojeg bi zadovoljio sve tvoje težnje prema pisanju i
čitanju?
- Živjeti a ne razumjeti, živjeti u tmini, nije li to najgora kazna?
- To ovisi o stvorenjima, moj mladiću! Većina bi cijenila neznanje i ne
bi željela nikako iz njega izaći.
- To nije moj slučaj.
- To je upravo i moj dojam! Posljednji put, Ikeru, nemoj prerevno
pokušavati otkriti ono što treba ostati skriveno.
Sada je Iker znao da je njegova pretpostavka ispravna. Njegov uporan
pogled lomio je i zadnje obrane vođe provincije.
- Kako želiš, mladiću moj, no riskiraš da požališ. Što se tiče zemlje
Pount, ne mogu ti dati nikakvu obavijest. Naprotiv, čuo sam govoriti o
dva mornara koji se zovu Kornjačino Oko i Oštrica Noža.
Iker je poskočio.
- Vi... Vi ste ih angažirali?
- Ne, jednostavno su prošli glavnom lukom moje provincije. Njihov brod
je ostao u luci nekoliko dana.
- U arhivama nema nikakvoga traga o tom boravku! -protestirao je
mladić.
- Dokument je bio uništen.
- Zašto, gospodaru?
- Da bi se izbjegle fantazmagorije.
- Fantazmagorije... Ali koje? Pretpostavljam da ste Vi bili začetnik te
makinacije?
- Dosta, Iker! - grmio je Djehoutv. - Ne razumiješ li da sam ja tvoj
zaštitnik? Vidjeti kako razbijaš glavu o vlastitu sudbinu bilo mi je
nepodnošljivo.
- Morate mi sve reći, gospodaru.
- Ne znaš čemu se izlažeš.
- Zahvaljujući Vama, sve ću saznati. Djehoutv je ponovno očajno
uzdahnuo.
- Ta dva mornara pripadaju posadi koja uživa specijalne povlastice.
Želiš li ih zaista upoznati?
DRVO ŽIVOTA
231
- Nisam bio Sezostrisov komandos. Dakle, taj brod je bio pod zaštitom
kraljevskog pečata i kapetan me zamolio da mu dam pristup radi
popravka. Odbijajući ga, izazivao sam sukob. Dajući mu je, postajao sam
vazal monarha čiju sam suverenost dovodio u pitanje. Odlučio sam,
dakle, da taj brod i njegova posada ne postoje. A zatim si ti došao, s
tvojim pitanjima i tvojom neobičnom osobnošću. Ne nalikuješ na ostale
pisare, Iker. U tebi gori vatra čiju prirodu još ne poznaješ. Zato sam
te pokušao otrgnuti od tvoje prošlosti.
- Gdje su ti mornari?
- Otišli su za grad Kahoun, kojem Sezostris pridaje osobitu važnost.
Tamo se čuvaju Državne arhive.
- Ispitujući ih, dobit ću odgovore na svoja pitanja!
- Otići tamo, znači izazivati faraona.
- Zašto me želio ubiti?
- Ne znam, mladiću moj, no znam da nitko ne napada jednog istinskog
kralja bez rizika.
- Istina je važnija od mog života. Pomozite mi još jedan put i
pošaljite me u Kahoun. U bilo kojem gradu Egipta, pisar koji dolazi iz
provincije Taj će biti dobro primljen.
- Tražiš da te pošaljem u smrt, Ikeru.
- Prema Vama, moja zahvalnost nema granica. Ako ostanem ovdje
začepivši oči i uši, postat ću uskoro loš sluga.
- Stavljaš ogromnu odgovornost na moja leđa.
- Jedini odgovorni sam ja. Nagovorio sam Vas da podignete jedro i da me
pustite slijediti svoj put. Zahvaljujući Vama, ojačao sam i sposoban
sam se suočiti s tim novim iskušenjem.
DRVO ŽIVOTA
233
44
I
Na otoku Elefantine, faraon Sezostris i njegovi bližnji naočili su
obredu kojeg je slavio vođa provincije Sarenpout u čast jednog jako
štovanog mudraca, Heka-iba. Jedna nova statua uzvišene osobe, koja je
živjela pod Vi dinastijom, bila je upravo postavljena u kapelici
njezinog groba. Dozvoljavala je svojem Ka da ostane prisutan na zemlji
i inspirira misli njezinih nasljednika.
Nijedan incident nije nagrdio dobar doček koji je vladao među svitom
kralja i policajcima Sarepouta. Međutim, Sobek Protektor ostao je
nervozan i zabrinut. Kao i mladi Sehotep, koji vječito u stanju
pripravnosti, sumnjao je u iskrenost njihova domaćina i bojao se da ne
postavlja zamku monarhu. Što se tiče generala Nesmountoua, borio bi se
do smrti da spasi život svog vladara.
Shodno protokolu, Medes se držao pozadi i bio je što je moguće
diskretniji. Spreman da zabilježi zvanične izjave faraona, promatrao je
dostojanstvenike provincije i postavljao im pitanja o njihovim
funkcijama. Prijateljski, pomirljiv, stvarao je nova prijateljstva.
- Veličanstvo - izjavio je Sarenpout - volio bih Vam pokazati svoje
zdanje vječnosti. Vama, i samo Vama.
Sobek i Nesmontou ugrizli su usne kako ne bi ispustili znak odbijanja
zasnovanom na elementarnom oprezu. Ono čega
prave namjere. U blizini njegovog groba, njegovi pomoćnici ubit će
Sezostrisa.
- Slijedim te - rekao je kralj.
Ojađeni, Sobek i Nesmontou pitali su se kako da interveniraju.
- Mogu li biti Vaš veslač? - predložio je elegantno Sehotep.
- Uzalud - odvratio je Sarenpout - veslat ću sam. Vježba me drži u
formi.
Inzistiranje bi ponizilo vođu provincije. Nije li očekivao provokaciju
kako bi dao naredbu svojim policajcima da napadnu?
Sobek je shvatio da Sezostris računa da će sam izaći na kraj s ovim
lošim korakom. Unatoč svojoj kolosalnoj snazi, nije li riskirao da
podlegne pod brojčanom premoći?
Vođena snažno do strane Sarenpouta, lijepa barka od sikomora krenula je
u smjeru litice zapadne obale, u kojoj su bili isklesani grobovi vođa
provincije Elefantine od vremena piramida. Da bi došli do njih, trebalo
je posuditi ljestve i dosta uspravne rampe, kojima je bio omeđen zid.
Barka je pristala blago i dva čovjeka uspela su se polako, u tišini.
Moćno sunce juga nije smetalo ni jednom ni drugom.
Kada su stigli do Sarenpoutova zdanja vječnosti, vratili su se kako bi
otkrili zadivljujući krajolik, sastavljen od rijeke bljeskajuće plave
boje, svijetleće zelenih palmi, smeđeg pijeska i bijelih kuća.
- Volim ovo mjesto više nego ijedno drugo - priznao je Sarenpout.
Ovdje se nadam pobijediti smrt i provesti život u vječnosti. Jedan od
mojih predaka, koji je nosio isto ime kao i ja, dao je ugravirati ove
rečenice: "Bio sam ispunjen radošću kada sam dosegao nebo, moja glava
doticala je nebeski svod, doticao sam trbuh zvijezda, bivajući i sam
zvijezdom i plesao sam kao planete." Nije li to jedina poželjna
sudbina? Dođite, Veličanstvo. Dođite vidjeti jedno od najljepših
područja.
Sezostris je otkrio jedan grob isklesan u pješčanom kamenu, čije se dno
uspinjalo i strop spuštao kako bi se sastali u jednoj nevidljivoj
točki, s onu stranu završne kapele. U prvoj
234
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
235
vodilo je do prolaza koji je vodio do kultne sobe u kojoj se otvarala
niša koja je sadržavala kip Ka Sarenpouta.
Napredujući po toj osi koja je nalikovala na traku svjetlosti,
Sezostris se divio šestorici kipova vođa provincije u Ozirisu.
- To je moja glavna namjera, Veličanstvo: postati vjernik boga
uskrsnuća. Treba li Vam jasniji dokaz moje nedužnosti? Nikada ne bih
pokušao napasti Ozirisovu akaciju. A ono što ste postigli pokazuje da
ste vlasnik mudrosti koja ovoj zemlji tako treba. Kad bih se
suprotstavio, bio bih kriminalac. Jednako tako me možete smatrati
odanim slugom koji Vas nikada ne bi izdao.
Ponosan i odlučan, Dobar Drug hodao je uspravne glave. S njegove desne
strane, jedva slijedeći ritam, gazela je vukla svoj debeli trbuh i
svoje obješene dojke. No ženka ni pod kakvim izgovorom ne bi propustila
tu veliku gozbu i, visoke glave, nije se dala udaljiti.
Dva psa ostala su nepomična pred jednim stećkom, na kojem je bilo
ugravirano Sezostrisovo ime.
- Obožavajte faraona do svoje najveće dubine - izjavio je Sehotepe. -
Pridružite njegov sjaj svojim mislima, propovijedajte poštovanje koje
mu treba iskazati. On je taj koji daje život. Pokazuje se velikodušnim
prema onima koji slijede njegov put. Kao nositelj Kraljevskog pečata,
potvrđujem pripadnost ove provincije Dvostrukoj Kruni.
Sarenpout, čije liceje ukrasio širok osmijeh, naklonio se pred
Sezostrisom.
Po prvi put, general Nesmontou se opustio. I sam Sobek, na svoje veliko
čuđenje, osjetio je nešto nalik na sigurnost. Kralj je upravo odnio
novu pobjedu, a da nije prolio ni kapi krvi.
- Moram se vratiti na otočić Biggeh kako bih se uvjerio da kruženje
energije više ništa ne ometa - najavio je monarh Sarenpoutu. Pripremi
slavlje tijekom kojeg ću najaviti radove uljepšavanja velikog hrama
Elefantine.
Nasuprot pećine izvora Nila, mlada svećenica vidjela je faraona kako
izlazi.
- Za tebe, došao je čas da kreneš dalje. Pristaješ li?
- Trebat će ti sva hrabrost i sva snaga koju jedno ljudsko biće može
imati. Jesi li sigurna da taj zadatak ne prelazi tvoje snage?
- Učinit ću najbolje što mogu.
Mornar je pokazao mladoj ženi uerusa od masivnog zlata, ukrašenog
ažurnim kamenom, tirkizom i crvenim ahatom. Ta ženka kobra uspravila se
pred faraonom kako bi projicirala tako moćan plamen daje razbila tminu
udaljavajući neprijatelje Maat.
- Dotakni ovaj simbol, ispuni se magijom i metni ga na ruku da te
vodi.
Kobra je bila goruća.
Osjetila je kako energija prelazi u njezinu krv i daje joj novu snagu.
Kralj je ušao u pećinu, a mlada je svećenica ponovno bila sama. Kada je
došla k sebi, okusila je tišinu svetog otočića bez straha pred onim što
dolazi. Od svog djetinjstva, željela je upoznati misterije hrama i
znala je da će put biti jednako dugačak kao i težak. No svako svladano
iskušenje rađalo je ogromnu radost, koja je njezine korake nosila sve
dalje i dalje u sve širi krajolik. I ništa nije narušilo taj put, osim
pojave jednog mladog pisara za kojeg je saznala da se zove Iker. To
mora da je bio običan sastanak, no ona ga nije mogla zaboraviti, kao
daje riječ o bližnjem, gotovo nekom intimnom, dok ga nikada više neće
vidjeti.
Sedam svećenica odjevenih u duge crvene haljine, držeći tamburine
činilo je krug oko mlade žene.
Zatim se približila njihova lavna. Nosila je periku u obliku
grabežljivca i ogrlicu- vodilju, simbol rađanja duha.
Mlada žena je zadrhtala.
Samo kraljica Egipta, vladarica Dvije Zemlje, ona koja vidi Horus i
Steha ujedinjene u biću Faraona, mogla je nositi tu obrednu frizuru.
Hijeroglifski znak grabežljivca značio je istodobno "majku" i "smrt"
jer je prolazio kroz inicijacijsku smrt da bi ponovno pronašao nebesku
majku čije je kraljica bila utjelovljenje.
- Neka sedam Hathora zarobe lošu sudbinu - naredila je. Obrednice su
razvile crvenu zastavu kojom su omotale
236
MISTERIJI OZIRISA
- Trenutak novog rođenja je došao - najavila je kraljica. Ti si bila
uvedena u službu čiste svećenice*, zatim glazbenice koja širi ljubav**.
Danas, pristupajući novom misteriju, postaješ Probuđenica***.
Obožavateljice zdanja boga Ptaha, Stare Žene grada Cusaea i Hatohr
zdanja Atoum, glavnog stvaratelja, tvoji su preci. Žive u iniciranima
ovdje prisutnima i dat će ti da čuješ nebesku glazbu, zvijezde, sunce i
mjesec.
Začuo se blag i dubok pjev, kojemu su ritam udarali tamburini i dva
sistruma kojima je upravljala kraljica. U svojoj ulozi, obrednice su
izgovarale sedam stvaratelj skih riječi koje je izgovorila božica Neith
u trenutku rođenja svjetlosti, koja je izbila iz nje same nakon
prvobitne vode. Muškarac i žena, prethodnici svih pojavnosti,
inaugurirali su proces svih rađanja oblikujući božanstva.
- Ja sam sve ono što je bilo, sve što jest i sve što će biti -rekla je
kraljica - i nijedan smrtnik nikada nije podigao moj veo, tkaninu koja
štiti tijelo Ozirisa. Na upućenima je da ga tkaju. Tako ćeš i ti biti
odvedena u Zdanje Akacije gdje se duše Hathor i Ozirisa ujedinjuju u
tvom srcu. Na tom svetom otočiću Biggeha, uzet će oblik pećine Hapy u
kojoj se nebeska voda pridružuje zemaljskoj. Prijeđi taj prostor, neka
tvoj život hrani svježa voda zvijezda i vatre znanja.
Nakon što je razodjevena, mlada žena ušla je u pećinu gdje je
promatrala plamen. Zatim je pretrčala put konstelacija, ušla kroz
nebeska vrata, okupala su u jezeru svjetlosti i iznova se rodila ujutro
s prvim zrakama uzdižućeg sunca.
Jedna svećenica ju je smjestila na postolje koje je simboliziralo Maat
i hladila ju perom noja, drugim izrazom iste stvarnosti, kako bi joj
ponudila dobar vjetar koji će je odvesti do grada sreće.
Zatim je bila ponovno odjevena u crvenu haljinu, ukrasila je svoj vrat
i prsa širokom ogrlicom od bisera, koja je označavala renesansu nakon
prelaska područja tmine gdje je sile razaranja nisu uspjele zadržati.
Kraljica joj je dala pisarsku pločicu i kist za pisanje, a
* Ouabet. **Merout.
DRVO ŽIVOTA 237
zatim joj je položila sedmokraku zvijezdu na glavu. - Ti koja si sada
jedna Hathor, moraš također postati jedna Sechat jer ti je data posebna
uloga. Nećeš se zadovoljiti da živiš svoju inicijaciju u sebi i da
okusiš mir u unutrašnjosti hrama u pratnji tvojih Sestara. Grozna
iskušenja te čekaju i morat ćeš upoznati riječi moći kako bi se mogla
suprotstaviti vidljivim i nevidljivim neprijateljima. Pomoći ćemo ti
koliko možemo, ali samo ćeš ti moći odnijeti pobjedu.
DRVO ŽIVOTA
239
45
Iker je krenuo prije zore, pazeći da nikoga ne probudi u palači koja je
još spavala. Uvečer, predao je Djehoutvju sve dosjee kojima se bavio,
ostajući gluh na njegova zadnja upozorenja.
Mladi pisar ukrcao se na prvi brod u smjeru Sjevera. Podigao je sidro s
uzdižućim suncem i zaigrao sa strujom, jednako brzom kao i hirovitom.
Kapetan, iskusni brkajlija, izvanredno je upravljao kormilom. Uz rub,
dvanaestak putnika, jedan vol, guske i Sjeverni Vjetar.
- Kuda ideš, mladiću moj? - upitao je kapetan.
- U Kahoun.
- Dvadesetak sati plovidbe, brojna stajanja, jedna noć odmora ako ne
bude incidenata... Koliko predlažeš?
- Dva para sandala dobre kvalitete, komad lana i papirus srednje
veličine.
- Dobor plaćaš, dakle! Sin bogate obitelji?
- Ne, obični pisar iz provincije Kievre, u službi gospodara Djehoutvja.
- Veliki, jako cijenjen plemić. Zašto ideš u Kahoum? Njegova pitanja
počela su umarati Ikera, koji je pokušao
međutim prijateljski odgovarati.
- Iz službenih razloga.
- Povjerljiv zadatak?
- Ako želite.
je dobro zaštićen i da je neophodna dozvola da bi se tamo boravilo. Ti
mora da nisi bilo tko.
- Običan pisar, rekao sam vam.
Ne podnoseći više to ispitivanje, Iker se smjestio u putnu mrežu i
pravio se da spava.
Kapetan je razgovarao s drugim putnikom. Očigledno je bio nepopravljivi
brbljavac.
Kao stoje najavljeno, zaustavljanja su bila brojna. Netko je silazio,
netko se ukrcavao, razgovori su se vodili, grickali su se kolači, luk i
sušena riba, pilo se blago pivo i puštalo se ritmu dobrohotne rijeke da
vas ponese. Iker je slušao jednim uhom rastreseno obiteljske priče,
odnose procesa i kućne svađe.
Novo zaustavljanje zaintrigiralo je Sjeverni Vjetar, čije su se uši
uspravile.
Nije to bilo selo, već jedan mali nasad palmi nastao jarcima
navodnjavanja. Iz njega su izašla dva loše obrijana muškarca, mišićavih
ruku poput veslača.
Veslači, koji su nalikovali članovima posade koja je željela ubiti
Ikera. Stajali su na krmi.
Tako mu je kapetan postavio zamku! Rugao mu se postavljajući pitanja na
koja je znao odgovore. Ova dva razbojnika dokrajčit će posao.
Iker se približio brkajliji koji se činilo daje zadrijemao.
- Ne nadgledate rijeku?
- Dobar mornar spava samo jednim okom.
- Iskrcajte me što prije možete.
- Još smo daleko od Kahouna!
- Predomislio sam se.
- Ne znaš što želiš, mladiću. Kuda stvarno želiš ići?
- Iskrcajte me.
- Nemam trenutačno predviđeno stajalište. Ako budeš inzistirao, trebat
će dodatak.
- Dobro sam Vam platio, zar ne?
- Naravno, ali...
- Jedna nova mreža bit će dovoljna?
- Ako je doista nova...
240
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
241
kapetan je započeo pristajanje.
Čim je prolaz bio položen, Iker i Sjeverni Vjetar su se iskrcali. Mladi
pisar je bio uvjeren da će ga dva veslača slijediti.
Varao se.
Brod se udaljio.
- Morat ćemo hodati više nego što smo mislili - rekao je Iker Sjevernom
Vjetru. - Barem nas nitko neće slijediti.
Magarac je odobravao, Iker je osjetio olakšanje.
- Ta dva tipa izgledala su uistinu mutno. Nakon svega što mi se
dogodilo, tko ne bi bio oprezan?
Iker je provjerio da ništa ne manjka u njegovom pisarskom materijalu
dok je magarac sređivao smrčiku. Zatim su nastavili prema sjeveru,
idući stazicom koja se kretala duž nasada.
- Toliko je pitanja koja me opsjedaju! U Kahounu ću možda dobiti
odgovore. No zašto mi odbijaju govoriti o zemlji Pount? Djehoutv mije
povjerio samo dio istine. Kao da i on sam ne zna onoliko koliko ja
mislim da zna. A onaj koji me želio ubiti, to je faraon osobno! Što sam
mu skrivio? Ja sam ništa, ne prijetim njegovoj moći ni na koji način.
Ipak, okomio se upravo na mene. Da sam bio razuman, pobjegao bih i dao
se zaboraviti. No nemoguće je odustati od istine, bez obzira na
razloge. I želim je ponovno vidjeti. Ako se i želim boriti, to je zbog
nje.
Sjeverni Vjetar je odlučio o vremenu odmora i birao zasjenjena mjesta
na kojima su odspavali prije nego bi nastavili. Dva druga sretala su
samo seljake, neke odbojne, druge ljubazne. Na jednom seoskom imanju
Iker je ispravio nekoliko pisama namjere administraciji s kojom je
vlasnik bio u sukobu. U zamjenu, dobio je hranu.
Prilazeći bogatoj i raskošnoj provinciji Favoum, magarac je počeo
revati.
Nema sumnje, osjećao je opasnost.
Na vrhu brežuljka, šakal. Visoko na nogama, fine glave, fiksirao je
uljeze koji su se usudili zaputiti na njegovo područje. Uspravnog
vrata, ispuštao je čudne krikove koje je Sjeverni Vjetar pažljivo
slušao. Čvrstim korakom, uputio se prema grabežljivcu.
Iker je shvatio da su dvije životinje razgovarale. Nije li
ovom i onom drugom svijetu?
Usmjerujući se prema brzom koraku njihovog vodiča koji je, međutim,
pazio da ih ne izgubi, dva druga stigla su nadomak Ra-hentya, "Usta
kanala", mjesta označenog velikim nasipom i branom koja je regulirala
dotok vode u Favoum jednog rukavca Nila. Zahvaljujući radovima
inženjera Sezostrisa II, površina obradive zemlje bila je povećana, a
navodnjavanje kontrolirano.
Nekolicina policajaca prepriječila su put putnicima.
- Zabranjena policijska zona - objasnio je časnik. - Tko si i odakle
dolaziš?
- Zovem se Iker. Pisar sam grada Thot. Časnik se ružno nasmiješio.
- Vidi, vidi! S obzirom na tvoje godine, to je vjerojatno. A ja, ja sam
zapovjedni general kraljevske vojske. Moja specijalnost: otkrivanje
lažljivaca. Među nama, mogao si i bolje smisliti.
- To je istina. Pokazat ću vam dokument koji će Vas uvjeriti. U
trenutku kada je Iker otvarao jednu od torbi koje je nosio
njegov magarac, lukovi policajaca su se napeli i vrh časnikovog kratkog
mača ubo je njegova rebra.
- Ne miči se! Hoćeš uzeti oružje, ha? Nitko ne ide ovim putem, osim
snaga sigurnosti. Tko ti gaje pokazao?
- Nećete mi vjerovati!
- Ipak reci. -Šakal.
- Imaš pravo, ne vjerujem ti. Ti si vjerojatno poslanik neke bande koja
računa na krađu u ovom području.
- Pogledajte i sami u moje putne torbe! U njima je samo pisarski
materijal. Pažljivo njime rukujte.
Nepovjerljiv, časnik je prekopao prtljagu osumnjičenog. Bio je
razočaran što nije otkrio oružje.
- Lukav si ti! A taj slavni dokument?
- To je smotani i zapečaćeni papirus, namijenjen gradonačelniku
Kahouna. Pečat je Djehoutvjev, vođe provincije Lievre.
- Ako ga slomim, gradonačelnik će me optužiti za
242
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
243
obvezan sam ti vjerovati na riječ. Još jedno spretno lukavstvo,
veseljače moj! Prihvaćam okladu: taj dokument je mamac. Ali ja ne padam
na to! Ljude tvoga kova dobro poznajem.
- Prestanimo tu komediju i odvedite me gradonačelniku Kahouma.
- Misliš li da on gubi svoje vrijeme na primanje delikvenata?
- Vidjet ćete da sam pisar!
- Taj pribor, kome si ga ukrao?
- Dao mi gaje general Sepi.
- Ne poznajem ga. U svakom slučaju, izmislit ćeš bilo koje ime! Zašto
ne i generala?
- Varate se. Sve što Vam govorim je točno.
- Ono što ja želim znati je djeluješ li ti sam ili imaš suučesnike.
Iker je počeo gubiti svoj mir, a drugi je to osjetio.
- Bez nepromišljenih pokreta, veseljače moj! U protivnom, zarit ću ti
mač u tijelo, a svi moji podređeni svjedočit će u moju korist.
Bili su prebrojni da bi ih Iker savladao, a nije trčao dovoljno brzo da
bi pobjegao strelicama.
- Neka gradonačelnik slomi pečat i pročita ovo pismo preporuke.
Shvatit ćete onda svoju pogrešku.
- Prijetnje, sada! Provest ćeš dosta vremena u zatvoru.
- Nemate me pravo zatvoriti.
- Misliš... Stavite mu drvene okove.
Trojica policajaca bacili su se na mladog pisara i oborili ga na tlo.
Kad su ga ponovno ustali, imao je ruke svezane na leđima.
- Što ćete učiniti s mojim magarcem?
- Lijepa životinja, zdrava i snažna! Iskoristit ću je.
- A moj pribor?
- Zamijenit ćemo ga za odjeću.
- Vi ste lopov!
- Ne izvrći riječi, mladiću! Lopov si ti. Meni će čestitati što sam te
spriječio na vrijeme. Kada budeš nekoliko mjeseci u jednoj smrdljivoj
tamnici s lopovima svoje vrste, imat ćeš mekšu
osjećaj za napor i dobro vladanje. Odvedite ga, da ga više ne vidim.
Iker se nije obratio ni riječju žbirima koji su ga vodili u zatvor
izvan grada. Bacili su ga u ćeliju koju su zauzimala trojica
kradljivaca peradi, jedan mlađi i dvojica starijih.
- Što si ti učinio? - upitao gaje mladić.
- Ništa.
- Ja isto. A koliko si gusaka ukrao?
- Nijednu.
- Opusti se, možeš govoriti. Mi smo na tvojoj strani.
- Koliko si već ovdje?
- Nekoliko tjedana. Čekamo da se sudac pozabavi nama. Na nesreću, nije
mek. Riskiraš da dosta dobiješ, ako nisi ovdje prvi put. Kada priznaš i
praviš se da se kaješ, postaje malo popustljiviji. Ako nisi navikao,
odvest će te.
- Ja sam pisar i nikoga nisam okrao. Jedan starac je otvorio oči.
- Pisar u zatvoru? Onda, ti mora da si veliki kriminalac! Ispričaj nam.
Umoran, Iker je sjeo u kut prostorije.
- Pustimo ga na miru - preporučio je mladić.
Iker je sve izgubio, no odbijao je popustiti očaju. Nije li pao u novu
zamku? Ne, budući da gaje vodio Anubisov šakal. Radilo se samo o
nesporazumu. Čak i ako bude trebalo vremena da se on razriješi, mladi
pisar će uspjeti u tome.
1 *-* r-v n »•#¦» r\ n ¦» »¦*.<-.+¦« 4- •-. «.
46
Vrata ćelije su se otvorila s bukom.
- Ti - rekao je jedan policajac Ikeru - ustani i slijedi nas.
- Kuda me vodite?
- Uskoro ćeš vidjeti.
Tri stražara vodila su ga izvan zatvora, no, na njegovo veliko
iznenađenje, nisu mu stavili drvene okove.
- Jesam li slobodan?
- Mi imamo zadatak da te odvedemo vlastima. Ako pokušaš pobjeći,
zatući ćemo te.
Nada u bolji ishod gubila se. Ta vlast njemu je značila tešku osudu,
bez sumnje nekoliko godina prisilnog rada u rudnicima bakra ili nekoj
oazi u Zapadnoj pustinji.
Jedan protiv trojice, bilo je izgubljeno. Još su se policajci trebali
udaljiti kako bi Iker mogao nešto učiniti. Ali, bili su to pravi
profesionalci koji mu nisu ostavljali nikakvih igleda.
Iker je otkrio grad Kahoum, četverokut od 390 metara sa 420, opasan
zidom visokim šest metara i širokim tri. Glavna prilazna vrata nalazila
su se u sjevero-istočnom dijelu. Četvorica vojnika stajala su na
straži.
- Dovodimo vam zatvorenika.
- Pobrinut ćemo se - potvrdio je jedan časnik, koji je pozvao dvojicu
svojih ljudi.
Vojnici, robusniji od policajaca, bili su naoružani kopljima. Ako su
njima dobro rukovali, mladi čovjek ne bi daleko stigao.
"v/-1i i n + rt r
DRVO ŽIVOTA
245
Kvator je krenuo širokom ulicom iz koje su kretale ulice razdvajajući
dvije glavne četvrti. Od prvog koraka, primjećivalo se daje cjelina
bila brižljivo iskockana i odgovarala preciznom planu. Na tom čudnom
mjestu, gdje je vladao mir neuobičajen za jedan egipatski gradić, Iker
se osjetio ugodno.
Malo daščara, lijepe bijele kuće, primjerna čistoća: mladić bi volio
otkriti kutke Kahouma, no vojnici su ga prisiljavali da se požuri.
- Požurimo, vođa ne voli čekanje.
Impozantna građevina vode grada bila je izgrađena na akropoli s koje je
dominirala aglomeracijom.
Iako ogromna vila od sedamdeset soba nije pokrivala manje od 2700 m2,
ulazilo se korz uska vrata. S jedne i druge strane, u dvije stražarnice
stajali su čuvari.
- Evo zatvorenika kojeg vođa želi vidjeti - najavio je časnik.
- Trenutak, javit ću intendantu.
Slijeva je popločena staza vodila do kuhinja, u štale i radionice.
Intendant, vojnik i Iker slijedili su onu desnu stazu, koja je
završavala u predsoblju. Odatle je kretao hodnik okrenut ka zatvorenom
dvorištu, na jugu, kroz portik gdje se gospodar kuće volio osvježavati.
Ostavljajući krilo privatnog područja koje je obuhvaćalo sobe za
spavanje i odaje s vodom, intendant je poveo goste do primaće odaje s
dva reda stupova.
Pognute glave, administrator hrama doline kralja Sezostrisa II primio
je ozbiljnu pritužbu. Dirnut, intendant je načinio polukrug.
- Priđi - naredio mu je gazda, čovjek malen rastom, uskog čela i gustih
trepavica.
- Evo zatvorenika kojeg...
- Znam - presjekao je suho gradonačelnik. - Iziđite svi odavde i
ostavite me samog s njim.
- Ovaj razbojnik može biti opasan - upao je časnik - i...
- Šuti i slušaj.
Iker je ostao sam nasuprot dostojanstvenika, čiji crni pogled nije
obećavao ništa dobro.
- Zoveš se Iker?
- To je uistinu moje ime.
246
MISTERIJI OZIRISA
- Iz Medamouda.
- A odakle dolaziš?
- Iz grada Thota.
- Prepoznaješ li ovo?
Gradonačelnik je pokazao mladiću njegov pisarski pribor, rasprostranjen
najednom niskom stoliću.
- Ti predemti mi pripadaju.
- Gdje si ih kupio?
- General Sepi mi ih je darovao. Imao sam sreću biti njegovim učenikom
te zatim primiti čast pisara. Vođa provincije dao mi je prvu službu.
Gradonačelnik je pročitao papirus koji su mu donijeli policajci i čiji
je pečat slomio.
- Nadgledanje mojega grada je zadovoljavajuće, no intelekt nije prva
kvaliteta koju zahtijevam od snaga reda. Policija nije shvatila tko si.
Jedan tako mlad pisar, kojega toliko hvali vođa provincije koji nije
sklon pohvalama, zaslužuje pažnju. Onda, zašto želiš raditi u Kahounu?
- Zato da bih pokušao pristupiti pisarskoj eliti. Gradonačelnikov
pogled postao je blaži.
- Moj mladiću, nisi mogao bolje izabrati! Ovaj grad izgradili su
geometri i obrednici izučeni u misterijima. Jednako tako su izgradili
piramidu, zatim je to mjesto postalo administrativnim središtem prvog
reda. Moram upravljati zemljom, karijerama, žitnicama, radionicama,
sudjelovati na popisima, bdjeti nad razvojem poslova u Favoumu,
provjeravati trgovinu i dnevne troškove, osigurati da svećenici,
zanatlije, pisari, vrtlari i vojnici korektno rade svoj posao... Taj
iscrpljujući zadatak ne ostavlja mi više vremena da se posvetim svojoj
strasti: pisanju. Znaj daje sve već rečeno i da nitko, čak ni kralj,
nije sposoban izmisliti nešto novo. Ah, kad bih samo mogao izustiti
iznenađujuće riječi, uobličiti neizgovorene izraze! Svaka godina teža
je od prethodne, pravda nije dovoljno pravedna, a djelovanje božanstava
ostaje misteriozno. Čak se ni vlast ne poštuje dovoljno. Ako želiš moje
mišljenje, sve ide naopako. Tko to primjećuje, tko poduzima neophodne
mjere, tko se ususđuje protjerati zlo, tko uistinu pomaže siromašnima,
tko se bori protiv
DRVO ŽIVOTA
247
- Nije li to uloga Faraona? - nastavio je sramežljivo Iker. Uzbuđenje
gradonačelnika je splasnulo.
- Naravno, naravno... Sjeti se daje bitno pisanje. Pisci ne grade ni
hramove ni grobove, oni nemaju drugih nasljednika do svojih tekstova
koji ih nadživljavaju i osiguravaju im ugled, stoljeće za stoljećem.
Tvoja djeca, to su tvoji kistovi i tvoje pločice. Tvoja piramida, tvoja
knjiga. Ja, ja rasipam svoj talent na beskrajne administrativne
zadatke.
- Hoćete li mi dati službu?
- Upozoravam te: bit ćeš u društvu visoko kvalificiranih pisara koji
preziru amaterizam. Tražit će od mene da te otpustim ako tvoje
poznavanje tehnika ne bude dovoljno. Želim vjerovati da vođa provincije
Djehoutv nije o tebi pričao previše laskavo. Dobro... No dobro, treba
mi netko u administraciji žitnica.
Iker je prikrio svoje razočaranje. To sigurno nije bio posao kojemu se
nadao.
- Puno sam radio u arhivama i...
- Osoblje arhiva je potpuno i sasvim sam njime zadovoljan. General Sepi
te naučio upravljati žitnicom?
- To je disciplina kojom sam se bavio i zahvalan sam Vam na povjerenju.
- Samo se stvarnost računa, mladiću moj! Ili si sposoban ili nisi. U
prvom lsučaju, Kahoun će za tebe biti raj; u drugom, brzo ćeš se
vratiti odakle si došao.
- Želio bih ispuniti Vaša očekivanja, no postoji jedna stvar od koje
neću odstupiti.
- Koja?
- Moj magarac. On je moj drug, želim ga ponovno pronaći.
- S tvojom plaćom, kupit ćeš srugoga!
- Ne razumijete. Sjeverni Vjetar je jedinstven. Spasio sam ga, on me
savjetuje.
- Magarac... Te savjetuje?
- Zna odgovoriti na moja pitanja. S njim ću uspjeti. Bez njega ću
propasti.
- Znaš li barem gdje je?
- Vjerojatno nedaleko zatvora u kojem sam bio zatočen.
- Evo pisma koje će ti dozvoliti da ga uzmeš zakonski.
248
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA 249
Iker se poklonio s poštovanjem.
- Je li ti general Sepi govorio o velikim pisarima koji su prodrli u
tajnu stvaranja?
- Slušanje, razumijevanje i upravljanje vatrama, nisu li to kvalitete
neophodne da se to uspije?
- Imao si izvrsnog profesora! No treba te i opremiti.
- Zar mi nećete vratiti moj pribor?
- Naravno da hoću! Govorim o drugoj opremi, onoj koja je sastavljena od
neophodnih formulara da bi prošao kroz vrata, dobio lađu kao promatrač
ili izbjegao zamke koje zarobljavaju duše loših putnika. Bez toga nauka
bit ćeš tek obični pisar.
- Gdje to mogu dobiti?
- Na tebi je da se snađeš, mladiću moj! Vrijeme škole je jedna stvar,
ono vještine druga. Ne kaže li se da najbolji umjetnici proizvode sami
svoje oruđe?
Smeten, Iker je napustio Kahoun da bi se vratio u zatvor. Zašto je
gradonačelnik izgovorio tako zagonetne riječi? Zašto mu je otkrio
postojanje jednog nedostupnog znanja? Kao i general Sepi i vođa
provincije Djehoutv, skrivao se iza maske. To novo iskušenje nije
obeshrabrilo mladića, baš naprotiv; ako su mu stvarno dodavali štapove,
dohvatit će ih kako se ne bi utopio u rijeci. A ako je riječ tek o
iluzijama, razbit će ih.
Na pragu zatvora časnik je spavao, ruku opuštenih sa strane.
Iker gaje potapšao po ramenu, a policajac je poskočio.
- Što hoćeš?
- Tražim svog magarca.
- Nije li to jedan div glave tvrđe od granita i neukrotivog pogleda?
- Opis mi se čini dobrim.
- No dobro, pogledaj što mije učinio! A ranio je i tri druga policajca
na dužnosti, revući i grizući!
- To je normalno, sluša samo mene. Pusti ga.
- Prekasno.
- Kako, prekasno? - upitao je Iker, stegnuta grla.
- Šef je odlučio riješiti se te divlje zvijeri. Trebalo je deset
- Kuda su ga odveli?
- Na pustopoljinu, iza zatvora. Iker je trčao što je brže mogao.
Sjeverni Vjetar spavao je na boku, bodljikavom žicom svezanih šapa.
Jedan obrednik dizao je obredni nož.
- Stanite! - viknuo je mladi pisar.
Svi su se okrenuli, a magarac je ispustio njak nade.
- Ta životinja je opasna - potvrdio je obrednik. - Treba iz njega
istjerati sumnjive sile.
- To je moj magarac.
- Imaš li dokument koji to potvrđuje? - ironizirao je časnik.
- Hoće li Vam biti dovoljan onaj koji je potpisao gradonačelnik
Kahouma?
Časnik je bio prisiljen pokloniti se.
Iker je istrgnuo nož iz ruku obrednika i oslobodio svog druga.
Svjestan da mu je mladić spasio život po drugi put, Sjeverni Vjetar mu
je liznuo ruke.
- Dođi, Sjeverni Vjetre. Imam ti puno toga za ispričati.
L.
DRVO ŽIVOTA
251
47
Duhovno središte Egipta, Abvidos, utonuo je u sumornost. Izoliran od
ostatka zemlje budnim stražarima koji su provjeravali ekstremnom
ozbiljnošću privremene svećenike, teritorij Ozirisa činio se zauvijek
lišen blagog svjetla koje je, nekoć, oživljavalo njegove svete
građevine.
Ipak, kolegij stalnih svećenika koje je imenovao faraon nije popuštao
svojoj nevolji i ispunjavao je svoje dužnosti bez oklijevanja. Unatoč
težini godina i srcu čiji je glas postajao sve slabiji i slabiji, stari
vrhovnik, nositelj zlatne palete, svakog bi jutra dolazio do bolesne
akacije.
Proces degradacije bio je zaustavljen, no nikakav znak poboljšanja nije
se pokazivao. Oziris, je li još uvijek obitavao u drvetu? Hoće li on i
dalje ujedinjavati nebo, zemlju i podzemni svijet? Hoće li i dalje
puštati svoje korijenje u ocean prvotne energije?
Na sva ta pitanja starac nije mogao odgovoriti. Do te drame, njegov
život bio je život mirnog obrednika, jedino zabavljenog slavljenjem
misterija i njihovim prenošenjem. Ništa ga nije pripremilo za tu
tragediju pred kojom se osjećao razoružanim.
Međutim, od Sezostrisova otvaranja velikog gradilišta, jedna grančica
drveta je ponovno ozelenjela i nije se osušila. Hvatajući se za tu
sitnu nadu, nositelj zlatne palete svaki danje lijevao vodu i mlijeko u
podnožju akacije.
Zatim ie nkliipvainr.im VnraVnm stiann dri
graditelji, tajno, gradili hram i Sezostrisovo zdanje vječnosti. Toga
dana, put mu je bio još teži nego obično. Hladan vjetar ledio mu je
kosti, pijesak pekao oči. Majstor djela došao mu je u susret i ponudio
mu ruku.
- Ne biste li se trebali odmoriti?
- U ova teška vremena, nitko ne smije misliti na sebe. Jeste li
primili meso, ribu i povrće?
- Radnicima ništa ne nedostaje, namirnice nam stižu točno na vrijeme.
Kuhari koji su nam na raspolaganju pripravljaju odlična jela.
- Vaš glas nije tako vedar kao Vaše riječi. Na kakve ste poteškoće
naišli?
- Niz incidenata - otkrio je majstor. - - Oruđe se lomi, kamen loše
isklesan u kamenolomu, površne pukotine, bolesti... Reklo bi se da neka
nenaklona sila pokušava usporiti ritam rada.
- Kako se borite s tim poteškoćama?
- Jutarnjim obredom i jedinstvom ekipe. Suočeni s takvom situacijom,
svatko mora moći računati na druge. Bilo bi nepravedno optužiti bilo
koga za prikrivanje nesposobnosti. Naprotiv, moramo ostati ujedinjeni,
pod zaštitom kralja, jer ovo gradilište zahtijeva deset puta više
napora nego što se mislilo. Budite bez brige: dobro se držimo.
- Ako popustite, Abvdos će biti osuđen na smrt. Njegov nestanak povući
će za sobom Egipat.
- Posao će biti završen na vrijeme.
Nositelj zlatne palete vratio se polako prema hramu i provjerio je li
obrednik, čije je djelo bilo tajna, dobro pospremio božansko zdanje.
Provjerio je jednako tako je li onaj koji je bio zadužen za dnevnu
libaciju na stolove darova ispunio svoj zadatak, isto kao i poslužitelj
Kaa, zadužena za slavljenje kulta predaka čija je pomoć bila
neophodnija nego ikad prije.
U jednome je trenutku pomislio da mu je srce prestalo kucati i bio je
prisiljen sjesti. Kad je povratio dah, nastavio je svoj pregled
vrativši se na Ozirisov grob koji je čuvao svećenik, bdijući nad
cjelovitošću božjeg tijela.
- Pečati, jesu li na mjestu?
- Jesu.
1
252
MISTERIJI OZIRISA
Vrhovnik ih je izbliza pregledao i nije konstatirao ništa nenormalno.
- Je li se netko pokušao približiti grobu?
- Nitko.
- Nikakva incidenta, čak ni najmanjeg za prijaviti?
- Nikakva.
S jednim takvim čuvarom, nositelj zlatne palete nije imao razloga za
brigu. Nepomirljiv, strog, ne bi otvorio vrata tog svetog mjesta među
svima osim na naredbu onoga koji je upravljao obredima misterija
Abvdosa.
Na starcu je ostalo da ispita Ćelavog, koji je konzultirao arhive u
biblioteci Kuće Života. Ne prestajući upotrebljavati drevne rituale, iz
njih je izvlačio riječi pune moći, integrirane u godišnji obred.
Vrhovnik je volio to mjesto, prožeto skladnim vibracijama koje su
okruživale misli mudraca, zaspale na papirusu. Ondje je lebdio prijatan
miris koji je mirisao prošlost i sretna vremena.
- Beskorisno vas je moliti da smanjite svoje aktivnosti -prigovarao je
Ćelavi, čija se razdražljivost nije smanjila s godinama.
- Uistinu beskorisno. Jesi li primio posjetitelje u nekoliko zadnjih
dana?
- Nijednog. Osim Vas, nisam pustio nikoga. Kad radim, pogotovo na
predmetima tako teškim kao što je navigacija svetom barkom, ne volim da
mi smetaju. Vjerujem da rezultat mojih istraživanja neće biti
beskoristan jer određene nejasne točke mogu biti razjašnjene.
Izvoditi bez prekida rituale, glavna oruđa percepcije nevidljivog, bilo
je konstantno zaduženje bratstva u Abvdosu. Bio je to ujedno najbolji
način borbe protiv kletvi.
Nastupila je posljednja etapa opjevavanja vrhovnika u svetištu sedam
svećenica zaduženih da opjevaju božansku dušu. Glazbom, pjesmom i
plesom obnavljale su sklad koji je povezivao nebeske moći s njihovim
zemaljskim manifestacijama. Slavljenjem ženskih obreda, održavale su
Ozirisa daleko od smrti. Bez njih, Abvdos nikada ne bi postojao.
Najmlađa od njih sedam pošla je u susret nositelju zlatne
DRVO ŽIVOTA
253
povratka u Elephantinu, gdje ju je osobno kraljica Egipta unaprijedila
u stupanj Probuđene, činila se još zanosnijom.
- Treba li ti štogod? - upitao ju je on.
- Svježi tamjan i dodatni stol za darove, vrhovniče. Primite me za ruku
i dođite sjesti u hladovinu.
Starac nije odbio. Težak umor koji ga je pritiskao od buđenja nije
popuštao.
- Kako osjećaš obred koji si nedavno doživjela?
- Kao otvorena vrata u jedan novi svijet. Druge stvarnosti i druge boje
su se pojavile. Krajolici su bili ondje, sasvim blizu, a ja ih nisam
vidjela. Mi, ljudi, nismo li mi prepreka svjetlosti? Znam isto tako da
bih trebala oploditi tako iznimne darove. Kraljica mi nije prešutjela
težinu iskušenja koja me čekaju na putu inicijacije.
- Božanstva su tako htjela, Bog ih je odobrio. Nikada nećeš biti
svećenica poput ostalih. Ponekad, željet ćeš im nalikovati, no ne
zatvaraj se u tu iluziju.
- Biste li mi dali još neka objašnjenja?
Goruća bol probila je grudi vrhovnika. Oči su mu se izvrnule, pao je na
bok.
Bez panike, mlada svećenica pomogla mu je da legne. Iako izvan njene
profesije, primila je dovoljno medicinskog znanja da je mogla
prepoznati srčani udar.
- Idem potražiti vodu i jastuk.
- Ne... Ostani, ovo su moji posljednji trenuci... Želim sačuvati u
uspomeni tvoje lice prije nego se suočim s čuvarima drugog svijeta.
Tvoja misija... Tvoja misija je najveća i najpogibeljnija od svega što
možeš zamisliti. Imam povjerenja u tebe, toliko povjerenja...
Starac je stegnuo ruke mlade žene i ispustio dug uzdah.
Ćelavi je pustio kapljice lužine u magnetiziranoj vodi, zatim se sagnuo
pred isklesanim kamenom. Obrednik je izlio na ruke malo te vode.
Pročišćen, Ćelavi je zatim pročistio poslužitelja Kaa, koji je ponudio
tijelu pokojnog vrhovnika mlijeko, vino, kruh i datulje.
Mumificiran i osušen uvečer, nositelj zlatne palete sada je
254
MISTERIJI OZIRISA
napustiti, pod uvjetom da se slavi uspomena na njega.
Poslužitelj Kaa donio je tamjan u obliku ruke i podigao poklopac kako
bi se miris tamjana popeo do raja, gdje su se uskrsnuli hranili
najfinijim miomirisima. Zatim je podigao prednju šapu bika, alabasterni
predmet koji je simbolizirao pobjedničku moć. Nakon toga su svećenice
glasno nabrojale namirnice posložene na stolu za darivanja i
predstavile pretku bale platna. Ceremonija je završila čitanjem formula
preobražaja u svjetlo, koji je dušu činio sposobnom za putovanje u
svemir.
Među petoricom stalnih svećenika koji su činili vrh hijerarhije u
Abvdosu, samo se jedan nije uspio koncentrirati tijekom obreda. Nije
mislio na preminulog, već na sebe i neizbježnu promociju koja će se,
ovaj puta, desiti njemu sretnom. Mjesto nositelja zlatne palete i
vrhovnika nije moglo pripasti nikome drugom. Kako je svoju ulogu
izvršio do savršenstva, nitko nije primijetio da se njegove misli nisu
usmjerile prema starcu čiji ga nestanak nije nimalo rastužio. Napokon,
mjesto je bilo slobodno!
Njegovi kolege osjetili su toliko poštovanja prema njegovu ozbiljnu
karakteru i obožavanja za njegovu znanost da će biti imenovan bez i
najmanje rasprave. Na čelu najslavnije inicijacijske zajednice Egipta,
kako će djelovati? Čudno, još nije o tome mislio! Važno je bilo da
okupira svoju glavu brojnim prednostima koje će mu donijeti.
- Majstor velikih misterija je došao - najavila je mlada svećenica.
Taj očekivani posjet nije smetao budućem vrhovniku. Snažna ličnost
sudjelovala je u slavljenju ozirijskih misterija, no nije stanovao u
Abvdosu. Bio je snažno na strani stalnih oko izbora budućeg velikog
svećenika.
Faraon Sezostris skupio se dugo pored sarkofaga pokojnika. Čitao je
formule uskrsnuća, izvađene iz Tekstova Piramida, Tekstova Sarkofaga i
tajnog obreda Abvdosa. Zatim je okupio u hramu pet svećenika i sedam
svećenica.
- Nema potrebe da se naglašava važnost vaše uloge. U normalnim
vremenima, već je neophodna; u sadašnjim okolnostima, postaje od
presudne važnosti. Preda mnom su
DRVO ŽIVOTA 255
obredima koje vi ovdje slavite kako bi Ozirisa i njegovu akaciju
održali na životu. Ako ne uspijete, faraonska institucija će nestati, a
zajedno s njom i Dvije Zemlje. Barbarstvo, korupcija, fanatizam i
nasilje će zavladati, veze između neba i zemlje bit će prekinute,
božanstva će napustiti zemlju, a možda čak i svijet ljudi. Prebrojni
ste da biste živjeli u tajnosti. Vaša zadaća sastoji se u očuvanju
izvan dosega zla, niskosti i kvarljivih suza jednog čovječanstva koje
plače nad vlastitom osrednjošću. Nismo sigurni da ćemo izaći kao
pobjednici iz strašne bitke u kojoj se nalazimo, no borit ćemo se do
kraja, bez ustupaka neprijatelju. Neka Maat bude naša vodilja, neka nas
vodi i štiti.
Kraljeve riječi malo su potresle budućeg vrhovnika, no previše je
očekivao od glavne odluke da bi se istinski zainteresirao.
- Svećenik koji je nosio zlatnu paletu i upravljao ovim bratstvom pod
mojim redom bio je ispravan čovjek. Prije nego se pojavi pred božanskim
sudom, moramo dati o njemu svoju ocjenu. Ima li netko od vas nešto
protiv toga?
Tišina je zavladala skupom.
- Budući da je tako, obredi će se slaviti do kraja. Neka ovaj
pravednik bude prepoznat kao takav i na zemlji i na nebu i neka
otputuje zauvijek u vječnost.
Budući vrhovnik sve teže je i teže kontrolirao svoje nestrpljenje.
Napokon, monarh je načeo glavno pitanje.
- Sadašnja hijerarhija će nastaviti svoj rad s istom upornošću. Što se
tiče zlatne palete, na kojoj su upisane formule znanja, odlučio sam je
zadržati u biću Faraona.
Kandidat za vrhovnu funkciju mislio je daje slabo čuo. Sezostris nije
tražio mišljenje članova bratstva, nije nikoga imenovao... Pravi
košmar!
- Smatram da sam tako stalno povezan s Abvdosom - dodao je kralj.
Ćelavi će biti moj predstavnik u mojoj odsutnosti, no neće ništa
poduzimati bez mojeg eksplicitnog odobrenja. Primat će redovito moje
naputke i stalno će me izvještavati i o najmanjim događajima. Na prvu
pogrešku, ma i najmanju, krivac će biti isključen iz bratstva. Mi smo u
ratu, a neprijatelj je strasniji od tisuće vojnika. Greška, nepažnja
ili bilo koja druga vrsta nemara
256
MISTERIJI OZIRISA
banket u čast našeg Brata kojeg će lijepa božica Zapada primiti u svoje
okrilje.
Unatoč svojem zgrčenom stomaku, razočarani je jeo hranu posvećenu i
pokazao je zavidno držanje. Nitko nije mogao primijetiti njegov bijes,
istodobno prema Sezostrisu, Abvdosu, drugim svećenicima i svećenicama
koji se čak nisu potrudili pohvaliti njegove zasluge.
Osveta mu nije bila dovoljna, trebao je također postići svoj cilj. Kako
bi stigao do njega, nametao se imperativ: postati bogatim. Trebao je
kupiti savjesti i nametnuti se kao središnja osoba svetog grada tkajući
svoju mrežu u tami. No kako steći bogatstvo, a da se ne otkrije?
Poteškoća se činila nepremostivom.
- Činiš se žalosnim, primijetila je jedna od svećenica.
- Tko ne bi bio? Izgubiti vrhovnika takvog značaja je teško iskušenje.
- Zajedno ćemo to prebroditi. A trebaju nam i tvoja mudrost i tvoje
iskustvo.
- Možete računati na mene.
I
48
- Ja sam glavni inspektor žitnica Gergou, kojeg je postavio Veliki
Rizničar Senankh. Pokaži mi svoje pozicije.
Odgovorni za žitnice seoceta Rascvjetani Humak bio je sasvim iznenađen
posjetom jedne tako ugledne osobe.
- U jeku smo rada, i...
- Ili ćeš smjesta poslušati ili ću pozvati policiju.
- Dođite, molim vas!
Sa Senankhom, Gergou je već pregledao žitnice nekolicine velikih
gradova. Znao se držati, biti diskretnim i punim poštovanja, promatrati
doslovno znakove koje mu je davao gazda koji gaje smatrao savršenim
službenikom. Čim je Senankh bio zadržan u palači, Gergou je zgrabio
priliku kako bi se iskazao interesirajući se za mala iskorištavanja.
Ondje se razmahao iskorištavajući povlastice svog zadatka. Odgovorni
gaje odveo do dvorišta žitnica sela kojeg je okruživao zid.
- Ovaj zid nije dovoljno visok - primijetio je Gergou. -Lopovi će lako
proći.
- Svi se poznajemo, ovdje, nema tu lopova! Gurnuo je vrata koja su
gledala na dvorište.
- Nema ključanice?
- Nije neophodno.
- Zalihe žita trebaju biti osigurane. Ovdje nije tako.
- Uvjeravam Vas da... -Pravila su oravila. .....„..,
258
MISTERIJI OZIRISA
Zbunjen, odgovorni je ušao u dvorište odakle je kretalo stubište koje
se penjalo na jednu terasu na kojoj su se nalazili otvori tri kovčežića
za sjeme smješteni uz zid podnožja. Gotovo u razini zemlje, okomiti
prostori kojima su upravljali kako bi se sakupile žitarice.
- Stubište nije pravilno - procijenio je Gergou. - Nedovoljan broj
stuba, rad vrlo loše kvalitete.
- Nisam poznavao ta pravila.
- Sada znaš.
Gergou je otvorio spremište u zemlji.
- Drvo je potrošeno. Ovaj komad je trebao već odavno biti zamijenjen.
- Savršeno funkcionira, uvjeravam Vas!
- Imena vlasnika polja trebala su biti ugravirana na zidu.
- Pogledajte, ondje!
- Gotovo su izbrisana. Nije li riječ o pokušaju porezne prevare?
- Naravno da ne, inspektore! Agenti administracije savršeno znaju te
vlasnike i nitko nikada nije imao problema. Gergou se uspinjao stubama
oprezno, kao daje bilo opasno.
- Ova terasa je jako preuska. Rizici nesreće pri radu su znatni. Malo
mariš za zdravlje poljoprivrednih radnika.
- Naprotiv, inspektore! U ovom selu, jako se dobro postupa s njima.
Gergou je pogledao u unutrašnjost žitnice.
- Potreban je ozbiljni popust. Sanitarno stanje čini mi se jadnim.
- Pario sam i prebojao prije punjenja, ja...
- Tvoj slučaj je posebno ozbiljan. Nisam još otkrio toliko nepoštivanja
najednom istom mjestu. Po mom mišljenju, nalaže se trenutačno
zatvaranje.
Čovjek je problijedio.
- Ne razumijem, inspektore, ja...
- Postoji alternativa. Ako pristaneš da mi odmah platiš veliko
obeštećenje, mogao bi eventualno izbjeći zatvor.
- Tako jako?
- To nesumnjivo nije najbolje rješenje jer svejedno moram
noslati naHreftannm izvipišrp Mn^Hn nrrjtnii Hman mnonrnnct
DRVO ŽIVOTA
259
no jedva se usuđujem progovoriti.
- Recite ipak.
- Smanjit ću obeštećenje na polovicu, neću napisati izvješće pod
uvjetom da mi direktno daš ono što tražim i da držiš jezik za zubima.
Trenutak premišljanja bio je kratak.
- Dobro.. Ako je time stvar riješena.
- Jest. No ako budeš brbljao, bit će moja riječ protiv tvoje. Optužit
ću te za pokušaj korupcije, ići ćeš u zatvor i sve ćeš izgubiti.
- Šutjet ću.
- Ti si jedan inteligentan čovjek. Zahvaljujući meni, izbjegao si
najgore.
Gergou nikada neće moći dostatno zahvaliti svom zaštitniku, Medesu, što
mu je priskrbio takvo mjesto. Svaka kontrola žitnica skromnih dimenzija
dozvoljavala mu je da se obogati bez straha od i najmanje žalbe
odgovornih koje je ucjenjivao. Povrh svega, pokazivao se savršeno
marljivim redigirajući izvješća koja je zahtijevao njegov nadređeni.
U lice sa Senankhom, Gergou se pravio vrlim, toliko privrženim općem
interesu da mu je bilo teško naći vremena da bi se bavio sobom.
- Krećemo na zadatak - najavio mu je Veliki Rizničar.
- U koju regiju?
- Abvdos.
- To je grad zabranjen svjetovnjacima!
- Faraonova naredba.
- Sumnja li Njegovo Veličanstvo na malverzaciju?
- Trebamo provjeriti sve glavne gradove bez ikakve prednosti, taj kao
i sve druge. Neka tvoja prtljaga bude spremna sutra ujutro.
Gergou se pitao. Ne raspolaže li faraon detaljnim inventarom bogatstva
svakog hrama? Razmislivši, bilo je to malo vjerojatno. Neke provincije
ostale su neovisne, Sezostris je zapravo kontrolirao tek Deltu,
područje Memfisa i sjevera Visokog Egipta. Naređujući ova inspekcijska
putovanja, htio se dakle uvjeriti u istinsku količinu dobara koju će
upotrijebiti da
260
MISTERIJI OZIRISA
Jer kako sumnjati u stvarni Sezostrisov cilj? Napasti pobunjene
provincije, smaknuti njihove vođe i zavladati čitavom zemljom!
Ostajući u Senankhovoj sjeni, Gergou će napabirčiti maksimum korisnih
informacija, kako za Medesa tako i za njegovu vlastitu karijeru. A ako
namjere Sezostrisa budu toliko drugačije od onih koje je
pretpostavljao, on će to znati.
Iako je Senankh naznačio svoje ime i naslove, službenik zadužen za
osiguranje pristaništa pretresao gaje do kraja, jednako kao i Gegroua.
Naredbe sigurnosti bile su tako stroge da su se čak i najviši
dostojanstvenici morali pokoriti.
- Stražari će vas otpratiti. Nikada ne smijete ići sami. U slučaju
neposluha, strijelci imaju naredbu da pucaju.
- Moram se vratiti u hram kako bih se susreo s vrhovnikom - izjavio je
Senankh. - Moj pomoćnik, Gergou dogovorit će se s intendantom grada
faraona Sezostrisa.
- Dat ću ga obavijestiti. Strpite se ovdje.
Senankh i Gergou sjeli su na taburee, u sjeni jednog sikomora. Jedan
vojnik donio im je vode.
- Mjesto nije jako gostoljubivo - procijenio je Gergou. Riznice i
tajne Abvdosa zaista su dobro čuvane! Na čemu rade njegovi svećenici?
- Proučavaju nebo, medicinu, magiju i sve znanosti koje je bog Thot
otkrio. Njihova glavna zadaća, barem onoliko koliko se tiče vrha
hijerarhije, sastoji se u slavljenju misterija Ozirisa. Ako obred ne
bude pravilno obavljen, zavladat će nered.
- Ne čini li Vam se čudnim taj raspored snaga i ta sitničava praksa?
- Abvdos je najsvetiji grad u Egiptu, Gergou. On doista zaslužuje neko
poštovanje.
- Zar se božanstvo nije u mogućnosti braniti samo? A osim toga, tko bi
se od svjetovnjaka usudio narušiti Ozirisovo područje?
- Nisu li ljudi sposobni za najgore?
- U svakom slučaju, drago mi je da ću vidjeti hram.
- Nemoj se zavaravati, imat ćeš pristup samo admi-
DRVO ŽIVOTA
261
dovoljne, primi jadikovke i obećaj da će neophodno biti učinjeno bez
odgađanja.
- A Vi, Vi ćete ga ići vidjeti, taj hram?
- Moj zadatak je tajan, Gergou.
Ćelavi je primio Velikog Rizničara Senankha u sporednom dijelu
Ozirisova hrama, u koji su se svećenici dolazili napojiti vodom
izlažući svoje dnevne poteškoće, koje je trebalo riješiti na najbolji
mogući način kako ništa ne bi proturječilo dobrom odvijanju obreda.
Senankh nije otkrio gotovo ništa o Abvdosu u kojem je vladala teška
atmosfera, gotovo bolna. I nije to bilo lice ćelavog koje gaje
razveselilo.
- Faraon Sezostris mi je povjerio jedan delikatan, no neophodna
zadatak.
- Zašto nije osobno došao?
- Jer hitne stvari zahtijevaju njegovu prisutnost drugdje. Kao član
Kraljevske Kuće, ja sam opunomoćen da djelujem u njegovo ime.
- Imate li pismo koje je on potpisao?
- Nemate povjerenja u mene?
- Nikakva povjerenja, zapravo.
- Evo dokumenta. Ćelavi gaje dugo proučavao.
- To je uistinu kraljevski pečat i rukopis Njegova veličanstva. Što
želite?
- Znati od čega se precizno sastoji blago hrama.
- Državna tajna.
- Ja sam predstavnik Države i dužni ste mi tu informaciju, koju ću
direktno prenijeti kralju i samo njemu.
- Neka sam dođe. Tako nikakva pogreška neće biti moguća.
- Ne razumijemo se. Primio sam naređenje, moram ga izvršiti. Vi, Vi
nemate izbora: morate me poslušati.
- Poslušat ću samo Njegovo Veličanstvo.
- Podsjećam Vas da me on šalje.
- Zahtijevam potvrdu. Senankh je promijenio ton.
262
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
263
- Draže mi je i to nego neoprez. Veliki Rizničar poput Vas nema što
tražiti ovdje. Nikakva dvorska intriga ne smije narušiti mir ovoga
mjesta. Samo faraon ima sposobnost osvijetliti ovu situaciju. Sada me
ispričajte. Nemam vremena za gubljenje na isprazne diskusije.
Kada je ostao sam, Senankh se nasmiješio.
Šaljući ga u Abvdos, Sezostris je želio staviti Ćelavog na kušnju. Hoće
li se novi vrhovnik ponijeti kao vjerni faraonov sluga ili će ga vlast
opiti toliko da ga navede da povjeruje kako može sve obavljati sam, bez
savjetovanja s kraljem?
Na to pitanje, jasan odgovor: ćelavi neće popustiti nikakvom pritisku,
bez obzira odakle dolazi. Kao stoje obećao monarhu, samo on će moći
donositi velike odluke.
Srećom, ovaj zadatak se privodio kraju. Ostao je Gergouov.
Gergoua su odveli u administrativnu zgradu gdje je mali broj
službenika, koje je brižljivo izabrao kralj sam, bdio nad dobrobiti
štićenika Ouah-sout, "Izdržavatelja premještaja", grada koji su
stvorili graditelji hrama i Sezostrisova zdanja vječnosti.
Na tim ozbiljnim mjestima gdje nitko nije dizao glas, Gergou se nije
najbolje osjećao. Kako je bio daleko od živosti Memfisa!
Glavni intendant nije izgledao ugodno.
- Što želite?
- Pomoćnik sam Velikog Rizničara Senankha.
- Znam.
- Ja, ja se brinem za žitnice.
- Ove u Abvdosu su dobro napunjene.
- Tim bolje, tim bolje... No moja misija nije to.
- Slušam Vas.
- Evo, vrlo je jednostavno i ne tako delikatno: moram se uvjeriti da u
ovom mjestu nikome ništa ne nedostaje.
- Što se tiče Ouah-souta i bratstva graditelja, nema problema. Ako
zalihe budu kasnile, smjesta ću Vas upozoriti. Što se tiče kolegija
stalnih i privremenih svećenika, ne mogu se zakleti. Zamolit ću dakle
odgovornog da se pobrine za vas.
L........
još nije osjetio tako čudne osjećaje, kao da se distancira od samog
sebe, kao da nasilje i korupcija nisu bile najbolje rješenje u svim
okolnostima. Georgou se iznenadio u sanjarenju na neki manje brutalan
svijet gdje neka bića neće biti ni ubojice, ni lopovi, ni lakomci.
Iziritiran što se uhvatio u tim lijepim mislima, stresao se kao mokar
pas. Mora da su moćni magijski obrednici nastavali ovo mjesto kako bi
ga natopili svojim umirujucim idealom! Od sada, Georgou će se čuvati
Abvdosa. Ipak, interesirat će se za tajne, čak i bez velike nade da će
u njih prodrijeti.
Svećenik koji je ušao u sobu čudno je izgledao. Bio je istinski ružan i
više leden.
Na prvi pogled, Georgou je osjetio daje ta oštrica noža bila lišena
svake osjećajnosti. No u isto je vrijeme, unatoč mogućnosti jedne takve
hipoteze, primijetio da imaju nešto zajedničko.
- Rekli su mi da se zovete Georgou i da Vas je poslalo Ministarstvo
ekonomije kako biste provjerili da nam ništa ne nedostaje.
- Niste bolje mogli sažeti moj zadatak. Uz Vašu pomoć, nadam se da ću
ga dobro obaviti.
Otkrivajući tu prostodušnu ličnost, vidljivo zaljubljenu u tjelesna
zadovoljstva, svećenik je poželio da ga suho pošalje natrag i da
zatraži drugog sugovornika.
No neki čudan kontakt se uspostavljao. Bez ikakve sumnje, taj Georgou
učinio je korupciju i niskost pravilom svojeg života.
U sat kada je svećenik činio plan osvete za uvredu koju su mu upravo
nanijeli tražeći način da se obogati, nije li taj susret bio znak
providnosti?
Međutim, trebalo je biti opreznim i ne popustiti opasnom zanosu.
Trebalo je vremena i nekoliko posjeta prije nego započne sa
savezništvom.
- Naišli smo zapravo na nekoliko materijalnih poteškoća -otkrio je
svećenik. Mogle bi dovesti u pitanje obavljanje naših svetih zadataka.
- Ovdje sam da ih riješim i da Vam osiguram savršen duhovni mir -
potvrdio je Georgou svečano.
264
MISTERIJI OZIRISA
promijenilo od njegova prva dojma, Ćelavi je izabrao da prenese kralju
svoju odluku, čvrsto na zahtjev monarha.
Da, trebalo je ponovno dati snage i žestine Zlatnom krugu Abvdosa. Da,
Veliki Rizničar Senankh bio je dostojan da mu pripadne.
49
Iker je protrljao oči.
- To je doista ovdje? - upitao je gradonačelnikova intendanta, koji ga
je upravo doveo do jedne velebne kuće u istočnoj četvrti Kahouna gdje
su se nalazile najveće zgrade.
- Heremsaf, tvoj nadređeni, prihvatio je da te smjesti kod sebe. Budi
oprezan, nema ugodan karakter.
Taj grad nije nalikovao ni na jedan drugi. Smještena na desetak
hektara, četvrt je bila odijeljena zidom od sirove cigle od zapadne
četvrti koja je zauzimala tek četiri, prošarana tucetom paralelnih
uličica. Široka devet metara, jedna velika ulica presijecala je grad od
sjevera prema jugu. Očigledno, plan je zamislio i izveo neki arhitekt
koji je mrzio zbrku.
Intendant je pokucao.
Čovjek koji je otvorio nije izgledao poput šaljivca. Njegovo četvrtasto
lice bilo je ukrašeno elegantnim brkom skrojenim do savršenstva.
- Evo Ikera, preporučenog pisara za žitnice. On...
- Znam što treba raditi i što je meni činiti, intendante. Ovaj
posljednji se izmaknuo dok je Heremsaf pokazivao
prstom prema Sjevernom Vjetru.
- Stoje to?
-Moj magarac, on...
- Još uvijek znam razlikovati magarca od čovjeka, čak i ako je ponekada
sličnost vrlo velika. Čemu služi?
266
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
267
- Odakle ti?
- Dao mi gaje general Sepi, moj učitelj iz provincije...
- Znam tko je general Sepi i u kojoj provinciji podučava. Kad te
isključio iz svog razreda i zbog čega?
- Nisam isključen! Kako sam bio njegovim najboljim učenikom, gospodar
Djehoutv mije povjerio jedan težak posao.
- Čak i najoprezniji počine pogreške. U čemu se sastojao?
- Načiniti inventar prednosti i nedostataka provincije. Detaljno sam
ispitao izvješća drugih pisara i sastavio kritički osvrt Djehoutvju.
Heremsaf je slegnuo ramenima.
- Dosta si mlad da bi ti povjerili jedan tako delikatan zadatak.
- Uvjeravam vas...
- Znam posao, a ne ti. Ustvari, dali su ti stare arhive da ih sortiraš.
Trebao si naučiti slušati jer slušanje je najbolje od svega. Kad se
dobro sluša, dobro se i govori.
- Onaj koga Bog voli - dovršio je Iker - je onaj koji čuje.
- Znaš Maksime Ptah-Hotepa! Tim bolje. Ne zaboravi svakako ovu:
neznalica ne sluša. On smatra znanje neznanjem i živi od onoga od čega
se umire. A sada, istina: zašto želiš raditi u Kahounu?
- Zato što se ovdje obučavaju najbolji pisari u kraljevstvu.
- A ti želiš postati jednim od njih! Ne znaš sigurno da je pohlepa
jedna od najgorih mana, neizlječivo zlo, izvor svih zala.
- Zar je želja za napretkom u svojem zvanju pohlepa?
- Vidjet ćemo na terenu. Jesi li siguran da si mi sve rekao?
- Za sada, da.
- Imaš sreće, imam jedno mjesto u staji. No, prihvaćam samo radišne i
disciplinirane magarce. Isti zahtjev odnosi se i na tebe. Moj kuhar
pripremit će ti obrok. Zauzvrat, moja domaćica neće se brinuti za tvoju
sobu i tvoju kupaonicu. Dobro ih održavaj jer ću te u protivnom
istjerati. Ova kuća mora ostati primjerom čistoće. U slučaju problema,
bez ikakvih neumjerenih pokušaja. Javit ćeš se meni i slijediti moje
upute. Brzo se smjesti, polazimo za jedan sat.
Kad je otkrio svoj novi smještaj, Iker je zaboravio oporost
dvjema prvoklasnim hasurama, jednim niskim krevetom s uzglavljem i
jastukom, tankim lanenim plahtama za ljeto, debelima za zimu, kovčezima
za stvari i dvjema uljanicama!
Još uvijek zaslijepljen, Iker je poveo svog magarca u staju smještenu
iza kuće, nedaleko od kuhinje na svježem zraku. Tamo također nije bio
razočaran. Sjeverni Vjetar raspolagao je ogromnim prostorom samo za
sebe, obilnom krmom i dobro napunjenim vedrom vode.
- Imam osjećaj da treba zaslužiti ovoliku sreću. Magarac je uspravio
desno uho.
- Pij i jedi do iznemoglosti, Sjeverni Vjetre, no nemoj se zadržavati.
Siguran sam da naš gazda ne tolerira ni najmanje kašnjenje.
Iker se nije varao. Heremsaf ih je već čekao na pragu svojeg zdanja.
- Hoće li taj magarac moći podnijeti težinu mog pribora?
- Što misliš, Sjeverni Vjetre? - upitao je Iker. Životinja se složila.
- Ako dobro razumijem - čudio se Heremsaf - on je taj koji odlučuje!
- On je moj jedini prijatelj.
Stisnutih usta, Heremsaf je natovario svoju paletu, svoje pločice za
pisanje i svoje kistove ujedan od torbaka.
- Na put.
Čitav grad bio je plijenom studiozne atmosfere. Čak i čistači koji su
održavali glavnu cestu i sporedne uličice nisu bili izuzetak od tog
pravila.
- Neka situacija bude jasna - precizirao je Heremsaf. -Faraon me je
imenovao intendantom piramide Sezostrisa II i hrama Anubisa. Moram se
pobrinuti za isporuke krigli piva, kruha, mesa, žitarica, masti,
mirisa, provjeriti račune, posao zaposlenih, raspodjelu hrane, ne
zaboravivši voditi dnevni zapisnik. Taj iscrpljujući posao ne ostavlja
mi slobodna vremena. Stoga, onaj tko radi pod mojim naredbama mora
dokazati svoju sposobnost. Ovdje amaterima nije mjesto.
Zona silosa impresionirala je mladog pisara. Njihov brojj
268
MISTERIJI OZIRISA
trebali bojati gladi! Zasigurno, gradić je dobro koristio kraljevske
privilegije.
- Na tebi je red - rekao je Heremsaf, mršteći se.
Iker je izvadio svoj pisarski pribor. Na jednoj je pločici zapisao broj
izoliranih silosa, zatim se zanimao za one koji su bili spojeni i čija
je veličina varirala od dva do osam metara visine. Zatim je provjerio
unutrašnjost, prekontrolirao kvalitetu cigle, čvrstoću svodova i
nepropusnost, neophodnu da bi se izbjegao žitni kukolj.
Kada je sunce počelo padati, Iker se pridružio svom pretpostavljenom.
- Treba mi nekoliko dana da bih ustvrdio da ti silosi nemaju pogreške.
Moram srediti svoje bilješke i produbiti svoju istragu.
Heremsaf nije ništa komentirao.
- Vraćam se u Anubisov hram. Vrati se kući, gdje će ti poslužiti
večeru. Budi ovdje sutra prvog sata dana.
Poklopci koji su služili za zatvaranje otvora za punjenje na vrhu
silosa bili su ispravni, no pojedina vrata otvora, na fasadi, slabo su
nalijegala u svoja ležišta. Iker je napravio skice i, u jednom
preciznom izvješću, naznačio rizike. Riječ je, međutim, tek o detaljima
u pogledu glavne anomalije. Zadubljen u misli, mladić se pitao kako to
opisati s najvećom točnošću, kad gaje netko potapšao po ramenu.
- To si ti, novi pisar žitnica? - upitao ga je jedan krupan i dežmekast
pedesetogodišnjak.
- Ja sam samo Heremsafov pomoćnik.
- Heremsaf je jedan gnjavator. On mrzi čitavo čovječanstvo i sviđa mu
se raditi probleme svojim bližnjima.
- Nemam se zašto žaliti na svog gazdu.
- Doći će i to brzo! Čime se baviš?
- Brinem se za dobro stanje silosa.
- Gubiš vrijeme. Nema problema.
- Kako možeš biti siguran?
- Zato jer sam se i ja bavio tom provjerom prošle godine. Nikakva
problema, kažem ti.
- Nisam tako siguran kao ti.
DRVO ŽIVOTA
269
Nitko ne sumnja u moju riječ.
- U tom slučaju, zašto si napustio svoje mjesto?
- Vidi, vidi, stvarno si drzak! Želim vidjeti tvoje izvješće.
- Ne dolazi u obzir. Namijenjeno je Heremsafu i samo njemu.
- Hajde. ,hajde! Među kolegama, bez tajni.
- Žao mije, nemoguće.
- Reci mi barem jesi li ustanovio štogod nenormalno!
- To se tiče samo mog nadređenog.
- Prestanimo se vrtjeti u krugu! U Kahounu se mirno živi i ne volimo
lukavce. Jesam li bio dovoljno jasan?
- Manje-više.
- Zbilja tražiš neprilike?
- Tražim samo da radim u miru.
- Ako tako nastaviš, nikada to nećeš naći! Dobro me slušaj: ovi silosi
su u savršenom stanju i ne predstavljaju nikakvu anomaliju budući da
sam se ja za to pobrinuo. Je li to jasno?
- Prozirno.
- No dobro! Među profesionalcima dobre volje, sve se može srediti.
- Jedini detalj koji ne znam je tvoje ime. No lako ću ga otkriti i
saznat ću tko je odgovoran za ozbiljne propuste koje ću opisati u svom
izvješću.
- Činiš glupu pogrešku i...
- Nitko me neće spriječiti da izvršim svoj zadatak.
Heremsaf je zavio papirus koji je upravo pročitao.
- Daješ ozbiljne optužbe, Ikeru.
- Osnovane su. Dva silosa su sagrađena od cigle slabije kvalitete i
trebaju biti srušeni. Moj prethodnik je sakrio prevarantsku operaciju
nauštrb sigurnosti i općeg interesa.
- Jesi li doista siguran?
- Sve sam provjerio. I ne govorim o prijetnjama koje mije izrekao taj
razbojnik! U svakom slučaju, nije me briga. No postoji li mjesto na
ovoj zemlji gdje vladaju istina i pravda, samo jedno mjesto gdje možemo
imati povjerenja u drugoga?
- Loše pitanje i lažan problem - procijenio je Heremsaf.
270
MISTERIJI OZIRISA
omogućavaju pravednim dušama da kruže svemirom? Ne, naravno da ne!
Onda, umjesto da su uzrujavaš kao neznalica, spremi se.
- Da se spremim... Gradonačelnik me je već zaposlio. Kako da nastavim
brinući se za žitnicu?
- Svi putovi vode u središte ako je srce pravedno. Samo jedno pitanje
zaslužuje biti postavljeno: jesi li običan čovjek ili tragač za duhom?
50
Sezostris i njegovo suženo vijeće upravo su slušali prijedlog dekreta
koje je redigirao Medes, koji im nije bio od velike pomoći. Pokušao je
ostati vjeran monarhovoj zamisli sve izbjegavajući okrznuti vođe
provincije Ouakhu i Sarenpouta, sada već deklarirane podanike faraona.
- Ima li netko primjedbi ili želi iznijeti neke ispravke? Nijedan od
članova Kraljevske Kuće nije zatražio riječ.
- Ovi dekreti su, dakle, usvojeni. Neka ih se proširi po cijeloj
zemlji.
- Kako nastaviti, Veličanstvo?
- Vratiti ih u Memfis i koristiti službu tekliča. Strah je zgrčio
Medesov stomak.
- Ako vođe provincije presretnu moj brod, ja...
- Putovat ćeš trgovačkim brodom koji je unajmio Sarenpout i stići ćeš
do prijestolnice bez poteškoća.
Tijekom većeg dijela puta Medes je jeo samo kruh i pio vodu. U svakom
slučaju, bojao se napada neprijateljske policije ili detaljne kontrole
njihovih predstavnika.
No sudbina se pokazala naklonjenom, kao stoje Sezostris i predvidio.
Medes se požurio da stigne u svoj ured, gdje je susreo svoje glavne
suradnike kako bi im dao naredbe da ubrzano djeluju. I najmanje
kašnjenje bit će sankcionirano. Biti državnim službenikom niie bilo
jamstvo doživotnog zaposlenja. Trebalo
272
MISTERIJI OZIRISA
se pokazati dostojnim te privilegije i neprekidno se brinuti o svojim
dužnostima.
Gorljivi radnik, Medes je brzo otkrivao lijenost i kažnjavao je bez
oklijevanja. Te večeri, kao i obično, posljednji je napustio mjesto
administracije i iskoristio to da baci pogled na radove koji su bili u
tijeku. Tako je naišao na nedovoljno savijen papirus i mrlje tinte na
novim pločicama. Od sutra, krivci će morati potražiti drugo zaposlenje.
U nekoliko mjeseci, tajnik Kraljevske Kuće okupit će najbolju ekipu
pisara u Memfisu, dokazujući Sezostrisu pravi opseg svoje vrijednosti.
Kako bi faraon mogao ne imati povjerenja u jednog tako vrijednog
dužnosnika?
Medes se nije vratio kući.
Osiguravajući se da ga nitko ne slijedi, uputio se prema luci i udubio
se u labirint uličica gdje je bilo lako primijetiti potencijalnog
radoznalka.
Zbog njegovog imenovanja i inventure hramova koju je zahtijevao
Sezostris, naplata Medesova djela bila je neznatna. Lišeno nezakonitih
opskrba, njegovo tajanstveno bogatstvo je stagniralo. Zahvaljujući svom
instinktu, nije oklijevao otkriti jedan put, nesumnjivo ne tako
raskošan, no jednako rizičan, budući daje ovisio o lukavom i nečasnom
posredniku. Medes gaje trebao pokrenuti bez da naruši svoj ugled.
Njegova bogata nastamba na jedna kat skrivala se u skromnoj četvrti.
Pod ulaznim trijemom, jedan stražar.
- Želim smjesta vidjeti tvog gazdu.
- Nije ovdje.
- Za mene jest. Idi mu pokazati ovo.
Medes je povjerio stražaru komadić cedrovine na kojem je bio ugraviran
hijeroglif stabla.
Njegovo čekanje nije dugo trajalo. Uz duboko klanjanje, vratar mu je
dozvolio ulaz u zgradu.
Odjeven u dugačku nakićenu haljinu, namirisan do pretjerivanja,
nalikujući teškoj amfori, vlasnik je krenuo ususret svom gostu.
- Moj dragi prijatelju, kakva ogromna radost što Vas mogu primiti u
svom skromnom domu! Uđite, uđite, molim Vas!
Libanonski pregovaratelj krenuo je ispred Medesa u salon pretrpan
egzotičnim namještajem. Na niskim stolićima,
DRVO ŽIVOTA
273
- Prezalogajio sam nešto prije večere. Hoćete li mi se pridružiti?
- Žurim se.
- Dobro, dobro... Želite razgovarati o poslovima?
- Točno.
Libanonac nije cijenio tu žurbu, no da bi se ustoličio u Egiptu, morao
se navići.
- Kad će isporuka biti obavljena? - upitao je Medes.
- Naš brod stiže sljedeći tjedan. Nadam se da su sve potrebne
autorizacije izdane.
- Pobrinut ću se za to. Roba?
- Prvoklasni cedar.
Egiptu je nedostajala određena vrsta drveta, koji je stoga trebao biti
uvezen. Najbolji se ugovarao po povišenoj cijeni. Evo kakao je Medes
dugo proučavao službu u nadi da će je iskoristiti za najbolje. Još je
trebalo pokrenuti pregovarača koji je dijelio njegovo mišljenje i koji
bi bio sposoban pothvat privesti kraju.
- Kako se organizira tvoja prodaja?
- Najbolje, gospodaru, najbolje! Imam nekoliko sigurnih kontakata u
regiji i predlažem da se drvo prodaje po polovici zvaničnog tečaja i
plaća unaprijed. Kako nikada nije postojao i ne pojavljuje se ni u
kakvim popisima, ni trgovac ni kupac ne moraju se brinuti. Vaši
sunarodnjaci vole lijepe materijale i ne oklijevaju se njima snabdjeti,
čak i ilegalno, kako bi ih iskoristili za građenje svojih vila ili ih
povjerili zanatlijama koji od njih izrađuju fini namještaj.
- Ako ovaj prvi posao bude imao uspjeha, slijedit će ga mnogi drugi.
- Budite uvjereni! Ja imam najbolju ekipu profesionalaca, koji su
jednako posvećeni i diskretni.
- Jesi li svjestan da bez mene ne bi bio moguć uspjeh?
- Vi ste konstruktor tog poduhvata, ja to dobro znam. Imate svu moju
zahvalnost i...
- Tri četvrtine prihoda, jedna četvrtina za tebe. Libanončevo srce je
zastalo. Samo duge godine iskustva
dozvolile su mu da zadrži osmijeh izvana, dok je zapravo^ Želio
274
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
275
- Obično, gospodaru, ja...
- Ova situacija je izuzetna i ti mi sve duguješ. Zahvaljujući meni,
egipatsko tržište ti je otvoreno i postat ćeš bogat. Kako si mi
simpatičan, mislim da sam i više nego razuman.
- Zahvalan sam vam - izjavio je Libanonac toplo.
- Nikada nikome nemoj govoriti o meni. Ako učiniš ijedan krivi korak,
dat ću te zatvoriti zbog prevare. I tvoja riječ neće ništa vrijediti u
odnosu na moju.
- Računajte na moju šutnju.
- Volim poslovati s pametnim ljudima. Do skora, da proslavimo naš prvi
uspjeh.
Medes nije imao nimalo povjerenja u Libanonca i nadgledao je svaku fazu
operacije koju bi blokirao čim bi krenula po zlu. Međutim, pregovarač
je bio tako izjedan izgledom dobitka da će možda biti ozbiljnim
partnerom.
Gergou je bio pijan.
Čekajući Medesa nije prestajao ispijati pehare jakog piva koje je
tražio od jednog nevoljkog peharnika, užurbanog unatoč svemu da
udovolji zahtjevima ovog prostaka, kojeg je njegov gazda tako cijenio.
Kada je stigao, Gergou se ustao i pokušao uspraviti.
- Možda sam malo previše popio, no još uvijek sam pri sebi.
- Sjedi.
Gergou je uočio jedan naslonjač i uspio gaje ne promašiti.
- Imam dobre vijesti. Zadovoljio sam velikog rizničara Senankha koji
nije baš lagan čovjek, unatoč izgledu. Mislim da je čak posebno
nepovjerljiv i držim se svojeg mjesta kako ne bih pobudio sumnje.
- A što je sa ženama?
- Obraćam se sada samo profesionalkama - potvrdio je glavni inspektor
žitnica. Tako nema ni najmanjeg straha od žalbi.
- Nastavi. Ne želim nikakav skandal koji bi implicirao dame iz visokog
društva. Koje se Senankhove slabosti po tvom mišljenju?
- Gastronomija. Ne podnosi ni osrednja jela ni osrednja vina.

za sebe, a premalo za drugog, Gergou. Trebam više informacija. A te

dobre vijesti?
Gergou je imao sladostrasan osmijeh.
- Senankh me poveo u Abvdos. On je zadužen za riznicu hrama, a ja za
uvjete života svećenika.
Medes se zagrijao.
- Jesu li ti dozvolili da uđeš u hram?
- Ne, samo u jednu administrativnu zgradu. Ipak, nisam gubio vrijeme,
Ponajprije, konstatirao sam da mjesto čuva vojska.
- Zašto?
- Nemam pojma, to je čudno. Postavljanjem pitanja privukao bih pažnju.
Medes je prasnuo.
- Ući na sveti teritorij Abvdosa i ništa bitno ne saznati! Na trenutke,
Gergou, pitam se jesi li dostojan mojeg prijateljstva.
- Nisam dovršio. Zatim sam se susreo sa svećenikom s kojim se nadam
ostati u vezi. Smiješan čovjek koji bi Vas mogao zanimati.
- Na koji način?
- Naši pogledi su se ukrstili na čudan način. Taj tip je možda velik
učenjak, no imao sam dojam da nije zadovoljan svojom sudbinom i da bi
je volio popraviti.
- Nije li ti se samo učinilo?
- Kvarljive nanjušim.
- Svećenik iz Abvdosa.... Nemoguće!
- Vidjet ćemo. Ako me pozove da ponovno razgovaramo, znat ću više.
Medes je počeo sanjariti: imati saveznika u unutrašnjosti Abvdosa,
duhovnog središta Egipta, moći ga manipulirati, saznati tajne
zatvorenog hrama, koristiti ih na svoju korist! Ne, bila je to
fatamorgana.
- Znaš li ime i funkciju tog svećenika?
- Ne još, no predstavio se kao moj privilegirani sugovornik kako bi me
uvjerio u dobrobit svojih kolega. Naš razgovor trebao je biti banalan.
Ipak, osjetio sam daje išao drugačije.
- Je li izgovorio riječi koje potvrđuju taj dojam?
_........,... - Ne,
ali.,..................................................................
.....................................__......,..........
„................
276
MISTERIJI OZIRISA
poput drugih. Nemoj se nadati da ćeš tamo naći obične ljude.
- Moj njuh me rijetko vara, budite uvjereni!
- Ovaj put imaš krivo.
- A ako sam u pravu?
- Ponavljam ti: nemoguće.
51
Sehotep je polagano razodijevao mladu ženu koju je susreo sinoć, nakon
jedne službene večere. Nisu se prestajali gledati i na kraju obroka
obećali su si da će se vidjeti nasamo. Kako su Nositelj kraljevskog
pečata i lijepa brineta imali iste namjere, nisu se bavili beskorisnim
sitnicama.
Međutim, ona je bila donekle zaručena, no kako odoljeti šarmu tog
rasnog dostojanstvenika, prodornih inteligentnih očiju i želji? Nikakav
običaj nije obvezivao djevojke da se udaju nevine, a i bilo je bolje
imati neko iskustvo kako bi se zadovoljio budući suprug.
Što se tiče Sehotepa, nije se mogao odreći žene već nekoliko dana.
Živjeti bez njihove magije, njihove senzualnosti, tih pokreta koji su
pripadali samo njima, bilo mu je nepodnošljivo. Nikada se neće oženiti,
jer je bilo previše zavodljivih duša za otkrivanje i previše delikatnih
tijela za osvajanje. Unaoč upozorenjima Sobeka, uvjerenog moralista,
ostajao je čovjekom svih žena.
Kako se atmosfera prilično opustila u Elefantini od zbora vođa
provincije Sarenpouta i Sezostrisa, Nositelj kraljevskog pečata iznova
je sanjao o zadovoljstvima, istodobno onima koje bi davao i primao. Kao
Vrhovnik svih faraonovih poslova, upravo je nadgledao plan povećanja
hrama u Khnoumu na otoku Eleiantine i, od sutra, osiguravao dobro
sanitarno stanje Sarenpoutovih stada, koji je, kao vjeran vazal,
prihvaćao tu

278
MISTERIJI OZIRISA
Sehotep se bojao nesreće koja bi upropastila večer, no nijedan
službenik nije se pojavio. Tako se on pobrinuo, delikatno isto kao i
poletno, o veličanstvenom krajoliku za istraživanje. Udubine, doline i
brežuljci njegova nova osvajanja imali su čime razveseliti i
najblaziranijeg pustolova.
Njegov tajnik imao je dobar osjećaj za čekanje tako daje završio svoje
putovanje prije nego gaje uznemirio. Donio mu je redigirano pismo
pisano kodiranim načinom koji su samo on i faraon znali dešifrirati.
Sadržaj je opravdavao trenutni sastanak suženog vijeća.
- Potpuni mir, Veličanstvo - izjavio je Sobek Protektor -no nisam
obustavio nijednu sigurnosnu mjeru.
- Bez prepuštanja blaženom optimizmu - dodao je general Nesmontou -
moram priznati da Sarenpoutovo ponašanje ne predstavlja nikakvu
anomaliju. Njegova policija je trenutačno pod mojom kontrolom i ne mogu
se požaliti na incidente. Taj zbor mi se čini odlučnim.
- On to, na žalost, nije - odgovorio je Sezostris. - Tekst dekreta
stigao je do svih vođa provincije i sada imamo njihove odgovore.
Sehotep je uzeo riječ.
- Oup-ouaout, vođa jednog dijela provincije Mogranja i Zmije s
rogovima, izustio je agresivan govor kakao bi reafirmirao svoju
neovisnost. Oukh, koji vlada na drugom kraju te iste provincije,
oponašao gaje. Djehoutv, na čelu provincije Lievre, najavljuje veliko
iznenađenje koje će začuditi Njegovo Veličanstvo.
- Drugim riječima, nepredviđeni napad - komentirao je general
Nesmontou.
- Što se tiče Khnoum-Hotepa, vođe provincije Oryx, on potvrđuje jasno
i glasno moć svoje obitelji, koja će nastaviti djelovati na neotuđivom
teritoriju.
- Ta četiri moćnika žele, dakle, rat - zaključio je general. -S
policijom Sarepouta i Ouakhe, imamo male izglede da ih pobijedimo.
- Prerano je da angažiramo te trupe u bitci - procijenio je
DRVO ŽIVOTA
279
ostati nepokretni.
Nesmontou se bojao novog državnog udara koji bi, ovaj put, bio fatalan
za kralja.
- Veličanstvo, preporučam Vam najveći oprez. Vođe provincija koji su
Vam neprijateljski upravo učvršćuju svoj položaj. Sukobiti se s njima s
manjim snagama od njihovih završilo bi katastrofom.
- Odgovorni za slabljenje akacije je jedan od njih četvorice: Oup-
ouaout, Oukh, Djehoutv ili Khnoum-Hotep! - podsjetio je Sehotep. - Koju
god metodu upotrijebili, treba ga eliminirati.
- Ujedinjujući provincije - izjavio je Sezostris - sastavit ćemo ono
što je bilo razdvojeno i sudjelovat ćemo u Ozirisovskom misteriju. Dok
je Egipat podijeljen, Oziris ne vlada i proces uskrsnuća se prekida.
Smrt ispunjava nebo i zemlju. Zato ćemo napustiti Assouan i krenuti
prema sjeveru.
- S kojom vojskom? - uznemirio se Nesmontou.
- S flotilom koja nam je omogućila da osvojimo Assouan bez ijedne kapi
krvi.
- Veličanstvo, situacija je potpuno drugačija! Sarenpout je bio
izoliran, dok naša četiri protivnika zajedno nastavaju istu regiju.
Njihova reakcija teži uostalom dokazati da su se ujedinili. Oup-ouaout
je na glasu po svom agresivnom i neukrotivom karakteru. Neće oklijevati
ni trenutak da pokrene svoju policiju protiv nas.
- Polazak sutra ujutro - naredio je kralj.
U zgradi Kanaanaca koji su došli iz grada Sichema, Glasnik je dugo
propovijedao pobunu protiv faraona i rušenje Egipta. Fascinirani,
učenici su upijali njegove riječi koje su tako željeli čuti. Budući
teroristi imali su potrebu za ohrabrenjima od strane njihova vođe jer
njihova je integracija u egipatsko društvo tekla teže nego su
predvidjeli. Pronaći posao nije bilo tako teško, no kontakti sa
stanovništvom, pogotovo sa ženama, su im se gadili. Mrzili su njihovu
slobodu, njihovu iskrenost i njihov utjecaj. Te ženke trebale su se
zatvoriti u kući i slušati svoje muževe. A osim toga lik Faraona
ostajao je jako popularan. Od njega se očekivala pravda i blagostanje.
Dakle, Sezostris je
280
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
281
perspektivu gladi, a njegova nova administracija uživala je ugled
poštenja i strogosti.
Odatle se lako padalo u obeshrabrenje, stanje duše koje Glasnik nije
poznavao.
- Ne bi li bilo boje da se vratimo kućama - predložio je jedan od
Kanaanaca na kraju njegove propovijedi - podignemo našu zemlju i
napadnemo Deltu?
Glasnik mu je govorio blago, kao da se obraća slabom duhu.
- Ja sam i sam razmišljao o tom rješenju. No odnijeti brzu i potpunu
vojnu pobjedu sada je nemoguće. Okupatorska egipatska vojska ugušila bi
u krvi svaki pokušaj pobune. Trebamo se dakle boriti iznutra, naučiti
živjeti ovdje, upoznati protivnika, njegove navike i njegove slabe
točke. To će biti dugotrajno i teško, no ja ću vam pomoći, tebi i
tvojim drugovima.
Zgrada Libanonca nije bila jako udaljena od one Kanaanaca, no Glasnik
je krenuo skrivenim putem koji gaje od nje udaljavao.
- Razdvojimo se - rekao je Shabu Iskrivljenom. - Daj mi prednost i
sakrij se.
- Ako nas slijede, nisam ništa primijetio.
- Pratitelj je spretan.
- Da ga ubijem?
- Zadovolji se promatranjem i uvjeri se daje sam. Shab je bio zdvojan.
Tko bi se tome mogao nadati?
Postojali su nepropusni zidovi između različitih Glasnikovih mreža,
koje je samo on poznavao u potpunosti. Što se tiče njihovih članova,
oni su bili, bez izuzetka, ljuti protivnici Egipta. Nijedan izdajica
nije se mogao uvući među njih.
Iskrivljeni se skupio pod jednom strehom i pravio se da spava.
Iz jedne je uličice vidio kako se pojavljuje Kanaanac koji se želio
vratiti kući, onaj isti iako gaje Glasnik utješio!
Čovjek je potrčao, vratio se istim putem, zatim je krenuo najužom
uličicom. Nitko nije bio s njim.
Shab gaje slijedio.
više znao koji smjer da odabere.
Ojađen, skrenuo je lijevo.
Shab je začuo čudnu buku, sličnu strujanju zraka po sokolovim perima
kada se obrušava na žrtvu. Izašavši niotkud, Glasnik je postavio svoju
ruku na glavu Kanaanca, koji je bolno kriknuo, kao da se grabljive
kandže zarivaju u njegovo meso.
- Da li mene tražiš?
- Ne. ne, gospodaru... Šetao sam!
- Beskorisno je lagati. Zašto si me slijedio?
- Uvjeravam Vas, ja...
- Ako ne progovoriš, iskopat ću ti oko. Bol je nepodnošljiva. Zatim,
iskopat ću drugo, još gore.
Prestravljen, Kanaanac je priznao.
- Želio sam znati tko su Vam saveznici i s kim se sastajete.
- Po čijim naredbama?
- Ničijim, gospodaru, ničijim! Ne razumijem zašto ne želite oformiti
kanaansku vojsku. Tako sam posumnjao da ste u službi Egipta s namjerom
da slomite naš pokret otpora.
- Nisi li prije ti u službi faraona?
- Kunem Vam se da nisam!
- To je tvoja posljednja šansa za istinu. Kandža je napala oko, krik je
bio nepodnošljiv.
- Ne, ne faraonov, već šefa mog klana, u Sichemu, koji Vas se htio
riješiti!
Posljednji krik, kratak i intenzivan, sledio je krv Shaba Iskrivljenog.
Kanaanac se srušio na tlo.
Libanonac se polako uspinjao stubištem koje je vodilo na terasu njegove
zgrade kojom su strujali slasni miomirisi. Slijedili su ga Glasnik i
Shab. Nepovjerljiv, ovaj posljednji htio je posjetiti sve odaje.
- Htio bih se smjestiti ovdje po zalasku sunca - otkrio je Libanonac.
Pogled je veličanstven, imate dojam da vladate Memfisom.
Ustvari, pogled je dominirao bijelim kućama i sezao sve do hrama, tih
zgrada lažnih bogova koje će Glasnik dati srušiti.
i
282
MISTERIJI OZIRISA
spaljeni. Nijedan svećenik neće izbjeći kazni. Nikakva traga drevne
duhovnosti neće preostati.
- Nismo ovdje da bismo se divili prijestolnici neprijatelja - izjavio
je Glasnik. - Imaš li vijesti o Sezostrisu?
- Kontradiktorne glasine. Jedni pretendiraju da je zatvorenik vođe
provincije Sarenpouta u Elephantini, drugi da se dočepao juga Egipta po
cijenu strašne bitke. No nitko ne zna za kraljeve planove, pod
pretpostavkom da je još uvijek živ.
- Jest - potvrdio je Glasnik. Zašto tvoja mreža glasnika nije
učinkovitija?
Libanonac je progutao jedan kolač kako bi smirio svoj strah.
- Zato što još nije dovoljno razvijena, pogotovo na Jugu. Trebat će mi
dosta vremena i obećavam vam da...
- Uzmi ga, vrijeme, no nemoj me razočarati.
Ne baš uvjeren pomirljivim tonom Glasnika, Libanonac mu nije ništa
sakrio o svojim poteškoćama koje je susretao, objasnio mu je način na
koji regrutira svoje potkazivače i kako ih implantira u stanovništvo.
Glavna prepreka bila je sporost, ponekad i odsustvo sredstava
komunikacije zbog povratnog sukoba među određenim vođama provincija i
faraona Sezostrisa. Nije bilo rijetko da Khnoum-Hotep blokira brodove i
potražuje njihov sadržaj. Osim toga, a i nije to bio tek detalj,
Libanončevi agenti trebali su se zbližiti s lokalnim običajima i
govoriti savršeno jezik prije nego bi se približili vojnicima i
službenicima koji su im davali dragocjene informacije.
Glasnik je pažljivo slušao.
- Dobro radiš, moj prijatelju. Nastavi tako. Strpljivost je kapitalno
oružje.
- U poslovima sam s jednim čudnim čovjekom - dodao je Libanonac. Znam
samo daje on utjecajan visoki službenik koji želi zaraditi dosta novca.
Moram se još raspitati o njemu i nadam se, kroz svojeg posrednika, da
ću ostvariti kontakt s dostojanstvenikom kraljevske palače.
- To je jedna od najtežih staza za trasiranje - precizirao je Glasnik.
- Budi iznimno oprezan. Kako se zove... Taj poslovni čovjek?
- Nije mi rekao. A da je i rekao, lagao bi mi.
DRVO ŽIVOTA
283
pregovarača prodirući u Libanončevo sjećanje.
- Put mi se čini zanimljivim, zaključio je. Identificiraj ga ne
poduzimajući rizike. U čemu se sastoji vaš sporazum?
- Trgovina dragocjenim drvetom. Otvara mi trgovinu Memfisa, no njegovi
uvjeti su na rubu prihvatljivosti. Neću skoro ništa zaraditi.
- Od tog "gotovo ništa" ne zaboravi dati mojoj mreži dio koji treba.
- Upravo to je i bila moja namjera, gospodaru!
- Ekspedicija za Kahoun se organizira?
-1 za to će trebati vremena, puno vremena. Uspjeh zahtijeva brojne
suradnike i nijedna karika lanca ne smije popustiti. Međutim, jedna
izvrsna vijest: moj prvi agent je stigao u Kahoun, tamo našao
zaposlenje i počeo promatrati način na koji funkcioniraju službe
sigurnosti.
- Netko kompetentan?
- Kompetentan i neprimjetan, gospodaru! Ne treba zahtijevati nemoguće,
no to je dobar početak.
52
Iker je prisustvovao rušenju žitnice izgrađene u žurbi i neprikladnim
materijalom. Odgovoran za to kažnjivo djelo nije mu više prijetio jer
je bio osuđen na dugu zatvorsku kaznu. Izgradnja novog silosa počet će
sutradan, prema nacrtima mladog pisara koje je odobrio gradonačelnik.
U malom svijetu dostojanstvenika Kahouna, Ikerova je reputacija sjajno
napredovala. Ponajprije preziran od strane svojih kolega, sada je
postao opasan konkurent, sposoban da se postavi kao kandidat za glavno
mjesto. Nakon što je uspio otpetljati jednako brzo mračnu rabotu oko
žitnica, čime je dokazao izvrsno poznavanje tehnike, taj se stranac
obrazovan u gradu Thota pokazao dostojnim svoga ugleda. Međutim, taj
prebrzi uspjeh izgledao je šokantno i riskirao je poljuljati
hijerarhiju.
Ravnodušan prema brbljanju i nezakonitim saborima, Iker se nije
povezivao ni sa kime. Prijateljstvo Sjevernog Vjetra bilo mu je
dovoljno i nije osjećao nikakve potrebe da se upušta u brbljarije sa
svojim kolegama, tim više što mu je Heremsaf upravo povjerio novi
zadatak, posebno osjetljiv: boriti se protiv glodavaca čije bi množenje
izazvalo nepodnošljivu štetu.
Mladi pisar bio je odlučio koristiti znatna sredstva: dimljenje kuća,
začepljivanje galerija i intervenciju iskusnih mačaka, a da ne zaboravi
nekoliko domaćih kobri koje su se hranile miševima
___......................_„_...........................................
....... „...............
DRVO ŽIVOTA
285
Iker se brinuo za cjelinu zgrada i zdanja u Kahounu, od velikih vila
istočne četvrti do skromnih građevina u zapadnoj četvrti. Najmanje su
sadržavale tri odaje i nisu prelazile šezdeset četvornih metara, no
bile su udobne za život.
Kada je završio svoje nadgledanje u najsiromašnijoj četvrti, Iker je
primijetio jednu lijepu brinetu kakao kleči i koja kamenom melje sjeme
žita, vadeći ga iz jedne vreće koju je stezala koljenima. Njeni pokreti
bili su pravilni koliko i učinkoviti.
- Izgledaš umorno - rekla mu je. - Hoćeš li popiti svježe pivo?
- Ne želim prekidati tvoj posao.
- Završila sam.
Golih prsa, malih i okruglih, nosila je samo kratku pregaču. Ustajući
graciozno, ušla je u kuhinju i donijela jedan vrhom napunjen pehar.
- Jako si lijepa.
- Zovem se Bina. A ti?
- Ja sam pisar Iker. Pogledala gaje s poštovanjem.
- Ja ne znam ni čitati ni pisati.
- Zašto ne naučiš?
- Moram raditi za život. A osim toga ne bi me primili u školu, tim više
što nisam odavde.
- Odakle si?
- Iz Azije. Moja majka je umrla ondje, moj otac bio je zaposlen u
jednoj karavani. Umro je prošle godine, nedaleko od grada. Ja, ja sam
imala sreće da dobijem posao kuharice. Kako znam ispeći kruh i pivo, pa
čak i kolače, zadržali su me. Nije loše plaćeno i jedem koliko mogu.
Bila je spontana, nasmiješena i znala je upotrijebiti svoj šarm.
- Sigurno ćeš pronaći dobra muža i zasnovati svoje ognjište.
- O, nije me briga za mladiće! Mnoge zanima samo... Na kraju,
razumiješ. Ti, barem, izgledaš ozbiljno.
- Čak i ako ostaneš sama, trebala bi znati čitati i pisati.
286
MISTERIJI OZIRISA
- Ni najmanje! Želiš li?
- Ne bi mi smetalo, to je sigurno.
- Razgovarat ću o tome sa svojim gazdom.
- Stvarno si ljubazan... Jako ljubazan. Bina je poljubila pisara u oba
obraza.
- Oprosti mi, Ikeru, no moj dan još nije gotov.
- Do skora - promrmljao je Iker s polaskanim osmjehom.
- Odličan posao - potvrdio je Heremsaf. - Stanovnici Kahouna su
oduševljeni. Da budem iskren, nisam bio uvjeren da ćeš tako brzo doći
do rezultata.
- Svakako treba zahvaliti mačkama: pravi profesionalci.
- Preskroman si! Bez pažljivog proučavanja svojeg područja, ne bi
uspio.
- Kad smo kod toga, promatrao sam nešto i htio bih da mi to potvrdite.
Nije li mjera izgradnje Kahouna osam laktova, jedan od svetih brojeva
Thota? I sam grad je podijeljen na četverokute od deset laktova i
njegov plan, kao i onaj kuća, nije slučajan*. Proizlazi, naime, iz
pravila proporcija utemeljenih na izoselskom trokutu gdje odnos baze i
visine jest Osam podijeljeno sa Pet.
Heremsaf je zainteresirano promatrao mladića.
- Gotovo je tako, zapravo. Tko te uputio u to?
- Nitko. Samo sam pokušao shvatiti ono što vidim.
- Dakle, stvarno si istraživačka duha. Vrijeme žitnica je gotovo,
povjeravam ti novu misiju: inventar starih skladišta. Ustanovit ćeš
liste predmeta koji se ondje nalaze, zatim ćeš nastaviti s
distribucijom onih koji su još upotrebljivi prije nego rehabilitiraš ta
mjesta.
- Trebam li raditi sam?
- Nije li to tvoj običaj?
- Radit ću što brže mogu, no zgrade su velike.
- Treba mi netko jednako uredan kao ti i tko zna raditi ne gubeći
vrijeme. Ništa ne treba promaknuti tvojem oku. Razumiješ me dobro:
ništa.
* Kahoun je bio zapravo izgrađena prema božanskim proporcijama
r7\„i~n„ d__:„ ........._ ...
________....................__..........................¦_.......-.....
...........................*.......................
DRVO ŽIVOTA 287
- Razumijem. Mogu li vas zamoliti uslugu? Heremsafov pogled postao je
sumnjičav.
- Čime si nezadovoljan?
- Nije riječ ni o meni ni o Sjevernom Vjetru. Sreo sam jednu mladu ženu
i..
Heremsaf je uzdignuo ruke prema nebu.
- A to ne, ne to! Ti si u usponu, otkrivaš mnoge finese zanata i već
se želiš oženiti!
- Ni najmanje.
- Nisi li mi rekao... Da si počinio veliku glupost?
- Razgovarao sam s jednom služavkom koja bi željela naučiti čitati i
pisati.
Heremsaf se namrštio.
- U čemu je problem?
- To je jedna strankinja, sramežljiva, koja treba preporuku.
- Kako se zove?
- Bina.
Heremsaf je eksplodirao.
- A ne, ne ona! Budi oprezan s tom ženom koju gotovo nitko ne poznaje.
Ona nalikuje na duboku vodu koja skriva tisuću ijednu opasnost. Svakako
joj se nemoj približavati!
- Ona radi ovdje, ona...
- Samo iz čovječnosti gradonačelnik ju nije poslao natrag u rodnu
Aziju. Naređujem ti: ne približavaj joj se. Duša je iste prirode kao i
ptica, tijelo nalikuje na ribu*. Kvari se od glave, a tvoja je bolesna,
moj mladiću! Nije li jedan od tvojih ciljeva pisati? Zar si zaboravio
jedinu literaturu dostojnu poštovanja i koja pomaže da se shvati Maat,
pravednika svemira i ispravnost bića? Reći Maat, činiti Maat, znači
izbaciti glupe strasti i nepromišljeno ponašanje. Tvoje kvalitete, tvoj
unutrašnji život, tvoj zanat i tvoje ponašanje trebaju biti u skladu.
Ako vjeruješ da možeš biti dobar pisar i nedostojan pojedinac, izaći
ćeš iz područja Maata jer sklad je obvezan put prema spoznaji. Svakako
ju ne miješaj sa znanjem! Možeš učiti godinama, a da ništa nikada ne
spoznaš. Jer spoznaja je svjetlo, a njezin pravi cilj je proučavanje
tajni. No tko bi na to mogao pretendirati bez inicijacije?
288
MISTERIJI OZIRISA
Sada me ostavi. Moram pročitati još tucet izvješća.
Iker nije shvatio razlog Heremsafova bijesa. Što je bilo tako prijeteće
u toj mladoj djevojci koja je samo željela učiti? Nije bila ni bogata
ni iz dobre obitelji, bila je siroče i strankinja i to su bili dovoljni
nedostaci! Zašto ih pojačavati odbijajući joj svaku mogućnost da
poboljša svoj položaj?
Čak i ako se Heremsaf varao u pogledu Bine, ipak je izgovorio bitne
riječi.
Iker se ispružio na hasuru i položio je na svoj trbuh magičnu slonovaču
koja je štitila njegov san.
Lijepo lice Azijatkinje nestalo je da bi se pojavilo lice mlade
svećenice.
Iker je zaboravio na umor, Binu, Heremsafa. Ona koju je volio bila je
tako lijepa daje brisala sva iskušenja i patnje.
Pored nje, zavodljiva Azijatkinja nije imala nikakva šarma.
Iker je znao da je ona bila sreća, no nedostupna. Nedostupna kao
plaćeni ubojice faraona čiji trag još nije bio otkrio. No doista se
ovdje, osjećao je, krio glavni ključ.
Puštajući se da utone u san, mladić je sanjao da mu ona blago pruža
ruku i da hodaju osunčanim krajolikom.
Još jedan sat bilo je nemoguće približiti se arhivama. Iker je trebao
zatražiti posebnu autorizaciju od Heremsafa, koji je izričito
zahtijevao da sazna motive ti znatiželje. Pisar se zadovoljio, dakle,
obavljanjem novog zadatka, ne gubeći iz vida svoj cilj. Ako njegovi
protivnici računaju na vrijeme koje bi trebalo istrošiti njegovu
odlučnost, varaju se. Iker je htio neupitne dokaze. I kada ih dobije,
djelovat će.
Na putu do starih skladišta susreo je Binu, koja je na glavi nosila
košaru punu pogača.
- Jesi li učinio štogod za mene?
- Razgovarao sam sa svojim pretpostavljenim. Pokazao se potpuno
neprijateljski raspoloženim prema mom prijedlogu.
- Mora daje težak čovjek. Izgleda da si ti najradišniji pisar u
Kahounu.
Iker se nasmiješio.
DRVO ŽIVOTA
289
- Onda - ustanovila je očajno iskrivljenih usta - nikada neću znati ni
čitati ni pisati.
- Ne vjeruj u to! Heremsaf neće uvijek biti moj pretpostavljeni, naći
ću nekoga blažeg.
Daj mi malo vremena.
Položila je svoju košaru i polako se okrenula oko Ikera.
- A da me naučiš, kradomice?
- Dobio sam zabranu da te posjećujem. U nekom trenutku, iznenadili bi
nas i otkrili.
- Riskirajmo!
- Za tebe, posljedice bi bile katastrofalne. Gradonačelnik bi te
protjerao iz Kahouna, možda bi morala napustiti Egipat.
- Ja bih te rado ponovno vidjela. Ti ne?
- Ma da, naravno, ali...
- Ti ipak imaš pravo proći pored kuće u kojoj radim! Naći ću mirno
mjesto na kojemu nas nitko neće smetati i javit ću ti. Do skora, Iker.
Tvrdoglava, udaljila se nakon što je ponovno na glavu stavila košaru
pogača.
Pregledati mnoštvo predmeta odloženih u prostranim napuštenim zgradama
nije bio siguran posao. Iker je počeo otvaranjem prozora kako bi dobio
dovoljno svjetla. Zatim dugim je dugim dimljenjem dezinficirao
lokalitete i, naoružan svojim priborom koji je nosio Sjeverni Vjetar,
pisar se dao na mjerenje, bilježenje i opisivanje.
Poljoprivredno oruđe kao što su motika, grablje, srp, lopata, oruđe za
zidanje, mlinovi od cigle, stolarske sjekire, brončani sudovi, kameni i
keramički, noževi, škare, košare, vaze i čak i drvene igračke... Bio je
tu predstavljen velik dio svakodnevnog života Kahouna. Dobar dio
predmeta zasluživao je da bude popravljen i ponovno iskorišten.
Kako je tekla posljednja trećina dana, Iker je otkrio nož slomljene
oštrice.
Duboko izrezbareni u drvetu bili su nespretni no ipak čitljivi znakovi.
290
MISTERIJI OZIRISA
Par dugih sekundi, mladi pisar ostao je nijem. Bilo daje pripadao ili
ne Oštrici Noža, ovaj trag mogao je dolaziti samo s broda koji je odveo
Ikera u zemlju Pounta.
53
- Veličanstvo, prolazimo nadomak grada Assiouta - najavio je general
Nesmontou ozbiljno. - Još uvijek je vrijeme da se povučemo.
Trinaesta provincija Visokog Egipta, čiji amblem je bio mogranj nad
kojim je bila zmija s rogovima, bio je pod zaštitom šakala koji je
vodio putnike kroz opasna prostranstva pustinje, koja je graničila s
obrađenom zemljom. Ovdje se dolina skupljala, čineći pravu blokadu.
Onaj tko je želio vladati Egiptom morao je nadzirati stratešku
poziciju, kojom su dominirali grobovi plemića na litici. Assiout je bio
trgovačko središte, do te mjere da je bio završetak staza karavana koji
su dolazili iz oaza Dakleha i Khargeha. Carineći ih i preko razumljive
mjere, lokalni gospodar Oup-ouaout mogao je plaćati policiju.
- Faraonova osoba mora biti sigurna - procijenio je Nositelj pečata,
Sehotep. - Tražim, dakle, njegovo odobrenje da započnem s pregovorima.
Brojni brodovi okruživali su kraljevsku flotilu. Jedni su priječili
prolaz, drugi su sprečavali prolaz puta, treći su pokušavali pristati.
Na pramcu svog broda, Sezostris je bio počešljan na nemes, jako drevnu
frizuru koja je dozvoljavala Faraonovoj misli da probije prostor. Na
njegovim grudima, grudni ukras čudnih figura.
Sobek Protektor se približio.
292
MISTERIJI OZIRISA
- Ako ovaj pobunjenik od Oup-ouaouta pruži ruku na kralja - obećao je
Nesmontou - razbit ću mu lubanju!
- Sam ću sići na tlo - odlučio je Sezostris. - Ako se ne vratim i ako
vas napadnu, pokušajte izaći iz te zasjede.
Policajci raspoređeni na obali promatrali su začuđeno diva koji je
silazio s lađe.
Po nagonu, neki su se poklonili. Redovi su se razmaknuli kako bi mu
oslobodili put. Nijedan od časnika koji su primili naredbu da zaustave
Sezostrisa i odvedu ga u palaču vođe provincije nije se usudio
intervenirati.
Oup-ouaout rasporedio je sve svoje snage. Kralj je ustanovio da ni
moćna i odlučna vojska ne bi sa sigurnošću odnijela pobjedu.
Čudno, imao se dojam daje Sezostris stao na čelo te dobro hranjene i
opremljene policije čiji su ga članovi zbunjeno slijedili. Stanovništvo
provincije prisustvovalo je čudnoj predstavi i nije gubilo iz vida
nepoželjnog gosta čija glava je izvirala iz oceana vojnika.
Iznenada, Sezostris je stao.
- Ti, ondje, dođi pored mene.
Kralj je pokazao jednog mršavog govedara, tako mršavog da su mu se
vidjela rebra. Čupave kose, odjeven u jednu istrošenu pregaču,
naslanjao se na čvorovit štap.
Nesretnik je pogledao iz sebe. Jedan vojnik gaje potapšao po ramenu.
- Tebe zovu, čovječe! Hajde, kreni. Oklijevajući, govedar je krenuo.
- Koračaj sa mnom - naredio mu je kralj.
Govedar je proživio toliko teških trenutaka u baruštini da mu se ovo
iskušenje nije činilo nepremostivim. Bez sumnje taj div bio je velika
osoba, no, kad se ne jede dovoljno i kad je svako jutro nosilo dodatnu
poteškoću, kakve je to veze imalo?
Na pragu palače, čovjek izvinuta nosa, jako ravan, držao je žezlo u
desnoj ruci i dugačak štap u lijevoj. Iza njega, jedan svećenik dizao
je znak na kojem se nalazio drveni kip šakala Oup-ouaouta od ebanovine,
"Otvarača putova", čije je ime vođa provincije uzeo.
DRVO ŽIVOTA
293
Čuo sam za pokoravanje dvije kukavice, no nemojte misliti ni na
trenutak da će to povući i moje. Bog koji me štiti poznaje tajne
nebeskih i zemaljskih putova. Zahvaljujući njemu, moja regija je moćna.
Tko se tome suprotstavi podnijet će strašan poraz. Vladajte na Sjeveru,
no ne miješajte se na mojem teritoriju.
- Nisi dostojan da vladaš - izjavio je Faraon.
- Kako se usuđujete...
Kralj je gurnuo pred sebe mršavog govedara.
- Ti, kako se usuđuješ dozvoliti da ijedan stanovnik tvoje provincije
pogiba u takvoj bijedi? Tvojoj policiji ništa ne nedostaje, tvoji
seljaci umiru od gladi. Ti koji se smatraš tako jakim, do te mjere da
poričeš Faraona, izdao si Maat i prezireš stanovništvo za čiju bi se
blagodat trebao brinuti. Tko bi pristao da se bori i umire za jednog
tako jadnog vođu? Ostaje ti samo jedno rješenje: popraviti zlo koje si
počinio, uz odobrenje gospodara Dviju Zemalja.
- Neka moj šakal zaštitnik uništi napadača! - viknuo je vođa
provincije.
Stjegonoša se uputio prema Sezostrisu.
Svatko je povjerovao da se otvaraju usta grabežljivca. Monarh je
dotaknuo svoj prsni ukras na kojem je bio prikazan grifon kako svladava
sile kaosa i neprijatelje Egipta. Nositelj dvostruke krune,
simbolizirao je vladavinu faraona nad dvjema zemljama, onom Sjevera i
onom Juga.
Na zaprepaštenje generala, šakalova glava se poklonila.
Oup-ouaout, Otvaratelj putova, upravo je priznao Sezostrisa kao svog
vladara.
Policajci su pustili da oružje padne na zemlju.
Shvaćajući da ga više nijedan vojnik neće poslušati, vođa provincije
ispustio je svoje žezlo i svoj poglavarski štap.
- Istina je da sam koristio bogatstva svoje provincije kako bih opremio
policiju, no bojao sam se napada.
- Kako faraon može napasti vlastitu zemlju? Ja sam istodobno jedinstvo
i mnoštvo. Prvo ne ometa drugo, drugo ne bi moglo postojati bez prvog.
Kada je to zajedništvo bude uspostavljeno, nijedan govedar neće ginuti
u očaju.
- Poštedite me sramote osude i ubijte me na mjestu^
294
MISTERIJI OZIRISA
Oup-ouaout je kleknuo pred kralja, zatim je podigao ruke u znak
obožavanja.
- Pred stanovnicima svoje provincije - konstatirao je Sezostris -
obećao si mi poslušnost, a zadana se riječ ne povlači. Zadržat ću te na
čelu ovog područja kojeg ćeš ti učiniti prosperitetnim, prema naredbama
Velikog Rizničara Senakha. Što se tiče tvoje policije, bit će smješteni
pod komandu generala Nesmontoua. Od sada, tvoja jedina briga bit će
dobrobit tvojih službenika. Ustani i primi simbole svog položaja.
- Dugo nam živio Sezostris! - uzviknuo je jedan od policajaca, kojeg
su uskoro slijedili ostali kolege.
I usred koncerta odobravanja kralj i vođa provincije ušli su u palaču.
- Nikada, Veličanstvo, ne bih pomislio da ćete dokazati svoju moć nad
šakalom Oup-ouaoutom!
- Zaboravljaš daje on dio moći koje sudjeluju u misterijima Ozirisa
koje slavi faraon. Ti, koji si se smjestio pod moju zaštitu a da ne
znaš njenu pravu prirodu, jesi li ti zločinac koji pokušava uništiti
akaciju velikog boga?
Vođa provincije bio je tako smeten da Sezostris nije posumnjao u
njegovu iskrenost.
- Veličanstvo, neka ime onoga tko bi počinio takav zločin bude
uništeno! Naime, ja želim da moje prebivalište moje ostane u zdanju
vječnosti gdje ću, zahvaljujući obredima, postati jedan Oziris. Znam da
akacija simbolizira uskrsnuće kojem se nadaju svi pravednici. Vašim
imenom i imenom mojih predaka koji bi me prokleli zbog laži, kunem se
da nisam kriv!
Nakon velikog banketa organiziranog u čast povratka iz provincije Oup-
ouaouta u krilu Sezostrisova Egipta, atmosfera je bila tako opuštena da
su se mnogi bojali krvavog sukoba. Pozvan uz nekoliko siromašnih
seljaka, mršavi govedar kušao je jela o kojima se nije usuđivao ni
sanjati.
- U kakvim si odnosima sa svojim bližnjima, vođom provincije Oukhom? -
upitao je faraon svog novog slugu.
- Odurnim, Veličanstvo. Dijelimo jedno područje koje nosi isto ime,
"Onaj od mogranja i zmije s rogovima", no nismo se
DRVO ŽIVOTA
295
Svatko ljubomorno bdije nad svojim područjem i mnogo smo se puta
sukobili.
- Je li on sposoban razumjeti ono što si ti shvatio?
- Sigurno ne, Veličanstvo! Oukh je ponosan i tvrdoglav. Da budem
iskren, ne bih htio da se moji policajci nađu u sukobu s njegovima.
Bilo bi mrtvih, puno mrtvih!
- Pokušat ću ga izbjeći, no moram nastaviti s ujedinjenjem zemlje. Naša
razjedinjenost je dozvolila mračnoj sili da napadne Ozirisovu akaciju.
Kad sve provincije budu opet živjele u skladu, naši izgledi da odbijemo
tmine znatno će biti veći.
Oup-ouaout je pognuo glavu.
- Nijedan razgovor ne bi me mogao uvjeriti u osnovanost Vašeg postupka,
Veličanstvo. Samo zato što poznajete misteriozne putove koje je otkrio
šakal, Vi ste uspjeli. Kao i ja, Oukh se smatra jačim i jako je
privržen svojim stečevinama.
- Jedno od Faraonovih imena je "Onaj koji pčelari" -podsjetio je
Sezostris. - Treba se sjetiti da je svaki pojedinac važan i igra svoju
ulogu u proizvodnji biljnog zlata, no isto tako košnica je važnija od
pčele. Bez nje, bez Velikog Zdanja* u kojem svaki Egipćanin nalazi
svoje mjesto, ni duh ni tijelo ne bi mogli živjeti.
General Nesmontou bio je zaslijepljen. Oup-ouaoutovi policajci su ga
slušali do detalja, kao da im je oduvijek bio šef. Ni pokreta
nediscipline, nijednog protivljenja. Dobri profesionalci, željni dobre
zapovijedi i željni da daju satisfakciju.
Pridružujući se suženom savjetu koji se održavao na kraljevom brodu,
stari vojnik se upitao da li se ludo hodočašće koje je vladar želio
bližilo svom kraju.
- Ne bi li trebalo propovijedati novu pokornost Oup-ouaouta? -
predložio je Sehotep. - Svjestan sam daje to Medesov zadatak i da se on
vratio u Memfis, no mi mu možemo poslati glasnike nadajući se da će
barem jedan stići do prave luke.
- Beskorisno - procijenio je Sezostris. - Nijedan od triju vođa
provincija s kojima se još moramo sukobiti neće znati za taj događaj.
296
MISTERIJI OZIRISA
- Dijelim kraljevo mišljenje - odobrio je Nesmontou. -Oukh je zvijer,
Djehoutv granit, a Khnoum-Hotep uobraženko koji neće odustati ni od
jedne povlastice! S tom trojicom je nemoguće diskutirati.
- Nema sumnje da su ipak zatečeni kraljevim uspjehom -prigovorio je
Sehotep. Pregovori nisu nužno osuđeni na neuspjeh.
- Naša sljedeća etapa je sasvim blizu - podsjetio je Sezostris, budući
da je riječ o drugoj polovici provincije Mogranja i Zmije s rogovima.
Ne gubimo vrijeme na uzaludne brbljarije.
- Želite li masivan napad? - upitao je Nesmontou.
- Nastavit ćemo primjenjivati moju metodu - odlučio je faraon.
54
Sa sedmokrakom zvijezdom na glavi, odjevena u dugačku haljinu koja je
imitirala panterinu kožu postavljenu zvijezdama s pet krakova upisanim
u unutrašnjost kruga, mlada svećenica upisivala je riječi moći koje je
izgovarala kraljica Egipta, koja je došla predsjedati bratstvom
sedmorice Hathora.
Njezino pismo bilo je fino i precizno, a njezin tekst procijenili su
dostojnim da uđe u riznicu ženske zajednice. Taj "drugi način da se
kaže", prema posvećenom izričaju, bit će prenijet budućim generacijama
kako bi obogatio njihovu misao. Tako će zoterijska tradicija ostati
živom i s nakon onih koji su ju smislili u jednom trenutku milosti.
Kada su inicirani napustili hram slijedeći kraljicu, zbrkane misli
uzvitlale su se u duhu mlade svećenice. Zašto joj je vladarica
predskazala da će morati napustiti svoje svetište kako bi se dala u
pogibeljnu bitku? Zašto joj je pokojni vrhovnik muškog bratstva
govorio, on također, o strašnim neprijateljima s kojima će se morati
sukobiti?
Od svoje mladosti, fascinirala ju je samo unutrašnjost hrama. Pored
misterija koje je skrivao, vanjski svijet činio joj se blijedim. I od
učenja hijeroglifa kojima ju je podučavala jedna znalačka svećenica,
udubila se s čuđenjem u igru stvaralačkih snaga koju su otkrivale majke
slova. Ispisujući imena božanstava, otkrivala je tajnu prirodu, kao onu
božice Hathor koja je značila
111_____TT______II ___
298
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
299
inicijacije. Osim toga, u prvom dijelu imena, Hat, bila je uključena
naznaka stvaralačkog i hranitelj skog Glagola. Sedmorica Hathora točno
su hranila svjetlo Glagolom u svim oblicima, ritualnom riječi do
glazbe.
Svaki dio stupnjevanja bio je jedno teško iskušenje, jednako fizičko
kao i duhovno, no mlada svećenica se nije bojala ni napora ni
intenzivnog rada potrebnog za napredak na tom putu. Nisu li to bili
neiscrpni izvori radosti?
Po prvi puta, bila je uznemirena. I ta uznemirenost nije nestajala ni u
njenom snu ni u uobičajenim aktivnostima.
Svakog jutra i svake večeri, žensko sestrinstvo izvodilo je glazbu kako
bi podržalo bujnost Ozirisove akacije čije stanje se nije popravljalo.
Ponekad, mlada je žena osjećala poteškoće u koncentriranju, zbog tog
nepoznatog osjećaja koji nije uspijevala ugušiti.
Vratila se na gradilište Sezostrisova zdanja vječnosti gdje se jedan
klesar kamena upravo bio ranio zbog neispravnog alata. Manja nezgoda,
naravno, no koja je još otežala klimu jer zanatalija je bio stručnjak i
osjećao se poniženim.
Ona je dezinficirala ranu s tinkturom kalendule, a zatim je stavila
melem od meda koji je obložila lanenim zavojem.
- Nesreće se umnožavaju - žalio se majstor djela. - Sve sam oprezniji,
no bez velikog uspjeha. Radovi su usporeni i neki smatraju daje
gradilište ukleto. Ne biste li Vi mogli nešto učiniti da ih
razuvjerite?
- Još danas ću razgovarati s nadređenima.
Kako je mlada žena trebala dostaviti kopiju svog teksta Ćelavom koji će
ga smjestiti u arhive Kuće Života, zatražila je pomoć.
- To gradilište me brine.
- Mene također - priznao je. - Najbolje rješenje bilo bi ponavljanje
obreda crvene vrpce koje zarobljava zle sile.
- A ako to ne bude dovoljno?
- Imamo i druga sredstva u pričuvi i borit ćemo se do kraja. Otprati me
do akacije.
Nosio je vrč vode, a ona vrč mlijeka. Jedno za drugim, lagano su izlili
tekućine u podnožju bolesnog drveta. Samo se
L
no duboka žalost isijavala je iz tog mjesta gdje je nekoć vladala
radost.
- Intenzivirajmo naša istraživanja - potvrdio je Ćelavi. -Od sutra,
pridruži mi se u biblioteci. Istražujući stare tekstove, otkrit ćemo
možda korisne indikacije.
Svećenica se razveselila tom zadatku koji će joj okupirati duh. No
vraćajući se na mjesto stanovanja ženskog sestrinstva, ista zabrinutost
iznova ju je pritisnula.
- Kraljica te želi vidjeti - upozorila ju je jedna od Sestara.
Vladarica i mlada svećenica hodale su alejom koja je graničila s
kapelom i stećcima posvećenima Ozirisu.
- Što te muči?
- Nisam bolesna, Veličanstvo. Jednostavno sam malo umorna i...
- Meni ništa ne možeš sakriti. Koje te pitanje opsjeda?
- Pitam se jesam li dovoljno jaka da nastavim ovaj put.
- Nije li to tvoja najdraža želja?
- Naravno, Veličanstvo, no slabosti su takve da bi mogle postati
preprekama.
- Te slabosti dio su prepreka koje treba pobijediti i koje ti, ni u kom
slučaju, ne trebaju služiti kao alibi.
- Nije li opasno sve što me udaljava od hrama?
- Naš Red te ne obvezuje da živiš u samostanu. Većina svećenica i
svećenika se žene, ostali izabiru celibat.
- Brak s bićem koje nije dio hrama, ne bi li to bila pogreška?
- Ne postoji strog zakon. Na tebi je da izabereš ono što hrani vatru
spoznaje i izbjegavaš ono što ju slabi. Naravno, nikada ne varaj samu
sebe i ne pokušavaj lagati. U protivnom, izgubit ćeš se u pustinji bez
kraja i vrata hrama će se zatvoriti.
Kada je kraljica napustila Abvdos, mlada svećenica je iznova mislila na
mladića kojeg je nakratko susrela i kojeg nesumnjivo nikada više neće
vidjeti. Daleko od toga da joj je bio ravnodušan, on je u njoj probudio
čudan osjećaj koje je, polako, poprimao znatnije razmjere. Ne bi
trebala misliti na njega, no nije ga uspijevala protjerati iz svog
duha. Možda će, s vremenom, lice mladića izb Ujedi ti?
300
MISTERIJI OZIRISA
Stigavši u Abvdos, Gergou je ustanovio da nadgledanje nije popustilo.
Nekoliko vojnika popelo se na rub njegova broda, zatražilo njegov radni
nalog i provjerilo tovar s iznimnom brižnošću.
- Mirisne masti, bale lana, sandale: sve je to namijenjeno kolegiju
svećenika - precizirao je Gergou. Evo detaljne liste koja nosi pečat
Velikog Rizničara Senankha.
- Moramo provjeriti da proizvodi odgovaraju toj listi -izjavio je suho
jedan časnik.
- Zar nemate povjerenja u Velikog Rizničara i njegovog zvaničnog
predstavnika?
- Upute su upute.
"Neću, prolazeći ovim pristaništem, uspjeti uvesti niti jedan
krijumčareni predmet", shvatio je Gergou. I bilo je previše vojnika i
policajaca da bi se sve moglo kupiti.
Trebao je strpljivo čekati kraj inspekcije i, kao i za svoje prve
posjete, izdržati pretres tijela.
- Krećete li odmah? - upitao je časnik.
- Ne, moram vidj eti j ednog svećenika kako bih mu predao ovu listu,
saznati je li dovoljna i preuzeti narudžbu njegovih novih zahtjeva.
- Pričekajte na stražarnici. Doći će Vas potražiti.
Nije još taj put Gergou otkrio Abvdos. Nadgledan od strane dvojice
stražara s kojim se nije usudio ni započeti razgovor, zadrijemao je.
Ako ne susretne istog svećenika, ovo putovanje bit će beskorisno. Kako
Gergou nije znao ništa o funkcioniranju bratstva, bojao se da mu ne
pošalje drugog odgovornog jako različitog od prethodnog.
U tom slučaju, ne treba se ničemu nadati i razočaranje će biti gorko.
Jer, ako je jedno mjesto bilo ovako dobro čuvano, mora daje skrivalo
raskošna bogatstva! Gergou sije predbacio što o tome nije razmišljao
ranije: nije li Abvdos duhovno središte Egipta, sveto mjesto između
svih u kojemu je faraon crpio esenciju svoje moći? Sezostris nije
zahtijevao takav raspored snaga bez nekog veliko razloga. Ovdje se
događalo nešto važno i vražja Medesova duša računala je da će to
otkriti, pod uvjetom
DRVO ŽIVOTA
301
- Slijedite nas - naredio je jedan drugi časnik, kojeg su pratila
četvorica strijelaca.
Vodili su Gergoua u isti ured kao i u prethodnoj posjeti. Nervozan,
stalno se motao. Napokon, vrata su se otvorila. Bio je to isti
svećenik!
- Drago mi je da Vas ponovno vidim - rekao je Gergou smiješeći se.
- Meni također.
- Evo liste proizvoda koje ste tražili. Odgovara li vam? Svećenik ju je
pažljivo pročitao.
- Vi ste precizan čovjek na kojeg se može računati.
- Prema naredbama, Abvdosu ništa ne smije nedostajati. Što će Vam
trebati sljedećih tjedana?
- Imam jednu novu listu za vas. Svećenik je dao pločicu svom
sugovorniku.
U njegovom pogledu bilo je isto svjetlo koje se tako sviđalo Gergouu.
- Možemo li mirno razgovarati u ovoj sobi? - upitao je tihim glasom.
- Želite reći... Zaklonjeni od indiskretnih ušiju? Mislim da možemo.
Čemu to pitanje?
Zgrčen, Gergou je trebao izbjeći krivi korak koji bi natjerao u bijeg
njegov plijen.
- Pored naših službenih odnosa, moglo bi biti i drugih.
- Koje prirode?
Prva pobjeda! Svećenik se činio zainteresiranim.
- Moje zaduženje glavnog inspektora za žitnicu dozvoljava mi da
prekoračim legalne ovlasti i da upotpunim svoju plaću. Treba biti
diskretan i oprezan, naravno, no bila bi šteta oštetiti ambiciju.
Abvdos nije samo duhovno središte, to je također gradić koji treba
ostati prosperitetnim kako bi omogućio bratstvu da djeluje u potpunom
miru. Zašto bi naznaka profita bila isključena? Zašto jedan svećenik,
kako god daje odan Ozirisu, ne bi smio postati bogatim?
Nastupila je duga tišina nakon njegovih izjava i tih pitanja. Svećenik
je promatrao Gergoua ekstremno pažljivo.
- Što se tiče privremenih - izjavio je napokon - nikakve
302
MISTERIJI OZIRISA
ne izlazimo iz Abvdosa.
- Ja, naprotiv, mogu doći i otići. Ako postanemo prijatelji, Vaše
buduće perspektive radikalno će se promijeniti.
- Što točno predlažete?
- Uvjeren sam da Abvdos skriva bogatstva.
- Svatko to zna.
- Naravno, no koja? Vi, Vi ih poznajete.
- Zavjetovan sam na šutnju.
- Tajna, to se kupuje. I jednako tako sam uvjeren da vi imate dosta
toga na prodaju.
- Kako ste mogli pomisliti da bih izdao svoju hijerarhiju?
- Tko Vam govori o izdaji? Abvdos me zanima do najvišeg stupnja, a Vi,
Vi se želite obogatiti. Riječ je, dakle, o lijepom udruživanju
interesa. Pomozite mi, a ja ću pomoći Vama. Što ima jednostavnije?
- Ništa kompliciranije i opasnije! Ponajprije, za koga i s kim radite?
Sumnjam daje Vaš istinski gospodar Veliki Rizničar Senankh, jedan od
vjernika faraona Sezostrisa.
- Vaše sumnje su opravdane.
- Dakle, tko?
- Malo je prerano da Vam to otkrijem. Moramo se upoznati, dati dokaze
jedan drugome i postići uzajamno povjerenje. Doći ću Vas službeno
vidjeti i nastavit ćemo našu malu razmjenu roba. Razmislite o načinima
da se obogatite bez napuštanja Abvdosa i vidjet ćemo jesu li naši
planovi ostvarivi.
55
Iker je čistio svoju sobu u trenutku kada mu se ukazala vizija.
Ona.
Ona mu je govorila, no on nije čuo riječi koje je izgovarala. Zatim je
nestala jednako naglo kao što se pojavila.
Taj bljesak ostavio je mladića zatečenim nekoliko dugih minuta. Stoje
ona značila ako ne to da se sjeća njegova postojanja i da su se njihove
misli mogle susresti? Međutim, bez sumnje bio je to tek san najavi i
autoritativni Heremsafov glas potrudio se dozvati Ikera u stvarnost.
- Kada završiš te kućne poslove, pridruži mi se u uredu. Mladić je
brižno dovršio svoje pospremanje. Kako nije
primio nikakav prigovor od svoga dolaska, trebao je vjerovati daje
gospodar kuće zadovoljan.
Iker je krenuo besprijekorno bijelim hodnikom i pokucao na vrata od
sikomora.
- Uđi i zatvori za sobom.
Soba je bila prostrana, prozori su puštali tek toliko svjetla koliko je
trebalo za rad, a besprijekoran red vladao je na policama. Heremsafovo
lice ostalo je odbojno kao i obično.
- Pripremi se za selidbu, mladiću moj.
- Vi... Smatrate da nisam dovoljno obrazovan?
- Naprotiv, ti služiš za primjer. Tvoja zrelost i tvoj ozbiljnost ne
prestaju me iznenađivati.
304
MISTERIJI OZIRISA
- Govorim o promaknuću. Gradonačelnik je posebno zadovoljan tvojim
radom i daje ti mjesto u pisarskoj eliti. Zato ćeš dobiti službeni
smještaj i domaćina. Zauzvrat, tvoje odgovornosti i tvoj posao će se
povećati.
- Na koje sam mjesto raspoređen?
- Za sada, završit ćeš inventar koji si briljantno započeo. Zatim ćeš
nastaviti sam na redistribuciji iskoristivih predmeta. A onda ćeš se
pobrinuti za popravak tih mjesta. Ekipa radnika bit će ti stavljena na
raspolaganje i organizirat ćeš radove po vlastitom nahođenju. Naravno,
gradonačelnik zahtijeva brze rezultate. Međutim, dajem ti dan odmora.
Iker i Sjeverni Vjetar obilazili su Akhoun kakao bi otkrili svaki
aspekt tog grada izgrađenog prema božanskim proporcijama. Bedem je
davao dojam sigurnosti, tim više potvrđene redovitim ophodima gradske
policije. Zahvaljujući učinkovitim cestogradnjama, glavna arterija i
ulice bile su primjerno čiste. Od najveće od svih vila, ona
gradonačelnikova, do najskromnije dvije stotine kuća u istočnoj
četvrti, Kahoun se mogao pohvaliti svojom koketerijom: nijedne uništene
fasade, nijedne žaluzine oštećene boje, nijednih urušenih vrata, dobro
održavani vrtovi, kanalizacija u savršenom stanju. Nikome nije
nedostajala voda, a poštivanje pravila higijene bilo je strogo. Grad se
ponosio svojim svetim imenom, "Sezostris je zadovoljan".
Organizacija rada nije bila ništa manje dolična. Osoblje hramova
pokazivalo se točnim u izvršavanju svojih obrednih zadataka, pekari i
pivari primali su neophodne količine žitarica za proizvodnju kruha i
piva, proizvođači mesa prošli su veterinarsku kontrolu, putujući frizer
držao je salon na otvorenom, proizvođači sandala i košara proizvode su
izlagali na tržnicama, pored prodavača voća i povrća. U Kahounu nikome
ništa nije nedostajalo.
Iker se zaustavio pred stolom na kojem su se proizvodile drvene
igračke. Lutke s perikama i oblikovanim udovima, nilski konj, krokodil,
majmun, svinja... Sve je uspjelo! Jedan predmet privukao je njegovu
pažnju, brod izvrsne kakvoće.
DRVO ŽIVOTA
305
- Vaše igračke su sjajne - rekao je zanatliji.
- Roditelji ih vole jednako kao i djeca. Jesi li ti već otac obitelji?
- Ne još, no volio bih darovati ovaj rad.
- To je jedino što nisam sam proizveo i ujedno je najskuplje. Malo
remek-djelo!
-Tkoje autor?
- Jedan stolar u mirovini. Najbolji u Kahounu, prema mišljenju svojih
kolega. Nazvali su ga Rabot, toliko se identificirao sa svojim oruđem.
- Ako još uvijek živi ovdje, volio bih mu čestitati.
- To je lako, stanuje u maloj kućici istočne četvrti. Trgovac je dao
Ikeru precizne upute.
- Kako želiš da ti platim: u naturi ili u satima rada? Pisar sam i mogu
redigirati bilo koji tip dokumenta?
- To bi mi dobro došlo: upravo trebam pisati članovima obitelji koji
žive u Delti. Deset pisama, da li ti to odgovara?
- Ovaj brod je tako uspio da ti dajem dvanaest.
Jedna sluškinja mela je prag kuće s lijepim ulazom.
- Mogu li vidjeti Rabota? - upitao je Iker. -Rabot je bolestan.
- Jako mije važno.
- Nećeš ga uznemiriti?
- Pisar sam i volio bih mu čestitati na njegovom umjetničkom talentu.
Sluškinja je slegnula ramenima.
- Dobro, skini sandale, operi noge, obrisi ih i ništa nemoj uprljati.
Ipak neću dva puta dnevno pospremati.
Iker se pokorio uputama i ušao u zgradu čija je prva soba bila
rezervirana za kult predaka.
Rabot je bio u drugoj, koja je izgledala kao atelier, s trupcima
drveta, alata i obrtničkim stolom. No starac više nije radio. Raščupane
kose, pognutih leđa, nadutog trbuha, sjedio je na stolici visokog
naslona i držao štap za zaglavlje kojim se naslanjao na bradu. Čvrsto
je gledao pilu i sjekiricu kratke drške, neophodnu za rad s daskama.
306
MISTERIJI OZIRISA
- Bolje je zaboraviti prošlost, mladiću. Ja, koji sam bio najagilniji
i najneumorniji na gradilištima, pogledaj što sam postao! Ne usuđujem
se ni izaći. Starost je velika nesreća.
- Još uvijek izrađujete makete, kao ovu broda. Rabot je bacio rastresen
pogled.
- Dokolica nemoćnika. Gotovo ga se sramim.
- U krivu ste, veličanstven je.
- Gdje si ga našao?
- Kod trgovca igračkama.
- Na to sam se sveo. Moja mirovina dostaje mi za prehranu, no ni moja
glava ni moje ruke ne prihvaćaju taj poraz.
- Jeste li radili na brodskom gradilištu? Ikerovo pitanje razljutilo je
starca.
- Kako se usuđuješ sumnjati? Za svakog vrijednog stolara to je obvezan
put!
- Onda ste sudjelovali u izgradnji dosta brodova.
- Malih, velikih, trgovačkih... Kada bi se pojavila nepremostiva
poteškoća, zvali su mene.
Iker mu je pokazao maketu.
- Ovaj smanjeni model, je li napravljen prema uzoru broda kojeg ste i
Vi radili?
Rabot je opipao predmet.
- Naravno! Pređivna građevina namijenjena moru, a ne samo Nilu. Bio je
tako čvrst daje mogao odolijevati olujama.
- Sjećate li se imena?
- Brza.
Mladi pisar je suzdržao svoje veselje. Napokon, ozbiljan trag!
- Brza - ponovio je Rabot. - Bio je to moj posljednji važan posao.
- Jeste li susreli kapetana i posadu? Starac je odmahnuo glavom.
- Znate li barem njihova imena?
- Ni najmanje i to me ni ne zanima. Ono što sam ja želio, bio je pramac
takve snage koji će prkositi svakom iskušenju.
- Znate li što se dogodilo s brodom?
- Ne znam.
DRVO ŽIVOTA
307
- Ona postoji samo u mašti pripovjedača, mladiću moj. Čak ni Brza ju
nije mogla doseći.
- Tko joj je bio vlasnik? Starac je bio začuđen.
- Faraon, naravno! Kome bi takav brod mogao pripadati?
- Kornjačino Oko i Oštrica Noža: jesu li Vam ta imena poznata?
- Nikada nisam susreo te ljude. Ne žive ni u Kahounu ni u okolici. No
reci mi, mladiću, čemu sva ta pitanja?
- Poznavao sam mornare Brze i želio bih znati što se s njima dogodilo.
- Trebaš samo potražiti u arhivama. Sjećam se jednog detalja: moj
posljednji posao, nisam ga dovršio na brodogradilištu, već ovdje. Bio
je to kovčeg od akacije, lijep i čvrst. Kupac je dao vrlo precizne
upute i ja sam se držao njegovih zahtjeva. Predmet takve kvalitete
mogao je biti namijenjen samo hramu! Ipak, kad ga je čovjek došao
potražiti, otkrio mi je da mu kovčeg treba za dugo putovanje. Pomislio
sam na Brzu, no nema sumnje da sam bio u krivu.
- Tko je bio taj čovjek?
- Neznanac u prolazu. Kako je platio unaprijed i dobro, nisam tražio
daljnje informacije.
- Biste li ga prepoznali?
- Ne, vid mi slabi svakog dana. Bio je visok, mislim.
- Bolje je da ne govorite nikome o našem razgovoru -predložio je Iker.
- Zašto?
- Pretpostavite daje Brza bila umiješana u...
- Ne želim ništa pretpostavljati i ne želim ništa više čuti! Sumnjao
sam da tvoja pitanja nisu bezazlena. Star sam i želim umrijeti mirno.
Idi iz moje kuće i ne vraćaj se više. Od sada naći ćeš zatvorena vrata.
Iker nije inzistirao, ali si je obećao da će iznova ispitati stolara.
Još puno toga mu je morao reći.
Agent Libanonca slijedio je Ikera kako bi saznao hoće li pokušati
kontaktirati starog prebrbljavog zanatliju. A priori,
308
MISTERIJI OZIRISA
No trebalo je biti siguran: Iker ne ide Rabotu u posjet iz čiste
pristojnosti.
Iako jako nevjerojatno, ta slučajnost ipak je bila razmotrena.
Tako je Libanončev agent znao što mu je činiti.
56
- Nil je prazan - zaključio je general Nesmontou u nevjerici. Nedaleko
od Kiša, prijestolnice četrnaeste provincije
Visokog Egipta, Sezostrisova flotila očekivala je ratni napad. No
borbene lađe lokalnog vođe, Oukha, bile su i dalje u pristaništu, a
faraon se iskrcao bez i najmanjeg protivljenja.
- To zaista mora daje zamka - procijenio je Sehotep. Pustite me da
krenem prvi, Veličanstvo.
Na pristaništu nijednog jedinog policajca. Mjesto se činilo napuštenim.
- Ideja Nositelja pečata je odlična - odobrio je Sobek Protektor. Dat
ću mu pratnju.
- Tko će poštovati kralja kukavicu? Slijedite me. Sezostris je hodao na
čelu. Sobek nije prestajao istraživati
okolicu, pokušavajući otkriti odakle će doći napad. Do ulaza u grad,
ništa se nije dogodilo. Na ulicama ni žive duše. Vrata i žaluzine bile
su zatvorene.
- Kakva nesreća se srušila na ovaj grad? - upitao se Sehotep, pun
tjeskobe.
Naposlijetku, kralj je primijetio prve stanovnike.
Prostrti, glave na koljenima, činili su se satrveni očajem, nesposobni
da djeluju.
Nedaleko od palače, na tluje bilo razasuto oružje. Policajci su
napustili lukove, strijele, koplja i mačeve.
Sjedeći ispred glavnih vrata, jedan časnik bio je ničice
310
MISTERIJI OZIRISA
- Što se događa ovdje? - upitao je Sobek. Vojnik je podignuo glavu
crvenih očiju od plača.
- Naš vođa upravo je umro.
- Pobuna protiv njega?
- Ne, naravno da ne! Tko bi se usudio pobuniti protiv gospodara Oukha?
Mrtav je jer je sveta zmija njegove provincije mrtva, zato jer je sveti
vrč razbijen, zato jer su polja suha, zato jer su stada bolesna... I
sve to zato što naš simbol zaštitnika ne ispunjava više svoju funkciju.
Sezostris se uputio prema hramu, posvećenom Hathor. Civili i vojnici
okupljeni izvana, vrebajući znak nade.
- Obožavajte faraona! - viknuo je Nesmontou. Samo on će učiniti kraj
vašim nedaćama.
Svi su se okrenuli prema kolosu. Jedan svećenik potrčao je prema njemu
i naklonio se.
- Veličanstvo, naša pobuna upravo je ozbiljno kažnjena! Poštedite naše
živote, molim vas.
- Nitko se ne mora ničega bojati.
Smiješak se pojavio na usnama nekolicine stanovnika Kiša. Ako ih Faraon
prihvati štititi, zlo će biti udaljeno.
- Moram Vam pokazati katastrofu, Veličanstvo. Sezostris je slijedio
svećenika u unutrašnjost hrama. U
jednoj kapelici bio je sačuvan najsvetiji predmet provincije, papirus
iz kojeg su izvirivala dva pera uokvirujući solarni disk okružen
uresima.
Jedan pogled bio je dovoljan da se naslute razmjeri katastrofe.
Papirus je izgubio svježinu, disk je izgubio sav sjaj, kobrine oči nisu
više sjajile. U tom simbolu koji je nosio ime oukha, isto kao i vođa
provincije, energija je bila gotovo ugašena.
- Sve ćemo izgubiti - prorokovao je svećenik. - Ovo mjesto je prokleto!
- Smiri se - naredio je kralj.
Samo su dva pera još uvijek zadržala izgled snage. Utjelovljenje
svijetlog zraka koji kruži svemirom i oplođuje sjemenke života, a one
nude krajnju mogućnost preživljavanja.
- Rak nagriza akaciju, a ovdje su metastaze, konstatirao je
DRVO ŽIVOTA
311
koju vam izgovorim, oživite moć komunicirajući Riječ.
Sehotep, Nesmontou i Sobek ujedinili su se u kraljevoj riječi kako bi
oblikovali biće spoznaje.
Sezostrisov glas se podigao, recitirajući himnu uzdižućem suncu.
- Pojavi se u regiji svjetla, osvijetli tirkiz Dvije Zemlje. Protjeraj
tmine, rodi svaki dan. dođi na glas onoga koji izgovara tvoje ime.
Jedinstven i ostani jedinstven, ujedini se sa svojim simbolom. On odaje
tvoju prirodu, a da te ne izdaje. Stvori ono stoje dolje kao i ono
stoje gore. Živući plamenu u unutrašnjosti tvog oka, budi graditeljem,
prodri u svetište.
Malo po malo, papirus je zazelenio. Zatim su se kobrine oči zacrvenjele
kao žeravica. Naposlijetku, disk je ponovno pronašao svoj sjaj,
osvjetljujući kapelu.
- Idi potraži svećenike - naredio je monarh generalu Nesmontou.
Kada su vidjeli kako simbol uskrsava, obrednici su se naklonili pred
kraljem i počeli pjevati hvalospjeve.
- Bez tričarija - presjekao je Sezostris. Obredi nisu pravilno
slavljeni i morali ste platiti visoku cijenu. Umjesto da se klanjate
sami sebi, ispunjavajte sa strogošću službe zore, podneva i zalaska. Na
najmanji znak uzbune, obavijestite me. Od sada, ova provincija pripada
Faraonu.
Od svog izlaska iz hrama, Sezostrisa je pozdravilo stanovništvo.
Iznenada, veselje se prekinulo i dangube su se udaljile.
Pojavilo se tridesetak policajaca držeći na uzici velike pse. Činili su
elitno tijelo policije pokojnog Oukha i njihov zapovjednik nije se
činio vođen najboljim namjerama.
- Mi, mi nismo spremni pognuti glavu! Ova provincija bila je nezavisna
i to će i ostati.
- Prestani pričati gluposti - upao je Nesmontou. Njegovo Veličanstvo
upravo ju je spasilo od uništenja. Od sada, slušat će ga.
- Nema potrebe za vanjskom vlašću - bio je tvrdoglav zapovjednik.
Proglašavam se novim vođom provincije i protjerujem sve uljeze s mog
teritorija.
312
MISTERIJI OZIRISA
Sezostris. Rado bih zaboravio tvoje prolazno ludilo, no odmah se
pokori.
- Ako učinite samo i jedan korak, pustit ću pse.
- Nemojte riskirati - preporučio je Sehotep monarhu. Nismo dovoljno
brojni da bi im se oduprli. Vratimo se u hram.
Sezostris je krenuo naprijed.
Zapovjednik i njegovi policajci pustili su velike pse, koji su nasrnuli
na kralja.
Sobek je htio skočiti pred kralja, suhim pokretom, no ovaj gaje
zaustavio.
Na manje od metra od svog plijena psi su se pokolebali, okrenuli se u
krugu, pokazali svoje zube, ispustili bijesne glasove, a zatim se
umirili.
Činili su još samo miran pasji čopor čiji je vođa tražio milovanje
prije nego je legao do kraljevih nogu.
- Ove životinje znaju tko sam. Ti, nedostojan zapovjednik, ne
zaslužuješ da im daješ naredbe.
Lud, časnik je pokušao pobjeći. Dva njegova potčinjena razbili su mu
lubanju jednim udarcem toljage.
Dok su uzvici ponovno kretali, Sezostris je razmišljao o nastavku
borbe. O sudbini akacije ovisila je ona čitavog Egipta i trebalo je
očekivati nove katastrofe.
Jedno je bilo sigurno: Oukh nije bio onaj koji je bacio prokletstvo na
Ozrisovo drvo. Ostala su još samo dva sumnjivca: Djehoutv, šef
provincije Divljeg Zeca i Khnoum-Hotep.
Jedna mala soba za kult predaka, skromna primaća sala, spavaća soba,
toaleti, soba s vodom, kuhinja, podrum i terasa: službena zgrada koju
je Iker dobio nije nalikovala na palaču, no bila je ugodna za život.
Izbijeljena vapnom u novije vrijeme, bila je uglavnom namještena.
Srećom, štala sasvim blizu zaklanjala je samo staru magaricu s kojom se
Sjeverni Vjetar odmah složio.
Vidjevši malo dobara koje je imao, Iker se brzo smjestio. U trenutku
kad je dovršavao svoje smještanje, jedan siromašak se pokazao na
njegovim vratima.
Duge kose, slabo obrijan, pomalo pogrbljen, mršav, jedva
DRVO ŽIVOTA
313
- Ja sam domaćin koji Vam je službeno povjeren, dva sata dva puta
tjedno.
U trenu, Iker je poželio poslati ga i snaći se sam. No ta osoba nije mu
bila nepoznata.
- Ne, nevjerojatno... To si ti, Sekari?
- Eh... da, to sam ja.
- Ne prepoznaješ me?
Jadnik se nije usudio pogledati svoga gazdu.
- Iker... Dobro si odjeven!
- Što ti se dogodilo?
- Uobičajene nevolje. Sada je bolje. Hoćeš li me zaposliti?
- Da budem iskren, to me malo smeta!
- Općina plaća. Uz desetak kuća za čišćenje, trgovinu i bavljenje
sitnicama ovdje i ondje, dobro se snalazim.
- Gdje stanuješ?
- U jednoj vrtnoj kućici, održavam ju i imam pravo uzgajati povrće.
- Uđi i popijmo nešto.
Dva stara druga podsjetila su se na pustolovine u rudnicima Sinaja, no
Iker nije pričao u detalje ono što mu se dogodilo od njihova rastanka.
- Evo te u eliti pisara - konstatirao je Sekari - s lijepom karijerom u
perspektivi.
- Ne vjeruj prividima.
- Imaš li problema?
- Razgovarat ćemo opet kasnije. Organiziraj se kako ti odgovara, ova
kuća je i tvoja. Oprosti mi, brojni zadaci me čekaju.
Samo se žestoko radeći Iker uspio smiriti. Sada je imao dokaz da je
njegov košmar uistinu bio stvaran, da je Brzu sagradila ekipa obrtnika
iz Kahouna i da taj brod može pripadati samo faraonu Sezostrisu.
Nitko nije želio vjerovati u postojanje misteriozne zemlje Pount, no
mladić je dobro znao daje to bilo odredište broda na kojem je on trebao
poginuti.
Iker je ponovno svratio Rabotu. Ovaj put, reći će mu sve.
314
MISTERIJI OZIRISA
Pisar je pokucao, nitko nije odgovorio. Susjeda ga je zazvala.
- Što želiš?
- Želio bih vidjeti Rabota.
- Nema šanse, moj jadni mladiću. Umro je sinoć. Jesi li dio obitelji?
- Ne, no poznavali smo se i trebao sam ga upitati za neke savjete.
- Taj stari jadnik neće više pričati ni sa kim! Na kraju, pričao je
koješta.
- Od čega je umro?
- Od starosti, zaboga! Patio je od srca, pluća, porebrice... Sve je
bilo istrošeno. Neka se ne žali, nije patio.
- Jeste li ga posjećivali?
- Što je manje moguće, kao i drugi susjedi. Zamarao nas je svojim
pričama o stolarstvu i ljutio se. Kad ga niste pažljivo slušali,
postajao je stvarno naprasit.
- Je li ga posjetila policija, netom prije smrti?
- Policija! Ma stoje učinio?
- Ništa, ništa... To je samo pitanje. Susjeda gaje pogledala kao da se
razumiju.
- Onda, samo tako, starac je bio u poslovima. Ti nisi od policije?
- Ne, bio sam samo prijatelj.
- Malo si mlad da bi bio Rabotov prijatelj!
Iker se počeo povlačiti. Volio bi ući u zgradu i pretražiti je, ali
čemu? Pisar nije vjerovao u prirodnu smrt. A ubojice su sigurno
izbrisale svaki kompromitirajući trag.
Tko može djelovati, a da ne bude kažnjen, ako ne policajci koji slušaju
naredbe s vrha i sigurni da ih nitko nikada neće uznemirivati?
Gradonačelnik mora da je u tijeku. Iznad gradonačelnika, ministar.
Iznad ministra, zaštitnik Kahouna, kralj Sezostris.
Iker je želio istinu i pravdu. Zahvaljujući dršci noža imao je dokaz o
postojanju Brze. Dakle, njegov glavni svjedok je nestao, a vlasti će mu
odgovoriti da taj skromni predmet nije
DRVO ŽIVOTA
315
Arhive Kahouna: ondje, i samo ondje nalaze se odlučujući dokumenti.
Na ulazu u zgradu, dva stražara pripadala su općinskoj policiji.
- Ime i služba?
- Iker, pisar.
- Pismeno odobrenje da uđeš u zgradu?
- Želio bih samo vidjeti Konzervatora.
- Trenutak.
Visoki dostojanstvenik prihvatio je primiti Ikera, čiji ugled nije
prestajaloa rasti. Rezerviran i svadljiv, Konzervator se međutim
pokazao ljubaznim.
- Što želiš, Iker?
- To je dosta delikatno. Riječ je o zadatku... Recimo, diskretnom.
- Mogu razumjeti, no trebaju mi precizne upute.
- Moj nadređeni, Heremsaf, poslao me da konzultiram arhive koje se
tiču brodogradilišta. Jako bih želio provjeriti jedan detalj.
- Zašto ne dođe sam?
- Upravo radi diskrecije. Moja prisutnost ovdje nikoga neće
zaintrigirati, dok njegova...
Konzervator se činio uvjerenim. To sigurno nije bio prvi put da se
suočio sa slučajem u kojem je bilo važno ne ostaviti nikakva traga.
- Razumijem, razumijem... No radije bih vidio riječ koju je potpisao
Heremsaf.
- To možda nije neophodno i...
- Za moje osobne arhive jest. Vrati se s pismom i olakšat ću ti
zadatak.
- Čemu se rugaš, Iker, i što to skrivaš? - ispitivao je Heremsaf,
žrtva hladnog bijesa. Konzervator Državnih arhiva upozorio me da si se
usudio koristiti moje ime za ilegalni pregled! Ti, ti u koga imam
povjerenja!
- Hoćete li mi dati pravilno odobrenje? Heremsafov pogled postao je
prodoran.
316
MISTERIJI OZIRISA
- Vraćam Vam pitanjem.
- Ideš predaleko, Iker. Nisam ja pokušao ući u arhive!
- Upravo ste mi Vi naredili da klasificiram predmete skupljene u
starim skladištima inzistirajući da ništa ne promakne mojoj budnosti.
- Naravno, i onda?
- Ne mislite li o dršci jednog noža na kojoj je upisano ime broda?
Heremsaf je bio iznenađen.
- Glavno brodogradilište regije, nije li ono smješteno pod Vašom
odgovornošću? - nastavio je Iker.
- Tu, tu se varaš! Gospodar Favouma se bavi time.
- Za dršku noža se ne varam?
- Što točno tražiš? . - Maat, naravno.
- Nećeš ju pronaći lažući Konzervatoru!
- Ako si nemate ništa za predbaciti, dozvolite mi da pretražim arhive.
- Nije to tako jednostavno i nemam sve ovlasti! Postoje neki odjeljci u
koje samo gradonačelnik daje pristup. Slušaj, Ikeru, u punom si usponu,
no nemaš puno prijatelja. Tvoja strogost i tvoje sposobnosti idu u
tvoju korist, ali izvrsnost rada ipak nije dovoljna da zajamči
briljantnu karijeru. Moja podrška ti je neophodna i ja ti ju dajem jer
vjerujem u tvoju budućnost. Rado ću zaboraviti ovaj trenutak
izgubljenosti, pod uvjetom da se ne ponovi. Jesmo li se razumjeli?
- Ne, nismo se razumjeli. Ja ne želim briljantnu karijeru, samo istinu
i pravdu. Koliko god me koštalo, neću odustati od te potrage. Odbijam
misliti daje sve pokvareno u ovoj zemlji. Da jest, značilo bi to da ju
je Maat napustio. U tom slučaju, čemu i dalje živjeti?
Bez da mu je rečeno, Iker je napustio Heremsafov ured.
Upućujući ga na gradonačelnika, sigurno suučesnika stolarevih ubojica,
njegov pretpostavljeni pokazao je svoju krivicu. Ali zašto ga je
Heremsaf uputio na trag drške noža? Ponašajući se tako, pomogao mu je.
Odbijajući mu odobrenje da pretraži arhive, spriječavao gaje u
napretku. Kako objasniti
DRVO ŽIVOTA
317
vjeran gradonačelniku, nije znao za postojanje skromnog predmeta koji
je otkrivao ime Brze.
Iker je bio svrgnut sa svih funkcija i protjeran iz Kahouna.
Međutim, vratit će se i uspjet će dobiti dokumente koji su mu trebali.
Svjestan daje njegov zadatak izgledao nemogućim, hodao je nasumce.
- Izgledaš zabrinuto - promrmljao je slatki Binin glas.
- Poteškoće mog zanata.
- Nisi me čak ni primijetio! Ne bi li se trebao malo opustiti?
- Nisam se voljan zabavljati.
- Hajde, razgovarajmo. Pronašla sam mirno mjesto, jednu praznu kuću
upravo iza one u kojoj radim. Pridruži mi se večeras nakon zalaska
sunca. Razgovor će ti goditi.
DRVO ŽIVOTA
319
57
Nedaleko prijestolnice provincije Divljeg Zeca, seljaci su postajali
blagi i očaravajući. Sve je ovdje podsjećalo na mir, odmor i
meditaciju.
Na rudu kraljevske lađe, razmišljalo se samo o sukobu s strašnim
Djehoutvem. Vijesti koje je upravo primio general Nesmontou nisu bile
nimalo vesele.
- Vođa provincije raspolaže malom, dobro plaćenom vojskom koja je
sačinjena od profesionalaca naviklih na rat, otkrio je faraonu. Osim
toga, Djehoutv je na glasu kao vrstan strateg.
- U tom slučaju - procijenio je Sehotep - neće biti neprijateljski
nastrojen prema pregovaranju! Kada Djehoutv sazna da su se povezale ne
beznačajne provincije, shvatiti će da je oružana borba beskorisna.
Predlažem sebe, dakle, za veleposlanika.
- Nastavit ćemo primjenjivati moju metodu - odsjekao je Sezostris.
Trojica prisutnih članova Kraljevske Kuće, general Nesmontou, Nositelj
pečata Sehotep i Sobek Protektor, bili su istog mišljenja: monarh nije
bio svjestan opasnosti. Djehoutv nije bio beznačajan i neće predati
vojsku bez razarajuće borbe.
Ipak, faraonova vedrina činila se nepokolebljivom. Nije li nalikovao na
jednog od onih genijalnih umjetnika sposobnih da u pravom trenutku
izvedu pravi pokret? Kako ne prepustiti svoje
učinio nijedan krivi korak?
Khemenou, "grad Ogdoada", bratstvo osam snažnih stvarateljica, bio je
istodobno prijestolnica provincije Divljeg Zeca i privilegirani grad
Thota. Gospodar hijeroglifa, "riječi Gospodnjih", nudio je svojim
učenicima mogućnost da dosegnu spoznaju. Otkrivajući se mjesečevom
oštricom, najvidiljivijim simbolom smrti i uskrsnuća, ustrajao je na
neophodnosti odrješitih akcija, van svake mlakosti i kompromisa. Ibisov
kljun, ptice Thota, nije tražio: on je pronalazio.
Izvršavati pravednu vladavinu u zemlji bez kontrole te provincije bilo
je iluzorno. Danas, Sezostirs je bio nadomak svog cilja.
- Veličanstvo - upao je Sobek - dozvolite mi da Vas pratim.
- Neće biti potrebno.
Na rijeci nijedne ratne lađe. Na pristaništu nijednog vojnika.
- Nevjerojatno - promrmljao je Sehotep. - Vođa provincije Djehoutv, je
li nam i on učinio uslugu da umre?
Pristajanje se odvijalo u miru, kao da ništa ne suprotstavlja
pridošlice odgovornima u luci Khemenou.
Na kraju mostića, jedan mršavi čovjek ozbiljna lica.
Odmotao je papirus prekriven hijeroglifima posloženim u stupce. Samo
jedna figura, no rijetko predstavljena: Oziris koji sjedi, počešljan u
svoju frizuru uskrsnuća, držeći žezlo Moći i ključ života... Na tronu,
simbol milijuna godina. Oko njega, krugovi vatre koji ne dozvoljavaju
svjetovnjacima da se približe*.
- Generale Sepi... Srećom, stigao si u Aziju zdrav i čitav.
- Zadatak nije bio lagan, Veličanstvo, no iskoristio sam kronični
nered plemena i klanova.
- Upravo nakon tvog povratka u Zlatni krug Abvdosa, bilo bi šteta da
smo te izgubili.
- Zahvaljujući toj inicijaciji, život i smrt tako su različiti da se
iskušenja više ne doživljavaju na isti način.
Pod začuđenim pogledom mornara kraljevske flotile, faraon i njegov
duhovni brat pali su jedno drugom u zagrljaj.
* Takva je figura prikazana na njegovom drvenom sarkofagu koji sadrži
J
320
MISTERIJI OZIRISA
- Tvoji zaključci, Sepi?
- Azija je pod kontrolom. Naše trupe postavljene u Sichemu ugušile su
želju za pobunom Kanaanaca. Postupili smo u skladu s pravednošću i
stjerali ih u red. Neki još uvijek čeznu za čudnom osobom, Glasnikom,
no njegov nestanak čini se da je poveo za sobom njegove vjernike.
Međutim, ne treba biti naivan i ne treba popuštati sa stražom. Čitava
zona mora ostati pod budnom paskom. Svakako, naša vojna prisutnost
treba se i dalje održati i biti pojačana. Bojim se bujanja gradskog
otpora, sposobnog da stvori žarišne točke.
- Tvoje mišljenje mi je dragocjeno, Sepi. Što ima u toj provinciji?
- Vratio sam se tek jučer. Djehoutv mi se čini promijenjenim! Veseo
je, opušten, sretan stoje živ.
- Je li izdao naredbu da me se napadne?
- Ne baš. Povjerio mi je da je pripremio za Vas iznenađenje i tražio je
da Vas primi, sam, bez oružja i bez vojnika.
- Hoćeš li ga uspjeti uvjeriti da izbjegne krvavi sukob?
- Nisam uvjeren, Veličanstvo. Otkada me Djehoutv angažirao, nisam
prestao, malim koracima, pokušavati ga navesti da shvati apsurdnost
svojeg položaja. Uzalud je vjerovati da sam uspio.
- Koga će poslušati policajci?
- Njega, ne mene.
- No dobro, hajdemo vidjeti to iznenađenje.
Na putu koji je vodio prema Djehoutvjevoj palači, policajci i mladi iz
provincije činili su počasni red, mašući palmama.
Jednako začuđen kao i Sezostris, general Sepi vodio je monarha do
primaće sale.
Luksuzno odjevene i našminkane s umijećem, tri Djehoutvjeve kćeri
ukrasile su se najljepšim smiješkom sve se klanjajući faraonu.
Zamotan u svoj ogrtač koji mu je sezao sve do zglobova, njihov otac
teško je ustao.
- Neka mi Vaše Veličanstvo oprosti, žrtva sam bolnog reumatizma i još
uvijek mije hladno. No ostaje mi dosta zdravlja da odam počast u ime
svoje provincije kralju Visokog i Niskog
DRVO ŽIVOTA
321
Tri nosiljke prenijele su faraona, vođu provincije i generala Sepija do
velikog Thotovog hrama. Na fasadi se nalazio kolos.
- Evo ovdje inkarnacije vašeg Ka, Veličanstvo - izjavio je Djehoutv -
Vi mu trebate dati posljednje svjetlo koje će ga učiniti vječno živim.
Sepi je ponudi Sezostrisu toljagu koja je dolazila iz Abvodsa i bila
posvećena slavljenjem misterija Ozirisa. Kralj ju je podigao,
dodirujući oči, nos, uši i usta kolosa. Sa svakim njegovim pokretom,
svjetlosna zraka izbila je s kraja toljage. Kamen su potresle vibracije
i svatko je osjetio da jedan djelić kraljevskog Kaa je od sada bio
prisutan u gradu Thota.
Banket je bio raskošan; jela izuzetne finoće, usluga bez pogreške,
orkestar dostojan Memfisa, mlade plesačice sposobne da izvedu i
najzahtjevnije figure. Najljepša je izmijenila saučesničke poglede s
Nositeljem pečata Sehotepom, jako osjetljivim na njezin šarm. Od sve
odjeće, umjetnica je nosila samo pojas od perli.
No Djehoutv je primijetio da se faraon nije razveselio.
- Uistinu bih volio dobro živjeti, veličanstvo, i ponosan sam na
blagostanje ove provincije. No to me ne sprečava da budem lucidan.
Regulirajući savršen vodostaj, pokazali ste da ste samo Vi dostojni
vladati ujedinjenim Egiptom. Moja vjernost Vam je na raspolaganju, Vaš
sam sluga. Naredite, poslušat ću.
- Znaš li za zlo koje nas pogađa?
- Ne, Veličanstvo.
Pogled generala Sepija potvrdio je da Djehoutv ne laže.
- Sveto Ozirisovo drvo je ozbiljno bolesno - otkrio je kralj.
- Drvo života?
- Upravo to, Djehoutv.
Presječena apetita, vođa provincije odgurnuo je svoj alabasterni
tanjur.
- Što se događa?
- Prokletvsto.
- Znate li mu stati na kraj?
- Vodim tu bitku u svakom trenutku. Sada dok razgovaramo, degradacija
je zaustavljena. No na koliko? Izgradnja
322
MISTERIJI OZIRISA
zanemariti i uvjeren sam, da će jedan iznova ujedinjen Egipat pomoći u
borbi. Možeš li mi se zakleti da si nevin i da nisi sudjelovao ni u
kakvoj zavjeri o uništenju akacije?
Kao da umire od hladnoće, Djehoutv je stegnuo krajeve svog ogrtača.
- Ako sam kriv, neka moje ime bude uništeno, moja obitelj poništena,
moj grob srušen, moj leš spaljen! Ove riječi izgovorene su u
prisutnosti Faraona, garancije Maata. -Djehoutvjev glas drhtao je od
emocija.
- Znam da ne lažeš - rekao je Sezostris.
- Ova provincija Vam pripada, isto kao i njezina bogatstva i njezina
policija. Spasite Egipat, Veličanstvo, spasite njegov narod, sačuvajte
mu misterij uskrsnuća!
Po vladarevu držanju, Djehoutv je znao da je dobro poklonio svoje
povjerenje. Ako postoji čovjek, sam, sposoban da ozdravi drvo života,
bio je to ovaj ovdje.
Jedan gost zatražio je riječ.
- Ja sam obrednik koje je pomagao jednom mladom pisaru tijekom
postavljanja diva i to nije bio lak zadatak! Zove se Iker i napustio je
provinciju. Nema razloga da se zaboravi njegova hrabrost i predlažem da
popijemo u njegovo zdravlje. Bez njega, ne bismo uspjeli dovesti taj
divovski kip do velikog hrama.
Djehoutv je odobrio i zdravica je bila u Ikerovo zdravlje. U sveopćem
veselju, slijedile su mnoge druge.
Na suženo vijeće, Sezostris je pozvao Djehoutvja i generala Sepija.
- Vaša prisutnost nije počasna - precizirao je kralj. Ovdje se odlučuje
i djeluje. Od Elefantine, ponovno sam osvojio provincije koje su mi
bile neprijateljske, bez ijedne prolivene kapi krvi. Samo je ostala još
jedna i moram izvući zaključak: Khnoum-Hotep, vođa provincije Oryxje
kriminalac koji je napao drvo života.
- Oryx je Sethova životinja, ubojice Ozirisa - podsjetio je Sehotep. -
Po onom što znamo o Khnoum-Hotepu, neće posustati ni pred čim da sačuva
svoj teritorij.
- On pripada jednoj vrlo staroj obitelji - precizirao je
DRVO ŽIVOTA
323
principa, zatvoren je prema bilo kakvom pregovaranju. Osim toga,
njegova policija je sigurno najbolja u državi. Slijedi intenzivnu i
redovitu obuku, raspolaže prvoklasnim naoružanjem i sluša samo svog
gospodara na kojeg nitko nema nikakav utjecaj. Moram biti iskren: čak
ni uspjeh koje je postiglo Njegovo Veličanstvo neće ga impresionirati.
Kada se osjeti da je sam protiv svih, to će ga samo još osnažiti. A
kakao je rođeni vođa, njegovi će se boriti za njega udvostručenom
energijom.
- U tim uvjetima - procijenio je general Nesmontou -predlažem masivan
napad.
- Slaviti ujedinjenje nad hrpom leševa Egipćana nije baš najbolje
rješenje - predbacio je Djehoutv.
- Bojim se da ne postoji drugo - inzistirao je Nesmontou. - Faraon nije
mogao pustiti da se Khnoum-Hotep podruguje i kompromitira snagu zdanja
koje je gradio.
Teška srca, svi su shvatili da se trebalo pripremiti za sukob čija će
žestina ostaviti neizbrisive tragove.
- Kako ovo nije sukob sa stranom zemljom - analizirao je Nesmontou - ne
trebamo slati objavu rata Khnoum-Hotepu. Iz moje perspektive, to je
policijska operacija namijenjena ponovnoj uspostavi reda na području
Egipta. Bilo bi, dakle, logično da napadnemo iznenada.
Ni general Sepi ni drugi učesnici vijeća nisu imali primjedbi.
- Neka se poduzmu potrebne mjere - naredio je vladar. -Tijekom banketa,
govorili su o jednom pisaru, Ikeru. Da li se on školovao ovdje?
- Bio je zapravo moj učenik - prepoznao je Sepi. - Najbolji u klasi, i
nadaleko.
- Zato sam mu jako brzo povjerio odgovornosti - dodao je Djehoutv. -
Organizirao je na sjajan način transport diva i nije se libio da stane
na čelo lokalne administracije.
- Zastoje otišao? - upitao je Sezostris. Djehoutv je ustao.
- Nisam dostojan da prisustvujem ovom vijeću, Veličanstvo, jer sam
počinio ozbiljnu pogrešku prema Vama.
- Objasni i pusti mene da prosudim.
...............j.
•vimm
JI
324
MISTERIJI OZ1RISA
- Iker je napaćen mladić koji ne prestaje postavljati pitanja, nakon
strašnih iskušenja iz kojih njegov duh nije izašao netaknut. Tražio je
mornare Kornjačino Oko i Oštricu Noža, koji su pristali u Khemenou.
Jedna epizoda zabilježena u mojim arhivama. Njihov brod je imao
kraljevski pečat koji sam odbio priznati. Za mene, Veličanstvo, ti
ljudi nisu mogli pripadati nego Vašoj mornarici i nisam to skrio Ikeru.
- Zbog Vas - primijetio je Sehotpe - taj pisar misli da mu je Njegovo
Veličanstvo neprijatelj!
- Sigurno.
- Želi li osvetu?
- To je sigurno. Pokušao sam ga uvjeriti da zaboravi prošlost i da
ostane u mojoj službi, no njegova je odlučnost nepokolebljiva. Taj
mladić je jednako inteligentan kao i hrabar i mogao bi postati strašnim
protivnikom jer je, zbog mene, uvjeren daje faraon odgovoran za njegove
nesreće.
- Što mu se točno dogodilo?
- Ne znam. Nema sumnje daje pitanje života.
- Gdje bi mogao biti Iker?
- U Kahounu, u pokušaju da nađe tragove i dokaze koji bi mu dozvolili
da otkrije istinu.
- Jednako se zanima za Zlatni krug Abvdosa - precizirao je general Sepi
- i učinkovito ga je otkrio, bez razumijevanja prirode, tijekom jednog
obreda obnavljanja koji su obavljali na Djehoutvju.
- Taj mladić je vjerojatno suučesnik kriminalca koji je napao
Ozirisovu akaciju - sugerirao je Sobek. Ima li veze s Khnoum-Hotepom?
- Dolazio je iz njegove provincije gdje je radio za njega -otkrio
jeDjehoutv.
58
Slabašna Ikerova prtljaga nije bila spremna. Nakon njegove žestoke
prepirke s Hermsafom, očekivao je da bude kažnjen svakog trenutka.
Tako nije bio iznenađen kad je vidio kako se pojavljuje jedan ćelavi
pisar, kojeg su slali s lošim vijestima. Slijedit će ga nekolicina
policajaca koji će odvesti Ikera van Kahouna, uz zabranu da se vrati.
- Spreman sam - rekao je Ćelavac.
- Ja također. Jesi li sam?
- Danas jesam, zbog preopterećenosti poslom u vijećnici. Sutra, jedan
kolega će mi pomoći.
- Dakle u milosti sam do sutra! Ćelavac se namrštio.
- Čak i da nas je deset, ne možemo dovršiti ni u tjedan dana! Nisu ti
mogli dati tako kratku odgodu, to mora da je pogreška. S obzirom na rad
koji nas čeka, trebat će nam barem mjesec dana i to bez odmora!
- O kojem poslu pričaš?
- Ali... Onom koji su ti povjerili: inventura namještaja namijenjenog
skladištima i opisu svakog predmeta.
- Nisi me došao.. .Protjerati?
- Tebe protjerati, tebe, Ikeru!? No otkud ti to? Ah, znam! Jedan od
pomoćnika gradonačelnika se neslano našalio s tobom. Treba priznati da
te se osoblje velikog gazde pomalo boji, pa

326
MISTERIJI OZIRISA
strašnom. Srećom, uživaš Heremsafovu podršku.
Iker je imao osjećaj da se gubi.
Ni gradonačelnik ni Heremsaf nisu ga, dakle, odlučili protjerati. Što
su igrali, jedan i drugi, ili bolje rečeno, jedan protiv drugoga?
Nesposoban odgovoriti na ta pitanja, Iker se koncentrirao na svoj
zadatak, uz Ćelavčevu pomoć, ne tako naviklog na takav ritam.
Zaustavili su se nekoliko puta kako bi popili vode, krenuli svježi luk,
obrisali si čelo ili zadovoljili prirodne potrebe. I on nije prestajao
brbljati.
Iker je rastreseno slušao jednim uhom njegove priče o obitelji,
užasavajuće banalne. Zatim je to bila litanija brbljanja na račun
općinskih djelatnika, počevši od nesigurnih i dvosmislenih govorkanja.
I dok je sunce zalazilo, Ćelavac je pospremio svoj pribor.
- Evo ga, danje konačno gotov! Jedan savjet, Ikeru: radi puno manje, u
protivnom svalit ćeš si na leđa sav posao. Neki, i ne najmanji, bit će
premoreni, dakle poniženi. Budi sporiji i brzo ćeš napredovati.
Iker se vratio kući. Sekarija nije bilo ondje, no sve je pospremio.
Mladi pisar nahranio je Sjevernog Vjetra, zatim se uputio na sastanak
dogovoren s Binom. Iako ništa točno nije očekivao, odgovaralo je
njegovoj sadašnjoj situaciji da ne odbacuje svog jedinog saveznika.
Nikoga u okolici.
Bez buke je ušao u napuštenu kuću.
-Bina, jesi li tu?
- U prostoriji na kraju - odgovorio je sočan glas mlade Azijatkinje.
Iker je koračao po ostacima žbuke. Pronašao ju je u tami i sjeo pored
nje.
-Onda, stoje?
- Razmirice u mišljenjima s mojim pretpostavljenim.
- Sigurna sam daje ozbiljnije.
- Zašto to misliš?
- Jer si se promijenio. Tvoja muka je tako duboka da bije i
najneosjetljivije biće primijetilo. Jednostavni poslovni prob-
DRVO ŽIVOTA
327
- Nisi u krivu, Bina.
-1 ti, i ti si također žrtva neke nepravde, zar ne? Tiranija nikoga ne
štedi u ovoj zemlji, čak ni one koji misle da su na sigurnom.
- Tiranija! Koga optužuješ?
- Ja, ja sam samo sluškinja koja je došla iz Azije. Preziru me, ne
dozvoljavaju mi da naučim čitati i pisati. Ti, ti si obrazovan i već si
na važnom mjestu. No jednako smo nesretni jer je budućnost dovršena
zbog Sezostrisa koji guši zemlju svojom šakom. Taj kralj je loš čovjek.
Mojem narodu koji je molio za malo slobode i pravde, odgovorio je
poslavši svoju vojsku. Mrtvi, ranjeni, silovane žene, pretučena djeca,
čitava sela uništena do bijede dok su se faraonovi vojnici zabavljali i
opijali. Sezostris prezire ljude, on poznaje samo silu i nasilje. Prema
glasinama, trenutačno vodi žestok građanski rat protiv provincija koje
su se usudile posumnjati u njegovu svemoć. Ta divlja zvijer ne oklijeva
proliti egipatsku krv.
Iker je mislio na Khnoum-Hotepa i Djehoutvja, dvojicu vođa provincija
koji su mu pomogli. Građanski rat i osvajanje čitavog Egipta od strane
monarha sposobnog na sve kako bi nametnuo svoju vlast: nije li to bio
ključ misterija? Ipak, mladić nije predstavljao prepreku na
Sezostrisovom putu!
- Ako je taj kralj tvoj neprijatelj, on je i moj - povjerio je Bini. -
Naredio je moju smrt.
- Iz kojeg razloga?
- Još ne znam, ali otkrit ću. Želim dokaze svoje krivice i tražit ću
pravdu.
- Sanjaš otvorenih očiju, moj jadni Ikeru! Jedini način djelovanja je
da se ujedine potlačeni i da se bori protiv tog despota.
- Zaboravljaš njegovu vojsku i policiju.
- Naravno da ne, no postoje druga sredstva, osim frontalnog sukoba, da
se borimo s njim.
- Na što misliš?
- Na tebe, Ikeru.
- Objasni, Bina.
- Ti si briljantan pisar, cijeni te gradonačelnik Kahouna,
328
MISTERIJI OZIRISA
adolescent koji traga za prikazom. Moli za oprost, vrati se na svoje
mjesto i uspni se.
- Lijepa karijera neće zamijeniti istinu!
- Tu istinu, ti eju već znaš: Sezostris želi tvoju smrt. To je rušitelj
i ubojica koji će zgaziti tisuće života. Postoji samo jedno rješenje:
postani pisar visokog položaja kako bi te predstavili njemu.
- Zbog čega?
- Da ga ubiješ - promrmljala je Bina. Šokiran, Iker je zamislio scenu.
- Nemoguće! Bit će zaštićen, neću imati vremena djelovati.
- Jedan pothvat takvog značaja potanko se priprema. Nije u pitanju da
preuzmeš nerazumne rizike i da ne uspiješ. Treba se riješiti zaštite
koju uživa to čudovište koje ćeš udariti kada bude sigurno.
- Ti vidiš nas dvoje, tebe i mene, ujedinjene u tom suludom pothvatu?
- Ti si sam, ja imam saveznike.
- Koga?
- Potlačene, kao nas, lišene slobode i spremne žrtvovati svoj život
kako bi se riješili tog tiranina i vratili sreću narodu. Nema ljepše
sudbine, Ikeru, a bit ćeš privilegirani instrument.
Približila mu se i zatim, osjećajući daje žrtva unutarnje oluje, nije
tražila druge geste. -Toje ludost, Bina!
- Nema sumnje, no kako se ponašaju razumni ljudi? Pogibaju glave,
zatvaraju oči, usta i uši, u nadi da će samo njihovi susjedi stradati!
Sezostris je to dobro shvatio: kako je lako vladati kukavicama! Ako ti
pripadaš toj rasi, Ikeru, nema smisla da se viđamo.
Po povratku kući, Ikeru je grlo bilo tako suho daje popio najmanje
litru vode. Nesposoban da ponovno pronađe mir, dohvatio je držak noža
na kojem je pisalo ime Brze. Kad bi imalo dugačko i oštro sječivo, bilo
bi to užasavajuće oružje!
Želja za osvetom bila je razumljiva, oslobađanje Egipta neumoljivog
tlačitelja postao je najplemenitijim od svih ideala.
DRVO ŽIVOTA 329
zemlje i nesretnika koji su podnosili Sezostrisov jaram.
Ako ga uspije ubiti, nova era će nastupiti. Ipak, nije li ubojstvo bilo
više nego što on može? Postavši pisarom, mladić je želio izbjeći
nasilje i biti zaklonjen. Ubijanje gaje užasavalo.
Udaljivši se, Iker će zaboraviti demone koji su ga mučili. Zahvaljujući
svojem znanju, dobit će dobro mjesto upravitelja na poljoprivrednom
dobru i izgradit će si novu egzistenciju.
Kako bi krenuo u zoru, mladić je pripremio svoju prtljagu. U trenutku
kad je stavljao svoje kistove u etui, ona se pojavila.
Njezino lice bilo je jednako svijetlo i ozbiljno. U njezinim očima,
Iker je pročitao poruku: "Nemoj bježati. Ostani u Egiptu i bori se
kakao bi Maat bio ispunjen."
Lijepa svećenica izgubila se u titravoj svjetlosti uljanice.
Na rubu živaca, pisar je otišao spavati. Prije nego se dočepao svog
kreveta, potražio je talisman kakao bi ga položio na svoj trbuh i
uživao u mirnom snu.
Nije mogao pronaći magičnu bjelokost.
Bezuspješno, Iker je pretražio kuću od terase do podruma. Ukrali su mu
dragocjeni predmet.
Mučen krajnjim košmarom, pisar se probudio u skoku, ne znajući više
gdje je. Polako je prepoznao prostor i poduzeo novu pretragu, bez
ikakva uspjeha.
Hrkanje gaje zaintrigiralo.
Na pragu, savijenih nogu i ruku koje su mu služile umjesto jastuka,
Sekari je spavao stisnutih šaka.
Iker gaje pretresao.
-Stoje?... A, to si ti!
- Jesi li tu već dugo?
- Ne baš... Moja večer i noć bile su velo naporne, ako znaš što hoću
reći. Prava harpija koja me nije htjela pustiti! Kako je znala mjesto
moje kolibice, nisam mogao pobjeći. Mojajedina šansa bila je da joj
pobjegnem ovdje. Ako želiš da odem...
- Ne, vrati se. Bolje ćeš spavati unutra. Sekari je zijevnuo i protegao
se.
- Reci, dakle, ne izgledaš svježe poput mene!
- Opljačkali su me.
**«•¦* '>%«¦*.
330
MISTERIJI OZIRISA
- Bjelokost zaštitnicu do koje sam jako držao.
- Ima puno ljubitelja, to se skupo prodaje.
- Oprosti mi, Sekari, loše sam spavao i ja...
- Oklijevaš me pitati jesam lija lopov? Ne, ne bih se usudio ponovno
pojaviti pred tobom. No imaš pravo što nikome ne vjeruješ. Po mom
mišljenju, tu kuću bi trebalo bolje paziti, jedna dobra brava neće
škoditi. A osim toga, pokušat ću saznati da li je netko ponudio tu
bjelokost na tržištu. Kakvog je oblika?
Iker mu je dao detaljan opis.
- Nikakve sumnje? - upitao je Skeari.
- Nikakve.
- Nadajmo se da će moje velike uši primiti kakvu obavijest. Jesi li
siguran da ti nitko ne želi nauditi?
- A da uzmemo bogat doručak?
- Bojao sam se da je tvoja kuhinja još uvijek prazna. Idem potražiti
neophodno.
Dok se Sekari udaljavao, Iker je razmišljao o njegovom savjetu: nemati
povjerenja ni u koga.
59
Mir i ležernost Libanonca bili su tek privid. Kako bi ga sačuvao,
progutao je dva puta više kolača nego obično. Jednoga dana, morat će
malo smršaviti.
Iz Kahouna, dobra vijest: kao što je predviđeno u slučaju potrebe,
njegov agent je eliminirao starog prebrbljavog zanatliju. Zauzvrat,
trgovačka operacija koja mu je trebala dati ključnu poziciju u visokom
memflškom društvu kasnila je, jako kasnila, zbog osrednjih posrednika
koje će bez oklijevanja zamijeniti.
Prekrasan tovar cedrova drveta, koji je dolazio iz Libanona, sretno je
stigao u luku Memfisa. Ostalo je za vidjeti hoće li se carinici
pozabaviti njime ili ne.
Libanonac se namirisao po treći put tog jutra. Kroz neko vrijeme, znat
će je li njegov egipatski sugovornik saveznik ili neprijatelj.
Ako se pokaže da je to zamka, njegova sudbina je zapečaćena: prisilni
radovi u beskonačnost. Ta perspektiva ga je užasavala. Gotovo je s
luksuzom, lijepom vilom, dobrom hranom! Ne bi podnio takvo iskušenje.
Libanonac se smirio razmišljajući kako ga njegov njuh nikada nije
iznevjerio. Taj Egipćanin bio je pokvaren do srži i sanja samo o tome
kako će se obogatiti.
Iznova se uznemirio konstatirajući da su njegova istraživanja kako bi
otkrio njegov identitet kasnila.
Njegov vratar najavio mu je posjet.
1 i
332
MISTERIJI OZIRISA
a onda je sišao s terase.
Čovjek je bio jedan od najboljih uhoda. Kao prodavač vode, neprestano
se kretao lijepim četvrtima Memfisa. Ljubazan, lako se povezivao i znao
je ljude navesti da govore. Odličan fizionomist, promatrao je, po
naređenju Libanonca, Egipćanina koji je izašao iz svoje zgrade nakon
njihova trgovačkog dogovora.
- Jesi li ga uspio prepoznati?
- Mislim da jesam, gospodaru.
Pred smlavljenim izgledom svog agenta, Libanonac se pobojao katastrofe.
- To je krupna riba, jako krupna riba.
- Jesi li siguran u sebe?
- Sasvim siguran. Poznajem jednog prodavača koji radi za palaču i
često sam mu punio tikvicu. Jučer, bio je zadužen da odnese kraljevski
dekret u predgrađa. U trenutku kada sam mu lijevao, trojica muškaraca
izašla su iz službene zgrade. "Gle", rekao mije, "onaj u sredini, to je
moj gazda! On redigira dekrete i administrativne poreze po naredbi
kralja." Ta osoba, prepoznao sam ju bez problema. To je onaj kojeg ste
me zamolili da slijedim.
Libanoncu je bilo zlo.
Prevelika riba, zapravo! On, grešnik, bio je upao u mrežu Sezostrisova
suradnika. Nije mu preostajalo drugo do li da bježi prije nego se
pojavi policija.
- Znaš li... Njegovo ime?
- Zove se Medes. Reklo bi se da je radnik, ambiciozna, bez srca i
neukrotiv u svojoj osobi. Oženjen, dvoje djece. Ostvario je svoju
karijeru u financijama prije nego je imenovan na to mjesto prvog reda.
Istražit ću još, no oprezno. Jedan dostojanstvenik tog kalibra ne
približava se lako.
Vratar je opat upao.
- Još jedan posjetitelj, gospodaru. Tvrdi daje hitno i važno.
- Policajac?
- Sigurno ne! Jedan čovjek izrezbarenog lica, raščupane kose, koji se
teško izražava.
Libanoncu je bilo lakše. Taj veseljak mogao je biti samo kapetan broda
koji je prenosio tovare dragocjenog drveta.
DRVO ŽIVOTA
333
Nepoznavanje među članovima njegove mreže bio je imperativ
preživljavanja.
Pehar soka od rogača, zašećerenog i svježeg, bio je pred njim. Za
nekoliko trenutaka, znat će.
Kapetan je izgledao onakvim kakav jest: iskusan mornar, koji nije baš
najbolje bio na kopnu i težak za razgovor.
- Gotovo je.
- Što to znači kapetane? -No... Daje gotovo.
- Je li tovar istovaren ili gaje uhvatila carinska policija?
- No... da i ne.
Libanonac je htio zadaviti mornara.
- Što da i što ne?
- Ne, carina, nismo ju vidjeli. Da, tovar je istovaren i položen na
predviđeno mjesto.
Medes je pokazao vrataru komadić cedra na kojem je bio ugraviran
hijeroglif drveta. Domaćin se poklonio i uveo posjetitelja u salon
pretrpan egzotičnim namještajem. Na niskim stolićima, prava izložba
kolača i amfora vina. U zraku je lebdio zagušljiv miris.
Crvenih obraza i sjajnih očiju, Libanonac je se pokazao u
entuzijastičnom raspoloženju.
- Dragi prijatelju, jako dragi prijatelju! Imam sjajnu vijest!
- To je bio naš zadnji dogovoreni sastanak - uzvrati Medes. - Ako posao
nije zaključen, nećemo se više vidjeti.
-Upravo to, jest!
- Polovično ili sasvim?
- Sasvim. Vi ste ispunili Vaš dio ugovora, a ja svoj. Roba je na
sigurnom.
- Na kojem mjestu?
- A da probate remek-djela koja je pripremio moj slastičar? I jedva Vam
se usudim predstaviti vina koja Vam imam zadovoljstvo ponuditi:
najbolja su iz Delte.
- Ovdje sam radi poslova.
- U krivu ste, uvjeravam vas.
- Nemojte da gubim vrijeme. Gdje se nalazi to skladište?
334
MISTERIJI OZIRISA
čiji je raskošan miris dražio nosnice.
- Evo, već dugo nismo više djeca. Prva etapa naše suradnje je dovršena,
čestitam si što smo igrali pošteno, jedan kao i drugi. Vi imate listu
kupaca, a ja mjesto skladišta. Pošteno, pošteno, zar ne mislite?
- Nisi u poziciji da prijetiš. Kroz neko vrijeme, otkrit ću je.
- To je sigurno. No bez mene, nikada ne biste došli do mreže koja vodi
od Libanona do Memfisa. Dakle, zašto da se sukobljavamo umjesto da
slijedimo tako dobro započetu suradnju? A osim toga, imam novi
prijedlog za Vas. Ja sam trgovac, a ne Vi. Ne znam točno Vašu funkciju,
no sigurno pripadate visokoj administraciji budući da ste uspjeli
izbjeći carinsku kontrolu. Prodati to drvo najboljim bogatašima,
pregovarati postupno, postići najbolje cijene... Taj dio posla ne treba
Vas zanimati. Čak postoji rizik da se kompromitirate. Ja, ja sam
navikao na tu vrstu poslova. Ostanite tako u sjeni.
- Ideja mi se sviđa. Pretpostavljam da nije besplatna. Libanonac je
podigao pogled prema nebu.
- Avaj! ništa na ovom okrutnom svijetu nije.
- Tražiš novu preraspodjelu dobara, zar ne?
- Molim ju.
- Koliko?
- Pola-pola. Meni brige, Vama mir.
- Zaboravljaš na moje intervencije kod vlasti!
- Ni najmanje! Bez Vas, ja ne postojim. Medes je razmišljao.
- Dvije trećine za mene, jedna za tebe.
- Ne zanemarujte moje troškove. Ne razmišljate o velikom broju
posrednika koji su mi nužni! Iskreno rečeno, moj čisti rezultat nema
ništa izvanredno. No veliko mi je zadovoljstvo surađivati s vama i
uvjeren sam da ćemo napredovati.
- Drugi projekti?
- Nije nemoguće.
Prema svojim uhodama, Medes je znao da su se Libanončeve ekipe ponijele
sjajno. Imao je, dakle, sreću da radi s velikim profesionalcem, a takva
sreća se plaća.
- Dogovoreno: pola-pola.
DRVO ŽIVOTA
335
- Zapečatimo naš dogovor.
Ljubitelj dobrih vina, Medes je morao priznati da se njegov domaćin
nije hvalio.
- Želite li zauvijek zadržati svoju anonimnost? - upitao je Libanonac,
usrdan.
-1 za tebe kao i za mene, to je bolje. Koliko ti treba vremena da
iskrcaš robu?
- Čim mi date listu kupaca, moji će trgovci krenuti na teren.
- Imaš li Čime zabilježiti?
Libanonac ga je cijenio: Medes neće ostaviti iza sebe nikakav dokument
pisan njegovom rukom. Pod diktatom, pregovarač je uzeo imena i adrese
petnaest dostojanstvenika Memfisa.
- Za oko mjesec dana - najavio je Libanonac - moći ćemo imati drugu
isporuku.
-Neka bude pet tjedana, za punog mjeseca. Donijet ću novu listu.
Libanonac se zavalio na mekane jastuke. Upravo je
zaključio jedan od najisplativi)ih poslova u svojoj karijeri, a to
je bio tek početak! Život na egipatski način počeo mu se sviđati.
- Ne opuštaj se - preporučivao mu je jedan ozbiljan
glas.
Libanonac je ustao jednim skokom.
-Vi! Ali... Kako ste ušli?
- Zar misliš da me jedna obična vrata mogu zaustaviti? -upitao je
Glasnik, čiji je fini osmijeh nagonio na drhtanje. Jesi li dobio
rezultate kojima smo se nadali?
- I preko onoga čemu smo se nadali, gospodaru, doista preko!
- Bez hvalisanja, prijatelju moj.
- Čovjek koji je upravo izašao od mene zove se Medes. Zadužen je od
strane faraona Sezostrisa da redigira službene dekrete. To je, dakle,
jedna od najvažnijih osoba na dvoru i držim ga u šaci! Njegova
pozicija, iako sjajna, nije mu dovoljna. Želi se i obogatiti. I on je
taj, moj partner u trgovini cedrom i borom.
- Odličan posao - priznao je Glasnik.
336
MISTERIJI OZIRISA
Libanonac. Naravno, vodio je o meni temeljitu istragu i sigurno je
zaključio da su moje trgovačke mreže bez premca. Isto tako mije dao
prvu listu klijenata koje trebam zadovoljiti.
- Usput, nisi zaboravio povećati svoj dio.
- Nije li to normalno, gospodaru?
- Ne mogu te kriviti. Tvoj doprinos našoj stvari isto toliko će se
povećati.
- Nemojte sumnjati u to!
- Moraš zadobiti Medesovo povjerenje - potvrdio je Glasnik. Takav
uspjeh implicira više dobrih poslova koji će ga zadovoljiti.
- Računajte na mene, poznajem svoj zanat. Medes će se obogatiti i to
brzo.
- A incident u Kahounu?
- Brbljavac neće više pričati.
- Je li ga policija ispitivala?
- Ne, gospodaru. No stolar Rabot počeo je trabunjati sa susjedima i
posjetiteljima. Naš agent procijenio je da su brbljarije postale opasne
i primijenio je upute sigurnosti.
- Savršeno, prijatelju. Nastavi implantirati svoju mrežu i nastavi sa
svojim naporima.
- Budite uvjereni, gospodaru!
- Čuvaj liniju. Previše jela šteti razmišljanju, previše pića oprezu.
60
- Inventura je završena - najavio je Iker.
- U tjedan dana? Radio si dan i noć! - začudio se Heremsaf.
Pregledavajući svitak papirusa prekrivenog brzim no
čitljivim pismom, nije mu trebalo dugo da utvrdi izuzetnu kvalitetu
dovršenog rada.
- Ćelavac se žali da je pao s nogu zbog dodatnih sati -izjavio je
Heremsaf.
- Žalim ga. Zato sam mu savjetovao da čuva sobu dok ja slažem sam
posljednje detalje. Zar se gradonačelniku ne žuri?
- Naravno, naravno, no ni on ni ja nismo ti dali tako kratak rok!
- Mislim da sam shvatio...
- Čestitke, mladiću moj. Upravo si učinio veliku uslugu općini. Sada
trebamo razmisliti o novom zadatku. Što bi najviše volio?
Heremsaf je znao odgovor: "Arhive." Vrlo smiren, Iker se činio kao da
razmišlja.
- Želio bih biti zaposlen u Anubisovom hramu.
- Onog kojem sam ja intendant?
- Zahvaljujući Vašim brojnim obvezama, mogao bih biti koristan.
Na trenutak, Heremsaf se pitao ne ruga li mu se mladić. No njegov glas
je bio ponizan, riječi odmjerene i ponašanje puno poštovanja.
TI,
338
MISTERIJI OZIRISA
DRVO ŽIVOTA
339
pod uvjetom da zaboraviš prošlost i njezine obmane, otvorena ti je
briljantna karijera. Sa svoje strane, ne sjećam se više naše prepirke.
- Zahvalan sam Vam.
Heremsaf je još uvijek sumnjao u Ikerovu iskrenost, međutim njegov
podređeni činio mu se uvjerljivim.
- Anubisov hram, to nije loša ideja... Tim više što knjižnica zahtijeva
ozbiljnu reorganizaciju. Zatvorena je prošli mjesec, a njezin službenik
nema neophodna znanja da bi razvrstao i rasporedio stare rukopise prema
njihovoj važnosti.
- Moja ljubav prema knjigama bit će zadovoljena - potvrdio je pisar.
Izgrađen na jugu Kahouna, nedaleko bedema, Anubisov hram bio je skromne
veličine. Drukčije je bilo s njegovom knižnicom, sjajnom institucijom
koju su posjećivali gradski eruditi. Pripravnik se nije uvrijedio zbog
Ikerova imenovanja, naprotiv; laknulo mu je kada je vidio da su mu
napokon dodijelili visoko pozicioniranog pisara; pobrinut će se za
potrebe koje će mu povjeriti njegov novi gazda.
Iker je bio oduševljen kvalitetom i kvantitetom papirusa: književni
tekstovi, pravne knjige, medicinski i matematički zapisi, veterinarski
detalji. Većina zapisa potjecala je iz doba piramida. Jako malo ih je
bilo prepisano u nekoliko primjeraka i to je bila prva Ikerova odluka.
Provoditi sate oživljavajući te hijeroglife kako bi ih prenio budućim
generacijama dat će mu istinsku sreću. Pažljiva i precizna, njegova
ruka teći će prvoklasnim papirusom kojeg su mu dali. Bez sumnje
gradonačelnik i Heremsaf, pod pretpostavkom da su suučesnici, bit će
oduševljeni što su ga ovako zaokupirali.
Nedaleko knjižnice, jedan lončar, sa svojim priborom i pećnicom. Nije
se zadovoljavao, kao većina njegovih kolega, proizvodnjom običnog
posuđa, već je proizvodio vaze i pehare velike ljepote.
- Kome su namijenjeni? - upitao gaje Iker.
L..
- Zašto si se smjestio ovdje?
- Zato što je Anubis gospodar lončareve peći. On koji predsjeda
kaovima svega živog drži istinsku moć, utjelovljenu u žezlu Abvodsa.
Noću oblikuje pun mjesec kako se inicirani ne bi prestao obnavljati.
Svojim srebrnim diskom osvjetljava pravednike. I upravo Anubis oblikuje
sunce, taj zlatni kamen čije zrake omogućavaju energiji da kruži.
Njegove tajne čuvaju se u jednom kovčežiću od akacije koji nijedan
svjetovnjak ne može otvoriti.
- Nalazi li se i on u Abvdosu?
- Abvdos je sveta zemlja bez premca.
- Jesi li išao onamo?
- Anubis mije otkrio ono što sam trebao saznati. Samo on je vodič i
njegova odluka je bez premca.
- Dakle, vidio si ga!
- Vidim sunce i mjesec, djelo njegovih ruku i ja ga produžavam. To je
moja uloga. Na svakom je da otkrije svoju.
Lončar je okrenuo Ikeru leđa i posvetio se čišćenju svoje peći prije
nego ju je upalio.
Zamišljen, mladi pisar vratio se objedovati kod kuće, gdje je Sekari
jeo prepelice.
- Postavio sam čvrstu bravu od sikomora i učvrstio ulazna vrata -
najavio je. - Na tržnici sam počeo govoriti o tvojoj bjelokosti i nisam
dobio nikakve informacije. Kradljivac je oprezan, pričekat će prije
nego proda.
- A ako je zadrži za sebe?
- Na kraju će se ipak pohvaliti što ima takvo blago! Da jedemo?
Iker je uzeo malo tu i tamo.
- Nije dobro?
- Odlično je, ali nisam baš gladan.
- Zašto se tako mučiš? Prema onome što čujem o tebi, tu i tamo, već
imaš sjajnu reputaciju! Lijepa karijera pisara u Kahounu, to daleko
vodi.
- Nisam tako siguran.
- Svatko treba sređivati svoje račune, no ne bi li trebalo podvući
crtu pod lošim danima kako bi se bolje uživalo u
340
MISTERIJI OZIRISA
- Postoji točka s koje nema povratka, Sekari, i ja sam je prešao.
- Ako ti mogu pomoći...
- Ne vjerujem.
- U svakom slučaju, moram popraviti svoj način pripravljanja
prepelica. Malo su suhe. U kuhinji još nisam još ekspert. A ako se
zbilja želiš suočiti s neprijateljima, treba biti sit.
Vraćajući se u knjižnicu Anubisova hrama kako bi prepisao traktat
oftalmologije, Iker je razmišljao o lončarevim riječima. Otvarale su mu
jedna druga vrata stvarnosti, koju je toliko bića podnosilo bez da je
tražilo sakriveno značenje. Dešifrirati hijeroglife nije bilo dovoljno,
doslovno značenje znači tek prvu etapu. U tim znakovima, nositeljima
moći, skrivaju se funkcije stvaranja. Slijediti taj put do njegova
izvora, nije li to podrazumijevalo put u Abvdos?
Ipak, obećana se uloga Ikeru činila znatno drugačijom. Čemu služi
Abvdos ako zemljom vlada tiranin? Budući da je toga bio svjestan, mladi
pisar nije mogao zabiti glavu u pijesak i nastaviti taj licemjerni
život.
Jedan muškarac razgovarao je s lončarem.
Ponajprije, Iker gaje pogledao ne vidjevši ga i gotovo je prošao pored
njega.
Zatim mu se sjećanje vratilo. Skeptičan, Iker se vratio i, ovaj put,
pogledao muškarca.
Nemoguće da se vara: bio je to uistinu lažni policajac koji ga je
ispitivao, nedaleko Coptosa i ostavio ga da umre zbog jednog komadića
papirusa, u provinciji Zmije, nakon što gaje izudarao!
- Hej, ti! Tko si ti? Ubojica se okrenuo.
U njegovim očima potpuna nevjerica, uskoro pomiješana s panikom koja mu
je dala petama vjetra. Iker je potrčao za njim, iskušavajući svoju
izdržljivost. Nije predvidio da će se bjegunac popeti uz fasadu jedne
kuće poput mačke. S terase, pokušao ga je ubiti bacajući cigle. Kada se
i sam trebao popeti, zločinac je
DRVO ŽIVOTA
341
Kuća je bila prazna. Sekari je vjerojatno provodio noć u jednom od
svojih osvajanja, no ostavio je svježeg kruha, salatu od krastavaca i
kašicu od boba.
Još uvijek u šoku, Iker se najeo.
Prisutnost tog ubojice u Kahounu, je li ona značila da ga je slijedio
mjesecima? Ne, budući daje bio izbezumljen što ga vidi! Bez ikakve
sumnje, vjerovao je da je mrtav. No, što je radio u tom gradu?
Možda lončar zna više.
Iker se smjesta vrati u četvrt Anubisova hrama. Kako je zanatlija bio
napustio svoju radionicu, pisar je ispitao njegove susjede ne bi li
saznao gdje stanuje: na selu izvan Kahouna. Zahvaljujući preciznim
uputama, Iker se nije izgubio.
Lončar je pekao svinjsku polovicu.
- Poznaješ li čovjeka s kojim si razgovarao i kojeg sam ja slijedio?
- Vidio sam ga prvi put.
- Što te pitao?
- Želio je da mu govorim o gradu, njegovim običajima, utjecajnim
osobama.
- Što si mu odgovorio?
- Da ne volimo previše znatiželjnika. Dao se zatim u široka
objašnjenja. I ti si stigao. Sada bih volio na miru jesti.
Iker je ponovno krenuo prema gradu idući stazicom koja je vodila pored
kanala punog pijanaca. Zrak je bio blag, priroda mirna.
Napad lažnog policajca zatekao ga je nespremnog. Napadač je prebacio
kožnu vrpcu oko vrata i divlje ga stegnuo.
Nije mogao kliznuti prste između vrpce i kože. Iker je pokušao izbaciti
ubojicu iz ravnoteže udarcem nogom, no ovaj je to izbjegao. Navikao na
borbu prsa o prsa, spriječio je posljednji pokušaj svoje žrtve koja
gaje pokušavala zgrabiti za kosu.
Bez daha, vrata u vatri, Iker je umirao. Njegova posljednja misao bila
je na mladu svećenicu.
Iznenada, bol više nije bila tako živa. Povjerovao je da
342
MISTERIJI OZIRISA
otečenom vratu.
Buka. Buka koju je proizveo ronilac ili neki teški predmet bačen u
vodu.
Još uvijek zamagljena pogleda, Iker je jedva uspijevao shvatiti da je
još uvijek doista živ. Duge minute bile su potrebne prije nego je ustao
i razabrao svoje okruženje.
Stazica... Da, bila je to stazica kojom je krenuo. Do njegovih nogu,
kožna vrpca.
Ni traga više od lažnog policajca kojeg mora daje pisarev spasilac
ubio, a zatim bacio u kanal.
Ali tko ga je tako štitio? Bez te intervencije, Iker ne bi preživio.
Teturajući, vratio se kući.
Sekari je spavao na pragu. Pored njega, prazna krigla piva. Želeći ga
prekoračiti, Iker mu je okrznuo rame.
- Ah, to si ti! Čudno izgledaš. No, reci, tvoj vrat... Reklo bi se krv!
Čudno izgledaš.
- Nezgoda.
Iker sije sam stavio zavoj natopljen uljem i medom.
- Kako ti se dogodila ta nezgoda?
- Kao bilo koja nezgoda. Oprosti mi, spava mi se.
Za Ikera, nikakve sumnje: ubojicu je poslao faraon kakao bi ga se
diskretno i bez ikakve kazne riješio. Obaviješten o prisutnosti mladog
pisara u Kahounu bilo od strane gradonačelnika, bilo Heremsafa, monarh
nije mogao tolerirati postojanje tog optuzivača odlučnog da dokaže
njegovu besramnost.
Sekari mu je predložio svježe mlijeko i topli kolač nadjeven bobom.
- Prije nego si se probudio, imao sam vremena lutati kroz četvrt. Čini
se da su pronašli leš nekog neznanca, izvan zidina, u kanalu u kojem su
se beštije počele skupljati.
Iker nije reagirao.
- Bilo bi bolje da sakriješ svoju ranu maramom, zar ne misliš? Pravit
ćeš se da imaš anginu.
DRVO ŽIVOTA
343
Lončar nije radio na svom kotaču, a peć je bila ugašena.
Iker je ispitao susjedstvo. Jedan pekar mu je rekao da se zanatlija
vratio kući, na Sjever i da će novi lončar uskoro zauzeti njegovo
mjesto.
Taj dodatni događaj učvrstio je Ikera u njegovim uvjerenjima.
- Jesi li sigurna da te nisu slijedili?
- Poduzela sam sve mjere - potvrdila je Bina. - A ti, Ikera?
- Znam da ne smijem imati povjerenja ni u koga.
- Čak ni u mene?
- To, to je drugo: ti si mi saveznik. Mlada Azijatkinja poželjela je
poskočiti.
- Onda, pristaješ mi pomoći?
- Tiranin mi ne ostavlja izbora. Jedan od njegovih špijuna pokušao me
ukloniti. Ijedan od tvojih prijatelja me spasio, zar ne?
- Da, naravno - odgovorila je Bina užurbano. - Vidiš, bdijemo nad
tobom.
Azijatkinja je bila uznemirena. Nije znala tko je napao Ikera, a još
manje tko gaje obranio.
- Promijenio sam svoju odluku - izjavio je mladić - i imam iznenađenje
za tebe.
Pokazao joj je dršku noža na kojoj je bilo naznačeno ime Brze. Ovaj
put, imao je dugu oštricu s dvostrukim sječivom.
- Evo oružja kojim ću ubiti faraona Sezostrisa, krvožedno čudovište
koje tlači moju zemlju.
61
- Spreman sam - najavio je kralju general Nesmontou. Čim mi date
naredbu, napast ćemo rijekom i pustinjom. Policajci Khnoum-Hotepa bit
će iznenađeni, a efekt iznenađenja osigurat će nam brzu pobjedu.
- Ne budimo preveliki optimisti - preporučio je Sehotep. Dogodi li se i
najmanja pogreška, znat će nas dočekati! U slučaju velikih gubitaka,
morat ćemo se boriti i u povlačenju.
- Zato treba napasti bez oklijevanja - inzistirao je Nesmontou. -
Svaki dan koji prođe dovodi operaciju u opasnost.
- Svjestan sam toga - priznao je Sezostris - ali ipak moram pričekati
dolazak Velikog Rizničara Senankha. Informacije koje će on donijeti
mogu promijeniti tijek događaja.
Monarh je ustao, naznačavajući tako kraj suženog savjetovanja. Nitko
nije imao drskosti uzeti riječ poslije njega i stari general vratio se
u svoju četvrt gunđajući. U prvoj prilici, pokušat će uvjeriti
Sezostrisa da se vrati na svoju odluku i intervenira što prije.
Sukladno svojim navikama, Nesmontou je izabrao smještaj u sobi u
vojarni kako bi bio u dodiru sa svojim ljudima. Imajući uvijek napeto
uho, volio je čuti kritike i proteste manje-više u rukavicama, kako bi
popravio nedostatke. Prema njemu, vojni život nije trebao trpiti
nijednu pogrešku koja bi mogla narušiti moral trupa. Dobro nahranjen
vojnik, dobro smješten, dobro plaćen i koji poštuje hijerarhiju bio je
moćni pobjednik.
T Ti O
\r\\ a rrr
o r%
DRVO ŽIVOTA
345
osjetio da je atmosfera bila napeta. Njegov poljski pomoćnik mu je
pristupio.
- Moj generale, pivo nedostaje i sušena riba nije bila dostavljena.
- Jesi li ispitao intendanta?
- Tu je problem: nestao je.
- Je li to odgovorni, kojega je imenovao vođa provincije Djehoutv?
- Potvrdno.
- Upozori smjesta Djehoutvja i neka ga da potražiti. Upitaj ga također
da nam da bez odgode dostaviti namirnice koje nedostaju. Ah...
Posljednja naredba: neka časnici ne jedu ništa od hrane koju je
dostavio taj intendant.
-Bojite se da...
- Od jednog dezertera može se sve očekivati.
Nakon jednog obroka u tijeku kojeg je kušao prženog grgeča, govedinu,
modri patlidžan u maslinovu ulju, kozji sir i neke slatkiše, sve
zaliveno crvenim vinom koje je datiralo iz godine Sezostrisa III,
Khnoum-Hotep se vratio u svoje grandiozno zdanje vječnosti čiji je
svaki detalj provjeravao.
Jedan talentirani slikar dovršavao je višebojnu pticu koja je sjedila
na grani akacije. Licem u lice s tim remek-djelom, korpulentni vođa
provincije bio je dirnut do suza. Elegancija crteža, blještava toplina
boja, emanirajuća radost te rajske vizije su ga fascinirali. Jednako
fascinirani kao i on, njegova tri psa sjela su na stražnjicu kako bi
promatrala posljednje čudo koje je stvorio slikar.
Khnoum-Hotep bi rado proveo poslijepodne u gledanju tog genija kako
radi; međutim, šef njegove policije, nakon duga oklijevanja, usudio ga
se uznemiriti.
- Gospodaru, mislim da trebate čuti jednog putnika kojeg smo
zaustavili.
- Ne smetaj mi, ispitaj ga sam.
- Već jesam, no njegove izjave tiču se Vas direktno. Zaintrigiran,
Khnoum-Hotep slijedio je vojnika do
stražarnice u kojoj su držali sumnjivca.
346
MISTERIJI OZIRISA
- Bio sam intendant u glavnoj vojarni provincije Divljeg Zeca i došao
sam Vas upozoriti.
Oči Khnoum-Hotepa zabljesnule su bijesom.
- Smatraš li me idiotom?
- Morate mi vjerovati, gospodaru! Faraon Sezostris je osvojio opet sve
provincije koje su mu bile neprijateljske, osim Vaše. Čak se i Djehoutv
priklonio.
-Djehouty?Toješala!
- Kunem Vam se da nije.
Khnoum-Hotep je sjeo na jedan tabure koji je trebao popustiti pod
njegovom težinom i pogledao intendanta ravno u oči.
- Ne lažem Vam, gospodaru! Sezostris se nalazi u Khemenou sa svojim
štabom i Djehputv je postao njegovim vazalom.
- Tko je zapovjedni general?
- Nesmontou.
- Taj stari nitkov... Odvratan poput kobre! A Djehoutvjeva policija?
- Sluša ga, kao i ona ostalih provincija sada podvrgnutih faraonu.
Najvažnije je da Vas je Sezostris odlučio napasti.
- Napasti, mene?
- To je istina, uvjeravam Vas!
Khnoum-Hotep je ustao, udario tabure i slomio ga u nekoliko komada.
Vojnici su se postavili uz zid, bojeći se da će poslužiti kao olakšanje
za patnju. Pjeneći se kao bijesni bik, vođa provincije vratio se
pješice do svoje palače, odbacivsi svoju nosiljku nosačima.
Smatrajući daje njegov gazda žrtva decenijskog bijesa, gospa Techat je
ostavila za kasnije prezentaciju administrativnih dosijea koje mu je
htjela pokazati.
- To mi napraviti! Željeti preuzeti moj teritorij! Taj kralj je izgubio
glavu, vratit ću ga razumu.
- Po mom mišljenju, Sezostris slijedi precizan plan s neumoljivom
odlučnošću.
Samo bi se gospa Techat usudila obratiti tako Khnoum-Hotepu, koji se
pravio da ignorira tu primjedbu i otišao je do
DRVO ŽIVOTA
347
Njegov peharnik donio mu je smjesta pivo i pobjegao bez buke. Techat je
ostala stajati u kutu sobe. Zavaljen u naslonjač njegovih dimenzija,
vođa provincije milovao je svoje dvije kujice smještene na njegovim
koljenima dok je mužjak bdio, ležeći pored njegovih nogu.
- Precizan plan, kažete. A kuda vodi?
- Vladavini nad cijelim Egiptom, potčinjavajući pobunjene koji, danas,
nemaju više nijednog saveznika. Sezostris je eliminirao jednog po
jednog svoje protivnike, znajući da su nesposobni ujediniti se.
- Ako vjeruje da ću se prostrijeti pred njim, teško se vara!
- To bi ipak bilo najbolje rješenje - procijenila je gospa Techat. -
Kralj je u nadmoćnijoj poziciji.
- Mogao je biti da me je napao iznenada! Sada, kad sam informiran, u
istoj smo poziciji i moja borba nije unaprijed izgubljena.
- Mislite li na broj mrtvih?
- Ova provincija pripada mojoj obitelji već generacijama i neću je
ustupiti nikada bilo kome! Dosta brbljarija, gospo Techat. Pripremit ću
lijepo primanje napadaču. Mrtvi, bit će ih mnogo, pogotovo s njegove
strane. I taj faraon reagirat će kao svi koji su se pokušali dočepati
mojih dobara: odustat će.
Iako je pozorno saslušao Nesmontouove argumente, faraon je ostao
nepokolebljiv. Očajan, general je međutim nastavio voditi svoju
napadačku regimentu. Kada mu je stigla loša vijest, smjesta ju je
priopćio Sezsotrisu.
- Dezerter je primijećen kad je prešao granicu ove provincije kako bi
ušao u Pryx. Situacija je jasna: upozorio je Khnoum-Hotepa o našim
namjerama. Ne možemo, dakle, više računati na učinak iznenađenja. Što
više budemo kasnili s napadom, to će neprijatelj ojačati svoju obranu,
i tim više će bitka biti gruba i nesigurna. U slučaju poraza, vaša
prednost bit će uništena, a vođe provincije ponovno će postati
neovisni. Oprostite mi na iskrenosti, Veličanstvo, no ideja katastrofe
mi je nepodnošljiva!
- Kakvu vrstu zamke priprema Khnoum-Hotep?
348
MISTERIJI OZIRISA
- Onda, generale, prilagodi se i uberi plodove.
Ta misija razveselila je Nesmontoua. Umjesto brutalnog napada, bit će
to taktičko sučeljavanje. U tim okolnostima, njegovo iskustvo bit će
odlučno.
Senankh je iscrpljen stigao u Khemenou sa svojom pratnjom. Veliki
Rizničar smršavio je, no nije se opravio dok nije predao kralju
rezultate svoje plovidbe.
Na njegovo mračno lice, tako rijetko kod tog velikog radnika vesela
izraza, Sezostris je shvatio da su bili katastrofalni.
- Dao sam dostaviti Ćelavom ogledne primjerke zlata iz trezora hramova,
Veličanstvo. Nijedan nije izliječio akaciju.
Sezostris je već znao da se za zlato koje su koristili za posljednje i
daleke proslave misterija Ozirisa, u Abvdosu, otkrilo daje, i ono
također, neučinkovito. Demagnetizirano, ispražnjeno od energije,
shrvano prokletstvom, bilo je tek inertni metal.
Demonsko biće koje se hvatalo u duhovnom srcu Egipta pokrenulo je
najodurniju od svih ofenziva.
Kralj se ponadao da će Senankh pronaći spasiteljsko zlato i da će moći
najaviti svojim novim vazalima ozdravljenje akacije. Tada bi se i oni
sa svoje strane angažirali bez primisli i, suočen s tako moćnom
vojskom, Khnoum-Hotep možda bi i popustio.
- Dodajem - nastavio je Veliki Rizničar - da su zlatne rezerve hramova
niske. Neki ne posjeduju više od unce. Zbog vođa provincija, rudnici se
više ne iskorištavaju. Moguće je da je neki od njih akumulirao znatne
zalihe za svoju osobnu upotrebu.
- Khnoum-Hotep?
- To je ime koje se često pojavljuje u optužbama, no nemam nikakav
dokaz.
Faraon je opet sazvao svoje vijeće, čiji su novi članovi bili Djehoutv
i general Sepi.
Nesmontou je čekao objavu rata, u dobroj i primjerenoj formi,
pobunjeniku Khnoum-Hotepu.
- Naša neposredna budućnost počiva na kvaliteti tvoje riječi,
Djehoutv.
DRVO ŽIVOTA
349
kralja Visokog i Niskog Egipta, provincija Divljeg Zeca je od sada pod
Vašom vlašću.
- Sukob s Khnoum-Hotepom čini se neizbježnim. Prije nego počne, moram
obaviti jedan sveti zadatak, a generali Sepi i Nesmontou trebaju me
pratiti. Zato te zadužujem za zapovijedanje trupama smještenima u
Khemenouu.
Nesmontou je jedva suzdržavao veliku bol. Povjeriti svoje ljude bivšem
protivniku? Prava ludost!
- Koje su Vaše naredbe? - upitao je Djehoutv.
- Čekajući moj povratak, raspolagat ćeš trupama na granici provincije
kakao bi odbio eventualni napad, u koji uopće ne vjerujem. U slučaju
agresije, zadovolji se da odbiješ Khnoum-Hotepa.
- Bit će kako vi želite.
Monarhov pogled prešao je po drugim članovima vijeća.
- Smjesta krećemo u Abvdos.
62
Ćelavac i faraon uputili su se prema akaciji.
- Vaše upute su slijeđene do zadnjeg slova, Veličanstvo.
- Što su predložile tvoje kolege?
- Tako su pogubljeni da su se zatvorili u svoje dužnosti. Ne
razmjenjujemo više ništa osim banalnosti, svatko se ograđuje tišinom.
Ujedinjujući u svom misteriju nebo, zemlju i podzemni svijet, veliko
drvo nastavljalo se boriti protiv propadanja. U njemu Oziris je ostajao
prisutnim, no koliko će još akacija uspijevati puštati svoje korijene u
primarni ocean kakao bi crpila energiju neophodnu za preživljavanje?
- Jesi li otkrio lijekove u drevnim tekstovima?
- Na žalost, ne, Veličanstvo. Danas sam se bavio svojim istraživanjima,
ali ne očajavam.
Svjež povjetarac puhao je svetim drvetom. Malo pomalo, vrata
onostranosti su se zatvarala.
Dok ga je pratio Sobek Protektor, Sezostris je posjetio gradilište koje
je usprkos brojnim nedaćama nastavljalo napredovati. Zahvaljujući
intervenciji svećenica Hathora, nesreće su se prorijedile i oruđe se
više nije lomilo. Majstor djela upoznao je teške dane, no njegova
odlučnost i ona zanatlija ostajale su nedirnute. Imali su svijest o
tome da sudjeluju u istinskom ratu protiv sila tmine i svaki im se
postavljeni kamen činio kao pobjeda.
DRVO ŽIVOTA 351
Sigurni u njegovu neporecivu podršku, graditelji su se zakleli da neće
pokleknuti pred neprijateljem.
- Pripremi Zlatni krug Abvdosa - naredio je Sezostris Ćelavcu.
U jednoj od dvorana Ozirisova hrama, četiri stola darova bila su
položena u kao glavne točke. Hijeroglifski znak stola darova čitao se
hotep i značio je "mir, obilje, vedrinu", naznake koje karakteriziraju
misiju Zlatnog kruga Abvdosa čiji su se članovi, u teška vremena,
pitali o vlastitoj sposobnosti da ga ispune.
Faraon i kraljica predsjedali su istokom. Nasuprot njih, na zapadu,
Ćelavac i general Sepi. U septentrionatu, nostelj pečata Sehotep i
general Nesmontou. U sredini, Veliki Rizničar Senankh.
- Zbog zadatka koji mu je povjeren, jedan od nas je odsutan - izjavio
je monarh. - Naravno, bit će obaviješten o našim odlukama.
Svi članovi Zlatnog kruga bili su inicirani u velike misterije Ozirisa.
Među njima su se stvorile neuništive veze. Zakleti na apsolutnu tajnu,
kao i njihovi prethodnici, zavjetovali su svoj život veličini u sreći
Egipta koja je počivala točno na pravilnom prenošenju ozirisovske
inicijacije.
Ovdje su se suočavali sa smrću. Ovdje, kao što je to potvrđivao tekst
ugraviran u kraljevske piramide Drevnog Carstva, ubijali su smrt.
Zlatni krug Abvdosa održavao je nadnaravnu dimenziju Dvije Zemlje u
kojima je živio narod Spoznaje*.
- Ako se akacija ugasi - podsjetio je Sezostris - misteriji se više
neće slaviti. Sok koji cirkulira velikim tijelom Egipta će presahnuti,
brak između neba u zemlje bit će raskinut. Zato trebamo bez odmora
tražiti uzrok tog zla, čiji je autor vjerojatno vođa provincije Khnoum-
Hotep.
- Još uvijek sumnjate, Veličanstvo? - upitao je general Nesmontou.
Dugujem taj sjajni izraz jednoj od mojih čitateljica, gđi. Ingrid
352
MISTERIJI OZIRISA
- Nevinost ostalih je doista dokazana, ostaje samo on! Želim iz
njegovih usta čuti motive zbog kojih je počinio tako gnjusno zlodjelo.
Treba započeti bitku i uhvatiti ga živog. U ovom tragičnom i opasnom
razdoblju, jedinstvo zemlje je neophodno više no ikada. Naša podjela
nas je dosta oslabila, a to je jedan od razloga koji su dozvolili zloj
sili da dohvati Ozirisovo drvo, njega čije se kozmičko tijelo sastoji
od jedinstva svih nebeskih provincija i ujedinjenih zemlja.
- Riječi moći izgovorene u Abvdosu primaju još uvijek povoljan odjek
od strane božanstava - potvrdio je Celavac - i ovaj kolegij stalnih
svećenika izvršava svoje dužnosti redovito i strogo.
- A ako je jedan od svećenika suučesnik? - proslijedio je Senankh.
- To je hipoteza koju ne možemo isključiti - žalio je Ćelavac - no
nijedna indicija ju ne potvrđuje.
- Oprostite na pitanju, Veličanstvo - rekao je Sehotep ozbiljno - no
ono treba biti postavljeno: ako vi umrete u tijeku sukoba s Khnoum-
Hotepom, tko će Vas naslijediti?
- Kraljica će osigurati vladavinu i oni od nas koji prežive odredit će
novog monarha. Bitno je da pronađemo način da izliječimo akaciju. Do
sada, potraga za zlatom je propala. Isto tako intezivirat ćemo naše
potrage.
- Istražiti pustinju, doseći plovne putove i donijeti spasiteljski
metal... Trebat će puno vremena - procijenio je general Sepi. I ne
govorim o opasnostima putovanja.
- Svatko među nama morat će ispuniti svoj nadljudski zadatak -
precizirao je Sezostris. - Kakvi god bili rizici, kakve god bile
poteškoće, zakunimo se da nećemo odustati.
Svi su položili zakletvu.
- Došao je trenutak da unaprijedimo našu učenicu na putu misterija -
izjavila je kraljica. Naravno, nije još uvijek spreman prekoračiti
krajnja vrata i bit će jednako opasno kao i beskorisno da se žurimo s
njezinom obukom. Međutim, ona treba pokušati prekoračiti novu etapu u
smjeru Zlatnog kruga.
Mlada svećenica naklonila se pred faraonom.
DRVO ŽIVOTA
353
U srcu noći, ušli su u jednu kapelicu koju su osvjetljavale baklje. U
središtu, relikvijar u obliku četiri lava okrenuta na leđa. Smješteno u
malom izdubljenom spomeniku, koplje čiji je vrh bio prekriven
štitnikom.
- Evo obožavanog stupa koji se pojavio u porijeklu života - otkrio je
monarh. U njemu se uspravlja Oziris, pobjednik ništavila. On, Riječ i
Duh, bio je napadnut, ubijen i odsječeni su mu duhovi. No prenoseći
inicijaciju nekolicini bića, dozvolio im je da sakupe raspršene
dijelove stvarnosti i da uskrsnu kozmičko biće iz kojeg se, svakoga
jutra, ponovno rađa Egipat. Nema važnije znanosti od ove i ti trebaš
zagospodariti njezinim višestrukim aspektima. Hoćeš li biti sposobna
vidjeti ono stoje skriveno?
Svećenica je promatrala relikvijar, znajući da ne može ostati pasivna.
Na trenutak, sanjala je da skine veo kako bi otkrila vrh koplja,
međutim instinkt joj je zabranio da izvrši takvo svetogrđe.
Lavovima se trebalo obratiti, toj četvorici čuvara posramljenog
pogleda.
Suočila se sa zvijerima, jednom po jednom. Otvorili su joj vrata
prostira i remena i naveli ju da putuje ogromnim prostorima,
nastanjenim kapelicama, brežuljcima, poljima prekrivenima zlatnim
žitom, kanalima i vilinskim vrtovima. Zatim su se pojavila dva puta,
jedan vodeni i drugi zemljani. Na njihovom kraju, vatreni krug u
središtu kojeg je stajala zapečaćena vaza.
Krajolici su izblijedjeli i mlada žena razabrala je novi relikvijarij.
- Vidjela si tajnu - objavio je kralj. - Želiš li nastaviti tim putem?
- Želim, Veličanstvo.
- Ako ti bogovi dozvole, jednoga dana ćeš doseći zapečaćenu vazu i u
njoj otkriti sadržaj, upoznat ćeš jednoga dana radost koja nije od
ovoga svijeta. Do tada, vrebaju te strašna iskušenja. Bit će
zahtjevnija i okrutnija od onih koja se nameću iniciranima koji su ti
prethodili jer nikada nismo upoznali sličnu opasnost. Još uvijek je
vrijeme, možeš odustati. Budi doista
354
MISTERIJI OZIRISA
ne precjenjuj svoje snage. Vodeni put poništava zemlju, zemljani put ga
proždire, vatreni krug je neuništiv. Ako se upustiš u tu avanturu, bit
ćeš sama u najgorim trenucima, izjedana tjeskobom i sumnjom.
- Nije li ljudska sreća prolazna, Veličanstvo? Govorili ste o radosti
koja nije od ovoga svijeta. To je ono što tražim. Ako me moje mane
sprečavaju daju živim, bit ću jedini krivac.
- Evo oružja s kojim ćeš uspjeti odbiti neke pokušaje zle sudbine.
Sezostris je dao mladoj svećenici malo žezlo od bjelokosti.
- Zove se heka, magija rođena u svjetlosti. U njemu je upisana Riječ
koja proizvodi energiju. Samo ono je jedna glasna riječ koju možeš
upotrijebiti samo znajući dobro. To žezlo pripadalo je faraonu prve
dinastije, Škorpionu. On počiva ovdje, nakon što je povezao svoju
sudbinu s Ozirisom. Od kada je Egipat zemlja koju vole bogovi, Zlatni
krug Abvdos dokazao je da smrt nije nepromjenjiva. No danas, akacija
vene i vrata onostranosti se zatvaraju. Ako ih ne uspijemo zadržati
otvorenima, sam život će nas napustiti.
Polažući žezlo na svoje srce, svećenica je znala da neće odustati. Na
iznenađujući način, njena misao povela ju je prema mladom pisaru koji
je, sve češće i češće, proganjao njezine noći. U jednom tako svečanom
trenutku, predbacila si je tu slabost. Nij e li to bio znak koj i j oj
j e pokazivao do koj e mj ere j e nj en put bio opasan?
Malo su značile nesavršenosti i njezini unutarnji neprijatelji, bolje
je bilo prepoznati ih i boriti se bez zadrške. Ipak, ono što je
osjećala za Ikera nije se činilo da ju slabi ili odvraća od njezina
cilja. No nisu lije mudraci učili da ljudske strasti završavaju u
gubljenju i očaju, daleko od nebeske radosti?
Previše emocija uznemirilo je svećenicu da bi bila sposobna za potpunu
razboritost. Stežući svoje žezlo kao kormilo, pratila je faraona koji
je izlazio iz kapelice relikvijara.
- Slavit ću obrede zore - najavio je on - i nuditi Maat Maatu. Neka
pravičnost bude tvoja vodilja.
Sama na pragu Ozirisova hrama, mlada žena prisustvovala je rađanju
novog sunca. Još jednom, faraon je pobijedio tmine.
DRVO ŽIVOTA
355
koji će spaliti čitavu prirodu.
Okusila je ipak kraj te noći koja je vidjela kako njen život mijenja
dimenziju i uživat će u svjetlostima jedne zore iz koje nada nije
nestala.
Uskoro, s Ćelavcem, lijevala je vodu i mlijeko u podnožje drva života,
dok se sveta zemlja Abvdosa prekrivala svjetlošću.
BIOGRAFIJA
Christian Jacq
Rođen u Parizu 1947. godine, Christian Jacq prvi put posjećuje Egipat
sa sedamnaest godina, odlazeći sa svojom mladom suprugom na bračno
putovanje tragovima svojih snova: prva etapa, grad Memphis; prvi
susret, zaspali kolos Ramzesa II.
U dvadeset i prvoj godini objavljuje svoju prvu knjigu, esej o vezama
između drevnog Egipta i Srednjeg vijeka. Paralelno je napustio put
filozofije kako bi upisao arheološke i egiptološke studije; slijedi
diploma,- magisterij, doktorat iz egiptologije na Sorbonnei. Naslov
njegove radnje: Putovanje na drugi svijet prema drevnom Egiptu;
iskušenja i metamorfoze smrti prema tekstovima iz piramida i sarkofaga,
koji će biti objavljen 1986. Sveučilišna karijera otvara se pred njim.
No, više od svega, Christian Jacq želi pisati i objavljuje dvadesetak
eseja, romana, ilustriranih albuma... Slijede Egipat velikih faraona
1981.; Champollin egipatski 1987'.; Afera Tutankamon 1992., trilogija
Egipatski sudac 1993. čiji treći svezak Vizirovapravda ubrzo zauzima
prvo mjesto
1995. Christian Jacq prihvaća se novog izazova, ispričati život Ramzesa
II u pet svezaka...Prvi svezak, Sin svjetla, doseže nakladu od 650000
primjeraka u Francuskoj...a čitava serija prodat će se u 11 miliona
primjeraka u cijelom svijetu.Tako je postao najčitanijim piscem
planete!
Njegov novi roman, Kamen svjetla (u četiri sveska) objavljen 2000.
godine, bio je preveden na dvadeset i tri jezika i dosegao nakladu od 5
miliona primjeraka...
Christian Jacq danas živi u Švicarskoj.
Misteriji Ozirisa
DRVO ŽIVOTA KONSPIRACIJA ZLA
PUT VATRE VELIKA TAJNA
Naklada Enigma
NAKLADA ENIGMA d.o.o.
I. Brlić-Mažuranić 46, 10090 Zagreb
Tel./fax: (01) 3735 628; 098/175 3381
MISTERIJI OZIRISA
Knjižnica Zelina
540018781