Professional Documents
Culture Documents
Izvestaj Pdftodo Mo2yikbhlqgmtv4e55mca1ux Merged
Izvestaj Pdftodo Mo2yikbhlqgmtv4e55mca1ux Merged
Tokom agresije NATO je angažovao oko 1 200 neprijateljskih aviona (od toga 850 borbenih)
sa oko 27 000 poletanja. Lansirano je više od hiljadu krstarećih raketa i bačeno više desetina
hiljada bombi i drugih projektila, s najrazornijim eksplozivom kojim se raspolaže.[1]
Potpuno je uništen ili delimično razoren značajan deo privrednih i drugih civilnih objekata. U
privredi je najveće štete pretrpela industrija, u kojoj su potpuno uništeni ili teško oštećeni
mnogi instalirani kapaciteti. Velika razaranja pretrpela je infrastruktura – saobraćna (srušeni su
mnogi mostovi, razoreno desetine kilometara putnih i železničkih saobraćajnica),
elektroenergetska i telekomunikaciona. Razoren je i znatan deo komunalne infrastrukture
gradova i opština, naročito na području Kosova i Metohije.
Porušeni su ili oštećeni mnogi stambeni i poslovni objekti. Budući da je najveći deo
stambenog fonda u Jugoslaviji privatno vlasništvo, NATO snage su ovim atakovale na jedno od
osnovnih prava svakog čoveka. Najteže od svega, više hiljada ljudi, kako vojnika tako i civila,
izgubilo je život ili je ranjeno, čime je znatno redukovan humani kapital zemlje.
_____________________
[1] Navedene podatke saopštio je, na sednici Savezne vlade, 21. jula 1999. načelnik
Generalštaba Vojske Jugoslavije general armije Dragomir Ojdanić.
Preliminarna lista uništenih ili oštećenih privrednih preduzeća, odnosno objekata sadrži
nekoliko stotina jedinica (tabela 1).
Najveća pojedinačna šteta naneta je automobilskoj industriji, jer su gotovo potpuno uništeni
kapacitet "Zastave" u Kragujevcu, koji su u 1990. proizveli preko 200 hiljada automobila. U njoj
je bilo zaposleno oko 24 hiljade radnika. Pored toga, preko 300 proizvođača-kooperanata koji
su isporučivali delove "Zastavi", akoji zapošljavaju oko 70 000 radnika, na ovaj način dovedeno
je u veoma težak položaj.
Potpuno su uništene obe jugoslovenske rafinerije za preradu nafte (Pančevo i Novi Sad).
Rafinerije su posedovale primarne kapacite za preradu
7 miliona tona sirove nafte godišnje i brojne sekundarne kapacitete. Bile su međusobno
povezane dvosmernim naftovodom, što znači da je postojala mogućnost integrisanog rada, a
imale su mogućnost dopremanja sirove nafte putem naftovoda i vodenim putem. U njima se
poslednjih godina prerađivalo između 2,5 i 4 miliona tona sirove nafte godišnje. Rafinerije su
produktovodima bile povezane sa petrohemijskim postrojenjima, koja su bombardovanjem
takođe onesposobljena za proizvodnju. Značaj petrohemije je i u tome što predstavlja
sirovinsku bazu za povezane (downstream) industrije, koje ostvaruju ukupan izvoz od oko 2
milijarde USD godišnje, a zapošljavaju oko 120 000 radnika.
Preduzeća, objekti
Industrijska preduzeća 65
Proizvodnja i prerada hemijskih proizvoda 10
Proizvodnja električnih mašina i aparata 8
Mašinska industrija 7
Gumarska i industrija obuće 7
Metaloprerađivačka industrija 5
Tekstilna industrija 5
Prehrambena industrija 5
Drvna i industrija nameštaja 4
Crna i obojena metalurgija 4
Proizvodnja saobraćajnih sredstava 3
Duvanska industrija 3
Proizvodnja i prerada obojenih metala 2
Proizvodnja građevinskog materijala 2
Proizvodnja gasa 1
Grafička industrija 1
Energetika
Rafinerije 2
Skladište goriva 16
Toplane 3
Gasna postrojenja 3
Prenosna mreža 13
Rudnici uglja 1
Saobraćaj
Železničke pruge 13
Železničke stanice 6
Železnički mostovi 18
Drumski mostovi 41
Nadvožnjaci 7
Autobuske stanice 3
Pošte 4
Saobraćajna preduzeća 4
Luke 1
Aerodromi 7
Telekomunikacioni objekti 51
Meteorološke stanice 3
Zgrade televizije 3
Poljoprivreda šumarstvo 15
Vodoprivreda 3
Građevinarstvo 7
Trgovina 17
Ugostiteljstvo i turizam 19
Banke 2
Posle mesec dana vazdušnih napada, cilj aviona NATO postala je i elekroenergetska
infrastruktura. Meta napada bili su najpre, prenosni kapaciteti – trafostanice, razvodna
postrojenja, dalekovodi, zatim delovi termoelektrana i hidroelektrana na spojevima sa
prenosnom mrežom i, najzad, postrojenja za proizvodnju električne energije i toplote. U
početku elektroenergetski sistem onesposobljavan je grafitnim bombama, što je prouzrokovalo
raspad, ali ne i fizičko uništenje istog. Sredinom i krajem maja prešlo se na fizičko uništenje
najvažnijh delova prenosa elektične energije – trafostanica 380/220 KV, čime je iz pogona
bivalo izbačeno oko 60 % instalirane snage u elektroprivredi Srbije.
U toku agresije NATO, uništen je znatan deo tehničkih kapaciteta elektronskih medija u
Srbiji. Uništene su u potpunosti sve tri radio i TV nacionalne mreže i nekoliko privatnih.
Predajnik na Avali (toranj visok 202 metra), koji je srušen, bio je jedan od prepoznatljivih
simbola Beograda. Predajnici na vrhu Besna Kobila, Mokra Gora i Kopaonik bili su izgrađeni na
nepristupačnim terenima do kojih je teško doći, što će znatno povećati troškove obnove. Pored
uništenja predajnika i repetitora, srušen je i master RTS-a, uređaj sa koga se šalju i primaju
signali u svet i iz sveta. U Zvečkoj je uništen srednjetalasni predajnik od 2 MW, najveće snage u
Evropi.
Potpuno su uništeni ili teško oštećeni sledeći turističko-ugostiteljski objekti: hotel "Bačište"
na Kopaoniku, ski-centar na Zlatiboru, planinsko odmaralište na Divčibarama, hotel
"Jugoslavija" u Beogradu, hotel "Turist" u Vladičinom Hanu, hotel "Miloševa" u Prijepolju, motel
"Park"u Prizrenu i restoran "Bolero" u Novom Sadu. Oštećeno je još 12 ugostiteljskih objekata.
Najveća oštećenja pretrpeli su manastiri Gračanica (druga decenija XIV veka) i manastir u
Rakovici (XVI vek).
U napadima NATO-a uništeno je ili oštećeno 38 upravnih zgrada, od kojih neke istovremeno
spadaju i u kategoriju kulturno-istorijskih spomenika gradske arhitekture: palata Vlade
Republike Srbije u Beogradu (1926), upravne zgrade u Nemanjinoj br. 6 (1927) i Nemanjinoj
br. 9 (1920) u Beogradu, rezidencija u Užičkoj br. 15 na Dedinju (1934), Banska palata u
Novom Sadu (1935), zgrada Komande Ratnog Vazduhoplovstva u Zemunu (1935), zgrada Prve
kasarne u Kragujevcu (kraj XIX veka), zgrada Starog suda u Čačku (1875), zgrada stare
skupštine u Kragujevcu (1859), upravna zgrada na uglu ulica Kneza Miloša i Admirala Geprata u
Beogradu (1889), upravna zgrada na uglu Nemanjine, General Ždanovljeve i Birčaninove u
Beogradu (1898), zgrada Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova (1951), itd.
Ukupne štete nastale u Jugoslaviji rezultat su, ne samo NATO agresije već i sankcija
međunarodne zajednice koje su uvedene istovremeno. Pored ranije postojećih, delimično
suspendovanih, a zatim obnovljenih sankcija, sa agresijom NATO snaga uvedene su i dodatne,
od strane Evropske unije. Sankcijama Saveta Evropske unije, od 29. aprila i 6. maja 1999.
zabranjuje se prodaja i isporuka Jugoslaviji nafte i određenih derivata; proširuje obim
zamrzavanja jugoslovenskih finansijskih sredstava u inostranstvu; zabranjuje obezbeđenje
finansiranja izvoza od strane privatnog sektora, pored već postojećeg moratorijuma na izvozne
kredite koje finansiraju vlade; proširuje zabrana novim investicijama; proširuje obim zabrane
izvoza i na proizvode, usluge, tehnologiju i opremu u cilju obnove i popravke dobara oštećenih
vazdušnim napadima; zabranjuju svi letovi između Jugoslavije i zemalja EU.
U toku su aktivnosti na proceni ukupne ratne štete učinjene agresijom NATO. Pored
Savezne komisije, formirana je i Komisija Srbije za utvrđivanje ratne štete. U Srbiji su inače
formirane i komisije na lokalnim nivoima, a postoji i Komisija za utvrđivanje štete u Saveznom
ministarstvu odbrane i Vojsci Jugoslavije.
Zvanični podaci o ukupnoj ratnoj šteti učinjenoj Agresijom NATO biće poznati tek početkom
sledeće godine.
Procenjivanje štete još je skopčano sa velikim stepenom rizika. Tako se procene ekepereta
EU o neporednoj šteti kreću oko 30 milijardi dolara. Procene domaćih eksperata uključujući
neposrednu i posrednu štetu kreću se između 30 – 100 milijardi dolara.
Prve procene te štete dali su između ostalih, Savezni zavod za razvoj i ekonomsku politiku,
Grupa 17, Institut ekonomskih nauka iz Beograda i Ekonomski institut iz Beograda.
Prema prvim procenama Saveznog zavoda za razvoj i ekonomsku politiku, realni pad
društvenog proizvoda u 1999. iznosiće 30 %, što daje gubitak društvenog proizvoda u iznosu
od 5,6 mlrd. USD. Ako se ovim gubicima dodaju ukupne merljive štete nastale u periodu 1991-
1997, dobija se iznos od 100,2 mlrd. USD. To znači da je Jugoslavija od 1990. do 1999. izgubila
približno sedam bruto domaćih proizvoda iz 1994. Uz uslov da u narednom periodu zadrži nivo
rasta društvenog proizvoda iz 1998, Jugoslaviji će biti potrebno 13 godina da dostigne društveni
proizvod iz 1998.
Navedeni iznos gubitka u 1999. predstavlja samo deo ukupne pretrpljene štete. Naime, pri
obračunu gubitka društvenog proizvoda u 1999, uzete su u obzir samo štete na privrednim
objektima – industrijska postrojenja, poljoprivreda, turizam i ugostiteljstvo i ostale privredne
delatnosti, i delimično na infrastrukturi – saobraćaj, elektroenergetska infrastruktura i drugi
infrastrukturni objekti.
U obračun gubitka nisu uključene štete nastale na objektima javnog sektora, kao ni na
stambenim objektima u privatnom vlasništvu. Više od toga, obračun ne sadrži uništeno prirodno
bogatstvo, bilo direktnim uništavanjem bilo indirektno zbog zagađenja životne sredine –
zemljišta, vode i ozonskog omotača. Najzad, ali po važnosti na prvom mestu, je nenadoknadiv
gubitak humanog kapitala.
Uz sva navedena ograničenja, obračunato smanjenje društvenog proizvod može se uzeti pre
svega kao ilustracija razmere dela gubitka, a ne kao egzaktni proračun. Precizniji obračuni biće
urađeni kada budu dostupni svi neophodni podaci. Ako se pretpostavi da je broj stanovnika SR
Jugoslavije u 1999. jednak onom iz prethodne godine, dobija se društveni proizvod po
stanovniku u 1999. u iznosu 1 232 USD, što približno odgovara nivou iz 1993, kada je iznosio 1
256 USD. Ovim se Jugoslavija približava grupi siromašnijih zemalja, koje imaju dohodak po
stanovniku od oko 1 000 USD.
NATO agresija i posledice rata doveli su do smanjenja svih privrednih aktivnosti. Pri tome je
relativni pad po sektorima različit. Industrijska proizvodnja u maju ove godine, dakle u vreme
agresije, nije dostigla ni polovinu prošlogodišnjeg proseka. Zbog smanjenje inotražnje,
uslovljene sankcijama i delimičnim ili potpunim prekidom ekonomskih odnosa sa inostranstvom,
izvoz i uvoz su prepolovljeni: u periodu januar-maj, u odnosu na isti period 1998, ralne zarade
su opale za oko 13%, a javni prihodi za 23%. Posao je, prema zvaničnim podacima, zbog
uništenja ili oštećenja industrijskih objekata, izgubilo 72 000 zaposlenih.
Lista ovih faktora mogla bi se proširiti, ali se navedeni mogu smatrati presudnim. Njima
treba pridodati povratno dejstvo sužene pivredne aktivnosti i standarda na tražnju u zemlji.
Od ostalih privrednih delatnosti, najveću redukciju trpi saobraćaj, i zatim, trgovina, ali će
poljoprivredna proizvodnja trpeti zbog mogućih šteta u ratarskoj proizodnjii koje bi nastale zbog
prestanka proizvodnje veštačkog đubriva, kao i zbog naglog smanjenja stočnog fonda. Računa
se da bi jedino građevinarstvo moglo zadržati svoj raniji obim aktivnosti i čak ga povećati. Kao
rezultat, redukcija društvenog proizvoda kreće se između 45% i 53%. Na taj način društveni
proizvod po stanovniku svodi se na nepunih 540 dolara, a bruto domaći proizvod (GDP) dostiže
650 dolara po stanovniku. Po tom pokazatelju Jugoslavija dolazi u red najnerazvijenih zemalja
na svetu.
Prema prvim procenama Grupe 17[2] ukupna ekonomska šteta za SR Jugoslaviju nakon
NATO bombardovanja iznosi oko 29,6 milijardi USD (tabela 2). Iako su ovim obračunom
obuhvaćene štete na celoj teritoriji zemlje, zbog nepotpunih ili nepouzdanih podataka u račun
nisu uključena sledeća tri elementa: (1) deo gubitka ljudskog kapitala koji se odnosi na
albansko stanovništvo na Kosovu; (2) štete na stambenom fondu na Kosovu (3) uništeno
prirodno bogatstvo i ekološke štete.
Gubitak nacionalnog bogatstva (bez oštećenja prirodnih resursa), koji obuhvata uništenu
infrastrukturu i gubitak kapitala u privrednim i neprivrednim delatnostima, iznosi oko 4,1
milijardi USD. Gubitak ljudskog kapitala čini dodatne 2,3 milijarde USD. Ostatak od 23,2
milijarde USD predstavlja opotunitetni trošak za privredu kao celinu, u vidu sadašnje vrednosti
izgubljenog društvenog proizvoda,[3] pod pretpostavkom da će se negativni efekti rata osećati
u narednih 10 godina.
Oblast U mil.USD
A. Infrastruktura 805,4
Saobraćajna infrastruktura 355,0
Elektro-energetska infrastruktura 270,0
Poljoprivreda 39,0
*** U obračun nisu uključeni podaci o poginulim, ranjenim i trajno iseljenim albancima
Gore navedeni iznos gubitaka procenjen je na bazi pretpostavke da obnova zemlje počne već u
1999. U suprotnom, oportunitetni troškovi bili bi znatno veći.
Prema procenama Grupe 17, zbog rata i njegovih posledica, industrijska proizvodnja u SR
Jugoslavij i u 1999. godini će opasti za 44,4% u odnosu na prethodnu godinu (tabela 3), a doći
će i do značajnog pada aktivnosti u svim drugim privrednim delatnostima, uključujući i
poljoprivredu. Ukupan društveni proizvod (GDP) će opasti za 40,7%. Istovremeno, doći će do
smanjenja izvoza za oko 55%, a uvoza za 58%. Između 200 000 i 250 000 ljudi ostaće bez
posla zbog direktnih i indirektnih posledica rušenja velikih industrijskih postrojenja u Srbiji.
Zbog toga će stopa nezaposlenosti biti povećana sa 25,1% (1998) na oko 32,6% (1999).
Prema proceni Ekonomskog instituta iz Beograda,[4] u 1999. GDP će biti za 30% niži u
odnosu na 1998, a to znači da će opasti na oko 13 milijardi dolara. To će biti najniži nivo GDP-a
u poslednjih nekoliko decenija, niži čak i od onog iz vremena hiperinflacije 1993, kada je GDP
više nego prepolovljen u odnosu na 1989. Time je nastavljena globalno silazna putanja u
kretanju GDP-a koja traje već više od deceniju, a koja je bila samo privremeno prekinuta
uvođenjem Programa monetarne rekonstrukcije i ekonomskog oporavka iz 1994.
Gubici potencijalnog GDP-a u periodu posle rata promenljiva su veličina i direktno zavise od
izabrane razvojne putanje. Veličinom tih gubitaka moguće je uprvljati. Opredeljenje za
reformsku razvojnu putanju, zasnovanu na izgradnji tržišnih institucija i uspostavljanju tržišne
privrede uz cenovnu i valutnu stabilnost, otvaranje privrede i stvaranje preduzetničkog
ambijenta uporišta su tog opredeljenja. Brz ulazak u ekonomske reforme, uz povratak u
međunarodnu zajednicu, smanjuje gubitke u potencijalnom GDP-u i otvaraju prostor za priliv
inokapitala za finansiranje razvoja i povećanje blagostanja stanovništva.
__________________
[2] U knjizi "Završni račun - ekonomske posledice bombardovanja...", izdavač Stubovi kulture,
Beograd, 1999.
[3] Ovo se odnosi samo na deo gubitka društvenog proizvoda koji nije rezultat fizičkog
uništavanja kapita. Društveni proizvod je obračunat po opšte prihvaćenoj metodologiji OUN
(GDP). U obračun nije uključen društveni proizvod koji se stvara u "sivoj ekonomiji", a koji u
Jugoslaviji ima značajnu vrednost.
• Humanitarne posledice
U toku 11 nedelja agresije poginula su 462 pripadnika Vojske jugoslavije. Međutim, posle
prestanka agresije nastavile su da deluje tzv. OVK, pa su do konačnog izlaska jugoslovenske
vojske sa Kosova i Metohije život izgubila još 62 njena pripadnika, tako da je ukupan broj
poginulih povećan na 524, dok se njih 37 vodi kao nestali.[1]
Raseljene porodice broje četvoro do petoro dece u proseku. Otuda su gotovo polovina,
prema proceni 40% do 50%, raseljenih lica deca ispod 16 godina, a od njih su mnoga bebe
(stariji često ostaju na Kosovu). Većina raseljenih lica su Srbi, ali ima i znatan broj Roma. Od
nedavno su počela da stižu i starija lica i ugrožena lica bez pratnje, kojima je potrebno socijalno
staranje.
Mnogi dolaze bez ikakve imovine; neki dolaze traktorom ili – mali broj boljeg imovnog stanja
– kolima. Neki se smeštaju kod rodbine i prijatelja, neki su privremeno smešteni u više od 30
improvizovanih kolektivnih centara. U mnogim slučajevima, to su škole koje se moraju isprazniti
najkasnije do kraja avgusta. Nikakvi alternativni aranžmani trenutno ne postoje. Kolektivni
centri od kojih je mnogima neophodna hitna popravka i poboljšanje zbog loših sanitarnih uslova
su već prepunjeni sa 40 000 od ukupno 504 000 izbeglica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Trenutna teška situacija omogućava samo ad hok distribuciju hitno potrebne pomoći pošto
su konačna odredišta raseljenih lica još uvek nepoznata. Dostava humanitarne pomoći će u
velikoj meri zavisiti od toga šta će međunarodna zajednica odrediti kao prioritetne potrebe
raseljenih lica u okviru čitavog regiona. Ratne štete su stvorile ogromne logističke poteškoće,
kap što su nedostatak goriva i transportnih sredstava.
Prema zvaničnim podacima Vlade Republike Srbije, zbog uništenja ili oštećenja industijskih
objekata, posao je izgubilo 72 000 zaposlenih. Treba očekivati da će doći do daljeg porasta
nezaposlenosti u preduzećima koja su bila povezana u reproceline sa prethodnim.
Prema procenama Grupe 17, usled direktnih i indirektnih posledica bombardovanja oko 200
000 – 250 000 ljudi će ostati bez posla, što će ukupnu otvorenu nezaposlenost povećati na
preko 1 000 000, pod uslovom da ne bude formalnih ili neformalnih ograničenja slobodnom
delovanju tržišta rada. Formalna zaposlenost će biti smanjena za oko 250 000, na nivo ispod 2
250 000. To će povećati stopu otvorene nezaposlenosti sa sadašnjih 25% na oko 33%.
Istovremeno, prikrivena nezaposlenost će porasti na više od polovine ukupne formalne
nepoljoprivredne zaposlenosti, odnosno na oko 1 200 000. Kao posledica toga, pod
pretpostavkom da odnos između potrošnje i investicja ostane nepromenjen, realne plate pašće
najmanje za trećinu, sa 90 USD u 1998. na oko 60 USD u 1999.
Prema nivou lične potrošnje po članu domaćinstva, jugoslovensko društvo karakteriše opšte
siromaštvo. U 1997. godini raspoloživa sredstva za potrošnju u domaćinstvima iznosila su oko 1
230 USD po članu, odnosno oko 102 USD mesečno. U 1998. ova sredstva su smanjena na oko
74 USD po članu domaćinstva mesečno.
________________
Rafinerija nafte u Novom Sadu, budući da se nalazi na samoj obali Dunava, u otvorenoj
Panonskoj ravnici, predstavlja posebnu opasnost po životnu sredinu. Znatna zagađenja
detektovana su u vazduhu, vodi, zemljištu i biljkama, a stanovnici sa obližnjih lokaliteta su bili
evakuisani. Još značajnije zagađenje životne sredine se očekuje u periodu kada Dunav ne bude
imao visok vodostaj.
U Dunav se izlilo oko 50 tona emulzije jer je sistem za pročišćavanje otpadnih voda, usled
agresije NATO bio van funkcije. Iz Azotare Pančevo u Dunav se izlilo više od sto tona tečnog
amonijaka. Nekoliko stotina tona nafte i derivata iscurilo je u Dunav iz uništene Rafinerije u
Novom Sadu. Stoga je ribarenje zabranjeno u okolini ovih zona. Velike količine mrtvih riba
uočene su na deonici 30-40 km nizvodno od Pančeva.
Zbog hemijskih i drugih udesa i zagađivanja flora i fauna Dunava više neće biti ista kao pre
NATO agresije. Na nekim deonicama Dunava već su uočene i mrtve ptice.
ZAGAÐENJA VAZDUHA. Akutni problem je zagađenje viših slojeva vazduha, čije penošenje
zavisi od meteoroloških uslova. Poseban problem su toksični i štetni gasovi koji su rezultat
nekompletnog sagorevanja nafte i derivata. Radioaktivno i toksično zagađivanje vazduha
nastalo je i usled korišćenja municije sa osigomašenim uranijumom.
Beograd, sa oko dva miliona stanovnika, doživeo bi 18. aprila ove godine veliku ekološku
katastrofu, da je vetar duvao istok-severoistok. Sve toksične supstance bi iz Pančeva bile
prenete u zonu Beograda. Srećom, vetar je bio zapadni, na momente jak i uz to je kiša
pomogla redukciji zagađenja vazduha. Međutim, teško je proceniti zagađenja zemljišta, vode i
biljaka zbog ispiranja, kao i zbog toga što postoji indirektan uticaj usled različitih fotohemijskih
reakcija, posebno u višim slojevima atmosfere, tako da prenošenje toksičnih supstanci ka istoku
sigurno nije bilo ograničeno samo na Srbiju i Jugoslaviju.
Pored direktnih šteta na šumama nastale su i indirektne štete, koje će se naknadno utvrditi,
a one se, najčešće, manifestuju kroz gubitak prirasta drve mase.
Takođe, slika lovišta Evrope, kao i staništa ptica i životinja, biće izmenjene posle agresije
NATO.
Korišćena su i ostala nehumana oružja (zabranjene kasetne bombe, grafitne bombe i ostali
specijalni materijali i metode). Dodatne štete se mogu očekiati od neeksplodiranih bombi i
mina.
OPASAN I DRUGI OTPAD. Usled ratnih dejstava količine i vrste otpada u Jugoslaviji su
enormno povećane (bačene bombe, od kojih su neke sa isteklim datumom upotrebe, uništeni
projektili, avioni i druge letilice, građevinski otpad, razorena i kontaminirana oprema i drugi
otpad nastao kao posledica razaranja, zagađeni medijumi životne sredine usled rasprostiranja
rezultujućih otpada, i drugi).
Protokol zabranjuje uništenje, uklanjanje ili činjenje nekorisnim objekata koji su neophodni
da bi civilno stanovništvo preživelo: namirnice, poljoprivredne oblasti za proizvodnju hrane, živa
stoka, žetva, instalacije za vodu za piće i dr. Zabranjuje se napad na građevine ili instalacije
koje sadrže opasne sile (brane, nasipi, elektrane za proizvodnju energije, čak i tamo gde su to
vojni objekti: (a) ako bi to moglo prouzrokovati oslobađanje opasnih sila; (b) ako bi to moglo
prouzrokovati velike gubitke među civilnim stanovništvom.
NATO je prekršio sve principe zaštite životne sredine sadržane u brojnim međunarodnim
dokumentima, posebno međunarodnim ugovorima koji su doneti na globalnom i regionalnom
planu u okviru sistema UN i zakonodavstvu EU. Povređeni su principi RIO Deklaracije o Životnoj
sredini i razvoju (1992) i Agende 21, a posebno oni koji govore o: a) međuzavisnosti i
nedeljivosti mira, razvoja i zaštite životne sredine (princip 25); b) ratu koji po prirodi
destruktivno deluje na održivi razvoj proklamujući obavezu država da poštuju međunarodno
pravo kojim se obezbeđuje zaštita životne sredine u vreme oružanih sukoba (princip 24).
Najveći broj međunarodnih ugovora u oblasti životne sredine reguliše pitanja koja mogu
imati ili imaju prekogranični efekat. NATO bombardovanjem, prekršene su, direktno ili
indirektno, sledeće konvencije:
Agresijom na Jugoslaviju zemlje NATO-a pogazile su osnovne pravne principe UN, na kojima
treba da počiva mir i stabilnost u svetu, kao i brojne međunarodne ugovore i konvencije, pa i
sopstvene ustave i zakone.
Mada za ovu vrstu katastrofa ne postoji precizna gradacija, jer se svet prvi put suočio s takvom
strategijom agresivnih dejstava, trenutne i lokalne posledice mogu se sa sigurnošću oceniti kao
katastrofalne, a izvesno je da će neke od njih biti i dugoročne i ugrožavati i prostore šireg
regiona.
Pored trenutnih posledica, koje su u najvećoj meri vezane za izazivanje eksplozija, požara i
oslobađanje otrovnih materija u životnu sredinu, značajnije su dugoročne posledice, zbog
kontaminacije sredine spororazgradivim hemikalijama i radioaktivnim materijalom s
kancerogenim, mutagenim, teratogenim i embriotoksičnim svojstvima. Trenutne posledice po
životnu sredinu i zdravlje ljudi bile bi mnogo veće da uoči agresije, a posebno posle proglašenja
neposredne ratne opasnosti, na nivou države nisu preduzete značajne mere na prevenciji
hemijskih udesa, kao što su:
– izmeštanje opasnih i štetnih materija izvan kompleksa industrija;
Savezna vlada je usvojila, marta 2000, Izveštaj o posledicama NATO bombardovanja na životnu
sredinu SR Jugoslavije[2], koji predstavlja nezavisan, pouzdan i analitički obrađen dokument o
stanju životne sredine u područjima Jugoslavije koja su, sa stanovišta zaštite životne sredine,
najteže pogođena bombardovanjem. U ovim područjima došlo je, usled sagorevanja velikih
količina hemikalija, štetnih i opasnih supstancija, do ekstremnog, ali vremenski ograničenog
zagađivanja vazduha, a usled izlivanja nezapaljivih materija ili onih koje nisu sagorele, do
dugoročnog zagađenja tla, površinskih i podzemnih voda. Njihovo prisustvo u tim zonama
predstavlja opasnost za dalju degradaciju životne sredine, kao i rizik po ljudsko zdravlje.
Izveštaj obrađuje samo neka od ugroženih područja, oko 20% od ukupnog broja objekata, čije
je bombardovanje moglo da izazove neposredne ili posredne posledice po životnu sredinu.
[1] Prikaz stanja životne sredine vidi u: Jugoslovenski pregled, 1996, sv. 1, str. 96-120.
[2] Izveštaj su pripremili: Gradski zavod za zaštitu zdravlja, Beograd, Zavod za zaštitu prirode
Srbije, Beograd, Institut za tehnologiju nuklearnih i drugih mineralnih sirovina, Beograd i
Savezni hidrometeorološki zavod, Beograd. Priprema i koordinacija rada na izradi Izveštaja
ostvarena je u okviru koordinacionog tela u okviru Saveznog ministarstva za razvoj, nauku i
životnu sredinu, koje u svom sastavu ima predstavnike svih nadležnih i stručnih saveznih i
republičkih institucija koje se bave praćenjem i unapređivanjem i zaštitom životne sredine.
Stručni konsultant: Jasna Plavšić, samostalni savetnik u Saveznom ministarstvu za razvoj, nau-
ku i životnu sredinu.
NOVI SAD – RAFINERIJA NAFTE. Rafinerija nafte obuhvata oko 256 ha površine
industrijskog prostora severnog dela grada, na levoj obali Dunava. Od stambenog dela
grada, naselja Šangaj i naselja Mišin salaš, udaljena je oko 2 km. Jedina je energetsko
uljarska rafinerija u Jugoslaviji, godišnjeg kapaciteta prerade 2,5 miliona tona sirove
nafte. Osnovni proizvodni program obuhvata motorni benzin, dizel gorivo,
niskosumporna lož-ulja, tečna maziva i bitumen.
Pored akutne štete po životnu sredinu i zdravlje ljudi, dugoročne posledice mogu se
samo delom sagledati. Prema proceni, zbog izlivanja nafte i derivata, došlo je do
kontaminacije oko 43 000 m2 zemljišta i 15 000 m2 podloge zastrte čvrstim
materijalima. Imajući u vidu hidrogeološke osobenosti terena, procenjuje se da je deo
nafte prodro u dublje slojeve zemljišta, a da se deo izlio u Dunav. Naftom i njenim
derivatima na posmatranom prostoru posebno su ugroženi izvorišta vodosnabdevanja
vodovoda Novi Sad i poljoprivredno zemljište na kome je došlo do odlaganja taložnih
čestica iz oblaka koji se obrazovao iznad rezervoara u plamenu. Prodor nafte u reni
bunare i instalaciju vodovoda doveo bi do katastrofalnih posledica koje se ne bi mogle
sanirati u dužem vremenskom periodu.
BEOGRAD – TOPLANA “NOVI BEOGRAD”. Toplana Novi Beograd nalazi se na levoj
obali Save i zauzima površinu od 33 ha. Toplotom snabdeva oko 100 000 objekata na
Novom Beogradu, uključujući stambeni i poslovni prostor, škole i bolnice. Toplana ima
tri kotla od 105 MW, četiri kotla od 116 MW i tri kotla za proizvodnju pare kapaciteta
16 t/h, koji kao pogonsko gorivo koriste prirodni gas i mazut.
Dana 22. maja, u 0220 časova, s tri projektila pogođeno je razvodno postrojenje
Termoelektrane. Uništeni su i oštećeni strujni vodovi, električni stubovi, izolatori,
prekidači i transformatori. Uništeno je 14 transformatora, dok je jedan oštećen. Od
ukupno oko 200 tona ulja, koliko se nalazilo u transformatorima, izgorelo je oko 45
tona, a isteklo oko 100 tona. Ostatak ulja sakupljen je u prihvatne kade i
transportovan kanalima u cisterne za privremeno skladištenje. Količini isteklog ulja iz
transformatora treba dodati i količinu ulja (pet do 15 tona) iz prekidača i mernih
trafoa.
Deo izlivenog ulja zagadio je prostore na lokaciji postrojenja, a najveći deo je kanalima
otekao u najbliže vodotokove.
Deo kontaminiranih voda je, preko Kolubare, dospeo u Savu i dalje u Dunav.
PANČEVO. Industrijska zona Pančeva nalazi se 15 km severoistočno od Beograda. U
njenom sastavu su Azotara, Rafinerija nafte i Petrohemija. Sve tri bombardovane
lokacije su unutar južne industrijske zone od oko 8 km2.
Fabrika je bombardovana tri puta. U noći između 15. i 16. aprila, u prvom napadu,
pogođeni su pogon Amonijak III i rezervoar s amonijakom (zapremine od oko 17 000
tona) i fabrika je potpuno onesposobljena za dalju proizvodnju. Iz rezervoara pogona
Amonijak III izlilo se u kanal otpadnih voda oko 200 tona amonijaka, a manja količina
dospela je u vazduh. Međutim, prethodnim preventivnim merama (forsirana
proizvodnja KAN-a, NPK-a i izmeštanje amonijaka) sprečeni su izlivanje veće količine
amonijaka u kanal otpadnih voda i emisija amonijaka u vazduh.
Ova industrija je bombardovana dva puta. U toku prvog napada, 15. aprila u
2240 časova, pogođeni su oprema i instalacije postrojenja za dobijanje VCM-a (vinil-
hlorid monomera), čime je cela fabrika onesposobljena za proizvodnju, a delovi
projektila su nađeni i u blizini fabrike etilena.
U drugom napadu, 18. aprila u 0110 časova, s više razornih projektila pogođeni su
rezervoarski prostor hlora, rezervoarski prostor vinil-hlorid monomera, kao i
postrojenje za elektrolizu. U ovom napadu pogođen je i pogon PVC-a (polivinil-
hlorida).
Na objekte Rafinerije palo je više od 25 projektila velike razorne moći: 4. aprila, 12.
aprila, 13. aprila, 16. aprila, 18. aprila i 7. juna. Uništeno je 40 rezervoara, odnosno
200 000 m3rezervoarskog prostora. Izgorelo je ili je isteklo ukupno 61 800 tona sirove
nafte i ostalih derivata: 37 700 tona sirove nafte, 6 200 tona razne vrste benzina, 350
tona dizel goriva, 7 480 tona lož-ulja, 6 660 tona teškog vakuumskog ulja, oko 230
tona tečnog naftnog gasa, 80 tona benzola, 1 200 tona petroleja i 1 900 tona ostalih
derivata i proizvoda bez specifikacije. Uništen je i veliki broj cevovoda za transport
sirovina, proizvoda i međuproizvoda. Bombardovanjem nije bilo uništeno skladište
tetrametil-olova. Uništena je i skoro trećina skladišnog kapaciteta.
Nizvodno od uliva kanala industrijskih otpadnih voda u Dunav uočena je veća količina
mrtve ribe. Pomor ribe je bio najizraženiji u samom kanalu.
Imajući u vidu veliki broj opasnih materija koje su dospele u životnu sredinu, za
procenu rizika značajna je nastala mešavina i mogući efekti. U bombardovanju
postrojenja hemijske industrije oslobođene ili stvorene opasne materije mogu uticati
(neposredno ili posredno) u narednom periodu na povećano oboljevanje ljudi na širem
području Pančeva.
o Drugi deo
U toku bombardovanja uništeno je oko 975 tona mazuta, 507 tona dizel goriva i 41
tona motornog benzina.
BOR. Rudarski i industrijski grad u istočnom delu Srbije, veliki centar metalurgije
bakra, u novije vreme razvio se u savremeno gradsko naselje i važno kulturno središte
istočne Srbije. Bombardovani su Skladište naftnih derivata Jugopetrol i Trafo-stanica
Elektroistoka.
Skladište naftnih derivata Jugopetrola nalazi se van grada, s leve strane puta Bor-
Slatina-Zaječar i u neposrednoj blizini nema stambenih objekata. Na lokaciji su se
nalazili: osam nadzemnih rezervoara, pet podzemnih rezervoara (ukupne zapremine
19 600 m3), pumpna stanica, trafo-stanica, auto-punilište, vagon-pretakalište, magacin
ulja i maziva i ostali prateći objekti.
Sa 150 projektila u toku pet napada skladište je potpuno uništeno. Rezervoari za dizel
gorivo bili su prazni, jer je neposredno pre bombardovanja sva raspoloživa količina
goriva iz nadzemnih rezervoara evakuisana. U uništenoj trafo-stanici najverovatnije je
bilo PCB-ulja koje je iscurelo i izgorelo uz nepotpuno sagorevanje.
Pojava PCB ulja u životnoj sredini je posebno štetna. To je opasan otpad, između
ostalog i zbog mešanja ostalih kategorija otpada s izlivenim PCB uljem, usled
bombardovanja i pri uklanjanju pogođenih uređaja.
Dana 9. aprila, u 0115 časova, s dva projektila pogođen je objekat Montaža, Zastava
automobila i potpuno je uništeno Odeljenje montažne trake vozila “jugo”, dok su ostali
pogoni teško oštećeni. Jednim projektilom pogođen je objekat Lakirnica.
Ponovnim napadima, 12. aprila u 0245 časova i 0255 časova, sa šest projektila direktno
su pogođeni objekti Karoserija (dva projektila), Lakirnica, Informacioni sistemi i zelena
površina 15 metara od portirnice i 20 metara od poslovne zgrade, dok je jedan
projektil ostao neaktiviran.
U pogonu Zastava kamioni prosuta je, uništena ili sagorela veća količina sredstava za
hlađenje i podmazivanje, industrijskih ulja, kao i naftnih derivata. Posle
bombardovanja nastao je požar u kome je sagorela veća količina fluida i opasnih
materija.
U Zastavinoj kovačnici uništeno je ili prosuto oko 150 tona ulja, masti, emulzija, nafte,
benzina, boje i razređivača, usled čega je nastala velika količina opasnog otpada.
U okviru kompleksa sagorelo je više od 100 tona gume. Oštećena su i tri radioaktivna
gromobrana, koji su odmah demontirani i uskladišteni.
Kao posledica agresorskih dejstava ukupno je isteklo 1 428 litara piralenskog trafo-
ulja, od toga u obliku rastvora i emulzija s vodom oko 250 litara je zadržano u
sabirnim jamama. Uništeni delovi trafo-stanice, objekata i opreme imaju osobine
opasnog otpada, a iste osobine ima i tečnost nakupljena u sabirnim jamama.
Količine opasnog otpada su velike: oko 300 tona otpadne boje, pet-šest tona otpadnog
PCB ulja u buradima i više od 6 000 m3 vode zagađene piralenom.
Imajući u vidu svojstva ovih materija da utiču na genetske transformacije, kao i pojavu
malignih oboljenja, procenjuje se da će prodor navedenih organohlornih jedinjenja u
životnu sredinu uticati na povećanje rizika po zdravlje ljudi.
Na lokalitetu II iz rezervoara koji je direktno pogođen izlilo se 550 tona dizela. Ovaj
rezervoar se nalazi na oko 300 m od reke Ibar, a visinska razlika je 27m.
U vreme bombardovanja svi rezervoari (ukupno pet) na lokalitetu III bili su prazni.
Požara većih razmera nije bilo.
Ova lokacija i region grada Niša su sigurno jedno od područja s velikim brojem
zaostalih (neeksplodiranih) kasetnih, grafitnih i drugih bombi.
Pored toga, deo otpada je rasut po različitim lokacijama i predstavlja dodatnu opasnost,
posebno ako bombe nisu eksplodirale. Naročito su ugrožena deca. Za razliku od drugih
problema u životnoj sredini, ne može biti sporno da velikih dodatnih količina otpada i opasnih
otpada ne bi bilo da nije bilo bombardovanja.
Broj porušenih građevinskih i sličnih objekata daje grubu sliku o količinama nastalog
građevinskog otpada.
U "Zastavi" u Kragujevcu stvoreno je: 300 tona otpadne boje, pet – šest tona otpada s
piralenom (PCB), 6 000 m3 vode zagađene pirelanom (PCB), 2,2 tone ostataka zaptivne mase,
100 tona otpadne razne robe, 24 tone otpadnih sredstava za podmazivanje. U Azotari u
Pančevu količine otpada kao posledica bombardovanja (rezervoari, cevi, instalacije, interne
šine, građevinski otpad, instrumentacija) procenjuju se na više desetina tona (po nekim
procenama na stotine tona), a od toga su određene količine zaprljane otpadnim mazutom i
mnogim drugim hemikalijama.
Otpadima nastalim kao posledica bombardovanja treba dodati i zemlju, odnosno sediment,
kontaminiran hemikalijama i materijalima izlivenim posle bombardovanja industrijskih
postrojenja, kao i trafo-stanica, pre svih. Ovde treba pomenuti kontaminaciju zemljišta u selu
Poljane u okolini TE “Kolubara”. Na ovoj lokaciji u uzorku zemljišta detektovano je prisustvo
ugljovodonika, PAH (policiklični aromatični ugljovodonici) i PCB (polihlorovski bifenili), koji
potiču od transformatorskog ulja. Analiza uzoraka zemljišta s kompleksa Petrohemije, Pančevo,
pokazala je prisustvo velikog broja lako isparljivih organohlornih jedinjenja, a među njima je
najviše zastupljen 1,2-dihloretan. U zemljištu na ovom lokalitetu detektovane su visoke
koncentracije dioksina i furana, što je neposredna posledica sagorevanja PCB-a. U svim
analiziranim uzorcima utvrđeno je i prisustvo žive, što je posledica isticanja žive u toku
bombardovanja. Analizom uzoraka zemljišta s lokacije Rafinerije nafte, Pančevo, utvrđena je
povećana koncentracija ugljovodonika (oko 4 000 µg/ kg). U Azotari, Pančevo, oko 300 tona
mazuta prosuto je usled bombardovanja na okolno zemljište površine oko 2500 m2. Rezultati
analize zemljišta, odnosno peska koji je iz bezbednosnih razloga prosut oko transformatora,
ukazuju na izuzetno visoke koncentracije PCB-a, dioksina i furana, što je neposredna posledica
izlivanja transformatorskog ulja i njegovog sagorevanja (Kragujevac – “Zastava”, odnosno Bor –
“Elektroistok”). Usled različite brzine razgradnje, pojedine zagađujuće materije (pre svega PCB)
se u većoj meri zadržavaju u zemljištu. Njihovo razlaganje može trajati više godina što, osim od
fizičkih i hemijskih osobina jedinjenja, zavisi i od tipa zemljišta, insolacije, načina obrade,
vlažnosti, temperature i drugih činilaca.
Ako se ima u vidu podatak da se pre bombardovanja u SR Jugoslaviji svake godine stvaralo 225
280 tona opasnog otpada, navedeni podaci ukazuju da je količina opasnog otpada posle
bombardovanja umnožena u odnosu na prethodno stanje.
Još pre otpočinjanja agresije, nadležni jugoslovenski organi su upozoravali svetsku javnost da
snage NATO-a raspolažu municijom s osiromašenim uranom i da, posle obimnih ispitivanja u
Zalivskom ratu, planiraju upotrebu iste municije i na prostoru SR Jugoslavije.
4. Efekti primene i delovanja na živu silu i civilno stanovništvo su kobni, jer dolazi do
dugotrajnih genetskih i kancerogenih promena uzrokovanih radioaktivnom kontaminacijom.
Tokom avgusta padavine su bile manje od standardne klimatološke normale za period 1961-
1990.
Padavine i topljenje snežnog pokrivača u gornjim delovima sliva Dunava i njegovih pritoka, gde
su rezerve vode u snegu bile na nivou istorijskog maksimuma i dostizale 200% prosečne
vrednosti, krajem februara su obrazovale poplavni talas čiji je vrh dostignut polovinom marta
1999. Proticaji su dostigli vrednost kod Novog Sada veću od 6 000 m3/s, kod Pančeva 10 500
m3/s, a kod Rama 11 000 m3/s. Posle kratkotrajnog opadanja proticaja, obrazovan je sredinom
aprila novi poplavni talas, čija je maksimalna vrednost dostignuta krajem maja i početkom juna.
Od sredine juna do sredine avgusta proticaji na Dunavu bili su u manjem opadanju, ali i dalje
iznad prosečnih za to doba godine. U vreme aktivnosti Tehničke misije BTF-a, proticaji Dunava
su odgovarali prosečnim vodama za ovaj period i bili su kod Novog Sada 3 000 m3/s i 4 350
m3/s kod Rama.
Režimi proticaja Velike Morave tokom prvih osam meseci 1999. bili su iznad srednjih voda. U
periodu mart-jun zabeležen je veći poplavni talas.
Sredinom jula, usled obilnih kiša, obrazovan je izrazito veliki poplavni talas s proticajem » 900
m3/s. U vreme uzorkovanja s ekspertima Tehničke misije BTF-a proticaj opada do 74 m3/s, na
potezu pre ušća Lepenice.
Režim Lepenice u periodu mart-jun odlikuje pojava nekoliko većih poplavnih talasa, krajem
februara, aprila i juna. Poplavni talas obrazovan početkom jula je bio katastrofalan. Ekstremno
velike kiše na slivnom području izazvale su poplavni talas čije su vode prevazišle sve dotadašnje
osmotrene vodostaje na Lepenici. Maksimalni proticaj je iznosio (više od 200 m3/s) i izazvao
katastrofalne poplave, oštećenja nasipa, spiranje i raznošenje bombardovanjem izlivenih
sadržaja.
Zbog razaranja rafinerije u Novom Sadu i zagađenosti voda Dunava, hidrobionata i eventualnog
ugrožavanja izvorišta vodovoda "Ratno ostrvo", 5. maja izvršena su ispitivanja uzvodno i
nizvodno od izliva iz rafinerije.
Hemijska ispitivanja vode pokazuju da su u svim uzorcima koncentracije mineralnih ulja bile
iznad MDK (0,050 mg/l), a maksimalna vrednost od 0,124 mg/l registrovana je neposredno
nizvodno od rafinerijskog izliva. Koncentracije PAH bile su u granicama II klase boniteta.
U Pančevu su mesta za uzimanje uzoraka (28. aprila, 18. maja i 1. jula) odabrana u skladu s
važećim propisima, ustaljenom praksom i situacijom na terenu, a zajednički kanal južne
industrijske zone smatran je izvorom zagađivanja, jer se u njega slivaju sve otpadne i
atmosferske vode iz ove zone.
Pri uzimanju prvih uzoraka konstatovano je mnoštvo uginulih riba u kanalu i neposredno
nizvodno na Dunavu. Na kanalu su nađene uginule ptice i uginuli primerci sisara, potpuno
prekriveni derivatima nafte. Naftom je bila prekrivena i sva priobalna vegetacija, tršćaci i vrbaci.
U vodi i sedimentu kanala koncentracije svih izlivenih materija (amonijak, dihlor-etan, ukupni
ugljovodonici, policiklični aromatični ugljovodonici, linearni alkil-benzoli) bile su ekstremno
visoke.
Izvršena laboratorijska ispitivanja kod Rama (8. jula i 12. avgusta) pokazuju da koncentracije
mineralnih ulja, PAH, PCB, EDC i žive u vodi ne prelaze MDK za II klasu rečnih voda.
Nema bitnih razlika u raznovrsnosti i brojnosti planktona na lokalitetima duž ispitivanog sektora
reke u odnosu na prethodno stanje.
Analiza prostorne distribucije organizama faune dna tokom svih perioda ispitivanja pokazuje
blago opadanje broja registrovanih grupa i taksona od uzvodnih ka nizvodnim lokalitetima.
U Dunavu je, kao posledica dospevanja otrovnih materija u vodu, došlo i do promena na
organizmičkom nivou u bentosu.
Vodoprivredna inspekcija konstatovala je 19. aprila 1999. pomor riba nizvodno od Pančeva.
Uginule ribe registrovane su sve do Kovina i Kostolca, pri čemu ih je znatno više bilo uz levu
obalu reke. Takođe je 28. maja, kod Ade Žilove, konstatovan veliki broj uginulih puževa, u
stanju raspadanja, koji su bili nošeni tokom.
Koncentracija mineralnih ulja u vodi kretala se od 0,040 mg/l do 0,198 mg/l, i praktično je
tokom celog perioda kontrole bila iznad MDK, što znači da je Velika Morava, u drugoj dekadi
aprila, donosila u Dunav znatne količine nafte i derivata.
POSEBNE LOKACIJE. Tokom misije Radne grupe za Balkan (BTF) nije obavljena kontrola
mnogih u NATO bombardovanju razorenih ili oštećenih fabrika, energetskih postrojenja i
skladišta nafte i derivata.
U ovom izveštaju izdvojeni su samo oni objekti čije je bombardovanje dovelo do znatnog
zagađivanja vodotoka. Iz razorenih objekata štetne i opasne materije izlile su se uglavnom u
površinske vode (Tamiš, Topčidersku reku, Dunav i Toplicu), a deo je sagoreo u višednevnim
požarima.
Uništeno je oko 7 390 tona motornih benzina, 169 tona dizela, 312 tona mlaznog goriva, 19
tona lož-ulja i 1,3 tona motornih ulja i maziva. Neposredno u Dunav ili preko okolnih
melioracionih kanala slilo se oko 10% od navedenih količina, dok je ostatak izgoreo.
Kontrola sadržaja mineralnih ulja u vodi Dunava uzvodno i nizvodno od Smedereva, obavljena
11. aprila i 15. juna, pokazala je da uzvodno nema zagađenja derivatima nafte, koncentracije
su na nivou prirodnog fona, <0,005 µg/l, dok su nizvodno nađene izuzetno visoke koncentracije
ovih materija (2,350 mg/l i 2,510 mg/l). U najbližem melioracionom kanalu, 15. juna,
koncentracija mineralnih ulja bila je 440 mg/l, a ukupnih fenola 0,365 mg/l. Ovo ukazuje na to
da su se, tokom celog perioda bomardovanja, derivati nafte s prostora razorenog skladišta
slivali u Dunav.
Veći deo derivata izgoreo je u požarima, a oko 80 tona dospelo je u Topčidersku reku. Posle
gašenja požara na ušću Topčiderske reke postavljena je plivajuća barijera da bi se sprečio dalji
prodor u Savu i organizovano je sakupljanje derivata s površine vodotoka, tako da je
zagađivanje Save bilo relativno malo. U vodi Topčiderske reke, 11. juna, koncentracija
mineralnih ulja iznosila je čak 400 mg/l.
Skladište goriva u Doljevcu (na sredokraći između Niša, Leskovca i Prokuplja) leži na obali
Toplice, koja je pritoka Južne Morave.
Skladište je bombardovano 27. maja sa četiri projektila i uništeni su rezervoari, trafo-stanica i
cevovod. Ukupno je izgorelo ili oteklo u zemljište i reku Toplicu oko 15,5 tone dizel goriva, 4,2
tone benzina i 30 litara trafo-ulja za koje nema podataka da li je bilo na bazi piralena.
U vodi Toplice nije određivan sadržaj mineralnih ulja ni polihlorovanih bifenila, ali su na
obalama vidljivi tragovi zagađenja derivatima nafte.
Kontrola sadržaja mineralnih ulja u Topčiderskoj reci i Savi nizvodno od ušća Topčiderske reke
vršena je svakodnevno. Maksimalna koncentracija u Topčiderskoj reci zabeležena je 25. aprila i
bila je 186 mg/l, a na Savi 27. aprila 3,66 mg/l.
Fabrika “Utva” na periferiji Pančeva bombardovana je: 24, 25. i 27. marta sa preko 10
projektila. Već u prvom naletu u pogonu površinske zaštite oštećeni su rezervoari hemikalija i u
Tamiš je oteklo oko 880 kg natrijum-hidroksida, 660 kg sredstava za odmašćivanje, 1 000 kg
hromne kiseline, 910 litara koncentrovane azotne kiseline, 90 litara fluorovodonične kiseline i 85
kg sredstva za hromiranje.
Kontrola stepena zagađenja Tamiša nije vršena, mada je sigurno da je došlo do smanjenja pH
vrednosti, ali pomor riba nije konstatovan. Oko 2 km nizvodno od mesta izlivanja nalazi se novo
izvorište pančevačkog vodovoda, a među izlivenim materijama nalaze se i one s kancerogenim
dejstvom.
***
Kako svi navedeni vodotoci pripadaju slivu Dunava, najveći deo zagađenja dospeo je u Dunav i
najvećim delom se deponovao u Đerdapskoj akumulaciji, što treba dokazati naknadnim
istraživanjima.
Od zaštićenih prirodnih dobara Srbije nije bombardovano jedino područje nacionalnog parka
Đerdap, ali je kontaminacijom voda Dunava i to područje bilo posredno izloženo agresorskim
dejstvima. Procenjuje se da je ukupno oko 1 000 lokaliteta bilo neposredno izloženo dejstvima.
Nacionalni park Fruška gora, kao najstariji nacionalni park u Srbiji i jedini u Vojvodini, s više od
1 500 biljnih vrsta, bogatom faunom (oko 200 vrsta ptica), više od 20 šumskih zajednica i 17
pravoslavnih manastira, na površini od 25 525 ha, pretrpeo je najžešće napade među svim
zaštićenim područjima. Park je bombardovan neprekidno od 4. aprila do 8. juna. Na ovo
područje je bačeno 300-500 razornih bombi i dva kontejnera kasetnih bombi. Ukupno su
registrovana 103 kratera. Kraterima je izrovano 12,29 ha, a uništeni su šumsko zemljište do
dubine 5-8 m i celokupan živi svet u njemu. Bombardovani su sledeći lokaliteti: Iriški venac,
Kraljeve stolice, Dubočaš, Crveni čot i Ravne. Štete u šumskom fondu iznose 4 733 m3 drvne
mase. Najviše su opustošene šume kitnjaka i graba i bukove šume sa srebrnom lipom starosti
93 do 117 godina. Na lokalitetu Kraljeve stolice potpuno je uništena šuma kitnjaka starosti 112
godina, na površini 0,19 ha. Na Iriškom vencu, samo u okolini TV-repetitora, konstatovano je
10 kratera. Na ovom lokalitetu, u šumi kitnjaka i graba s dominacijom bukve i srebrne lipe,
eksplozije bombi su uništile krošnje stabala na visini 8-10 m, kao i sprat žbunova i zeljastih
biljaka. Neposredne štete, s gotovo potpunim nestankom populacija, pretrpelo je osam
zaštićenih biljnih vrsta, koje se nalaze na nacionalnoj Crvenoj listi flore. Znatne štete na retkim i
ugroženim vrstama ptica su prouzrokovane dvomesečnim uznemiravanjem na širokom prostoru
gde se ptice legu i gaje mladunci. Oštećeno je šest pravoslavnih manastira: Hopovo, Šišatovac,
Ravanica, Mala Remeta, Jazak i Rakovac.
Na Gobelji i Pančićevom vrhu, na mestu kratera i u krugu od desetak metara, uništeno je sve
što se tamo zateklo, od geološke podloge koja je razorena i do nekoliko metara u dubinu,
zemlje sa živim svetom, do biljnog pokrivača s pratećom florom i faunom. Na Ćurčićkoj ravni, u
smrčevoj šumi, oko jednog kratera uništeno je 0,5 ha smrčeve šume, a na Sunčanoj dolini je 10
ha šuma pretrpelo oštećenja stabala od gelera i kasetnih bombi, a manji deo je potpuno
uništen.
Kao posledica ratnih razaranja došlo je do promena pejzažnih odlika usled kratera i razorene
geološke i pedološke podloge, potpunog ili delimičnog uništavanja prirodnih staništa u
visokoplaninskom pojasu, delimičnog uništenja i znatno većeg oštećenja smrčevih šuma,
promena u florističkom i faunističkom sastavu biocenoza. Preuranjeno je reći da su pojedine
vrste zauvek nestale s ovih prostora, ali se sa sigurnošću može konstatovati da su njihove
populacije brojčano manje. Pošto su razarani i paljeni najviši vrhovi i grebeni strmih nagiba,
povećana je opasnost od erozije i ispiranja zemljišta, što će se negativno odraziti na šume koje
se nalaze u nižem pojasu, a može imati i katastrofalne posledice. Izdanske vode su značajne za
održavanje vodnog režima cele planine. Njihovo narušavanje, tj. smanjenje količine vode,
izazvalo bi sušenje šuma i žbunaste vegetacije, što bi uslovilo promenu klime i uništenje
staništa mnogih životinja, tj. nastala bi ekološka katastrofa. Posebno je ugrožen predeo oko
Pančićevog vrha, površine 5 ha, i okolno Suvo Rudište, koji su ekološki najosetljiviji delovi
Kopaonika. Na području Suvog Rudišta kasetne bombe izazvale su mnogobrojne požare u
subalpskoj žbunastoj vegetaciji niske kleke i borovnice. Sama kleka se vrlo sporo obnavlja, ona
je najbolji zaštitnik zemljišta od erozije i najbolji zaštitnik izdanskih voda. Dubokim korenjem i
gustom krunom umanjuje dejstvo vetrova, smanjuje isparavanje i pregrejavanje tla i poboljšava
mikroklimatske uslove. Suvo Rudište je jedan od najvećih problema zaštite prirode, usled
stalnog antropogenog uticaja, preko rudarstva, krčenja šuma i žbunaste vegetacije, pašarenja,
do izgradnje najvećeg turističkog centra na 1 700 m nadmorske visine. Zbog toga su ovde
primenjene aktivne mere zaštite unapređenja i obnavljanja prirodne, klimaregionalne
vegetacije. Razaranjima i požarima proces obnove je prekinut, tako da će se novim merama i
aktivnostima iz oblasti zaštite prirode morati da usmeri ka početnom stanju. Prvenstveno je
neophodno sanirati kratere matičnom podlogom i izvršiti reintrodukciju vrsta sa sličnih staništa
vrhova Kopaonika kao što su Kukavica i Palež.
Prema izveštaju Fonda za zaštitu ptica grabljivica iz Beograda poslednja naša vrsta orla
lešinara, beloglavi sup, ustalila se u klisurama Uvca i Trešice. Početkom devedesetih bilo je
dvadesetak ovih ptica, da bi se njihov broj aktivnošću Fonda povećao na oko 250.
U klisuri Uvca nedostaju ptice u četiri gnezda, i to u onima u kojima ih je prošle godine bilo. U
koloniji u Mileševki bilo je 33 ptice i devet aktivnih gnezda, dok je posle bombardovanje ostalo
samo šest ptica, a aktivna su samo sva gnezda. Ovo smanjenje je direktno izazvano
bombardovanjem Jadovnika, koji je samo 3-4 km udaljen od Mileševke.
Efekti na ekosistemsku komponentu biodiverziteta Srbije mogu biti još izraženiji, iako to na prvi
pogled ne deluje tako. Međutim, s obzirom na to da u Srbiji ima nekoliko stotina opisnih biljnih
asocijacija, često s veoma ograničenom površinom, onda ova šteta može biti izuzetno velika.
Tek će naučne analize pokazati koliki je stepen oštećenja pojedinih asocijacija u najugroženijim
područjima.
• Zaključna razmatranja
Bombardovanje Jugoslavije imalo je, pored ostalog, odlikeekološkog rata, jer je izazvalo znatno
ugrožavanje životne sredine na lokalnom, regionalnom, a verovatno i na ukupnom nivou, kao i
zato što su napadi na civilne ciljeve, posebno objekte hemijske industrije, mogli da budu uzrok
udesa s kobnim posledicama.
Trenutni negativni uticaji u pojedinim naseljenim mestima (posebno u Pančevu i Novom Sadu)
zahtevali su masovna izmeštanja stanovništva, jer je, i pored preventivnih aktivnosti, veliki broj
ljudi, posebno osetljivih osoba, bio izložen otrovnim materijama s akutnim efektima po zdravlje.
Zbog neposrednog prodora ogromnih količina štetnih i opasnih materija u vodotokove, došlo je
do ugrožavanja živog sveta u rekama i pomora riba i puževa, a na nekim mestima, na primer u
kanalu industrijske zone Pančeva, živi svet je potpuno uništen. Kontaminirane vode su dospele
u podzemlje i zagadile izvorišta vodosnabdevanja u delovima opština Obrenovac, Lazarevac i
Batočina. Izvestan broj stanovnika ovih opština vodom za piće i sada se snabdeva iz cisterni.
Istovremeno, postoji veliki rizik zbog mogućeg prodora zagađujućih materija u podzemne vode
koje se koriste za vodosnabdevanje u Novom Sadu i Pančevu.
Zbog poplava koje su usledile posle NATO agresije, ekološki problemi postali su složeniji. Voda
poplavnog talasa raznela je uljne materije po poljoprivrednim površinama (zona Peštana i
Lepenice) i u dužem periodu ugrozila poljoprivrednu proizvodnju.
Veliki proticaji Dunava, ali i drugih reka (na nivou istorijskog maksimuma) i obilne padavine (u
suficitu u odnosu na srednje višegodišnje vrednosti), uticali su na razblaženje zagađenja, ali je
istovremeno došlo do ubrzanog prenošenja u podzemlje. Specifični meteorološki uslovi koji su
vladali u toku i neposredno posle agresije uticali su na brzinu promene konstatovanog
zagađenja, što se najbolje vidi u rezultatima dobijenim tokom boravka ekipa BTF-a koje su
svoja ispitivanja obavila nekoliko meseci po završetku bombardovanja.
Poseban vid posledica NATO bombardovanja po životnu sredinu predstavlja uništavanje sistema
i postrojenja značajnih za zaštitu životne sredine, kao na primer: postrojenja za prečišćavanje
otpadnih voda u Pančevu i Kragujevcu, sistem zaštite u Rafineriji nafte u Novom Sadu, Pogon
za proizvodnju sumporne kiseline u Boru i dr.
Ostali ugroženi prostori, uključujući i one koji nisu opisani u Izveštaju, takođe zahtevaju obimne
sanacione radove u što kraćem periodu.
• Preporuke
Imajući u vidu raspoložive podatke o stanju medija životne sredine koji se zasnivaju na
nalazima ovog izveštaja, za sanaciju i unapređenje stanja neophodno je preduzimanje obimnih
tehničko-tehnoloških, organizacionih i zakonodavnih mera, uz angažovanje svih raspoloživih
naučno-tehničkih, razvojnih i drugih resursa u zemlji. Imajući u vidu obim i složenost poslova
na sanaciji, biće neophodna finansijsko-tehnička pomoć međunarodne zajednice. Tokom
ovnavljanja i sanacije objekata neophodno je poštovati propise i standarde iz oblasti zaštite
životne sredine.
Sanacija ugroženih prostora mora započeti odmah, i to u okviru prioriteta prvog i drugog reda.
PRIORITETI PRVOG REDA. U prioritete prvog reda spadaju: izolacija i sanacija ustanovljenih
zagađenja u zoni uticaja na životnu sredinu kontaminiranih lokacija s remedijacijom prostora da
bi se izbegla dalja zagađivanja životne sredine. To podrazumeva izradu i ostvarivanje sledećih
progama:
– programa hitnog monitoringa pedološkog sloja koji je kontaminiran PCB-om u plavnoj zoni
Peštana, Turije i Lepenice, kao osnove za izradu plana sanacije;
U prioritete prvog reda spada i obezbeđivanje potpunih podataka o rejonima po kojima je NATO
dejstvovao municijom s osiromašenim uranom.
– plan čišćenja i bezbednog skladištenja otpada u zoni industrijskih udesa i u drugim urbanim
centrima koji su bili bombardovani (čišćenje kasetnih, mekih i drugih bombi i sl.);
– program recikliranja pojedinih kategorija otpada nastalog posle bombardovanja (na primer,
građevinski otpad, metalni otpad i dr.);