Professional Documents
Culture Documents
STABILNI SISTEMI Instalacije Sistemi I Uredjaji Za Odvodjenje Dima I Toplote
STABILNI SISTEMI Instalacije Sistemi I Uredjaji Za Odvodjenje Dima I Toplote
11. Instalacije, sistemi i uređaji za odvođenje dima i toplote: funkcionalna šema delovanja; opis instalacije;
sastavni delovi instalacije; vrste dimnih klapni; centrale sistema za odimljavanje; vrste alarma; projektovanje
i izvođenje instalacije; zahtevi u pogledu funkcionisanja instalacije i sastavnih delova instalacije u požaru -
nezavisni izvor napajanja i dr.; sertifikat kvaliteta sastavnih delova i instalacije u pogledu zaštite od požara;
ispitivanje ispravnosti i funkcionalnosti stabilne instalacije; periodična ispitivanja stabilne instalacije; pravna
lica za održavanje i ispitivanje stabilne instalacije.
Pod prirodnim provetravanjem podrazumeva se izmena vazduha koja se javlja kao posledica prirodnih
osobina vazduha pri temperaturnim razlikama. Proračun i merenje ovakve izmene vazduha teško je izvoditi.
Uslov za ovakvu izmenu vazduha je razlika pritiska između unutrašnjeg i spoljašnjeg vazduha, koji s jedne
strane izaziva temperaturna razlika, a s druge pojave vetra. Ako je unutrašnja temperatura viša od spoljašnje,
kao što je to zimi u zagrejanim prostorijama, usled različilih gustina toplog i hladnog vazduha prtisak na
spoIjašnjem zidu se raspoređuje prema slici 1, odnosno u gonjem delu prostorije vlada mali natpritisak, a u
donjem delu mali potpritisak u odnosu na spoljni vazduh.
Usled toga hladan vazduh ulazi spolja na donje otvore, meša se sa postojećim toplim vazduhom i kroz gornje
otvore izlazi napolje. Leti kada je napolju toplije nego u prostoriji pravac kretanja je obrnut, odnosno vazduh
ulazi kroz gornje otvore, meša se sa postojećim vazduhom u prostoriji i kroz donje otvore izlazi napolje. Da
bi prirodno provetravanje bilo efikasno mora visina prostorije biti ista ili veća od širine. Ako ovaj uslov nije
zadovoIjen postavlja se ventilacioni kanal koji vodi iznad krova (slika 2). Na ovaj se način otvor za
izjednačenje pomera nagore tako da je, u celoj prostoriji potpritisak (dejstvo dimnjaka).
A. Svi dole navedeni pravilnici postavljaju zahteve za ventilaciju ugroženog prostora u cilju
sprečavanja stvaranja eksplozivne koncentracije para zapaljivih tečnosti ili zapaljivih gasova sa
vazduhom.
Zakon o zaštiti od požara propisuje da tehnološki procesi u kojma se koriste ili proizvode zapaljive tečnosti i
gasovi ili eksplozivne materije moraju biti organizovani na takav način da zavisno od prirode i uslova
proizvodnje, opasnost od požara bude otklonjena.
Za najopasnije tehnološke procese (proizvodnja acetilena, eksploziva i baruta, korišćenje zapaljivih tečnosti i
gasova, farbare i akumulatorske stanice) urađeni su tehnički propisi koji određuju lokaciju takvih objekata,
izgradnju objekta, kao i način izvođenja elektro i mašinskih instalacija (grejanje i ventilacija).
1. Pravilnik o zaštiti na radu pri izradi eksploziva i baruta i manipulisanju eksplozivima i barutima
(„Službeni list SFRJ " br. 55/69) propisuje da provetravanja, opasnih objekata (opasan objekat je objekat u
kome se vrši proizvodnja, dorada, prerada, laboracija. delaboracija, ispitivanje, uništavanje i čuvanje opasnih
materija) može biti prirodno ili veštačko. Ako je provetravanje prirodno, svi kanali za ventilaciju moraju biti
izvedeni tako da se spreči njihovo zagađivanje ili skupljanje ma kakavog materijla u njima, kao i direktno
prodiranje kroz njih u objekat kiše, stranih tela i sl.
Ako se provetravanje opasnih objekata vrši putem ventilacionih uređaja, konstrukcija tih uređaja mora biti
izvedena prema propisima u pogledu uslova koji vladaju u prostoriji koja se provetrava. Ulazni i izlazni
otvori uređaja za provetravanje moraju se zaštiti metalnom mrežom. Puštanje u rad ventilatora mora biti
moguć i van opasnog objekta odnosno prostorije.Ako iz tehnoloških: razloga nije moguća hermetizacija
procesa pri kojima nastaju prašina, gasovi i dim, toksični, eksplozivni ili opasni u pogledu paljenja,
zagađenje vazduha u radnoj prostoriji mora da se svede na dozvoljene granice hvatanjem istih na mestu
stvaranja i njihovim uklapanjem van prostorije ventilacionim uređa-jima čija konstrukcija odgovara
propisima koji važe za konkretne uslove.
Izuzetak iz napred navedenog je za objekte za proizvodnju crnog baruta i za objekte u kojima se vrši
homogenizacija privrednih eksploziva (kolodrobi) u kojima mora biti prirodno provetravanje.
3. Pravilnik o smeštaju i držanju ulja za loženje („Službeni list SFRJ", br. 45/67) traži da prostorije za
smeštaj ulja za domaćinstvo u podrumima i prizemljima stambenih zgrada imaju otvore za provetravanje,
zaštićene metalnom mrežom izrađenom od nerđajuće žice sa 33 okca na cm 2. Ako se skladišni rezervoari za
skladištenje | ulja za loženje nalaze u objektima posebno izrađenim jza tu svrhu nad zemljom, spuštenim u
zemlju ili pod zemlju, prostor u kome su smešteni rezervoari mora imati odgovarajuće provetravanje.
10. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu skladišta od požara i eksplozija (,,SI list SFRJ" br
24/87) zahteva da se skladišta u kojima postoji opasnost od stvaranja eksplozivmh smeša moraju prirodno
provetravati, a gde to nije dozvoljeno mora se obezbediti i vestačko provetravanje Površina otvora za
prirodno provetravanje ili veštačko provetravanje skladišne prostorije mora biti tolika da se ne sme dostići
vrednost od 10% donje granice eksplozivnosti bilo koje prisutne zapaljive komponente.
Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu visokih objekata od požara (,,SI list SFRJ" br. 7/84)
postavlja uslove za ventilaciju u cilju odovđenja dima iz stepenišnog prostora ili u cilju sprečavanja prodora
dima u unutrašnje sigurnosno stepenište
Stepenišni prostor mora imati otvore za prirodno provetravanje, koji se otvaraju iz prizemlja ili sa odmorišta
na stepenicama Ukupna površina otvora za prirodno provetravanje mora biti najmanje 5% površine
honzontalnog proseka stepenišnog šahta kome pripadaju, ali ne manje od 0,5 m2
Unutrašnja sigurnosna stepeništa za objekte više od 40 m moraju biti odvojena od unutrašnjih komunikacija
objekta tampon-zonom koja se provetrava prirodnim ili veštačkim putem sa 20 izmena vazduha na čas.
Iz napred izloženog vidi se da svi propisi osim Pravilnika o tehničkim normativima za uređaje u kojima
se nanose i suše premazna sredstva daju prednost prirodnom u odnosu na veštačko provetravanje. Ovo je u
većem broju slučajeva potpuno neopravdano Tako na primer, kotlarnice sa automatskim gorionicima moraju
imati isključivo prirodnu ventilaciju. Ovde se ispustilo iz vida da su svi savremeni gononici opremljeni
samostalno delujućim uređajima za paljenje, nadziranje plamena, upravljanje i regulaciju odnosno spadaju u
klasuautomatskih gasnih gorionika. S druge strane, u 90% ,slučajeva radi se o rekonstrukciji postojećih
kotlarnica na tečno gorivo pa je često nemoguće obezbediti poprečno ispiranje prostora kotlarnice jer to
podrazumeva da su dovodni i odvodni otvori na suprotnim zidovima kotlarmce.
Prema pravilniku o tehničkim normativima za uređaje za automatsko zatvaranje vrata iii klapni
otpornih prema požaru (Sl.list SFRJ br, 35/80), čl. 25, celokupan uređaj za aktiviranje i automatsko
zatvaranje vrata ili klapni mora se u upotrebi kontrolisati najmanje jedanput u dva meseca.
SRPS EN 1366-8:2011
Ispitivanja otpornosti na požar sistema za ventilaciju - Deo 8: Kanali za odimljavanje
Ovaj standard utvrđuje metode određivanja otpornosti na požar kanala za odimljavanje. Primenjuje se samo
na kanale koji prolaze kroz drugi požarni sektor iz koga treba da se vrši odimljavanje u slučaju požara.
Ispitivanje se odnosi na izlaganje požaru pune pokrivenosti. Ova metoda se primenjuje samo na požarne
kanale koji su prošli ispitivanje pu skladu sa EN 1366-1. Ispitivanje je koncipirano tako da obuhvati
vertikalne i horizontalne kanale. Međutim, ako sistem u praksi ima samo primenu u vertikalnoj orijentaciji,
onda je neophodno da se i ispita u vertikalnoj orijentaciji. Ova metoda ispitivanja je pogodna za kanale
napravljene od negorivih materijala. Standard je primenjiv samo na kanale sa četirima stranama.
SRPS EN 1366-9:2011
Ispitivanja otpornosti na požar sistema za ventilaciju - Deo 9: Zasebno pregrađeni kanali za odimljavanje
Ovaj standard utvrđuje metodu određivanja otpornosti na požar kanala za odimljavanje koji se koriste za
jedan požarni sektor. Kod ovih primena, sistem za odimljavanje je namenjen da radi samo do flešovera
11 - Instalacije, sistemi i uređaji za odvođenje dima i toplote 5
(obično 600 °C). Metoda se primenjuje za kanale koji su izrađeni od negorivog materijala. Standard se
primenjuje na kanale koji imaju četiri strane ili su okruglog preseka. Ova metoda se primenjuje samo na
horizontalne kanale u jednom požarnom sektoru. Metoda opisana u ovom standardu je složena i zahteva
osetljive instrumente. Zbog toga se ne preporučuje oprema za višestruku namenu.
SRPS EN 13501-3:2008
Požarna klasifikacija građevinskih proizvoda i građevinskih elemenata - Deo 3: Klasifikacija na osnovu
podataka iz ispitivanja otpornosti prema požaru proizvoda i elemenata koji se koriste u sistemima za
ventilaciju zgrada: kanali i klapne otporni prema požaru
a) Stepeništa
Svako stepenište u objektu koje služi za evakuaciju, mora biti pod pritiskom. Sistemi provetravanja moraju
biti odvojeni.
Vazduh se mora dovoditi tako da bude ravnomerno, raspoređen po visini. Najbolje je da se vazduh dovodi na
svaki sprat objekta. Ako to nije moguće, najveće rastojanje između dovoda vazduha treba da bude tri, sprata,
što znači da se za trospratne objekte može prihvatiti jedan izlaz vazduha.
Vazduh se dovodi vazdušnim kanalima i nije važno da li raspodela vazduha ide odozgo ili odozdo, već da se
obezbedi potpuno ista količina vazduha na svakoj izlaznoj rešetki.
b) Hodnici
Hodnici se takođe moraju staviti pod povišeni pritisak. Pritisak u hodnicima zavisi od pritiska na stepeništu i
mora se dopunjavati
Kanali za provetravanje hodnika povišenim pritiskom mogu se priključiti na mrežu provetravanja ili
klimatizacije pod uslovom da stvaraju ravnotežu u raspodeli vazduha za sve hodnike.
Kanali za stepenište ne smeju biti isti i za hodnike
Da bi se postigli još bolji rezultati i veći učinci oslobađanja od dima puteva za evakuaciju, napravljene su
male prostorije sa provetravanjem ("tampon zone"), koje su obezbeđene protivpožarnim vratima prema
stepeništu.
Izmena vazduha se vrši u tampon zonama, s tim što je ventilator za izvlačenje vazduha većeg kapaciteta od
ventilatora za dovođenje vazduha. Na ovaj način se obezbeduje nadpritisak u tampon zonama u odnosu na
stepeništa i kretanje vazduha od stepeništa prema tampon zonama, odnosno hodnicima.
Uključivanje sistema i otvaranje klapni u tampon zoni se vrši preko javljača požara koji se nalaze u tampon
zoni. Na ovaj način i kad su stepenišna vrata otvorena ne pojavljuje se dim u stepenišnom šahtu.
Putevi za evakuaciju ostaju slobodni od dima, toplote i toksičnih produkata sagorevanja za predviđeni
vremenski period, što daje dobru garanciju da će vatrogasci koristeći iste puteve, brže i efikasnije ugasiti
požar.
Kontrola dima
11 - Instalacije, sistemi i uređaji za odvođenje dima i toplote 6
Postoje dva osnovna metoda obezbeđenja odgovarajućeg odvođenja dima pri požaru iz objekta:
a) metoda preko otvora za prirodno odvođenje dima, obično na krovu objekta ili ispod samog krova objekta
na najvišoj mogućoj tački u objektu.
Odvođenje dima se kod ove metode ostvaruje strujanjem uzgonskom silom koja zavisi od prirodnih faktora
(razlike spoljašnjih i unutrašnjih temperatura, brzine vetra, visine objekta i sl.).
Plovnost dima
Plovnost dima predstavlja prirodnu odvojenost dima od vazduha u kratkom vremenskom periodu u
graničnom sloju, koji se dobija usled razlike u temperaturi. U tom kratkom periodu pre nego što dođe do
izjednačavanja temperature i mešanja vazduha sa dimom, dim plovi tražeći najviše tačke jedne prostorije. Sa
izjednačavanjem temperature dim počinje da se meša sa vazduhom i polako spušta prema podu prostorije. To
je vrlo opasan trenutak, jer tada nema više vidnog polja, a toksični gasovi se nalaze tačno u visini čoveka. Da
bi se izbeglo mešanje dima sa vazduhom, mora se iskoristiti onaj kratki vremenski period plovnosti dima da
bi se dim odveo što dalje od puteva za evakuaciju. Plovnost dima se naročito koristi u prizemnim objektima
gde bez mehaničkog izvlačenja ili principa efekta dimnjaka može sa dosta uspeha da se dim odstrani iz
puteva koji služe za evakuaciju Ijudi.
b) metoda preko otvora za mehaničko (prinudno) odvođenje, ventilatorima obično na krovu objekta ili ispod
samog krova objekta na najvišoj mogućoj tački u objektu.
I jedan i drugi metod imaju i prednosti i mane koje se moraju uzeti u obzir prilikom donošenja konačne
odluke. Prednosti i mane za jednu i drugu metodu prikazane su u tabeli br. 1 i tabeli br. 2.
Tabela br. 1.
Metoda Prednosti Mane
A. Prirodnog - lak je naročito ako je od - nije garantovana količina dima koji se odvodi
odvođenja dima aluminijuma - podložni uticaju vetra
- samoregulišući - led i sneg mogu da spreče normalno otvaranje
- lako se rekonstruiše ili - treba mu velika površina ulaznog otvora
preuređuje - mnogo velikih otvora na krovu što utiče na
kvalitet samog krova
- postoji mogućnost vitoperenja materijala
- problem "hladnog dima"
Tabela br. 2.
Metoda Prednosti Mane
A. Mehaničkog - garantovana količina dima koji se - problem može da bude težina
odvođenja dima odvodi ventilatora
- manji otvori na krovu - mora da ima elektro snabdevanje iz
- može da radi sa"hladnim dimom" dva nezavisna izvora elektro instalacije
- potrebni mali ulazni otvori - rekonstrukcija nije uvek moguća
- može se upotrebljavati i sa - skupo rešenje za visoketemperature,
kanalima iznad 400°C
- može biti smešten dalje od zone
ugroženosti
- obezbeđuje i normalnu ventilaciju
objekta ako ventilator ima dve brzine
11 - Instalacije, sistemi i uređaji za odvođenje dima i toplote 7
Dimne zavese
Za ispravno i efikasno odvođenje dima, toplote i toksičnih produkata
sagorevanja imaju velikog uticaja dimne zavese (slika broj 1), koje se
spuštaju sa tavanice i koje omogućavaju skupljanje vrelih gasova i dima
unutar prostora omeđenog dimnim zavesama. Dimne zavese postavljaju se
tako da celokupna površina prostora bude izdeljena na sektore čija
površina može iznositi najviše 1600 m2.
Ako unutar prostorije postoji posebno ugrožena zona, ta zona mora biti posebno ograđena dimnim zavesama.
Dimne zavese se postavljaju tako da kod objekata sa "manjim količinama dima" i "srednjim količinama
dima" najveći razmak između zavesa iznosi 60 metara, dok kod objekata sa "velikom količinom dima" taj
razmak mora biti-toliki da veiičina sektora koji formiraju dimne zavese ne bude većj od 600 m2. Dimne
zavese se izrađuju od negorivog materijala
(lim, azbestne ploče, gipsane ploče i sl.), moraju dobro da zaptivaju na stropu i onemoguće prodor dima iz
jednog u drugi dimni sektor.
Instalacija za odvođenje dima, toplote i toksičnih produkata sagorevanja sastoji se iz sledećih delova
• ventilatora
• vazdušnih kanala
• protivdimnih klapni
• kablova koji napajaju motor ventilatora električnom energijom
• izvora električne energije
Ventilatori
U praksi susrećemo izvedbu ventilatora gde je prenos snage pogonskog motora (obično asihroni kavezni
elektromotor) kaiševima preko klinastih ili pljosnatih kaišnika. Kaiševi sa stanovišta protivekspldzivne
zaštite, moraju zadovoljavati posebne zahteve antistatičnosti. U toku kretanja, trenjem kaiševa po kaišnicima
ili prolazom na neposrednoj blizini konstruktivnih delova ventilatora, gomilaju se elektrostatički naboji koji
se mogu isprazniti iskrom i time zapaliti eksplozivne smeše gasova, para ili prašine.
Zbog toga kaiševi moraju biti izrađeni od takvog materijala, čija struktura onemogućava stvaranje
elektrostatičkih naboja. Kaiš se smatra zadovoljavajućim ako izmereni otpor u omima pomnožen sa širinom
kaiša u cm (kod klinastog kaiša uzima se dvostruka visina kaiša) ne prelazi 106 oma po cm.
Temperatura dima će u retkim slučajevima preći temperaturu od 300°C, što se može videti iz
tabele 1.
Putevi za evakuaciju u objektu treba tako da budu isprojektovani da vreme napuštanja objekta ne bude veće
od sedam do deset minuta. Praktična ispitivanja su pokazala da je vreme napuštanja najkomplikovanijih
objekata / trgovačkih centara 20 minuta. Vreme dolaska vatrogasnih jedinica zavisi od lokacije same jedinice,
razdaljine do objekta na kom mora da se interveniše, vremena dojave požara i gustine saobraćaja u gradu.
Ovo vreme je uobičajeno 5 minuta. U Tabeli na osnovu podataka vatrogasne brigade grada Beograda, Uprave
11 - Instalacije, sistemi i uređaji za odvođenje dima i toplote 9
za PP i PTZ, Sekretarijat u Beogradu vidi se vreme stizanja vatrogasne jedinice na mesto intervencije i
potrebno vreme gašenja za navedene godine. Na osnovu vremena evakuacije i vremena dolaska vatrogasnih
jedinica na mesto intervencije,vreme rada ventilatora treba da iznosi 30 minuta, a na osnovu temperature
dima koja se može pojaviti u objektima, ventilatori treba da budu izabrani za rad na temperaturi od 300°C.
U pojedinim zemljama vreme rada ventilatora / vek ventilatora i temperatura koju mora da izdrži ventilator
su znatno viši što se vidi iz Tabele br. 2.
Gubici vazduha nastaju zbog razlike pritisaka s jedne i druge strane kanala, odnosno šahta.
Postoje dve vrste gubitaka vazduha:
1. gubici vazduha usled pukotina i loše izvedemh spojeva i
2. gubici vazduha usled samog materijala od kojeg je kanal, odnosno šaht napravljen (poroznost
materijala).
Gubici vazduha se mogu otkloniti unutrašnjim gipsanim premazima koji smanjuju propustljivost i hrapavost.
Prilikom ispitivanja kanala, odnosno šahtova, mogu se odrediti njihove slabe tačke (otvori, pukotine, spojevi
i sl.) da bi se na osnovu toga izvršile potrebne popravke.
Cevi fabričke izrade (liveni, armirani; malter, azbest, cement) rešavaju i problem otpornosti na požar i
svojstva nepropusnosti, ali im cena često ograničava upbtrebu.Optimalno rešenje koje zadovoljava sva tri
zahteva (vatrootpornost, nepropusnost i cenu) je sa čeličnim kanalima zaštićenim vatrootpornom zaštitom.
Otpornost na požar kanala i šahtova zavisi od njihove namene. Postoje tri vrste kanala za odvođenje dima:
• horizontalni kanali za odvod dima koji prolazi kroz više prostorija, a koji izvlače dim samo iz jedne
11 - Instalacije, sistemi i uređaji za odvođenje dima i toplote 10
prostorije
• vertikalni kanali, obično šahtovi za odvođenje dima koji vrše prijem svih honzontalnih kanala
• horizontalni kanali za dovod svežeg vazduha koji prolaze kroz više prostorija
Ako kanali opslužuju samo ugroženu prostoriju, sprata ili deonice, zahteva se da oni budu od negorivog
materijala i da im je otpornost na požar 15 minuta.
Ako kanali opslužuju više prostorija ili ako prolaze kroz prostorije koje ne opslužuju (nemaju otvora u njima
- tranzitni kanali) zahteva se otpornost na požar za kanale kao što je otpornost na požar zidova kroz koje oni
prolaze, što nekad iznosi i 120 minuta. Otpornost na požar kanala je prikazana u tabeli broj 1.
Pored toga što kanali moraju da budu nepropusni za vazduh i određenog stepena vatrootpornosti oni moraju
da imaju sisteme za vešanje od negorivog materijala da budu otporni na požar.
Povezivanje šahtova za odvođenje dima iz podzemnih i nadzemnih etaža u jednom objektu treba izbegavati.
U stambenim objektima visine od 16,5 do 28 m odvođenje dima se vrši iz stepeništa i hodnika. Odvođenje
dima iz stepeništa kod ovih objekata se vrši prirodno preko otvora minimalne površine od 1m 2 koji se nalazi
na na gornjem delu stepeništa (može da bude prozor ili pokretna kupola), a ima mogućnost otvaranja na
nivou ulaska u stepenište. Pokretne kupole povezane su sa cevnom instalacijom na glavni komandni orman,
preko koga se pneumatski otvaraju kuple i koji je povezan sa pomoćnim ormanima za ručno aktiviranje na
svakom nivou.
Otvaranje može da bude daljinsko (mehaničko, električno, pneumatsko). Pored ovoga mora se obezbediti
dovod svežeg vazduha iste površine na najnižem nivou (najčešće vrata stepeništa).
Ukoliko nije moguće vršiti odvođenje dima prirodnim putem, mora se obezbediti nadpritisak u stepeništu
dovođenjem svežeg vazduha. Nadpritisak u odnosu na hodnike treba da iznosi od 20 do 80 pa.
Na sl.1 da je način odvođenja dima prirovnim putem ( a može i mehanički, putem ventilatora ), dok se
dovođenje svežeg vazduha vrši ventilatorom. Iz hodnika se dim odvodi mehaničkim putem.
Pokretanje klapni:
-ručno
-lako topljivim elementom
-pneumatski
-električno, sa elektromagnetom ili elektromotorom
Ovi kablovi predstavljaju sigurnosnu opremu, moraju da funkcionišu u režimu požara i da napajaju električne
11 - Instalacije, sistemi i uređaji za odvođenje dima i toplote 13
potrošače instalacije za odvođenje dima, toplote i toksičnih produkata sagorevanja za vreme dok ove
instalacije moraju da rade u uslovirma požara.
Zbog. toga ovi kablovi moraju da budu zaštićeni od prekomerne struje i da zadovoljavaju uslove ispitivanja
na zapaljivosti prema JUS-u N.CO.075 i na požar pre-ma zahtevima IEC 331.
Ovi provodnici su napravljeni od bakra (tačka paljenja bakra 1080°C), njihova izolacija i ispuna su od teško
gorivih materijala.
Strujna kola ovih sistema, moraju da se odvoje od drugih strujnih kola tako da električna greška ili bilo koja
intervencija u jednom sistemu ne utiče na rad drugih sistema.
Sa aspekta rada sigurnosnih sistema, oni moraju to da postignu svojim bitnim karakteristikama otpornim
prema požaru, uz zadržavanje integriteta strujnih krugova i besprekidnog napajanja za vreme rada instalacija
za odvođenje dima, toplote i toksičnih produkata sagorevanja za razvijene temperature od 10500C.
Strujna kola ovih instalacija ne smeju da se polažu kroz prostorije koje su izložene riziku od požara kao što
su prostorije u kojima se proizvode, obrađuju ili skladište zapaljive materije, u kojima je prisutna zapaljiva
prašina, kroz prostorije u kojima se proizvodi ili skladišti eksploziv.
Alarmni uređaji
Požarno zvono, alarmna sirena ili trepereće svetlo za zvučnu i vizuelnu
uzbunu u sličaju vatre.
Detektor vetra/kiše
Ventilaciona kontrola zavisna od vremenskih uslova. Prozori se
automatski zatvaraju u slučaju kiše ili vetra
Tasteri
Konstantno promenljiva kontrola ventilacionih odvoda kao i konekcija ili
diskonekcija sa automatskom kontrolom vremena / temperature.