Sveučilište J.J.

Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet

Preddiplomski studij hrvatskog jezika i književnosti

VAMPIRSKA PRIPOVIJEST
Seminarski rad

Profesor: dr.sc. Dejan Varga

studentica: Ela Liović

Osijek, 17.1.2023.
SADRŽAJ

1. UVOD.........................................................................................................................................3
2. VAMPIR I VAMPIRSKA PRIPOVIJEST.................................................................................5
3. VAMPIRSKE EPIDEMIJE.........................................................................................................7
4. MIT I LEGENDE O VAMPIRIMA............................................................................................8
4.1 Legenda o prvom hrvatskom vampiru.......................................................................................9
5. SIMBOL KRVI.........................................................................................................................10
6. VAMPIRSKI KRAJOLICI.......................................................................................................11
6.1 Vrijeme....................................................................................................................................12
6.2 Životinje...................................................................................................................................12
6.3 Povezanost flore i vampira.......................................................................................................12
7. SAVEZ......................................................................................................................................13
8. ANALIZA DJELA....................................................................................................................14
8.1 O autoru...................................................................................................................................14
8.2 Sažetak djela............................................................................................................................14
8.3 Analiza i odnosi glavnih likova...............................................................................................15
8.4 Analiza teme romana...............................................................................................................16
9. GOTIČKA KNJIŽEVNOST.....................................................................................................17
9.1 Pripovijest u prvom licu jednine..............................................................................................17
9.2 Intertekstualnost.......................................................................................................................18
10. ZAKLJUČAK.........................................................................................................................19
11. LITERATURA........................................................................................................................20
 1. UVOD

Tema ovoga seminarskog rada je vampirska pripovijest. Analizirat ću temu i glavne likove ovog
romana. Opisat ću izgled, osjećaje i karakteristike glavnih likova i sam njihov odnos u romanu.
Definirat ću tko je vampir, a zatim što je vampirska pripovijest. Navest ću neke karakteristike
vampirske pripovijesti, te ih primijeniti na odabranom književnom djelu. Djelo koje sam izabrala
i koje ću analizirati je roman autorice Anne Rice Razgovor s vampirom. Istaknut ću posebnost
ovog romana što ga to posebno izdvaja od drugih vampirskih pripovijesti. Upoznati ću čitatelja s
autorom romana Razgovor s vampirom. Također, navest ću nešto više o povijesti vampira,
objasniti ću simboliku krvi koja je vrlo važna poveznica s vampirima, navest ću i opisati prostor
na kojima obitavaju vampiri, mjesta koja su karakteristična za njihov način života te vrijeme u
kojem žive. Nadalje, pisati ću o savezu kojeg vampiri dogovaraju, uglavnom s vragom, ali i s
ljudima te na koji se način to odražava na njih. Navest ću zanimljive legende o vampirima. U
ovome radu pisati ću o gotičkoj književnosti i njezinim obilježjima te kako se razvoj vampirske
pripovijesti prati u sklopu gotičke književnosti te ću povezat roman Razgovor s vampirom s
žanrom gotičke književnosti.

Za razvoj vampirske metafore presudan je bio motiv ispijanja tuđe krvi. Vampirsku metaforu
koristili su već i filozofi poput Voltairea i Marxa za koje je vampir metafora ekonomskog i
socijalnog izrabljivanja. Riječ vampir popularizirao je Voltaire kada ju je upotrijebio za opis
onih koji su živjeli na račun naroda. Osim njega, Karl Marx je upotrijebio taj pojam kako bi
opisao kapitaliste. Na području Hrvatske konkretno područje Istre i Kvarnera naziva se “naša
Transilvanija” koje nam donose pregršt predaja o vampirima. U ovome radu pisat ću konkretno o
prvom hrvatskom vampiru s imenom i prezimenom.

Stoljećima se mislilo kako se vampirima postaje nakon grešnog zemaljskog života ili zbog
neizvršavanja obreda nakon smrti. To bi uzrokovalo „zarobljenost duše“ od koje su ljudi
strahovali. Upravo taj strah održao je vampirski mit sve do danas te je dio kulturnog nasljeđa.
Književnost je otišla korak dalje i iskoristila vampire u raznim alegorijskim pričama u kojima su
vampiri zapravo predstavljali uglavnom zlo i nemoral.
 2. VAMPIR I VAMPIRSKA PRIPOVIJEST

Vampir je „povratnik“, biće koje dolazi iz smrti i ubija kako bi nastavilo svoje ukleto postojanje.
Osim potrebe za krvlju i stanja neumrlosti u kojem se nalazi, on ima i druge osobine:
čarobnjačke sposobnosti, seksualnost te povezanost s prirodom. U prošlosti, vampir je prihvaćen
kao stvarno biće, no važno je i da je bio prisutan svugdje. Ovaj mit razvio se u raznim dijelovima
svijeta i u mnogim međusobno nepovezanim kulturama, što ukazuje na to da su strahovi izazvani
njegovom pojavom duboko ukorijenjeni u ljudskoj psihi. Vampir je vrlo često prikazan kao
zavodljiv muškarac s neodoljivim privlačnim šarmom ili vrlo privlačna žena koja kao da će
proključati vulkanskom seksualnošću. Osim što su fizički privlačni, često su plemenite krvi.
Kombinacija otmjenosti i seksualnosti neodoljiva je budućim žrtvama. Stereotipni vampir je
muškarac koji posjeduje predatorsku moć koja bilo koju mladu djevojku koja dođe unutar
njegove putanje čini bespomoćnom.

Bartlett i Idriceanu ističu kako je teško dati samo jednu definiciju vampira jer on ima mnogo
oblika, a svaki odražava običaje, vjerovanja i strahove pojedine kulture. No, polazeći od
definicije koju preuzimaju iz rječnika Penguin English koja za vampira kaže da je to „mrtva
osoba za koju se vjeruje da noću izlazi iz groba i pije krv živih ljudi“, oni zaključuju sljedeće –
„U ovoj definiciji su sadržana dva klasična elementa: mrtvačka vanjština sa sposobnošću
povratka u neku vrstu života, te glad za krvlju“ (Barttett, Wayne, Flavia Idriceanu: 15).
Međutim, postoji i drugi opis vampira koji ga definira više iz političkog aspekta, kao osobu
„koja živi od zlostavljanja i iskorištavanja drugih“. I ova definicija je prema Bartlett i Idriceanu
točna jer vampiri „preživljavaju iskorištavajući žrtvu kao izvor krvi“. Pritom se značenje riječi
„krv“ promijenilo i proširilo te se može „primijeniti na bilo koga tko iskorištava druge“ (Barttett,
Wayne, Flavia Idriceanu: 15).

Hrvatska enciklopedija definira vampira na sljedeći način: „Vampir (vukodlak, kudlak, fudlak,
korlak, štrigon, obrstar), prema narodnomu vjerovanju mrtvac koji noću ustaje iz groba, plaši
ljude, davi ih i siše im krv, a s prvim javljanjem pijetla ili prvom zvonjavom crkv. zvonâ vraća se
u grob.“

Možemo zaključiti da su definicije vampira od različitih autora poprilično slične, ali ne daju nam
pravu sliku onoga što vampir zapravo jest.

Pripovijest u središte kulture u sve većoj mjeri postavljaju književna i kulturna teorija. Tvrdi se
da su osnovni način na koji razumijevamo stvari, bilo da razmišljamo o našem životu kao o
slijedu koji nekamo vodi, bilo da si objašnjavamo zbivanja u svijetu. Aristotel kaže kako je
zaplet temeljno svojstvo priče, kako dobre priče uvijek moraju imati početak, sredinu i svršetak
te da pričinjavaju zadovoljstvo zbog ritma njihova redoslijeda. Teoretičari nude različita
objašnjenja. Zaplet pretpostavlja neku preobrazbu. Konkretno u djelu Razgovor s vampirom
preobrazbu možemo učiti kada glavni lik Louis govori o tome kada i kako je postao vampir.
Mora postojati neko početno stanje, zatim promjena koja uključuje neku vrstu preokreta te
rasplet kojim se označuje važnost promjene. Dakle, u djelu možemo prepoznati početno stanje

4
Louisa kao čovjeka, sasvim običnog smrtnika, zatim promjenu uočavamo u njegovu prijelazu iz
običnog smrtnika u besmrtnika tj. vampira koja označava preokret u djelu. Neke teorije
naglašavaju različite odnose koji mogu proizvesti zadovoljavajuće zaplete, kao što je pomak s
jednog odnosa među likovima na njegovu opreku, ili iz straha ili predviđanja k njegovom
ostvarenju ili obratu; od problema k njegovu rješenju ili od neutemeljene optužbe ili pogrešne
predodžbe k ispravku. U svim slučajevima nalazimo združivanje razvoja na razini događaja s
preobrazbom na razini teme.
„Tko govori? Prema konvenciji, svaki pripovjedni tekst trebao bi imati svoga pripovjedača koji
može stajati izvan priče ili biti likom unutar nje. (…) Pripovjedači u prvom licu mogu biti
protagonisti1 priče koju pripovijedaju, mogu biti sudionici, manje važni likovi u priči, ili mogu
biti promatrači u priči, čija uloga nije da djeluju nego da nam opisuju događaje.“ (Culler, 2001.:
101.)

Nadalje, iz navedenog citata zaključujemo da u romanu Razgovor s vampirom imamo

pripovjedača u prvom licu jednine, što jest vampir Louis, glavni lik odnosno protagonist romana
koji nam donos svoju životnu priču. Mnoge pripovijesti u biti imaju ulogu zabaviti slušatelje
kroz uobičajene situacije. Zadovoljstvo u pripovijestima je povezano s žudnjom. Zapleti govore
o žudnji i onome što je snalazi, no pomake u samoj pripovijesti pronalazimo u obliku
„epistemofilije“ 2.

1
Protagonist je glavni lik književnoga, kazališnog ili filmskog djela.
2
Epistemofilija označava želju za otkrićem tajne, za saznanjem svršetka te za pronalaskom istine.

5
3. VAMPIRSKE EPIDEMIJE

Kraj 17. stoljeća obilježila je zaraza neumrlih, vampirska epidemija koja je sijala strah po
cijeloj Europi (Mađarska, Češka, Poljska, Grčka), a najviše je uzela maha na Istoku. Oko
1730. godine riječ "vampir" ulazi u engleski jezik. Tada se povećao broj novina i mediji su
imali važnu ulogu u informiranju građana, stoga su priče o vampirima putovale dalje nego
što bi putovale da je sve ostalo samo na usmenoj predaji. Masovna psihoza obuzela je
građane koji su, potaknuti strahom, sve više doživljavali misteriozne pojave. Izvješća o
epidemijama su bila brojna, a poneke države su čak osnivale državne odbore koji bi se bavili
slučajevima vampira.

Mnogi slučajevi pokazuju da je jedan od temeljnih razloga zbog kojih ljudi vjeruju u vampire
pojavljivanje neprirodnih fenomena. Bili su fascinirani živim truplima. Za mnoge pojave iz
tog vremena danas imamo objašnjenje, a racionalisti su čak sastavili popis s mogućim
uzrocima vampirizma. Najčešće objašnjenje je bolest, točnije kuga. Dana su i psihološka
objašnjenja. Racionalisti su smatrali kako je praznovjerje u zajednici izazvalo masovnu
histeriju, a time plodno tlo za takve epidemije.

Važnu ulogu je imala i teologija. Crkva stavlja naglasak na posmrtne obrede i očuvanje mira
pokojnika, što znači da bi svaka manja nepravilnost u izvršavanju obreda poremetila tijek
odlaska duše na onaj svijet. To je samo razbuktavalo praznovjerje koje je pospješivalo
vjerovanje u vampire. Vrhunac akademskih rasprava oko fenomena vampirizma
najintenzivniji između 1720 – 1770-ih godina. S vremenom su epidemije utihnule i
zanimanje za vampire je splasnulo.

Čin ugriza u književnim je djelima postao „klasičan“ potpis vampira. Ne spominje se u svim
epidemijama sedamnaestog i osamnaestog stoljeća, nego se napadi opisuju više kao osjećaj
gušenja. Već je u 18. stoljeća izdavanje knjiga o vampirima bio unosan posao. Temama
vampirizma bavili su se mnogi priznati i poznati teolozi i znanstvenici:
Don Augustin Calmet, biblijski učenjak, 1746. napisao Traktat o duhovima i vampirima
Mađarske, Moravske i okolnih područja, Voltaire se poslužio metaforom vampirizma za opis
suvremene političke situacije, Rousseau.

6
4. MIT I LEGENDE O VAMPIRIMA

Evolucija vampirskog diskursa neprekinuti je proces koji je počeo u 19. stoljeću, kada su
prva književna djela već postojećim vampirskim mitovima dala novi zamah. Legende o
vampirima razvijaju se i dalje, u književnosti ulaze novi elementi. Nastavljena je
produkcijom mnoštva filmova u 20. i 21. stoljeću, ali i u drugim medijima (glazba, video
igre, stripovi …). Pod utjecajem navedenih radova na temu vampirizma, a osobito Carmille,
Bram Stoker napisao je djelo Drakula (1897. god.).
. Neumrli stvorovi koji piju krv i noću teroriziraju žive dio su mitova i legendi otkad je
pisane riječi. Spominjani još u drevnom Egiptu, antici te naravno gotici, zbog široke
rasprostranjenosti vampirskih priča, danas su vampiri dio popularne kulture. Gotovo da nema
dijela svijeta za koji se ne veže neka priča o vampiru ili barem nepoznatom biću sličnih
karakteristika. Iako je danas jasno da je vampir kao pojava samo plod ljudske mašte, nekada
je bio smatran stvarnim bićem. Za vrijeme epidemije vampira u 18.stoljeću, zahvaljujući
Voltaireu, riječ vampir bila je alegorija za tiranina koji crpi život svojih podanika. Tako je
Voltaire redovnike koji su živjeli na račun kralja i naroda oslovljavao vampirima, dok je Karl
Marx kapitaliste vidio kao krvopije.

Sandra Barešin pak u studiji o vampirima u popularnoj kulturi polazi od životinjskog

vampirizma vezanog uz komarce, pijavice i šišmiše. Za riječ vampir tvrdi da potječe iz
slavenskih jezika, iz prvobitnog oblika upir koji se navodno širio s Istoka prema Zapadu te je
s „vremenom prilagođen različitim jezicima, a označavao je mješinu punu krvi, bez kosti.“
(Barešin, 2015:6).

Wayne Bartlett i Flavia Idriceanu zanimanje za vampire vežu uz strah od tih živih mrtvaca
koji spajaju mit, legendu, povijest i književnost. Kako se legenda o vampirima širila kroz
vrijeme i prostor tako je pisac i svećenik Montague Summers zapisao da „u golemom i
sjenovitom svijetu sablasti i demona ne postoji lik koji je toliko užasan, koji izaziva toliku
stravu i gnušanje, ali je i prožet tako strašnim čarima, kao vampir. Sam po sebi vampir nije
niti sablast niti demon, no dijeli njihovu mračnu prirodu i posjeduje njihova tajanstvena i
strašna svojstva, čime je zasigurno izrazio mišljenje mnogih.“ (Bartlett i Idriceanu 2006:10).
Bartlett i Idriceanu povezuju popularnost vampira u suvremenom svijetu s mehanizmima
straha koji su nadjačali tehnološki napredak, a načela dobra i zla još djeluju na našu maštu.
To objašnjava popularnost vampirskih priča i filmova današnjice. Ljudski um još uvijek je u
isto vrijeme prestravljen i očaran nepoznatim i natprirodnim. To je glavni razlog
neuništivosti mita o vampirima: granica između svakodnevnice i natprirodnog tanja je nego
što mislimo.

Postoji vjerovanje da ljudi rođeni subotom imaju posebne moći protiv vampira i ostalih zlih
čudovišta koji nemaju moći nad njima, a kletve i uroci neće pasti na njihove živote i dušu.
Obično i sami postaju lovcima na vampire, ali moći su im djelotvorne jedino ako odjeću nose
naopako obrnuto od privlačnog procesa kojeg vampiri imaju prema smrtnicima.

7
4.1 Legenda o prvom hrvatskom vampiru

U Istri, u selu Kringa 1656. Godine započinje zastrašujuća priča kada je pokopan sasvim običan
čovjek po imenu Jure Grando. Nedugo nakon samog ukopa mještani su počeli viđati njegovu
utvaru kako hoda selom s mrtvom ovcom na jednom ramenu i crnom mačkom na drugom
ramenu. Noć obilježena Jurinim sablasnim smiješkom unijela je strah među stanovnicima
Kringe. Ukazao se svećeniku Giorgiju koji mu je služio misu na grobu, a i Grandova udovica
prestravljeno je prepričavala kako je pokojnik često noću posjećuje i maltretira. Čovjek na čija je
vrata Jure pokucao tijekom noći, preminuo je u roku od nekoliko dana. Kringa je tih dana bila
parvo selo straha. Svećenik Giorgio i župan Miho Radetić pokušali su stati na kraju vampiru Juri
ali nisu uspjeli kolcem probiti Jurino srce. Devetorica hrabrih mještana jedne noći 1672. godine
naoružani glogovim kolcem, križevima i ostalim oružjem u borbi protiv vampire odlučila su
prekinuti Jurin teror nad njima. Kada su iskopali grob, lica su im se skamenila od straha jer je
Grandovo tijelo bilo očuvano, a rumeno lice još je bilo nasmiješeno. Kada mu nisu uspjeli
glogov kolac zabiti u srce, mještanin Stipan Milašić u ruke je uzeo oštru sjekiru i odrubio Jurinu
glavu. U tom se trenutku grobljem začuo grozan urlik, a istarski se vampir počeo trzati bacakati
kao da je živ. Naposlijetku su takozvani “istjerivači vampira” uspjeli. Kringa se oslobodila
velikog zla, a selom je zavladao mir i spokoj. Jure Grando prozvan je najstarijim europskim
vampirom s imenom i prezimenom.

8
 5. SIMBOL KRVI

Bartlett i Idriceanu ističu kako je „krv jedna od središnjih tema ljudskog promišljanja“ uopće, a
povezana je sa „životom i smrću, obrednim žrtvovanjem i nasiljem“ – „Ona simbolizira snagu i
mladost te je ključan element vampirskih mitova o vječnom životu ili smrti“. (Bartlett, Idriceanu,
2006.: 83).

Ističe se kako krv osim što ima iscjeliteljske moći, često je i „oruđe smrti“, što je povezuje s
vampirskim mitovima. Također, krv se povezuje i s ubojstvom. Premda je to tekućina koja znači
život, ona svoje osobine zadržava i nakon smrti tijela. U prošlosti se u nekim kulturama
vjerovalo u čarobne moći krvi, pa su se tako na primjer faraoni kupali u krvi kako bi se zaštitili
od gube. Konstantin Veliki se od gube liječio dječjom nevinom krvlju.

Način na koji vampiri usmrćuju svoje žrtve zarivajući svoje oštre zube u njihovo tijelo, pretežno
u vrat te im sišu krv. Obično se u tom ugrizu krije i seksualno značenje - užitak i strast. U
vampirskim pričama naglasak je na kontroli koju vampir uspostavi nad žrtvom, a to je moguće
zbog krvne povezanosti koja je neraskidiva. Vampirske legende pune su priča o tome kako se
vampiri vraćaju kako bi proganjali prvenstveno svoju rodbinu. Krv je simbol koji je povezivao
ljudsko i ono natprirodno. Iako se vampirima slikovito opisuje blijeda koža, kao da u žilama
nemaju krvi koja bi im obojila kožu, zapravo im je krv vrlo važna jer se njome hrane i od nje
žive. Krv u vampirskim legendama predstavlja otrov koji donosi propast, a ne sredstvo za
postizanje besmrtnosti. Povezana je s nasiljem i seksualnošću koji predstavljaju suprotnost
životu i ljubavi.

Hermatomanija, hermatodipsija - bolest, psihički poremećaj, neutaživa žeđ za krvlju (npr.

Elisabeth Bathory, krvava grofica - kupala se u krvi).
Vampir može voljeti te stoga svojoj odabranici daje da pije njegovu krv, ali u maloj količini od
koje neće postati vampirica, ali će steći imunitet na ostale vampire, bit će zaštićena.

Glogov kolac koristi se za zaštitu od vampira probadanjem, ali se mora izbjeći prolijevanje krvi,
preporučena dužina je između 60 - 76 cm, tup i gladak s jedne strane, a s druge vrlo oštar. Kod
probadanja se sve mora učiniti u jednom zamahu, jer postoji mogućnost da vampir ponovno
oživi. Također, njime se kiti kuća radi zaštite od zla i bolesti. Poznato je i korištenje glogovog
trnja koji se zabije pod nokte pri sumnji na vampira.

9
 6. VAMPIRSKI KRAJOLICI

Područja koja kao odišu prijetnjom i sablasnošću. Uglavnom su to groblja, tajanstvene močvare,
maglovite guste šume, ponekad i visoke planine koje pridonose sablasnom ugođaju.
Transilvanija je zasigurno jedno od najpoznatijih takvih mjesta, tako da nije čudno što ju je
Stoker izabrao kao mjesto radnje za Drakulu. Uloga takvih krajolika je stvaranje ugođaja i
priprema za strašne događaje koji će uslijediti. Opisi moraju biti opširni i slikoviti kako bi se
čitatelj na temelju njih mogao udubiti u radnju. Zastrašujući i tajanstveni krajolici predstavljaju
odredište strave u konačnici. Uz tu tajnovitost divljine veže se opasnost iz mraka, zvijeri i
čudovišta koja skriva divljina. Kada se radi o vampirskim pričama, zasigurno je glavno mjesto
radnje bilo seosko groblje, gdje su neumrli snivali nemirnim snom i gdje su im trebali živi kako
bi se njima hranili.

Šume su smatrane začaranim mjestima gdje žive natprirodna bića koja su zbog svoje izoliranosti
sačuvala magiju. Šume se često smatraju granicom svijeta smrtnika i natprirodnih bića. Ulaz u
šumu siguran je samo za one koji znaju što ona skriva i koji su ovladali tajnama prirode. Taj
strah od vječne zarobljenosti čini vampirskim pričama te im daje posebno obilježje. Močvara
divlje i nesputano mjesto. Ona privlači polupitomom divljinom, ali i straši svojim skrivenim
opasnostima. Močvara je teško dostupno i neprohodno područje, stoga kao i druga napuštena
mjesta nadahnjuje strašne priče.

Osim prirodnih tvorevina, kao mjesto radnje mogu poslužiti i građevine, kao na primjer
napušten, ruševan dvorac, poseban zato što vampiru pruža plemenitašku i romantičnu pozadinu,
dok njegova ruševnost simbolizira vezu s neumrlim stanjem vampira.

Stari dvorac, usamljen i zabačen, odvojen od svega uobičajenog i poznatog, u sjećanju na davne
tradicije čuva tajne mnogih generacija. Kada izumre čitav ljudski rod, preživjet će samo mrtvi i
njihovo, u ruševnim zidinama i trošnom pokućstvu, zabilježeno postojanje. Zabačenost dvorca
onemogućava žrtvama neumrlih da potraže pomoć, što je snažno psihološko oruđe vampirskih
priča. Pokazalo se vrlo učinkovitim i ponovljeno je u suvremenim verzijama vampirskog mita.
(Bartlett, Idriceanu, 2006.: 129)

Osim staroga, napuštenog, ruševnog dvorca, mjesto radnje može biti također ruševna, napuštena
crkva. Motiv crkve čest je u vampirskih pričama, a njegova uloga ovisi o kakvoj se crkvi radi.
Ako je to crkva mjesto aktivnog bogoslužja, tada je ona moćna zaštita od neumrlih. Ako je crkva
razrušena i pusta, smatra se da ju je sam Bog napustio i da su zle sile tamo nadmoćne. Slika
napuštenog Božjeg mjesta posebno će utjecati na kršćane, koji neće vidjeti samo napuštenu
građevinu, već i to da na tom mjestu nema Božjeg utjecaja, što će pojačati strah. A vampir se
hrani upravo krvlju našeg straha i frustracija, pojavljuje se u svakoj prilici, posebno na mjestima
na koje se ljudi fizički boje kročiti.

10
6.1 Vrijeme

Vampiri su aktivni i najmoćniji noću. Noć za vampire zapravo znači dan, vrijeme kada se
vampiri bude i započinju svoje djelovanje, lete i posjećuju žrtve. Sunce i svijetlost dana za njih
predstavljaju smrt. Svitanjem zore i izlaskom sunca vampiri se spremaju za počinak u svojim
mrtvačkim sanducima sve do zalaska sunca i početka večeri kada se bude. Rastući mjesec donosi
moć vampirima.

6.2 Životinje

Životinjama pripada posebno mjesto u legendama o vampirima, one su ili njihove sluge,
saveznici ili pak sredstvo preko kojeg oživljuju. Naime, postoji vjerovanje da se vampiri
preobražavaju u različite životinje kao na primjer šišmiš, mačka, pas, vuk, leptir, muha, štakor,
skakavci i miševi. Ako preko leša prijeđe neka od nečistih životinja kao na primjer mačka, pas,
miš i kokoš oni postaju vampiri. Približavanje vampira najprije osjete psi, konji i volovi. Važnu
ulogu u vampirskim pričama imaju životinje. Vampir se često povezuje sa svojim natprirodnim
rođakom vukodlakom. Era vampirskih epidemija bilo je 17. i 18. stoljeće, a prethodili su
vukodlaci, ponajviše u 16. stoljeću. Ugođaj straha stvara se jezičnim sredstvima, slikama i
opisima pojedinih životinja. Kao na primjer šišmiš može učiniti stvari koje druge životinje ne
mogu, a to je letjeti, svojom abnormalnošću je prešao granicu, obrnuo prirodna pravila i u
simboličkom smislu postao „prijetnjom“.

6.3 Povezanost flore i vampira

Povezanost s vampirima osim u fauni moguće je i u flori. Biljke imaju dvojaku prirodu. Pojedine
ubijaju, druge liječe, a neke mogu biti ujedno i lijek i otrov, ovisno o konzumiranoj količini.
Češnjak je najpoznatiji i najmoćniji predmet u borbi protiv vampira, možda stoga što je njegova
oštra aroma protuteža užasnom smradu trulog mesa koji često prati vampire kao neizbježan dio
smrti i raspadanja. Bijeli luk tj. češnjak stavlja se u sobi na prozore i vrata, ili se nosi na tijelu,
oko vrata, čak i ispod pazuha. Može se miješati sa svetom vodom te se prska po području gdje se
želi zabraniti pristup vampiru. Drži se u kući iznad vrata, upliće se u vijenac, nosi se za vrijeme
nekrštenih dana (i u pokladama) kao zaštita od svake nečastive sile, a djeci se stavlja ispod
jastuka. Divlja ruža ili šipak također se koriste u borbi protiv pojavljivanja mrtvih, u Istočnoj
Europi stavlja se u lijes.

11
 7. SAVEZ

Čovjek se nalazi na osjetljivoj poziciji između dobra i zla te kako bi ojačao svoje mjesto često
skalpa savez s Bogom ili bogovima i prinosi im žrtve. Kod vampirizma nalazimo savez sa silama
tame. Postoje razni uvjeti toga saveza kao na primjer kod vampira je cijena prkošenju smrti
zapravo besmrtna duša. Vampiri ili demoni ne mogu ući u kuću ili prostoriju ako ih se ne
pozove. Čarobnjak je onaj koji poziva mračne sile, on ih zove i on prvi predlaže sklapanje
saveza. Motiv saveza uobičajeno djeluje kao ključni element koji dovodi do razvoja događaja tj.
do „ugovora o besmrtnosti“. Pojedinac može odabrati i pozvan je da se izjasni o svojim željama
oko vječne mladosti i seksualnosti po cijenu sreće i ljubavi. Vampirski savez osigurava savršeno
tijelo i moć nad tijelima žrtava. Vječna mladost i tjelesna ljepota česta su tema saveza s vragom.

Savez s vragom omogućuje obrat prirodnih zakona, kao što savez s vampirom nudi takozvani
ključ svijeta kojim vladaju drugačija pravila od onih u svakodnevnom životu. Paradoksalno3 je
da je vampir postigao vječni život te ne samo da odražava mlado tijelo nego ga čak i
unaprjeđuje, stoga njegovo stanje nije samo odgađanje prirodnih zakona, već i obrtanje. Nova
krv vampiru vraća mladost. Vječna mladost popraćena je iznimnom snagom i mladim životom te
nudi nadzor nad prirodnim pojavama. Vampir se može naći u zamci na način da kada jednom
potpiše ugovor o besmrtnosti ne može ga prekinuti.

Konkretno u romanu Anne Rice možemo uvidjeti savez vampira Louisa i Claudie, žena zatočena
u tijelu djevojčice koja je također pretvorena u vampira. Njih dvoje stvaraju moćan savez, u
kojeg ne uključuju Lestata, zapravo njihov savez je protiv Lestata. Odlučuju pobjeći u
Francusku. Claudia i Louis bježe, u potrazi za svojom vrstom i sebi sličnima. Bježe od Lestata
jer su znali da on taj odlazak u Francusku neće njima odobriti te da će se žestoko tome protiviti.

3
Paradoks od grč. neočekivan - Iskaz koji je suprotan uobičajenomu mišljenju ili očekivanju.

12
 8. ANALIZA DJELA

8.1 O autoru

Anne Rice, rođena 4. listopada 1941. godine u New Orleansu, Louisiana, Sjedinjene Američke
Države. Umrla je 11. prosinca 2021. godine, Rancho Mirage, Kalifornija. Američka autorica
koja je bila najpoznatija po svojim romanima o vampirima i drugim nadnaravnim stvorenjima.
Zanimljiva činjenica iz njezinog života je to što je krštena kao Howard Allen O´Biren, ali je
toliko mrzila svoje ime da ga je promijenila u Anne u prvom razredu. Udala se za pjesnika Stana
Ricea kad je imala 20 godina. Diplomirala je i magistrirala na Državnom koledžu San Francisco.
Rice je napisala svoj prvi roman u samo pet tjedana, a to je Razgovor s vampirom (1976.).

Nadalje, neka od najpoznatijih djela Anne Rice su: Vampir Lestat (1985.), Kraljica prokletih
(1988.), Priča o kradljivcu tijela (1992.), Vrag Mamnoch (1995.), Vampirski Armand (1998.),
Merricka (2000.), Krv i zlato (2001.), Princ Lestat (2014.), Princ Lestat i carstva Atlantide
(2016.) te Krvna pričest (2018.).

Rice je tvrdila da su vampiri „savršena metafora za autsajdera koji je usred svega, a opet potpuno
odsječen“. Likovi u njezinim romanima su nadnaravna, blistava, ali i osjećajna bića koja su
raspravljala o smislu života, trpjela ljubav i usamljenost i prolazila kroz moralne sukobe.

8.2 Sažetak djela

Vampir Louis priča svoju životnu priču novinaru. Život običnog smrtnika živio je u New
Orleansu, Louisiana u kojemu je imao plantaže. Louis živi s majkom, sestrom i bratom. Brat mu
je izrazito religiozna osoba te mu Louis daje sagraditi kapelicu u kojoj Louisov brat provodi
vrijeme. Louisov brat umire te Louis sebe krivi za bratovu preranu smrt sve dok ga jednog dana
vampir Lestat nije pretvorio u vampira jer je želio njegovu plantažu. Louis ga je ispočetka molio
da ga ubije no Lestat i Louis su postali besmrtni partneri. Proveli su neko vrijeme na plantažama.
Lestat se hranio robovima, dok se Louis hranio životinjama jer se nije mogao oduprijeti moralu i
sudjelovati u ubojstvima. No, robovi su počeli shvaćati što se događa te samim time počeli su se
bojati za vlastite živote. Louis pada pod Lestatov utjecaj i počinje se hraniti ljudima. Bježeći iz
New Orleansa, Louis pronalazi djevojčicu zaraženu kugom pokraj beživotnog tijela njene majke.
Bila je na rubu smrti te iz tog razloga Lestat ju pretvara u vampira tj. u svoju „vampirsku kćer“ i
nazove ju Claudia. Premda užasnut što je Lestat pretvorio dijete u vapira, Louis se ubrzo
povezuje i zaljubljuje u nju i pruža joj roditeljsku skrb. Claudia počinje sama ubijati, ali isto tako
mrziti Lestata kada shvati da nikad neće odrasti. Psihički je zrela, inteligentna žena, njeno tijelo
je ostalo na razini petogodišnjeg djeteta. Nakon dugog niza godina zajedničkog života, Claudia

13
smisli plan kako da ona i Louis unište Lestata. Otruju ga te ga kasnije i zapale. Nakon što shvate
da su vjerojatno jedini vampiri u Americi, Claudia poželi da ona i Louis putuju po Europi u
potrazi za svojom vrstom kako bi saznali nešto više o svojoj vrsti i sebi sličnima jer od Lestata
kao njihovog učitelja prije svega koji ih je i načinio vampirima ništa nisu saznali. Sebi slične
nalaze u Parizu, točnije vampira Armanda i njegovu družinu u Theatre des Vampiresu. Bojeći se
da će ju Louis ostaviti zbog Armanda, Claudia nagovara Louisa da parišku lutkaricu Madeleine
pretvori u vampira kako bi joj služila kao majka i zamjena za Louisa. Ispočetka Louis oklijeva, a
zatim popusti njezinim željama, te učini ono što je tražila od njega. Trojka tako živi kratko
vrijeme dok ih jedne noći ne otme družina iz Theatre des Vampiresa. Dolazi Lestat koji je
preživio požar u New Orleansu, a njegov bijes na Louis i Claudiu rezultira zatvaranjem Louisa u
lijes, a Madeleine i Claudiu zatvara u prostoriju s otvorenim krovom. Louis je preživio, no njih
dvije je usmrtilo izlazeće sunce. Armand spasi Louisa, no on vidi pepeo, te se razbjesni i zapali
Theatre des Vamipres i sve vampire unutra. Louis i Armand putuju zajedno Europom nekoliko
godina, no Louis se nikako ne može oporaviti od Claudiine smrti, te se na kraju njih dvojica
razdvajaju. Louis je vraća u New Orleans. Posjećuje Lestata te se zgraža Lestatovim načinom
života, kako je propao te se hrani samo životinjama. Lestat ga moli da ostane i da opet zajedno
živo no Louis odbija. Louis nadalje živi usamljeno, hrani se svakim čovjekom koji mu se pojavi
na putu, ali nikad ne napravi novog vampira. Rekavši novinaru jedno od zadnjih Lestatovih
prebivališta, Louis završava priču o besmrtnosti i patnji kroz koju je prolazio, završava svoju
životnu pripovijest. No, novinar koji je vidio samo dobre stvari vezane za vampire moli da i
njega pretvori u vampira. Bijesan što novinar nije ništa naučio iz ove priče, Louis odbija, napada
ga i nestaje bez traga. Oporavljajući se od napada, novinar odluči posjetiti Lestata. Roman je
podijeljen na četiri djela.

8.3 Analiza i odnosi glavnih likova

U ovome romanu vampire karakterizira ljudskost, budući da imaju slobodnu volju i sposobni su
iskusiti želju, krivnju, emocionalne veze i širok spektar osjećaja. Oni su žestoka i senzualna bića,
ponekad izmučena vlastitim postojanjem. Obilno su opisani u svojim psihološkim
karakteristikama i u fizičkoj ljepoti. Kroz ove likove dotiču se teme poput smrti, patnje,
kontrasta između ateizma i kršćanstva, kao i krivnje, besmrtnosti, požude i mnogih drugih.
Možemo potvrditi i poistovjetiti s Aristotelovim riječima kojima opisuje tragediju „ (…) za
tragičku radnju traži da bude „pogubna i bolna“ a podrazumijevaju se teške patnje i smrt.“
(Aristotel, 2001.: 94). Ovdje vidimo povezanost vampirske pripovijesti i same osjećaje likova
vampirske pripovijesti i tragedije koju Aristotel navodi. Naime, i radnja u ovome romanu je
uglavnom pogubna i bolna, a kroz patnju i smrt dakako prolaze likovi.

Louis kao običan čovjek i smrtnik bio je glava obitelj, no pretvoren u vampira jasno je
predstavljen kao lik svjestan svojeg izgleda. Glavni je protagonist ovog romana. Bori se sam sa
sobom jer ne želi biti vampir, ne želi ubijati ljude, a jedino tako može preživjeti da ubija ljude i

14
hrani se krvlju te mu to predstavlja veliku muku. Osjećaj krivnje ga progoni jer sebe smatra
krivim za smrt svoga brata. Preispituje svoje osjećaje. Može li vampir voljeti? Louis potvrđuje da
itekako može kada u njegov život ulazi djevojčica Claudia koja također postaje vampir. Zavoli
joj ju je. Za vampire vrijeme je relativan pojam, ne obraćaju pažnju na vrijeme, zapravo vrijeme
im brzo prolazi baš iz tog razloga jer su oni vječni, ne umiru. Louis kao vampir itekako dobro
pamti koje je godine postao vampir što potvrđuje njegovu preciznost. „Postao sam vampir u dobi
od dvadeset pet godina, 1791. godine.“ (Rice, 1994.: 6). Možemo reći da je Louis optimist u
ovome romanu iako je vampir racionalno razmišlja, svjestan je svoje okoline.

Lestat opisan kao plavokos čovjek, prodornog pogleda i velike ljepote. Fascinantan je, uvjerljiv i
uvelike arogantan. Louisa je pretvorio u vampira. Glumi Louisovog učitelja, a zapravo vrlo malo
zna i u malim količinama prenosi znanje Louisu. Možemo zaključiti da je oskudnog znanja o
njihovoj vrsti tj. vampirima. Lestat zapravo predstavlja zlo u besmrtnosti. Uspoređuje vampirsku
vrstu s Bogom što je zapravo ne pojmljivo i baš tu možemo uvidjeti kontrast ateizma i kršćanstva
jer zlo ne možemo usporediti s Bogom. „Zlo je način mišljenja – šapne mi. – Mi smo besmrtni
(…) Bog ubija, pa ćemo i mi. Jer nema stvorenja poput nas, pa Bogu nitko nije sličniji od nas,
anđela tame koji nismo sapeti smrdljivim granicama pakla nego lutamo Njegovom zemljom i
čitavim Njegovim kraljevstvom.“ (Rice, 1994.: 65).

Louis i Lestat možemo zaključiti su potpuno suprotnih naravi i mišljenja. Louisa bismo mogli
opisati kao dobrog vampira koji zaista razmišlja „u pravom smjeru“, voljan je pomoći, što Lestat
ne prepoznaje. Lestata smo dakako opisali kao zlog vampira. Sam sebi je na prvome mjestu, vrlo
sebičan, ne mari za tuđe osjećaje, dok Louis posjeduje empatiju i zgraža se nad Lestatovim
ponašanjem što možemo itekako povezati s današnjicom. U društvu će se uvijek pronaći netko s
osobinama poput Lestata i netko poput Louisa to je sasvim normalno u današnje vrijeme. No,
treba se znati postaviti prema takvim ljudima i ne dati da nam budu prepreka u životu.

8.4 Analiza teme romana

Razgovor s vampirom je prva vampirska kronika napisana 1973. godine, a objavljena 1976.
godine te je ubrzo dobila kultni status klasika vampirske pripovijesti.

Životna priča vampira Louisa tema je ovog romana. Preobrazbom u vampira njegov život se iz
korijena mijenja. Nije lako se naviknuti na bilo kakve promjene u životu običnog čovjeka,
smrtnika, ne možemo ni zamisliti kako je tek kada se promijeni čitavo biće u nešto nadprirodno.
Zgode i nezgode u njegovom vampirskom životu su brojne. S vremenom se navikava na
vampirski život jer mu ništa drugo ne preostaje.

Prema poetici kriminalističkog romana Stanko Lasić govori: „Jedinice su samostalne upravo
onoliko koliko su samostalne točke unutar jedne crte: one su proizašle iz cjeline, one uviru u tu
cjelinu. One mogu biti izlučene iz cjeline i promatrane kao zasebne cjeline.“ (Lasić, 1973.: 33).
Što možemo povezati sa samim Louis izašao je iz cjeline smrtnoga čovjeka te je prešao u

15
besmrtno biće vampira. Možemo reći da Louis i samog sebe promatra kao zasebnu cjelinu, ali u
konačnici i vampirsku vrstu koja je njemu zapravo vrlo ne poznata pa ju promatra kao zasebnu
cjelinu.

„Primarni totalitet (totalitet od kojega zavisi sve u nekoj kompoziciji) zovem kompozicionim
totalitetom.“ (Lasić, 1973.: 34). Dakako, u ovom slučaju Louis predstavlja primarni totalitet od
njegove priče zavisi cijela radnja romana.

9. GOTIČKA KNJIŽEVNOST

Gotičku bi se književnost moglo definirati kao „hibridnu vrstu koja u isto vrijeme uključuje i
preoblikuje druge književne vrste i razvija i mijenja vlastite konvencije“ (Šundov, 2017.: 227).
Nadalje, uzimajući u obzir definicije različitih teoretičara, Armanda Šundov zaključuje kako
„gotička književnost označuje tajanstvene priče o nepoznatom i strašnom u kojima je mjesto
radnje samotno, vrijeme radnje često je smješteno u prošlost te se opisuje niz likova koji se
nalaze u pogibelji što u čitatelja izaziva osjećaj ugodnog užasa“ (Šundov, 2017.: 228).

Vampiri će se u okviru gotičke književnosti, na književnoj pozornici, naći upravo tijekom

viktorijanskog doba. Tema je uglavnom vezana uz srednjovjekovlje, a radnja se odvija obično u
napuštenim dvorcima i tvrđavama, puna neobičnih zapleta i tajanstvenih zločina čime se želi
izazvati jeza i strah kod čitatelja. U ovom žanru stvaraju se neki tipični likovi i situacije koji su
poprilično održani i do danas kao na primjer mrtvaci koji se dižu iz grobova, utjelovljenje sila zla
i slično.

U gotičku književnost uglavnom se ubrajaju romani napisani između 1760. i 1820. godine. Ova
vrsta književnosti u svoje vrijeme nije imala status visoke književnosti, opravdavajući to
odabirom neobičnih i ekstravagantnih tema i motiva. U gotičkoj književnosti zapaža se niz
specifičnih motiva poput napuštenog dvorca, samostana ili crkve, sumorne atmosfere,
progonjene junakinje, demonskog ljubavnika, vampira, čudovišta.

9.1 Pripovijest u prvom licu jednine

Roman Razgovor s vampirom Anne Rice napisan je u prvom licu jednine te ga upravo ta
činjenica izdvaja od drugih vampirskih pripovijesti koje su uglavnom pisane u trećem licu.
Dakako roman napisan u prvom licu čitatelju donosi puno slikovitiju i opširniju priču tako da si
čitatelj može stvoriti jednu realnu sliku u glavi o temi romana, može si bolje približiti likove,
njihove osobine i osjećaje, stvoriti određenu empatiju prema njima samima i u konačnici roman
napisan u prvom licu jednine donosi nam pregršt vrlo detaljno opisanih događaja.

16
9.2 Intertekstualnost

„Prema Bahtinu, intertekstualnost označava dijalog među tekstovima u širokom smislu: to je

»društvena ukupnost shvaćena kao tekstualna ukupnost«, kako se izrazila Kristeva. Termin
intertekstualnost se, dakle, oblikuje prema Bahtinovu takozvanom dijalogizmu,4 koji označava
odnose što ih svaki iskaz uspostavlja s drugim iskazima.“ (Compagnon, 2007.: 126).

Intertekstualnost iz navedenog citata možemo uvidjeti u romanu Razgovor s vampirom. Roman

je napisan pripovjednom tehnikom u dijalogu. Glavni lik Louis priča svoju životnu priču mladiću
tj. novinaru, odgovara na njegova postavljena pitanje te upravo kroz dijalog u romanu možemo
vidjeti prisutnost intertekstualnosti. Intertekstualnost također možemo uvidjeti u trenutcima kada
na primjer Louis prepričava razgovor između njega i Lestata, njega i Claudije ili njega i
Armanda jasno možemo učiti dijalog među tekstovima iz navedenog citata.

Prema francuskom teoretičaru L. Jennyju intertekstualnost je općenito postupak remećenja reda,

poretka, konvencije te potječe iz stajališta suvremenih teorija da se književna istina može
prikazati tek iz više kutova. U romanu Razgovor s vampirom možemo uvidjeti remećenje reda
vampirskom pojavom.

4
Dijalogizam je figura u kojoj su udruženi pitanje i odgovor: pisac samoga sebe pita i odgovara, ili drugog pita, a
sam odgovara.

17
 10. ZAKLJUČAK

Cilj ovoga rada bio je približiti vampirsku pripovijest kroz roman Razgovor s vampirom.
Možemo zaključiti da i danas postoje ljudi koji žive živote poput „vampira“ zbog njihovih
životnih okolnosti i događaja kroz koje su prošli baš poput Louisa. Promjene u životu vrlo su
teške pogotovo one u negativnom smislu kao na primjeru Louisa koji se pretvara u vampira i
započinje novi život. Kroz analizu likova i teme smo to mogli uvidjeti. Dobro i zlo nas uvijek
prati kao i likove u ovome romanu, neki će skupiti hrabrosti i snage i suprotstaviti se tome, a
neke će se pomiriti s time i nastaviti živjeti.

U ovome romanu Razgovor s vampirom možemo zaključiti da je želja za životom vrlo jaka
jednom čovjeku koji živi običan smrtni život. Louis koji je molio Lestata da ga ipak ubije je
pravi primjer toga. Louis ne umire nastavlja živjeti, ne više običnim životom, ali tu se očituje
ipak želja za životom. Kroz ovaj rad uvidjeli smo da i vampiri imaju osjećaje i da mogu voljeti
što je malo ne pojmljivo, ali moguće je. Legende su nam približile stvarnu sliku vampira,
pogotovo legenda o prvom hrvatskome vampiru. Činjenicu su zaista nekada postojali donose
nam legende. Vampirske epidemije kroz povijest približile su nam pojam straha kojeg su ljudi
imali u 17. i 18. stoljeću za vrijeme vampirskih epidemija koji je nama danas nezamisliv.

Kroz ovaj rad doznali smo nešto više o samom načinu života vampira, da im je krv neizostavni
element života, ako nema krvi nema ni života za vampire jer im je to hrana uz životinje koje su
im samo rezerva ukoliko ne mogu doći do krvi. Također, saznali smo o vremenu i krajolicima u
kojima žive vampiri te o savezima koje sklapaju.

Vampirske pripovijesti održale su se kroz povijest zbog svojih univerzalnih motiva koji su
prilagodljivi svakom vremenu. Glavni motiv svakako je tematiziranje vampirizma. Od prvih
početaka u vampirskim pripovijestima, vampiri se koriste u metaforičkom smislu. Jedna od
najvažnijih značajki ovog romana je upravo korištenje vampira kao alegoriju za nemoralno i
licemjerno suvremeno društvo.

18
11. LITERATURA

1. Anne Rice, 1994., Razgovor s vampirom, Zagreb, Mozaik knjiga

2. Jonathan Culler, 2001., Književna teorija – vrlo kratak uvod, Zagreb, AGM
3. Aristotel, 2005., O pjesničkom umijeću, Zagreb, Školska knjiga,
4. Antoine Compagnon, 2007., Demon teorije, Zagreb, AMG
5. Stanko Lasić, 1973., Poetika kriminalističkog romana – pokušaj strukturalne analize,
Zagreb, Liber
6. Bartlett, Wayne, Flavia Idriceanu, 2006., Legende o krvi, Zagreb, Naklada Ljevak
7. Sandra Barešin, 2015., Vampiri u popularnoj i pučkoj kulturi, Ethnologica Dalmatica
8. Armanda Šundov, Lucijana (2017). „Gotička pripovijest kao poseban (pod)žanr hrvatske
fantastične književnosti“. U: Komparativna povijest hrvatske književnosti. Vrsta ili žanr.
Zbornik radova s XIX. međunarodnog znanstvenog skupa održanog od 29. do 30. rujna
2016. godine u Splitu, ur. Vinka Glunčić-Buţančić i Kristina Grgić, Split – Zagreb,
Knjiţevni krug Split
9. Jura Grando - legenda o hrvatskom vampiru | Croatia.hr (9.1.2023.)
10. Vampirski rječnik :: Novice :: Lupiga (9.1.2023.)
11. protagonist | Hrvatska enciklopedija (9.1.2023.)
12. paradoks | Hrvatska enciklopedija (11.1.2023.)

19