Marija Valtorta - Evandelje Kako Mi Je Objavljeno - IX. Svezak - MUKA

EVANDELJE
KAKO MI JE BILO OBJAVLJENO
MUKA
"Tutti i diritti sulla presente traduzione croata dell ' opera "L' Evangelo come mi e
stato rivelato", e su ogni opera di Maria Valtorta, sia nella lingua originale italiana
che in ogni traduzione, in Italia e nel mondo intern, sono riservati al Centro Editoriale
Valtortiano s.r.I. (CEV srl) con sede in viale Piscicelli 89/91 , 03036 Isola del Liri FR,
Italia, tel. 0039/0776/807032, fax 0039/0776/809789, e-mail cev@mariavaltorta.
com; ii CEV srl ha affidato la stampa e la diffusione della presente edizione croata
al rev. Don Bozidar Medvid''.
"Sva prava nad ovim hrvatskim prijevodom djela "Evandelje kako mi je bilo
objavljeno" i nad svim djelima Marije Valtorta, bilo u izvomom talijanskom
jeziku i u svakom drugom prijevodu, u Jtaliji i u citavom svijetu, pridrfana su
Valtortijanskom izdavackom centru s.r.I. (CEV srl) sa sjedi§tem u Viale Piscicelli
89/91, 03036 Isola del Liri FR, Italia, tel. 0039/0776/807032, fax 0039/0776/
809789, e-mail cev@mariavaltorta.com; CEV srl je tiskanje i difuziju ovog
hrvatskog izdanja povjerio velec. Don Bozidaru Medvid."
Prema najnovijem dekretu Kongregacije za nauk vjere od 7. ofojka 1995. pod

naslovom "Dekret o nadzoru crkvenih pastira nad tiskom" »imprimatur« nije vi§e
obvezatan za sve knjige osim za Sveto pismo, liturgijske knjige i prirucnike za
vjeronauk ...
Svojim dopisom br. 144/58 i od 21. lipnja 1994. ista izjavljuje da dogadaje koji se
opisuju u ovom Djelu "nije moguce smatrati da su vrhunaravnog porijekla, nego ih
treba promatrati kao literamu formu kojom se spisateljica posluzila da ispriea, na
vlastiti nacin Isusov zivot".
... ......
SCRJTTI DI MARIA VALTORTA

"L'EVANGELO COME MI ESTATO RIVELATO"
Preveli:
8 . Medvid i I. Timko
MUKA: SLIKE I CRTEZI

Iz Knjige: INTUIZIONI MISTICHE DI MARIA VALTORTA
od Vincenza Cerri-a
Isusov lik na naslovnoj stranici prema turinskom

platnu izradio Giulio Ricci, 29. IV. 1968.
Vecinu crtefa prema opisu spisateljice izradio:

R. Corrado
Svezak I
PRIPRAVA
(Marijino i Isusovo djetinjstvo)
Svezak II (u dva dijela)

PRVA GODINA JAVNOG DJELOVANJA
Svesci: III (u dva dijela) i IV (u dva dijela)

DRU GA GODINA JAVNOG DJELOVANJA
Svesci: V (u dva dijela), VI (u dva dijela) i VII (u dva dijela)

TRECA GODINA JAVNOG DJELOVANJA
Svezak VIII (u dva dijela)

PRIPRAVA NA MUKU
Svezak IX
MUKA
SvezakX
USKRSNUCEILIPROSLAVA
PALESTINA 1
u dol>a Isusovo ,..•.... ,"
......•
Palestina
MARIA VALTORTA
EVANDELJE
KAKO MI JE BILO OBJAVLJENO
SVEZAKIX.
Cetvrto izdanje
MUKA
JELSA 2005.
"DUH JVODA"
Biblioteka djelii Obnove u Duhu
Urednici:
Don Bozidar Medvid
Fra Josip Marcelic
Odgovara: Don Bozidar Medvid
Jelsa na o. Hvaru
21465 JELSA - Tel/fax: (0)21761-251
Tekst: Paulo Bun~uga
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Sveufili~na knjitnica u Splitu
UDK 821.131.1-97=163.42
VALTORTA, Maria
Evandelje kako mi je bilo objavljeno I Maria Valtorta. - 4. izd. - Jelsa : B.
Medvid, <2000?>- .
Prijevod djela: L' Evangelo come mi e stato rivelato. - 1-3. izd. pod stv. nasl.
Spjev o Bogo-fovjeku =II poema dell ' Uomo-Dio.
ISBN 953-7240-01-0
Sv. 9: Muka I <preveli B. <Bofidar> Medvid i I. <lrinej> Timko ; crtcti R. Corra-
do>. - 2005. - (Duh i voda : biblioteka djela obnovc u duhu; sv. 56)
ISBN 953-7240-00-2
111129096
Tisak:
DALMACIJA PAPIR
SPLIT
MARIJA VALTORTA
COVJEKBOLI
"Tko da povjeruje u ono §to

nam je objavljeno, kome se otkri
ruka Jahvina?"
Izrastao je pred njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje sasu§ene.
Ne bija§e na njem ljepote ni sjaja
da bismo se u nj zagledali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
Prezren bje§e, odba~en od ljudi,
fovjek boli, vi~an patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bje§e, odvrgnut.
A on je na§e bolesti ponio,
na§e je boli na se uzeo,
dok smo mi drfali
da ga Bog bije i ponifava.
Za na§e grijehe probodo§e njega,
za opa~ine na§e njega satrije§e.
Na njega pade kazna
radi na§eg mira,
njegove nas rane iscijeIHe.
(lz 53,1-5)
1. RAZLICITI UVODI:
I. «SIN BOGA I ZENE BEZ LJAGE POJAVIO SE KAO CRV»
Govori lsus:
«A sada dodi. Makar da si ove veceri kao netko koji izdise,
dodi, da te Ja povedem prema mojim patnjama. Dug ce to biti
put sto cemo ga morati zajedno proCi, jer nisam bio posteden ni
od jedne boli. Ni od boli tijela, ni od boli pameti, ni od boli srca,
ni od boli duha. 1 Sve sam ih iskusio, svima se hranio, svima se
napajao sve dok nisam od njih umro.
Kada bi ti na moje usne naslonila svoja usta, osjetila bi da
one jos zadriavaju gorcinu tolike boli. 2 Kada bi mogla vidjeti
moje Covjestvo u njegovoj sada sjajnoj odjeci, vidjela bi da taj
sjaj proizlazi iz tisucu rana koje su pokrivale odjecom od ziva
gnm1za moje udove izmucene, iskrvavljene, izudarane,
probodene iz ljubavi prema vama.
Sada je moje Covjestvo sjajno. Ali jednoga je dana bilo nalik
gubavcu, toliko bijase izudarano i poni:Zeno. Bogo-Covjek, koji je
u Sebi imao savrsenstvo fizicke ljepote, jer je Sin Boga i Zene
bez ljage, pojavio se onda, pred ocima onih koji su ga gledali s
ljubavlju, sa znatizeljom iii s prezirom, iznakazen, rufan; kao
"crv" kako to kaze David, ruglo ljudi i naroda prezir. 3
Ljubav prema Ocu i prema stvorenjima Oca moga dovela me
dotle da sam prepustio svoje tijelo onima koji su me udarali, da
sam ponudio svoje lice onima koji su me cuskali i pljuvali, onima
koji SU Vjerovali da cine zaslu:Zna djela cupajuci mi kosu, trgajuci
mi bradu, probadajuci mi glavu trnjem, cineci tako i zemlju i
njezine plodove sudionicima muka nanesenih njihovu Spasitelju,
izcasivsi mi udove, ogolivsi mi kosti, strgnuvsi mi odjecu
I. Pisano I 0. veljate 1944. A, 1756-1765

1
Ovdje su tetiri naziva: «tijelo, um, srce, duh, ~to odgovara trostrukoj podjeli tovjeka
koja se nalazi kod sv. Pavla» (I Sol 5,23, kao i kod Hebr 4, 12), a zatim i kod mnogih Svetih
otaca i Duhovnih utitelja.
2
lzraz, koji valja shvatiti kao da je rijet o bolima prema kojima lsus iii Djevica i sada
trpe i platu zbog ljudskih grijeha.
3
Ps 22,7; valja imati pred otima ovo: u svim ovim «Uvodima» i u ovom svesku titav Ps
22 uratunat je u «mesijanske».
10 Muka
zadavajuci tako mojoj cistoci najvecu od svih muka, pribijajuci

me na drvo i podizuci me kao zaklano janje na mesarske kuke i,
lajuci, za mog umiranja kao copor izgladnjelih vukova koje miris
krvi cini jos okrutnijima.
Optu:Zen, osuden, ubijen. lzdan, zanijekan, prodan . Napusten
cak i od Boga 4 jer su na Meni bili zlocini sto sam ih sam sebi
natovario. Postao sam siromasniji od prosjaka sto ga opljackase
razbojnici, jer mi nisu ostavili cak ni odijelo da pokrijem svoju
pomodrijelu golotinju mucenika . Cak ni poslije smrti nisam bio
posteden od povrijede jedne rane i kleveta neprijatelja. Utopljen
u blato svih vasih grijeha, strovaljen do dna mraka boli, bez
svjetla s Neba, koje bi odgovaralo na moj umiruci pogled, i bez
bo:Zanskog glasa koji bi odgovorio mojem posljednjem zovu.
lzaija navodi razlog tolikoj boli: "Zaista On je nase bolesti
ponio, nase je boli na se uzeo". 5
Nase boli! Da, za vas sam ih nosio! Da vam ih olaksam, da ih
ublazim, da ih ponistim, da biste mi bili vjerni. Ali niste hljeli biti
takvi. I sto sam od toga imao? "Gledali ste na Me kao na
gubavca udarenog od Boga 6" Da, na Meni bijase guba vasih
nebrojenih grijeha, bijase na Meni kao pokornicka haljina, kao
kostrijef; ali kako, kroz onu haljinu koju sam radi vas navukao
preko svoje Svetosti, niste mogli nazrijeti Boga u njegovoj
beskrajnoj ljubavi?
"Za nase grijehe probodose njega, za opacine nase njega
satrijese8 ", rece lzaija koji je svojim prorockim ocima gledao
Sina Covjecjega 9; koji je sav postao jednom modricom da bi
izlijecio modrice ljudi. I kad bi to bile rane samo na mojem tijelu!
Ali ono u cemu ste me najvise ranili, bijahu osjecaj i duh.
4
Vidi biljdku 5, gl. 4.
5
lz 53,4. Protitaj lz 52, 13 i imaj ga pred o~ima za vrijeme ~itanja ovog ~itavog
poglavlja. Vidi jo~ bilj . 3, gl. 42 drugog sveska.
6
lz 53,4.
7
Haljina fa losti i pokore, iii kostrijet, prema Bibliji sastoji se od vrece s kojom se netko
citav pokriva, a privezuje 0 pojasu. Katkad SU tako pokrivali i zivotinje iii oltare. (Post
37,28-35; I Kr21,17-29; II Kr6,24-31; I Ljet 21,1-17; Jud 4,8-16; 8,4-8; 9, 1-1 0,7; Ps 35,11-
14; 69,11-13; lz 3,16-24; Jer 4,5-8; 6,22-26; 48,34-39; 49,1-6; Tuz 3,8-11; Ez 7,15-27; I
Mak 2.1-14; 3,46-54; II Mak 3,13-23; 10,24-26; Mt 11,20-24; Lk 10,13-15 . Kostrijet, dakle,
uvijek dolazi u kontekstu pokore, opisu grijeha, biceva, boli, optuzbe, pro~nje usli~anja.
8
lz 53,5.
9
Vidi bilj. 6 Sv. VII, str. 31.
1. RazliCiti uvodi 11
Od jednog i drugog naciniste i mamac i nisan te ste Me

udarili preko Jude odrekavsi se prijateljstva sto sam vam ga
poklonio; preko Petra koji me se odrekao, kad ste uzmanjkali u
vjernosti koju sam ocekivao od vas; kroz one koji su mi vikali:
"Umri", kad ste uzvratili s nezahvalnoscu na moja dobrocinstva,
nakon sto sam ih ozdravio od tolikih bolesti; udarili ste me
povrijedujuci ljubav, kad ste zadavali bol mojoj Majci; kad ste
grijeseci protiv vjere Mene proglasavali huliteljem Boga, Mene
koji sam se iz revnosti za Bozju stvar predao u ruke covjeku
utjelovljujuci se, trpeci kroz cio zivot i prepustajuci se ljudskoj
okrutnosti, ne izustivsi ni rijeci ni jadikovke. 10
Oovoljno bi bio samo kret ociju da pretvorim u pepeo
tuzitelje, suce i krvnike. Ali dodoh dragovoljno da izvrsim zrtvu i
kao jaganjac, jer bijah Jaganjac Bozji 11 i to sam zauvijek,
prepustio sam se da me povedu da budem lisen svega i ubijen i
da bi moje Tijelo postalo vasim Zivotom.
Kada su me uzdigli vec bijah dotucen neopisivim mukama,
svih naziva. Zapoceo sam umirati u Betlehemu kad ugledah
svjetlo Zemlje tako mucno razlicito Meni koji bijah Zivi s Neba.
Nastavio sam umirati u siromastvu, u progonstvu, u bijegu, u
radu, u nerazumijevanju, u trudu, u izdaji, u otcjepljenju od
zakonitih ljubavi, u mucenjima, u lazima, u hulama. To je covjek
dao Meni koji sam dolazio da ga ponovno sjedinim s Bogom.
Marijo, pogledaj svoga Spasitelja. Nije bijele odjece niti plave
kose. Nije safirnog pogleda kao sto ga poznajes 2 . Njegova je
13
haljina crvena od krvi , poderana i pokrivena necistocom i
pljuvackama. Njegovo je lice oteceno i izobliceno, a pogled mu
je pokriven krvlju i suzama i gleda te kroz veo tih naslaga i kroz
10
(Vidi lz 53,7).
11
(vidi : lz 53,7). Osim toga: lzl 12; Lev 14; i bilj . 6 str. 184 Sv. lll/1. lsus je nazvan
«Jaganjac» u lz 16, I (prema mesijanskom tumatenju sv. Jeronima); Iv 1,29, 36 i Otk harem
30 puta (pogl. 5, 6, 7, 12-15, 17, 19, 21-22). Slika <<.laganjca» je jedna od glavnih u lvanovoj
Kristologiji .
12
Spisateljica ovog Djela, Marija Valtorta, nije samo vlastitom rukom papiru povjerila u
potankostima opis fizi¢kog izgleda lsusa i Marije, njezinih roditelja, pojedinih apostola i
raznih drugih svetaca iii osoba suvremenika Kristovih, nego je na neki 11a¢in nadahnjivala i
vodila prof. Lorenza Ferri, koji je o tome ostavio ilustracije u bojama iii cmo-bijele, koje su
dijelom uv~tene u svaki svezak ovog izdanja.
n (vidi: lz 63, 1-6; Otk 19,11-16).
12 Muka
prasinu sto pritiscu vjede. Moje ruke, vidis Ii to?, sve su vec
jedna rana i ocekuju posljednju ranu.
Gledaj, mali lvane, kao sto me je gledao tvoj brat Ivan. lza
mojih koraka ostaju utisnuti krvavi tragovi. Znoj ispire krv koja
probija iz rana od bicevanja, a koja je jos preostala od agonije u
Vrtu. Rijec izlazi iz isusenih i natucenih usana u bolnom
dahtanju srca koje umire od svakovrsnih muka.
Od sada pa nadalje cesto ces me takva vidjeti. Ja sam Kralj
boli i doCi cu da ti govorim o svojoj boli u mojoj kraljevskoj
odjeci. Slijedi me bez obzira na tvoju agoniju. Znati cu, buduCi
sam Milosrdni, staviti pred tvoje usne otrovane mojom boli, i
mirisavi med vedrijih promatranja. Ali trebas jos vise voljeti ova
. krvava, jer po njima imas tivot i s njima ces dovoditi i druge k
Zivotu. Cjelivaj moju krvavu ruku i bdij razmisljajuci o Meni
Otkupitelju.»
Vidim lsusa onakvim kakvim se sam opisuje . Ove veceri, od 19 sati pa

nadalje, nalazim se u pravoj agoniji (sada je 1, 15 sati, 11. veljace).
Ovog jutra, 11. veljace u 7,30, lsus mi rece :
«Sinoc sam ti htio govoriti samo o sebi koji trpim, jer sam zapoceo
opisivanja i videnja mojih boli. Sinoc je bio uvod. A bila si tako iscrpljena,
prijateljice moja! Ali, prije nego Ii se agonija vrati, trebam te njefoo ukoriti.
Jucer ujutro bila si sebicna. Rekla si Ocu: "Nadajmo se da cu izdrfati jer je
moj napor prevelik". Ne. Njegov je prevelik, jer je tegoban, a nije nadoknaden
blazenstvom da gleda i ima prisutnog lsusa, kao sto ga ti imas prisutnog i s
njegovim svetim Covjestvom . Ne budi nikada sebicna pa ni u najmanjim
stvarima. Jedna ucenica, mali Ivan, treba da je najponiznija i najmilostivija kao
i njezin lsus.
A sada dodi i bu di sa Mn om . "Cvijece se ukazuje ... doslo je vrijeme
14
obrezivanja ... glas se grlicin cuje u nasem kraju .. ." .
I cvijece je niknulo u mlakama Krvi tvoga Krista. Otkupitelj je onaj sto ce
biti odsjecen poput obrezane grane. A g"las grlice, sto zove zarucnicu na njenu
svadbenu gozbu, bolnu i svetu, to je moj glas koji te ljubi.
15
Ustani i dodi, kako to kafo i danasnja Misa. Dodi , promatraj i trpi. To je
16
dar sto ga dajem ljubimcima. «
"Vidi: Pj 1, 12.
15
Tj. 11. veljace, blagdan ukazanja Bl. Dj. Marije Bezgrjefoe u cijem se gradualu
upravo cita: «Ustani, prijateljice moja, lijepa moja, i dodi .. . » redak iz Pj 2,10.
16
Slijede - A 1765- 1800 dogadaji ~to se odnose na Muku naznaceni u bilj. 2 poglavlje
21.
13
2. RAZLICITI UVODI:
11. «DOVOLJNO JE RECI ISTINU DA Bl VAS MRZILI»

1
Govori lsus:
«Moj pogled je citao u srcu Jude lskariota. Nitko ne treba
misliti da Mudrost Bozja nije sposobna shvatiti to srce. Ali kako
sam rekao svojoj Majci, on nas je htio2 . Dvolican, lukav, lakom,
pohotan, kradljivac, i inteligentan, i izobrazen vise od sviju, znao
se sasvim nametnuti. Smion, poravnavao mi je put i onda kada
je bio tefak. Svidalo mu se iznad svega, uzvisivati se i isticati
svoje toboznje mjesto povjerenja kod Mene. Nije bio uslufan po
nagonu ljubavi, nego jedino stoga sto je bio jedan od onih koje
biste vi nazivali 'snalazljivim poslovnim eovjekom'. To mu je
dopustalo i da drzi kesu i da se priblizi zenama. Dvije stvari koje
je, zajedno s trecom: ljudskom karijerom, neobuzdano ljubio.
Cista, Ponizna, Odvojena od zemaljskih bogatstava, nije
mogla ne osjecati jeze od ove zmije 3 . Pa i Ja sam je osjecao. I
jedino Ja i Otac i Duh znamo kakva sam nadvladavanja morao
podnositi da bih ga mogao trpjeti pored sebe. Ali, to cu ti
protumaciti drugom zgodom .
lsto tako nije mi bilo nepoznato neprijateljstvo svecenika,
farizeja, pismoznanaca i saduceja. Bijahu to lukave lisice sto SU
me nastojale gurnuti u svoju jazbinu da bi me rastrgli. Bili su
zedni moje Krvi. I nastojali su mi posvuda postavljati zamke da
bi me uhvatili, da bi imali razloga za optuzbu, da me uklone.
Kroz tri godine trajala je zasjeda i nije se smirila dok nisu saznali
da sam mrtav. One su veceri spavali sretni. Glas njihovog
tuzitelja bio je zauvijek usutkan. Tako su mislili. Ne. Nije jos
usutkan.
2. Pisano 13 . veljace 1944. A. 1813-1818.

1
Odlomak koji slijedi, zajedno s kratkim uvodom osobnog karaktera, donesen je u II.
svesku, dio 2, bilj . 2.
2
U smislu oznacenom vi~e puta u Evandeljima. Vidi : Mt 18, 7; 26,20-25; Mk I 4, 17-21 ;
Lk 17, I; 22,21-23 ; Iv 13.21 -30. Vidi jo~ bilj. 8. pogl. I 06 IV sveska, I dio .
·' Vidi bilj . 6. pogl. 192 VII Svezak i druge biljdke ondje naznacene.
14 Muka
Niti ce ikada biti. Grmi, grmi i proklinje suvremene nesretnike,

njima s/icne. Koliku je bol pretrpjela moja Majka zbog njih! Te
boli Ja ne zaboravljam.
A da je svjetina bila prevrtljiva ne bijase nista nova. Ol'la je
zvijer sto lize ruku krotitelja, aka je naorufana bicem iii aka
pru:Za komad mesa za njezinu glad. Ali dovoljno je da krotitelj
padne i da se ne mo:Ze vise sluziti bicem iii da vise nema plijena
za njezinu glad, da ona nasrne i da ga rastrgne. Dovoljno je reci
istinu i biti dobar, da bi te svjetina zamrzila nakon prvog trenutka
odusevljenja . lstina je prijekor i opomena . Kada se dobrota
lisava bica, nje se vise ne boje oni koji nisu dobri. Otuda
"crucifige" (raspni) nakon sto SU rekli "hosana". Maj zivot Ucitelja
zasicen je tim dvjema rijecima. A posljednja je bila "crucifige".
Hosana je kao udisaj sto ga pjevac uzima da bi imao daha za
jaci glas. Marija je navecer Svetoga Petka ponovno cula u sebi
sva lazljiva hosana, sto postadose urlici smrti za njezino
Stvorenje i to joj je razdiralo srce. I to joj Ja ne zaboravljam.
Ljudska slabost apostola! Kolika! Nosio sam ih na rukama,
da bi ih podigao u Nebo, te stijene koje su tezile k zemlji. Pa i
oni koji sebe nisu gledali kao ministre zemaljskog kralja, kao
Juda lskariot, oni koji nisu mislili kao on, da se uspnu, aka se
pruzi prilika, umjesto Mene na prijestolje, ipak su uvijek hlepili
za slavom. Dosao je dan kad su i moj Ivan i njegov brat iudjeli
za tom slavom 4 , koja vas zasljepljuje kao opsjena i u nebeskim
stvarima. Nije to sveta ce:Znja za Rajem koju hocu da imate,
nego ljudska zelja da vasa svetost bude poznata. I nije samo to,
nego je i gramzivost mjenjaca, lihvara, koji za ono malo ljubavi
iskazane onome kome sam vam rekao da treba dati citave
sebe, vi zahtijevate mjesto njemu s desne u Nebu.
Ne, djeco; Ne! Najprije treba znati piti cijeli kalez sto sam ga
ja pio 5 . Cijeli: svojom ljubavlju koju dajes kao naknadu za
mr:Znju, svojom cistoeom protiv glasova sjetila, svojim junastvom
u kusnjama, svojim zrtvovanjem iz ljubavi prema Bagu i prema
braci. Zatim, kada sve ispunimo sto smo bili du:Zni, jos reci:
4
Protitaj u VII svesku poglavlje 38.
s Vidi svezak VIII, bilj . 13. pogl. 38 i bilj. 14 pogl. 38. ·•
2. Razliciti uvodi 15
"Sluge smo beskorisne" 6 , i zatim ocekivati da vam moj i vas

Otac dodijeli, po svojoj dobroti, mjesto u svome Kraljevstvu.
Treba se lisiti svega sto je ljudsko, kao sto si vidjela Mene lisena
u Pretoriju, i zadf"Zati samo ono sto je neophodno, a to je
postovanje prema Bozjem daru i zivotu, i prema braci kojima
mofomo biti od koristi vise s Neba nego na Zemlji i prepustiti
Bagu da vas odjene haljinom besmrtnosti, ubijeljenoj u Krvi
Janjetovoj. 7
Pokazao sam ti boli sto SU prethodile Muku. Pokazat cu ti i druge. Ma

koliko uvijek bile boli ... za tvoju dusu bio je odmor promatrati ih. Sada dosta.
Budi u miru.»
6
U smislu Lk 17,7- 10.
7
Vidi bilj. 11, pogl. I .
16
3. RAZLICITI UVODI:
111. «TRPIO SAM GLEDAJUCI KAKO TRPI MOJA MAJKA»

1
Govori lsus:
«Nisam zaboravio ni ovu od boli Marije, moje Majke: sto sam
joj morao parati srce dok je iscekivala moje trpljenje, sto sam je
morao gledati kako place. Ja joj zbog toga ne mogu nista
uskratiti. Ona mi je dala sve. Ja njoj dajem sve . Ona je
pretrpjela svu bol. Ja joj dajem svu radost.
Zelio bih, kada mislite na Mariju, da razmisljate o toj njezinoj
agoniji, koja je trajala tridesettri godine, koja je dosla do svog
vrhunca u podnozju Krifa. Ona ju je pretrpjela poradi vas. Za
vas je podnijela izrugivanje svjetine, koja ju je smatrala majkom
ludaka. Za vas prekoravanja rodaka i uglednih ljudi. Za vas moj
postupak po kojem kao da sam se nje odrekao: "Moja Majka i
moja braca jesu oni koji vrse Bozju volju".
A tko ju je vise od Nje vrsio, i to strasnu Volju , koja joj je
nametala mucenja: gledati kako joj ubijaju Sina? 2
Za vas je bio trud da ide za Mnom ovamo i onamo. Za vas su
bile zrtve: od one da napusti svoju kucicu i da se pomijesa sa
svjetinom do one da ostavi svoju uzu domovinu i zamijeni je s
jeruzalemskim metefom. Zbog vas je prihvatila dufoost da bude
u dodiru s onim koji je u srcu snovao izdaju. Za vas bol kad je
slusala kako me optufoju da sam opsjednut od davla, da sam
krivovjernik. Sve, sve za vas.
Vi ne znate koliko sam ljubio svoju Majku . Vi ne razmisljate
koliko je srce Sina Marijina bilo osjetljivo za ljubav. I uvjereni ste
da je moje mucenje bilo cisto fizicko, iii najvise ako mu jos
doda~ete duhovno mucenje: konacno napustanje sa strane
Oca.
3. Pisano 14. ve ljate 1944. A, 1827-1 832.

1
"Diktat" koj i slijedi t ini se da je sastavljen kao ko mentar jedne "vizije" koja prethodi
pod istim datumom (1 4. ve lj ate) 1944-A, 18 19- 1826 - u kojoj j e ski cirana jedna epizoda
koju ce spisate lji ca op~imij e razv iti pi ~uci iznova 21. kolovoza 1946. Takva druga redakcija
j e sadnana u pogl. 172, VI I. sveska. Vidi bilj . 33 u pogl. 6.
2
Tumatenj e Mt 12,46-50; Mk 3,31 -3 5; Lk 8, 19-21 .
3
Vidi bilj. 5. pogl. 4.
Ne, djeco. Ja sam iskusio i ljudska stradanja 4 . Trpio sam

gledajuci kako trpi moja Majka, sto sam je morao dovesti kao
umiljatu janjicu , na muciliste, sto sam joj morao razdirati srce
uzastopnim rastancima: u Nazaretu prije evangeliziranja, u
ovome sto sam vam pokazao5 , a sto prethodi mojoj vec bliskoj
Muci, pa onda kada je vec bila upoznata s Judinom izdajom,
prije Vecere, i u onom okrutnom na Kalvariji.
Trpio sam vidjevsi kako mi se rugaju, kako me mrze,
klevecu, okruzen nezdravim znati:Zeljama, koje se ne razvijaju u
dobro nego, dapace, u zlo. Trpio sam od svih lazi koje sam
morao slusati iii vidjeti kako svrljaju oko mene. Lazi licemjernih
farizeja koji su me nazivali Uciteljem i postavljali pitanja ne zbog
toga sto su vjerovali u moju inteligenciju, nego da bi mi postavili
stupice; lazi onih kojima sam cinio dobro, a koji se okrenuse u
tuzitelje u Sinedriju 6 i Pretoriju 7 ; pa smisljena, dugotrajna,
profinjena Judina laz, koji me je prodao, a nastavio se pretvarati
ucenikom, koji me je prokazao krvnicima znakom ljubavi. Trpio
sam i zbog Petrove lazi, koji je bio zahvacen strahom od ljudi.
Kolike lazi, i toliko odvratne za Mene koji sam lstina!
A koji ih je jos i sada u odnosu na Mene! Ka:Zete da me
ljubite, ali me ne ljubite. lmate moje lme na usnama, a u srcu se
klanjate Sotoni i slijedite zakon koji je protivan mome.
Trpio sam pri pomisli da ce se, i pored neizmjerne vrijednosti
moje Zrtve, Zrtve jednoga Boga, odvec malo njih spasiti 8 . Sve
ka:Zem, imao sam ih pred ocima, sve, koji ce kroz vjekove
Zemlje radije hljeti smrt nego zivot vjecni, cineci moju trtvu
uzaludnom. I s tom spoznajom posao sam u susret smrti.
Vidi, mali lvane, kako su tesko tvoj lsus i njegova Majka trpjeli u svom
dusevnom Ja. I to dugo. Strpljivo, dakle, ako budes morala trpjeti. "Nijedan
ucenik nije veci od ucitelja", Ja sam to rekao.
4
Vidi u II. svesku, d io I, bi lj . 6 na str. 164 i bi lj. 11 , na str. 248.
j U "videnj u" o kome se govori u bi lj. I.
• Vidi bilj . 48. pogl. 222. VII svezak.
7
Rezidencija Pretora iii rimskog Upravitelja u Jeruza lemu . Vid i: Mt 27.27; Mk 15 . 16;
Iv 18,28-33; 19,9; Dj 23,35 (Fil 1, 13).
8
Taj "neznatni " broj ima se shvatiti prema kontekstu, u usporedbi s "neizmjemom
vrijed noseu Zrtve" Si na Bozjega i od nosi se na bi ljesk u u dodatku VI. sveska. Vidi takoder:
Lk 12.32 .
18 Muka
Sutra cu govoriti o bolima duha. Sada se odmaraj. Neka je mir s tobom ."
Govori zatim Marija, odgovarajuci na jednu molitvu, sto mi je izvirala iz
srca, nakon sto sam izmolila ono sto je napisano ispod slike Bezgrjesnog srca :
"Nasa najnjeznija Majko, otkrij nam tajne svoga Bezgrjesnog Srca. Ucini da
Tvoja preslatka i cista zraka prodre u nasa srca i preobrazi ih i pripravi na
bofanske posjete Duha Svetoga". Ja sam nadodala: "Da, Majko lsusova i
moja, otkrij mi tajne svoga srca i pripravi moje svojim svjetlom".
A Ona: "Unijela sam te u svoje Srce, cije sam ti radosti i suze dala
upoznati. Prosla sam ti kroz srce zrakom svoje ljubavi da te osposobim za
razumijevanja glasa moga Sina i svjetla Bofanskog Duha. Jer bez Paraklitova
{Utjesiteljeva) svjetla , mrak i muk ostaju u srcima .
9
I uvijek je Duh, cija sam ja Zarucnica, koji daje da razumijete lstinu i koji
vas posvecuje Bogu. Otac, Sin, Duh Sveti moraju biti u vasim srcima da
uzmognete shvatiti tajne Boga u njegovim trostrukim ocitovanjima Moci,
Otkupljenja, Ljubavi. Otac je uvijek, u svojim pravim sinovima, prisutan svojom
Dobrotom, Sin svojom Naukom, Duh svojim Svjetlom, jer bez Njega nema
posvecenja, a rijec moga lsusa je posvecenje, dopusteno voljom Oca koji nas
ljubi".
9
Vidi u VIII svesku bilj. 8. pogl. 17 i bilj . 31 pogl. 28, te bilj . 6 i 7 pogl. 47 i bilj. 8
pogl. 47. Osim toga, takvo je mi~ljenje lijepo izraleno u drevnoj i klasitnoj rimskoj molitvi
koja se nalazi u Misalu, u srijedu na Duhovske kvatre: "Mentes nostras, quaesumus,
Domine, Paraclitus, qui a te procedit, illumine!, et inducat in omnem, sicut tuus promisit
Filius, veritatem".
19
4. RAZLICITI UVODI:
IV. «JA BIJAH, JESAM, SIN BOZJI,

ALI BIJAH TAKODER I SIN GOVJEGJI.»
Govori lsus:
«U cetvrtak navecer ti si promatrala trpljenje moga duhovnog
umiranja. Vidjela si svoga lsusa, klonulog kao covjeka koji je
zadobio smrtni udarac, koji osjeca kako mu zivot nestaje kroz
rane sto ga usmrcuju iii kao stvorenje nadvladano dusevnim
potresom, koji je jaCi od njegovih snaga . Vidjela si kako su
stupnjevi tog potresa rasli i kako su dosli do vrhunca u izljevu
krvi izazvanom poremecenjem krvotoka, cemu je uzrok bilo
naprezanje da sebe svladam i da se oduprem teretu koji se na
me srucio.
Ja b~ah, jesam, Sin Svevisnjega Boga. Ali bijah takoder i Sin
covjecji . Hocu da s ovih stranica jasno izbija ta moja dvostruka
narav, jednako potpuna i savrsena.
0 mome Bofanstvu svjedoci vam moja rijec, koja ima
naglaske sto ih samo jedan Bog mofo imati. 0 mom Covjestvu
svjedoce potrebe, nagnuca (strasti 2), patnje koje vam
predstavljam i koje sam propatio u svom tijelu, u tijelu pravog
Covjeka, koje sam ponudio kao uzorak vasem eovjestvu, kao
sto vam duh poucavam svojom naukom, naukom pravoga
Boga.
Po rastvarajucem djelovanju "vaseg" nesavrsenog covjestva,
tijekom vjekova moje je presveto Bofanstvo kao i moje
najsavrsenije Covjestvo u vasim tumacenjima, jedno i drugo,
izislo umanjeno, nagrdeno. Maje ste Covjestvo ucinili
nestvarnim, ucinili ste ga necovjecnim kao sto ste umanjili moj
bofanski lik, nijecuci ga dobrim dijelom u onome sto vam nije
bilo po volji priznati iii sto niste vise mogli prepoznati i vasim
4. Pisano 15 . veljate, 1944, A. 1832-1848.

1
Vidi bilj. 6 na sir. 31, Sv. VII .
2
Vidi bilj. 6 na sir. 164 i bilj . 11 na sir. 248 Sv. II/I ; u VII . svesku: bilj. 5 pogl. 224 i u
VIII svesku : bilj . 24 pogl. 28 i bilj . 33 pogl. 28.
20 Muka
duhovima oslabljenima, i usahlima od poroka i bezbostva, od

humanizma, od racionalizma.
Ja dolazim, u ovom tragicnom trenutku, predznaku sveopcih
nesreca, dolazim da osvjezim u vasoj pameti moj dvostruki lik
Boga i Covjeka, da biste ga upoznali onakvog kakav on jest, da
biste Ga prepoznali nakon tolikog mracnjastva s kojim ste ga
skrili vasim duhovima, da biste ga ljubili i k Njemu se vratili i da
se po Njemu spasite. To je lik vasega Spasitelja, i tko ga bude
upoznao i uzljubio spasit 6e se.
Ovih sam ti dana dao spoznati moje fizicke muke. One su
mucile moje Covjestvo. Dao sam ti spoznati moje moraine
patnje koje su povezane , isprepletene, zdruZ:ene s patnjama
moje Majke, onako kao sto su nerazmrsive lijane ekvatorijalnih
prasuma, koje se ne mogu odvojiti da bi se odsjekla jedna
jedina nego ih se mora presjeci jednim udarcem sjekire da bi se
otvorio prolaz, unistavajuci ih zajedno; onako kao sto su vene u
jednom tijelu, od kojih se ne moZ:e jedna lisiti krvi , jer ih ispunja
jedna te ista tekucina, onako, jos bolje, onako kao sto se ne
moZ:e sprijeciti da u stvorenje, sto se oblikuje u majcinom krilu,
ne ude smrt ako majka umre, jer je zivot, toplina, hrana, krv
majke ono sto osjetnim ritmom po kucaju majcina srca prodire
kroz nutarnje membrane, do onoga sto 6e se roditi i puni ga da
zivi.
Ona, oh! Ona, cista moja Majka, nosila me je ne samo kroz
devet mjeseci, kao sto svaka :Zena nosi plod covjeka, nego za
vrijeme citavog zivota. Nasa su srca bila sjedinjena duhovnim
nitima i kucala su uvijek zajedno i nije bilo majcine suze koja ne
bi oblila moje srce svojom slanocom, a nije tu bilo ni mojeg
unutarnjeg jecaja koji ne bi odjeknuo u Njoj i probudio njezinu
bol . ·
Vi Z:alite majku sina koji je predodreden da umre poradi
neizljeCive bolesti, majku osudenika osudena na muke od
strogog ljudskog suda. Ali, pomislite na ovu moju Majku, koja je
od casa kada me je zacela, drhtala pri pomisli da sam bio
Osudenik, na ovu Majku koja je dajuci mi prvi cjelov na njeZ:no i
ruzicasto tijelo novorodenceta, osjetila buduce rane svoga
Stvorenja; na ovu Majku koja bi deset, sto, tisuca puta dala svoj
zivot da me sprijeci da postanem Covjek3 i da stignem do

trenutka Zrtvovanja; na ovu Majku koja je znala i koja je morala
zeljeti taj strasan cas da bi prihvatila volju Gospodinovu, radi
slave Gospodnje, iz ljubavi prema Covjecanstvu.
Ne, nije bilo duze agonije, i koja bi zavrsila u jos vecoj boli,
od agonije moje Majke.
A nije bilo vece i savrsenije boli od moje. Bijah Jedno s
Ocem. On me je od vjecnosti ljubio kako samo Bog mofo ljubiti.
Uzivao je u Meni i u Meni nasao svoju bofansku radost. I Ja
sam njega ljubio kako to moze samo Bog ljubiti i nasao sam u
jedinstvu s Njim svoju bofansku radost. Neizrecivi odnosi, koji
vezu od vjecnosti Oca sa Sinom, ne mogu biti protumaceni cak
ni mojom Rijecju, jer, iako je ona savrsena, vasa inteligencija to
nije, te ne mozete ni shvatiti ni spoznati tko je Bog, dok ne
budete s Njim u Nebu.
Ja sam, dakle, osjecao kako iz casa u cas raste strogost
Oceva prema Meni, poput vode sto se uzdifo i pritisce branu .
la svjedocanstvo protiv ljudi-zivotinja, koji nisu htjeli shvatiti tko
sam Ja, On je za vrijeme moga javnoga zivota tri puta otvorio
Nebo: na Jordanu, na Taboru i u Jeruzalemu uoci Muke4 . Ali, to
je ucinio radi ljudi, a ne da bi Meni dao olaksanje. Ja sam vec
tada bio Onaj koji ispasta.
Mnogo puta, Marijo, Bog daje ljudima upoznati nekog
njegovog slugu da bi oni bili time potreseni i privuceni po njemu,
k Njemu, ali to se dogada i preko boli tog sluge. Jeduci gorak
kruh strogosti Botje, on placa od svoga uljehe i spasenje brace.
Zar nije istina? Zrtve ispastanja poznaju Boiju strogost. Zatim
dolazi slava. Ali nakon sto je Pravda umirena. Nije to kao po
mojoj ljubavi, koja svojim zrtvama daje svoje poljupce. Ja sam
lsus, Ja sam Otkupitelj, Onaj koji je trpio i zna, po osobnom
iskustvu, kakva je to bol kada te Bog sa strogoscu gleda i kada
3
To jest: "na ovu Majku koja bi (govoreci ljudski i obaziruci se samo na svoj materinski
nagon) dala i tisueu puta svoj zivot samo da me sprijeci da postanem covjek (odrastao
fovjek)" , kao ~to proizlazi iz onoga ~to neposredno slijedi. Vidi tocku na koju se poziva bilj .
16. pogl. 6.
• Misli se na cinjenice ~to ih navode Evandelja: Mt 3, 13-17; Mk 1,9- 11 ; Lk 3,21-22 za
Jordan ; Mt 17, 1-8; Mk 9,2-8; Lk 9,28-36; 2 Pt I, 16-8 za Preobratenje; Iv 12,20-30 za Muku.
22 Muka
te On napusti, a sam nikada nisam strog, i ne napustam nikada.

Jednako se zrtvujem, ali u pofaru ljubavi.
Sto se vise cas ispastanja priblifavao, to vise sam osjecao
kako se Otac udaljuje 5 . Moje se covjestvo, sve vise osjecalo
s Ovo djelo cesto govori o Boijem napustanju (Abbandono divino) §to su ga iskusili
lsus i Djevica, majka i sudionica Otkupiteljeve sudbine. Mjesta u kojima se o tome govori,
posebno u ovom svesku, ali i u dmgima, ima ih stotinjak, i valja ih promatrati povezano i
imati ih sve jednako prisutne, jer se objafojavaju i tumace naizmjenicno, i tako daju pocetak
za jasno, sigumo i toe no tumacenje.
Postupajuci po toj metodi, neospomo znanstvenoj , dolazi se do slijedecih osnovnih
tocaka:
I. Yjecni Otac nikada nije stvamo napustio svoga Sina;
2. Bo:Zanstvo Sina Bozjega nikada nije za zbilja napustilo svoje preuzeto Presveto
Covjestvo;
3. Duh Sveti nije se nikada stvamo udaljio od Sina Bozjega fovjekom postala, ali
4. Poslan od Oca, Sin Bozji, tjeran beskrajnom ljubavlju prema nama, postao je
Covjekom, nasom glavom. poistovjeeujuci se s nama (Mt I 0,40; 18,5; 25,31-46; Dj 9, 1-9)
preuzevsi na sebe, kao da bi bili njegovi, nase grijehe (l z 52, I 3; 53.12: I Pt 2,21-25).
postavsi za nas «grijeh>>. prema snafoom Pavlovom izrazu (2 Kor 5,21; Gal 3,13-14)
usredotocujuci u sebi svu duhovnu, dusevnu i fizicku patnju i kaznu prouzrocenu i zas luzen u
grijehom, svim i pojedinim grijesima citavog covjecanstva kroz vjekove; i zbog toga
5. premda Otac, Sin, Duh Sveti nisu napustili srvarno presveto lsusovo Covje§tvo, lsus
je, ukoliko je covjek. iskusio u dubini du§e i osjetno bo:Zansko Napustanje, osjecao se
napustenim, trpio je kao da je zaista napu§ten, iakusio je kaznu koja je odredena onome koji
hoce i zaslu:Zuje bo:Zansko napu§tanje;
6. i u ovim gustim duhovnim i osjecajnim tminama, cije su kozmicke tmine bile slika i
mozda ucinak, Sotona je odrtao obecanje dace se vratiti da ku§a Spasitelja svijeta (usp. Lk
4, 13) i napao ga je, prema ovom Djelu i vrlo vjerojatno, s najstrasnijom napasti : napascu
ocaja ... ;
7. kojoj Se ISUS UpOtnO odupro (kao StO jc VeC UCinio LI pustinji, LI OdnOSU na OStale
davolske nasrtaje) i koju nije prihvatio, vec ju je odbacio i pobijedio, ali nakon sto je okusio
svu njezinu beskrajnu gorcinu zbog nas: da ne bi Crkva, fovjeeanstvo, i pojedini njcgovi
clanovi u svojim neizbjefoim napastima i kusnjama, pa i najfoscim i neprestanim,
dukvnim, moralnim, fizickim, podlegli, nego da bi pobijedili za vlastito uzdizanje i
spasenje; sto vise
8. prema ovom Djelu, upravo je neizmjema gorcina sto ju je iskusio poradi
Napustenosti od Oca (u vec recenom smislu) a ne ljuta fi zicka patnja od Raspinjanja bila
razlog sto je propalo Srce lsusovo , te je stoga umro od holi sto se osjecao napusten od Oca
kojeg jc nei zmjemo ljubio i jer se osjecao unisten Grijehom koji mu je bio beskrajno oduran.
9. Gospa Presveta, prema ovom Djelu, bila je poslije lsusa is Njime prva. vremenski i
po intenzitetu, u sudjelovanju Spasiteljeve sudbine (Kol 1,24), a takoder sto sc tice iskustva
Oc'evog Napu.franja, na cemu je isto tako radio Sotona da bi je doveo do ocaja s obzirom na
Uskrsnuce Sinovljevo: napast vrlo ostra i strasna, intimna i osjetna, nad kojom je Marija
slavila pobjedu, herojski sudjelujuci s Bogom skrivenim ali djelujucim, ojacana
tajanstvenom blizinom svog Jedinorodenca i prorocanstvima Njegovim i svetih Proroka
(bilj. 3 na str. 238, II. sv.).
l 0 . Sama Spisateljica ovog Djela, Marija Yaltorta, vise puta tvrdi na tisueama svojih
stranica, da je iskusila slicno ocevo Napustanje: i tvrdi da je u tom takav ufasan osjei:aj koji
mofo prouzrociti smrt iii ludilo onoga koji ga dozivi.
odvojeno od Oca, osjecalo sve manje podrzavano od Bozjeg

Bo:Zanstva. I trpio sam poradi toga na sve nacine.
Odvajanje od Boga nosi sa sobom strah, nosi sa sobom
navezanost na zivot, nosi sa sobom klonulost, umor, dosadu.
Cim je ono dublje tim su jace i ove njegove posljedice. Kada je
potpuno, donosi ocaj. I sto ga netko, po Bozjoj odluci, vise iskusi
a da to nije zasluzio, to vise zbog toga trpi, jer zivi duh osjeca
kako je odsjecen od Boga kako to osjeca i zivo tijelo kada mu se
odsijece ud. To je bolna zapanjenost i klonulost, i tko toga nije
okusio ne shvaca. Morao sam sve upoznati da bih se mogao u
svemu zauzimati pred Ocem za vas. I vase ocaje. Oh, Ja sam
to iskusio sto znaci reci: "Sam sam. Svi su me izdali, ostavili.
Cak i Otac, cak mi ni Bog vise ne poma:Ze".
I poradi toga Ja cinim tajanstvena cudesa milosti u
siromasnim srcima koje ocaj ugnjetava i traiim od svojih
ljubimaca da piju iz moga kaleia tako gorkog po iskustvu, da ne
bi oni, sto se potapljaju u moru ocajanja, odbili krii sto ga nudim
kao sidro i kao spasenje, nego da bi ga prigrlili i da ih Ja mogu
dovesti u blaienu luku gdje iivi samo mir.
Jedino Ja znam da Ii mi je u Cetvrtak navecer bio potreban
Otac. Bio sam duh koji je vec u smrtnoj borbi radi napora sto
sam morao nadvladati dvije najvece boli covjeka: oprostiti se od
11. Mistici i iskusni duhovni vode cesto govore o slicnim intimnim i vrlo o§trim
patnjama, bilo da ih opisuju, bilo da su ih sami iskusili: i Svecenici predani dugoj i zauzetoj
sluzbi medu napacenim osobama, mucenim ljutim duhovnim i moralnim ku§njama i
ojadenim trajnim iii utasnim bolestima, ustanovljuju i potvrduju da patnici, a posebno oni
koji su tdko i vrlo dugo vremena kufani, doiivljavaju svi slicno botansko Napu§tanje («Cak
me je i Gospodin napustio», katu): Misticno Tijelo Kristovo, misticni udovi Otkupitelja
postav~i sudionicima sudbine Glave, postado§e slicniji Glavi, nesavr~eno, ali istinito
ogledalo, u kojemu se odrazuje i u kojemu je moguce nazrijeti Ocevo Napu~tanje. vrhunac
svih patnji ~to ih je Otkupitelj podnio za nas .
12. Ovo Djelo, na koncu, u potpunom skladu s Bofanskom Objavom, prihvaea, da je u
pregorkom Kalefo Muke Gospodinove bi la tu jedna kap, samo jedna kap utjehe: a ta jer, da
je ispunio i to sve do dna, presvetu volju Otevu (Iv 3,34). Zato, u ovom se Djelu uzalud trati
da je lsus umro od radosti, od prevelike radosti, vicuci od velike radosti; kao i da se je Krist
na Krifo samo ogranicio da zapocne (intonira) 22. psalam koji zapocinje rijecima: «Bok
moj , Boie moj , za~to si me napustio'!», ali se zavr§ava izrazima pobjede i proslave. Ovo
Djelo ne poznaje ova dva tumacenja koja, kao §to se moze izvesti iz onoga §to je receno,
~ine od lsusa misticnu Glavu potpuno razlicitu od njegovog misticnog Tijela, razbijajuci
tako, iii mnogo riskirajuci da se razbije to tajanstveno ali stvamo jedinstvo izmedu Glave i
Tijela. u vezi s cim je Sveti Pavao, nadahnut Duhom istine i ljubavi, uzviknuo: «Yi ste svi
jedna osoba (U grckom tekstu se cita eis, a ne en) u lsusu Kristu» (Gal 3,28; vidi i 2, 19-20).
24 Muka
najljubeznije Majke i biti u blizini nevjernog prijatelja. Bijahu to

dvije rane koje su mi sagorijevale srce. Jedna svojim placem ,
druga svojom mrznjom.
Morao sam lomiti svoj kruh sa svojim Kajinom. Morao sam
govoriti s njim kao prijateljem da ga ne optuzim pred drugima ,
za cije nasilje nisam bio siguran , i da sprijecim zlocin, uostalom
beskoristan , jer je sve ve6 bilo oznaceno u velikoj knjizi zivota 6 : i
moja sveta smrt i samoubojstvo Judino. Uzaludne bi bile druge
smrti ne odabrane od Boga. Nikakva druga krv nije trebala biti
prolivena osim moje, i nije bi/a prolivena. Konopac je ugusio
onaj zivot zatvorivsi u necistoj vreci izdajnikova tijela njegovu
necistu krv prodanu Sotoni, krv koja se nije smjela, pavsi na
zemlju, pomijesati s najciscom krvi Nevinoga.
Te dvije rane bile bi dovoljne da Mi prouzroce smrtnu muku u
mojemu Ja . Ali Ja bijah lspastac, Zrtva , Jaganjac. Jaganjac,
prije nego sto je zrtvovan, poznaje ufareni zig , poznaje udarce,
poznaje lisavanje od svega , poznaje prodaju mesaru . Samo na
koncu poznaje hladnocu nofa, koje prodire u grlo, reze zile i
ubija . Najprije mora ostaviti sve : pasnjak gdje je rastao, majku
na cijim se je grudima hranio i grijao, drugove s kojima je zivio .
Sve. Ja sam okusio to sve: Ja, Jaganjac Boiji.
Zbog toga je dosao Sotona , dok se Otac povlacio u Nebesa 7 .
Bijase vec dosao na pocetku mojeg poslanja da me napastuje
ne bi Ii me odvratio od njega. Sada se vracao. Bijase to njegov
cas . Gas sotonskog vrzinog kola .
Mnostva i mnostva demona bijahu one no6i na Zemlji da bi
priveli kraju zavodenje srdaca i da ih pripreme da sutra zatraze
ubojstvo Krista. Svaki je clan Velikog Vijeca imao svoga, i Herod
svoga , i Pilat svoga , i svaki pojedini Zidov koji je na sebe
zazivao moju .krv - svoga. Pa i apostoli su pored sebe imali
napasnika, koji ih je uspavljivao dok sam Ja bio onemocao, koji
ih je pripravljao na kukavicluk. Pogledajte mo6 cistoce! Ivan,
cisti, prvi medu svima se oslobodio od sotonskih pandfa i
odmah se povratio k svom lsusu, shvatio ga u njegovoj
neizrazenoj zelji i doveo mi Mariju.
6
Vidi : bi lj . 8, na str. 12 1, Sv. IV/ I.
7
V idi : prethodn u bilj. 5.
Ali Juda je imao Lucifera i Ja sam imao Lucifera. On u srcu,

Ja uz bok. Bili smo dva glavna lica tragedije i Sotona se osobno
pozabavio s nama. Nakon sto je Judu doveo do tocke da vise
nije mogao natrag, okrenuo se k Meni.
Savrsenom lukavoscu i domisljatoscu predstavio mi je
tjelesna mucenja s nenadmasivom tocnoscu . I u pustinji je bio
zapoceo s tijelom. Pobijedio sam ga moleci. Duh je nadvladao
ljelesni strah.
Predstavio mi je tada beskorisnost moje smrti, korisnost
zivljenja za Mene samoga, bez zauzimanja za nezahvalne ljude.
Zivjeti bogat, sretan, ljubljen ... Zivjeti za svoju Majku, da ne bi
trpjela .. . Zivjeti da dugim apostolatom donesem Boga tolikim
ljudima , koji bi me - ako vec sutra umrem - zaboravili; kad bi,
medutim, bio Uciteljem ne kroz tri godine vec kroz desetljeca,
svrsilo bi s time da bi se ljudi suzivjeli s mojom naukom. Njegovi
andeli bi mi pomogli da zavedem ljude. Zar nisam vidio kako
andeli Bozji nisu pritekli da mi pomognu? Poslije, Bog bi mi
oprostio vidjevsi zetve vjernika koje bih mu donio. Takoder i u
pustinji me navodio da Boga kusam nerazboritoscu. Pobijedih
ga molitvom . Duh je nadvladao moralnu napast.
Predstavio mi je napustanje od Boga 8 . On, Otac, ne ljubi me
vise. Bijah natovaren grijesima svijeta. Bio sam mu odvratan .
On je odsutan , ostavlja me sama. Prepustio me izrugivanju
bijesnog mnostva. I nije mi udijelio ni svoju bozansku utjehu .
Sam, sam, sam. U tom casu tu je jedini Sotona uz Krista. Bog i
ljudi su odsutni jer me nisu ljubili. Mrzili su me iii su bili
indiferentni. Ja sam molio da svojom molitvom prekrijem
sotonske rijeci. Ali molitva vise nije uzlazila k Bogu . Ponovno je
padala na Me kao stijene kamenovanja i gnjecila Me svojom
gomilom . Molitva , koja je za Me uvijek bila dragost i njefoost
prema Ocu, glas koji je uzlazio i na koji je odgovaralo milovanje
i ocinska rijec, bijase sada mrtva, teska, uzalud upravljena
prema zatvorenim Nebesima.
Tada sam osjetio gorcinu s dna kalefa . Okus ocaja. Bas to je
htio Sotona. Dovesti me do ocaja da bi Me ucinio robom.
Pobijedio sam ocaj i pobijedih ga samim svojim snagama, jer
"V idi: prethodnu bilj. 5.

26 Muka
sam ga htio pobijediti. Samim svojim covjecjim snagama. Tada

bijah samo Covjek. I to covjek kojeg vise Bog ne pomaie.
Kada Bog pomaie, lako je tada podignuti i svijet i nositi ga

kao djecju igracku. Ali kada Bog vise ne pomaie, i teret jednog
cvijeta je tegotan.
Pobijedio sam oca1 1 njegovog zacetnika Sotonu, da bih

sluiio Bogu i vama i da bih vam dao tivot. Ali sam upoznao
Smrt. Ne tek fizicku smrt raspetoga - ona je bi/a manje okrutna
- nego potpunu, svjesnu smrt borca koji pada nakon sto je
trijumfirao slomljenim srcem i krvlju koja se lijevala u traumi
jednog napora koji je bio veci od moguceg. I znojio sam se
krvlju . Znojio sam se krvlju da bih bio vjeran volji Boijoj.
Evo zasto mi je andeo moje boli pred oci iznio nadu svih
spasenih po mojoj irtvi kao lijek za moje umiranje. Vasa imena!
Svako mi je bilo jedna kap lijeka ustrcana u zile da im se povrati
i ton i funkcija, svako mi je bilo zivot koji se vraca, svjetlost koja
se vraca, snaga koja se vraca . U mojim necovjecjim mukama,
da ne bih urlikao svoju bot, bot Covjeka, da ne bih ocajavao nad
Bogom i da ne bih rekao da je odvise strog i nepravedan prema
svojoj trtvi, Ja sam sebi ponavljao vasa imena, Ja sam vas
gledao. Ja sam vas vec blagoslivljao. Odonda sam vas nosio u
srcu. I kad je za vas dosao vas cas da budete na zemlji, Ja sam
se nadvijao s Nebesa da pratim vas dolazak, klicuci od radosti
na pomisao da se novi cvijet ljubavi radio na svijetu i da ce
zivjeti za Me.
Oh! Blagoslovljeni moji! Utjeha Krista umirucega! Majka ,

Ucenik, samilosne Zene bijahu oko Mene pri mojoj smrti, ali
takoder i vi tu bijaste. Maje umiruce oci, zajedno s izmucenim
licem moje Majke, gledahu i vasa ljubezna lica i tako su se
zatvorile, blazene sto se zatvaraju jer su vas spasile, o vi koji
zasluzujete Zrtvu jednog Boga .»
27
5. RAZLICITI UVODI:
V. «NIKADA NE RAZMISLJATE
KOLIKO STE ME STAJALI»
Govori lsus:
«Sada si vec upoznala sve boli koje su prethodile Muku u
pravom smislu . Sada cu ti dati upoznati boli Muke na djelu. One
boli koje najvise diraju vasu pamet kad o njima razmisljate. Ali vi
o njima vrlo malo razmisljate. Odvise malo. Ne razmisljate koliko
ste me stajali i kakvom je mukom postignuto vase spasenje.
Vi koji jadikujete zbog jedne ogrebotine, zbog udarca o koju
brid, zbog glavobolje, ne mislite da sam Ja sav bio jedna rana,
da su ove rane bile zatrovane od mnogih stvari, da su same
stvari sluzile da muce svoga Stvoritelja, jer su mucile vec
mucenoga Boga - Sina, bez obzira na Onoga koji ih je kao Otac
Stvorenoga bio oblikovao .
Ali nisu stvari bile krive . Krivac bijase i jos uvijek je covjek.
Krivac, od dana kada je poslusao Sotonu u Raju zemaljskom.
Sve do tog trenutka stvorene stvari nisu imale ni trnja, ni otrova,
ni okrutnosti za eovjeka, odabrano stvorenje. Bog je toga
eovjeka, stvorenog na svoju sliku i priliku, ucinio kraljem, i u
svojoj ocinskoj ljubavi nije htio da one budu zamka eovjeku.
Sotona je postavio zasjedu . Najprije u srcu covjeka . Zatim mu je
ona, s kaznom za gr~eh, rodila muke i trnje .
1
I evo Ja: Covjek , morao sam trpjeti i za stvari i od stvari

osim sto sam trpio od osoba. Ove su me vrijedale i zlostavljale,
one su im sluzile kao oruzje.
Ruka, koju je Bog nacinio covjeku da bi se razlikovao od
divljih zivotinja , ruka kojom se je, kako ga je Bog bio naucio,
imao sluziti , ruka koju je Bog stavio u vezu s umom ucinivsi je
izvrsiteljicom naredaba uma, taj vas ud tako savrsen, koji je
jedino trebao milovati Sina Bozjega od kojega je primao samo
milovanja i ozdravljenje ako bijase bolestan , pobunio se protiv
5. Pisano 16. veljate 1944. A, 1849- 1854.

1
Vid i: Post 3.
2
Covjek: 02. Bogo-Covjek, nov i Adam.
28 Muka
Sina Bozjega i udarao ga zausnicama i pesnicama, naorufao se

bicevima, ucinio se klijestima da cupa kosu i bradu, i cekicem
da zabija cavle.
Noge covjeka, koje su jedino morale revno trcati da se
klanjaju Sinu Bozjemu, bile su brze da me dodu uhvatiti, da me
guraju i vuku po putevima k mojim krvnicima, da me udaraju,
kako nije dopusteno postupati ni s tvrdoglavim mulom.
Usta covjekova, koja bi se trebala sluziti rijecju, rijecju koja
je, izmedu svih stvorenih zivih bica dana jedino covjeku kao dar,
da bi hvalio i blagoslivljao Sina Bozjega, ispunila su se
psovkama i lazima, i izbacivala ih zajedno sa svojom slinom na
moju osobu. Covjecja pamet, koja je dokaz njegovog nebeskog
porijekla , izmorila je samu sebe izmisljajuci mucenja rafinirane
izostrenosti. Covjek, citav covjek se sluzio samim sobom, sa
svim svojim udovima da muci Sina Bozjega.
I dozvao je u pomoc zemlju, i sve stvari na njoj da me muce.
Od kamenja iz potoka nacinio je tanad da me ranjavaju, grane
drveca pretvorio je u batine da me njima tuku, od isukanog
konoplja nacinio je omce da me vuku rezuci moje tijelo, od trnja
krunu od buduceg ognja na moju umornu glavu, od minerala ljuti
bic, od trske orude za mucenje, od ulicnog kamenja zamke za
teturajuce noge Onoga koji je uzlazio, umiruci, da umre razapet.
A zemaljskim stvarima pridruzile su se nebeske stvari.
Hladnoca zore za moje tijelo vec iscrpljeno od smrtne borbe u
vrtu, vjetar, koji je drazio rane, sunce koje je povecavalo far i
groznicu i donosilo muhe i prasinu, i zasljepljivalo umorne oCi
kojima zarobljene ruke nisu mogle praviti zaklona.
Nebeskim stvarima pridruzila su se i vlakna udijeljena
covjeku da pokrije svoju golotinju: po kozi koja je postala bicem,
po vunenoj odjeci koja se lijepi na rane otvorene bicevima i koja
zadaje bol trljanjem i razdiranjem pri svakom pokretu.
Sve, sve, sve je sluzilo za mucenje Bozjega Sina . Njemu , po
kome su sve stvari stvorene 3 , u casu u kojem je bio Zrtva Bogu
prinesena, sve su stvari bile neprijateljske. Tvoj lsus, Marijo, nije
imao utjehe ni u jednoj stvari. Poput uzljucenih zmija otrovnica
sve se okrenulo da mi razdire tijelo i da poveca patnju .
3
Osim Iv 1, 1-5, vidi i Kol 1,15-20 i Hebr 1,1-3.
To biste trebali misliti kada trpite i usporedujuci vase
nesavrsenosti s mojim savrsenostima i moju bol s vasom i
priznati da vas Otac ljubi kako nije ljubio Mene u onom casu 4 , i
ljubiti Ga zato cijelim svojim bicem, kao sto sam Ga Ja ljubio
unatoc njegove strogosti. »
4
Vidi bilj. 5, pogl. 4.
30
6. OPROSTAJ OD LAZARA
Oprostaj od Lazara
lsus je u Betaniji. Vecer je. Blaga travanjska vecer. Kroz

prostrane prozore iz dvorane za gozbe vidi se Lazarov perivoj
sav u cvijecu, a dalje vocnjak sav nalik oblaku od laganih latica.
Miris mladog zelenila, slatke nagorkosti plodonosnih cvjetova,
ulazeci s blagim vecernjim vjetrom od kojega se lagano talasaju
zastori na vratima i drscu plamicci sredisnjeg svijecnjaka, mijesa
se s ostrim mirisom tuberoza, durdica, jasmina, koje su
pomijesane u rijetkoj esenciji, preostatku balzama kojim je
Marija Magdalena namirisala svog lsusa, kojemu je kosa od tog
pomazanja tamnija ...
U dvorani su jos Simun, Petar, Matej i Bartolomej. Ostalih
nema, kao da su vec izisli da izvrse zadatke.
lsus je ustao od stola i promatra neki svitak pergamene sto
mu ga je Lazar pokazao. Marija Magdalena obilazi po dvorani ...
slicna leptiru kojeg privlaci svjetlo. Ne zna drugo do oblijetati
oko svog lsusa. Marta nadgleda sluge koji odnose sjajno
dragocjeno posude, rastrkano po stolu.
lsus stavlja svitak na visoki priborni ormar ukrasen intarzijom
od slonove kosti u crnini poliranog drveta i kaze: «Lazare, izadi
van. Moram s tobom razgovarati.»
«Odmah, Gospodine» i Lazar ustade sa svoje stolice pored
prozora i pode za lsusom u perivoj u kome se posljednje svjetlo
dana mijesa s prvim prejasnim mjesecevim sjajem .
1
1sus ide uputivsi se dalje od perivoja, tamo gdje je grob, sto
bi Lazarov, a koji se sada ukazuje s velikim obrubom od ruZa
koje su sve u cvatu nad njegovim praznim otvorom. Gore nad
njim, na stijeni blago nagnutoj, uklesano je: «Lazare, izadi van!»
lsus se tamo zaustavlja . Kuca se vise ne vidi, buduci je skrivena
iza drveca i ograda. Tu je potpuna tisina i potpuna samoca .
6. Napisano 2. ofojka 1945. A, 11278-11402.

1
Prema uputi stavljenoj na svr§etku poglavlja 47. VIII sveska, ovo bi poglavlje moralo
po~eti ovdje. U stvari, odlomak koji prethodi, samo ponavlja, otprilike, zavr§ni dio onoga.
6. Oprostaj od Lazara 31
«Lazare, prijatelju moj» pita lsus ostajuci stojecki, sucelice

svome prijatelju, uporno ga gledajuCi sa sjenkom smijeska na
lieu jako omrsavljenom i blijedom vise nego obicno. «Lazare,
prijatelju moj, znas Ii ti tko sam Ja?»
«Ti? Pa Ti si lsus iz Nazareta, slatki moj lsus, moj sveti lsus,
moj mocni lsus!»
«To sam za tebe . Ali sto sam Ja za svijet?»
«Ti si Mesija lzraelov. »
«I jos?»
«Ti si Obecani, Ocekivani 2 • •• Ali sto me to pitas? Zar
sumnjas u moju vjeru?»
«Ne, Lazare . Ali Ja ti zelim povjeriti jednu istinu. Nitko, osim
moje Majke i jednoga od mojih, tone zna. Moja Majka, Ona sve
zna. Jedan jer je sudionik u toj stvari. Ostalima sam, kroz ove tri
godine sto su sa mnom, rekao to mnogo i mnogo puta. Ali
njihova ljubav je postala 'nepente' 3 i brana navijestenoj istini.
Nisu mogli sve shvatiti ... I dobro je sto nisu sve shvatili, inace,
da bi sprijecili zlocin, radi njega bi bili pocinili drugi. Beskorisno.
Jer sto se ima dogoditi, dogodit ce se, usprkos svakom
ubojstvu 4 . Ali tu istinu tebi hocu reci.»
«Zar sumnjas da te ljubim manje od njih? 0 kakvom zlocinu
govoris? Kakav se zlocin mora dogoditi? Govori, za ime Bozje!»
Lazar je uzbuden.
«Govorim, da. Ne sumnjam u tvoju ljubav. Tako malo u nju
sumnjam da njoj povjeravam svoja htijenja ... »
«Oh! moj lsuse! Pa takvo sto cini onaj koji je blizu smrti! Ja
sam to ucinio, kada sam shvatio da Ti neces doci i da ja trebam
umrijeti.»
«I Ja trebam umrijeti!»
«Neee!» Lazar glasno zajeca.
«Ne vici. Da nitko ne cuje. Trebam govoriti tebi samome .
Lazare, prijatelju moj, znas Ii ti sto se dogada ovoga trenutka
dok si ti pokraj Mene, u vjernom prijateljstvu sto Si mi ga dao jos
od prvog casa i koje nije bilo nikada pomuceno ni od jednog
2
Vidi bilj . 23, pogl. 10, VIII sveska.
·' Mitolo~ka medicina, koja bi. stavljena u vino, uklonila svaku :Zalost.
4
32 Muka
uzroka? Jedan covjek, zajedno s drugim ljudima upravo sklapa
ugovor o cijeni Jaganjca 5 . Znas Ii kako se zove taj Jaganjac?
Zove se: lsus iz Nazareta .»
«Neee! Ima neprijatelja', istina je. Ali ne moze te jedan
prodati! Tko? Tko je?»
«Jedan od mojih. Mogao je biti samo jedan od onih koje sam
Ja najvise razocarao i koji, umoran od cekanja, hoce da se
oslobodi Onoga koji mu je sada vec sama osobna pogibelj.
Vjeruje da ce ponovno zadobiti postovanje, tako on misli, od
velikana svijeta. Bit ce, naprotiv, prezren od svijeta dobrih i od
svijeta zlocinaca . Stigao je do ove umornosti nada Mnom
iscekujuci ono sto je svim sredstvima nastojao postici : ljudsku
velicinu za kojom je najprije jurio u Hramu, zatim je vjerovao da
ce je postici s Kraljem lzraela, a sada je trazi iznova u Hramu i
kod Rimljana ... Nada se ... Ali Rim, ako i zna nagraditi svoje
vjerne sluge, ... zna zgaziti svojim prezirom podle izdajice. On je
umoran od Mene, od iscekivanja, od bremena : biti dobar. Za
onoga koji je zao, biti dobar, duinost praviti se dobrim je breme
tako tesko da covjeka mora zgnjeciti. Mofo se podnositi neko
vrijeme .. . a onda ... ne mofo se vise ... i oslobada ga se da bi
ponovno postao slobodan. Slobodan? Tako misle opaki. Tako
on vjeruje . Ali to nije sloboda. Biti Boiji, to je sloboda. 6 Biti protiv
Boga to je zarobljenistvo od k/ada i okova, od tereta i udaraca
biceva, koje ni jedan ga/ijot pri ves/u, nijedan rob kod gradnje ne
podnosi pod korbacem mucitelja.))
«Tko je? Reci mi ga? Tko je?»
«Ne koristi.»
«Nego sta da koristi. .. Ah! To mofo biti samo on : eovjek koji
je uvijek bio ljaga u tvojoj ceti, eovjek koji je nedavno uvrijedio
moju sestru. To je Juda iz Keriota!»
«Ne. To je Sotona . Bog se utjelovio u Meni: lsusu. Sotona se
utjelovio u njemu: Judi iz Keriota 7 . Jednoga dana.. . vrlo
5
Vid i bilj . 11 . pogl. I.
6
2 Kor 3, 17.
7
Ovo utjelov lj cnj e Sotone u Judi usporeduje se, ovdj c, s utjelovlj cnj em Boga u lsusu:
izvjesno j e, ipak, da se takvo usporedenje ne temelj i na strogoj j ednakosti. nego sa mo na
nekoj s/icnosti. Uostalom, da je Soto na, na poseban nati n potpuno i duboko zaposjeo Judu,
sve do tle da je ljudski izdajni k postao "posve jedno" s lzdajnikom davo lski m, tj . sa
dalekoga ... ovdje u ovom tvom vrtu, Ja sam tjesio jedan plac i
opravdao jedan duh, koji je pao u blato. Rekao sam da je
posjednuce 8 zaraza Sotone koji ucjepljuje svoje sokove u bice i
izopacuje ga. Rekao sam: da je to sprega (sulo:Znistvo) jednoga
duha sa Sotonom i zivotinjstvom. Ali posjednuce je jos mala
stvar u odnosu na utjelovljenje. Mene ce posjedovati moji sveti 9 i
oni ce od Mene biti posjedovani. Ali jedino je u lsusu Kristu Bog
kakav je na Nebu, jer Ja sam Bog Tije/om postao. Samo je
jedno bofansko Utjelovljenje. lsto tako samo u jednome bit ce
Sotona, Lucifer, tako kako je u svome kraljevstvu, jer jedino je u
ubojici Sina Bozjega Sotona utjelovljen. - On je, dok ti Ja ovdje
govorim, pred Velikim Vijecem i raspravlja i zalaZ:e se za moje
ubojstvo. Ali nije on: Sotona je to 10 • Sada slusaj Lazare, vjerni
prijatelju. Ja trazim od tebe neke usluge. Ti mi nisi nikada nista
odbio. Tvoja je ljubav bila tako velika da je, nikada ne prelazeCi
granice postovanja, bila uvijek djelatna meni uz bok, s tisucu
pomoci, s toliko predvidajucih pomoci i pametnim savjetima, da
sam ih Ja uvijek prihvacao, jer sam gledao u tvom srcu istinitu
Z:elju za mojim dobrom.»
«Oh, Gospodine moj! Pa to je bila moja radost brinuti se za
Tebe! Sta cu sada raditi, aka se necu moci vise brinuti za svoga
Ucitelja i Gospodina? Premalo, premalo si mi dopustio da cinim!
Maj dug prema Tebi, koji si povratio Mariju mojoj ljubavi i casti, i
meni povratio zivot, takav je, da ... Oh, zasto si me pozvao od
smrti da dozivim ovaj cas? Sada vec sam bio nadvladao sav
strah od smrti i svu tjeskobu duha, kusnju straha od Sotone u
trenutku kad sam se imao pojaviti pred Vjecnim Sucem i bijase
mrak! ... Sta ti je, lsuse? Zasto drsces i blijedis jos vise nego
prije? Tvoje je lice bljede od ave snje:Zne ruze sto vene na
mjesecini. Oh, Ucitelju! Cini se kao da te krv i Z:ivot
napustaju ... »
Sotonom. izricito se tvrdi kod Luke (22,3) i kod Ivana (6,70-71 i 13,27). Sjetiti se valja,
upravo. lsusovih rijeci ~to ih donosi Ivan: «lpak,jedan od vas (Apostola) je ilavam>. Vidi i
bilj. 6, pogl. 192, svezak VII, i druge bilje~ke tamo navedene.
8
Vidi bilj. 4 na str. 220, Sveska 11/2.
9
02 (bilj. na dnu stranice) Jer sveti, pravedni imaju Boga u sebi, buduci da imaju u sebi
herojsku ljubav, a ujedno, Bog-lsus ih posjeduje, jer su oni sasvim Njegovi .
10
Vidi prethodnu bilj . 7.
34 Muka
«Doista sam kao jedan sto umire s otvorenim venama. Sav
Jeruzalem, a time hocu reci "svi neprijatelji medu mocnima u
lzraelu" prilijepio se uza Me s pohlepnim ustima i sise mi zivot i
krv. Hoce da usutkaju Glas sto ih je kroz tri godine mucio ma i
ljubeci ih, .. . jer svaka moja rijec, i kada je bila rijec ljubavi, bila
je udar koji je pozivao na probudenje njihovu dusu, ali oni nisu
htjeli cuti tu svoju dusu, oni sto su je vezali svojom trostrukom
sjetilnoscu. I ne samo veliki. .. Nego sav, sav Jeruzalem samo
sto nije pobijesnio protiv Nevinoga i zeli mu smrt... a s
Jeruzalemom Judeja ... as Judejom Pereja, Oekapolis, Galileja,
Sirofenicija ... sav, sav se lzrael sakupio na Sionu za "Prijelaz" 11
Krista iz zivota u smrt ... Lazare, ti koji si umro i uskrsnuo, reci
mi: sto je umiranje? Sto si iskusio? Cega se sjecas?»
«Umiranje? ... Ne sjecam se tocno sto je bilo. Nakon velikog
trpljenja slijedila je velika iznemoglost. .. Cinilo mi se da ne trpim
vise i da sam samo u dubokom snu . Svjetlo i buka postajali su
sve slabiji i udaljeniji... Kazu sestre i Maksimin da sam davao
znakove ostre patnje ... Ali ja se toga ne sjecam ... »
«Da. Samilost Oceva otupljuje umirucima dusevno osjetilo
tako da oni trpe jedino tijelom, koje mora biti ocisceno od tog
predcistilista, a to je smrtna borba (agonija). Ali Ja ... A od same
smrti cega se sjecas?»
«Nicega Ucitelju. Imam jedan mracan prostor u duhu. Jednu
praznu zonu . Imam jedan prekid u tijeku mog zivota koji ne
znam kako ispuniti. Nemam sjecanja. Kada bih gledao u dno
one crne udubine koja me je drZ:ala kroz cetiri dana, makar je
bila noc i u njoj mrak 12 , osjetio bih, ako i ne bih vidio, vlaZ:nu
studen kako uzlazi iz njene nutrine i kako mi udara u lice. I to je
vec neki osjecaj (utisak). Ali Ja, ako mislim na ona cetiri dana,
nemam nista, Nista. Rekoh ... »
«Dakako. Oni koji se vracaju ne mogu reci. .. Tajna se otkriva
svaki put onome koji onamo uzlazi. Ali Ja, Lazare, Ja znam sto
cu trpjeti. Ja znam da cu trpjeti pri punoj svijesti. Nece tu biti
11
Vidi : lzlazak (prema Vulgati); i bilj. 7 na sir. 184, Sv. 11111.
12
Biblijski tekstovi koji prethode "puno svjetlo", koje je donio lsus svojim
Utjelovljenjem, a naro~ito otvaranjem Nebeskih vrata, ~esto prikazuju smrt kao guste tmine
iii kao sjenu. Vidi Job 3, 1-10; 10,18-22; 12, 11-25; 24, 13-17; 28,1-12; 34,10-26; Ps 23,4;
44, 18-20; 88,7-8; 107,10-14; lz9, l-7;Jer 13,15-17; vidi i Mt4,1 2-17; Lk 1,67-79.
nikakvog ublazivanja po nap1c1ma niti olaksanja moJOJ
iznemoglosti cime bi mi smrtna borba bila manje okrutna. Ja cu
osjecati kako umirem. Vee to osjeeam ... Umirem vee, Lazare.
Kao bolesnik koji umire od neizljecive bolesti, nastavio sam
umirati kroz ove trideset tri godine ... I sve se vise umiranje
ubrzavalo sto me je vrijeme vise priblifavalo ovom .casu. Prije je
to bile same umiranje po znanju da sam roden da budem
Otkupitelj. Zatim to bi umiranje onog koji osjeea kako je
napadan, optufon, ismijan, progonjen, sprijecavan .. . Kakvog Ii
umora! Zatim umiranje sto imas uza se, uvijek sve blize svog
lzdf!jnika, dotle da ga imam prilijepljenog uz Sebe kao
bro~olomac pijavicu. Kakve odvratnosti! Sada umirem u ljutoj
boli sto moram reei "zbogom" najdrazim prijateljima i Majci .. . »
«Oh Ucitelju, Ti places? Znam da si plakao i pred mojim
grobom, jer si me ljubio. Ali sada ... Ti ponovo places. Sav si kao
od leda . Vee su Ti ruke hladne kao u lesine. Ti trpis ... Odvise Ti
trpis! ... »
«Covjek sam, Lazare. Nisam same Bog. Od covjeka imam
osjetljivost i naklonosti. A dusa mi je u tjeskobi dok mislim na
Majku ... Pa ipak, Ja ti to kafom, postalo je tako grozno to moje
mucenje zbog podnosenja blizine lzdajnika, zbog sotonske
ml"Znje jednog citavog svijeta, zbog gluhoee onih koji, ako ne
mrze, ipak ne znaju ni djelotvorno ljubiti, jer djelatna je ljubav u
tome, da se postane onakav kakvog ljubljeni hoee i naucava, a
medutim ovdje!. .. Da, mnogi me ljube. Ali su ostali "svoji". Nisu
uzeli drugo "Ja" iz ljubavi prema Meni. Znas Ii tko je izmedu
mojih najprisnijih znao promijeniti svoju narav da bi postao
Kristov, kako to Krist hoee? Jedna jedina: tvoja sestra Marija.
Ona je krenula od potpunog i iskvarenog iivotinjstva da bi stigla
do andeoske duhovnosti. A sve to po jedinstvenoj snazi
ljubavi.»
«Tisi je otkupio.»
«Sve sam ih otkupio. Ali jedino se je ona posve promijenila
zbog djelatnosti ljubavi 13 . Ali govorio sam: i toliko je grozno moje
trpljenje od svih ovih stvari da ceznem same za tim, da se sve
'-' Vidi bilj . 4, pogL 98, Sv. VI.

36 Muka
to svrsi. Moje sile popustaju ... Kriz ce mi biti manje tefak od ove
muke duha i osjecaja ... »
«Kriz! Neee! Oh, ne! To je odvise grozno! Odvise sramotno!
Ne!» Lazar, koji je neko vrijeme dr:Zao lsusove hladne ruke
medu svojima, uspravan pred svojim Uciteljem, pusti ih i klone
na kamenito sjedalo koje je ondje u blizini, pokrije lice rukama i
gorko zaplace.
lsus mu pride, stavi mu ruku na ramena sto se tresu od
jecanja i rece:
«I sto? Zar Ja koji umirem moram tjesiti tebe koji zivis?
Prijatelju, meni je potrebna snaga i pomoc. Imam samo tebe koji
mi to mozes dati. Za druge je bolje da ne znaju. Jer kad bi
znali. .. Tekla bi krv. A Ja necu da jaganjci postanu vukovi, pa
niti iz ljubavi prema Nevinome. Majka ... oh! Kakve Ii boli govoriti
o Njoj!... Majka je vec u tolikoj tjeskobi! I ona vec umire
iscrpljena ... Vee su trideset i tri godine kako i Ona umire, a sada
je sva jedna rana kao zrtva okrutne kazne. Kunem ti se da sam
se borio izmedu pameti i srca, izmedu ljubavi i razuma, da se
odlucim da Ii je pravo da je udaljim, da je posaljem u njezinu
kucu gdje Ona uvijek sanja o Ljubavi koja ju je ucinila Majkom,
gdje osjeca slast svog vatrenog cjelova, gdje drhti u zanosu,
kad se toga sjeti, i gdje ocima duse vidi treperenje zraka
udarenog i pokrenutog od bljestavih andeoskih krila. U Galileju
ce stiCi vijest o Smrti gotovo u trenutku kada cu joj Ja moci reci
"Majko, Ja sam Pobjednik!" Ali ne mogu, ne, ne mogu to uciniti.
Siromasnom lsusu, natovarenom grijesima svijeta 14 potrebna je
utjeha. I Majka ce mi je dati. A jos siromasnijem svijetu potrebne
su dvije L:rtve. Jer covjek je sagrijesio sa ienom; i Zena treba da
otkupljuje, kao sto otkupljuje Covjek!15 Ali sve dok ne kucne cas,
Ja dajem Majci siguran smijesak ... Ona drhti. .. to znam. Ona
osjeca kako se pribli:Zuje Mucenje. To znam. I to odbija po
naravnoj odbojnosti i po svetoj ljubavi, onako kako Ja odbijam
Smrt, jer sam "Livi" koji treba da umre 16 . Ali jao kada bi znala da
za pet dana ... Ne bi stigla ziva do onog casa, a Ja je hocu zivu
14
Vidi lz 52, 13-53, I 2; 2 Kor 5,21; Gal 3, 12.
"Vidi bilj . 3, na str. 194, Sv. V/ 1.
16
Vidi : bilj . 3, pogl. 4.
da bih s njezinih usana izvukao snagu kao sto izvukoh zivot iz

njezina krila. I Bog je hoce na mojoj Kalvariji da pomijesa vodu
djevicanskog placa s vinom bofanske Krvi i da se slavi prva
Misa. Znas Ii sto ce biti Misa? Ne znas. Ne mozes znati. Bit ce
to moja smrt koja ce se dovijeka primjenjivati za zivuci i trpeci
ljudski rod 17 . Ne placi, Lazare. Ona je jaka. Ne placi. Plakala je u
svojstvu Majke kroz cijeli svoj zivot. Sada ne place vise.
Razapela si je smijesak na lieu ... Jesi Ii vidio kakvo joj je lice
postalo u ovo posljednje vrijeme? Razapela si je smijesak na
lieu da Mene ohrabri. Molim te da se ugledas na moju Majku .
Nisam vise mogao zadrZavati samo za sebe svoju tajnu. Gledao
sam unaokolo trafoci jednog iskrenog i sigurnog prijatelja.
Susreo sam tvoj odani pogled. Rekoh: 'Lazaru'. Kada si ti imao
stijenu na srcu, Ja sam postivao tvoju tajnu i branio je cak i od
naravne znatifolje srca. Trazim od tebe isto postovanje i obzir
prema mojoj. Poslije ... poslije smrti ti ces je reci. lspricat ces
ovaj razgovor. Neka se znade da je /sus isao svjestan u smrt, i
da je poznatim mukama pridruiio takoder i ovu, da je sve znao i
o osobama i o svojoj sudbini. Nek se znade da se nije htio
spasiti dok je jos to mogao, jer je njegova beskrajna ljubav
prema ljudima ceznula jedino za tim da izvrsi za njih irtvu. 18 «
«Oh, spasi se, Ucitelju! Spasi se! Ja ti mogu pomoci da
pobjegnes. Ove iste noci. Jedanput si ipak bjefao u Egipat.
Bjezi i sada. Dodi, hajdemo. Uzmimo sa sobom Mariju i sestre i
hajdmo. Ne privlaci me ni jedno od mojih bogatstava, to znas.
Bogatstvo moje i Marijino i Martino jesi Ti. Podimo.»
«Lazare, tad sam bjefao jer ne bijase cas. Sada je cas 19 . I
ostajem .»
«Pa onda ja idem s Taborn. Ne ostavljam Te .»
17
Te rije~i spontano dozivaju u pamet neke odlomke poglavlja I. i 2. Dekreta o
euharistijskoj Zrtvi, ~to je izdano na I 2. sjednici Tridentinskog Koncila: "sacrificium. quo
cruentum illud semel in cruce peragendum repraesentaretur eiusque memoria in finem usque
saeculi permaneret, atque illius salutaris virtus in remissionem eorum, quae a nobis quotidie
committuntur, peccatorum applicaretur ... non sol um pro fidelium vivorum peccatis, ... sed
et pro defunctis in Christo ... " (DENZINGER, Enchiridion symbolorum .... n. 938 i 940,
passim.).
18
Vidi bilj . 8, pogl. 43 , Sv. VIII.
19
Vidi bilj . 7, pogl. 155, Sv. VI ; i bilj. 2. pogl. 199, Sv. VII.
38 Muka
«Ne. Ti ostajes ovdje. Buduci da jedan propis dopusta
onome koji je daleko unutar jednog subotnjeg dana hoda, da
smije blagovati vazmeno janje u svojoj kuci, eto ti ces jesti svoje
janje kao i uvijek20 . lpak, pusti mi svoje sestre .. . nek one dodu .. .
Zbog Mame ... Oh, oh, sto su ti sakrivale, o Mucenice, rufo
bofanske ljubavi! Ponor! Ponor! A iz njega sada izlaze i nasrcu
plamenovi Ml'Znje da ti izjedaju srce! ... Sestre, da. Jake su i
aktivne ... A Mama ce biti bice sto umire, nagnuta nad mojim
smrtnim ostacima . Nije dosta Ivan . Ivan je ljubav. Ali jos je
nezreo. Oh! Sazrijet ce postajuci eovjek u ljutoj boli ovih iducih
dana. Ali Zeni su potrebne zene za njezine ufasne rane. Da Ii
mi ih ustupas?»
«Ali sve, sve sam Ti uvijek s radoscu davao, i samo mi bijase
fao sto si Ti tako malo htio ... »
«Ti znas. Ni od kog drugog nisam prihvatio toliko, koliko od
prijatelja iz Betanije. To bijase jedna od optuzbi, sto mi je
nepravedni, vise nego jedanput predbacio. Ali Ja sam nalazio
ovdje, medu vama, toliko koliko je bilo potrebno za utjehu
Covjeku u svim njegovim ljudskim gorcinama. U Nazaretu se
Bog tjesio pored Jedine radosti Bozje. Ovdje bijase Covjek. I Ja,
prije nego otidem u smrt, zahvaljujem ti, prijatelju vjerni,
ljubazni, plemeniti, pazljivi, suzdl'Zljivi, uceni, diskretni i
velikodusni. Za sve ti hvala. Otac moj, dat ce ti, poslije,
nagradu ... »
«Ja necu da se ti iskvaris kao sto ce se svi muskarci iskvariti.
Jeruzalem ce iducih dana biti pokvaren kao sto je zrak pokvaren
oko trule strvine, iznenada crknute zbog nerazboritog udarca
petom jednog prolaznika, sam zarafon i koji druge zarafoje. Od
njegovih zaraznih klica pomahnitat ce i manje surovi, pa i sami
moji ucenici. · Oni ce pobjeci. I kamo ce poci u svom
zaprepastenju? K Lazaru. Koliko su puta, u ove tri godine, dosli
ovamo traziti kruha, lefaj, obranu , skloniste, pa i Ucitelja. Sad
ce se oni vratiti. Kao ovce rastjerane od vuka, koji im je ugrabio
pastira, dotrcat ce u ovcinjak. Saberi ih. Ohrabri ih. Reci im da
im Ja oprastam. Tebi povjeravam svoje oprostenje za njih. Nece
20
Vidi : za subotu: bilj . I, na str. 270, Sv. II/ I; a za Pashu bilj. 6. na str. 184, Sv. II/ I.
imati mira zato sto SU pobjegli. Reci im da ne padnu U jos veci
grijeh, gubeci nadu u moje oprostenje.»
«Svi ce se razbjefati?»
«Svi, osim Ivana.»
«Ucitelju, neces traziti od mene da prihvatim Judu? Daj mi da
umrem od muke, ali to od mene nemoj traziti. Vise je puta moja
ruka zadrhtala nad mojim macem zeljna ubiti sramotu obitelji. I
nisam to nikada ucinio, jer nisam nasilnik. Bio sam samo
napastovan da to ucinim. Ali, kunem ti se, ako ponovo vidim
Judu, zaklat cu ga kao zlocinackog jarca.»
«Neces ga vise nikada vidjeti. Kunem ti se.»
«Uteci ce? Nije vafoo. Rekoh: "Ako ga vidim", sada kazem:
"Ja cu ga stici, pa bio i na kraju svijeta, i ubit cu ga!".»
«Ne smijes to zeljeti.»
«Ucinit cu to.»
«Neces to uciniti, jer gdje ce on biti, ti neces moCi otici.»
«U krilu Sinedrija? 21 U Svetistu 22 . I ondje cu ga stici ubiti!»
«Nece biti ondje.»
«Kod Hereda? Bit cu ubijen, ali cu prije ja njega ubiti.»
«Bit ce kod Sotone. A ti neces nikada biti kod Sotone. Ali
odbaci odmah tu ubilacku pomisao, jer cute inace Ja ostaviti.»
«Oh, oh ... Ali. .. Da, radi Tebe... Oh, Ucitelju, Ucitelju,
Ucitelju!»
«Da, tvoj Ucitelj... Prihvatit ces ucenike, ohrabrit ces ih.
Ponovno ces ih povesti prema miru. Ja sam Mir. Pa i poslije ...
Poslije ti ces im pomagati. Betanija ce biti uvijek Betanija, sve
dok MrZnja ne premetne to ognjiste ljubavi, vjerujuci da ce mu
rasprsiti plamenove, a medutim rasijat ce ih po svijetu, da ga
zapale svega. Ja te blagoslivljem, Lazare, za sve sto si ucinio i
za sve sto ces uciniti ... ))
«Nista, nista. Ti si me izvukao iz smrti, a ne dopustas mi da
te branim. Sto sam onda ucinio?»
«Dao si mi svoje kuce. Vidis Ii? Bijase sudbina 23 • Prvi
smjestaj na Sionu, na zemlji koja je tvoja. Posljednji takoder na
21
Vidi bilj. 48 , pogl. 222. Sv. VII.
22
Vidi bilj . I, pogl. 204, Sv. VII.
n Vidi bilj. 2, str. 112, Sv. II / I; i bilj. 8, str. 121, Sv. IV .
40 Muka
jednoj od njih. Bijase sudbina da Ja budem tvoj Gost. Ali od

smrti ne bi me mogao braniti. Pitao sam te na pocetku ovoga
razgovora: "Znas Ii tko sam ja?" Sada odgovaram: "Ja sam
Otkupitelj". Otkupitelj mora dovrsiti zrtvu do posljednjeg
zrtvovanja . Uostalom, vjeruj to: Onaj koji ce uzaci na kriz i biti
izlozen pogledima i porugama svijeta , nece biti zivi. Nego mrtvi.
Ja sam ve6 jedan mrtvac. Ubijen od neljubavi, vise i prije od nje
ubijen, nego od mucenja. I jos jedna stvar, prijatelju. Ja sutra u
zoru idem u Jeruzalem. I ti ces cuti gdje govore da je Sion kao
pobjedniku klicao svome krotkome Kralju, koji ce uci u nj jasuci
na magaretu. Neka te ne zavara taj trijumf i neka te ne navede
da sudis kako Mudrost koja ti govori nije bi/a mudra ove tihe
veceri. Brie od zvijezde sto brazda nebom i nestaje u
nepoznatim prostorima, isceznut 6e naklonost naroda, i ja cu za
pet veceri, u taj isti cas, zapoceti muku s prijevarnim poljupcem,
koji 6e otvoriti usta, ona ista usta koja 6e sutra klicati 'hosana', u
zbor groznih hula i okrutnih glasova koji 6e traiiti osudu.
Da. /mat 6es Ga konacno, o grade Sionski, o narode
lzraelski, imat 6es Janje vazmeno? /mat 6es Ga u tom skorom
obredu. Evo Ga. To je Zrtva pripremljena od vjekova. Ljubav ju
je porodila 24 , pripremivsi si za /oinicu krilo u kome ne bijase
ljage25 . I ljubav je dovrsuje 26 . Evo. Zrtva je svjesna 27 . Ne kao
24
Odnosi se na Djevitansko Zatece lsusovo sto se zbilo u Mariji djelovanjcm Duha
Svetoga. Bofanske Ljubavi. Usp. Mt I, 18-25; Lk 1,26-38.
25
Odnosi se na Marijino Bezgrjesno Zatece. Vidi: Pijo IX, dogmatska Bula "/11 efjabilis
Deus", prolog: "lneffabilis Deus ... Unigenito Filio suo matrem, ex quae caro foetus .. .
nasceretur, elegit atque ordinavit, tantoque ... est prosequutus amore ... ut lpsa ab omni
prorsus peccati labe semper libera, ac tota pu lchra et perfecta earn innocentiae et sanctitatis
plenitudinem prae se ferret, qua maior sub Deo nullatenus intelligitur, et quam praeter Deum
nemo assequi cogitando potest. Et quidem decebat omni no ... " Vidi Lk 1,28, na koji se
biblijski tekst i sama Bula na svom mjestu poziva.
26
Duh Sveti, Bofanska Ljubav, jest vatra, "Vatra" je. Vidi: Dj 2, 1-4; liturgija Duhova, a
posebno rimska Secreta, ferije VI, kroz osminu Duhova: "Sacrificia, tuis oblata
conspectibus, ignis, ille divinus absumat, qui discipulorum Christi Filii tui per Spiritum
Sanctum corda succendit" i molitva nad narodom ambrozijanske liturgije Duhova: "Deus,
qui discipulis tuis Spiritum Sanctum Paraclitum in ignis fervore tui amoris mittere dignatus
es, da populis tuis in unitate fidei esse ferventes ... ", pa glasoviti himan "Veni, Creator
Spiritus": "Qui diceris ... ignis, caritas ... " Vee u Starom Zavjetu, prilici i pripravi Novog
Zavjeta (Usp. Mt 5,17; I Kor 10,1-13; I P 3,18-22) vatra je sila koja spaljuje zrtvovane
darove (Usp. Lev 9,22-24; Suci 6, 11-24; I Kr 18,20-40; I Ljet 21, 18-22; 2 Ljet 7, 1-10).
27
Heb 10,1-10.
6. Oprostaj od lazara 41
janje, koje, dok mesar ostri noz da ga zakolje, jos brsti travicu
na livadi, iii jos ne znajuci gurka ruzicastom njuskicom oblu
majcinu bradavicu . Ali Ja sam Jaganjac28 koji svjesno kaze :
"Zbogom" zivotu, Majci, prijateljima i ide k zrtvovatelju i kaze :
"Evo me!" Ja sam Hrana eovjecja . Sotona je izazvao glad, koja
se nikada nije zasitila. Kaja se ne mo:Ze zasititi. Samo jedno jelo
je zasicuje, jer oduzima tu glad. A ta hrana: evo je. Evo,
covjece, tvoga kruha. Evo tvoga vina. Blaguj svoju Pashu 29 , o
Covjecanstvo! Predi preko svoga mora, crvenog od sotonskih
plamenova! Obojena mojom Krvlju proCi ces, covjekova raso,
sacuvana od paklenog ognja . Mo:Zes proci. Nebesa, pritiskana
mojom zeljom, vec otvaraju vjecna vrata 30 . Gledajte, o duhovi
mrtvih! Gledajte, o zivi ljudi! Gledajte, o duse koje cete se u
buducim vjekovima utjeloviti 31 ! Gledajte, andeli Raja! Gledajte,
demoni Pakla! Gledaj, Oce, gledaj, Paraklite (Utjesitelju)! Zrtva
se smijesi. Ne place vise ...
Sve je receno. Zbogom, prijatelju . I tebe necu vise vidjeti
prije smrti. Dajmo si cjelov rastanka. I nemoj sumnjati. Reci ce ti :
"Bio je luda! Bio je demon! Lazljivac! Umro je, a govorio je da je
zivot!" Njima, a narocito samome sebi, odgovori : "Bijase i jest
lstina i Zivot". Pobjednik je smrti. Ja to znam . I ne maze biti
vjecni Mrtvac. Ja ga cekam . I nece biti potroseno sve ulje
svjetiljci, koju prijatelj drii spremnom da svijetli svijetu,
pozvanom na svadbu Pobjednika, kad ce se On, Zarucnik,
vratiti32 • A svjetlo, ovog puta, nece moci nikada vise biti utrnuto.
Vjeruj to Lazare. Pokori se mojoj zelji. Gujes Ii ovog slavuja kako
pjeva nakon sto je bio usutio zbog toga sto si briznuo u plac?
Tako cini i ti. Neka tvoja dusa nakon neizbje:Znog placa nad
Ubijenim , pjeva sigurnu himnu svoje vjere. Budi blagoslovljen od
Oca, od Sina, od Duha Svetoga.»
28
Vidi bilj . 11 , pogl. I.
29
Vidi bilj . 6, str. 184, Sv. Ill / I.
10
Aluzija na Ps 24.7-10: vidi i Heb 9.
31
To jest: du~e koje od vjetnosti zive u Bozjoj misli . Vidi I sv .. pogl. 17., i IV/2 Sv ..
bilj . 13, str. 143 .
12
Dase shvati aluzija pogledaj Mt 25, 1-12.
42 Muka
Koliko sam trpjela! Citavu noc od 23 sata u cetvrtak do 1. ozujka do 5 sati
ujutro u petak. Vidjela sam lsusa u tjeskobi malo manjoj od one u
Getsemaniju, narocito kad govori o Majci, o izdajniku, i kada pokazuje
odvratnost od smrti. Poslusala sam naredbu lsusovu da to napisem u posebnu
33
biljeznicu da nacinim od nje Muku potanko opisanu . Vi ste vidjeli moje lice
toga jutra ... losu sliku prepacenog trpljenja ... I ne kazem vise, jer postoji i
nesavladivi stid.
33
Doista, mnoge epizode Muke, §to se nalaze u A, napisane su dva puta, s razmakom,
otprilike, od godinu dana: prva verzija, iako se slaze u mnogim stavcima s drugom, sa:Zetija
je i uopcena, i tini se da je dana, opcenito, kao tema za komentare i pouke, koje iz toga
slijede; druga, bogatija pojedinostima i zivlja, smatra se kona~nom verzijom i zbog toga je
stavljena na svoje mjesto u ovom izdanju.
43
7. JUDA IDE POGLAVICAMA SINEDRIJA

(VELIKOG VIJECA) 1
Juda ide poglavicama Sinedrija
Juda je prispio nocu do ladanjske kuce Kajfine. A tu je i

mjesec koji pomafo ubojici rasvjetljujuci mu put. Morao je biti
vilo siguran da ce tamo, u onoj kuci izvan zidina naci one koje je
trazio, jer inace, mislim, da bi trebao nastojati uci u grad i otici u
Hram. Medutim, on uzlazi siguran izmedu maslina malenog
brezuljka. Sada je mnogo sigurniji nego prvog puta. Jer sada je
noc, i sjene i sat ga zasticuju od svakog moguceg iznenadenja.
Poljski putevi SU sada vec pusti nakon sto SU po njima citavog
dana prolazili hodocasnici sto idu u Jeruzalem za Pashu 2 . Pa
cak su i jadni gubavci3 u svojim pecinama i spavaju snom
nesretnika zaboravljajuci za nekoliko sati svoj udes.
Evo Jude na vratima kuce sto se bijeli na mjesecini. Tri
udarca, jedan udarac, tri udarca, dva udarca ... Cak divno zna i
dogovoreni znak!
I mora da je bio upravo siguran znak, jer se vrata otvaraju
bez prethodnog provirivanja vratara kroz rupicu sto je otvorena
na vratima.
Juda se odmah uvuce unutra i pita vratara koji mu iskazuje
postovanje: <<Je Ii se zbor sabrao?» 4
«Da, Judo iz Keriota. Mogao bih reci, u potpunom broju.»
«Povedi me k njima. Imam govoriti o vafoim stvarima . Brzo!»
Covjek zatvori vrata sa svim zasuncima i ide pred njim
polumracnim hodnikom, zaustavivsi se pred jednim teskim
vratima na koja kuca. Zamor glasova prestaje u zatvorenoj sobi,
a nadomjescuje ga sum kljucanice i skripanje vratiju koja se
otvaraju bacajuci snop zivog svjetla u mracni hodnik.
7. Pisano 29. oZlljka 1947. A, 11176- 11196.

1
02, vidi: Mt 24,3-5; 26, 14-16; ali ~itaj i: Mt 26,3-5, 14- 16; Mk 14, 1-2, I0-11; Lk 22.1-
8 (jo~ i 1-6).
2
Vidi bilj . 6, str. 184, Sv. Ill/I .
-' Vidi bilj. 3, sir. 82, Sv. II/I .
' Vidi bilj. 48, pogl. 222, Sv. VII.
44 Muka
«Ti? Udi!» rece onaj koji je otvorio vrata, a za koga ne znam

tko je.
I Juda ude u dvoranu, dok je onaj koji mu je otvorio ponovno
zakljuca .
Tu su izrazi cudenja iii u najmanju ruku uzbudenja , kad su
vidjeli da Juda ulazi. Ali ga jednoglasno pozdravljaju : «Mir tebi,
Juda Simunov».
«Mir vama, clanovi Sinedrija svetog» pozdravlja Juda.
-- ' ~-~
'··
VELIKA DVORANA SINEDRIJA
«Dodi naprijed. Sto hoces?» pitaju ga.

«Da govorim ... Da vam govorim o Kristu . Nije vise moguce
da ovako ide dalje. Ja vam ne mogu biti vise od pomoci , ako se
vi ne odlucite na konacne odluke . Covjek, sad vec, postaje
sumnjiv.»
«Dao si se otkriti, budalo?» prekidaju ga.
7. Juda ide poglavicama Sinedrija 45
«Ne. Nego ste vi budale, vi sto ste zbog glupe Z:urbe ucinili
pogresne poteze. Zar bas niste znali da cu vam biti na uslugu?
Niste imali povjerenja u mene?»
«lmas slabo pamcenje, Juda Simunov! Zar se ne sjecas
kako si nas zadnji put ostavio? Tko je mogao misliti da ces biti
vjeran, nama, kada si na onakav nacin izjavio da Ga ne mofos
izdati?» kaze ironicno Elkija, zmijski vise nego ikada.
«Azar vjerujete da je lako doci do toga da prevarim prijatelja,
Jedinog koji me zaista ljubi, Nevinog? Zar vjerujete da je lako
doci do zlocina?» Juda je vec uzrujan.
Nastoje ga umiriti. Laskaju mu. I zavode ga iii barem
pokusavaju uciniti, navodeci ga da promatra svoje djelo ne kao
zlocin "nego kao sveto djelo prema Domovini, od koje on
otklanja odmazde vladajucih, koji vec pokazuju znakove
netrpeljivosti zbog tih neprestanih pobuna i razdvajanja stranaka
i svjetine u jednoj rimskoj provinciji, i prema Covjecanstvu, ako
je on bas uvjeren o bofanskoj naravi Mesije i njegovom
duhovnom poslanju."
«Ako je istina to sto On kafo - daleko od nas da to vjerujemo
- zar ti nisi suradnik Otkupljenja? Tvoje ce ime biti spojeno s
Njegovim kroz vjekove, a Domovina ce te ubrojiti medu svoje
junake, i pocastiti ce te najvisim castima. Jedna je stolica
pripravljena za tebe medu nama. Popet ces se, Judo. Davat ces
zakone lzraelu. Oh, necemo zaboraviti to sto si ucinio za dobro
svetoga Hrama, za sveto Svecenstvo, za obranu presvetog
Zakona, za dobro cijele Nacije! Samo nam pomozi, a zatim, mi ti
se kunemo, ja ti se kunem mocnim imenom oca svoga i Kajfe
koji nosi efod 5 , ti ces biti najveci covjek u lzraelu . Veci od
tetrarha (cetvorovlasnika) 6 , veci od samog moga oca, sada
skinutog vrhovnog sve6enika 7 . Bit ces sluzen i slusan kao kralj,
kao prorok. A zatim, ako lsus iz Nazareta nije drugo do la:Zni
Mesija, pa ako u stvari i ne bi trebao biti osuden na smrt, jer
njegova djela nisu djela razbojnika, nego ludaka, evo mi ti
~ 0 "Efodu", svecenic!koj odjeci i instrumentu vidovitosti vidi: lzl 28,6-14; 39,2-7; Lev
8,1-12; Pnz33,8-l I ; Suci 8,22-27; 17-18, I Sam 14; 23,1-14; Dj 1,15-26.
6
0 tetrarsima, koji upravljaju pokrajinama c!esto se govori u Evandeljima. Vidi: Mt
14,1-12; Lk 3,1-20; 9,7-9; Dj 13,1-3
7
Kao prethodna bilj. 4.
46 Muka
dozivamo u pamet nadahnute rijeci vrhovnog svecenika Kajfe -

ti znas da onaj sto nosi efod i racionale 8 govori po bo:Zanskom
nadahnucu i prorokuje dobro i da se cini sto je za dobro - rijeci
Kajfe, sjecas Ii se? Kajfa je rekao: "Dobro je da jedan covjek
umre za narod i da take ne propadne cijela Nacija". Bila je to
prorocka rijec. »
«Zaista, bila je takva. Svevisnji je govorio kroz usta Vrhovnog
Svecenika. Treba ga slusati!» rekose jednoglasno, vec teatralni
slicni robotima koji moraju ciniti te odredene kretnje, te odvratne
marionete, ti clanovi velikog savjetodavnog tijela Sinedrija . Juda
je pod sugestijom, zaveden... ali jedan korjencic zdravog
razuma, ako ne dobrote, jos postoji u njemu i zadl"Zava ga da ne
izgovori sudbonosne rijeci.
Okrufoju ga s postovanjem, s hinjenom naklonoscu,
navaljuju na njega: «Zar ne vjerujes? Gledaj: glavari smo od
dvadeset i cetiriju svecenickih obitelji 9 , Starjesine naroda 10 ,
pismoznanci 11 , najveCi farizeji 12 lzraela, mudri rabi 13 , upravitelji
14
Hrama • Cvijet lzraela je ovdje, oko tebe, pripravan da ti klice, i
jednoglasno ti kaze: "Ucini to, jer je sveto".»
«A gdje je Gamalijel? A gdje su Josip i Nikodem? A gdje je
Eleazar, prijatelj Josipov, i gdje je Ivan od Gaase? Ja ih ne
vidim.»
«Gamalijel je u velikoj pokori, Ivan je kod svoje supruge koja
je trudna i u bolima ove veceri. Eleazar ... ne znamo zasto nije
dosao. Ali svakoga moze zadesiti neka nevolja i iznenada, ne
8
9
Vidi I Ljet 24; Lk 1,5- 10.
10
To jest, jedna od triju komponenata Sinedrija (4. bilj. prethodna) iii slim Sincdrij (kao
u Lk 22,66).
11
NauCitelji Zakona (prija~nja bilj. 4).
12
To jest: najodlicniji clanovi zidovske sekte, koji su se odlikovali revno~cu prema
Zakonu, a nadasve pretjeranom privrieno~cu za usmenu predaju svojih naucitelja. gubeci se
u pretjeranoj i sitnieavoj, cesto ispraznoj i smije~noj kazuistici. Vidi Mt 23, 13-32; Lk 11,39-
54; lz 5.8-25; Dj 7,55-8,3; 22,30-23,11; 26,1-23; Fil 3,1-16.
-' "Rabi" je aramejska rijec, ~to znaci "Ucitelju moj" (vidi Iv 1, 38, 20, 16). Takav su
1
atribut davali redovito uciteljima Zakona. Tako su zva li i lsusa njegovi ucenici . Vidi: Mt
2.1-12; Iv 13, 12-15 (u samom lvanu taj naziv dolazi devet puta: vi~e nego kod svih ostalih
Evandelista zajedno). Vidi i bilj. 45, pogl. 15.
14
Poglavari Hrama bili su Leviti, odabrani da budu policijski casnici u samom Hramu.
Vidi: Lk 22. 4, 52; Dj 4, 1.
cini Ii ti se? A sto se tice Josipa i Nikodema nismo ih obavijestili
o ovoj tajnoj sjednici, i iz ljubavi prema tebi, zbog brige za tvoju
cast. .. Jer da ne bi, u nesretnom slucaju, ako bi stvar propala,
tvoje ime bile prijavljeno Ucitelju ... Mi stitimo tvoje ime. Mi te
ljubimo, Judo, nevi Makabejce, spasitelju Domovine.» 15
«Makabejac je bio debar boj. Ja ... pocinjam izdaju.»
«Ne gledaj na pojedinosti cina nego na pravednost cilja.
Govori ti, Sadoce, zlatni pismoznance. lz tvojih usta teku
dragocjene rijeci. Ako je Gamalijel ucen, ti si mudar, jer na
tvojim je ustima mudrost Bozja. Govori ti onome koji se jos
koleba.»
lstupa naprijed prepredeni Sadok, a s njime i oronuli
Kananija: kostunjava i umiruca lisica pokraj lukavog, cvrstog i
okrutnog sakala.
«Slusaj, Bozji covjece!» zapocinje pompozno Sadok
zauzevsi kao nadahnutu i govornicku pozu, ispruzivsi ciceronski
desnu ruku naprijed, dok mu je lijeva zauzeta poravnavanjem
gomile nabora na njegovoj haljini pismoznanca. A zatim podize i
lijevu ruku, pustajuci da se njegova raskosna haljina rascini i
izneredi, i take, licem i rukama uzdignutima prema stropu sobe,
grmi: «Ja ti to kaiem! Kaiem ti to pred Uzvisenom prisutnoscu
Bozjom!» 16
«Maran-Ata!» 17 odgovaraju svi saginjuci se kao da bi ih neki
dah s visine sagnuo, zatim se ponovo uspravljaju rukama
prekriienim na prsima.
«Ja ti to kazem: napisano je na stranicama nase povijesti i
nase sudbine! Napisano je u znakovima i u likovima sto su nam
ih ostavili vjekovi! Napisano je u obredu koji se ne prekida od
one noci kobne za Egipcane 18 ! Napisano je i u liku lzaka 19 .
Napisano je u liku Abela 20 ! A sto je napisano neka se obistini 21 !»
15
Vidi: I Mak 3,1-9,27; 2 Mak 8-15.
16
Vidi bilj. 6, pogl. 223, Sv. VII.
17
18
1
• Post 22,1-19.
20
Post 4, 1-16.
21
Bilj. 8., na str. 121, Sv. IV/ I.
48 Muka
«Maran Ata!» kafo ostali s dubokim i tugaljivim tonom,

sugestivno, s pokretima kao i prije, s licima sablasno
osvijetljenima svjetlom dviju svjetiljki koje gore na suprotnim
krajevima dvorane, a koje blijedo-ljubicasto tinjaju dajuci neko
sablasno svjetlo. I doista taj skup ljudi, gotovo svi u bijelo
obuceni, blijedog iii maslinastog kolorita njihove rase, postavsi
jos bljedima i maslinastijima od prisutna svjetla, upravo nalici
skupstini sablasti.
«Rijec je Bozja sisla na usnice proroka da oznaci ovu odluku.
On mora umrijeti! Receno je!»
«Receno je! Maran Ata!»
«On mora umrijeti, oznacena je njegova sudbina!»
«On mora umrijeti! Maran Ata!»
«U najmanjim pojedinostima opisana je njegova kobna
sudbina, a zla kob se ne lomi!»
«Maran Ata!»
«Cak je naznacena i simbolicna cijena 22 sto ce biti dana
onome koji ce biti crude Bozje za izvrsenje obecanja.»
«Oznacena je! Maran Ata!»
«Kao Otkupitelj, iii kao laZni prorok, On mora umrijeti!»
«Mora umrijeti! Maran Ata!»
«Dosao je cas! Jahve to hoce! Ja cujem njegov glas! On
vice: "Neka se izvrsi"!»
«Svevisnji je govorio! Neka se izvrsi! Neka se izvrsi! Maran
Ata!»
«Neka te osnazi Nebo kako je osnazilo Jaelu 23 i Juditu, koje
su bile zene, ali su znale biti heroji; kao sto je osnazio Jiftahu 4 ,
koji je, kao otac, znao zrtvovati kcer za Oomovinu ; kao sto je
osnazio Davida protiv Golijata, i izvrsio je cin koji ce
ovjekovjeciti lzraela u spomenu naroda 25 !»
«Neka te osnazi nebo! Maran Ata!»
«Budi pobjednik!»
«Budi pobjednik! Maran Ata!»
22
Jer 32, Zah 11 , 12-13.
23
Suci 4-5.
24
Yidi : Suci 10,6-12,7.
25
Jdt 8- 16.
Podize se kvocavi senilni glas Kananije: «Onaj koji se koleba
da izvrsi svetu naredbu, osuden je na sramotu i smrt!»
«Osuden je. Maran Ata!»
«Ako ne budes htio slusati glasa Gospodina Boga tvoga, i
aka ne izvrsis njegovu zapovijed i ono sto ti On preko nasih usta
nareduje, neka su sva prokletstva na tebi!»
«Sva prokletstva! Maran Ata!»
«Neka te udari Gospodin svim mojsijevskim prokletstvima, i
rasprsi te medu narode.»26
«Nek te udari i rasprsi! Maran Ata!»
Smrtna tisina nakon ovog sugestivnog prizora... Sve se
ukocilo u zastrasujucoj nepokretnosti.
Konacno evo glasa Judina, koji se dize i gotovo se moram
naprezati da ga prepoznam, toliko se promijenio: «Da, ja cu to
uciniti. To moram uciniti. I ucinit cu . Vee je posljednji dio
mojsijevskih prokletstava moj dio i ja moram iz njih izaci, jer sam
vec advise zakasnio. I postajem lud nemajuci mira ni pocinka, a
srce prestraseno, i oci smetene, a dusa od zalosti izjedena.
Drscem od straha da cu biti otkriven i osinut gromom od Njega u
svojoj dvostrukoj igri - jer ja ne znam do koje tocke On zna
moju misao - i vidim kako moj zivot visi o jednoj niti, i jutrom i
vecerom uzdisem kad Ii ce svrsiti ovaj cas zbog strave sto
zgranjava moje srce. Zbog u:Zasa sto ga moram izvrsiti. Oh,
pozurite taj cas! lzvucite me iz ovih mojih tjeskoba! Neka se sve
izvrsi. Odmah! Sada! I ja nek budem slobodan! Hajdemo!»
Glas Judin se je ucvrstio i kako je govorio postepeno je
postajao sve jaci. Pokret ruku, najprije automatski i nesiguran
kao kod mjesecara oslobodio se i postao spontaniji. Uspravio se
u svoj svojoj visini, sotonski lijep, i vice: «Neka padnu omce
ludoga straha! Ja sam slobodan od strahovite potcinjenosti.
Kriste! Ne bojim te se vise i predajem te tvojim neprijateljima!
Hajdemo!» Krik pobjednickog demona, i doista se upucuje
odvafoo prema vratima .
Ali ga zaustavljaju: «Polako! Odgovori nam: Gdje je lsus iz
Nazareta?»
«U Lazarevoj kuci. U Betaniji.»
26
Vidi: Lev 26, 14-46; Pnz 28, 15-68.
50 Muka
«Mi ne mozemo uci u tu kucu dobro opskrbljenu vjernim
slugama. U kucu miljenika Rima. Posli bismo u susret sigurnim
neugodnostima.»
«U zoru mi dolazimo u grad. Postavite straZ:e na put u
Betfage, nacinite metez i uhvatite Ga!»
«Ne. Rekao je sljedbenicima da ce tim putem uci u grad,
kroz vrata Efraimova i da Ga cekaju kod En Rogela . Ako ga
uhvatite prije ... »
«Ne mozemo. Morali bismo s Njim uci u grad izmedu
strafara, a svaki put koji vodi k vratima, i svaka gradska ulica
puna je mnostva od zore do noci. Nastao bi metez. A to se ne
smije dogoditi.»
«Uzici ce u hram. Pozovite Gau neku dvoranu da ga ispitate.
Pozovite Gau ime Vrhovnog Svecenika. On ce, doci, jer postuje
vise vas nego svoj zivot. Jednom kad je sam s vama ... nece
vam manjkati nacina da Ga odvedete na sigurno mjesto i da Ga
osudite u prikladni cas.»
«Jednako bi nastala gungula. Ti si to morao zapaziti da je
mnostvo zaneseno za Njega. A ne samo narod, nego i velikasi i
oni sto su nade lzraela. Gamalijel gubi svoje ucenike; a tako i
Jonata sin Uzijelov i drugi medu nama, i svi nas ostavljaju od
Njega zavedeni. .. Pa cak ga i pogani stuju, iii ga se boje, a to
vec znaci postivati, i spremni su ustati protiv nas ako Ga
budemo zlostavljali. lzmedu ostalog, neki od razbojnika koje
smo mi potplatili da se prikazuju kao laZ:ni ucenici i da izazivaju
svade, bili su zatvoreni i progovorili su nadajuci se milosti zbog
potkazivanja, i Pretor2 7 zna ... Sav svijet ide za Njim, dok mi
nista ne zakljucujemo. Ali valja djelovati ostroumno da se
mnostvo ne dosjeti.»
«Da. Tako treba raditi. I Ana tako preporucuje. Kaze: "Neka
se to ne dogodi za vrijeme blagdana, da se ne bi fanaticni narod
pobunio." Tako je naredio, odredujuci takoder da se s Njime
postupa s postovanjem u Hramu i drugdje i da Mu se ne prave
neprilike da bi Gase tako moglo zavarati.»
«E pa onda sto hocete da se cini? Ja sam bio voljan ove
noci, ali vi oklijevate .. . » kaze Juda.
27
«Evo, ti bi nas morao dovesti k Njemu u trenutku kada je

sam. Ti znas njegove navike. Pisao si nam da te On drzi uza se
vise nego sve druge. Zato ti moras znati sto On hoce ciniti. Mi
cemo biti uvijek spremni. Kada ti prosudis da je prikladan cas i
mjesto, dodi i mi cemo poci.»
«Receno je! A kakvu cu nagradu za to dobiti?» Sada vec
Juda govori hladno, kao da bi se radilo o bilo kakvoj trgovini.
«Ono, sto su rekli proroei, da budemo vjerni nadahnutoj
rijeci : trideset dena ra 28 .. . »
«Trideset denara za ubojstvo covjeka, i to onoga Covjeka?
Cijena jednog obicnog jaganjea u ovim blagdanskim danima?!
Vi ste ludi! Ne sto bi meni bio potreban novae. Imam ga u
dobrim zalihama. Stoga nemojte misliti da cete me nagovoriti
zbog moje :Zudnje za noveem. Ali je odvise malo da se time plati
moja bol sto izdajem Onoga koji me je uvijek ljubio.»
«Pa rekli smo ti sto cemo ti uciniti. lmat ces slavu, casti! Ono
sto si ti od Njega ocekivao i nisi dobio. Mi cemo izlijeciti tvoje
razocaranje . Ali eijena je odredena od proroka. Oh! jedna
formalnost! Simbol i nista vise . Ostalo ce doci poslije ... »
«A novae .. . kada?»
«U trenutku kad nam budes rekao : "Dodite". Ne prije. Nitko
ne placa prije nego sto ima robu u rukama. Zar ti se mozda ne
cini pravo?»
«Pravo je. Ali barem utrostrucite sumu ... »
«Ne. Tako su rekli proroei. Tako se mora uciniti. Oh! Znat
cemo slusati proroke! Necemo izostaviti ni jednu jotu od onoga
sto su pisali o Njemu. Eh! Eh! Eh! Mi smo vjerni nadahnutoj
rijeci. Eh! Eh! Eh!» smije se onaj odvratni kostur Kananija . I
mnogi mu se pridru:Zuju s toboze tufoim, niskim neiskrenim
smijehom, prava demonska eerekala koja ne znaju drugo do
kesiti se. Jer smijeh je vlastitost vedre i ljubazne duse, a
eerekanje je svojstvo nemirnih srdaea i zasicenih mrfojom .
«Sve je receno. Mofos ici. Mi cekamo zoru da se vratimo u
grad razlicitim putevima. Zbogom. Mir s tobom, izgubljena oveo,
sto se vracas u stado Abrahamovo. Mir s tobom! Mir s tobom! I
zahva_lnost svega lzraela! Racunaj na nas! Jedna tvoja zelja
28
Kao prethodna bilj . 22.
52 Muka
nama je zakon. Bog nek je s tobom kao sto je bio sa svim

svojim najvjernijim slugama! Svi blagoslovi na tebe!»
Prate ga grleei ga i iskazujuei mu ljubav sve do izlaza ...
gledaju ga kako se udaljuje polumracnim hodnikom ... slusaju
skripanje zasuna na kapiji koja se otvara i zatvara.
Vraeaju se u dvoranu, likujuei.
Samo dva iii tri glasa se dizu, ona manje demonska: «A
sada? Sto eemo s Judom Simunovim? Dobro znamo da mu ne
mozemo dati ono sto smo mu obeeali, osim onih jadnih trideset
denara! Sto ee reei on, kada bude vidio da smo ga izdali?
Neeemo Ii uciniti veeu stetu? Neee Ii poei i reei narodu sto smo
ucinili? Da je on covjek nepostojane misli mi to znamo.»
«Vrlo ste naivni i glupi ako tako mislite i ako se zbog toga
brinete! Vee je odredeno sto eemo uciniti s Judom. Odredeno je
vee ranije. Zar se ne sjeeate? A mine mijenjamo odluke. Nakon
sto sve bude svrseno s Kristom, Juda ee umrijeti. Receno je 29 .»
«Ali ako bude progovorio prije?»
«Kome? Ucenicima i narodu, da ga kamenuju?! On neee
govoriti. U:Zas od njegova djela zacepit ee mu usta ... »
«Ali mogao bi se poslije pokajati, imati griznju, i poludjeti. ..
Jer njegova gri:Znja, ako bi se probudila, mogla bi ga jedino
naciniti ludakom ... ))
«Neee imati za to vremena . Pobrinut eemo se ranije. Svaka
stvar u svoje vrijeme. Najprije Nazarenac, zatim onaj koji ga je
izdao» rece u:Zasno polagano Elkija.
«Da! I pazite! Ni jedne rijeci odsutnima. Vee su odvise
doznali o nasoj namisli. Ne pouzdajem se u Josipa i Nikodema.
A malo i u ostale.»
«Sumnjas u Gamalijela?»
«On se je odvojio od nas ima tome vise mjeseci. Bez izricite
naredbe vrhovnog Sveeenika, neee sudjelovati na nasim
sjednicama. Ka:Ze da pise svoje djelo uz pomoe sina. Nego
govorim o Eleazaru i lvanu.»
«Oh, nikada nam se nisu protivili» rece odmah jedan
sinedrista, kojeg sam drugih puta vidjela s Josipom iz Arimeteje,
ali se ne sjeeam njegova imena.
29
Vidi : Ps 69,25-27; Ps I 09,8; Dj I, 15-20
«Dapace! Odvise malo su nam se protivili! Eh! Eh! Eh! A

morat cemo ih nadzirati! Mnoge su se zmije ugnjezdile u
Sinedriju, ja mislim. Eh! Eh! Eh! Ali bit ce istjerane iz gnijezda ...
Eh! Eh! Eh!» rece Kananija iduci pognut i drscuci, naslonjen na
svoj stap u nastojanju da pronade komotno mjesto na jednom
Od Sirokih i niskih sjedala koja SU pokrita teskim prostiracima sto
se nalaze uzduz zidova u dvorani, i zadovoljan , ispruzi se i brzo
zaspi, otvorenih ustiju, rufan u svojoj zlobnoj starosti.
Promatraju ga. I Doras, sin Dorasov, rece: «On je zadovoljan
sto vidi ovaj dan. Moj ga je otac sanjao, ali ga nije docekao. Ali
nosit cu u srcu njegov duh da bi bio prisutan u dan osvete nad
Nazarencem i da ima svoju radost .. . »
«Pamtite da cemo morati u smjenama, u brojnim smjenama,
biti neprekidno u Hramu.»
«Bit cemo.»
«Moramo narediti da Juda Simunov moze u svako doba biti
pripusten Velikom sveceniku.»
«Ucinit cemo.»
«A sada pripravimo srce za konacan zadatak.»
«Vee je spremno! Vee je spremno!»
«S domisljatoscu!»
«S domisljatoscu!»
«S ugladenoscu!»
«S ugladenoscu!»
«Da onemogucimo svaku sumnju.»
«Ma stogod rekao iii ucinio, nikakve reakcije. Osvetit cemo
se za sve odjednom.»
«Tako cemo uciniti. A osveta ce biti okrutna.»
«Potpuna!»
«Ufasna!»
I sjedaju trazeci odmor u ocekivanju zore.
30-3-47 (Cvjetna Nedjelja)

lsus govori: «Ovdje ces staviti videnje: "Od Betanije do Jeruzalema" (od 3.
ozujka 1945.). A sada gledaj!» 30 .
Jo U A, neposredno slijedi : Ulazak u Jeruzalem (donesen u pogl. 9), na koji se o~igledno

odnosi onaj "Pogledaj!"
54
8. IZ BETANIJE U JERUZALEM
lz Betanije u Jeruzalem
lsus prolazi kroz vocnjake i maslinike sve u cvatu. lzgledaju

kao cvijece cak i srebrnasti listovi okiceni biserima rose koja
blista obasjana prvom zrakom zore i pokrenuti prvim
namirisanim vjetrom. Svaka je hvoja djelo zlatara i oko s
udivljenjem promatra njezinu ljepotu. Bademi , vec svi pokriven i
svojim zelenilom, izranjaju iz bijeloruzicastog mnostva drugih
vocaka , a ispod loze pokazuju izreskane ukrase prvog njeznog
lisca, tako sjajna i svilena da su nalik ljusci najfinijeg smaragda
iii komadicu dragocjene svile . U visinama nebo tamnog tirkiza ,
jednolicno, blago i svecano. Sa svih strana pjev ptica i mms
cvijeca. Svjezi zrak okrepljuje i razveseljuje . To je doista
travanjska radost koja se posvuda smijesi.
lsus je usred svojih apostola. Svih dvanaest je na broju , i
govori:
«Zene sam poslao naprijed, jer zelim govoriti vama samima.
U prvo vrijeme sto sam bio s vama rekao sam vam, onima sto
bijahu sa Mnom: "Nemojte uznemiravati Majku pricama o zlom
postupanju prema Si nu". A oni su postupci izgledali tako teski ...
Sada, vas trojica svjedoka onih postupaka koji su bili pocetak
lanca s kojim ce biti poveden u smrt Sin covjecji - ti lvane, te
Simune i ti Juda iz Keriota - mo:Zete jasno vidjeti da su se oni
postupci mogli usporediti sa zrnom pijeska sto pada s visine , u
odnosu na kamen iii kamenje sto su sadasnji postupci. Ali tada
bijase u vama, Meni i u Majci nespremnost na ljudsku zlocu 1... I
u Dobru , kao i u Zlu , evo: C:ovjek ne posti:Ze odmah najveci
stupanj. Nego uzdize se iii pada postepeno. A tako je i u boli.
Sada vi koji ste dobri uzdigli ste se u Dobru i mo:Zete ustanoviti,
bez one sablazni koju ste onda zbog toga imali , do kojeg
stupnja izopacenosti mo:Ze sici covjek koji se posotoni 2, tako kao
sto Ja i moja Majka mozemo podnositi , a da ne umremo, svu
8. Pi sano 3. ozujka 1945. A, 11 403 -11 417.

1
Nespremnost: s tocke gledi~ta lj udskog iskustva.
2
Vidi u Sv. II/ I bi lj . 4, na sir. 56.
8. Iz Betanije u Jeruzalem 55
bol koja dolazi od covjeka . Osnazili smo svoju dusu. U Dobru, u
Zlu iii u Boli. Pa ipak jos nismo dotakli vrha . Nismo jos dotakli
vrha ... Oh, kada biste znali kakav je i koliko visok vrh Debra,
Zia, Boli! Ali vam ponavljam tadasnje rijeCi. Ne ponavljajte Majci
ono sto ce vam Sin Covjecji 3 sada reci. Odvise bi zbog toga
trpjela . Onaj sto treba da bude ubijen pije samilosnu
omamljujucu mjesavinu da bi mogao, a da ne drsce svakog
trenutka, iscekivati cas muke4 . Vasa ce sutnja biti za Nju, Majku
Otkupitelja, kao samilosno pice! A sada cu vam Ja, da vam
nista ne ostane nejasno, otvoriti smisao prorocanstva. I molim
vas da budete sa Mnom, mnogo, mnogo. Za dana pripadat cu
svima. Nocu molim vas, da budete sa Mnom, jer Ja zelim biti s
vama. Potrebno mi je, da se ne osjecam sam ... »
lsus je vrlo falostan . Apostoli to vide te su i oni ofalosceni.
Stiscu se oko Njega. Pa i Juda umije priviti se uz Ucitelja kao da
ga od svih ucenika najvise voli .
lsus ih miluje i nastavlja: «Hocu, u ovom casu koji mi je jos
darovan, dovrsiti u vama spoznaju o Kristu. Na pocetku s
lvanom, Simunom i Judom dao sam vam upoznati istinu
prorostava, o mojem rodenju. Prorostva su me take zivo opisala
od zore do zalaska 5 , da bolje ne bi mogao ni najveci slikar. Zoru
i zalazak, te dvije faze , proroci su, dapace, najvise razjasnili.
A sada ce Krist, sto side s Neba, Pravednik sto su ga oblaci
kisili na Zemlju, uzviseni lzdanak, biti ubijen. Skrsen poput
cedra od groma . Govorimo stoga o Njegovoj smrti. Ne uzdisite,
ne tresite glavom. Ne mrmljajte u svom srcu, ne proklinjite ljude.
Ne koristi nicemu. Mi ulazimo u Jeruzalem. Pasha je vec tu.
"Ovaj ce vam mjesec biti prvi mjesec u godini. 6" Ovaj ce
mjesec biti svijetu pocetak novog vremena . Nece prestati nikada
vise. Uzalud ce covjek, od vremena do vremena, nastojati
uspostaviti nova. Oni koji budu htjeli uspostaviti jedno novo
vrijeme, koje bi nosilo njihovo idolsko ime, bit ce gromom osinuti
i udareni. Samo je jedan Bog na Nebu i jedan Mesija na Zemlji:
-' Vidi bilj . 6, str. 3 1. Sv. V/ 1.

'V idi bilj . 3, pogl. 2 10, Sv. V II.
~ Vid i bilj . 3, str. 226, Sv. II/I.
• A, (dodaje olovkom): Pro ro~tvo o mojsijevskoj Pashi , lzl 12,2.
56 Muka
Sin Bozji: lsus iz Nazareta. On, buduci da sve od Sebe daje,

moze sve htjeti, i stavlja svoj kraljevski pecat ne na ono sto je
tijelo i blato, nego na ono sto je vrijeme i duh.
"Desetoga dana ovoga mjeseca svaki neka uzme jednog
jaganjca za obitelj i za kuc':u . I aka nije davaljan broj asaba u
kuc':i da pajedu jaganjca neka uzme susjeda s njegavima da bi
magli pajesti citavag jaganjca." 7 Jer zrtvovanje i zrtva (hastija)
maraju biti izvrseni i potroseni. Ni jedna mrvica ad njih ne smije
preastati. Nec':e ostati. Mnagi su kaji uprava cekaju da se
nahrane jaganjcem 8 . Broj bez broja, za gozbu bez agranicenja u
vremenu, i nije potrebna druga vatra da se uniste ostaci, jer
ostataka nema. Oni dijelovi kaji c':e biti prineseni i adbijeni ad
mrinje, bit c':e unisteni samam vatrom zrtve, njezinam ljubavlju. 9
Ljubim vas, a ljudi. Vas, dvanaest majih prijatelja kaje sam Ja
izabrao, vas u kajima su dvanaest plemena lzraelavih 10 , i
trinaest zila Covjecanstva 11 • Sve sam sakupia u vama i sve u
vama vidim sakupljena ... Sve.»
«Ali u venama Adamava tijela takader je i vena Kajinava 12 .
Nitka ad vas nije padigaa ruku na druga. Pa gdje je anda
Abel?» pita lskariot.
«Ti si to rekaa. U venama tijela Adamova takoder je i ona
Kajinova. Abel sam Ja, blagi Abel pastir stada, drag Gospodinu
jer je prinosio svoje prvine i ono sto bijase bez nedostatka, a
prije svih prinosa sebe samaga. Ljubim vas, o ljudi. laka me ne
ljubite. Ja vas ljubim. Ljubav ubrzava i dovrsuje djelo
zrtvovalaca.
"Jagnje bez ljage, musko, od godine dana ." 13 Za Jaganjca
Bozjeg ne postoji vrijeme. On jest. lsti u pasljednji dan ove
zemlje, kao sto bijase u prvi. Onaj koji jest 14 kao Otac, ne
7
lzl 12,3-4.
8
Vidi bilj. 11. pogl. I.
9
10
Vidi Post 49; Pnz 33; H 13-21 ; Mt 19,27-29; Lk 22,28-30; Dj 26, 1-8; Jak 1; atk 7, 1-
8; 21,9-14.
11
Neutvrdena aluzija i pored obracanja na mjerodavne (Mozda se odnosi na poganske
narode, op. prev.)
12
Vidi: Post4,l-16.
'-' lzl 12,5.
14
Vidi: lzl 3, 13-15; lz 42,8.
8. lz Betanije u Jeruzalem 57
poznaje u svojoj bozanskoj naravi starenje. Njegova osoba

poznaje samo jednu starost, samo jedan umor: onaj od
razocaranja 15 da je dosao za mnoge uzalud. Kad budete znali
kako sam bio ubijen - a oci, koje ce vidjeti svoga Gospodina
prometnuta u gubavca, pokrivena ranama 6 , sada sjaje od placa
tu pored Mene i ne vide ovaj nasmijeseni brezuljak, jer ih plac
zasljepljuje svojom zitkom prevlakom - ipak recite: "Nije od toga
umro. Nego sto ga nisu upoznali njegovi najdrazi i sto ga je
odvise velik broj covjecanstva odbacio." Ali ako Sin Bozji ne zna
za vrijeme i zbog toga se razlikuje od obrednog jaganjca, jednak
je njemu jer je bez ljage i jer je musko posveceno Gospodinu 17 .
Da. Uzalud ce krvnici, oni sto ce me ubijati oruzjem, iii htijenjem,
iii izdajom, htjeti se opravdati govoreci: "Bio je kriv": Nitko tko je
iskren, ne moie me optuziti zbog grijeha. Mozete Ii to vi?
Sucelice smo smrti. Ja to jesam. Pa i drugi su takoder. Tko?
Zelis Ii znati tko, Petre? Svi. .. Sm rt se blizi iz casa u cas i grabi
onoga koji i to najmanje vjeruje. Ali i oni koji imaju jos mnogo
zivota da tkaju, iz Casa U cas SU pred ocima smrti, jer Vrijeme je
blijesak u odnosu prema vjecnosti, i jer se u casu smrti i najduzi
zivot svodi na nista, a djela dalekih desetljeca i desetljeca,
pocev od one iz rane dobi, vracaju se u mnostvu da kaiu: "Evo:
jucer ucinih ovo" . Jucer! Uvijek je jucer, kada se um ire 16 ! I uvijek
su prah: cast i zlato za kojima je toliko ceznulo stvorenje . I gubi
svaki ukus plod zbog kojeg se toliko ludovalo! Zene? Novae?
Vlast? Znanje? Sto ostaje? Nista! Jedino savjest i sud Bozji
pred koji ide savjest osiromasena i lisena ljudskih zastita i
bogatstava, a natovarena jedino svojim djelima .
"Neka uzmu od njegove krvi i neka njom premazu dovratnike
i gornji prag, i Andeo pri svom prolazu nece udariti kuce na
kojima je znak krvi. " Uzmite moju krv. Ne mazite n~ome mrtvo
19
kamenje, nego mrtvo srce. To je novo obrezanje 0 . I Ja se

obrezujem za sav svijet. Ja ne zrtvujem nekorisni dio, nego
15
Vidi u Sv. 11/ 1, bilj. 7, str. 114 i bilj. 16, str. 186, u Sv. 11 11 1, bilj . 3, pogl. 35.
16
Vidi lz 53,2-5.
17
Vidi bilj. 2, str. 87, Sv. V/2.
18
Vidi : Ps 90,4; 2 Pt 3,8.
19
Vidi : lzl 12,7, 13 .
20
Vidi bilj . 3, pogl. 25 , Sv. VIII.
58 Muka
nistim svoju SJaJnU, zdravu, cistu mufovnost, potpuno je

zrtvujem, i iz osakacenih udova, iz otvorenih vena uzimam svoju
krv i povlacim po Covjecanstvu prstenove spasenja, prstenove
vjecnih zaruka s Bogom koji je na Nebesima, s Ocem koji ceka,
i govorim: "Evo. Sada ih ne mofos vise odbacivati, jer bi
odbacio svoju krv".
"I Mojsije rece: 'a onda umocite kiticu izopa u krv i poskropite
njome dovratnike"' 21 . Zar onda nije dovoljna krv? Nije dovoljna.
Mojoj krvi 22 treba se pridruziti vase pokajanje. Bez pokajanja,
gorkog i spasonosnog, bit ce uzaludno sto cu Ja za vas
umrijeti 23 .
Ovo je prva rijec koja u Knjizi govori o Jaganjcu Otkupitelju.
Ali Knjiga je njih prepuna. Kao sto kod svakog novog izlaska
sunca sve guscom postaje cvatnja na ovim granama, tako malo
pomalo, kako jedna godina slijedi onu sto je zavrsila i priblizuje
se vremenu otkupljenja, evo, tako je sve cesca i cvatnja.
A sada Ja vam sa Zaharijom 2 kazem, vama o Jeruzalemu:
"Evo Kralja, koji dolazi pun krotkosti jasuci na magarici i na
magaretu. On je siromasan." Ali ce rasprsiti mocne koji
ugnjetavaju covjeka. On je blag, a ipak njegova ruka podignuta
na blagoslov, pobijedit ce davla i smrt. "On ce navijestiti mir, jer
je Kralj mira" . On kad bude prib~en, rasirit ce svoju vlast od
25
mora do mora. "On koji ne vice 2 , koji ne lomi, koji ne gusi

onoga koji nije svjetlo nego dim, onoga sto nije snaga nego
slabost, onoga sto zaslufoje svaki prijekor, ucinit ce pravdu po
istini". Tvoj Mesija, o grade Sionski, tvoj Mesija, o narode
Gospodnji, tvoj Mesija, o narode Zemlje.
"A da nije ni tufan ni smucen 27 ", i vi vidite da nema u Meni
mucne falosti pobijedenog, niti one prkosne pokvarenog, nego
samo ozbiljnost onoga koji vidi do koje tocke mofo doci
21
lzl 12 22
22
lmati ~ vidu Heb 9.
" Yidi bilj . 8, pogl. 43. Sv. VIII.
24
A, ... ubacuje olovkom, pogl. 9,9.
ii Zah 9,10.
26
A, .. . ubacuje olovkom, lz 42 , 1-2-3 .
27
A, ... ubacuje olovkom, lz 42,4.
8. lz Betanije u Jeruzalem 59
posjednuce sotonsko 28 u covjeku, i vi vidite kako sam Ja, koji

maze pretvoriti u prah i rasprsiti jednim jedinim migom svoje
volje, kroz tri godine prufao ruke kao poziv ljubavi, svima, bez
prestanka, pa jos ce se i sada ave ruke pruzati i bit ce ranjene!
"Bez tuge i bez smucenosti Ja cu uspjeti ustanoviti moje
Kraljevstvo." Kraljevstvo Kristovo u kojemu je spas svijeta.
Ka:Ze mi Otac, Gospodar Vjecni 29 : "Ja te pozvah, uzeh te za
ruku i oblikovah te, i postavih te za Savez narodu i svjetlost
pucima".
I bio sam Svjetlo. Svjetlo da otvorim oci slijepima, rijec da
dadem govor gluhima, kljuc da otvorim podzemne zatvore onih
koji bijahu u tminama zablude.
I sada, Ja, koji sam sve ova, idem u smrt. Ulazim u tamu
smrti 30 . Smrti, shvacate Ii? ...
Prve navijestene stvari, evo, sad se ispunjaju, kazem i Ja s
prorokom . Ostale cu vam reci prije nego sto nas razdvoji Davao.
Eno Siona tamo u dnu . ldite i uzmite magaricu s magaretom .
31
Recite covjeku: "Potrebni su Rabiju lsusu". I recite Majci da
sada dolazim . Ona je tamo na onoj strmoj hridi s Marijama .
Ceka me. To je moj ljudski trijumf .. . Neka bude njezin trijumf.
Sjedinjeni uvijek. Oh, sjedinjeni! ...
I koje je to hijensko srce koje jednim udarcem sape s
pandfama cupa srce srca Majcina: Mene, njezinog Sina? Neki
covjek? Svaki se covjek rada od :Zene. I po nagonskom i
moralnom refleksu ne mo:Ze okrutno postupati s majkom, jer
misli na 'svoju'. Covjek dakle to nije. A tko je onda? Davao. Ali
mo:Ze Ii jedan davao vrijedati Pobjednicu? Da bi je uvrijedio
morao bi je dotaci. A Sotona ne podnosi djevicansko svjetlo
Ruze Bozje. I onda? Sto kazete, tko bi bio? Ne govorite? Reci
cu to onda Ja .
Najlukaviji davao sjedinio se s najpokvarenijim eovjekom i,
poput otrova zatvorenog u zubima zmije, stoji zatvoren u njemu
koji se mo:Ze pribliziti :Zeni, i tako, izdajnicki, iz potaje, ugristi je.
28
Kao i prcthodna bilj. 2.
29
A, ... ubacuje olovkom, lz 42,6-7 .
Jo Vidi bilj. 12, pogl. 6.
JI Vidi bilj . 13 , pogl. 7.
60 Muka
Neka je proklet krizanac-nakaza, a to je Sotona i to je C:ovjek32 !

Zar ga proklinjem? Ne. Nije ta rijec za Otkupitelja. I stoga kazem
dusi ovog krifanca-nakaze ono sto rekoh Jeruzalemu,
nakaznom gradu Bozjem i Sotoninom: "Oh, kad bi ti, u ovaj cas
koji ti je jos dan, znao, doci k Spasitelju!" Nema ljubavi vece od
moje! I nema vece moci. I Otac pristaje ako Ja kaiem: 'Hocu' .. .
A Ja znam reci samo rijec smilovanja za one koji su pali i koji iz
ovog ponora k Meni prufaju ruke . Duso najveceg grjesnika, tvoj
Spasitelj na pragu smrti saginje se nad tvojim ponorom i poziva
te da prihvatis njegovu ruku. Nece biti sprijecena moja smrt ...
Ali ti. .. ali ti. .. bio bi spasen 33 , ti, kojega Ja jos ljubim, i dusa
tvojega prijatelja ne bi drhtala od ufasa pri pomisli da
posredstvom prijatelja spoznaje ufas umiranja i to ovog
umiranja ... »
lsus suti ... potisten ...
Apostoli sapucu medu sobom i pitaju se: «Ali o kome govori?
Tkoje?»
A Juda bestidan u lazi: «Sigurno je neki od dvolicnih
farizeja ... Ja mislim Josip iii Nikodem, iii Kuza i Manahem .. .
Svima je stalo do glave i dobara ... Znam da Herod ... I znam da
Sinedrij 34 . On se je advise pouzdao u njih! Vidite da ni jucer nisu
bili prisutni?! Nisu se usudili susresti Ga .. . »
lsus ne cuje. Otisao je naprijed i stigao do Majke koja je s
Marijom i s Martom i Suzanom. Nedostaje jedino Ivana Kuzina u
grupi poboinih 2ena.
Kada budete sastavljali ~itavo djelo ovdje cete staviti ostale dijelove koje
35
cu dati i koje cu izreci.
32
Vidi bilj. 7, pogl. 6 i ostale biljdke tamo navedene.
33
Kao i prethodna bilj . 24; vidi , osim toga u 11/2, bilj . 5, str. 90, bilj. 9., str. 203 i bilj .
I 0, str. 206; u Sv. 111/2, bilj. I 0, str. 47; u Sv. YI/ I, bilj . 4, pogl. 98.
34
Vi d i bilj. 48, pogl. 222, Sv. VII.
J! U A, ... ova je reteni ca dodana olovkom.
61
9. ULAZAK ISUSOV U JERUZALEM 1
Ulazak lsusov u Jeruzalem.
lsus stavlja svoju ruku na rame svoje Majke, koja je ustala

kada su Ivan i Jakov Alfejev stigli do nje da joj kaz.u: «Tvoj Sin
dolazi», a onda su se vratili natrag da se prikljuce svojim
drugovima koji polako idu naprijed, razgovarajuci, dok su Toma i
Andrija otrcali u Betfage da potraze magaricu i magare i dovedu
ih k lsusu .
Kroz to vrijeme lsus govori :Zenama. «Evo nas blizu grada. Ja
vam savjetujem da otidete. I da idete sigurne. Udite prije Mene
u grad. Blizu En Rogela su svi pastiri i najpouzdaniji ucenici.
Naredeno im je da vas prate i stite.»
«I sto ... Razgovarale smo s Aserom iz Nazareta i Abelom iz
Galilejskog Betlehema pa i sa Salomonom. Dosli su sve dovde
da uhodare tvoj dolazak. Narod priprema veliku svecanost. I
nama se prohtjelo vidjeti. .. Vidis kako se tresu vrhovi maslina?
Nije to vjetar sto ih tako ljulja. Nego je to narod koji lomi grane
da ih prostru po putu i da te njima zastite od sunca. A tamo?!
Gledaj, tamo ogoljuju palme od njihovih lepeza . Nalik su na
grozdove, a to su ljudi sto su se popeli na stabla da beru i
beru ... Ana obroncima vidi pogurenu djecu kako beru cvijece. I
zene sigurno po vrtovima i cvjetnjacima beru cvjetne vjencice i
mirisne trave da te pospu cvijecem. Mi smo htjeli vidjeti... i
oponasati Mariju Lazarovu, koja je pokupila sve cvijece
izgazeno tvojom nogom, kada si ulazio u Lazarov vrt» moli
Marija Kleofina u ime svih.
lsus miluje lice svoje stare rodakinje koja nalici na djevojcicu
sto bi zeljela vidjeti jednu predstavu i ka:Ze joj: «U velikom
mnostvu ne bi vidjela nista. ldite naprijed. U kucu Lazarovu, onu
sto je cuva Matija. Proci cu onuda i vidjet cete me odozgo.»
«Sine moj ... i ides sam? Zar ne mogu biti uz tebe?» kaze
Marija podizuci vrlo :Zalosno lice i upiruci svoje nebeske oci u
svog milog Sina.
9. Pisano 30. ofojka 1947. i 30. srpnja I 944., A, I I I 96- I 1218 i 3189-3195.
1
Vidi: Mt 21,1-17; Mk 11,1 - 11; 15-19; Lk 19. 1-46 (ali tit. : 28-46) i Iv 12,12-15.
62 Muka
«Zelio bih te zamoliti da budes skrivena. Kao golubica u

pukotini pe6ine 2 . Tvoja molitva mi je potrebnija od tvoje
prisutnosti, draga Mama!»
«Ako je tako, Sine moj, mi 6emo moliti. Sve. Za Tebe.»
«Da. Nakon sto ga budemo vidjeli gdje prolazi, do6i 6ete s
nama u moju sionsku palacu. Aja cu poslati sluge u Hram, da
budu uvijek iza Ucitelja, i da bi nam donosili njegove naredbe i
vijesti o Njemu» odluci Marija Lazarova, uvijek hitra da shvati
ono sto je najbolje da se uradi i da se to uradi bez otezanja.
«lmas pravo, sestro. Premda mi je fao sto ga ne6u pratiti,
shva6am opravdanost naredbe. Uostalom Lazar nam je rekao
da se ne protivimo Ucitelju ni u kojoj stvari, nego da ga slusamo
i u najmanjim sitnicama. I to 6emo ciniti.»
«E pa onda podite. Vidite? Putevi postaju zivlji. Apostoli me
upravo sustifo. ldite. Mir bio s vama . Pozvat cu vas kad budem
smatrao da je pravi cas. Mama, zbogom . Budi mirna. Bog je s
nama». Poljubi je i otpusti. I poslusne ucenice odlaze hitro.
Deset apostola sustizu lsusa. «Poslao si ih naprijed?»
«Da. Gledat 6e moj ulazak s jedne ku6e.»
«S koje ku6e?» pita Juda iz Keriota .
«Eh, sada ima ve6 toliko prijatel!skih ku6a!» kafo Filip.
«Ne iz Analijine?» uporno ispituje Juda.
lsus odgovori nijecno i uputi se prema Betfagi koja je malo
dalje.
Vee je blizu kada se vra6aju ona dvojica koja su bila poslana
uzeti magaricu i magare. Vieu: «Nasli smo kao sto si Ti rekao, i
dovedosmo ti zivotinje. Ali gospodar je htio da ih poceslja i
ukrasi najboljom ormom, da bi te pocastio. A ucenici , koji su se
pridruzili onima sto su proveli no6 na putovima Betanije, da bi te
pocastili, ho6e da imaju cast da te vode, i mi smo pristali. Cinilo
nam se da je njihova ljubav zasluzila nagradu .»
«Dobro ste ucinili. Podimo, medutim, naprijed.»
«Ima Ii mnogo ucenika?» pita Bartolomej.
«Oh! Mnostvo! Ne mofo se uop6e probiti kroz puteve
Betfage. Zbog toga sam rekao lzaku da povede magarca do
Kleonta sirara .» odgovara Toma .
2
Aluzija na Pj 2, 14.
9. Ulazak lsusov u Jeruzalem 63
«Dobro si ucinio. Hajdemo sve do one strmine brezuljka i
pocekajmo malo u sjeni onog drveca.»
ldu kamo lsus pokazuje.
«Ali mi se udaljujemo! Ti prelazis Betfage obilazeci ga s
leda!» uzviknu lskariot.
«I aka hocu da to ucinim, tko mi to maze zabraniti? Zar sam
mozda vec uznik, da mi nije slobodno ici kuda hocu? Iii se
mozda nekome zuri da to postanem, pa se boji da bih mogao
pobjeci hvatanju? I aka bih smatrao ispravnim da se udaljim na
sigurnija mjesta, ima Ii nekoga tko bi me mogao sprijeciti?» lsus
strijelja svojim ocima lzdajicu, koji ne otvara vise usta i sleze
ramenima kao da bi rekao: «Cini kako ti se svida.»
Kru:Ze stvarno iza leda mjestanca, rekla bih predgrada
samog grada, jer sa zapadne strane bas je sasvim malo
udaljeno od grada, jer vec je dio padina Maslinika koji okrufoje
Jeruzalem s istocne strane. Dolje izmedu padina i grada,
Cedron blista na travanjskom suncu.
lsus sjeda u onoj zelenoj tiSini i sabire se u svojim mislima.
Zatim ustaje i ide pravo na rub stijene.
lsus kaie : «Ovdje ces staviti videnje od 31. srpnja 1944; lsus place nad
Jeruzalemom, od fraze za koju sam ti rekao da je pocetak videnja.» A zatim mi
3
nanovo pocinje pokazivati faze njegovog trijumfalnog ulaska. 30. srpnja.
Ne znam kako cu opisati, jer se tako slabo osjecam na srcu, da mogu
sjediti samo s velikim naporom. Ali tako je. Trebam opisati sto vidim.
Osvjetljuje mi se danasnje Evandelje: deveta nedjelja po Duhovima.
S jedne uzvisine iznad Jeruzalema lsus gleda grad koji se

stere pred njegovim nogama.
3
Na tom mjestu nalazi se u A, pri~iven pamutnom niti, listic na kome pik «lsus koji
plate nad Jeruzalemom. Zatim se lsus ustane i ostavlja po~umljeno mjesto gdje su sjedili i
pode upravo na sam rub stijene. Njegov visoki lik istite se jasno nad prazninom koja ga
okru:Zuje. lzgleda jo~ vi~i, uspravan tako, i sam. Ruke dr:Zi skr~tene na grudima. na tamnom
pla~tu , i izglcda ozbiljan, ozbiljan. Promatraj u ga apostoli, itd.» Pri kraju videnja nastavlja:
«Skora da lsus ne ulazi na vrijeme, itd., itd . ... » Radi se o jednoj opasci spisateljice koja,
otigledno, pokazuje natin umetanja, a da ne opetuje medusobno slitne odlomke i dijelove
osobnog karaktera, kao epizodu pisanu 30. (a ne 31.) srpnja 1944. Epizoda i prikljuteni
odlomci , koje ipak u potpunosti donosimo, da se ne bismo udaljili od metode koju smo
uvijek slijedili, potinju ovdje, a svrfavaju na oznatenom mjestu od bilj. 7, odakle cemo
preuzeti «faze trijumfalnog ulaska».
64 Muka
Nije to visok brezuljak. Najvise kao sto moze biti visok trg sv.
Minijata na brdu u Firenzi; ali to je dovoljno da bi oko vladalo
nad prostranom povrsinom kuca i puteva koji uzlaze i silaze
gore i dolje po malim uzdignucima tla na kojemu je sagraden
Jeruzalem. Ovo je brdo zasigurno mnogo vise, ako se uzme
najnifa razina grada, i od Kalvarije, ali je bliZe gradskim
zidinama od nje. Zapocinje bas od gradskih zidina i difo se
strmo sa strane istih, dok s druge strane blago silazi prema
posve zelenom polju koje se prostire prema istoku. Barem mi
izgleda istok, ako dobro prosudujem suncano svjetlo.
lsus i njegovi su pod krosnjom stabala, u sjeni. Sjede i
odmaraju se od predenog puta. Zatim lsus ustaje, ostavlja
prostor s drvecem gdje su sjedili i ide upravo na sam rub
strmine.
Njegov visoki lik istice se nad prazninom koja ga okrufoje.
lzgleda jos visi , onako uspravan i sam. Drfi ruke prekrifone na
grudima, na plavom plastu , i gleda ozbiljan, ozbiljan.
Apostoli ga promatraju . Ali pustaju ga na miru ne micuci se
niti govoreci. Po svoj prilici misle da se je odvojio za molitvu.
Ali lsus ne moli. Nakon sto je dugo promatrao grad, svaku
njegovu cetvrt, svaki njegov brefoljak, svaku njegovu
pojedinost, ponekad s dugim pogledom na ovu iii onu tocku,
ponekad s manjom upornoscu, lsus zaplaka. Bez drhtaja iii
suma. Suze bujaju u ocnim supljinama , zatim izbijaju i kotrljaju
se niz obraze i padaju ... Krupne suze tako sutljive i tako tufoe.
Kao suze onoga koji zna da mora plakati , sam, bez nade da ce
ga itko utjesiti i shvatiti. Zbog boli koja ne moie biti ponistena i
koja , apsolutno, mora biti podnesena.
Ivanov brat, poradi svog polofaja, prvi je zapazio taj plac i
priopcuje to ostalima koji, zapanjeni, pogledavaju jedan
drugoga .
«Nitko mu od nas nije ucinio zlo» rece jedan, a drugi: «Pa ni
od naroda nitko ga nije vrijedao. U tom mnostvu nitko mu nije
bio neprijatelj.»
«Pa zasto onda place?» pita najstariji medu svima.
9. Ulazak Jsusov u Jeruzalem 65
Petar i Ivan zajedno ustanu i prilaze k Ucitelju. Misle da je

jedina stvar koju treba ciniti : dati mu do znanja da ga ljube i
pitati ga sto mu je.
«Ucitelju , Ti places?» kaze Ivan stavljajuci svoju glavu na
rame lsusu koji je visi od njega za cio vrat i glavu.
A Petar pak obujmi ga rukom oko pojasa, privine ga
zagrljajem k sebi i rece mu: «Sto te falosti, lsuse? Reci to nama
koji te ljubimo.»
lsus prisloni lice na plavu glavu lvanovu i razrjesujuci ruke
mece jednu na rame Petru. Ostaju tako zagrljeni sva trojica u
stavu tolike ljubavi. Ali suze nastavljaju teci.
Ivan, koji osjeca da mu kaplju na kosu, ponovno pita : «Zasto
places, Ucitelju moj? Mozda smo ti mi uzrok muke?»
I ostali se apostoli pridruzise toj grupi koja ljubi i sa strepnjom
ocekuju odgovor.
«Ne» ka:Ze lsus. «Ne vi. Vi ste mi prijatelji, a prijateljstvo
kada je iskreno, balzam je i smijesak, nikada plac. Htio bih da
mi uvijek ostanete prijatelji. Pa i sada kada cemo uci u
pokvarenost koja vrije i koja kvari onoga koji nema odlucnu volju
da ostane posten.»
«Gdje idemo, Ucitelju? Zar ne u Jeruzalem? Mnostvo te je
vec s radoscu pozdravilo. Zelis Ii ih razocarati? ldemo Ii mozda
u Samariju zbog kakvog cuda? Upravo sada, kada je blizu
Pasha?»
Pitanja su se nizala istodobno od vise njih.
lsus podigne ruke nala:Zuci tisinu , zatim desnicom poka:Ze na
grad. Pokret ruku sirok kao u onoga koji sije ispred sebe. I kaze:
«On je Pokvarenost. Mi ulazimo u Jeruzalem. Mi tamo ulazimo. I
jedino Svevisnji zna kako bih htio posvetiti ga noseci mu Svetost
koja dolazi s Neba. Da ga iznova posvetim, njega koji bi trebao
biti Sveti Grad. Ali necu mu moci uciniti nista. Pokvaren je i
pokvarenim ostaje. I rijeke svetosti koje izviru iz zivog Hrama, a
koje ce danima jos vise izvirati, dok ga ne lise zivota, nece biti
dovoljne da ga otkupe. Doci ce k Svetome4 Samarija 5 i poganski
svijet. Na njegovim la:Znim hramovima podici ce se hramovi
4
Vidi : Mt 2 1. 1- 17; Mk 11,1- 11 ; 15- 19; Lk 19, 1-46 (ali tit. : 28-46) i Iv 12, 12- 15.
s Vid i bilj. 4, pogl. 2., Sv. Ill/I, sir. 12.
66 Muka
istinitog Boga. Srca neznabofaca klanjat ce se Kristu. Ali ovaj

narod, ovaj grad, bit ce mu uvijek neprijateljski, a njegova
mrznja dovest ce ga do najveceg grijeha. To se mora dogoditi.
Ali jao onima koji ce biti orude toga zlocina . Jao! ... »
lsus uporno gleda Judu koji mu stoji nasuprot.
«To se nama nece nikada dogoditi. Mi smo tvoji apostoli i
vjerujemo u Tebe.» Juda bestidno laZe i podnosi lsusov pogled
bez zbunjenosti.
Ostali pridrufoju svoje prosvjede.
lsus odgovara svima izbjegavajuci da izravno odgovori Judi.
«Neka bi Nebo htjelo da budete takvi. Ali u vama jos ima
mnogo slabosti, a napast bi vas mogla uciniti slicnima onima
koji me mrze. Molite mnogo i mnogo bdijte nad sobom. Sotona
zna da ce biti pobijeden i foli mi se osvetiti trgajuci vas od
mene. Sotona je oko sviju vas. Oko mene 6 , da bi me sprijecio
da cinim volju Ocevu i da izvrsim svoje poslanje. Oko vas, da bi
vas ucinio svojim robovima. Bdijte! Unutar onih zidina Sotona ce
zgrabiti onoga koji ne bude znao biti jak. Onoga za koga ce biti
prokletstvo sto je bio izabran, jer je svoje izabranje upotrijebio
za ljudski cilj. Ja sam vas odabrao za Kraljevstvo nebesko, a ne
za kraljevstvo ovoga svijeta. lmajte to na pameti.
A ti grade, koji folis svoju propast i nad kojom Ja placem,
znaj da tvoj Krist moli za tvoje otkupljenje. Oh! Kada bi barem u
ovaj cas koji ti preostaje znao doci Onome koji bi bio tvoj mir!
Kada bi barem u ovom casu shvatio Ljubav, koja prolazi kroza
te i lisio se mrZnje koja te cini slijepim i ludim, okrutnim prema
tebi samom i prema tvom dobru! Ali doci ce dan, kad ces se
sjetiti ovog casa! Tada vec odvise kasno da bi plakao i kajao se!
Ljubav ce proci i nestati s tvojih ulica, a ostat ce Mrfoja koju si ti
vise volio. I MrZnja ce se dici prema tebi i prema tvojoj djeci! Jer
ima se ono sto se zeli, a mrinja se placa mrinjom. I nece biti
tada mrZnje jakih protiv golorukome, nego mrfoja protiv mrfoje,
i stoga rat i smrt. Pritjesnjen rovovima i vojnicima, malaksat ces
prije nego budes razoren i vidjet ces kako padaju tvoji sinovi od
oruzja i od gladi, a oni sto preostanu, kako idu u ropstvo, i trazit
6
02 dodaje: da poku~a.
ces smilovanje, ali neces ga vise naci, jer nisi htio upoznati
svoje Spasenje.
Placem, prijatelji, jer imam ljudsko srce, i propast domovine
izvlaci mi suze. Ali je pravo da se to dogodi, jer pokvarenost,
medu ovim zidinama, prelazi svaku granicu i privlaci Bozju
kaznu ... Jao gradanima koji su uzrokom zla domovine! Jao
upravljacima koji su tome glavni uzrok! Jao onima koji bi trebali
biti sveti da dovedu ostale da budu cestiti, a medutim oskvrnjuju
Kucu svoje sluzbe i same sebe. Dodite! Nicemu nece koristiti
moje djelo. Ali ucinimo da jos jednom Svjetlo zasja medu
Tminama!»
lsus silazi, a njegovi ga prate. Brzo ide putem ozbiljna, rekla
bih, i namrstena lica. Vise ne govori. Ulazi u jednu kucicu na
podnozju brezuljka i ne vidim vise nista.
Govori lsus:
«Prizer koji je ispripovjedio Luka cini se kao da je bez veze, gotovo
nelogican. Placem nad nesrecom grjesnog grada, a ne znam suosjecati s
obicajima toga grada?
Ne. Ne mogu ih, ne mogu ih trpjeti, jer su bas ti obicaji sto uzrokuju
nesrecu; dok ih gledam to poostrava moju bol. Maj gnjev prema oskvrniteljima
Hrama logicna je posljedica mojeg razmisljanja o bliskim nesrecama
Jeruzalema. Oskvrnuca kulta Botjega, Zakona Botjega, uvijek izazivaju kazne
s Neba. Cineci od kuce Bozje spilju razbojnicku, ti su nedostojni svecenici kao
i nedostojni vjernici (vjernici samo po imenu) navlacili na cio narod prokletstvo
i smrt. Beskorisno je ovim iii onim imenom nazivati zlo zbog kojeg pati narod .
Trazite pravo ime u ovome : "Kazna zbog zivotinjskog zivota" . Bog se povlaci,
a Zlo napreduje. Evo to je plod zivota jedne nacije nedostojne krscanskog
imena.
Kako onda tako i sada, u ovom vijeku koji je na izmaku, nisam propustio
cudesima drmati i pozivati. Ali kao i onda samo sam na Sebe i na svoja oruda
privukao izrugivanje, nehaj i mrfoju. Ali neka ipak pojedinci i nacije zapamte
da uzalud placu, kada prije nisu htjeli upoznati svoje spasenje. Uzalud me
dozivaju, kad su Me u casu dok sam bio s njima tjerali svetogrdnim ratom koji
se, polazeci iz pojedinih savjesti odanih Zlu, sirio po cijeloj Naciji. Domovine se
ne spasavaju toliko orutjem, koliko nacinom tivota koji privlaci zastitu Neba.
Odmori se, mali lvane. I nastoj uvijek biti vjeran svome pozivu . ldi u miru.»
7
Kakvog Ii napora! Uza sve to .. . evo cinim ...
Ovdje zavr~avaju umetnuti dijelovi, kako je ozna~eno u prethodnoj bilj . 3.

7
68 Muka
Tek sto je lsus usao u Kucu blagoslivljajuci stanovnike,

zacuje se veselo razlijeganje praporaca i praznicki uzvici. ... a
odmah zatim pojavi se na vratima mrsavo i blijedo lice lzakovo, i
vjerni pastir ude i baca se na tlo pred svojim Gospodinom
lsusom.
U okviru sirom otvorenih vrata tiskaju se lica i lica, a iza njih
se vide i drugi. .. Guranje, gnjecenje, nastojanje da se ucini sebi
mjesta. Poneki krik zene, poneki plac djeteta stisnuta usred
guzve i poklici pozdrava, svecani uzvici: "Sretnog Ii dana koji te
donosi k nama! Mir Tebi Gospodine! Dobro dosao, o Ucitelju, da
nagradis nasu vjernost!"
lsus se podifo na noge i daje znak da ce govoriti. Svi sute i
cuje se jasan lsusov glas.
«Mir vama! Nemojte se tiskati. Sada cemo uzaci zajedno u
Hram. Dosao sam da bih bio s vama. Mir! Mir! Ne nanosite sebi
zla. Dajte mjesta, dragi moji! Dopustite mi da izidem i slijedite
me, jer cemo zajedno uci u Sveti Grad.»
Narod hoces neces poslusa i ucini male mjesta, toliko da
lsus mofo izaci i zajasiti magare. Jer lsus pokazuje na zdrijebe
koje do tada nitko nije jahao, i onda bogati hodocasnici, koji se
guraju medu mnostvom, prostiru po njegovu hrptu raskosne
ogrtace, a jedan klekne jednim koljenom na zemlju, da bi drugim
nacinio stepenicu Gospodinu, koji sjeda na hrbat magaretu i put
zapocinje, dok Petar ide s jedne strane Uciteljeve, a Izak s
druge, drZeCi uzde nepripitomljene zivotinje, koja ipak ide
naprijed mirno, kao da je bila koristena u toj sluzbi, bez ritanja iii
preplasenosti od cvijeca sto ga bacaju na lsusa, udarajuci cesto
zivotinju po ocima i po njefooj gubici, iii od grana masline i
listova palminih kojima masu ispred i okolo njega, bacenih na
zemlju da bi nacinili sag od cvijeca, niti od sve jacih poklika:
«Hosana, Sinu Davidovu!» koji se difo prema vedrom nebu, dok
mnostvo biva sve gusce i povecava se novim pridoslicama.
Proci iz Betfage uskim i krivudavim puteljcima nije lake, te
majke moraju uzeti djecu u narucje, a muskarci zasticivati fone
od suvise jakih sudara, a poneki otac stavlja dijete na rame da
mu uzjasi oko vrata i take ga nosi visoko iznad mnostva, dok
djecji glasici nalice na meketanje jaganjaca iii na cvrkut
lastavica, a njihove rucice bacaju cvijece i listove masline koje
im prufaju majke, pa i cjelove blagom lsusu ...
lzisavsi iz uskoce maloga sela povorka se sreduje i siri, a
mnogi dobrovoljci idu naprijed kao predvodnici da bi oslobodili
put, a ostali ih slijede prosipljuci po tlu grane, dok neki covjek
prvi baca svoj plast da bi bio umjesto saga, pa jos jedan, pa
cetvorica, desetorica, stotina , tisuce njih ga oponasaju. I tako se
usred puta sareni raznobojna traka od prostrtih haljina, i cim
lsus prode, haljine se skupljaju i nose naprijed sa drugima, sa
drugima , i uvijek cvijece, grane, palmino lisce s kojima su
mahali pa ih bacali, i poklici sve jaci dizu se unaokolo i u cast
Kralja lzraelovog, Sinu Davidovu, njegovom Kraljevstvu.
Strafari na vratima izlaze da vide sto se to dogada. Ali nije
pobuna, i oni naslonjeni na svoja koplja stavljaju se postrance i
promatraju zacudeni iii podrugljivi neobicnu povorku tog Kralja
koji jasi na magaretu magaricinu, lijep kao bog, ponizan kao
najsiromasniji medu ljudima, blag dijeleci blagoslov ... opkoljen
2enama i djecom i muzevima bez oruzja koji vicu: «Mir, mir!» ...
tog Kralja koji, prije no sto ce uci u grad, zaustavlja se za
trenutak u razini grobova Hinona i Siloana gdje prebivaju
gubavci (mislim da dobro izgovaram ova mjesta gdje sam,
drugom zgodom, gledala cudesa nad gubavcima), i upiruci se o
jedini stremen u kojemu drzi svoju nogu, sjedeci na magaretu,
ne opkoracke kao na konju, di2e se na noge i otvara ruke vicuci
u smjeru onih ufasnih obronaka gdje se pokazuju prestrasena
lica i tijela gledajuci prema lsusu i izvikujuci tufan krik gubavih:
«Zara2eni smo!» , da bi odbio nerazborite koji bi, makar dobro
vide lsusa, uzasli i na nagrizene i zarazene stepenice .. . : «Tko
vjeruje u Mene, neka zazove moje lme i neka zbog toga bude
zdrav!» i blagoslivlje produfojuci put i naredujuci Judi iz Keriota:
«Kupit ces hrane za gubavce i sa Simunom ces im je odnijeti
prije veceri.»
Kada povorka ude pod svod Siloanskih Vrata, a zatim se
poput bujice razlije po gradu prolazeci kroz predgrade Ofel - u
kome je svaka terasa postala kao mali trg u zraku prepuna
naroda koji klice 'hosana' i baca cvijece i prosipa mirise dolje, na
ulicu, nastojeci baciti ih na Ucitelja, i zrak je zasicen mirisom
70 Muka
cvjetova koji umiru pod koracima svjetine i esencija koje se sire

zrakom prije nego sto padnu u prasinu puta - poklici mnostva
bivaju sve jaci i postaju toliko jaki kao da bi svaki vikao u vojnu
trubu, jer ih brojni lukovi kojih je pun Jeruzalem uvecavaju
neprestanim odjecima .
Cujem kako vicu, i vjerujem da hoce reci ono sto govore
evandelisti : «Salem, salem melkil» {iii malchit: nastojim prenijeti
zvuk rijeci, ali je tesko, jer imaju izgovore sto ih mi nemamo)8.
Neprestani povici, koji lice na huku mora u oluji, u koju jos nije
pala lomljava velikog vala, koji zapljuskuju fale i hridine, koju
slijedeCi val prihvaca i ponovno difo u novu tutnjavu bez ikakva
pocinka . Naprosto sam zaglusena od toga!
Parfemi, mirisi, povici , mahanje granama i haljinama, boje,
krikovi .. . To je prizor koji zapanjuje .
Vidim kako se neprestano mijesa to mnostvo, kako se
pojavljuju i nestaju poznata lica: svi ucenici iz mnogih mjesta
Palestine, svi sljedbenici.
... Vidim na trenutak Jaira, vidim Jaju ... djecaka iz Pele (cini
mi se), koji bijase slijep kao i njegova majka a koje je lsus
ozdravio, vidim starog osamljenog Matiju iz onog mjesta kod
Jordana (s istocne obale), kod kojega se lsus sklonio kad je bilo
sve pod vodom , vidim Zakeja s njegovim obracenim prijateljima ,
vidim starog Ivana iz Nobe skoro sa svim gradanima, vidim
mufa Sare iz Jute ... Ali tko mofo pamtiti sva ta lica i imena, kad
je to kaleidoskop poznatih i nepoznatih lica, koje sam vidjela
vise puta iii samo jednom?. .. Evo sada lica pastirica blizu
Enona, i uz njega ucenika iz Korozaima koji je ostavio pogreb
svoga oca da bi slijedio lsusa. Blizu njega, za jedan trenutak,
vidim oca i majku Benjamina iz Kafarnauma s njihovim sincicem
koji skoro da nije pao pod kopita magarcica zbog toga sto se
bacio naprijed da bi primio lsusovo milovanje. I - na falost - lica
" 'Cujem ... nemamo'. Spisateljica, u 02, dotjeruje tekst na slijedeci natin: "Cuje se
klicanje. 'Salem, Salem, malkit', s njihovim karakteristitnim izgovorom. Ovaj poklik sigumo
odgovara onom 'Hosana' i 'Bl agoslovljen' sto ga donose evandelisti. (U stvari, ovo se
podudaranje ne ostvaruje ovdje, jer 'Salem, Sa lem malkit' su aramejske rijeti koje znate:
'Mir, mir, o Kralju' . Ali, spisateljica nije znala hebrejski iii aramejski. lpak je vjemo
prenijela te rijeti, iako nije bila u stanju zapisati ih sa sigumoscu i totnoscu , te ih ispravno
protumatiti . Vidi slijedecu bilj. 9.
farizeja i pismoznanaca, blijeda od gnjeva zbog ovog trijumfa,

koji onako bahati, raskidaju krug ljubavi koji je ovio lsusa i urlaju
mu: «Usutkaj ove lude! Dozovi ih k pameti! Samo se Bogu klice:
Hosana! Reci neka umuknu!»
Na sto lsus odgovara blago: «Pa kad bih Ja i rekao da sute i
oni me poslusati, kamenje bi izvikivalo cudesa Rijeci Bozje.»
Narod i dalje uzvikuje: «Hosana, hosana 9 sinu Davidovu!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana Njemu i
njegovu Kraljevstvu! Bog je s nama! Emanuel je dosao 10 . Doslo
je Kraljevstvo Krista Gospodina. Hosana! Hosana od Zemlje pa
sve do visine Nebesa! Mir! Mir, moj Kralju! 11 Mir i blagoslov
Tebi, Kralju sveti! Mir i slava na Nebesima i na Zemlji! Slava
Bogu zbog njegovog Krista! Mir ljudima koji ga znaju prihvatiti.
Mir na zemlji ljudima dobre volje i slava na Najvisem Nebu, jer
je dosao cas Gospodinov 12 « (a taj posljednji poklik vice jedna
zbijena grupa pastira, koji ponavljaju bozicni poklik). Osim tih
poklika, i to neprestanih, narod iz Palestine pripovijeda
13
hodocasnicima iz Dijaspore cudesa sto SU ih vidjeli, i onima
koji ne znaju sto se to dogada, jer strancu koji je slucajno putem
naisao u grad i pita: «Ali tako je Taj? Sto se dogada?» tumace:
«To je lsus! lsus, Ucitelj iz Nazareta u Galileji! Prorok! Mesija
Gospodnji! Obecani! 14 Sveti!»
lz jedne kuce, a tek su prosli vrata, jer idu sasvim polagano u
toj zbrci, izlazi skupina sna:Znih mladica koji nose visoke
mjedene posude pune u:Zarenog ugljevlja s tamjanom sto izgara
sireci oblake miomirisnog dima. Ovaj gest prihvacaju i drugi
ponavljajuci ga, i mnogi tree naprijed iii se vracaju natrag u
kuce, da bi uzeli vatre i miomirisnih smola da ih pale u pocast
Kristu.
Pojavljuje se kuca Analije. Terasa je ukrasena mladim liscem
vinove loze sto podrhtava na blagom travanjskom vjetru. s
• To je hebrejski poklik, koji znati: "Spasi, dakle", i stoga "Zdravo" Davidovu Sinu.
Vidi: Mt 21, 1-17; Mk 11 , 1-11 ; Iv 12, 12-19.
10
Vidi bilj.: I, pogl. 233, Sv. VII.
11
Vidi prethodnu bilj. br. 8.
12
Vidi bilj. 7, pogl. 155., Sv. VI.
13
Vidi bilj. 4, pogl. 183., Sv. VII.
14
Vidi bilj. 3, pogl. 42., Sv. II/I, str. 226.
72 Muka
jedne strane terase, prema putu, nalazi se niz djevojaka
obucenih u bijelo i s bijelim koprenama. Usred njih je Analija.
Sve imaju kosarice s ruzinim laticama i durdicama koje vec
leprsaju zrakom.
«Pozdravljaju te djevice lzraelske, Gospodine!» kaZe Ivan
koji se probio i sada je uz bok lsusu, svracajuci njegovu pafoju
na vijenac cistoce koji se nagnuo smijeseci se niz ogradu , da bi
laticama crvenim kao krv i durdicama bijelim poput bisera posuo
put.
lsus pritegne na trenutak uzde i zaustavi magare. Podigne
lice i ruku da blagoslovi onu nevinost zaljubljenu u Njega sve do
odricanja od svake zemaljske ljubavi.
I Analija se nagnu i povice: «Vidjela sam tvoj trijumf, o moj
Gospodine! Uzmi moj zivot za sveopcu tvoju proslavu!» I s vrlo
jakim krikom , dok lsus prolazi ispod njezine kuce, pozdravlja ga :
«lsuse!»
I drugi krik, razlicit od prvoga, nadvisuje viku mnostva. Ali
narod, premda ga je cuo, ne zaustavlja se. To je rijeka
odusevljenja, rijeka naroda u zanosu koji se ne mofo zaustaviti.
I dok su posljednji valovi ove rijeke jos izvan vratiju, prvi se vec
penju stepenicama sto vode u hram .
«Tvoja Majka!» vice Petar pokazujuci na jednu kucu na uglu
ulice koja se penje na Moriju i kojom se uputila povorka . I lsus
podifo lice da se nasmijesi svojoj Majci koja je tamo gore medu
vjernim zenama .
Nailazak brojne karavane zaustavlja povorku nekoliko
metara nakon sto je prosla kucu. I dok se lsus zadrZava s
ostalima, milujuci djecu koju mu majke prufaju, dotrci neki
covjek i probija se vicuci: «Dajte da prodem! Jedna Zena je
mrtva. Jedna djevojka . lznenada. Majka zove Ucitelja. Dajte da
prodem! On ju je vec jednom spasio!»
Ljudi mu ucine mjesta i covjek trci do lsusa : «Ucitelju , Elizina
kci je mrtva. Pozdravila Te je s onim povikom, zatim se je
nagnula unatrag rekavsi : "Ja sam sretna" i izdahnula je. Njezino
je srce puklo od velike radosti sto te vidjela tako
pobjedonosnog . Njezina me je majka vidjela na terasi pored
njezine kuce i poslala me date pozovem . Dodi, Ucitelju!»
«Mrtva! Mrtva Analija! Pa kako, kad je jos jucer bila zdrava,

rascvjetana, sretna?» Apostoli se skupljaju uzbudeni, pastiri isto
tako. Svi su je jucer vidjeli savrseno zdravu. Malo prije vidjeli su
je rumenu, nasmijanu ... Ne mogu shvatiti nesrecu ... Traze ,
ispituju pojedinosti ...
«Ne znam . Svi ste culi njezine rijeci. Govorila je snafoo,
sigurno. Zatim sam je vidio kako se naginje unatrag bjelja od
haljine svoje i cuh krik majke ... Drugo ne znam.»
«Ne uzbudujte se. Nije mrtva. Pao je jedan cvijet i andeli su
ga Bozji pokupili da ga ponesu u krilo Abrahamovo 15 . Uskoro ce
se zemaljski ljiljan rastvoriti sretan u Raju 16 , zaboravivsi zauvijek
ufas svijeta. Covjece, reci Elizi da ne oplakuje sudbinu svoga
stvorenja. Reci joj da je ona primila veliku milost od Boga, i da
ce nakon sest dana shvatiti kakvu je milost Bog ucinio njezinoj
kceri. Ne placite. Neka nitko ne place. Njezin je trijumf jos veci
od moga, jer djevicu prati povorka andela, da je odvedu u mir
pravednika. I to je vjecan trijumf koji ce se jos vise povecavati i
nikada nece znati za silazak. Zaista vam kazem .. . imate razloga
da placete ali ne zbog Analije, vec zbog vas samih . Hajdemo!»
I ponavlja apostolima i onima sto ga okrufoju: «Pao je jedan
cvijet. lspruzio se u miru i nebeski ga andeli ubrase. Blazena,
cista tijelom i srcem, jer ce uskoro vidjeti Boga!»
«Ali kako, od cega je umrla, Gospodine?» pita Petar koji ne
moze shvatiti.
«Od ljubavi. Od zanosa 17 . Od beskrajne radosti. Sretna
smrt!»
Tko je mnogo naprijed ne zna, tko je mnogo odostrag ne
zna . I tako se klicanje nastavlja, iako ovi ovdje u krugu, pored
lsusa, zamisljeno sute.
" Vidi ~to se tite andela, vidi: bilj . 3. pogl. 133, Sv. VI; a o krilu Abrahamovu bilj. 32,
pogl. 222, Sv. VIII.
16
Ponovno otvaranje rajskih vrata bilo je za nas najdragocjeniji plod Spasiteljeve smrti i
uskrsnuea. Takav divan utinak je umjetnitki izrazen u "rimskoj" molitvi i u "molitvi nad
platnom" ambrozijanske euharistijske liturgije na sam Uskrs: "Deus, qui hodiema die per
Unigenitum tuum aetemitatis nobis aditum devicta morte reserasti ."
17
Ovaj prijelaz "Od ljubavi i zanosa" namece nam misao na uzrok i primjer svih
Djevica: na Mariju, Majku lsusovu i na~u. o temu ce biti govora na ovom mjestu , u X i u
posljednjem svesku.
74 Muka
Ivan tu sutnju prekida: «Oh, kako bih zelio istu sudbinu prije
buducih casova!»
«I ja takoder» kaze Izak. «Zelio bih vidjeti lice djevojke koja
je umrla iz ljubavi prema Tebi. .. »
«Molim vas da mi zrtvujete svoju zelju . Potrebna mi je vasa
blizina .»
«Necemo te ostaviti, Gospodine. Ali onoj majci, zar nijednu
utjehu?» pita Natanael.
«Pobrinut cu se za to ... »
Pred vratima su Hrama . lsus sjasi s magarca, kojeg netko iz
Betfage preuzima na cuvanje.
Valja imati na umu da se lsus nije zaustavio pri prvim vratima
hrama, nego je isao uzduz zidina i zaustavio se tamo na
sjevernoj strani, blizu tvrdave Antonije . I tu je sjasio i usao u
Hram kao da bas hoce da ga vide, da se ne sakriva pred
vladajucom moci, buduci se osjeca nevinim u svakom svome
djelu.
U prvom je hramskom dvoristu vec obicna galama mjenjaca i
prodavaca golubova, vrabaca, janjadi, samo sto su sada
prodavaci ostali na cjedilu, jer su svi otrcali da vide lsusa.
A lsus, svecan u svojoj grimiznoj haljini, ulazi i kruzi
pogledom po onom vasaru i po grupi farizeja i pismoznanaca
koji ga promatraju ispod jednog trijema .
Njegovo lice sijeva ad gnjeva. Skoci u sredinu dvorista .
lznenadni skok, koji je nalik na let. Let paput plamena, jer
plamena je njegova grimizna haljina koja adsijeva na suncu sto
preplavljuje dvoriste. I grmi snafoim glasom: «Van iz kuce Oca
moga! Nije ova mjesto lihve i trgovine. Pisano je: "Moja kuca
zvat ce se kuca molitve." Zasto ste je onda prometnuli u spilju
razbojnicku , ovu kucu u kojoj je prizvano lme Gospodnje? Van!
Ocistite moju Kucu. Da vam se ne dogodi da vas osinem
gromovima nebeske srdzbe, umjesto da upotrebim bic 18 . Van!
Van odavde razbojnici, varalice, bestidnici, ubojice, svetogrdnici,
idolopoklonici najgoreg idolopoklonstva: vlastitog oholog ja ,
kvaritelji i lasci. Napolje! Napolje! Iii ce Svevisnji Bog, Ja vam to
kafom , acistiti zauvijek ovo mjesto i osvetiti se nad cijelim
18
Aluzija na prijafoji izgon oskvrn itelja Hrama (Iv 2, 13-22).
narodom.» Ne ponavlja sibanje kao nekada, ali vidjevsi da se

trgovci i mjenjaci neckaju poslusati ga, prilazi najblifoj tezgi i
prevrne je, rasipajuci novae i vage na zemlju.
Prodavaci i mjenjaci :lure se da izvrse naredbu lsusovu,
nakon sto su se uvjerili da nema sale . A lsus vice za njima: «I
koliko cu puta morati reci da ova mjesto ne smije biti mjesto
necistoce nego molitve?» I gleda one od Hrama, koji,
pokoravajuci se naredbama velikog svecenika, ne poduzimlju
nikakve protumjere.
Ocistivsi dvoriste lsus ide prema trijemovima gdje su se
sabrali slijepi, uzeti, nijemi, bogalji i ostali bolesnici koji ga
glasno dozivaju.
«Sta hocete da vam ucinim?»
«Da progledam, Gospodine! Da prohodam! Da moj sin
progovori! Da moja Zena ozdravi! Mi vjerujemo u Tebe, Sine
Bozji!»
«Neka vas Bog uslisa. Ustanite i slavite Gospodina!»
Ne lijeci, to mnostvo bolesnika, jednoga po jednoga, nego
sirokom kretnjom ruke milost i zdravlje silazi iz nje na nesretnike
koji ustaju zdravi s radosnim klicanjem sto se mijesa s klicanjem
mnogobrojne djece koja se stiskaju oko njega ponavljajuci :
«Slava, slava Sinu Davidovu! Hosana lsusu Nazarecaninu,
Kralju kraljeva i Gospodara!» 19
Farizeji mu s prividnim postovanjem dovikuju: «Ucitelju, cujes
Ii ih? Ta djeca govore, sto se ne smije govoriti. Ukori ih! Neka
umuknu!»
«A zasto? Nije Ii mozda kralj prorok, kralj moga roda rekao:
"U ustima djece i dojencadi hvalu si spremio protiv neprijatelja
da postidis mrzitelja, zlotvora"? 20 Zar niste citali ave rijeci
psalmiste? Pustite neka me maleni slave. Njima su to prisapnuli
njihovi andeli koji neprestano gledaju Oca moga i poznaju mu
tajne i sapcu ih ovim nevinima . A sada ostavite me svi da se
molim Gospodinu» ... i prolazeci kroz mnostvo ide u predvorje
lzraelaca da se moli. ..
19
Vidi Pnz 10, 17; Mak 13,4; I Tim 6,13- 16; Otk 17,8- 18; 19,11-16.
20
02 Ps 9,3.
76 Muka
A zatim, izide kroz druga vrata, prode tik uz ribnjak Probatik

(piscina probatica), izade iz grada i vrati se na goru Maslinsku .
Apostoli su odusevljeni .. . Trijumf ih je ucinio sigurnima, i
zaboravise, potpuno zaboravise sve strahove sto ih u njima
uzbudise rijeci Uciteljeve ... Govore o svemu ... Gore od zelje
da doznaju o Analiji. lsus ih jedva zadrZi da ne idu, uvjeravajuci
ih da ce se On pobrinuti na svoj nacin ... Gluhi, gluhi, gluhi na
svaki glas bofanskog upozorenja ... Ljudi, ljudi, ljudi koje jedan
poklik 'hosana' navede da zaborave na sve ...
lsus govori sa slugama Marije Magdalene koji su ga sreli u
Hramu, a zatim ih otpusta ...
«A sada kuda cemo?» pita Filip.
«U kucu Marka Jonina?» nadovezuje Ivan .
«Ne. Vee na polje Galilejaca. Mozda su stigla moja braca 21 i
zelio bih ih pozdraviti» rece lsus.
«To ces uciniti sutra» pripominje Tadej.
«Dobro je uciniti nesto dok se mote uciniti. Podimo k
Galilejcima. Bit ce im drago vidjeti nas. Vi cete doznati vijesti o
svojim obiteljima. Ja cu vidjeti djecu .. . »
«A veceras, gdje cemo spavati? U gradu? Na kojem mjestu?
Gdje je tvoja Majka? Iii kod lvane?» pita Juda lskarijot.
«Ne znam . Sigurno ne u gradu. Mozda opet pod kojim
galilejskim satorom.»
«Ali zasto?»
«Jer sam Galilejac i ljubim svoju Domovinu. ldimo.»
Krenu uzlazeci prema galilejskom polju (kampu) sto je na
Maslinskoj gori, prema Betaniji, a koje se sve bijeli od satora na
veselom travanjskom suncu .
Govori lsus: .
«Strpljiva moja sekretarice, stavi ovdje videnje: 'Vecer Cvjetne Nedjelje' (4.
Ill. 1945) i moj mir nek je s tobom .»
21
Vid i bi lj . 3, pogL 237 , Sv. VIL
77
10. VECER CVJETNE NEDJELJE
Vel'.:er Cvjetne nedjelje.
lsus je sa svojima u miru Maslinskog vrta. Vecer je. Blaga

vecer za punog mjeseca . Sjede na prirodnim sjedistima, a to su
hridinasta uzdignuca maslinika, upravo prva koja se pomaljaju
na onoj prirodnoj poljani koja na samom pocetku oblikuje
cistinu 1 • Cedron zubori medu svojim kamenjem i kao da nesto
sapuce sam sa sobom. Pokoji slavujev pjev. Povremeni uzdah
povjetarca. I nista vise.
lsus govori:
«Nakon jutrosnjeg trijumfa vase je raspolo2:enje sasvim
drukcije. Sto da kazem? Da vam je duh uzdignut? Oh, da! Po
ljudsku je uzdignut. U grad ste usli drscuci zbog mojih rijeci.
lzgledalo je kao da se svaki za sebe plasi placenika koji vrebaju
tamo iza zida, spremni da vas napadnu i zarobe.
U svakom se eovjeku krije neki drugi covjek koji se pojavljuje
u najtezim trenucima. Postoji heroj koji u trenucima najvece
opasnosti iskace van iz blagog covjeka, kojega je svijet uvijek
takvog vidio i smatrao beznacajnim, heroj koji u borbi ka2:e:
«Evo me», koji neprijatelju, nasilniku ka2:e: «Sa mnom se
ogledaj» 2 . Ali, postoji i svetac koji, dok svi bjeze preplaseni pred
krvozednima koji tra2:e zrtve, kaze: «Uzmite mene za taoca i za
zrtvu. Placam za sve». A postoji i cinik koji u opcim nesrecama
koristi priliku za sebe, i smije se nad tijelima zrtava. Postoji i
izdajica koji ima svoju vlastitu smjelost: smjelost zla. lzdajica,
koji je mjesavina cinika s kukavicom, koji je takoder posebna
vrsta koja se ocituje u teskim casovima. Jer, bezocno izvlaciti
dobit iz nesrece i kukavicki prelaziti na stranu jacega, usudujuci
se, samo da bi stekao korist, suprotstaviti se i preziru
neprijatelja i proklinjanjima napustenih. Na kraju, postoji, a to je
najcesCi tip, kukavica koji je u teskoj situaciji sposoban samo
kukati sto drugi znaju da je pripadao toj stranci i tom covjeku,
I 0. Pisano 4. ofojka 1945 . A, 11418-1 1428.

1
D2 (dodaje): Getsemanija.
2
Aluzija na izazov mladog pastira Davida, koji je bio oborufan samo prackom iz
potoka, gigantu Golijatu, naorufanom ma~em, kopljem (I Kr I 7, l-19,7).
78 Muka
koji su sada pali u nemilost, i bjefati. Ovaj kukavica nije toliko

zlocinac kao cinik i odvratan kao izdajica. Ali pokazuje uvijek
nesavrsenost duhovnog ustrojstva.
Vi ste .. . takvi. Nemojte reci da niste, Ja citam u savjestima.
Ovoga jutra ste mislili u sebi: "Sta ce nam se dogoditi? Zar
cemo i mi iC:i u smrt?" A nizi dio je jecao: "Ne bilo to nikada! ... ".
Da . Ali jesam Ii vas ikada varao? Od pocetka sam vam
govorio o progonstvu i smrti. I kad me je jedan od vas, zbog
pretjeranog divljenja, htio vidjeti i htio me predstaviti kao kralja,
jednog od jadnih kraljeva zemlje, uvijek jadnog pa makar bio
kralj i obnovitelj lzraelove kraljevine. Ja sam odmah ispravio
pogrjesku i rekao: "Ja sam kralj duha. Ja nudim odricanja, zrtvu,
boli. Nemam drugo. Ovdje na zemlji Ja nemam drugo. Ali nakon
moje, i vase smrti u mojoj vjeri, Ja cu vam dati vjecno
kraljevstvo: ono Nebesko". Zar sam vam drugacije govorio? Ne.
Vi ka:Zete ne.
I vi ste, tada, govorili jos: "To jedino :Zelimo. S Taborn, kao Ti,
za Tebe hocemo zivjeti, da s nama postupaju kao s Taborn, i da
trpimo s Taborn" . Da. Tako ste govorili. I iskreni ste bili. Ali tada
ste mislili kao djeca. Mislili ste da je lako slijediti Mene i toliko
ste bili prozeti trostrukom sjetilnoscu 3 da niste mogli pripustiti da
bi bilo istinito ono sto sam vam napominjao. Mislili ste: "On je
Bozji Sin. To govori da bi iskusao nasu ljubav. Ali Njega ne
mo:Ze udariti eovjek. On koji cini cudesa znat ce itekako uciniti
veliko cudo u svoju korist!" I svaki je dodavao: "Ja ne mogu
vjerovati da bi On bio izdan, uhvacen, ubijen." Toliko je bila jaka
ova vasa ljudska vjera u moju moc, da ste dosli dotle da nemate
vjere u moje rijeci, istinite, duhovne, svete, i posvecujuce Vjere.
"On koji cini cudesa ucinit ce i jedno u svoju korist!" govorili
ste. Ne jedno, nego mnogo cu ih jos uciniti. A dva 4 ce biti takva
kakva ljudski um ne moze ni zamisliti. Bit ce takva, kakva ce ih
samo oni koji budu vjerovali u Gospodina moci pripustiti. Svi
ostali, u vijeke vjekova, govorit ce: "Nemoguce!" Pa i poslije
smrti Ja cu biti predmet proturjecja za mnoge.
3
Yidi bilj. 5, pogl. 205, Sv. VII.
4
Aluzija na dva najveea ~uda: na Euharistiju i Uskrsnuee.
JO. Vecer Cvjetne nedjelje 79
..
l1
~
•
,.... . ...
•.
.• •!
·~
• • • .=;
. . ....
: : :f
.
J
::. ...
. .. :..: -!.:
PLOKATA HRAMA
Porta doppia DVOSTRUKA VRATA; Porta tripla TROSTRUKA VRATA;
Porta bella LIJEPA VRATA; Portico reale KRALJEVSKI TRIJEM; Cortile delle
donne DVORISTE ZA ZENE; Cortile d'lsraele DVORISTE IZRAELACA; Cortile
dei sacerdoti DVORISTE ZA SVECENIKE; Atrio dei gentili PREDVORJE
POGANA
Jednog sam blagog proljetnog jutra navijestio s jednog brda

razna blafonstva. Ali postoji i jos jedno: "Blafoni koji znaju
vjerovati, a da ne vide" 5 . lduci po Palestini, vec sam bio rekao:
"Blafoni koji slusaju Bozju rijec i drfo je"6 , i jos: "Blafoni koji
vrse Bozju volju" 7 , i rekao sam jos mnoga druga, jer u kuci Oca
moga brojne su radosti koje ocekuju svete. Ali tu je i ovo. Oh,
blafoni koji ce vjerovati, a da ne budu vidjeli tjelesnim oCima!
Toliko ce biti sveti, da ce, boraveCi na Zemlji, vec gledati Boga,
Boga skrivenog u Tajni ljubavi.
5
Nema ga u Blafenstvima (Mt 5.1-12; Lk 6,20-23), ali se spominje u razgovoru
Uskrslog s Tomom {Iv 20,24-29).
6
Sadrii se u lsusovu odgovoru nekoj zeni kojaje slavila Presvetu Mariju (Lk 27-28).
7
Ovo blafenstvo nije doslovno sadriano u Svetom Pismu, ali se ipak tamo nalazi po
svom bitnom sadrfaju (usp. Mt 7,21; 12,50; Mk 3,35; Lk 8,21; 1 Iv 2, 17).
80 Muka
Ali vi, nakon tri godine sto ste sa Mnom, do te vjere jos niste
dosli. I vjerujete samo ono sto vidite. I zbog toga od jutros,
nakon trijumfa, kazete: "To je ono sto smo mi govorili. On
trijumfira . I mi s Njim". I poput ptica sto obnavljaju svoje perje
koje im je pocupao okrutnik, vi uzlijecete, pijani od radosti,
sigurni, slobodni od one prinude koju su vam moje rijeci utisnule
u srce.
Da Ii ste se onda i u duhu vise podigli? Ne. U ovom ste jos

manje uzdignuti. Jer ste jos nepripravniji za cas koji prijeti. Pili
ste 'hosana' kao jako i prijatno vino. I od toga ste pijani. Da Ii je
pijanac ikada jak? Dovoljno je da ga takne djecja rucica pa da
zatetura i padne. Takvi ste vi. I biti ce dovoljna pojava pandura
da vas natjera u bijeg poput bojazljivih gazela koje se, kada vide
da se na litici brda pojavi siljata njuska sakala, brze kao vjetar,
rasprse po pustinjskoj samoci.
Oh, pazite da ne umrete od ufasne Z:edi u tom ufarenom
pijesku sto je svijet bez Boga. Ne recite, o prijatelji moji, to sto
kaZ:e lzaija dok smjera na ovo vase laZ:no i opasno duhovno
stanje. Nemojte kazati 8 : "Ovaj govori samo o urotama. Ali, nema
se cega bojati, nema se cega strasiti. Ne treba nam se bojati
onoga sto On prorice. lzrael ga ljubi. I mi smo to vidjeli". Koliko
puta njeZ:na, gola nozica malisana gazi rascvjetanu travu na
livadi, beruci cvjetne vjencice da ih ponese mami, i misli da ce
naci samo stabljike i cvijece, a, medutim, stavlja petu na zmijinu
glavu, koja ga ujeda i zbog cega umire! Cvijece je skrivalo
zmiju.
Pa i jutros ... i jutros je tako bilo! Ja sam Osudenik okrunjen
rufama. Hm! Rufo! ... Koliko ce trajati ruze? Sto od njih ostaje
nakon sto mirisave latice otpadnu poput snijeznih pahuljica?
Trnje.
Ja cu - to je rekao lzaija 9 - biti za vas, i kaZ:em kao i vi da cu
za svijet biti posvecenje, ali i stijena posrtanja, kamen sablazni i
zamka i propast i za lzrael i za Zemlju. Posvetit cu one, koji
8
A, (dodaje olovkom): Iz 8, 12.
9
A, (ubacuje olovkom): lz 8, 14.
JO. Vecer Cvjetne nedjelje 81
budu imali dobru volju i ucinit cu da padnu i da se razlupaju u

komade oni koji budu imali z/u volju. 10
Andeli 11 ne govore lafoe rijeci, a ni rijeci kratkog trajanja. Oni
dolaze poslani od Boga, koji je lstina i koji je Vjecan, i ono sto
govore, to je istina i nepromjenljiva rijec. Oni rekose: "Mir
ljudima dobre volje". 0 Zemljo, tada se radao tvoj Spasitelj. Tvoj
Otkupitelj sada ide u smrt. Ali, da bi imali mir ad Boga, to jest
posvecenje i slavu, treba imati "dobru volju". la one koji nemaju
ovu dobru volju uzaludno je moje radanje i uza/udno je moje
umiranje. Maje prvo cviljenje i moj smrtni hropac, prvi i posljednji
korak, rana obrezanja i ona na svrsetku, bit ce uzaludni aka u
vama, aka u ljudima ne bude dobre volje za otkupljenjem· i
posvecenjem.
To vam i Ja kafom 12 : Premnogi ce se spotaknuti o Mene, koji
sam postavljen kao stup-potporanj, a ne kao zamka eovjeku, i
past ce, jer su opijeni oholoscu, pohotom, lakomoscu, i zaplesti
ce se u mrezu svojih grijeha i bit ce uhvaceni i predani Sotoni.
Utisnite ave rijeci u svoja srca, zapecatite ih za buduce
ucenike 13 .
Hajdemo. Kamen ustaje 14 . Jos jedan korak naprijed. K brdu!
Treba sjati na vrhuncu, jer On je Sunce, On je Svjetlo, On je
lstok. Sunce sja na vrhuncima. Treba biti na brdu, jer pravi
Hram treba vidjeti citavi svijet. Ja se gradim od Sebe samoga,
od zivoga Kamena svoga zrtvovanog Tijela 15 . Njegove dijelove
spajam zbukom napravljenom od znoja i krvi. I biti cu na svom
prijestolju ogrnut zivim grimizom, okrunjen novom krunom, i oni
koji su daleko doci ce k Meni, raditi ce u mojemu Hramu, i oko
njega . Ja sam temelj i vrh . Ali, sve unaokolo, uvijek sve vece,
siriti ce se boraviste. I Ja cu sam obradivati moje kamenje i
svoje majstore. I kao sto je Mene dlijetom obradivao Otac,
10
Vidi bilj . 8, pogl. 10, Sv. VIII.
11
Vidi bilj. 3, pogl. 133, Sv. VI.
12
A. (ubacuje olovkom): lz 8, 15.
1.i A, (dodaje olovkom): lz 8, 16.
14
A, (ubacuje olovkom): Zah 3,9; Vidi Zah 3,8-9; prema gr~kom tekstu LXX, prema
latinskoj Vulgati, a naro~ito prema talijanskom prijevodu Tentori-a (Pia Societa S. Paolo,
1942.), kojim se koristila spisateljica.
15
D2 (na rubu): Zah 6, 12-13.
82 Muka
Ljubav, covjek i Mr.Znja, tako cu i Ja njih obradivati 16 . I nakon sto

u jednom danu bude uklonjeno bezakonje Zemlje 17 na stijeni
vjecnog Svecenika 18 izbit ce sedam ociju da se vidi Boga 19 i
provret ce sedam izvora 20 da se nadvlada Sotonska vatra.
Sotono ... Judo, podimo. I sjeti se da je vrijeme na izmaku i
da u Cetvrtak uvecer treba izruciti Jaganjca.»
02 (na rubu) : Zah 3,8-9 (vidi prethodnu bilj . 15 ; bit ce do bro pro~itati i pogl. 3 ).
16
17
Vidi : lz 52, 13-53,12; Dn 9.
18
Tj . lsusa. Vidi: Heb 3,1-10,18.
19
Yidi : Zah 4, 1-14; Otk 4-5.
20
Ovdje se mozda smjera na Sedam Sakramenata.
83
11. PONEDJELJAK NAKON ULASKA U JERUZALEM.

I. DAN 1
Ponedjeljak nakon ulaska u Jeruzalem. Dan . I dio
lsus izlazi brzo iz satora jednog Galilejca, tamQ na visoravni

Maslinskog brda gdje se skupljaju mnogi Galilejci prigodom
blagdana. Citavo polje spava pod sjajem mjeseca koji polako
zalazi, obavijajuci srebrno blistavom bjelinom satore, drvece i
obronke, i uspavani grad ta mo dolje ...
lsus prelazi sigurno i necujno izmedu satora, i izisavsi iz polja
silazi brzo strmim stazama prema Getsemaniju, prelazi ga, izlazi
iz njega, prelazi preko mostica na Cedronu, te srebrne vrpce sto
ritmicki romoni pod mjesecevim zrakama, sti:Ze do gradskih
vrata sto ih cuvaju legionari. Mozda je ta nocna strafa na
zatvorenim vratima mjera Prokonzulove predostroznosti. Cetiri
vojnika razgovaraju sjedeci na velikom kamenju, koji su
postavljeni kao sjedala uz jake zidine, i griju se na maloj vatri od
suhih grancica koja baca ruzicasto svjetlo na sjajne oklope i na
stroge kacige ispod kojih proviruju lica koja se svojom italskom
fizionomijom toliko razlikuju od hebrejskih.
«Tko to tamo ide!» ka:Ze prvi koji vidi kako se pojavljuje visoki
lsusov lik iza ugla jednog kucerka u blizini vrata, i prihvati motku
sto na vrhu ima siljato koplje, koju je drZao naslonjenu uza zid
nedaleko od sebe, zauzimajuci pravilan polofaj, a njega
oponasaju i drugi. I ne dajuci vremena lsusu da odgovori rece :
«Ne ulazi se. Zar ne znas da je druga nocna strafa 2 vec na
izmaku?»
«Ja sam lsus iz Nazareta. Majka mi je u gradu. Idem k Njoj.»
«Oh! Covjek koji je uskrisio mrtvaca iz Betanije! Jupitera mi!
Konacno cu ga vidjeti!» I prilazi mu blizu gledajuci ga znati:Zeljno
i obilazeci oko Njega, kao da hoce biti siguran da on nije nesto
nestvarno, neobicno, nego upravo covjek kao i drugi. Pa to i
ka:Ze: «Oh! Bogova mi! Lijep je poput Apolona, ali u svemu
11. Pisano 31. ofojka 1947. A, 11219-11256.

1
02 vidi: Mt 21,18-22; Mk 11 , 12-14 (20-24); Mt 21,23-27; 33-46; Mk 11,27-33 ; 12,1-
12; Lk 20,1-18.
2
84 Muka
sacinjen kao i mi! I nema ni stapa ni kape, ni ikakvog znaka

svoje moci!» Zbunjen je. lsus ga gleda strpljivo, blago mu se
smijeseci.
Ostali, koji su manje znatifoljni - mozda su lsusa vec vidjeli
nekom drugom zgodom - ka:Zu: «Bilo bi dobro da je bio ovdje u
polovini prve strafo, kada su nosili u grob lijepu djevojku koja je
jutros umrla. Vidjeli bismo uskrsnuce ... »
lsus blago ponavlja : «Mogu Ii poci k svojoj Majci?»
Cetiri se vojnika prenuse. Najstariji rece: «Doista, po
naredenju ne bismo ti smjeli dopustiti. Ali Ti bi svejedno prosao.
Onaj koji provaljuje vrata Hada mofo svakako provaliti i vrata
zatvorenog grada. Nisi ni eovjek koji dize bune. Zabrana za
tebe, dakle, pada. Nastoj da te ne primijete unutarnje patrole.
Otvaraj, Marko Grato. A ti prodi sto necujnije. Vojnici smo i
moramo slusati.
«Ne bojte se . Vasa dobrota vam se nece promijeniti u
kaznu .»
Legionar oprezno otvara manja vrata na velikim vratima i
kafo: «Prodi brzo . Jos malo i nase bdijenje zavrsava i nas ce
zamijeniti drugi.»
«Mir vama.»
«Mi smo ratnici ... »
«Mir koji Ja dajem ne prestaje ni u ratu, jer je to mir duse.» I
lsus uroni u tamu svoda u debljini zida. Prolazi tiho ispred
strafarnice kroz cija vrata prodire treptece svjetlo uljanice,
obicne svjetiljke objesene na kuki niskog stropa , sto dopusta da
se vide tjelesa vojnika koji spavaju na rogozinama prostrtim po
tlu, svi omotani svojim plastevima, s oruzjem uz bok.
lsus je sada vec u gradu . . . i gubim ga iz vida dok opet
promatram ona dva vojnika, od malo prije, kako promatraju one
koji spavaju da ih smijene.
«Vise ga se ne vidi ... Sto Ii je htio reci s onim rijecima? Htio
bih to znati ... », kafo mladi.
«Trebao si ga pitati. On nas ne prezire . Jedini Hebrejac koji
nas ne prezire i ne gnjavi ni na kakav nacin», odgovara mu
drugi vec u punoj muzevnoj dobi.
11. Ponedjeljak nakon ulaska u Jeruzalem, DAN - I. dio 85
«Nisam se usudio. Zar da ja, seljak iz Beneventa, govorim s
onim koga smatraju Bogom?»
«Zar bog na magarcu? Ha, ha! Kada bi bio pijan poput Baha,
hajde da. Ali nije pijan. Vjerujem da ne pije ni 'mulsium' 3 . Zar ne
vidis kako je blijed i mrsav?»
«Oni, da, piju iako se prave da to ne cine! I pijani ad jakih
vina ave zemlje i ad njihove 'sicere'4 , vidjeli su boga u covjeku.
Vjeruj mi. Bogovi su bajke. Olimp je prazan, a na Zemlji ih
nema.»
«Date cuju! ... »
«Zar si jos toliko dijete, a pred unapredenjem si pa ne znas
da i sam Cezar ne vjeruje u bogove, niti u njih vjeruju ni
prvosvecenici (pontifeksi), ni gataoci, ni vracevi, ni svecenici
{arvali), ni vestalke 5 , niti itko.»
«Pa cemu onda ... ?»
«Gemu obredi? Jer se to svida narodu, a korisni su
svecenicima i sluze Cezaru da iznudi posluh, kao da bi bio
zemaljski bog kojega olimpijski bogovi dr:Ze za ruku. Ali prvi koji
ne vjeruju jesu oni koje mi stujemo kao sluzbenike bogova. Ja
sam pironijanac6 . Obisao sam svijet. Imam mnogo iskustva. Vee
mi se kosa bijeli na sljepocicama i dozrela je moja misao. Maj
osobni zakonik ima ova tri aksioma: Ljubiti Rim, jedinog boga i
jedinu sigurnost, sve do zrtve zivota ... Nista ne vjerovati, jer je
sve opsjena koja nas okruzuje, osim svete i besmrtne
Domovine. Pa cak i o sebi samima trebamo sumnjati, jer nije
izvjesno ni to da Ii mi zivimo. Sjetilo i razum nisu dovoljni da bi
dali sigurnost da se maze doci do spoznaje lstinitog, a zivjeti i
umrijeti imaju istu vrijednost, jer ne znamo sto je to zivjeti niti
3
Zaista, prema klasicnom latinskom Leksikonu Forcellini-a, kao i prema ostalim
latinskim rjecnicima, ne pik se mulsium nego mu/sum. Uostalom, znaci pice koje se sastoji
od vina pomijefanog s medom: kod starih je to pice radije bilo prid..Zano bogatim i finijim
osobama.
4
To jest: opijajuce pice, premda ne vino. Vidi : Pnz 14,26; 29,6; Suci 13 (Samson); lzr
31 , l-9; Lk 1,5-25 (Sv . Ivan Krstitelj). Vidi i Br 6.
5
Auguri i Aruspici, kao Sto je poznato, bili su gataoci; arvali vestalke svecenici i
svecenice neznabofackih kultova.
6
To jest: sljedbenik Pirona, osnivafa i ucitelja skepticke Skole i najizrazitijeg
skeptici zma, rodena i umrla u Elidi na Peloponezu; zivio je izmedu 360-270. godina prije
Krista.
86 Muka
znamo sto je to umrijeti», izgovori on, prceci se filozofskim

skepticizmom nekog viseg stvorenja ...
Drugi ga gleda nesiguran. Zatim kafo: «Ja, medutim,
vjerujem. I bilo bi mi drago znati .. . Znati za onog Covjeka koji je
malo prije prosao. On sigurno zna lstinito. Nesto neobicno izlazi
iz Njega. On je kao svjetlo sto ulazi unutra!»
«Neka te spasi Eskulap! Ti si bolestan! Tek odnedavna
uzasao si iz doline, i pri takvom prijelazu lako uhvatis groznicu,
jer se jos nisi navikao na podneblje ovog kraja. Ti buncas. Dodi.
Samo toplo vino i arome ce ti istjerati u znoju otrov jordanske
groznice .. . », i gura ga pre ma strafarnici.
Ali on se oslobodi govoreci : «Nisam bolestan . Necu topla
drogirana vina . Zelim bdjeti tamo, izvan zidina (pokazuje na
unutrasnju stranu tvrdave) i cekati covjeka koji se je nazvao
lsusom.»
«Ako ti ga bas nije tesko cekati . . . Ja idem ove probuditi
zbog smjene. Zbogom ... »
I bucno ude u strafarnicu budeci drugare i vicuci : «Ura je vec
prosla. Ustajte, trome ljencine! Umoran sam! ... » Glasno zijeva i
proklinje, jer su dopustili da se ugasi oganj i popili svo toplo vino
«sto je tako neophodno da se obrise obilna palestinska rosa ... »
Drugi, mladi, legionar, naslonjen na zid sto ga osvjetljuje
mjesec sa zapada, ceka da se lsus vrati svojim putem. Zvijezde
bdiju nad njegovom nadom ...
lsus je medutim stigao u Lazarovu kucu na brdu Sionu, i
kuca. Levi mu otvara.
«Ti, Ucitelju?! Gospodarice spavaju. Zasto nisi poslao kojeg
slugu, ako ti je bilo nesto potrebno?»
«Ne bi ga pustili da prode.»
«Ah, istina je! Ali kako si Ti prosao?»
«Ja sam lsus iz Nazareta. I legionari su me pustili proci. Ali ,
Levi, to nije za govoriti.»
«Necu nikome reci ... Bolji su oni od mnogih nasih!»
«Povedi me onamo gdje spava moja Majka i ne budi nikoga
u kuci.»
«Kako hoces, Gospodine. Lazar je naredio svim svojim
sluzbenicima u kuci da te slusaju u svemu, bez rasprave i
11. Ponedjeljak nakon u/aska u Jeruza/em, DAN - I. dio 87
otezanja . Malo pred zoru je to naredenje donio sluga, mnogi
sluge, svim kucama . Slusati i sutjeti. To cemo i Ciniti. Vratio si
nam gospodara ... »
covjek hitro koraca sirokim hodnicima, nalik galerijama,
sjajne Lazarove palace na brdu Sion, a svjetlo sto ga nosi u
rukama fantasticno osvjetljuje namjestaj i tapiserije koje rese
ave siroke hodnike. Covjek se zaustavi ispred zatvorenih vratiju:
«Tu je Tvoja Majka».
«ldi samo.»
«A svjetlo? Zar ga neces? Ja se mogu vratiti po mraku.
Poznajem ovu kucu . Ovdje sam roden.»
«Ostavi ga . I ne dizi kljuca iz vratiju . Brzo cu izaci.»
«Znas gdje ces me naci. Zatvorit cu iz opreznosti. Ali bit cu
spreman da otvorim vrata cim dodes.»
lsus ostaje sam . Polako zakuca, udarcem lakim da ga mofo
cuti samo osoba koja je vrlo budna.
Sum unutar sobe, kao od stolice koju se pomakne, i tihi sum
koraka te prigusen glas: «Tko kuca?»
«Ja, Mama. Otvori mi.»
Vrata se odmah otvore . Mjesecina je jedino svjetlo sto
osvjetljuje sobu i siri svoje zrake na netaknut krevet. Jedna je
stolica blizu prozora sirom otvorena nad tajnom noci.
«Jos nisi spavala? Kasno je!>>
«Molila sam ... Dodi , Sine moj. Sjedi ovdje gdje sam ja bila» i
pokaze na stolicu pokraj prozora.
«Ne mogu se zadrZavati. Dosao sam te uzeti da podemo k
Elizi u Ofel. Analija je mrtva. Niste to jos znali?»
«Ne. Nitka ... Kada, lsuse?»
«Nakon mag prolaska .»
«Nakon tvog pro/aska7 ! Za nju si, dakle, bio Andee
osloboditelj?! Njoj je ova Zemlja bila prava tamnica! Sretne Ii
nje! Zeljela bih biti na njezinom mjestu! Umrla . . . naravnom
smrcu? Hocu reci: ne nesretnim slucajem?»
«Umrla je od radosti, iz ljubavi. To sam saznao kad sam vec
bio na uzbrdici prema Hramu. Dodi sa mnom . Mama. Mi se ne
7
Vidi bilj. 6, str. 184 Sv. Ill/I .
88 Muka
bojimo da cemo se onecistiti 8 sto cemo tjesiti majku koja je na

rukama imala kcer koja je umrla ad nadnaravne radosti .. . Nasa
prva djevica! Ona sto dode k Tebi u Nazaret, da me pronade i
zamoli za ovu radost .. . Daleki i vedri dani.»
«Prekjucer je pjevala kao zaljubljena grmusa i ljubila me
govoreci : "Ja sam sretna!" i bila je zeljna cuti sve o Tebi. Kako
Te je Bog oblikovao. Kako je mene odabrao. I o mojim prvim
treptajima srca kao posvecene djevice . . . Sada razumijem ...
Spremna sam , Sine.»
Marija je, govoreci, sredila pletenice sto ih je imala spustene
niz ramena i zbog kojih je izgledala tako djevojacki, i stavila je
veo i plast.
lzlaze uz sto je moguce manji sum. Levi je vec kod vrata.
Objasnjava: «Vise volim ovako ... Zbog svoje fone ... Zene su
znatifoljne . Postavila bi mi stotinu pitanja . Ovako ne zna ... »
Otvori i sprema se da zakljuca . lsus kaze: «Tijekom ave iste
strafo dovest cu svoju Majku natrag.»
«Bit cu budan ovdje blizu . Bez straha .»
«Mir tebi.»
ldu tihim i praznim ulicama s kojih se mjesec polako povlaci,
osvjetljujuCi jos jedino vrhove visokih kuca sionskih brezuljaka .
Vise je rasvijetljeno predgrade Ofel , sa skromnijim i nizim
kucicama .
Eva Analijine kuce . Zatvorena. Mracna . Sutljiva. Uveli
cvjetovi jos su na dvjema stepenicama kuce. Mazda bas oni sto
ih je djevica bacila prije smrti, iii oni sto su pali s njene pogrebne
lefaljke.
lsus kuca na vrata. Ponovno kuca ...
Sustanje zastora na prozoru. Umorni glas: «Tko kuca?»
«Marija i lsus iz Nazareta», odgovori Marija.
«Oh! Dolazim!. .. »
Kratka ocekivanje, a zatim stropot pomaknutog zasuna .
Vrata se otvore pokazujuci iscrpljeno Elizino lice. Eliza se samo
s mukom drii dovratnika i kada joj Marija ulazeci raskrili ruke,
sruci se na njezine grudi s promuklim jecajima, kao ona koja se
8
Yidi bi lj . 3, pogl. 8, Sv. VIII.
11 . Ponedjeljak nakon ulaska u Jeruzalem, DAN - I. dio 89
vec toliko isplakala da vise nema glasa koji bi dodala svome

placu.
lsus zatvara ulaz i strpljivo ceka da njegova Majka smiri taj
jad.
Jedna soba je blizu vratiju. Svi udu u nju, a lsus nosi svjetlo
sto ga je Eliza stavila na pod kod ulaza prije nego Ii je otvorila
vrata .
Cini se kao da se plac majke ne moze zaustaviti. Ona govori
Mariji kroz promuklo jecanje. Majka govori Majci. lsus, na
nogama naslonjen uza zid, suti. .. Eliza ne moze pronaci razlog
te smrti, koja se tako zbila ... I u svojoj boli krivnju baca na
Samuela, nevjernog zarucnika: «Slomio joj je srce, onaj prokleti!
Ona nije govorila. Ali , sigurno je patila tko zna od kada! I za
radosti, pri uskliku, puklo joj je srce. Neka je proklet dovijeka .»
«Ne draga. Ne, nemoj proklinjati. Nije tako. Bog ju je toliko
ljubio, da je htio upokojiti je. Ali qa je i umrla zbog Samuela -
nije, ali pretpostavimo to za trenutak - pomisli kakvu je radosnu
smrt imala i kako joj je po zlome cinu prouzrocio sretnu smrt!» .
«Ja je vise nemam! Meni je mrtva! Meni je mrtva! Ti ne znas
sto je to izgubiti kcer! Ja sam dva puta okusila tu bol. Jer, vec
sam je mrtvu oplakivala, kada ju je tvoj Sin ozdravio. Ali sada ...
Ali sada ... On se nije vratio! Nije imao samilosti .. . Ja sam je
izgubila! lzgubila! Moje stvorenje je vec u grobu. Znas Ii sto je to
gledati kako ti umire dijete? Znati da mora umrijeti? Gledati ga
mrtvog, kada si vjerovala da je ozdravilo i da je jako? Ne znas.
Ne mo:Zes govoriti ... Bijase lijepa kao rufa koja se tek
rascvjetala na prvom suncu , dok se ovog jutra kitila . Htjela je biti
uresena s odjecom sto sam joj je narucila za svadbu . Htjela se
je uresiti vijencem kao zarucnica . Zatim, vise je voljela rasplesti
vec gotovi vijenac i oruniti cvjetne latice i baciti ih na tvoga Sina,
i pjevala je! Pjevala! Njezin glas je ispunjao kucu. Bila je ljupka
kao proljece. Oci su joj od radosti blistale kao zvijezde i kao
mekota od mogranja; bile su joj purpurne usne nad bjelinom
zubi, a obrazi joj bili ruzicasti i svjezi kao mlade ru:Ze sto ih krasi
rosa. Odjednom je problijedila kao ljiljan sto se tek otvorio. I
savila mi se na grudi kao slomljena stabljika ... Ni rijeci vise! Ni
uzdaha! Ni boje. Niti pogleda. Bijase blaga , lijepa kao andeo
90 Muka
Bozji, ali bez zivota. Ti koja uzivas u trijumfu svoga Sina i imas
ga zdravog i jakog, ti ne znas sto je to moja bol! Zasto se nije
vratio natrag! U cemu mu se zamjerila, i ja s njom, da se nije
smilovao mojoj molitvi?»
«Eliza, Eliza! Ne govori ... Bal te cini slijepom i gluhom ...
Eliza, ti ne znas moju muku. I ne znas za duboko more koje ce
postati moja patnja. Ti si je vidjela blagu i lijepu kako se na
tvojim rukama ukocila u miru. Na tvojim rukama. Ja ... ja vec
vise od trideset godina promatram svoje Stvorenje, i osim tijela
glatkog i cistog koje promatrarri i milujem, ja vidim rane Covjeka
boli 9 sto ce postati moje Stvorenje. Znas Ii ti, koja kaZ:es da ja ne
znam sto to znaci vidjeti dijete kako dvaput ide u smrt i jedanput
kako stvarno umire i ostaje u miru, znas Ii ti sto za jednu majku
znaci gledati ova videnje kroz toliko godina? Maj Sin! Eva ga!
Vee je obucen u crveno 10 , kao da je izisao iz krvave kupelji. I
brzo, uskoro, jos nece ni pocrniti lice tvojega stvorenja u grobu,
a ja cu ga vidjeti obucena u grimiz njegove Krvi. Krvi koju sam
mu ja dala. I aka si ti prihvatila na srce svoju kcer, znas Ii kakva
ce biti moja bol dok budem gledala kako umire moj Sin kao
zlocinac na drvetu? Gledaj ga, Spasitelja sviju! U duhu i u tijelu.
Jer ce tijela onih koje On spasi biti nepokvarljiva i blazena u
njegovom kraljevstvu. I pogledaj me! Gledaj ovu Majku koja iz
sata u sat prati i vodi - oh! ja ga ne bi zadrZ:ala ni koraka -
svoga Sina na Zrtvu! Ja te mogu razumjeti, jadna majko. Ali ti
shvati moje srce! Nemoj moga Sina mrziti. Analija ne bi izdrZ:ala
smrtnu borbu svoga Gospodina. A njezin je Gospodin nju ucinio
blaZ:enom u casu velike radosti.»
Eliza je prestala plakati pred tom objavom. Netremice gleda
Mariju, blijedog mucenickog lica opranog tihim suzama, gleda
lsusa koji je samilosno promatra ... i kliznu do nogu Kristovih
jecajuci: «Ali ona mi je mrtva! Umrla mi je, Gospodine! Kao
ljiljan, kao slomljeni ljiljan. 0 Tebi su pjesnici rekli da ti se svida
biti medu ljiljanima 11 ! Oh, zaista . Ti, roden od ljiljana - Marije,
silazis cesto medu rascvjetane lijehe i od grimiznih ruZ:a pravis
9
Smjera se na: lz 52,13-53,12. Vidi i bilj. 3, str. 226., Sv.11/1.
10
Smjera na: lz 63, 1-6. Vidi i Otk 18, 11-16.
11
Vidi: Pj 2,1-16; 6,2; Citati oba poglavlja.
I I . Ponedjeljak nakon u/aska u Jeruza/em, DAN - I. dio 91
bijele ljiljane i ubires ih oduzimajuci ih svijetu . Zasto? Zasto,

Gospodine? Zar nije pravo da jedna majka uziva u ruzi koju je
rodila? Zasto ponistavati tu grimiznu boju u hladnoj bjelini
ljiljanove smrti?»
«Ljiljani! Bit ce simbol onih koji ce me ljubiti kao sto je moja
Majka ljubila Boga. Bijela lijeha Bo:Zanskog Kralja .» .
«Ali, mi majke cemo plakati. Mi majke imamo pravo na nasa
stvorenja. Zasto ih oduzeti zivotu?»
«Ne :Zelim to reci, :Zeno. Ostat ce kceri, ali posvecene Kralju
kao Djevice u Solomonovim palacama. Sjeti se Pjesme 12 . .. I
zarucnice bit ce ljubljene, na Zemlji i u Nebu.»
«Ali, moje stvorenje je mrtvo! Mrtvo je!», i nastavi s placem
sto razdire srce.
«Ja sam Uskrsnuce i Zivot. Tko vjeruje u Mene aka i umre
zivi, i zaista ti kazem da ne umire dovijeka. Tvoja kci iivi. Zivi
dovijeka, jer je vjerovala u Zivot. Moja ce joj smrt biti potpuni
Zivot. Upoznala je radost zivljenja u Meni prije nego sto je
upoznala bol vidjeti Me otrgnutog od zivota . Tvoja bol te cini
slijepom i gluhom. Dobro kaze moja Majka. Ali uskoro ces reci
ono sto sam ti porucio ovog jutra: "Vjeruj to, :Zeno. U:Zas ceka
ova mjesto. I doci ce dan u koji ce majke, pogodene kao ti,
govoriti: "Slava Bagu koji je postedio nasu djecu od ovih dana".
A nepogodene majke vikat ce k Nebu: "Zasto, o Bo:Ze, nisi ubio
nasu djecu prije ovog casa?" Vjeruj to, :Zeno. Vjeruj mojim
rijecima . Ne podi:Zuci izmedu mene i Analije pravi zatvarac koji
odvaja: onaj koji nastaje od razlike u vjeri. Vidis Ii? Ja sam
mogao i ne doci. Ti znas koliko me mrze. Neka te ne zavara
trijumf jednog casa ... u svakom uglu maze se kriti zasjeda za
Mene. A dosao sam sam, nocu, da te utjesim i da ti ka:Zem ave
rijeci. Ja suosjecam s bolima jedne majke. Ali zbog mira duse
dolazim ti reci ave rijeci. lmaj mir! Mir!»
«Daj mi ga Ti, Gospodine! Ja ne mogu! Ne mogu u svojoj
boli naci mira . Ali Ti, koji vracas zivot mrtvima i zdravlje
umirucima, daj mir srcu izmucene majke.»
12
Pro~itaj : Pj 6,4-8,4.
92 Muka
«Neka tako bude, :Zeno. Mir tebi.» Polaze na nju ruke

blagoslivljajuci je i moleci u sutnji nad njom 13 . Marija je pak
poklekla pored Elize zagrlivsi je jednom rukom.
«Zbogom, Elizo. Ja odlazim ... »
«Zar se necemo vise vidjeti, Gospodine? Ja necu izlaziti iz
kuce mnogo dana, a Ti ces odavle otici nakon pashalnih
blagdana. Ti ... si jos nesto malo dio moje kceri ... , jer je
Analija ... , jer je Analija zivjela u Tebi i za Tebe.» Place. Mirnija;
ali koliko place!
lsus je gleda ... Miluje je po sijedoj glavi. Ka:Ze joj: «Jos ces
Me vidjeti».
«Kada?»
«Za osam noci od ove.»
«I jos ces me okrijepiti? I blagosloviti me da mi dades
snage?»
«Moje ce te srce blagosloviti sa svom puninom moje ljubavi
koju imam prema onima koji me ljube. Dodi, moja Majko.»
«Sine moj, ako dopustas, htjela bih ostati s ovom majkom.
Bol je poput velikog vala koji se vraca nakon sto se je udaljio
14
Onaj koji daje mir .. . Vratit cu se za prve straze . Ne bojim se
ici sama. To znas da bih prosla kroz cijelu neprijateljsku vojsku
da utjesim jednog svog brata u Bogu.»
«Neka bude kako hoces. Ja idem. Bog bio s vama.»
lzlazi bez buke, zatvarajuci za sobom sobna i kucna vrata.
Vraca se prema zidinama do Vrata Efraimskih iii Dubrisnih iii
Smecarskih, jer sam mnogo puta cula kako se ovo dvoje
susjednih vrata oznacavaju s ova tri imena (Porta di Efraim,
Stercoraria i del Letame), mozda zato, jer se jedna otvaraju na
put prema Jerihonu sto je tamo u dnu, put koji ujedno vodi u
Efraim, a druga jer su blizu dolini Hinon gdje se spaljuje gradsko
smece 15 , a tako su slicna da ih zamjenjujem.
Nebo se pocelo jedva bijeliti tamo na rubu istoka, iako je jos
prepuno zvijezda. Ulice su obavijene polusjenom mucnijom od
nocne tmine, sto ju je ublazivao mjesec svojim sjajem.
13
Vidi u VII. Sv., bilj. 3, pogl. 190 i bilj. br. 3, pogl. 231 .
14
Vidi bilj . 4, pogl. 20 I, Sv. VII; (tj. oko sedme ure).
15
Vidi bilj . 7, pogl. 4, Sv. VIII .
Ali rimski vojnik ima dobre oci, i kad spazi lsusa kako se
priblifava vratima, pode mu u susret.
«Zdravo. Cekao sam te ... » Zaustavi se neodlucan.
«Govori bez straha. Sto hoces od Mene?»
«Znati. Ti si rekao: "Mir koji Ja dajem traje i u ratu jer je to mir
duse". Ja bih htio znati koji je to mir i sto je to dusa, Kako mo:Ze
covjek koji je u ratu biti u miru? Kada se otvara Janov hram
zatvara se hram Mira. Te dvije stvari ne mogu u svijetu biti
zajedno.» Govori naslonjen na zelenkasti zidic jednog malog
vrta, na puteljku uskom poput poljske staze, medu siromasnim
kucicama, i koji je vlafan, taman, mracan. Osim lakog blijeska
koji pokazuje ulastenu kacigu , ne primjecuje se nista drugo od
ove dvojice koja govore. Sjena pokriva lica i tijela jednom
jedincatom crninom.
lsusov glas odzvanja tih i jasan u svojoj radosti sto baca
sjeme svjetla u neznabosca. «U svijetu, zaista, ne mogu biti mir
i rat zajedno. Jedno iskljucuje drugo. Ali u ratniku mo:Ze biti mir i
kad se bori u naredenom ratu . To moze biti moj mir. Jer moj mir
dolazi s Neba i ne ostecuje ga tutnjava rata i krvolocnost klanja.
On, bofanska stvarnost, obuzima bofansku stvar koju covjek
ima u sebi, a sto se zove dusa».
«Bofanska? U meni? Cezar je bofanski. Ja sam seljacki sin .
Sada sam legionar bez ikakvog cina. Ako budem hrabar moCi
cu mozda postati centurion (stotnik). Ali bofanski ne.»
«U tebi postoji bofanski dio. A to je dusa. Dolazi od Boga.
Od istinskog Boga. Zbog toga je bofanska 16 , zivi dragulj u
covjeku i hrani se bozanskim stvarima i od njih zivi: vjerom ,
mirom , istinom.
Rat je ne uznemiruje. Progonstvo je ne ozljeduje. Smrt je ne
ubija. Samo ono sto je zlo, ciniti ono sto je ruzno, to je ranjava iii
ubija i lisava je mira sto ga Ja dajem. Jer zlo odvaja eovjeka od
Boga.»
«A sto je zlo?»
«Biti u poganstvu i klanjati se idolima onda kada je dobrota
pravoga Boga dala do znanja da postoji pravi Bog. Ne ljubiti
16
Vidi bilj. 16, pogl. 17, Sv. VIII.
94 Muka
oca, majku, bracu i bli:Znjega. Krasti, ubijati, buniti se, bludniciti,

biti lai:ac. To je zlo.»
«Ah, onda ja ne mogu imati tvoj mir! Vojnik sam i
zapovijedaju mi da ubijam. Za nas onda nema spasenja?!»
«Budi pravedan u ratu kao i u miru. lzvrsuj svoje duznosti
bez okrutnosti i bez gramzivosti. Dok se boris i dok osvajas,
misli na to da je neprijatelj slican tebi, i da svaki grad ima majke
i djevojke kao sto su tvoja majka i tvoje sestre, i budi hrabar, a
ne budi zvijer. Tako neces izaci iz pravednosti i mira, i moj mir
ostat ce u tebi. »
«A zatim?»
«A zatim? Sto hoces reci?»
«Poslije smrti? Sto ce biti s dobrom koje sam cinio, is dusom
za koju Ti kafos da ne umire ako se ne cini zlo?»
«Zivi. Zivi ukrasena dobrom sto je cinila, u radosnom miru ,
mnogo vecem od onog sto se uziva na Zemlji.»
«Onda je u Palestini jedan jedini cinio dobro! Shvatio sam.»
«Tko?»
«Lazar iz Betanije. Njegova dusa nije umrla!»
«Doista on je pravednik. Pa ipak ima ih mnogo koji su poput
njega, i umiru a da ne uskrsnu, ali njihova dusa zivi u pravom
Bogu. Jer dusa ima drugo prebivaliste u Kraljevstvu Bozjem. I
tko vjeruje u Mene uci ce u to Kraljevstvo.»
«Zar i ja, Rimljanin?»
«I ti, ako budes vjerovao u lstinu.»
«Sto je lstina?»
«Ja sam lstina i Put da se dode k lstini, i Ja sam Zivot i
dajem Zivot, jer tko prihvati lstinu, prihvaca Zivot.»
Mladi vojnik misli ... , suti ... Zatim podifo lice. Lice koje je jos
cisto mladenacko i smijesak mu je cist, vedar. Rece: «Nastojat
cu to zapamtiti i jos vise znati. Svida mi se ... »
«Kako se zoves?»
«Vital. lz Beneventa sam. Sa sela blizu grada .»
«Zapamtit cu tvoje ime. Ucini doista zivotnim (= Vitale) svoj
duh hraneci ga lstinom. Zbogom. Nek se otvore vrata . lzlazim iz
grada.»
«Zdravo!»
lsus ide forno prema vratima i hita putem koji vodi k Cedronu
i Getsemaniju , a odatle prema Polju Galilejaea.
Medu brdskim maslinama dostigne Judu iz Keriota, koji se
isto tako forno penje prema Polju koje se budi.
Juda se ufasnu nasavsi se pred lsusov. lsus ga gleda
netremiee, bez rijeci.
«Nosio sam hranu gubavcima. Ali. .. dvojieu od njih sam
nasao u Hinonu, pet u Siloanu. Ostali: ozdravljeni. Jos su tamo,
ali ozdravljeni toliko da su me molili da upozorim svecenika. 17
Sisao sam u zoru da bih kasnije bio slobodan. To ce podici
buku. Tako veliki broj zajedno ozdravljenih gubavaea nakon sto
si ih Ti blagoslovio na ocigled tolikih!»
lsus ne govori. Pusta Judu da govori ... Ne kaze ni: «Ucinio si
dobro», niti sto drugo sto bi se tiealo Judina djela iii cuda, vec se
iznenada zaustavi i gledajuci netremiee apostola pita ga: «No,
dakle? Sto se je promijenilo od kada sam ti ostavio slobodu i
novae?»
«Sto hoces reci?»
«Ovo: pitam te da Ii si se posvetio otkako sam ti povratio
slobodu i novae. I ti me shvacas .. . Ah! Juda! Sjecaj se toga!
Pamti to uvijek: ti si bio onaj kojeg sam ljubio vise od bilo kojeg
od svih ostalih. Primajuci cak vecu mrZ:nju, jer je to mrZ:nja
onoga s kojim sam postupao kao s prijateljem, vecu od najdivlje
mrZ:nje najzadrtijeg farizeja. Pamti i to: Ja te ni sada ne mrzim,
nego, koliko je do Sina covjecjega 18 , Ja ti prastam . Sada idi.
Nema vise nista sto bi trebalo reci medu nama. Sve je vec
ucinjeno ... »
Juda bi htio nesto reci, ali mu lsus odlucnim gestom daje
znak nek ide naprijed .. .
Na medi Polja Galilejaea apostoli i dvojiea od Lazarovih
slugu Vee SU pripravni.
«Gdje si bio, Ucitelju? I ti, Judo? Bili ste zajedno?»
lsus pretice Judin odgovor: «Ja sam imao nesto reCi nekim
sreima. Juda je posao gubaveima .. . Ali svi su osim sedmoriee
ozdravili .»
17
Vid i bilj. 3, str. 82, Sv. 111 1.
18
Vidi bilj . 6, str. 3 1, Sv. V/ 1.
96 Muka
«Oh, zasto si isao? I ja sam htio poci!», kaze Zelot.

«Da bude slobodan sada doci s nama. Hajdemo. Uci cemo u
grad na Ovcja Vrata . Brzo ... », rece jos lsus.
Uputi se prvi, prolazeci kroz maslinike koji vode od polja,
gotovo na pola puta izmedu Betanije i Jeruzalema, ka drugom
mosticu kojim se prelazi Cedron, blizu Ovcjih Vratiju.
Seljacke kuce razasute su po obroncima . Gotovo sasvim
dolje pored vode brzice jedna razgranata smokva nadvisila se
nad potokom. lsus se uputi prema njoj, te potrazi medu sirokim i
debelim liscem ne bi Ii nasao koju zrelu smokvu . Ali smokva je
sva lisce, mnogo, beskorisno lisce, a nema ni jednog jedinog
ploda na granama : «Ti si kao mnoga srca u lzraelu. Nemas
slatkoce za Sina eovjecjega, niti samilosti. Ne bilo vise nikad
ploda na tebi i nitko gas tebe ne jeo ubuduce.», kafo lsus.
Apostoli se gledaju . lsusov gnjev zbog neplodne smokve,
mozda divlje, njih zapanjuje. Ali ne govore nista . Samo kasnije,
presavsi Cedron, Petar ga upita: «Gdje si jeo?»
«Nigdje.»
«Oh, onda si gladan! Eno tamo pastira s nekoliko koza sto
pasu. Otici cu iskati mlijeka za Tebe. Brzo cu ja.», i pode velikim
koracima vracajuci se pazljivo s nekom starom zdjelom punom
mlijeka.
lsus pije i vraca salicu milujuci pastirica koji je pratio Petra.
Ulaze u grad i penju se u Hram, i nakon sto se poklonio
Gospodinu lsus se vraca u dvoriste gdje naucitelji daju svoje
pouke.
Svijet se okuplja oko njega i jedna mu majka koja je dosla iz
Cintiuma, pokazuje dijete, koje je, mislim, postalo slijepo zbog
neke bolesti. Oci su mu bijele kao u onoga koji ima siroku sivu
mrenu na zjenici iii leukom (bijelu mrlju na roznici oka) 19 .
lsus ga ozdravlja doticuci ocne supljine svojim prstima. A
zatim odmah pocinje govoriti:
«Neki je eovjek kupio zemljiste i zasadio ga vinogradom,
sagradio ondje kucu za tefake, toranj za strafare, podrum i
mjesto za presanje grozda i dade ga obradivati tefacima u koje
je imao povjerenja. Zatim otputova daleko.
19
Vidi bilj. 34. pogl. 228, Sv. VII.
I/. Ponedjeljak nakon u!aska u Jeruzalem, DAN - I. dio 97
Kada je doslo vrijeme da vinograd mo:Ze dati plod, buduci su

loze vec narasle do roda, gospodar vinograda posla svoje sluge
k tefacima , da poberu dobitak nakon berbe. Ali tefaci opkolise
one sluge i dijelom ih premlatise teskim kamenjem, jako ih
izranivsi, a dijelom ih pobise. Oni sto su se mogli zivi vratiti
gospodaru, ispricase sto im se dogodilo. Gospodar ih izlijeci i
utjesi te posla druge sluge, jos brojnije. A tefaci postupise s
ovima kao is onim prvima.
Tada gospodar vinograda rece: «Poslat cu im svoga sina.
Sigurno ce imati obzira prema mome nasljedniku».
Ali tefaci, vidjevsi gdje dolazi sin i znajuci da je bastinik,
sazvase jedan drugoga, govoreCi: "Dodite. Skupimo se nek nas
bude mnogo. lzvucimo ga vani, na udaljeno mjesto i ubijmo ga .
Njegova bastina ce ostati nama". I primivsi ga s hinjenim
pocastima , opkolise ga kao da ce mu prirediti proslavu, zatim ga
svefo, nakon sto su ga izljubili, te ga nemilo izbicuju i odvedu s
tisucu pogrda na mjesto mucenja i ubise ga .
Sada mi recite vi. Onaj otac i gospodar koji ce jednog dana
primijetiti da mu se sin i nasljednik njegovog imutka ne vraca , i
otkriti da su njegovi sluge-tefaci, oni kojima je dao plodnu
zemlju na obradivanje u njegovo ime, koristeci se njome koliko
je bilo potrebno i dajuci koliko je pravo svome gospodaru, ubili
njegova Sina, sto Ce uciniti?»
lsus prostrijeljuje svojim plavetnim, poput sunca upaljenim
ocima, sakupljene, a narocito grupe najutjecajnijih Zidova,
farizeja i pismoznanaca sto su bili medu svjetinom . Nitko ne
govori.
«Recite, dakle! Bar vi , ucitelji lzraela. Recite rijec pravde koja
ce uvjeriti narod o pravednosti. Ja bih mogao izreci rijec koja,
prema vasem misljenju, nije dobra. Recite, dakle, vi , da narod
ne bude uvucen u zabludu .»
Pismoznanci, primorani, odgovore ovako: "Kaznit ce zlocince
davsi da ih na okrutan nacin pogube, a vinograd ce dati drugim
tefacima koji ce mu ga casno obradivati i davati mu plod zemlje
koja im je povjerena."
98 Muka
«Dobro ste odgovorili. Tako je napisano u Pismu 20 : "Kamen

sto ga odbacise graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje
je to djelo: kakvo cudo u ocima nasim!"
Buduci je, dakle, tako napisano, i vi to znate, i smatrate
ispravnim da budu okrutno ka:Znjeni oni tefaci, ubojice sina-
nasljednika gospodara vinograda i da vinograd bude predan
drugim tefacima koji ce ga casno obradivati, evo, zbog toga
vam kazem: Oduzet ce se od vas Kraljevstvo Bozje i bit ce
predano narodu koji ce iz njega proizvoditi plodove. I tko na 21 taj
kamen padne razmrskat ce se, a na koga kamen padne, satrt
ce ga.»
Poglavari svecenicki, farizeji i pismoznanci, odista herojskom
suzdriljivoscu ne reagiraju . Toliko moze volja koja :Zeli postici
neki cilj! Drugih su se puta, zbog mnogo manjih stvari protivili, a
danas, kada im Gospodin lsus kaze da ce im biti oduzeta vlast,
ne nabacuju se pogrdama, ne postupaju nasilno, ne prijete,
la:Zno strpljivi jaganjci, koji pod licemjernom odjecom blagosti
skrivaju nepromjenjivo vucje lice.
Ogranicavaju se samo na to da Mu pridu bli:Ze, dok On
nastavlja hodati naprijed i natrag slusajuci ovo i ono od mnogih
hodocasnika, koji se skupise u prostranom dvoristu, a od kojih
mnogi istu savjeta u pitanjima duse iii u vezi s obiteljskim iii
drustvenim problemima. Nakon sto SU ga culi kako daje savjet
jednom covjeku u zapletenom slucaju nasljedstva sto je
prouzrocilo razdor i mrinju medu raznim nasljednicima poradi
oceva sina sto ga je imao s kucnom sluskinjom, ali ga i posinio,
a s kojim zakoniti sinovi ne :Zele imati posla, niti da bude
subastinik u diobi kuca i zemljista, neki cekaju da bi mogli nesto
reci. Braca ne :Zele imati vise nista zajednicko s vanbracnim
djetetom, a ne znaju kako to rijesiti, jer ih je otac prije svoje
smrti pod zakletvom obvezao da, kao sto je on uvijek po
jednakoj mjeri dijelio kruh nezakonitome i zakonitima, da tako
moraju i oni podijeliti s njim bastinu, na jednaki nacin.
20
02, Ps 118,22-23.
21
U A, rijet «contro» (Mi smo je preveli <ma» kamen, op. prev. ) je vrlo istaknuta i
uokvirena crvenom i plavom olovkom. Protitaj , u vezi s ovim, odlomak pisan manjim
slovima ~to zakljut uje pogl. 13 ; i za analogne slutajeve, vid i u VIII Sv. : bilj . 13 , pogl. 38, i
bilj . 14, pogl. 38; u ovom svesku: bilj. 30, pog l. 15 .
11 . Ponedje/jak nakon ulaska u Jeruzalem, DAN - I. dio 99
lsus, onome sto ga pita u ime ostala tri brata, kaze: «Zrtvujte
svi jedan komad zemlje, prodajte ga, i tako sakupite novcanu
vrijednost koja ce odgovarati petini citavog imetka i dajte to
nezakonitome, i recite mu: "Evo tvojeg dijela. Nije ti uskraceno
tvoje, niti je ucinjeno krivo volji naseg oca. ldi i Bog bio s
tobom!" I budite velikodusni u davanju. Dajte mu i vise od prave
vrijednosti njegovog dijela. Ucinite to pred svjedocima koji neka
budu pravedni, i nitko nece moci, ni na Zemlji, ni na drugom
mjestu, podici glas prigovora i smutnji. I imat cete mir medu
sobom i u sebi, i necete imati gri:Znju savjesti da niste poslusali
svoga oca, a necete imati medu sobom onoga, koji, makar je
uistinu nevin, uzrok vam je veceg uznemirenja nego sto bi ga
prouzrocio lopov, ubacen medu vas.»
Covjek kaze: «To kopile je doista ukralo nasoj obitelji mir,
zdravlje nasoj majci koja je umrla od boli, i mjesto koje nije
njegovo».
«Covjece, nije on kriv, nego onaj koji ga je rodio. On nije
trazio da se rodi i da bi nosio zig nezakonitog sina. Bila je to
po:Zuda vaseg oca, koja ga je rodila da bi ga predala boli i da bi
vam zadala bol. Budite dakle pravedni prema nevinome, koji
vec ostro ispasta tudi grijeh. Ne proklinjite ni duh vaseg oca.
Bog mu je sudio. Nisu potrebni gromovi vasih prokletstava.
Postujte oca, uvijek, pa makar bio kriv, ne zbog njega samoga,
nego jer je na Zemlji predstavljao vaseg Boga, buduci da vas je
stvorio po Bozjem naredenju i buduci da je bio gospodar vase
kuce. Roditelji su neposredno iza Boga. Pamti Deset
zapovijedi 22 . I ne grijesi.
ldi u miru.»
Tada se pribli:Ze svecenici i pismoznanci da ga pitaju: «Culi
smo Te. Rekao si pravo. Mudriji savjet nije mogao dati ni
Salomon. Ali sada nam reci. Ti koji cinis cudesa i dajes savjete
kakve je jedino mudri kralj mogao davati, s kojom vlascu cinis te
stvari? Odakle ti takva vlast?»
lsus ih nepomicno gleda. Ne, ni nestrpljivo ni prezirno, nego
vrlo dostojanstveno. Kaze: «I ja zelim vama postaviti jedno
pitanje, i ako mi odgovorite, Ja cu vam reci s kakvom vlascu Ja,
22
Vidi lzl 20, 1- 17; Pnz 5, 1-22.
100 Muka
covjek bez ovlastenja sluzbe i siromah - jer to je ono sto hocete

reci - cinim ove stvari. Recite: Krstenje lvanovo, odakle je
dolazilo? S neba iii od covjeka koji ga je dijelio? Odgovorite mi.
Kojom ga je vlascu Ivan davao kao ociscujuci obred da bi vas
pripravio na dolazak Mesije, kada je Ivan bio jos siromasniji, jos
neukiji od Mene, i bez ikakve sluzbe, buduci da je zivio u pustinji
od svoga djetinjstva?»
Pismoznanci i svecenici se savjetuju izmedu sebe . Ljudi se
tiskaju uokolo razrogacenih ociju i dobro otvorenih usiju,
spremni na protest i na odobravanje: ako se pismoznanci budu
izrazili nepovoljno o Krstitelju iii ako budu vrijedali Ucitelja, iii
ako se ukaze da su pora:Zeni pitanjem bo:Zanski mudrog Rabija
iz Nazareta. Zapaziti je posvemasnju sutnju ove mase u
ocekivanju odgovora . Tako je duboka ta sutnja da se cuje
disanje i saputanje svecenika iii pismoznanaca koji medusobno
razgovaraju, a da se gotovo i ne slu:Ze glasom, a u isto vrijeme
pogledavaju na narod neposredno shvacajuci njihove osjecaje,
koji samo da ne eksplodiraju. Napokon se odluce da odgovore.
Okrenuse se prema Kristu, koji se naslonio na jedan stup ruku
skrstenih na grudima, i promatra ih netremice i ne gubeci ih s
oCiju, .. . i ka:Zu: «Ucitelju , ne znamo kojom je vlascu Ivan to
Cinio niti odakle je dolazilo njegovo krstenje . Nitko nije pomisljao
da pita Krstitelja dok je bio :Ziv, a on od sebe nije to nikada
rekao.»
«Niti cu ja vama reci kojom vlascu cinim takve stvari.» I
okrene im leda pozivajuci k Sebi dvanaestoricu , i prolazeci kroz
mnostvo koje mu klice, izlazi iz Hrama .
Kada su vec vani, s druge strane Probatike (ribnjaka), jer su
izasli s one strane, kaze mu Bartolomej: «Postali su vrlo
razboriti tvoji protivnici. Mozda se pocinju obracati Gospodinu
koji Te je poslao i priznavaju Te za svetog Mesiju».
«lstina je. Nisu raspravljali ni o tvojem pitanju ni o tvojem
odgovoru ... », ka:Ze Matej.
«Tako neka bude. Lijepo je da se Jeruzalem obraca
Gospodinu , Bogu svome», ka:Ze jos Bartolomej.
11. Ponedj eljak nakon ulaska u Jeruzalem, DAN - I. dio I0 I
«Nemojte se zavaravati! Taj soj Jeruzalema se nikada nece
obratiti. Nisu odgovorili drukcije, jer su se bojali mnostva. Citao
sam njihove misli iako nisam cuo njihove prigusene rijeci.»
«I sto SU govorili?», pita Petar.
«Ovo su govorili. Zelim da vi to znate, da bi ih do dna
poznavali i da mozete buducim pokoljenjima dati tocni opis
srdaca ljudi moga vremena. Oni mi nisu odgovorili zato sto bi se
obracali Gospodinu, nego jer su izmedu sebe govorili: "Ako mi
odgovorimo: 'Krstenje je lvanovo doslo s Neba' Rabi ce nam
odgovoriti: 'Pa zasto onda niste vjerovali u ono sto je dolazilo s
neba i sto je pokazivalo na pripravu za mesijansko vrijeme?', a
ako kazemo : 'Od ljudi', tada ce se mnostvo pobuniti govoreci:
'Pa zasto onda ne vjerujete u to sto je Ivan , nas prorok, rekao o
lsusu iz Nazareta?'. Dakle, bolje je reci : 'Ne znamo"'. Evo to su
govorili! Ne zbog svoga obracanja Bogu, nego iz kukavnog
racuna da ne moraju priznati svojim vlastitim ustima da sam Ja
Krist i da cinim ono sto cinim, jer sam Jaganjac Bozji o kome je
govorio Preteca. Stoga Ja nisam htio reci kojom vlascu cinim
ova djela. Vee sam mnogo puta to rekao medu ovim zidinama i
po svoj Palestini, i moja cudesa govore jos vise od mojih rijeci.
Od sada to necu vise govoriti svojim rijecima. Ostavit cu da
govore proroci i moj Otac, i znakovi s Neba. Jer je doslo vrijeme
u kome ce svi znakovi biti dani. Oni izreceni po prorocima i
oznaceni simbolinia nase povijesti 23 , i oni koje sam Ja rekao:
znak Jonin 24 , sjecate se onoga dana u Kedesu? To je znak koji
ceka Gamalijel 25 . Ti, Stjepane, ti Herma, i ti Barnaba 26 sto si
ostavio drugove, danas, da bi me slijedio, sigurno ste mnogo
puta culi rabija da govori o tom znaku.
Pa dobro: znak ce brzo biti dan.»
Udaljuje se gore po maslinicima brda, a slijede ga njegovi i
mnogi ucenici (od sedamdesetidvojice) pored ostalih 27 , kao
Josip Barnaba koji ga slijedi da ga jos cuje kako govori.
23
Vidi bilj . 3, str. 226, Sv . II/I.
" Vidi Jon 2.
lj Vidi bilj. 9, pogl. 8, Sv. VIII.
26
Vidi bilj . 11, pogl. 212, Sv . VII i bilj . 2, pogl. 8, Sv. VIII.
27
Vidi u VII Sv. : bilj. 2, pogl. 202 i bilj. I 0, pogl. 235 .
102 Muka
lsus kaze: «Ovdje ces staviti II . dio ponedjeljka, to jest govore odrtane u
noci mojim apostolima (videnje 6.3.1945.).»
103
12. PONEDJELJAK PRIJE PASHE:

11. NOC 1
Ponedjeljak prije Pashe.
Navecer, lsus je jos u masliniku. Sa svojim je apostolima. I

ponovno govori.
«I jos je jedan dan prosao. Sad je noc a zatim sutra, pa opet
jedno sutra, i onda pashalna vecera.»
«Gdje cemo je odrfati, Gospodine moj? Ove godine tu su i
zene» pita Filip.
«I jos se nismo pobrinuli ni za sto, a grad je preko svake
mjere pun. lzgleda da je ove godine sav lzrael, sve do
najudaljenijeg prozelita 2 , dotrcao na obred» kaze Bartolomej.
lsus ga gleda i kao da recitira neki psalam kaze: 3 «Skupljajte
se, pozurite se, dotrcite sa svih strana na moju zrtvu koju
zrtvujem za vas, na veliku Zrtvu koja se zrtvuje na gorama
lzraelovim, da jedete njegovo Tijelo, da pijete njegovu Krv.»
«Ali kakva zrtva? Kakva? Ti nalicis na nekog koji je obuzet
upornom mahnitoscu. Govoris samo o smrti ... i nanosis nam
bol>> kaze fostoko Bartolomej.
lsus ga jos gleda, ostavljajuci pogledom Simuna Zelota koji
se naginje nad Jakovom Alfejevim i nad Petrom i prica s njima, i
kaze: «Kako? Ti me to pitas? Ti si jedan od onih malenih koji,
da bi bili uceni, moraju primiti sedmoliko svjetlo4 . Ti si vec bio
ucen u Pismima, prije nego sto sam te ja pozvao, preko Filipa,
onog ugodnog proljetnog jutra. Jutra mojega proljeca. I ti me jos
pitas kakva je to zrtva zrtvovana na brdima, ona kojoj ce dolaziti
svi da se nasite? I kazes mi da sam lud od uporne mahnitosti jer
govorim o smrti? Oh, Bartolomeju! Poput povika vojnicke strafo
Ja sam ubacivao u vas mrak, koji se nikad nije otvorio svjetlu,
jedan, dvaput, triput 5 navjestiteljski povik. Ali vi ga nikada niste
12 . Pisano (-ofojka 1945 . A, 11428-14441).

1
02 dodaje «U Getsemaniju»
2
Vidi bilj . 11 , pogl. 228, Sv. VII.
J A ... (ubacuje olovkom) Ez 39, I 7.
' Vidi bilj. 2, pogl. 86, Sv. VI/ I.
5
Ez 14,12-13 .
104 Muka
htjeli shvatiti. Zbog toga ste za trenutak trpjeli, a onda ... Poput
djece ste zaboravili rijeci o smrti i vratili ste se radosni k svome
poslu, sigurni u sebe i puni nade da ce moje i vase rijeci sve
vise uvjeriti svijet da slijedi i ljubi svoga Otkupitelja.
Ne. Samo nakon sto ova Zemlja 6 bude sagrijesila protiv
Mene, i sjetite se da su to rijeci Gospodnje svome proroku,
samo nakon toga ce narod i ne samo ovaj, pojedinacan, nego
veliki Adamov narod poceti jecati 7 : "Hajdemo ka Gospodinu. On
koji nas je ranio, on ce nas i ozdraviti". I reci ce svijet
otkupljenih: "Nakon dva dana, to jest, dva vremena vjecnosti, za
vrijeme kojih ce nas ostaviti na milost i nemilost Neprijatelju, koji
ce nas udarati i ubijati sa svim vrstama oruzja, kao sto smo i mi
udarali Svetoga i ubili ga - i udaramo ga i ubijamo, jer uvijek ce
postojati rasa Kajina koji ce ubijati psovkom i zlim djelima Sina
Bozjega, Otkupitelja, odapinjujuci smrtne strijele ne na njegovu
vjecnu proslavljenu Osobu, nego na svoju dusu koju je On
otkupio, ubijajuci je, i ubijaju6i stoga Njega kroz svoje duse -
samo nakon ovih dvaju vremena doci ce tre6i dan i uskrsnut
cemo u njegovoj prisutnosti u Kraljevstvu Kristovom na Zemlji i
zivjet cemo pred njim u trijumfu duha. Poznavat cemo Ga,
naucit cemo poznavati Gospodina, da bismo bili spremni,
pomocu tog istinskog znanja o Bagu, podnijeti posljednju bitku
koju ce Lucifer nametnuti covjeku prije zvuka sedme andeoske 8
trube, koja ce otvoriti zbor svetih Bozjih, ciji broj ce biti konacno
utvrden zauvijek - ni najmanji malisan ni najstariji starac nece
vise nikada biti pridodan ovom broju - zbor koji ce pjevati :
'Zavrseno je jadno kraljevstvo Zemlje. Svijet je sa svim svojim
stanovnicima prosao kroz istragu pobjedonosnog Suca. I
izabranici su sada u rukama Gospodina nasega i Krista njegova
i On je nas Kralj u vijeke. Slava Gospodinu Bagu Svemogucemu
koji jest, koji bijase i koji ce biti, jer je preuzeo svoju veliku mac i
usao u posjed svog Kraljevstva."'
6
Ho ~. 6, 1-3 .
7
Otk 11 ,15- 17.
' Danijel 7 paz ljivo ~itati.
12. Ponedjeljak prije Pashe, NOC - II. dio 105
Oh! Tko ce od vas znati zapamtiti rijeci ovoga prorostva , sto

su vec odzvanjale u rijecima Danijela, prigusenim zvukom 9 , a
sada odjekuju od glasa Mudroga pred zapanjenim svijetom i
pred vama, jos vise zapanjenima od svijeta?!
"Dolazak Kralja 10 - nastavit ce svijet jecati u svojim ranama i
zatvoren u grobu, ni ziv ni mrtav, zatvoren . po svojem
sedmerostrukom poroku i od svojih bezbrojnih krivovjerja,
umiruci duh zatvorenog svijeta, sa svojim posljednjim
pokusajima , unutar organizma , koji je poput mrtvaca od gube
svih svojih zabluda - dolazak Kralja pripremljen je kao dolazak
zore i doci ce k nama kao proljetna i jesenja kisa ."
Noc prethodi i priprema zoru. Ovo sada je noc. Ova
sadasnjeg trenutka. I sto treba da ti ucinim, Efraime? Sto treba
da ti ucinim, Judo? .. . Simune, Bartolomeju, Judo i bratici, vi sto
bolje poznajete Pismo, prepoznajete Ii ove rijeci? One ne dolaze
od mahnitog duha, nego od onoga koji posjeduje Mudrost i
Znanje. Ja citiram Proroke poput kralja , koji sa sigurnoscu ,
otvara svoje riznice, jer zna gdje se nalazi dragulj koji trazi,
buduci da ga je svojom rukom stavio tamo unutra . Ja sam Rijec.
11
Vjekovima sam qovorio preko ljudskih usta . I vjekovima cu
1
kroz njih govoriti • Ali sve sto je svrhunaravnoga receno moja je
rijec. Covjek, taj orao po dusi, pa da je i najuceniji i najsvetiji, ne
bi se mogao uzdi6i iznad granica slijepoga svijeta, da bi ugrabio
12
; rekao tajne vjecne.
Buducnost je "prisutna" samo u Bozjem Umu . Ludost je u
onima, koji se, ne pokrenuti Nasom Voljom, usuduju izricati
prorostva i objave. I Bog ih brzo opovrgava i ka:Znjava, jer samo
Jedan moie re6i: "Ja jesam" i re6i "Ja vidim" i re6i: "Ja znam ".
Ali kada jedna Volja - koja se ne mjeri, koju se ne sudi, koju
treba prihvatiti pognute glave govore6i: "Evo me", bez
raspravljanja, kaie: "Dodi, uzidi, cuj, vidi, ponovi" tada uronjena
u vjecnu sadasnjost svoga Boga, dusa, pozvana od Gospodina
da bude "glas", vidi i drs6e, vidi i place, vidi i klik6e, tada dusa
• A . . . o lovkom: H o~ 6,3-4.
10
Heb 1, 1-2.
11
Bilj. 3 pogl. 198, Sv. VII i zbog toga ~to slijedi .
12
A . .. olovkom: H o~ 6,4.
106 Muka
pozvana od Gospodina da bude "rijec", cuje, i dosavsi do

zanosa iii do smrtnog znoja, govori strasne rijeci Vjecnoga
Boga. Jer je svaka Boija rijec strasna, budu6i da dolazi od
Onoga ciji je pravorijek nepromjenjiv i Pravednost neumoljiva i
budu6i da je upravljena ljudima od kojih najvise njih zas/ui:uju
grom i osudu a ne ljubav i blagoslov. A sada, ova rijec, koja je
izrecena i pogrdena, nije Ii uzrok ufasne krivice i kazne za one
koji je, posto SU je culi , odbacuju? Da. Ona je to!
HERODOV HRAM: PROCELJE {Po Watzingeru)
I sto sam jos 13 trebao uciniti vam, Efraime, Judo, svijete, a

sto vam nisam ucinio? Dosao sam iz ljubavi prema tebi, Zemljo
moja, a moja rijec bila ti je mac koji te ubija, jer ti je bila odurna.
Oh, Svijete koji ubijas svoga Spasitelja vjerujuci da cinis
ispravnu stvar, toliko si se posotonio da uopce vise ne shvaeas
ni kakvu to irtvu traii Bog, irtvu vlastitog grijeha, a ne jedne
iivotinje irtvovane i blagovane pr/javom dusom!14 Pasto sam ti,
dakle, govorio kroz ave tri godine? Sta sam propovijedao?
Rekao sam: "Spoznajte Boga u njegovim zakonima i u njegovoj
naravi". I osusio sam se kao porozna glinena posuda stavljena
na sunce dok sam vas poucavao o zivotnoj spoznaji Zakona i
Boga. A ti si nastavljao prinositi paljenice, a da nikad nisi
1J H o~ 6,6; 8, 11-13 ; vidi i lz I, I 0-20; Arn 5,2 1-27.

14
Bilj. 10 pog l. 228, Sv. Vil , na kraj u.
12. Ponedjeljak prije Pashe, NOC - II. dio 107
izvrsavao ono jedino potrebno: zrtvovanje tvoje zle volje

istinskome Bogut
Sada ti, grade grijeha, vjerolomni narode, vjecni Bog kafo - i
u casu Suda nad tobom bit ce upotrijebljen bic koji nece biti
upotrijebljen protiv Rima i Atene, koji su slaboumni i koji ne
poznaju ni rijeci ni znanja, ali kada, od vjecne nejacadi slabo
odgajane od svoje dadilje i zato poput zivotinja zaostale u
svojim sposobnostima, budu presli u svete ruke moje Crkve,
moje jedine Zarucnice 15 , postat ce odrasli i sposobni i davat ce
mi kraljevske palace i vojske, hramove i svece da se njima
napuci Nebo poput zvijezda - sada ti vjecni Bog kafo: "Vise mi
se ne svidate i necu vise primati dara iz vase ruke. On mi je kao
izmet i Ja vam ga bacam natrag u lice i ostat ce vam na njemu
priljepljen. Vase svecanosti, sve samo izvanjske, gade mi se.
Kidam savez 16 s potomstvom Aronovim i predajem ga sinovima
Levijevim, jer evo, ovo je moj Levi, s Njim sam zauvijek sklopio
savez Z.ivota i mira. On mi je bio vjeran u vijeke vjekova, sve do
irtve. lmao je sveto strahopostovanje pred Ocem, i drhtao je
uvrijeden od svetog gnjeva cim bi cuo da se vrijeda lme moje.
Zakon istine je na njegovim ustima, i na njegovim usnama nije
bilo nepravde, hodao je sa Mnom u miru i pravicnosti, i mnoge
je odvratio od grijeha. Desio je vrijeme u koje ce se na svakom
mjestu, a ne vise samo na jedinom oltaru Siona, buduCi da ste
vi nevrijedni da je prinosite 17 , zrtvovati i prinositi mome lmenu
Zrtva cista, neokaljana, prihvatljiva Gospodinu".
Prepoznajete Ii ove vjecne rijeci?»
«Prepoznajemo ih, o Gospodine nas. I, vjeruj, klonuli smo
kao da nas je netko isprebijao. Ali zar nije moguce izbjeCi
sudbinu?»
«Sudbinom to zoves, Bartolomeju?»
«Ne bih znao kakvo drugo ime ... »
«ladovoljstina. Evo imena. Kada se vrijeda Gospodina,
uvreda mora biti nadoknadena. A Bog Stvoritelj bio je uvrijeden
' ~ A , olovkom: Mal 1, 10.

16
A, olovkom: Mal 1, 1 I .
17
Vidi : Post 3.
108 Muka
od Prvog stvorenja 18 . Odonda uvreda se je uvijek povecavala . I

ni potopne vode 19 niti vatra sto se srucila na Sodomu i
Gomoru 20 , nisu mogle covjeka uciniti svetim. Ni voda, a ni vatra .
Zemlja je beskrajna Sodoma po kojoj slobodno kao kralj seta
Lucifer. Stoga neka dode jedno trojstvo da je opere: vatra
ljubavi, vatra boli, Krv Zrtve. Evo, o Zemljo, moga dara. Dosao
sam da ti ga dadnem. Zar bih sada od tog trebao bjezati, da to
ne ispunim? Pasha je 21 . Ne moze se bjefati. »
«Zasto ne ides k Lazaru? Ne bi to bio bijeg . Ali kod njega ne
bite nitko ni taknuo.»
«Simun dobro kaze . Zaklinjem Te, Gospodaru, ucini to!» vice
Juda lskariot bacivsi se do nogu lsusovih.
Na njegov cin odgovori veliki plac Ivanov i, premda stalozeniji
u svojoj boli, placu bratici, i Jakov i Andrija.
«Ti vjerujes da sam Ja "Gospodin"? Gledaj me!» i lsus svrdla
svojim pogledom tjeskobno lice lskariotovo. Jer je zaista
tjeskobno, ne pretvara se. Mozda je to posljednja bitka njegove
duse sa Sotonom, i ne zna je nadvladati. lsus ga pronice i slijedi
njegovu borbu kao sto bi jedan uceni lijecnik mogao proucavati
krizu bolesnika. Zatim skoci na noge i to tako naglo, da Juda,
naslonjen na njegova koljena bi odatle odbacen i pade sjedecki
na zemlju. lsus cak uzmaknu natrag uznemirena lica i rece : «Da
radi mene bude uhapsen i Lazar? Dvostruki plijen pa zato i
dvostruka radost? Ne. Nek se Lazar cuva za buduceg Krista, za
pobjedonosnog Krista. Samo ce jedan biti izbacen iz zivota i
nece se vratiti. Ja cu se vratiti. Ali on se nece vratiti. Ali Lazar
ostaje. Ti, ti koji znas tolike stvari, znas i to. Ali oni koji se
nadaju dvostrukoj koristi ako uhvate orla s orlicem, u gnijezdu i
bez napora, mogu biti sigurni da orao ima oko za sve, i da 6e iz
ljubavi prema svome malome orlicu otici da/eko od gnijezda, da
bi bio uhvacen samo on, spasavajuci njega. Ubijaju me iz
mrfoje a ipak nastavljam ljubiti. ldite. Ja ostajem da se molim.
18
Vidi : Post 6,5-9, I 7.
19
Yidi: Post 18.1-19,29.
20
Yidi : bilj. 7 na str. 187, Sv. Il l/ I.
21
Bilj . 3, pogl. 133, Sv. VI/2.
12. Ponedje/jak prije Pashe, NOC - fl. dio 109
Nikada, kao u ovom casu koji prozivljavam, nisam imao vece

potrebe da uzdignem dusu k Nebu .»
«Dopusti mi da ostanem s Tobom, Gospodine», preklinje
Ivan.
«Ne. Svima je vama potreban odmor. ldi.»
«Ostajes sam? A ako ti ucine zlo? lzgleda i da patis ... ja
ostajem» kaze Petar.
«Ti idi s ostalima . Pustite me da bar za jedan cas zaboravim
na ljude! Ostavite me u drustvu s andelima 22 Oca moga!
Nadomjestiti ce mi majku, koja se satire od placa i molitve, i koju
Jane mogu jos opteretiti svojom teskom boli. ldite.»
«Neces nam dati mir?» pita bratic Juda.
«lmas pravo. Mir Gospodnji neka bude na onima koji nisu
sramota pred njegovim ocima 23 . Zbogom» i lsus se uvlaci,
penjuci se preko hridi, u gustis maslinika.
«Pa ipak ... ono sto kaze upravo se nalazi u Pismu! A kada
to slusas od Njega shvacas zasto i za koga je receno» sapuce
Bartolomej .
«Ja sam to rekao Petru u jesen prve godine ... » kai:e Simun.
«lstina je .. . Ali ... Ne! Ja ziv necu dopustiti da ga uhvate.
Sutra ... » kai:e Petar.
«Sto ces uciniti sutra?» pita ga lskariot.
«Sto cu uciniti? Govorim sam sa sobom. Vrijeme je zavjere.
Cak ni zraku necu povjeriti svoju misao. A ti, koji si mocan,
rekao si to toliko puta, zasto ne trazis zastitu za lsusa?»
«Ucinit cu to, Petre. Ucinit cu. I nemojte se cuditi ako
ponekad budem otsutan. Radim za Njega. lpak, nemojte mu to
reci.))
«Budi siguran. A ti da si blagoslovljen. Po koji put sam
sumnjao u Tebe, ali molim te da mi oprostis. Vidim da si bolji od
nas u debar cas. Ti rad is ... ja znam samo govoriti u prazno»
kai:e Petar, ponizan i iskren.
A Juda se smije kao veseo zbog pohvale. Upucuju se van
Getsemanija, prema putu koji ide u Jeruzalem.
22
Bilj . 3, pogl. 190, Sv. VII.
23
Vidi : bilj. 3, pogl. 190, Sv. VII.
110
13. UTORAK PRIJE PASHE: I. DAN 1
Utorak - Dan - I. dio
Upravo se vraeaju u grad uvijek istim udaljenijim puteljkom

kojim su isli i jucer ujutro, kao da lsus ne zeli biti okruzen
ljudima koji ga cekaju, prije nego sto pode u Hram, kojemu se
brzo prilazi, ako se ulazi u grad kroz Ovcja Vrata sto su u blizini
ribnjaka Probatika. Ali danas ga vec mnogi od sedamdeset i
dvojice2 cekaju s druge strane Cedrona, ispred mosta, i cim ga
spazise kako se pojavljuje medu sivo-zelenim maslinama, u
svom grimiznom odijelu, polaze mu u susret.
Pridru:Zuje im se i prosljeduju prema gradu. Petar, koji
osmatra naprijed, dolje niz obronak, uvijek u sumnji da ce
spaziti nekog zlonamjernog, ugleda izmedu svjezeg zelenila pri
dnu obronka gomilu uvelog i viseceg lisca sto se njise nad
vodom Cedrona. Lisee savijeno i usahlo, ovdje-ondje kao rdom
uprljano, slicno je liscu stabljike sto ga je vatra opalila. Svaki cas
povjetarac otkine poneko i sahranjuje ga u vodi potoka.
«Pa to je jucerasnja smokva! Smokva sto si je Ti prokleo!»
vice Petar pokazujuci rukom da bi oznacio osuseno stable,
okrenuvsi glavu natrag da bi to rekao Ucitelju.
Dotrcase svi, osim lsusa, koji ide naprijed svojim obicnim
korakom. Apostoli pripovijedaju ucenicima sto je prethodilo toj
cinjenici sto je sada vide i svi zajedno komentiraju gledajuci
zaprepasteni lsusa. Vidjeli su na tisuce cudesa nad ljudima i
elementima. Ali ovo ih je take osupnulo kao sto s mnogim
drugima nije bio slucaj.
lsus, koji ih je dostignuo, smijesi se posmatrajuci ova
zacudena i uplasena lica, i kaze: «Pa sto? Zar se toliko cudite
sto se je na moju rijec osusila smokva? Zar me mozda niste
vidjeli kako uskrisujem mrtve, ozdravljam gubave, vracam vid
slijepima, umno:Zavam kruh, stisavam oluje, gasim vatru? I vas
zacuduje sto sam osusio jednu smokvu?»
13. Pisano I. travnja 1947. A. 11256-11269.

' D2, vidi Mt 21,21-22; 1-33, ali titaj 15-33 ; Mk 11,20-26; 12, 13-27; Lk 20, 19-39.
2
Vidi bilj. I 0 na str. 1839, Sv. VII.
13. Utorak prije Pashe, DAN - I. dio 111
«Nije zbog smokve. Nego sto je jucer bila bujna i zelena
kada si je prokleo, a sada je sasusena. Gledaj! Krhka kao suha
ilovaca. Njene grane nemaju vise srcike. Vidi. Pretvaraju se u
prah», i Bartolomej mrvi medu prstima u prah grane sto ih je s
lakocom odlomio.
«Nemaju vise sl"Zi. Rekao si. I to je smrt kada nema vise sl"Zi,
bilo u biljci, bilo u narodu, bilo u religiji, nego je tu samo tvrda
kora i nekorisno lisce; okrutnost i licemjerna vanjstina. Sl"Z,
bijela, unutarnja, puna soka, odgovara svetosti, duhovnosti.
Tvrda kora i beskorisno lisce (odgovara) eovjecanstvu bez
duhovnog i pravog zivota. Jao onim religijama koje postanu
ljudske, jer duh njihovih svecenika i vjernika nije vise zivotan.
Jao onim narodima ciji su vode sama necovjecnost i zvececa
dreka bez plodonosnih ideja! Jao ljudima u kojima nema zivota
duha!»
«Pa ipak, kada bi Ti ova rekao velikima lzraela, makar tvoje
govorenje bilo ispravno, ne bi bio pametan. Nemoj se zavaravati
sto su Ti sve do sada dopustili da govoris. Ti sam kazes, da to
nije zato sto bi se srcem obratili, nego iz racuna . Znaj onda i Ti
izracunati vrijednost i posljedice svojih rijeci. Jer postoji i
mudrost svijeta, pored mudrosti duha 3 . I treba je znati upotrijebiti
u svoju korist. Jer, na kraju, za sada smo u svijetu, ne vec u
Kraljevstvu Bozjem» kaze lskariot bez ostrine, ali s uciteljskim
tonom.
«Pravi je mudrac onaj koji umije vidjeti stvari bez izopacenja
od sjena vlastite putenosti i koristoljubnog razmisljanja. Ja cu
govoriti uvijek istinu o onome sto vidim. »
«Ah konacno, je Ii ova smokva usahla zato sto si je Ti
prokleo iii je to ... slucaj ... neki znak ... ne znam?» pita Filip.
«Jest, sve je to sto Ti kazes. Ali ova sto sam Ja ucinio i vi
cete isto moci ciniti ako uspijete imati savrsenu vjeru. lmajte
vjeru u Svevisnjeg Gospodina. A kada je budete imali, zaista
vam kazem, da cete moci ovo i jos vise. Zaista vam kazem ako
netko uspije doci do savrsenog pouzdanja u moc molitve i u
dobrotu Gospodnju, moci ce reci ovom brdu: "Makni se odavde i
baci se u more", i ako govoreci to ne bude oklijevao, premisljao,
3
Vidi Rimljanima 8,5-11.
112 Muka
kolebao u svom sreu, nego bude vjerovao da ono sto nareduje

da se moze ostvariti, to sto je rekao dogodit ce se.»
«I bit cemo nalik na carobnjake, i kamenovat ce nas, kao sto
je receno za onoga koji se bavi magijom4 . Bile bi to uistinu ludo
cudo i na nasu stetu!» rece lskariot klimajuci glavom.
«Lud si ti, koji ne shvacas parabolu!» poklopi ga drugi Juda.
lsus ne odgovara Judi. -Govori svima : «Ja vam kazem , a
stara je to pouka sto vam je ponavljam u ovom casu : sto god
zaistete molitvom, vjerujte da cete to postici i bit ce vam . Ali ako
prije molitve imate nesto protiv nekoga , najprije oprostite i
pomirite se, da biste imali za prijatelja Oea vasega koji je na
Nebesima, koji vam toliko, toliko oprasta i obasiplje vas
dobrima , od jutra do veceri i od zalaska sunea do zore.»
Odmah, prije nego narod dotrci i okupi se oko lsusa,

priblizuju mu se saforimi (pismoznanei)5 , ucitelji lzraelovi i
herodovci6, i sa la:Znim postovanjem, nakon sto su ga pozdravili,
kazu mu: «Ucitelju, mi znamo da si Ti mudar i istinit, i naucavas
Bozji put ne obaziruci se ni na koga i ni na sto osim na istinu i
pravednost, i male ti je stale do toga sto drugi o Tebi misle,
nego se same brines da dovedes ljude k Dobru. Reei nam
stoga : je Ii dopusteno placati porez Caru , iii pak ne? Sto ti se
cini?»
lsus ih gleda jednim od onih svojih pogleda prodorne i
svecane pronicljivosti 7 , te odgovori : «Zasto me lieemjerno
iskusavate? Pa ipak netko od vas zna da se Mene ne mo:Ze
varati dvolicnim pocastima! Ali pokazite mi kovani novae kojim
placate porez!»
Poka:Zu mu novae.
Gleda ga · s liea i s nalicja, i dr:Zeci ga polo:Zena na dlanu
ljeviee, poka:Ze kaziprstom desniee govoreci : «Cija je ovo slika i
sto ka:Ze ovo pismo?»
4
Vidi bilj . na str. 317, Sv. V.
5
Vidi bilj. 4 str. 200, Sv. VIII .
6
Vid i bilj . 5 na str. 177 1, Sv. VII .
7
Perspicacia: D2 acutezza (= ostrina)
13. Utorak prije Pashe. DAN - I. dio 113
«Slika je Careva, a natpis nosi njegovo ime. lme Gaja

Tiberija Cezara, koji je sada imperator Rima .»
«E pa onda vratite Caru sto je Carevo, a Bogu dajte sto je
Bozje» i okrene im leda nakon sto je vratio novae onome koji
mu ga je dao.
Slusa ovo i ono od mnogih hodocasnika koji ga zapitkuju,
hrabri ih, odrjesuje, ozdravlja .
Prolaze satovi 8 .
lzlazi iz Hrama da bi otisao valjda izvan vrata, uzeti hranu sto
mu je donose Lazarovi sluge, zadufoni za to.
Ponovno se vraca u Hram kad je vec poslije podne.
Neumoran . Milost tece iz njegovih ruku sto ih polaze na
bolesnike, a mudrost iz njegovih usana u pojedinim savjetima
sto ih daje mnogima koji mu se priblizuju . lzgleda da zeli sve
utjesiti, sve ozdraviti, prije nego sto nece moC:i vise ciniti.
Dan je vec gotovo na izmaku, i apostoli, umorni, sjede po
zemlji ispod trijema, zapanjeni neprestanim kretanjem mnostva
kako je to u hramskim dvoristima neposredno prije Pashe 9 -
kada se Neumornome priblizuju neki bogati, sigurno bogati, ako
je suditi prema raskosnim haljinama.
Matej, koji drijemucka samo jednim okom, dize se drmajuci
ostale . Kafo: «K Ucitelju idu saduceji 10 . Ne ostavljajmo ga
sama, da ga ne bi vrijedali, iii da ne bi pokusali nauditi mu, iii da
ga jos ne izrugaju.»
Svi ustaju sustizuci Ucitelja te ga odmah okrufo . Vjerujem da
pravo naslucujem da je pri odlasku iii pri povratku u Hram oko
seste ure 11 tu bilo nekih represalija.
Saduceji, koji iskazuju lsusu postovanje cak sa pretjeranim
naklonima, kazu : «UCitelju, tako si mudro odgovorio
herodovcima, da nam je dosla folja da i mi dobijemo zraku
'A, ubacuje, nakon znaka s crvenom olovkom (a capo= od potetka).

9
Vidi bilj. 7 na str. 187. Sv. Ill/I .
0
' Vidi: Mt 3, 1-12; 16, 1-12; 22,23-34: Mk 12, 18-27; Lk 20,27-40; Dj 4, 1-4; 5, 17-18;
22.30-23, 11 . Saduceji, birani ponajvi~e izmedu t lanova velikih svecen ilkih obitelji.
satinjava li su stranku svecenilke ari stokracije, bili su veliki privr:Zenici pisane tradicije, koja
je sadriana narotito u Petoknjizju (vidi : bilj . 5, pogl. 17. Sv. VII!) i nijekali su uskrsnuce
tijela, duh, andele. Njima su se suprotstavili farizeji, rel igiozna i narodna stranka, vrlo
navezana na usmenu predaju vlastitih nautitelja, vrlo odana sitnilavoj kazuistici.
11
Vidi: bilj. 4, pogl. 201 , Sv. VII.
114 Muka
tvoga svjetla. Slusaj! Mojsije je rekao: "Ako netko umre bez

djece, njegov brat neka uzme za fonu udovicu dajuci (na taj
nacin) potomstvo bratu" 12 . I sada, bilo je medu nama sedmero
brace. Prvi, uzevsi za zenu djevicu, umre ne ostavljajuci poroda,
i tako ostavi zenu bratu. Pa i drugi umre bez poroda, a isto tako
i treci koji je uzeo zenu udovicu dvojice prije njega, i tako uvijek,
sve do sedmoga. Na koncu, nakon sto je bila udata za svakoga
od sedmero brace, umre i Zena. Reci nam: kod uskrsnuca tijela,
ako je uopce istina da ljudi uskrsavaju i da nas nadzivljuje dusa i
da se opet zdruzuje s tijelom posljednjeg dana, obnavljajuci
zive, koji Ce Od sedmoro brace imati ZenU, buduci da SU je na
Zemlji imala sva sedmorica?»
«Varate se. Ne shvacate ni Pisma ni moc Bozju. Drugi zivot
ce biti vrlo razlicit od ovog zivota, i u vjecnom Kraljevstvu nece
biti potreba tijela kao u ovome. Jer zaista nakon konacnog Suda
tijelo ce ustati i ponovno se zdruziti s besmrtnom dusom
obnovljeno u potpunosti, zivo kao sada i jos bolje nego sto je
sada ziva i moja i vasa osoba, ali ne vise podlozno zakonima, a
narocito ne poticajima i zloupotrebama koje sada postoje. U
uskrsnucu ljudi i fone nece se ni foniti ni udavati, nego ce biti
slicni andelima Bozjim na Nebu 13 , koji se ne zene niti se
udavaju, pa ipak zive u savrsenoj ljubavi, koja je bofanska i
duhovna. A sto se tice uskrsnuca mrtvih, zar niste citali kako je
Bog iz goruceg grma govorio Mojsiju? Sto je tada Svevi5nji
rekao? "Ja sam Bog Abrahamov, Bog lzakov, Bog Jakovljev" 1 .
Nije rekao: "Ja sam bio", po cemu bi dao do znanja da su
Abraham, Izak i Jakov bili, ali da ih vise nema. Rece: "Ja sam".
Jer Abraham, Izak i Jakov jesu. Besmrtni. Kao i svi ljudi u
besmrtnom dijelu, sve dok traju vjekovi, a onda, i sa uskrslim
tijelom kroz vjecnost. Jesu kao sto SU Mojsije, proroci,
pravednici, kao sto je na nesrecu, Kajin 15 , i kao sto jesu oni iz
doba potopa 16 , i Sodomljani 17 , i svi sto su umrli u smrtnom
grijehu; Bog nije Bog mrtvih, nego iivih.»
12
Vidi: Pnz 25,5-10. Vidi i: Post 38; Rut 4.
13
Vidi: bilj . 3, pogl. 133, Sv. VI.
14
Vidi : lzl 3, 1-6.
15
Vidi: Post 4.
16
Vidi: Post 6,5-12.
13. Utorak prije Pashe, DAN - I. dio 115
«I Ti ces umrijeti pa zatim ozivjeti?» kusaju ga. Vee su

umorni od hinjenja blagosti. Mf'Znja je tolika da se ne znaju
suzdr:Zati.
«Ja sam Zivi i moje tijelo nece upoznati trulezi 18 • Kovceg
nam je bio uzet, sadasnji ce biti uzet takoder kao simbol 19 .
Tabernakul (sator) nam je bio oduzet, i bit ce unisten 20 . Ali pravi
Hram Bozji nece moci biti ni oduzet ni unisten. Kada njegovi
protivnici budu vjerovali da SU to UCinili, tada Ce biti C8S kad Ce
se ustoliciti u pravom Jeruzalemu u svojoj slavi. Zbogom.» I
zurno krene prema Dvoristu lzraelaca, jer srebrne trube zovu na
vecernju zrtvu 21 •
lsus mi kaie:
«Kao sto sam ti naredio da potcrtas izraz "moj kalez", u videnju o majci
22
Ivana i Jakova, koja je trazila mjesto za svoje sinove , tako ti kazem da u
videnju od jucer potcrtas izraz «koji padne protiv ovog kamena razmrskat ce
23 24
se» • U prijevodima se uvijek sluze rijecju «na» . Ja sam rekao «protiv» a ne
«na» • I to je prorostvo protiv neprijatelja moje Crkve. Oni koji jo~ se protive
25
6
nasrcuci protiv Nje bit ce smrskani, jer Ona je Kamen ugaoni • Povijest
Zemlje , od dvadeset vjekova, potvrda je mojih rijeci. Progonitelji Crkve se
smrskavaju nasrcuci na Kamen ugaoni.
Ali i onaj - a to neka imaju na umu i oni, koji zato sto su od Crkve,
smatraju sebe izuzetima od bofanskih kazni , - na koga padne teret osude
27
Glave i Zarucnika ove moje Zarucnice, ovog mojeg misticnoga Tijela , taj ce
biti smrskan.
I da predusretnem prigovor uvijek zivih pismoznanaca i zlobnih saduceja
mojim slugama, Ja kazem : Ako u ovim posljednjim videnjima ima fraza kojih
nema u Evandeljima, kao sto su ove na koncu danasnjeg videnja, i tamo gdje
govorim o usahloj smokvi, pa i drugih jos, neka se takvi sjete da su i
17
Vidi : Post 18-19.
18
Vidi: Ps 16,10; Dj 2,22-36; 13,32-37.
19
0 Kov¢egu Saveza i njegovim zgodama vidi : lzl 25-26; 35-40; Pnz IO; 31 ; H 3-6; I
Sam 4-7; 2 Sam 6; 15; I Kr 8; I; I Ljet 13 ; 15-16; i 2 Ljet 5-6; 2 Mak 2; Heb 9.
20
0 Satoru svjedofanstva i njegovim zgodama: lzl 26-40; veliki dio Levitske knjige,
Brojeva, Prva i Druga Ljetopisa, Heb 8-9. Vidi i preth. bilj. 19.
21
Br. 10, 1-10.
22
Vidi : bilj . 13 i 14, pogl. 38, Sv. VIII.
23
Bilj. 21 , pogl. 11.
24
Stvarno tako donose prijevodi. Tekst se nalazi u: Mt 21 ,44 ; Lk 20, I 8.
25
lz 8, 11-15; I Pt 2. 7-8 ; ... izgleda da ba~ koji udara (urta) .. . protiv (control te stijene,
koja je Bog i njegov Krist, pada zatim na (sopra). U Rim 9,33 kafe ba~ : protiv «contro» .
26
Bilj 13, pogl. 17, Sv. VIII.
27
Vidi : bilj . 10, pogl. 228, Sv. VII, na kraju .
116 Muka
evandelisti bili uvijek iz onog naroda i da su zivjeli u vremenima u kojima bi
svaki odvise zivi sudar mogao imati zestokih i stetnih posljedica za
novokrstenike.
Neka ponovno procitaju Djela apostolska i vidjet ce da nije bilo mirno
spajanje tolikih razlicitih misljenja i da, iako su se uzajamno divili, pripoznajuci
jedni drugima zasluge, nisu manjkale medu njima nesuglasice, jer razlicite su
28
misli ljudske i uvijek nesavrsene . I da bi izbjegli dublja razmimoilazenja
izmedu jedne i druge misli, rasvijetljeni Duhom Svetim, evandelisti su iz svojih
spisa hotimicno izostavljali i nekoje recenice koje bi mogle uzbuditi pretjeranu
osjetljivost Zidova i sablazan kod pogana, kojima je bilo potrebno vjerovati da
su Hebreji savrseni, kao jezgra iz koje je dosla Crkva , da se ne bi od nje
udaljili govoreci: "Slicni su nama''.
Poznavati progonstva Kristova, to da . Ali (poznavati) duhovne bolesti
naroda lzraelskog tada vec pokvarenog, narocito u najvisim klasama , to ne!
Ne bijase dobro. I sto su vise mogli prikrivali su . I nek promotre kako
Evandelja postaju sve izricitija, do jasnog Evandelja mog Ivana, sto su bila
pisana u udaljenijim epohama od moga Uzasasca k mome Ocu. Jedino Ivan
donosi potpuno i najbolnije mrlje same apostolske jezgre, nazivajuci otvoreno
29
Judu «razbojnikom» , i u potpunosti izvjescuje o podlosti Zidova (gl. 6: o
tobofojoj volji da me proglase za kralja, o raspravama u Hramu, o napustanju
30
mnogih nakon govora o Kruhu s Neba, o nevjernosti Tominoj . Posljednji
prezivjeli, koji je zivio dok nije vidio Crkvu vec jakom, dize zavjesu , koju se
ostali nisu usudili dignuti.
Ali sada Duh Bozji hoce da se spoznaju i ove rijeci. I neka radi toga
blagoslivljaju Gospodina, jer su velika svjetla i toliki vodici za one koji su
31
pravedni srcem «.
«Stavit ces ovdje II. dio utorka, to jest nocnu pouku Dvanaestorici u
Getsemaniju.»
28
Vidi : na pr. Dj 6,1-6; 11 , 1-18; 17,1-15 ; Gal 2, 11-14.
29
Yidi : Iv 12, 1-8.
30
Vidi : Iv 20, 19-29.
31
Vidi : bilj. u Dodatku Sv. VII.
117
14. UTORAK PRIJE PASHE: II. NOC
Utorak prije Pashe .
«Vi ste danas culi neznabosce i Zidove gdje govore. I vidjeli

ste kako su se prvi Meni poklonili, a drugi umalo da me nisu
tukli. Ti, Petre, umalo da se nisi potukao vidjevsi kako smisljeno
naganjaju protiv Mene jagnjad, ovnove i junce, da bi me oborili
na tie medu izmetine. Ti, Simune, iako uvijek razborit, otvorio si
usta na pogrdu najkivnijih clanova Sinedrija 1 koji su me
prostacki gurali govoreci mi: «Skloni se, demone, dok prolaze
poslanici Bozji». Ti, Juda, braticu, i ti lvane, moj ljubimce,
zajauknuli ste, i okretni povukli ste me, jedan da ne budem
prega:Zen uhvativsi konja za uzde, drugi stavsi preda Me i
primivsi udarac motkom, upravljen Meni, kada je Sadok, vozeci
se iza Mene svojim teskim kolima natjerao ih sa podrugljivim
podsmijehom, namjerno, u brzu trku, na Mene. Ja vam
zahvaljujem na vasoj ljubavi zbog koje ste ustali protiv
napadaca na Golorukog. Ali vidjet cete jos i te kakve druge
uvrede i okrutne cine. Kada se ovaj mjesec po drugi put, nakon
ove veceri, bude smijesio na nebu, uvrede, za sada jos usmene
iii tek zamisljene kao materijalne, postat ce stvarne, gusce od
cvjetova koji su sada na vockama, i sve se vise tamo tiskaju u
:Zurbi da se rascvatu. Vidjeli ste - i nad tim se zaprepastili -
usahlu smokvu i cio jedan vocnjak bez cvijeca. lzrael je, poput
smokve, odbio okrepu Sinu covjecjemu 2 i umro je u svom
grijehu. Neznabosci, kao i vocnjak, sada ocekuju cas o kojem
sam danas govorio, da procvjetaju i da slatkocom cvjetova
posipanim po glavi i pod nogama Pobjednika poniste posljednji
spomen na krvolocnost ljudsku.»
«Koji cas, Ucitelju?» pita Matej. «Danas si mnogo govorio i o
tolikim stvarima! Ne pamtim dobro. A htio bih sve zapamtiti.
Mozda cas povratka Kristova? Pa i ovdje si govorio o granama
koje omeksavaju i tjeraju lisce.»
14. Pisano 7. ofojka 1945 . A, 11441-11449.

1
Vidi bilj . 48, pogl. 222, Sv. VII.
2
Vidi bilj . 6, sir. 31 , Sv. Vil .
118 Muka
«Ali ne!» uzvikne Toma. «Ucitelj govori kao da je ta zavjera

koja Ga ceka vec tu. Kake se onda moze za kratko vrijeme
dogoditi sve ono sto On kaze da ce prethoditi njegovu povratku?
Ratovi, razaranja, ropstvo, progoni, Evandelje propovijedano
svemu svijetu, odvratnost opustosenja u kuci Bozjoj, pa onda
potresi, kuga, la:Zni proroci, znakovi na suncu i na zvijezdama 3
.. . Eh, zato su potrebni vijekovi da se sve to zbude! Lose bi
prosao gospodar vocnjaka, kada bi njegov vrt morao cekati onaj
cas da procvate!»
«Ne bi jeo vise svojih jabuka, jer ja kazem dace tada biti kraj
svijeta» objasnjava Bartolomej.
«Da bi se ostvario svrsetak svijeta bila bi potrebna samo
pomisao Bozja i sve bi se povratilo u nista. Stoga ni onaj
jabucnjak ne bi trebao dugo cekati. Ali kao sto sam rekao
dogodit ce se. I stoga vjekovi ce proci od ovoga do onoga . To
jest, do konacnog trijumfa i povratka Kristovog» objasnjava lsus.
«Pa onda? Koji cas?»
«Oh, Ja ga sada znam!» zaplace Ivan . «Ja ga znam . I bit ce
nakon tvoje smrti i tvojeg uskrsnuca !... » i Ivan ga cvrsto zagrli .
«I places ako ce uskrsnuti?» podruguje se Juda lskariot.
«Placem, jer prije treba da umre. Ne rugaj mi se, demone. Ja
razumijem. I ne mogu misliti na taj cas.»
«Ucitelju . Nazvao me demonom 4 . Sagrijesio je protiv druga.»
«Judo: znas Ii da toga ne zaslu:Zujes? E pa onda nemoj to
uzimati za njegov grijeh. I Mene su nazvali "demonom" i jos ce
me take nazivati.»
«Ali Ti si rekao da onaj koji vrijeda brata je kri ... »
«Tisina. Pred smrcu neka konacno prestanu ove mrske
optuzbe, rasprave i lazi. Ne uznemirujte onoga koji umire.»
«Oprosti mi, lsuse» sapce Ivan . «Osjetio sam kako se nesto
pobunilo u meni na zvuk njegova smijeha ... I nisam se mogao
uzdr:Zati.» Ivan se sav privio k lsusu, grudi uz grudi, i place mu
na srcu .
3
0 ovim i drugim prethodnim i k arakte risti ~ nim znakovima «Dana Jahvina». o
vremenu biteva, nesreea, uni stenj a gradova i pokrajina iii upravo o svrsetku svij eta ... vidi
slijedece tekstove: lz 2,6-22; 13 ; 34; Jer 4,5-3 1.
4
Vidi : bilj . 6, pogl. 192, Sv. VII. i ostale biljeske na koje se ondje poziva.
14. Utorak prije Pashe, NOC - II. dio 119
«Ne placi. Razumijem te. Pusti me da govorim.»

Ali Ivan se ne odvaja od lsusa ni onda kada On sjeda na
izboceni panj. Ostaje mu s jednom rukom iza leda, a s drugom
oko grudi i s glavom na ramenu i tiho place. Samo na
mjesecevoj zraci blistaju kaplje njegovih suza sto padaju na
grimiznu odjecu lsusovu i nalice na rubine poput kapi blijede krvi
obasjane svjetlom.
«Vi ste culi, danas, kako govore Judejci i neznabosci. Ne bi
trebalo, dakle, da vas zacudi ako Ja ka:Zem: "lz mojih usta uvijek
je izlazila rijec pravde. I nece biti opozvana". Ako kai:em, uvijek
sa lzaijom 5 , dok govorim o neznaboscima koji ce k Meni doci
nakon sto budem uzdignut sa zemlje: "Preda Mnom ce se
prignuti svako koljeno, po Meni i u Meni zaklinjat ce se svaki
jezik." I necete vise sumnjati nakon sto ste zapazili ponasanje
Zidova, da je lako reci - bez straha da se pogrijesi - da ce k
Meni biti dovedeni osramoceni svi oni koji mi se protive.
Otac moj nije Me ucinio svojim slugom samo da oi:ivim
plemena Jakovljeva, da obratim ono sto ce ostati od lzraela:
ostatak6, nego me je darovao za svjetlo Narodima da budem
"Spasitelj" za svekoliku Zemlju 7 . Zbog toga u ovih trideset i tri
godine izgnanstva iz Neba 8 i iz krila Oceva 9 , Ja sam nastavio
rasti u Milosti i Mudrosti pred Bogom i pred ljudima, dostigavsi
savrsenu dob, a u ove posljednje tri godine, nakon sto sam
dusu i svoj um rai:ario u vatri ljubavi i nakon sto sam je ocelicio
u ledu pokore nacinio sam 10 "od svojih usta kao ostar mac".
Otac Sveti, koji je Moj i vas, cuvao me je sve do sada pod
sjenom svoje ruke jer jos ne bijase cas lspastanja . Sada me
pusta da idem. Strijela odabrana, strijela iz njegovog boi:anskog
s Vidi: lz 45,23-25; Rim 14,9-12.

• Sto se ti~e «ostatka» iii «ostataka», a to je dio naroda lzraelovog koji se obratio i bio
vjeran Bogu, iii ba~ po Mesiji, svetoj «Klici>> naroda lzraelovog, vidi slijedece: Pnz 29,29-
30,5; 2 Kr 19,1-8; Ezr 1,1-4; Neh 1,1-4; lz 4,2-3; 6,9-13; 7,3; (proro~ko ime starijeg lzajina
sina: «Ostatak ce se vratiti Bogu»); 10,20-23; J l,J-16; 28,1-6; 37,1,1-4; 30-32; Jer 3,14-18;
5,18-19; 23,1-8; 31,7-8; 50,19-20; Bar 2,11-18; Ez 5,1-6; 6,1-10; 9; 12,8-16; 20,33-38; JI
2,28-32; Am 3,9-12; 5,14-15; Ob 16-18; Mih 2, 12-13; 4,6-7; 5,1-6; Sef2,4-J 1; 3,11-13; Hag
I; Zah 1,1-6; 8,1-17; 13,7-9; 14,1-3; Rim 9,25-29.
7
Vidi : lz 49,3-6; Dj 13,44-47.
8
Vidi : bilj. 6, pogl. 94, Sv. VI. i ostale bilje~ke tamo.
9
lstovjetan izraz u Iv 1,8.
0
' A, olovkom: lz 40,2 (vidi i Heb 4, 12; Otk 1,9-16; 19, 11-16.
120 Muka
tobolca, nakon sto je ranjavala da bi ozdravljala, ranjavala ljude
da bi nacinila otvor u srcima za Rijec i za Svjetlo Boi:je, sada leti
brzo i sigurno da rani Drugu Osobu. Onog koji ispasta,
Poslusnoga koji slusa za citavog neposlusnog Adama ... I Ja
padam kao pogoden ratnik, govoreci zbog mnogih 11 : "Uzalud
sam se mucio bez razloga, i nista ne postigoh. lstrosio sam
svoju snagu nizasto."
Ali ne! Ne, radi Gospodina Vjecnoga koji ne cini nikada nista
bez cilja! Natrag Sotono, koji me hoces skloniti na malodusnost i
napastovati na neposlusnost! Na pocetku i na kraju mag
slui:enja ti si dosao i dolazis. E pa dobro, evo, Ja se dii:em (i
stvarno ustaje na noge) na boj. Mjerit cu se s tobom. I, kunem
se samim Sobom 12 , pobijedit cu te. Nije oholost reCi to. To je
istina. Sin eovjecji 13 bit ce u svom tijelu pobijeden od covjeka,
bijednog crva koji grize i truje svojim trulim blatom. Ali, Sin Boi:ji,
Druga Osoba neizrecivog Trojstva, nece biti pobijedena od
Sotone. Ti si Mri:nja. I mocan si u svojoj mri:nji i u svom
napastovanju. Ali sa Mnom ce biti mac koja tebi izmice, jer ti je
ne moi:es dosegnuti niti je moi:es mirno gledati. Ljubav je sa
Mnom!
Znam za nespoznato mucenje koje me ocekuje. Ne ono koje
cu vam sutra priopciti da biste znali da Meni od onoga sto se za
Mene iii oko Mene cinilo iii rovarilo, jednako kao i ono sto je u
vasim srcima nastajalo, nije nista bilo nepoznato. Nego rijec je o
drugom mucenju .. . o onome koje ce Sinu covjecjem zadati ne
ni koplja ni batine, ni poruge ni udarci, vec sami Bog i koje ce
(mucenje) u svoj njegovoj stvarnosti, spoznati tek malo njih, a
jos manje njih ce to uopce smatrati mogucim. Ali u tom mucenju
u kome ce biti dva glavna mucitelja: Bog sa svojom
odsutnoscu 14 i ti, demone, s tvojom prisutnoscu, Z:rtva ce imati
uza se Ljubav. Ljubav koja i:ivi u Zrtvi, prva snaga njene
11
A, olovkom: lz 49,4.
12
Bog, nemajuci vecega od Sebe kome bi se zakleo (Heb 6,13), zaklinje se samim
Sobom. Vidi: Post 22, I 6; Ozl 32, 13; IZ 45,23; Jer 22,5; 44,26 (svojim velikim lmenom);
49, 13 ; 51,14; Am 4,2 (svojom Sveto~cu); 6,8; Heb 6, 13-20.
13
Kao prethodna bi lj. 2.
14
U smislu: Mt 27,46; Mk 15,34; vidi i bilj. 19, pogl. 234, Sv. VII; bilj . 17, pogl. 43 ,
Sv. VIII, i bilj. 5, pogl. 5, pogl. 4, ovog sveska.
14. Utorak prije Pashe, NOC - JI. dio 121
otpornosti prema kusnji i Ljubav u duhovnom Tjesitelju 15 , koji

vec treperi svojim zlatnim krilima iz ZLidnje da side i obrise moj
znoj i pokupi sve suze andela 16 u nebeski kalez i da ondje
rastopi med imena mojih otkupljenika i miljenika, da ublazi s tim
picem veliku zed Mucenoga i njegovu bezmjernu gorcinu.
A ti ces, davle, biti pobijeden . Jednoga dana izlazeci iz
opsjednutoga, rekao si mi: "Cekam date pobijedim kada budes
dronjak od krvareceg tijela". Ali Ja ti odgovaram: "Neces me
imati. Ja pobjedujem. Moj trud bio je svet, moja je parnica kod
Oca mojega. On brani djelo svoga Sina i nece dozvoliti da
malakse duh moj".
Oce, Ja Ti kazem, vec od sada Ti ka:Zem za onaj grozan cas:
"U tvoje ruke predajem duh svoj 17 " .
lvane, ne napustaj me ... Vi, idite. Mir Gospodnji neka bude
gdje nije gost Sotona. Zbogom.»
Sve se zavrsava .
ii Vidi: bilj . 19, pogl. 234, Sv. VII. na kraju .

16
Vidi : bilj. 3, pogl. 133, Sv . Vl/2.
17
Vidi: Ps 31 ,6; navedeno u Lk 23,46; Sv. Stjepan prisvojit ce ove rijeti obraeajuci se k
lsusu: vidi Dj 7,59.
122
15. SRIJEDA PRIJE PASHE: I. DAN 1
Srijeda - I. Dio - Dan
lsus ulazi u Hram u kojem sve vrvi od naroda vise nego

predasnjih dana. Sav je danas u bjelini, u svojoj lanenoj odjeci.
Dan je sparan.
Ide se klanjati u Trijem lzraelaca 2 , a prati ga mnostvo naroda,
koji u nemogucnosti da idu dalje od prvog dvorista, od Trijema
Pogana, iskoristise prigodu iduci za Zidovima koji slijede lsusa,
te su i oni zauzeli povoljnije polofaje.
Ali ih jedna vrlo brojna grupa farizeja rastavlja, i uvijek na
neki drski nacin silom se probijaju da budu uz lsusa, koji se
sagnuo nad nekim bolesnikom. Cekaju dok ga ne izlijeci, zatim
salju blize k Njemu jednog pismoznanca da ga pita.
Oni su, doista, malo prije izmedu sebe nesto raspravljali, jer
je Joel zvani Alamot htio ici nesto pitati Ucitelja. Ali jedan se
farizej usprotivio, a ostali su ga podr:Zavali govoreci: «Ne.
Poznato nam je da ti surujes, s Rabijem, iako to cinis potajno.
Pusti nek ide Urija ... »
«Ne Urija!» rece neki drugi mladi pismoznanac, kojega
uopce ne poznam. «Urija je suvise ostar u rijeci. lzazvao bi
mnostvo. Idem ja.»
I ne obaziruci se vise na protivljenje drugih, ide k Ucitelju
upravo u casu kada lsus otpusta bolesnika govoreci mu: «lmaj
vjeru. Ozdravljen si. Groznica i bol nece se vise vratiti nikada.»
«Ucitelju , koja je najveca zapovijed u Zakonu?»
lsus - kojemu je pismoznanac bio iza leda - okrene se i
gleda ga . Blaga svjetlost smijeska osvjetljuje mu lice, a onda
podize glavu, buduCi se bio sagnuo, jer je pismoznanac niskog
Stasa a jOS k tome stoji prignut U cinu postovanja, i kruzi
unaokolo po mnostvu, upravi ga na grupu farizeja i naucitelja i
spazi blijedo lice Joelovo napola sakriveno iza leda debelog i
pompozno obucenog farizeja. Smijesak postaje izrazitiji. To je
15. Pisano 2. travnja 1947. i 10. lipnja 1944. A, 11270-11345 i 2972-2979.

1
02, vidi : Mt 22,34-45; 23,24; Mk 12,28-44; 13 ; Lk 20,41-47; 21.
2
A, (slijcdi) a zatim, ... (~to je ispu~teno da se izbjegnu nepravilni re~eni~ni skupovi).
15. Srijeda prije Pashe, DAN - I. dio 123
kao svjetlo koje sjajuci miluje postenog pismoznanca. Zatim

ponovo spusti glavu gledajuci svoga sugovornika i odgovori mu:
«Prva od svih zapovijedi jest: "Slusaj, o lzraele 3 : Gospodin Bog
nas jedini je Gospodin. Ljubi Gospodina Boga svoga svim
srcem svojim, svom dusom svojom, svom snagom svojom". Ova
je prva i najveca zapovijed. A druga je slicna . ovoj: "Ljubi
4
blii:njega svoga kao sebe samoga" . Od ovih nema vecih
zapovijedi. One sadrfo sav Zakon i proroke.»
«Ucitelju, Ti si odgovorio mudro i istinito. Tako je. Bog je
Jedini i nema drugoga osim Njega. Ljubiti ga svim svojim srcem,
svom svojom pamecu, svom dusom i svim snagama, i ljubiti
blii:njega kao sebe samoga vrijedi mnogo vise od svake
paljenice i zrtve. Mnogo na to mislim kada razmisljam o
Davidovim rijecima : "Ne svidaju ti se zrtve paljenice; zrtva Bogu
duh je raskajan 5".
«Ti nisi daleko od Kraljevstva Bozjega, jer si shvatio koja je
zrtva paljenica ugodna Bogu.»
«Ali koja je paljenica najsavrsenija?» pita brzo, potiho,
pismoznanac kao da izrice neku tajnu.
lsus zraci ljubavlju pustajuci da ovaj biser padne u srce
onoga sto se otvara njegovoj nauci, nauci o Kraljevstvu Bozjem,
i kaze, sagnut nad njim: «Savrsena paljenica je ljubiti kao same
sebe one koji nas progone i ne imati ogorcenja prema njima.
Tko cini tako, posjedovat ce mir. Receno je6 : krotki ce
posjedovati Zemlju i uzivat ce obilje mira. Zaista ti kazem da
onaj koji zna ljubiti svoje neprijatelje postize savrsenstvo i
posjeduje Boga.»
Pismoznanac ga pozdravlja s postovanjem i vraca se k svojoj
grupi, koja ga podglas prekorava sto je hvalio Ucitelja, i s
gnjevom mu kafo~ «Sto si ga to pitao potajno? Jesi Ii se ti
mozda dao od Njega zavesti?»
«Osjetio sam kako Duh Bozji govori kroz njegove usne.»
«Tisi lud. Zar mozda i ti vjerujes da je on Krist?»
3
02, Pnz 6,4-5.
• 02, Lev 19-18.
5
Ps 51,18-19.
6
Ps 37,11; Mt 5,1-12.
124 Muka
«To vjerujem.»
«Doista uskoro vidjet cemo praznim skole nasih
pismoznanaca, a njih kako se potucaju za tim Covjekom. Ma
gdje ti vidis, u Njemu, Krista?»
«Gdje, ne znam . Znam samo da osjecam da je to On!»
«Budalo!» Nemirni okrecu mu leda.
lsus je zamijetio razgovor i kada mu farizeji prolaze ispred u
zbijenoj grupi iduci malo nemirni, zovnu ih govoreci: «Poslusajte
me. Htio bih vas upitati jednu stvar. Prema vama, sto vam se
cini za Krista? Giji je sin?»
«Bit cesin Davidov» odgovaraju mu, naglasavajuci ono «bit
ce», jer hoce da mu dadu do znanja da za njih On nije Krist.
«Pa kako onda David, nadahnut od Boga, njega naziva
'Gospodinom' 7 : "Rece Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi s
desna, dok ne polozim dusmane tvoje za podnozje tvojim
nogama"'. Ako dakle David naziva Krista Gospodinom, kako mu
Krist mofo biti sin?»
Ne znajuci sto bi mu odgovorili udaljuju se prezivljavajuci
svoj otrov. lsus se makne s mjesta gdje je bio, buduci je svo
obasjano suncem, da bi otisao dalje, gdje su ulazi u Riznicu,
kod dvorane Gazofilacija 8 . Ovu stranu jos u sjeni, zauzeli su rabi
koji svecano besjede s velikim gestama okrenuti prema svojim
zidovskim slusateljima kojih biva sve vise kako se tijekom
vremena povecava broj naroda koji ide u Hram.
Rabi se naprezu da svojim govorima uniste pouke koje je
Krist davao prethodnih dana iii tog istog jutra. I sve vise podizu
glas sto se vise povecava broj vjernika. Mjesto, u stvari, iako
mnogo prostrano, vrvi poput mravinjaka od osoba koje odlaze i
dolaze u svim pravcima ...
(lsus mi kaie: «Umetni ovdje videnje o obolu udovice (19. lipnja 1944.)
ispravljeno kako cu ti ukazati» (kao sto sam vec ispravila u spisima pisanim
9
strojem, koje sam otposlala). Zatim se videnje nastavlja) .
7
D2 Ps 110,1.
8
Vidi: bilj. 1 na str. 129, Sv . V/2.
9
«Yidenje» koje treba umetnuti pol:inje ovdje, a zavr5ava se na oznal:enom mjestu s
bilj. 14. «lspravci » se sastoje u propu~tanju dijelova lifoog karaktera i onih kratkih , narol:ito
126 Muka
19. lipnja 1944.
lstom danas, i to uporno, vidim kako se pokazuje slijedece videnje .
Na pocetku vidim samo dvorista i trijemove koje

prepoznajem da pripadaju Hramu i lsusa, koji lici na cara, toliko
je svecan u svojoj zivo crvenoj haljini i ogrtacu crvene ali nesto
tamnije boje, naslonjen na ogromni cetverokutni stup sto
podrZava jedan svod trijema.
Uporno me gleda. Gubim se gledajuci Ga, uzivajuci u Njemu kojega vec

dva dana nisam vidjela ni slusala . Videnje traje tako kroz dugo vremena . I dok
tako traje ne pisem ga, jer je moja radost. Ali sada kako vidim da prizor
ozivljuje, shvaeam da tu ima neceg drugog - i pisem .
Mjesto se popunjava ljudima koji dolaze i odlaze u svim

smjerovima. Tu su svecenici i vjernici, ljudi, zene i djeca. Jedni
setaju, drugi stojeci na mjestu, slucaju ucitelje, drugi opet polaze
na druga mjesta vukuci za sobom jagnjad iii noseci golubove,
vjerojatno za zrtvu.
lsus stoji naslonjen na svoj stup i gleda. Ne govori. Dvaput
je, dapace, pitan od apostola, dao samo znak, ali nije
progovorio. Vrlo pazljivo promatra. I po izrazu lica izgleda da
prosuduje one koje gleda. Njegovo oko i lice podsjeca na izgled
koji sam mu vidjela u videnju Raja, kada je sudio dusama na
pojedinacnom sudu. Sada, naravno, on je lsus, Covjek; tamo
gore bio je Proslavljen lsus, stoga jos velicanstveniji. Ali
promjenljivost lica koje uporno promatra je ista. Ozbiljan je,
istrazivacki, pa aka je izraz po koji put tako strog da bi od toga i
najbezobrazniji zadrhtao, poneki put je takoder i tako mio,
nasmijesen, sjetan da izgleda da pogledom miluje.
lzgleda da nista ne cuje. Ali mora da cuje sve, jer kada se iz
jedne grupe udaljene nekoliko metara, sakupljene oko jednog
ucitelja, dize nosni glas koji svecano izjavljuje: «lznad svake
druge zapovijedi je ova: sto je za Hram, neka Hramu ide. Hram
je iznad oca i majke, i aka netko hoce da dade slavu Gospodinu
opisanih dijelova, koji se na izvjestan na~in ponavljaju umetanjem jednog «videnja» u

drugo; ali zbog vjemosti dosada~njoj metodi, donosimo u potpunosti autografske tekstove.
sve sto mu preostaje, to moze dati i zbog toga bit ce

blagoslovljen, jer nema krvi ni osjecaja viseg od Hrama.»
lsus kruzi polako glavom u tom pravcu i gleda s takvim
pogledom da ... da ne bih :Zeljela da bude upravljen meni.
Cini se da gleda opcenito. Ali kada se jedan drhtav starcic
sprema da se popne pet stepenica sto vode na neku vrst terase
koja je blizu lsusa i koja izgleda, vodi u drugo, vise nutarnje
dvoriste, te upre stapicem i skoro pade spotaknuvsi se o haljinu,
lsus ispruzi svoju dugu ruku, uhvati ga i podr:Zi i ne pusta ga sve
dok ga ne vidi na sigurnom. Starcic podigne sme:Zuranu glavu i
gleda svog visokog spasitelja i prosapce rijec blagoslova a lsus
mu se smijesi i miluje napola celavu glavu. Zatim se vrati uz
svoj stup i odvoji se od njega jos jednom da podigne jedno
dijete koje je skliznulo s ruke majke i palo potrbuske upravo
pred njegovim nogama, placuci, kod prve stepenice. Podi:Ze ga,
miluje i tjesi. Majka zbunjena zahvaljuje. lsus se i njoj smijesi i
vraca joj malisana.
Ali se ne smijesi kad prolazi neki naduti farizej, a niti kad
prolazi grupa pismoznanaca i drugi za koje ne znam tko su. Ova
grupa pozdravlja s velikim mahanjem ruku i naklonima. lsus ih
gleda tako uporno da se cini da ih probada i pozdravlja ih ali bez
srdacnosti. Strog je. I dugo prati pogledom jednog svecenika
koji prolazi, a mora da je krupna zvijerka, jer mnostvo mu daje
prolaza i pozdravlja ga, a on prolazi naduto kao paun. Gleda ga
takvim pogledom da i on, iako pun oholosti, prigiba glavu. Ne
pozdravlja. Ali ne moze odoljeti pogledu lsusovu.
lsus ga prestaje gledati da bi promatrao jednu siromasnu
zenicu, sto je obucena u tamno-smedu haljinu, koja stidljivo
uzlazi stepenicama i ide prema zidu u kojemu su kao glave lava
iii slicnih zivotinja otvorenih usta 10 . Mnogi idu u tom pravcu. Ali
izgledalo je da lsus na njih ne obraca pa:Znju. Sada medutim
slijedi put zenice. Njegovo je oko samilosno gleda i postaje tako
milo, milo kada je vidi kako prufa ruku i baca nesto u kamena
usta jednog od onih lavova. I kada zenica vracajuCi se prolazi
blizu njega, On joj prvi rece: «Mir tebi :Zeno.»
Ona od iznenadenja podi:Ze glavu i stade zbunjena.
'° Kao prethodna bilj. 8.

128 Muka
«Mir tebi 11 « ponovi lsus. «ldi, i nek te Svevisnji blagoslovi.»

Jadnica osta u zanosu, zatim sapnu pozdrav i ode.
«Ona je sretna u svojoj nesreci» kafo lsus prekidajuci svoju
sutnju. «Sada je sretna jer je prati blagoslov Bozji. Cujte,
prijatelji, i vi sto ste oko mene. Vidite Ii tu fonu? Dala je samo
dva novcica, koliko ne bi bilo dosta da se kupi hrane za vrapcica
u krletci, pa ipak je dala vise nego sto su dali svi koji su, otkad je
u zoru otvoren Hram, ubacali svoj doprinos u Riznicu Hrama.
Cujte. Vidio sam veliki broj bogatih kako stavljaju u ona usta
svote koje bi bile dovoljne da nju hrane kroz godinu dana i da
obuku njeno siromastvo, koje je pristojno samo zato, sto je
cisto. Vidio sam bogate kako stavljaju s vidljivim zadovoljstvom
unutra svote koje bi mogle nahraniti siromahe Svetoga Grada
jedan iii vise dana i uciniti ih da blagoslivljaju Gospodina. Ali
zaista vam kazem, nitko nije dao vise od ave zene. Njezin prilog
je ljubav. Onih drugih nije. Njezin je velikodusnost. Drugih nije.
Njezin je zrtva . Njihov nije. Danas ova zena nece jesti jer nema
vise nista. Prvo ce morati raditi za placu da bi mogla dati zalogaj
kruha svojoj gladi. lza sebe nema bogatstvo, nema rodaka koji
bi zaradivali za nju. Ona je sama . Bog joj je uzeo rodake, mufa i
djecu, uzeo joj je ono malo dobra sto su joj oni ostavili, i vise
nego Bog, uzeli su joj to ljudi; oni ljudi koji sada s velikim
gestama - vidite Ii? - nastavljaju tamo bacati svoj suvisak od
cega je mnogo toga iscupano s lihvom iz siromasnih ruku onih
sto su slabi i gladni. Oni govore da nema krvi i ljubavi koji bi bili
vise od Hrama i tako naucavaju ne ljubiti svoga blifojega. Ja
vam kaiem da je iznad Hrama ljubav. Zakon Boiji je ljubav i ne
ljubi koji nema sami/osti prema bliinjemu. Suvisni novae, novae
uprljan lihvom, mrinjom, tvrdocom, lieemjerstvom, on ne pjeva
hvalu Bagu l ne privlaci na darovatelja nebeski b/agos/ov. Bog
ga odbija. Obogacuje ovu blagajnu. Ali nije zlato za tamjan: to je
blato sto vas potapa, o sluzbenici, koji ne sluzite Bagu nego
svom probitku; nego je omca koja vas davi, o naucitelji, koji
naucavate svoju nauku; nego je otrov koji vam izjeda onaj
ostatak duse, o farizeji, sto ga jos imate. Bog ne zeli ono sto
11
Vidi: bilj. 3. pogl. 190, Sv. VII.
pretice. Nemojte biti Kajini 12 . Bog nece ono sto je plod tvrdoce.
Bog nece ono sto podi:Zuci placni glas ka:Ze: "Trebao sam
nahraniti jednog gladnog, ali sam mu to uskratio da bi se tim
razmetao ovdje unutra. Trebao sam pomoci starom ocu,
iznemogloj majci, ali sam im to uskratio, jer svijet ne bi znao za
tu pomoc, a ja moram trubiti u svoju trubu, da svijet vidi
darovatelja". Ne, rabi koji naucavas da se Bagu daje ono sto je
suvisno i da je dozvoljeno uskratiti ocu i majci da bi se dalo
Bagu. Prva je zapovijed: "Ljubi Boga svim srcem svojim, svom
dusom svojom, svom pamecu svojom, svom snagom svojom".
Stoga ne suvisak nego i svoju krv mu treba dati. Ljubeci trpjeti
za Njega. Trpjeti. Ne drugome zadavati trpljenja. A aka davati
mnogo stoji, jer je lisiti se bogatstva neprijatno, a blago je srce
covjeka, izopacenog po naravi, i upravo zato sto kosta treba
davati. Zbog pravednosti: jer sve sto se posjeduje, posjeduje se
dobrotom Boijom. Zbog ljubavi: jer je dokaz ljubavi ljubiti irtvu
da uzradujes onoga koga ljubis. Jer druga zapovijed kaze: "Ljubi
13
bliznjega svoga kao sebe samoga." A zakon tocno oznacuje
da su nakon Boga, roditelji bli:Znji, kojima se mora dati cast i
pomoc. Zbog toga zaista vam ka:Zem da je ona siromasna :Zena
bolje shvatila Zakon od mudrih, i vise je opravdana od svih
ostalih i blagoslovljena, buduci da je u svom siromastvu dala
Bagu sve, dok vi dajete ono sto vam preostaje i to dajete da
porastete u casti pred ljudima. Znam da me mrzite jer tako
govorim. Ali doklegod ova usta budu mogla govoriti, govorit ce
na taj nacin. Ujedinite svoju mr:Znju prema Meni s prezirom
prema sirotici koju Ja hvalim. Ali nemojte vjerovati da cete od ta
dva kamena naciniti dvostruko podnozje svojoj oholosti. Bit ce
mlinski kamen koji ce vas smrviti.
Podimo. Ostavimo neka se zmije ljutice grizu povecavajuci
svoj otrov. Tko je cist, dobar, ponizan, raskajan i hoce spoznati
pravo lice Bozje, neka me slijedi.»
12
Vidi : Post 4, 1-16.
13
Vidi: lzl 20, I 2; Lev 19,3; Pnz 5, 16; a takoder Posl 1,8-9; 6,20-22; Prop 3,2-18; Ef
6,1-4; Kol 3,20-21.
130 Muka
lsus kaze :
«A ti , kojoj nista ne ostaje, buduci da si mi sve dala, daj mi ta dva novcica.
Pored tolikih koje si mi dala, izgledaju, strancima , jedno nista . Ali za tebe, koja
nemas vise nista od njih ovi su sve. Stavi ih u ruku tvoga Gospodina. I ne
placi. Iii bar: ne placi sama . Placi sa Mnom koji sam Jedini koji te mogu shvatiti
i koji te razumije bez maglustina ljudskosti, koje su uvijek veo koji sudjeluje u
14
prekrivanju istine.»
Apostoli , ucenici i mnostvo naroda zbijeni ga slijede, dok se

On vraca ponovno na mjesto do prve ograde koja je gotovo u
zaklonu debelih zidina Hrama, tamo gdje je malo svjezije, jer je
dan vrlo sparan . Tamo, buduci da je teren ispremetan kopitima
zivotinja, posut kamenjem koje SU trgovci i mjenjaci koristili da
ucvrste svoje ograde i satore , tamo nema rabija lzraela, koji su
dopustali da se u Hramu vodi trgovina, ali su se gnusali da
poplatima svojih sandala gaze po tlu gdje su lose izbrisani
tragovi cetveronofaca, koji su samo nekoliko dana prije bili
otjerani odatle ...
lsusu to nije odvratno i sklanja se tamo, u nabijeni krug
slusalaca. Pa, ipak, prije nego sto ce govoriti, doziva k sebi
svoje apostole, pa im kaze : «Dodite i slusajte dobro. Jucer ste
htjeli doznati mnoge stvari o kojima cu sada govoriti, a o kojima
sam jucer samo opcenito natuknuo kada smo se odmarali u
Josipovu vrtu . Budite jako pazljivi , jer su velike pouke za sve, a
nadasve za vas moje sluzbenike i nastavljace.15
Slusajte. Na katedru Mojsijevu sjedose u pravo vrijeme
pismoznanci i farizeji. Bile su to falosne ~odine za Domovinu.
Po zavrsetku babilonskog izgnanstva 6 i kada se po
velikodusnosti Kira ponovno uspostavila nacija, upravljaci
naroda osjetise potrebu da ponovno uspostave i bogostovlje i
poznavanje Zakona 17 . Jer jao onome narodu koji toga nema za
svoju obranu, vodstvo i potporu protiv najmocnijih neprijatelja
jedne nacije, a to su nemoral gradana, pobuna protiv voda,
razjedinjenost medu raznim klasama i strankama, grijesi protiv
14
T u se zavr§ava umetnuto «videnje». kao §to jc naznatcno u bilj . 9.
"Vidi: bilj . 2 na str. 7 1, Sv.1 11/ I.
16
Vi di: bilj. I na str. 140, Sv. IV/2.
17
Procitaj knj ige Ezdre i Nehemije.
Boga i protiv bliinjega, sve elementi koji rastvaraju sami po

sebi, a i po nebeskim kaznama koje izazivaju.
Ustadose dakle p i s m o z n a n c i , iii naucitelji Zakona, da
bi mogli poucavati narod, koji, buduci je govorio kaldejskim
jezikom, sto je naslijede teskog izgnanstva, nije vise
razumijevao pisma pisana na cistern hebrejskom jeziku.
Priskocise u pomoc svecenici , brojem nedovoljni da bi izvrsili
zadacu poucavanja mnostva. Uceni laikat i zauzet da casti
Gospodina noseci poznavanje Njega u narod i vodeci ljude k
Njemu, imao je razlog postojanja i ucinio je takoder i dobra. Jer,
zapamtite to svi, i stvari koje se zbog ljudske slabosti kasnije
izopace, kao sto je bilo i s ovom koja se iskvarila tijekom
vjekova, imaju uvijek nesto dobroga i neki, barem pocetni,
razlog postojanja, zbog cega Svevisnji dopusta da nastaju i
traju, i sve dok se mjera izopacenja ne ispuni, Svevisnji ih ne
rasprsuje.
Dode zatim druga sekta, f a r i z e j a , od preinacene sekte
18
asideja , nastala da bi podl"Zala s najstrozim moralom i s
nepopustljivom poslusnoscu Mojsijev Zakon i duh neovisnosti u
nasem narodu, kada se je oblikovala helenisticka stranka da bi
pritiscima i zavodenjima koja su zapoceta u vrijeme Antioha
Epifana i brzo se promijenila u progone prema onima koji nisu
popustali pritiscima lukavoga, koji je vise racunao na raspad
vjere u srcima nego Ii na oruzje, da bi vladao u nasoj Domovini ,
pokusavao uciniti nas robljem .
Pamtite i ovo: bojte se vise lakih saveza i laskanja jednog
stranca , negoli njegovih legija. Jer, dok budete vjerni bofanskim
zakonima i Domovini, pobijedit cete pa bili opkoljeni i mocnim
vojskama , a kada se iskvarite suptilnim otrovom , koji ce vam,
poput opojnog meda, dati stranac koji ima svoje planove prema
vama, Bog ce vas napustiti zbog vasih grijeha, i bit cete
pobijedeni i podjarmljeni, pa i da laini saveznik i ne zapodjene
krvavu bitku protiv vasih ceta . Jao onome koji nije na oprezu
poput budnog strafara, i koji ne odbija suptilnu zasjedu lukavog
i \al.neg susjeda , iii saveznika, iii vlastodrsca, koji zapoCinje
svojom dominacijom nad pojedincima, uspavljujuci njihovo srce i
18
0 2, I Mak 1-2.
132 Muka
kvareci ga navikama i obicajima koji nisu nasi, koji nisu sveti, i

koji nas zato cine nemilima Bogu! Jao! Sjetite se svi posljedica
koje nanesose Domovini stanoviti njezini sinovi koji su prihvatili
navade i obicaje tudina da bi stekli njihovu naklonost i uzivali.
Debra je stvar ljubav prema svima, pa i prema narodima koji
nisu nase vjere, koji nemaju nasih obicaja, koji su nam skodili
vjekovima. Ali ljubav prema ovim narodima, koji su uvijek nasi
blifoji, nikada nas ne smije navesti da zanijecemo Zakon Bozji i
Domovine zbog racuna nad nekom koristi koju mozemo izvuci
od susjeda. Ne. Stranci preziru one koji su servilni do te mjere
da odbacuju najsvetije stvari Domovine. Ne postize se sloboda i
uvafavanje odricanjem od Oca i Majke: Boga i Domovine!
Bilo je, dakle, dobro sto su u pravo vrijeme ustali farizeji da bi
postavili branu protiv blatne poplave stranih navada i obicaja. To
ponavljam: Svaka stvar koja nastaje i traje, ima svoj razlog
postojanja . I valja je postivati za ono sto je ucinila, ako ne za
ono sto sada cini. Jer ako je ona sada vec grjesna, nije na
ljudima da je vrijedaju, a jos manje da je udaraju. Ima tko zna to
Ciniti: Bog i Onaj koga je Bog poslao i koji ima pravo i duznost
otvoriti svoja usta i otvoriti vase oci da bi vi i oni znali misao
Svevisnjega, i da radite po pravednosti. Ja i nitko drugi. Jer
govorim po Bozjem nalogu. Ja, jer mogu govoriti buduci da
nemam u Sebi nijednog od grijeha koji vas sablafojavaju kako
vidite da ih cine pismoznanci i farizeji, ali koje, ako mofote, i vi
ih sami cinite .»
lsus, koji je zapoceo govor tiho, postepeno je podizao glas, a
kod ovih posljednjih rijeci on je silan kao zvuk trublje .
Zidovi i neznabosci napeto ga i pazljivo slusaju. I ako prvi
odobravaju kada lsus spominje Domovinu i naziva otvoreno s
njihovim imeriima tudince, sto su ih podjarmljivali i nanosili im
trpljenja, drugi (neznabosci) se dive govornickom obliku govora,
i raduju se sto su prisutni ovoj besjedi dostojnog velikog
govornika, kafo medu sobom.
lsus ponovno stisava glas nastavljajuci govor: «Ovo sam
vam rekao da vas podsjetim na razlog zasto postoje
pismoznanci i farizeji i kako i zasto su sjeli na Mojsijevu stolicu, i
kako i zasto govore, i kako nisu isprazne njihove rijeci. Cinite
15. Srijeda prije Pashe, DAN - /. dio 133
dakle ono sto oni govore, ali nemojte oponasati njihova djela.
Jer oni kazu sta na odredeni nacin treba uciniti, ali zatim ne cine
ono sto kazu da se mora ciniti. Doista naucavaju covjecne
zakone Petoknjizja , ali zatim tovare velike , nepodnosljive,
neljudske svakojake terete dok, sto se tice njih samih, ne
prui:aju niti prsta, ne da bi nosili te terete, nego niti da ih se
dotaknu.
Njima je pravilo zivota da ih ljudi vide, da ih zapaze, da im

pljescu zbog njihovih djela, koja cine tako da budu lako uocljiva,
da bi ih radi toga hvalili. Ogrijesuju se o zakon ljubavi, jer se
vole dr:Zati odvojenima i preziru one koji nisu njihove sekte i
traze da ih nazivaju uciteljima, a od svojih ucenika zahtijevaju
kult kakvog oni ni Bogu ne daju. Bogovima smatraju se po
mudrosti i vlasti , vecima od oca i majke hoce da budu u srcima
svojih ucenika, i uobrai:avaju si da je njihova nauka iznad one
bozanske i zahtijevaju da je se doslovce izvrsava iako je to
manipuliranje pravim Zakonom, i mnogo nize od njega, kao sto
nista vise nije ni ovo brdo u usporedbi s visinom Velikog
Hermona, koji nadvisuje citavu Palestinu . I krivovjerci su, jer
nekoji vjeruju kao i neznabosci, u seljenje dusa i u sudbinu, dok
drugi poricu sto prvi dopustaju, a cinom ako ne i rijecju poricu i
ono sto je sam Bog dao da se vjeruje, proglasujuci se jedinim
Bogom kome treba iskazivati stovanje, i nazivajuci se ocima i
majkama drugima odmah poslije Boga, i koji kao takvi imaju
pravo da ih se slusa vise nego ucitelja, kako ni boi:anskog ne bi
trebalo slusati. Jer ako Ja vam sada ka:Zem : "Onaj koji ljubi oca i
majku vise nego Mene nije prikladan za Kraljevstvo Nebesko"
svakako ne govorim to zato da vas odvratim od ljubavi prema
roditeljima, koje ste du:Zni postivati i pomagati, i kojima nije
dozvoljeno oduzeti pomoc govoreci: "To mi brani moj poloi:aj" iii
govoreci : "To je novae za Hram" iii govoreci "Ubijam te, jer ljubis
Ucitelja", - nego zbog toga da biste imali ispravnu ljubav prema
roditeljima, to jest, strpljivu i jaku ljubav u svoj njenoj krotkosti,
koja zna - a da ne dode do mr:Znje prema roditelju , koji grijesi i
zadaje bol ne slijedeci vas na putu Zivota : na mojemu - koja
zna, izmedu moga zakona i obiteljske sebicnosti i posezanja
izabrati ono sto je pravo. Ljubite roditelje, budite im poslusni u
134 Muka
svemu sto je sveto. Ali budite spremni i umrijeti - nikako pak

zadati smrt, vec spremni umrijeti, ka:Zem, - ako vas oni hoce
navesti da izdate poziv koji je Bog stavio u vas da bi bili gradani
Kraljevstva Bozjega, koje sam Ja dosao osnovati.
Nemojte nasljedovati pismoznance i farizeje, koji su
razjedinjeni izmedu sebe, iako hine da su ujedinjeni. Vi, ucenici
Kristovi, budite zaista ujedinjeni, jedni za druge, poglavari blagi
prema podloznicima, a podlo:Znici blagi prema poglavarima,
jedinstveni u ljubavi i cilju vaseg jedinstva : osvojiti moje
Kraljevstvo i biti Meni s desna na posljednjem Sudu. Upamtite
da razjedinjeno Kraljevstvo nije vise Kraljevstvo i ne mo:Ze
opstati. Budite dakle, ujedinjeni izmedu sebe u ljubavi prema
Meni i prema mojoj nauci. Uniforma krscanina 19 , jer takvo ce biti
ime mojih podanika, neka bude ljubav i jedinstvo, jednakost
medu vama u odijevanju, zajednistvo u imetku, bratstvo u
srcima. Svi za jednoga, jedan za sve.
Tko ima neka daje ponizno. Tko nema, neka prima ponizno i
neka ponizno iznese svoje potrebe braci, znajuci da su takvi; a
braca neka slusaju ljubazno potrebe brace, osjecajuci se prema
njima zaista takvima. Sjecajte se da je vas Ucitelj bio cesto
gladan, ozebao, da je imao tisucu drugih potreba i nevolja, i
ponizno ih je iznosio ljudima. On, Rijec Bozja. Sjetite se, da se
daje nagrada onome koji je milosrdan, pa dao i samo jedan
gutljaj vode. Sjetite se da je bolje davati nego primatf2°. U ova tri
sjecanja siromah neka nade snagu da trazi, a da se ne osjeca
poni:Zenim , uz pomisao da sam to Ja ucinio prije njega, i da
oprosti ako bude odbijen, uz pomisao da je mnogo puta Sinu
covjecjem 21 uskracen krov nad glavom i hrana koja se daje i
psima cuvarima stada. A bogatas neka smogne velikodusnosti
da daje svoja bogatstva, uz pomisao da se jadna moneta,
odvratni novae sugeriran od Sotone, uzrok devet desetina
nesreca svijeta, ako se daje iz ljubavi, mijenja u besmrtan i
rajski dragi kamen.
19
Vidi: Dj 11 , 19-26; 26,24-32; I Pt 4, 12- 19.
20
Vidi : bilj . 2, pogl. 7, Sv. VIII .
21
Vidi: bilj . 6. na str. 31 , Sv. Vil .
Odjenite se svojim krepostima. Neka budu velike, ali poznate

samo Bogu. Ne cinite kao farizeji koji nose sto sire ukrasne
vrpce i sto dufo rese 22 i vole prva sjedista u sinagogama i
pozdrave na trgovima, i hoce da ih narod naziva: "Rabi". Jedan
je samo Ucitelj: Krist. Vi koji cete u buducnosti biti novi
naucitelji, govorim vama, moji apostoli i ucenici, upamtite da
sam Ja jedini vas Ucitelj. I to cu biti i kad ne budem vise medu
vama. Jer jedino je Mudrost ta koja poucava. Ne dajte se stoga
nazivati uciteljima, jer ste i vi sami ucenici.
I ne zahtijevajte i ne dajite ime oca nikome na zemlji, jer
jedan je jedini Otac sviju: Otac vas koji je na Nebesima. Ova
istina neka vas ucini mudrima da se osjecate doista svi medu
sobom bracom, kako oni koji upravljaju, tako i oni kojima se
upravlja, i ljubite se stoga kao dobra braca 23 . lsto tako neka se
nitko od onih sto upravljaju ne dadu nazivati: vodama, jer je
jedini i zajednicki vas voda: Krist. Najveci medu vama neka
bude vas sluga. Nije to ponizenje biti slugom slugu Bozjih 24
nego je to nasljedovanje Mene, koji sam bio blag i ponizan,
uvijek spreman da imam ljubav prema svojoj braci u tijelu
Adamovom i da im pomazem snagom koju imam u Sebi kao
Bog. Niti sam time ponizio ono bo:Zansko sluzeci ljudima. Jer
pravi je kralj onaj, koji zna gospodariti ne toliko nad ljudima,
koliko nad ljudskim strastima: medu kojima je prva oholost.
Zapamtite: tko se ponizuje bit ce uzvisen, a tko se uzvisuje bit
ce poniien.
Zena o kojoj je Gospodin govorio u drugom poglavlju
Postanka, Djevica o kojoj je rijec u lzaiji, Majka - Djevica
" Vidi : bilj. 8, pogl. 165, Sv. VII.

21
· Pa ipak iz same Biblije vidi se da ocinstvo i uciteljstvo, a prema tome i nazivi oca i
ucitelja, dolaze od Boga, i da ljudi u njima imaju udio. Doista se cita da je Bofansko
Ocinstvo izvor ocinstva nebeskog i zemaljskog, tj. duhovnog i fizickog: Ef 3, 14; osim toga
da su se i sami apostoli osjeeali «ocevima» po duhu ... jasno se napominje iz cinjenice sto su
nazivali «Djecom» iii «djecicom» svoje nanovo rodene iii sljedbenike: I Kor 4,14-17; 2 Kor
6, 11-18; Gal 4,12-20; I Tim 1,18-20; 2 Tim 1,1-2; 2,1-2; Tit 1, 1-2; Flm 8-14; I Pt 5,12-14;
I Iv 2, I. Konacno, da su se apostoli osjeeali i «uciteljima» proistice ocigledno iz samoga
naziva «ucitelj» koji su nekoliko puta prisvajali : I Tim 2,1-2; 2 Tim 1,6-11.
2
' Rimski Prvosvecenici, nasljednici Blafenog Petra Glave Apostola, i zbog toga
nasljednici Primata danog im od lsusa, barem pocevsi od Pape Sv. Grgura Velikog (VJ
vijek) sluzili su se i sluze se nazivom «Sluga slugu Bozjih».
136 Muka
Emanuela 25 prorekla je ovu istinu novog vremena pjevaJuc1:

"Gospodin je oborio silne s njihovog prijestolja , a podigao
ponizne" 26 . Mudrost je Bozja govorila na usta One koja bijase
Majka Milosti i Prijestolje Mudrosti. I ja ponavljam nadahnute
rijeci koje su Me slavile zajedno s Ocem i Duhom Svetim, u
nasim divnim djelima, kada sam se Ja, Covjek, ne povrijedujuci
Djevice oblikovao u njezinoj utrobi, a ne prestajuci biti Bog.
Neka to bude primjer za ravnanje onima koji :Zele roditi Krista u
svojim srcima i doci u veliko Kraljevstvo Kristovo. Nece tu biti
lsusa: Spasitelja; Krista ; Gospodina ; i nece biti Kraljevstva
Nebeskog za oholice, bludnike, idolopoklonike, koji se klanjaju
samima sebi i svojoj volji 27 .
Stoga jao vama, pismoznanci i farizeji licemjeri, koji mislite
da mo:Zete zatvoriti svojim neprovedivim misljenjima - i stvarno
kada bi bila potvrdena od Boga bila bi nesalomljivi zatvarac za
vecinu ljudi, - koji smatrate da mozete zatvoriti Nebesko
Kraljevstvo u lice ljudima koji uzdi:Zu duh k Njemu da bi nasli
snage u svome mucnome zemaljskom danu . Jao vama koji u nj
ne ulazite, koji ne :Zelite u nj uci, jer ne prihvacate Zakon
nebeskog Kraljevstva, i ne pustate da u nj udu ostali koji su pred
tim vratima koja vi, zasukani, nepomirljivi, nepopustljivi,
pojacavate zatvaracima koje Bog nije stavio.
Jao vama, pismoznanci i farizeji licemjeri, koji prozdirete
stvari udovica pod izlikom dugih molitava. Za to cete biti strogo
sudeni! ·
Jao vama, pismoznanci i farizeji licemjeri, koji obilazite
morem i zemljom, troseci imanja koja nisu vasa , da pridobijete
samo jednog sljedbenika, i kad postane takav, cinite ga sinom
paklenim dva puta gorim od sebe!
Jao vama, vode slijepi, koji kazete: "Ako se tko kune
Hramom, nikakva je njegova zakletva, ali ako se kune zlatom
Hramskim, onda ostaje vezan svojom zakletvom ." Ludi i slijepi!
A sto je vise? Zlato, iii Hram koji posvecuje zlato? I koji ka:Zete :
25
Vidi : lz 7, 10-25, i narot ito 7,1 4. Vid i takoder Mt 1, 18-25; Osim toga vidi bi lj. I,
pogl. 23 3, Sv. VII .
26
To je dio od «Velita» Lk 1,52.
27
Vidi: Rim 1, 18-32; I Kor 6, 1- 1 I; Ef 4, 17-5,20; Kol 3,5-9; Heb 13, 1-6
"Ako se netko kune oltarom, bezvrijedna je njegova zakletva, ali

ako se kune prinosom koji je na oltaru, tada je vrijedno njegovo
zaklinjanje i ostaje vezan svojom zakletvom" .28 Slijepci! Sto je
vece? Prinos iii oltar koji posvecuje prinos? Tko se dakle kune
oltarom, kune se njime i svim stvarima koji su na njemu, a tko
se kune Hramom, kune se njime i Onim koji tamo prebiva, i tko
se kune Nebom, kune se Prijestoljem Bozjim i Onim koji na
njemu sjedi.
Jao vama, pismoznanci i farizeji licemjeri, koji placate
desetine od metvice i rute, kopra i kima, a zatim zanemarujete
najva:Znije zapovijedi Zakona: pravednost, milosrde i vjernost.
Ovo su kreposti koje bi trebalo imati ne propustajuci ostale
manje stvari! Slijepi vode koji procjedujete pica iz straha da se
ne biste oskvrnuli progutavsi utopljenu musicu, a zatim
prozdirete devu a da se ne osjecate necistima zbog toga. Jao
vama, pismoznanci i farizeji licemjeri, koji perete spoljasnost
case i tanjura, a iznutra ste prepuni grabe:Za i necistoce.
Farizeju slijepi, operi najprije nutrinu svoje case i svoje zdjele da
bi tako i ono izvanjsko postalo cisto.
Jao vama, pismoznanci i farizeji licemjeri, sto oblijecete kao
sismisi u tminama za vasim grjesnim djelima i ugovarate nocu s
neznaboscima i razbojnicima i izdajicama, a onda, ujutro,
izbrisavsi znakove svojih tajnih trgovanja, ulazite u Hram u
lijepoj haljini.
Jao vama koji naucavate zakone ljubavi i pravednosti koji se
nalaze u Levitskom Zakoniku 29 , a zatim ste lakomi, razbojnici,
lazljivci, klevetnici, ugnjetaci, nepravedni, osvetljivi, mrzitelji i
dolazite do toga da unistavate onoga koji vas uznemiruje, pa i
ako je vase krvi, i da otpustate djevicu koja vam je postala
:Zenom, i otpustate djecu koju ste imali s njom jer su nesretni, i
da optu:Zujete zbog preljuba svoju :Zenu koja vam se vise ne
svida, iii toboze radi neciste bolesti, da biste je se oslobodili, vi,
koji ste necisti u svom pohotnom srcu makar ne izgledali
takvima u ocima naroda koji ne zna vasa djela. Slicni ste
obijeljenim grobovima koji izvana izgledaju lijepi, dok su iznutra
28
Cetiri primjera rabinske sitnic!avosti.
29
Vidi : Lev 11 ,27, itd .
138 Muka
puni mrtvackih kostiju i trulezi. Takvi ste i vi. Da. Takvi! lzvana
izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i zloce.
Jao vama, pismoznanci farizeji licemjeri, koji podizete
raskosne grobove prorocima i ukrasujete grobove pravednika
govoreci: "Da smo mi zivjeli u vremenima nasih oceva, ne bismo
bili sukrivci i sudionici onih sto prolise krv proroka." I tako
svjedocite protiv samih sebe da ste potomci onih koji ubise vase
proroke. A vi, uostalom 30 , dopunjujete mjeru otaca svojih .. . 0
zmije, zmijski otrovni vode, kako cete izbjeci osudi paklenoj 31 ?
Radi toga evo, Ja, Rijec Bozja, kazem vam: Ja, Bog, poslat
cu 32
k vama proroke i mudrace i nave pismoznance. A od ovih
jedne cete ubiti, druge razapeti, trece bicevati u vasim
sudnicama, u vasim zbornic'rma, izvan vasih zidina, a druge cete
opet proganjati od grada do grada, sve dok na sve vas ne
padne pravedna krv, prolivena na zemlji, od krvi pravednog
Abela 33 do krvi Zaharije sina Barakijina 34 kojega vi ubiste
izmedu trijema i oltara jer vas je, iz ljubavi prema vama,
podsjetio na vas grijeh ne biste Ii se nad njim pokajali i vratili
Gospodinu.
Tako je. Vi mrzite one koji vam hoce dobro i ljubazno vas
pozivaju na putove Gospodnje.
Zaista vam kaiem da se sve to ima dogoditi, i zlocin i
posljedice. Zaista vam kaiem da ce se sve to ispuniti na ovome
narastaju.
0 Jeruzaleme, Jeruzaleme! Jeruzaleme, koji kamenujes one
sto su ti poslani, i ubijas svoje proroke 35 ! Koliko sam puta htio
sakupiti tvoje sinove kao sto kvocka sakuplja svoje pilice pod
svoja krila, a ti nisi htio!
Sada evo, slusaj, Jeruzaleme! Sada evo, slusajte vi svi koji
me mrzite i koji mrzite sve sto dolazi od Boga. Sada evo,
30
Ovaj «uostalom» pa i «poslat cu», ~to se nalaze medu crtama, pored toga ~to su
potcrtani, u A su obiljefoni pravokutnikom s crvenom olovkom, kao ~to je potvrdeno u
odlomku s manjim slovima ~to zavr~ava ovo poglavlje. Za slicne slueajeve vidi bilj. 21, u
pogl. 11; i u VIII Sv. bilj. 13, pogl. 38.
31
Vidi: bilj. 7, pogl. 4, Sv. VIII.
32
Vidi : prethodnu bilje~ku 30.
33
Yidi: Post 4, 1-16.
H 02, vidi : 2 Ljet 24,20-22. Treba ci tati i pogl. 24 harem od 17 reda.
35
Vidi: bilj 3, na str. 149, Sv. II/I (u tekstu, gore).
slusajte vi koji me ljubite i koji cete biti uvuceni u kaznu koja se

cuva za progonitelje Poslanika Bozjih. A slusajte i vi koji niste od
ovoga naroda, ali koji me isto tako slusate, slusajte da biste
znali tko je Taj koji vam govori i koji predskazuje a da mu nije
potrebno proucavati lijet, pjev ptica, niti pojave nebeske i utrobe
zrtvovanih zivotinja, niti plamen i dim paljenica 36 , jer je sva
buducnost prisutna pred Onim koji vam govori. "Ova vasa Kuca
ostavit ce vam se pustom . Ja vam ka:Zem, govori Gospodin, da
me necete vise vidjeti sve dok i vi ne budete rekli: 'Blagoslovljen
Onaj koji dolazi u ime Gospodnje' 37 ".»
lsus je ocigledno umoran i ugrijan. I od umora zbog dugog i
gromoglasnog govora a i zbog sparine dana bez vjetra. Pritisnut
uza zid od mnostva, probadan od tisuca i tisuca zjenica,
osjecajuci svu mr:Znju koja ga slusa ispod trijemova Dvorista
pogana, i svu ljubav iii bar divljenje koje ga okruzuje, ne hajuci
za sunce koje udara u leda i na zacrvenjela i znojna lica, izgleda
zaista iznemogao i zeljan okrepe. I to trazi govoreci svojim
apostolima i sedamdesetdvojici 38 koji poput tolikih klinova,
polako otvaraju prolaz kroz mnostvo i koji su sada u prvoj liniji,
brana vjerne ljubavi oko Njega: «lzadimo iz Hrama i hajdmo na
otvoreno, medu drvece. Potreban mi je hlad, tisina i svjezina.
Zaista izgleda da ovo mjesto gori vatrom nebeske srdzbe.»
S naporom mu nacinise prolaz i mogu tako izaci kroz najblifa
vrata, gdje lsus nastoji da otpravi mnoge, ali uzalud. Hoce ga
slijediti pod svaku cijenu.
Ucenici medutim promatraju kupolu Hrama sto se blista na
suncu gotovo podnevnom, a Ivan Efeski 39 skrece pa:Znju Ucitelju
na moc gradevine: «Gledaj kakvog Ii kamenja i kakvog zdanja!»
«Pa ipak od njih nece ostati ni kamen na kamenu» odgovori
lsus.
«Ne? Kada? Kako?» pitaju mnogi. Ali lsus ne odgovara.
Side s Morije i izide brzo iz grada prolazeci kroz Ofel i kroz
Efraimova iii 8ubriSria vrata 40 i sklanjajuci se najprije u gustis
36
Vidi: bilj. 5, pogl. 11 ovog sveska.
37
D2, Ps 118,24 (ali titaj: 26).
38
Vidi: bilj 10, pogl. 235 , Sv. VII .
39
Vidi: bilj . 3, pogl. 190, Sv. VII .
'
0
Protitaj po~etne retke na str. 92 orig. tj . pogl. 11.
140 Muka
kraljevskih vrtova, to jest sve dok nisu otisli oni, sto nisu ni
apostoli niti ucenici, a uporno su ga slijedili, a poceli su polako
odlaziti kada se pojavio Manahen koji je dao otvoriti teska
zeljezna vrata, i istupivsi naprijed, impozantan, rekao svima
«Odlazite. Ovamo ulaze samo oni koje ja hocu.»
Hladovina, tisina, miris cvijeca, kamfora i karanfila, cimeta,
lavande i tisuce drugih mirisnih trava, zubor potocica, sigurno
napajanih s obliznjih izvora i cisterni, pod galerijama od lisca,
cvrkutanje ptica, sve to cini ovo mjesto rajskim pocivalistem .
Grad se cini udaljen milje i milje sa svojim uskim ulicicama,
mracnima od lukova iii toliko osvijetljenima suncem da
zabljescuju, sa svojim mirisima i smradom gradskih kloaka koje
se redovito ne ciste i ulicama kojima prolazi odvise mnogo
cetveronoZ:aca da bi bile ciste , posebno one od drugorazredne
vaZ:nosti.
Cuvar vrtova mora da vrlo dobro poznaje lsusa, jer mu
iskazuje duboko postovanje a ujedno i povjerenje, a lsus ga pita
o djeci i Z:eni.
Covjek bi htio ugostiti lsusa u svojoj kuci , ali Ucitelj vise voli
svjezi , odmarajuci mir, prostranog kraljevskog vrta , pravog
parka divota . I prije no sto dvojica neumornih i najvjernijih
Lazarovih slugu odu uzeti kosaru s hranom, lsus im kaZ:e:
«Recite vasim gospodaricama da dodu. Bit cemo ovdje nekoliko
sati s mojom Majkom i vjernim ucenicama. I bit ce tako
ugodno ... »
«Vrlo si umoran Ucitelju! Tvoje lice to kaZ:e» primjecuje
Manahen.
«Da. Toliko da nisam imao snage ici dalje 41 .»
«Ali ja sam ti ponudio ove vrtove, vise puta, ovih dana. Ti
znas koliko sam zadovoljan kad ti mogu ponuditi mir i okrepu .»
«To znam , Manahene.»
«A jucer si htio otici na ono Z:alosno mjesto! Oko njega sve
suho, tako ogoljeno ove godine u svom vegetiranju! Tako blizu
onim tuZ:nim vratima!»
41
lsus, pravi Bog, bija~e isto tako pravi Covjek; i kao takav mogao je iskusi ti , za
vrijeme svoga zemaljskoga hodota~ea, umor i tugu, pa i u naj veeoj mjeri . Vidi Mt 26.36-39:
Mk 14,32-36; Lk 22,39-44; Iv 4, 1-6.
«Htio sam zadovoljiti svoje apostole. Djeca su zapravo.

Velika djeca. Pogledaj ih tamo kako se sretni odmaraju ...
Odmah su zaboravili koliko se rovari protiv Mene preko onih
zidina .. .»
«I zaboravljaju da si Ti toliko ofaloscen ... Ali ne izgleda mi
da se tu treba mnogo uznemiravati. Ova mjesto mi se ucinilo
mnogo opasnije proslih puta.»
lsus ga gleda i suti. Koliko puta gledam lsusa da tako suti,
ovih posljednjih dana!
Nakon toga lsus stade promatrati apostole i ucenike koji
skinuse pokrivala s glave i plasteve i sandale, osvjefavajuci si
lica, ruke i noge u svjezim potocicima, a za njima se povode
mnogi od sedamdesetdvojice ucenika, kojih sada, ja tako
rnislim, u stvari, ima mnogo vise, i koji, svi sjedinjeni bratstvom
ideala, prepustise se tu i tamo pocinku, malo postrance, da
ostave lsusa da se u miru odmori.
Pa i Manahen se povlaci ostavljajuci ga u miru. Svi imaju
obzira prema odmoru Uciteljevu, koji je uistinu premoren, i koji
se povukao u vrlo gustu sjenicu u cvatu, ucinjenu poput kolibe,
odvojenu prstenom vode sto tece foboreci u mali kanal u kojem
se prevrcu trave i cvijece. Pravo utociste mira u koje se dolazi
preko mostica sirokog dva dlana, i dugackog cetiri, a na
njegovim se ogradama nalazi cijeli vijenac jasminovih vjencica.
Vracaju se sluge kojih je sada vise, jer se Marta htjela
pobrinuti za sve sluge Gospodinove, i kafo da ce uskoro doci
zene.
lsus daje dozvati Petra i kafo mu: «Zajedno sa mojim bratom
Jakovom blagoslovi , prikazi i podijeli onako kako to Ja Cinim.»
«Podijelit cu , ali ne i blagosloviti. Na Tebe spada prikazati i
blagosloviti. Nena mene.»
«Kada si bio poglavar drugovima, daleko od Mene, zar nisi to
cinio?»
«Da. Ali tada .. . tada sam bio prisiljen to raditi. A sada si Ti s
nama, i Ti blagoslovi! lzgleda mi sve ljepse kada Ti prinosis za
nas i dijeliS... » i vjerni Simun zagrli svog lsusa, koji sjedi
umoran u onom hladu i nasloni mu glavu na rame, blafon sto ga
mofo tako zagrliti i cjelivati.
142 Muka
lsus ustaje i udovoljuje ga. Ide prema ucernc1ma, prinosi,

blagoslivlje, dijeli hranu, gleda ih zadovoljan kako jedu i ka:Ze im:
«Nakon toga spavajte, odmorite se dok je vremena, i zato da
biste kasnije mogli bdjeti i moliti se kada vam bude potrebno da
to cinite, i da vam napor i umor ne bi snom otescali oci · i duh
kada bude nuzno da budete spremni i vrlo budni.»
«Ti neces ostati s nama? Neces jesti?»
«Pustite me da se odmorim. Samo mi je to potrebno. Jedite,
jedite!»
U prolazu miluje one koji su mu na putu i vraca se na svoje
mjesto ...
Mio je i blag dolazak Majke k Sinu . Marija sigurna dolazi
naprijed, jer Manahen, koji je bdio kod gvozdenih vratiju , manje
umoran od ostalih, pokazuje joj mjesto gdje je lsus.
Ostale, a tamo su sve ucenice Hebrejke, a od rimskih samo
Valerija, zaustavise se za koji cas, suteci da ne bi probudile
ucenike koji spavaju u hladu lisnatih stabala, nalik na ovce
scucurene u travi 0 sestoj (uri) 42 •
Marija ulazi pod jasminovu sjenicu tako oprezno da mali
drveni mostic ne bi zaskripio, i da se ne bi osjetilo trvenje
sljunka na tlu, a jos se opreznije primakla k Sinu koji je savladan
umorom zaspao s glavom na kamenom stolu, stavivsi ispod lica
pokrivenog kosom kao jastuk lijevu ruku. Marija strpljiva, sjeda
pored svog umornog Djeteta i promatra ga ... toliko ... a na
ustima joj bolan i ljubezan smijesak dok joj u krilo necujno kaplju
suze; ali ako su usta zatvorena i nijema, moli njeno srce, sa
svom snagom koju ima, i odaje snagu ove molitve i njenog daha
drfanje njenih ruku cvrsto sklopljenih u krilu, stisnutih ,
isprepletenih da ne bi drhtale, a ipak potresenih lakim drhtajem.
Ruke koje se rastavljaju da potjeraju jednu upornu muhu sto zeli
sletjeti na Zaspalog, a to bi ga moglo probuditi.
To Majka bdi nad Sinom. Posljednji san Sina nad kojim ona
moze bdjeti. I ako je lice Majcino, ove pashalne srijede, razlicito
od lica Majke na dan Rodenja Gospodinova, jer ga bol cini
blijedim i upalim, mila ljubezna cistoca pogleda, drscuca briga
jednaka je onoj sto ju je Ona imala kada je nagnuta nad
42
Vidi : bilj. 4, pogl. 201 , Sv. VII.
betlehemskim jaslicama svojom ljubavlju zastiCivala prvi

neudobni san svoga Stvorenja.
lsus se pokrene, a Marija si brzo obrise oci da ne pokafo
suze Sinu. Ali lsus se nije probudio. Samo je promijenio polo:Zaj
lica, okrecuci ga na drugu stranu, i Marija iznova postaje
nepomicna i bdi.
Ali nesto cijepa Marijino srce. A to je sto ona cuje da lsus
place u snu i sa nejasnim saputanjem, jer govori s ustima
pritisnutim na ruku i haljinu, mrmlja ime Judino.
Marija ustaje, priblizi se, nagne se nad Sina, prati ono
nejasno saputanje s rukama pritisnutim na srce jer, isprekidan,
ali ne toliko da ga se ne bi moglo slijediti, govor lsusov daje do
znanja da On sanja, pa iznova sanja sadasnjost, proslost, a
zatim buducnost dok se ne probudi s odskokom, kao da hoce
da izbjegne nesto sto je u:Zasno. Ali nalazi grudi svoje Majke,
ruke svoje Majke, smijesak svoje Majke, mio glas svoje Majke,
njezin cjelov, njeno milovanje, lak doticaj njenog vela sto prolazi
po lieu da bi otr6 suze i znoj dok mu govori: «Bilo Ti je
neudobno, i sanjao si .. . Znojan si i umoran, Sine moj.» I
popravlja mu razbarusenu kosu, brise mu lice i cjeliva ga dr:Zeci
ga zagrljena na svome srcu, buduci da ga ne mofo vise primiti u
krilo kao kad je bio malen.
lsus joj se smijesi govoreci: «Uvijek si Mama. Ona sto tjesi.
Ona sto nadoknaduje za sve. Moja Mama!» Posadi je pored
sebe prepustajuci joj ruku u krilu i Marija uzima onu dugacku
ruku, tako otmjenu, a ipak tako sna:Znu, zanatlijsku, medu svoje
majusne, i miluje po prstima i nadlaktici, gladeci vene sto su
nabrekle dok je visjela u snu . I nastoji da ga rastrese ...
«Dosle smo. Tu smo sve. Pa i Valerija. Ostale su u Antoniji.
Htjela ih je Klaudija, koja je vrlo rastufona, rekla je oslobodena
ropkinja. Kaze da - ne znam zbog cega - ali sluti da ce biti
mnogo placa. Praznovjerja! .. . Samo Bog zna stvari ... »
«Gdje su ucenice?»
«Tamo na ulazu u vrtove. Marta ti je htjela pripremiti hranu i
pice za osvjefonje i okrepu vidjevsi koliko se iscrpljujes. Ali ja,
gledaj: ovo ti se uvijek svida i ja sam ti ga donijela. Moj dio.
Ljepsi je, jer je to tvoje Mame.» Pokazuje mu med i pogacicu
144 Muka
kruha na koju razma:Ze med dajuci ga Sinu i rece: «Kao u

Nazaretu, kad si se odmarao u najsparnijim satima, a zatim kad
si se ugrijan probudio, ja sam dolazila iz svje:Ze pecine s ovom
okrepom ... » I stade jer joj glas drhti.
Njen Sin je gleda, a onda ka:Ze : «A kada je tu bio i Josip, za
dvoje si nosila okrepu i svje:Zu vodu u orosenom cupu, sto si ga
drfala u potoku da bi bila sto svjezija, a jos vise su je takvom
cinili strucci divlje metvice koje si ubacivala unutra. Koliko je
metvice bilo, tamo, ispod maslina. I koliko pcela na njezinim
cvjetovima! Nas je med imao uvijek nesto malo tog mirisa.»
Misli .. . sjeca se .. .
«Vidjeli smo Alfeja, znas? Josip je zakasnio, jer mu je sin bio
malo bolestan. Ali sutra ce sigurno biti ovdje sa Simunom.
Saloma Simunova cuva nasu i Marijinu kucu .»
«Mama, kad budes sama, s kime ces stanovati?»
«S kim Ti budes rekao, Sine moj. Bila sam Ti poslusna prije
nego sam Te imala, Sine. Nastavit cu to ciniti i nakon sto me
ostavis.» Drhti joj glas, ali na ustima je herojski smijesak.
«Ti umijes slusati. Koliko je odmor biti s tobom! Jer, gledaj,
Mama. Svijet ne mo:Ze shvatiti, ali Ja svaki odmor nalazim kod
poslusnih ... Da. Bog se odmara pored poslusnih! Bog ne bi
trebao trpjeti, umarati se, da neposlusnost nije bila dosla na
svijet. Sve se dogada jer se nije slusalo 43 . Zbog toga bol svijeta.
Zbog toga nasa bol. »
«Ali i nas mir, lsuse. Jer mi znamo da nasa poslusnost tjesi
Vjecnoga. Oh, za mene narocito, koliko znaci ova pomisao!
Dopusteno mi je, meni, stvorenju, da tjesim svoga Stvoritelja!»
«Oh, Radosti Bozja! Ti ne znas, o radosti nasa, sto je za Nas
ova tvoja rijec! Nadmasuje harmonije Nebeskih zborova .. .
Bla:Zena! Blazena ti koja me ucis posljednjoj poslusnosti, i cinis
mi je tako ugodnom da je izvrsim s tom mislju!»
«Tebi nije potrebno da te ja poucavam, lsuse moj. Sve sam
naucila od Tebe.»
«Sve je naucio od tebe lsus Marije iz Nazareta, Covjek.»
43
Vidi : Post 3; Rim 5, 12-2 1.
«Bijase to tvoja svjetlost koja je izlazila iz mene. Svjetlost

koja si Ti, i koja je dolazila Vjecnoj Svjetlosti 44 ponistenoj u
odjeci eovjeka ... Rekose mi braca lvane o govoru koji si danas
izrekao. Bijahu zaneseni od divljenja. Bio si cvrst sa
farizejima ... »
«Sada je cas najvecih istina, Mama. Za njih .istine ostaju
mrtve.
Ali za ostale bit ce to zive istine. I s ljubavlju i sa strogoscu Ja
moram pokusati posljednju bitku da ih otrgnem od Zia.»
«lstina je. Rekose mi da je Gamalijel - koji je bio s ostalima u
jednoj dvorani trijemova, rekao, na kraju, dok su mnogi bili
uznemireni: "Kada se ne foli prijekor postupa se po
pravednicku." i otiSao je nakon ove primjedbe.»
«Drago mi je sto me je rabi cuo. Tko ti je to rekao?»
«Lazar. A njemu je to rekao Eleazar koji bijase u dvorani, s
ostalima. Lazar je dosao oko sest. Pozdravio je i ponovo otisao,
ne slusajuci sestara koje su ga htjele zadr2ati sve do zalaska
sunca. Rekao je da se posalje Ivana iii druge, da sklone ono
voce i cvijece, sto su na odredenom mjestu.»
«Poslat cu Ivana, sutra.»
«Svakog dana Lazar dolazi. Ali Marija se uznemiruje, jer
kaze da slici na prikazu. Popne se u Hram, dode, izda
naredenja i odlazi.»
«I Lazar zna slusati. Ja sam mu naredio tako, jer i njemu
namjestaju zamku. Ali nemoj to reci sestrama. Nece mu se
dogoditi nista. A sad hajdmo kod ucenica.»
«Ne mici se. Ja cu ih pozvati. Ucenici svi spavaju ... »
«I ostavit cemo ih da spavaju. Nocu malo spavaju, jer Ja ih
poucavam u tisini Getsemanija.»
Marija izlazi i vraca se sa zenama koje izgleda kao da su
ponistile svoju tezinu, toliko su lagani njihovi koraci.
Pozdravljaju ga svojim dubokim postovanjem, koje je prisno
jedino kod Marije Kleofine. A Marta iz jedne obimne torbe izvlaci
oroseni pehar, dok Marija vadi iz posude, isto supljikave, svjeze
voce doneseno iz Betanije i rasporeduje to na stolu pored
onoga sto je spremila sestra, to jest, goluba pecena na vatri,
" lzraz sli~an kao u Fil 2,5-11.

146 Muka
ukusna, koji bi hrskao pod zubima, i moli lsusa da izvoli primiti,

govoreci: «Jedi. Ovo meso krijepi. Ja sam ga sama spremila.»
Ivana je, medutim, donijela ruzina octa. Tumaci: «Jake
osvjefoje u ovim prvim vrucinama. Upotrebljava ga i moj suprug
kad je umoran od dugog jahanja.»
«Mi nemamo nista» ispricavaju se Marija Saloma, Marija
Kleofina, Suzana i Eliza. A Nike i Valerija sa svoje strane: «Niti
mi. Nismo znale da trebamo doCi.»
«Dale ste mi cijelo svoje srce. Dovoljno mi je. I jos cete mi
dati. .. »
Jede, ali vise od svega pije svjezu medenu vodu koju mu
Marta mijesa iz porozne amfore, i svjeze voce sto je okrepa za
Umornoga .
Ucenice ne govore mnogo. Gledaju ga kako se krijepi. U
njihovim je ocima ljubav i briga. I iznenada Eliza zaplace i radi
toga se ispricava govoreci: «Ne znam. Srce mi je otefalo
tugom ... »
«Svima nam je take. Pa cak i Klaudija u svojoj palaci ... »
kafo Valerija.
«Ja bih voljela da je vec Pedesetnica» sapuce Saloma.
«Ja bih voljela zaustaviti vrijeme u ovaj cas» kaze Marija
Magdalena.
«Bila bi sebicna, Marijo» odgovori lsus.
«Zasto, Raboni 45 ?»
«Jer bi htjela same za sebe radost svoga otkupljenja. Ima na
tisuce i na milijune bica koji ocekuju ovaj cas, iii koji ce po ovom
casu biti otkupljeni.»
«lstina je. Nisam na to mislila ... » prigne glavu grizuci si usne
da bi sakrila suze svojih ociju i drhtanje svojih usana. Ali je
uvijek jaki borac i kaze: «Ako dodes sutra, moCi ces se obuci u
haljinu koju si poslao. Svjefa je i cista, dostojna vazmene
vecere.»
° Kao u Mk I 0,46-52; Iv 20, 11 - 18. To je aramejska rije¢, svefanija od «rabi», ~to zna¢i
«U¢itelju moj» iii «U¢itelju», ¢esto kori~tena kada je upravljena Bogu. Vidi i bilj . 13 , pogl.
7.
«Doci cu ... Zar nemate nista da mi ka:Zete? Nijeme ste i

ofaloscene. Zar nisam vise lsus? ... » smijesi se :Zenama
poticuci ih.
«Oh, Ti si! Ali ovih dana Ti si tako velik da Te vise ne mogu
vidjeti kao djecacica kojega sam nosila na rukama!» uzviknu
Marija Alfejeva.
«A ja kao jednostavnog rabija koji je ulazio u moju kuhinju
trazeci Ivana i Jakova» kaze Saloma.
«Ja sam te uvijek poznavala ovako: kao Kralja moje duse»
izjavljuje Marija iz Magdale.
A Ivana, blaga i ljupka: «I ja isto: bofanskog, iz sna u kojem
si se pojavio meni umirucoj da bi me dozvao u zivot.»
«Sve si nam dao, Gospodine. Sve!» uzdise Eliza koja je
dosla k sebi.
«I vi ste mi sve dale.»
«Odvise malo!» ka:Zu sve.
«Ne prestaje davanje nakon ovog casa. Prestat ce istom
kada budete sa Mnom u mom Kraljevstvu. Vjerne moje ucenice!
Necete sjediti, ne, Meni uz bok, na dvanaest prijestolja da sudite
dvanaest plemena lzraelovih 46 , ali cete pjevati hosana47 zajedno
s andelima 48 , u pocasnom zboru mojoj Majci, i tada ce, kao
sada, srce Kristovo naci svoju radost promatrajuci vas.»
«Ja sam mlada! Dugo je cekati na ulazak u tvoje Kraljevstvo.
Blazena Analija» kaze Suzana.
«Aja sam stara, i sretna sto sam takva. Nadam se da je smrt
blizu.» kaze Eliza.
«Ja imam djecu ... Htjela bih im sluziti, ovim slugama Bozjim»
uzdise Marija Kleofina.
«Nemoj nas zaboraviti, Gospodine!» ka:Ze Magdalena s
prigusenom ce:Znjom, rekla bih s krikom duse, toliko joj glas,
prigusen, da ne probudi zaspale, trepti snagom vise nego da
vice.
«Necu vas zaboraviti. Doci cu. Ti, Ivana, znas da Ja mogu
doci i kada sam vrlo daleko... Ostale to trebaju vjerovati. I
46
Slifan izraz i u Mt 19,28; Lk 22,30; i djelomicno u Otk 20, 1-6.
47
Vidi : bilj. 9, pogl. 9.
48
Vidi : bilj. 3, pogl. 133, Sv. YI.
148 Muka
ostavit cu vam jednu stvar ... jednu tajnu 49 koja ce drfati Mene u
vama i vas u Meni, sve dok ne budemo sjedinjeni Ja i vi u
Kraljevstvu Bozjem. Sada idite. Reci cete da sam vam malo
rekao, da je bilo gotovo uzaludno za tako malo pozivati vas. Ali
Ja sam folio imati uza se srca koja su me ljubila bez racuna .
Zbog Mene: lsusa. Ne zbog buduceg, Kralja lzraelskog, kojeg
ste sanjali. ldite. I budite blagoslovljene jos jedanput vise. Pa i
ostale, koje nisu tu , ali vise misle na Mene s ljubavlju : Ana ,
Mirta, Anastazika, Noemi i daleka Sintiha i Fotinaj, i Aglaja i
Sara, Marcela i kceri Filipove , Mirjama Jairova, djevice,
otkupljene, supruge, majke, koje su dosle k Meni, koje su mi bile
sestre i majke, bolje, oh, mnogo bolje od muskaraca pa i
najboljih!... Sve, sve! Blagoslivljam sve. Milost vec pocinje
silaziti, milost i oprostenje, na fonu, po ovom blagoslovu.
ldite ... » Otpusta ih zadrfavajuci svoju Majku : «Prije veceri bit cu
u Lazarevoj palaCi. Potrebno mi je da te jos vidim. A sa Mnom
ce biti Ivan . Ali folim samo tebe, Majka, i ostale Marije, Martu i
Suzanu . Tako sam umoran ... »
«Bit cemo mi same , Sine ... »
Cjelivaju se. Odvajaju se ... Marija polako odlazi. Okrene se
prije nego ce izaci. Okrene se prije nego sto ce sici s mostica.
Jos jedanput se okrene, sve dok mofo vidjeti lsusa ... lzgleda da
se ne mofo udaljiti od Njega .. .
I lsus je ponovno sam . Ustaje, izlazi. Ide dozvati Ivana, koji
spava potrbuske medu cvijecem kao dijete i predaje mu malu
amforu s ruzinim octom, koji mu je donijela Ivana, govoreci mu :
«Veceras cemo ici k mojoj Majci. Ali samo nas dvojica.»
«Razumio sam . Jesu Ii dosle?»
«Da. Bilo mi je drafo da vas ne budim ... »
«Dobro si ucinio. Tvoja radost bit ce bila veca. One te znaju
bolje ljubiti od nas ... » kafo neutjesno Ivan .
«Dodi sa mnom .»
Ivan ga slijedi.
«Sto ti je?» pita ga lsus ponovno kada su u polumraku
zelene sjenice gdje su jos ostaci jela.
49
A luzija na Taj nu Euhari stije, tiji se tudesni utinci u vremenu i u vjetnosti op isuju .
15. Srijeda prije Pashe, DAN - !. dio 149
«Ucitelju, mi smo veoma zli. Nema u nama poslusnosti ... i

nema zelje da budemo s Tobom . Pai Petar i Simun su otisli. Ne
znam kuda . A Judi je to dalo povoda da se svada .»
«Da Ii je i Juda otisao?»
«Ne, Gospodine. Nije otisao. Kaze da nema potrebe, da on
ne zeli sudjelovati u pothvatima koje mi cinimo u nastojanju da ti
postignemo zastitu . Ali ako sam ja isao k Ani , to nije bilo zato da
nacinim zlo! ... I ne vjerujem da su Si mun Jon in i Simun Zelota
ljudi sposobni za podmukle spletke ... »
«Ne brini se za to. Juda stvarno nema nikakve potrebe da
odlazi dok se vi odmarate. On zna kada i kuda treba da ide da
bi izvrsio sve sto treba .»
«A onda zasto govori tako? Nije lijepo, pred ucenicima!»
«Nije lijepo. Ali je tako. Razvedri se, janje moje.»
«Ja tvoje janje? Jaganjac si Ti jedini!»
«Da . Ti. Ja sam Jaganjac Bozji 50 , a ti si jaganjac Jaganjca
Bozjeg.»
«Oh!! Nekada za prvih dana sto sam bio s Taborn, Ti si mi
jos tada rekao tu rijec. Bijasmo samo nas dvojica, kao i sada,
medu zelenilom, kao sada, i u lijepo godisnje doba .» Ivan je sav
razdragan od sjecanja koje se vraca. I sapce: «Uvijek sam jos
jaganjac Jaganjca Bozjega ... »
lsus ga miluje. I nudi mu dio pecenog goluba sto je ostao na
stolu na listu pergamene u sto je bio umotan . A zatim mu otvara
socne smokve i nudi mu ih, radostan sto ga vidi da jede. lsus je
sjeo poprijeko uz rub stola i gleda Ivana tako uporno da ovaj
pita : «Zasto me gledas tako? Jer jedem kao prozdrljivac?»
«Ne. Jer si kao djecak ... Oh, moj ljubljeni! Kako te ljubim
zbog tvoga srca!» i lsus se sagne da poljubi apostola u njegovu
plavu kosu i kaze mu: «Ostani takav, uvijek takav, sa svojim
srcem bez oholosti i ogorcenja. Takav i u casovima okrutne
razularenosti. Ne nasljeduj onoga koji grijesi , dijete.»
Ivan je ponovno zahvacen od svoje nevoljkosti i rece: «Ali ja
ne mogu vjerovati da Simun i Petar ... »
~o Vidi : bilj . 11, pogl. I.

150 Muka
«Zaista bi pogrijesio kad bi mislio da su grjesnici. Pij. Dobro

je i svjeze ova pice. Marta ga je pripremila ... Sada si se
okrijepio. Siguran sam da nisi bio zavrsio svoj obrok ... »
«lstina je. Bila mi je doslo da placem. Jer nas svijet mrzi, to
je shvatljivo. Alida jedan od nas namece sumnju ... »
«Ne misli vise na to. Ja i ti znamo da su Simun i Zelot dva
postenjaka. I dosta . A, na falost, ti znas da je Juda grjesnik. Ali
suti. Kada prode mnogo godina i bude pravo da se iznese sva
velicina moje boli , tada ces rec1-s 1 i to, i to sto sam pretrpio zbog
djela onog eovjeka, a pogotovo zbog djela njega kao apostola.
Hajdemo. Vrijeme je da ostavimo ovo mjesto i odemo prema
Polju Galilejaca .. . »
«Hocemo Ii provesti i ovu nae tamo? I najprije poci u
Getsemani? Juda je to htio znati. Kaze da je umoran od
prebivanja na rosi, i s malo i neudobnog odmora.»
«Brzo ce biti gotovo. Ali ja necu Judi reci svoje namjere.»
«Nisi to ni dufan. Ti trebas nas voditi, a ne mi Tebe.» Ivan je
tako daleko i od same pomisli na izdaju, da ne shvaca ni
razloga razboritosti radi kojeg lsus vec nekoliko dana ne kazuje
vise sto kani ciniti.
Eva ih usred ucenika sto spavaju . Zovu ih. Oni se bude . A i
Manahen, zavrsivsi svoj zadatak, ispricava se Ucitelju sto ne
maze vise ostati, i sto nece moci sutra biti u njegovoj blizini u
Hramu, jer mora ostati u palaci. I govoreci uporno gleda Petra i
Simuna, koji su se kroz to vrijeme vratili , a Petar brzim kretom
glave kao da hoce reci : «Shvatio sam .»
lzlaze iz vrtova . Jos je vruce. Sunce jos sja . Ali vecernji
povjetarac vec ublazuje vrucinu i tjera po koji oblacic po cistom
nebu.
Upucuju se gore preko Siloana , izbjegavajuCi nastambe
gubavaca prema kojima ide Simun Zelot da nekolicini preostalih
koji nisu znali vjerovati u lsusa, ponese ostatke njihovog obroka .
Matija, bivsi pastir, priblizuje se lsusu i pita: «Gospodine i
Ucitelju moj, mnogo sam razmisljao s drugovima o tvojim
rijecima sve dok nas nije umor obuzeo i ne zaspasmo prije nego
sto smo mogli rijesiti pitanje sto smo si postavili. A sada smo jos
ii Aluzija na daleku buducnost u kojoj ce Ivan napisati svoje Evandelj e.

nepametniji nego prije. Ako smo dobro razumjeli govore ovih

dana, Ti si prorekao da ce se mnoge stvari promijeniti, premda
ce Zakon ostati nepromijenjen, i da se mora sagraditi jedan novi
Hram, s novim prorocima, mudracima i pismoznancima, protiv
kojeg ce se boriti a koji nece umrijeti, dok je ovome, ako smo
uvijek dobro shvatili, izgleda odredeno da propadne.»
«Odredeno je da propadne. Sjeti se prorostva
Danijelova 52 ... »
«Ali mi, siromasni i malobrojni, kako cemo ga moci ponovno
sagraditi, ako su ovoga s mukom kraljevi gradili Gdje cemo ga
sagraditi? Ne ovdje, jer Ti kazes da ce ovo mjesto ostati pusto
sve dok te oni ne blagoslove kao Poslanika Bozjega.»
«Tako je.»
«U Tvojem Kraljevstvu, ne. Uvjereni smo da je tvoje
kraljevstvo duhovno. E, pa onda kako, gdje cemo ga smjestiti?
Ti si jucer rekao da pravi Hram - a nije Ii ovo pravi Hram? - da
pravi Hram, kada budu vjerovali da su ga unistili, tada ce on
pobjedonosno uzici u pravi Jeruzalem. Gdje je taj? Mnogo je
zbrke u nama.»
«Tako je. Neka neprijatelji uniste i pravi Hram. Za tri dana Ja
cu ga podignuti i On nece vise poznavati zasjede, buduci ce
uzici tamo, kamo covjek ne moze skoditi.
Sto se tice Kraljevstva Bozjega, ono je u vama i gdjegod su
ljudi koji vjeruju u Mene. Za sada je tu i tamo rastrkano i
nastavljat ce se na Zemlji kroz vjekove. Zatim vjecno,
ujedinjeno, savrseno u nebu. Tamo, u Kraljevstvu Bozjem bit ce
sagraden novi Hram, to jest, tamo gdje su duhovi koji prihvacaju
moju nauku, nauku Kraljevstva Bozjega, i vrse mu zapovijedi.
Kako ce biti sagradeno ako ste siromasni i malobrojni? Oh,
zaista nisu potrebni novae i vlast da bi se sagradila zgrada
novog boravista Bozjeg, osobnog iii zajednickog. Kraljevstvo
Bozje je u vama. I sjedinjenje svih onih koji ce imati u sebi
Kraljevstvo Bozje, svih onih koji ce imati Boga u sebi, Boga:
Milost; Boga: Zivot; Boga: Svjetlo; Boga: Ljubav; sacinjavat ce
veliko Kraljevstvo Bozje na Zemlji, novi Jeruzalem, koji ce se
" 02, vidi Dn 9,26 {Citati cijelo 9. poglavlje).

152 Muka
uspjeti prosiriti po svim krajevima svijeta, i koje ce potpuno i

savrseno, bez nedostatka, bez sjena, vjecno zivjeti na Nebu.
Kake cete sagraditi Hram i grad? Oh, ne vi, nego Bog ce
sagraditi ova nova mjesta 53 . Vi cete Mu morati same dati svoju
dobru volju 54 . Debra volja je: ostati u Meni. Zivjeti po mojoj nauci
je dobra volja. Biti sjedinjeni je dobra volja. Sjedinjeni sa Mnom
do te mjere da budemo jedno tijelo 55 , koje je hranjeno u svim
svojim pojedinim cesticama i djelovima, jednim jedinim sokom.
Jedna jedina zgrada 56 koja se temelji na jednom temelju i koja
se dr:Zi ujedinjenom jednom otajstvenom vezom . Ali buduci da
bez pomoci Oca, kojeg sam vas ucio moliti i kojega cu Ja moliti
pred svoju smrt, vi ne biste mogli biti u Ljubavi, u lstini, u Zivotu ,
to jest i u Meni i sa Mnom u Bogu Ocu i u Bogu Ljubavi, jer smo
mi jedno jedino Bo:Zanstvo, zbog toga vam kazem da trebate
imati Boga u sebi da biste mogli biti : Hram koji nece poznavati
svrsetka. Sarni od sebe vi ne biste to mogli uciniti. Ako Bog ne
sagradi, a ne mo:Ze graditi tame gdje ne mo:Ze uzeti boravista,
uzalud se ljudi muce da zidaju iii da obnavljaju 57 . Novi Hram,
moja Crkva, nastat ce jedino kada vase srce bude ugostilo Boga
i On , s vama, zivim stijenama, izgradit ce svoju Crkvu.»
«Ali nijesi Ii rekao da je Simun Jonin njezina Glava, Stijena,
na kojoj ce biti sagradena tvoja crkva? I nijesi Ii nam dao do
znanja i to, da si Ti njezina ugaona stijena? Tko je dakle njezina
glava? 58 Postoji Ii iii ne postoji ta Crkva? 59 « prekida lskariot.
~ .• 0 Hramu Bozjem koji je lsus i koji smo mi, vidi: Mt 26,57-68; 27,39-44; Mk 14.53-
65; 15,29-32; Iv 2,13-22; I Kor 3,16-17; 6,12-20; 2 Kor 6,14-18; Ef2,11-22; I Pt 2,4-10;
Otk 21-22.
54
Vidi: bilj. 4, pogl. 98, Sv. VI i bilj. 2, pogl. 217, Sv. Vil.
ss Vidi: Rim 12,3-13 ; I Kor 10,14-22; 12,12-30; Ef 1,15-23; 2,11-12; 4,1-16; 5,21-33;
Kol I, 15-29; 2,9-19; 3, 12-15; lsus nije upotrijebio prispodobu o «tijelu» nego njoj vrlo
sli~nu ... o «lozi»: Iv I 5, 1-17; vidi i prija~nju bilj. 53; i u Sv. VII, bilj. I 0, pogl. 228, pri
kraju.
56
Vidi: Mt 16,13 -20; I Kor 3,5-17; Ef2,19-22; 4,1-16; Pt 2,4-10. Vidi prethodnu bilj.
53 .
57
Vidi· Ps 127 I
58
Vidi.prethod~~ biljdke 53 i 56; i u VII svesku, bilj. 13, pogl. 17.
59
lzraz «Crkva», iii stvamost koju ona izrafava, susrecemo mnogo puta u Sv. Pismu
Staroga, a naro~ito Novoga Zavjeta. Dovoljno je pogledati tekstove, da se uvjerimo, kako
lsus, i s obzirom na ovo, nije do~ao da ni~ti nego da sublimira.
Za stari Zakon vidi: lzlazak I9, 1-20,21 (skup~tina za progla~enje Zapovijedi); Brojevi
20, 1-13 (skup~tina Bozja, tj. izabranog naroda, kojega je izveo iz Egipta i proveo pustinjom
15. Srijeda prije Pashe, DAN -1. dio 153
«Ja sam otajstvena Glava 60 . Petar joj je vidljiva glava 61 . Jer

Ja se vracam k Ocu ostvarujuci vam Zivot, Svjetlo, Milost, po
mojoj Rijeci, po mojem trpljenju, po Paraklitu (Duhu Svetome),
koji ce biti prijatelj onih koji mi budu vjerni 62 • Ja sam jedna te ista
stvar s mojom Crkvom, s mojim duhovnim tijelom 63 , kome sam
Ja glava. Glava sadr-Zi mozak iii pamet64 . Pamet je sjediste
prema obecanoj Zemlji); Ponovljeni Zakon 4,9-20 (skup naroda, kojemu Bog upravlja rijet);
23, 1-8 (uvjeti da se nekoga pripusti u Bozju skup§tinu); Suci 20, 1-11 (skup Bozjeg naroda,
sjedinjen i kompaktan kao da bi bio jedan tovjek) ; I Kraljeva, 8 (liturgijski skup u kuci
Bozjoj); Prva Ljetopisa 29, 1-20 (liturgijski skup); Druga Ljetopisa 5,7 (liturgijski skup);
Knjiga Nehemije 8 (kompaktni skup, kao da bi bio jedan fovjek); Judita 6 (skup molitve i
pokore, koji se sastaje citavu noc); 7, 12-25 (molitveni skup popracen suzama); Psalmi 22,
26, 35, 40, 68, 107, 150 (skup naroda koji slavi Boga, blagoslivlje, zahvaljuje itd.); Psalam
89,6 (skupMina andela); Propovjednik, 33, 19 (poglavari naroda, predsjedatelji skupa);
Tufaljke I, I 0 (SvetiMe: mjesto sakupljanja); Joel 12, 12-19 (liturgijski skup, skup molitve i
pokore, na telu sa svecenicima koji mole: i odgovor Bozji); I Mak 4,52-59 (skup§tina u
Hramu , da slavi liturgiju, i da donosi zajednicke vafoe odluke; zajedno, tj . i poglavice i
narod); 5,9-20 (skup glavara i naroda, da odluce vafoe stvari); l 4, 16-24 (skup za vrijeme
kojega su se citali va:Zni spisi).
Za Novi Zakon vidi: Matej 16, 12-20; 18,15-18; Djela 5,1-11 ; 7,35-38; 8,1-3; 9,31 ;
11,19-26; 12,1-5; 13,1-5; 14,19-28; 15; 20,17-38; Rimljanima 16; Prva Korineanima 1,1-3;
4, 14-17; 6,1-8; 7,17-24; 10,31-33; 11,13-22; 12,12-30; 14; 15,9-10; 16,1,19-20; Druga
Korincanima 1,1-2; 8, 1, 16-24; 11,1-29; 12,11 - 15; Galacanima 1,15-29; 4,15-17; Prva
Solunjanima 1,1; 2,13-16; Druga Solunjanima 1,1-5; 3,1-5, 14-16; 5,16; Filemonu 1-3;
Hebrejima 12,18-24; Jakovljeva 5,13-20; Prva Petrova 5,12-14; Treca lvanova 3-11;
Otkrivenje 1-3; 21-22.
Pod Crkvom se razumije, dakle u vrlo mnogim tekstovima, pojedinacna iii pojedinacne
zajednice: jedna, neke iii sve. Ponekad Crkva oznatuje pojedinacnu zajednicu u koliko se
sakuplja na zbor, izvan iii unutar svetog Mjesta. U nekim odlomcima, zatim, Crkva oznaeuje
sveopcu Crkvu rasprostranjenu po cijelome svijetu, ukoliko je Otajstveno Tijelo Kristovo, to
jest sveopea zajednica toliko ljubljena, da se naziva «zarucnica» i zbog toga dio, tijelo,
nadopuna Zarucnika, u vremenu i u vjecnosti.
60
Vidi: bilj. IO, pogl. 228, Sv. VII.
61
Vidi: l VAT!K. EKUM. KONC!L, Dogmatska konstrukcija l «Pastor aetemus» o
Crkvi Kristovoj, s kazalom prethodnih dokumenata crkvenog Magisterija, biblijskih i
patristrickih izvora koji se ondje nalaze: DENZ!NGER, Enchiridion Symbolonim, br. 1821-
1840 (nova izdanja: br. 3050-3075).
62
Vidi : bilj . 8, pogl. 17, Sv. Vlll.
63
Vidi: preth. bilj. 60; i k tome: PIO XII, Enciclica «Mystici Corporis Christi», 1943; u
Acta Apostolicae Sedis, vol. 35 (1943), str. 193-248.
64
Bez sumnje, u ovome, postoji stanovito poistovjecenje izmedu «mozga» i «pameti».
Dok stvamo prosljeduje: «Pamet je sjedi§te znanja, mozak pak upravlja pokretima udova
svojim nematerijalnim naredbama ... », u novim recima iza toga tvrdi o pameti §to je prije
receno o mozgu: « ... pa met upravlja svojim nematerijalnim naredbama ... » Ali takav natin
izra:Zavanja prilicno je u praksi potvrden, kako se to mo:Ze vidjeti iz cuvenog Tolius
latinitatis lexicon-a od FORCELL!Nl-ja, pri rijeci Cerebrum: «Cerebrum proprie est
substantia moll is in capite animalium, nervorum et sensus omnis principium ... A Iii in corde,
154 Muka
znanja, mozak pak upravlja pokretima udova svojim

nematerijalnim naredbama, koje su prikladnije da pokrenu
udove od svakog drugog poticaja. Promatrajte mrtvaca u kojem
je umro mozak. Ima Ii mozda jos pokreta u svojim udovima?
Promatrajte jednog potpunog ludaka. Zar nije mozda
nepokretan do te mjere da ne zna uciniti cak ni osnovnih
nagonskih pokreta, koje ima i najnifa zivotinja, crv, sto ga
prolazeci gazimo? Promatrajte nekoga u kome je uzetost
prekinula vezu udova - jednog iii vise njih - s mozgom. Ima Ii
mozda vise pokreta u dijelu koji vise nema zivotnu vezu s
glavom? Ali ako pamet upravlja svojim nematerijalnim
naredbama, postoje drugi organi: oci, usi, jezik, nos, kofa, koji
priopcavaju osjete pameti, a postoje i drugi dijelovi tijela koji
izvrsavaju i cine da se izvrsi ono sto pamet upozorena od
organa, materijalnih i vidljivih kako je um nevidljiv, nareduje. Zar
bih Ja mogao, a da vam ne kazem «sjedite» postici da vi
sjednete na ovaj obronak brda? Pa i kada bih Ja pomislio da
hocu da vi sjednete, vi to ne biste znali dok Ja ne provedem
svoju misao u rijeci i izreknem je, sluzeci se jezikom i usnama.
Zar bih Ja sam mogao sjesti, ako bih to samo pomislio, jer
osjecam umor nogu, kad bi ove otkazale da se prignu i da se
tako smjestim u sjedeci polofaj?
Pameti su potrebni organi i udovi da ucine i da pomognu da
se ucine radnje koje misao zamisli. Tako cu i u duhovnom tijelu,
koje je moja Crkva, Ja biti Um, odnosno Glava, sjediste uma 65 ,
Petar i njegovi suradnici66 bit ce oni koji metre reakcije (otpore) i
primaju utiske i prenose ih umu da ih on rasvijetli i naredi ono
sto treba ciniti za dobro citavoga tijela, a zatim, prosvijetljeni i
upravljeni mojom naredbom, neka govore i vode ostale dijelove
a Iii in cerebro dixerunt animi esse sedem et locum ... Translate ponitur interdum pro mente,
animo intelligentia, sapientia ... »
65
Yidi: bilj. 63 i 64.
66
Yidi: prethodnu bilj. 61. Yidi i: II. VATIK. EKUM. KONCIL, Dogmatska
Konstitucija o Crkvi, pogl. 3; Dekret o pastor. s/uibi Biskupa u Crkvi; Dekret o sluibi i
iivoiu Prezbitera. Najveci crkveni pisac 111. Stoljeca, ORIGEN, u svojem Libel/us de
oratione, pogl. 28, izjednatuje svecenitku sluzbu s prorockom, ukoliko i svecenici trebaju
biti navjestitelji i izvrsitelji Volje Bozje. Yidi MIONE, Patro/ogia Graeca, tom. 11, col. 527
(521-530).
15. Srijeda prije Pashe, DAN -1. dio 155
tijela 67 . Ruka sto odbija predmet koji moze raniti tijelo, iii udaljuje
sto kao pokvareno mofo kvariti, noga koja prijede preko
prepreke, a da se ne spotakne o nju i ne padne i ne rani se,
dobile su nalog da to ucine od strane onoga koji upravlja.
Djecak, pa i eovjek, koji je spasen od neke opasnosti, iii koji se
koristi bilo kojom vrsti dobra: poukom, dobrim poslovima,
fonidbom, dobrim savezom po primljenom savjetu, po jednoj
izrecenoj rijeci, to je postigao po onom savjetu i onoj rijeci koja
ne skodi iii koja cini dobro. Tako ce biti u Crkvi. Glava, i glavari,
vodeni Bofanskom Misli i prosvijetljeni bofanskim Svjetlom i
pouceni Vjecnom Rijecju, davat ce naredbe i savjete, a udovi ce
ih ciniti, imajuci po tome duhovno zdravlje i duhovnu korist.
Moja Crkva vec postoji, buduci da ima svoju nadnaravnu
Glavu i svoju bofansku Glavu i ima svoje udove: ucenike. Jos
malena 68 : klica koja se oblikuje, savrsena jedino u Glavi koja
njome upravlja, nesavrsena u ostalima, kojima je potreban dodir
Bozji da bi bili savrseni, i vrijeme da uzrastu. Ali, zaista vam
kazem, da ona vec postoji, i da je sveta po Gnome koji joj je
Glava i radi dobre volje pravednika od kojih se sastoji. Sveta i
nepobjediva. Protiv nje ce nasrtati jedanput i tisucu puta, i sa
tisucu raznovrsnih bitaka, pakao sacinjen od davola, ljudi-
davola, ali nece nadvladati. Zgrada ce biti nerazoriva . Ali zgrada
nije napravljena od jednog samo kamena. Promatrajte Hram,
tamo, prostran, lijep, na suncu sto zalazi. Zar je mozda nacinjen
od jednog samo kamena? To je mnozina kamenja koji
sacinjavaju jednu jedinstvenu skladnu cjelinu . Kafo se: Hram .
To znaci jedno jedinstvo. Ali ovo jedinstvo sacinjeno je od
mnogih stijena sto su ga sazidali i oblikovali. Uzalud bi bilo
postaviti temelje ako oni ne bi imali kasnije podrZavati zidove i
krov, ako se na njima zatim ne bi imali podici zidovi. I bilo bi
nemoguce podici zidove i podrZavati krov, ako ne bi bili prvo
nacinjeni solidni temelji, srazmjerni s tako golemim zdanjem .
Tako, s tom ovisnoscu dijelova, jednog od drugog, uzdici ce
se i novi Hram. Vi cete ga kroz vjekove graditi stavljajuci ga na
67
Vidi bilj. 64.
68
Maleno sjeme koje ce ipak postati stablo. Vidi Mt 13 ,31-32; Mk 4 ,30-32; Lk 13, 18-
19.
156 Muka
savrsene temelje koje sam mu Ja dao, za njegov obujam.

lzgradit cete ga pod Bozjom upravom kvalitetnim stvarima koje
se upotrebljavaju za njegovo podizanje: duhovima u kojima Bog
stanuje. Bog u vasem srcu, da od njega napravi isklesanu
stijenu i bez napuklina, za novi Hram. Njegovo Kraljevstvo
ustanovljeno s njegovim zakonima u vasem duhu. lnace bili
biste slabo pecene opeke, crvotocno drvo, napuklo i prasnjavo
kamenje, koje ne podrfava i koje graditelj, ako je oprezan,
odbacuje iii koje puca, popusta, uzrokujuci rusenje jednog dijela
ako bi graditelj, iii graditelji postavljeni od Oca za izgradnju
Hrama, bili graditelji idoli koji se uznose u svom srcu a ne bdiju i
ne trude se oko gradnje koja se podize i nad materijalima koji se
upotrebljuju pri gradnji. Graditelji idoli, staratelji idoli, cuvari idoli,
lupezi! Lupezi Bozjeg povjerenja, lupezi postovanja ljudi, lupezi i
oholice sto uzivaju u tome da imaju nacina da zarade, i nacin da
steknu ogromnu gomilu materijala, a ne paze da Ii je dobar iii
los, uzrok rusenju.
Vi, novi svecenici i pismoznanci novoga Hrama, slusajte. Jao

vama i onima poslije vas, ako od sebe ucinite idola i ne budete
bdjeli i nadgledali same sebe i ostale vjernike, da biste uocili,
iskusali kvalitet kamenja i drveta, ne pouzdavajuci se u vanjski
izgled, i prouzrocili rusevine, pustajuci da losi, iii upravo stetni
materijali budu upotrebljeni za Hram, dajuci sablazan i
izazivajuci rusenje. Jao vama ako budete dopustili da se stvore
velike pukotine i nesigurne zidine, iskrivljene, koje lako da se
sruse buduci da nisu uravnotefone na temeljima koji su cvrsti i
savrseni. Ne od Boga, Utemeljitelja Crkve, nego od vas bi dosla
velika nesreca i bili biste za to odgovorni pred Gospodinom i
pred ljudima. Brizljivost, nadzor, rasudivanje, razboritost!
Kamen, cigla, losa greda, koje bi u glavnom zidu bile na
propast, mogu posluziti za dijelove od manje vafoosti, i sluziti
dobro. Tako trebate znati odabrati. S ljubavlju da ne oz/ovoljite
slabe dije/ove, s cvrstocom da ne oz/ovoljite Boga i da ne
upropastite njegovu Zgradu. I ako opazite da jedan kamen vec
postavljen da podriava glavni ugao, nije dobar iii nije prikladan,
budite odvai.ni, smjeli, i znajte ga maknuti s onog mjesta, krotite
ga tesuci ga dlijetom svete revnosti. Ako jauce od boli, ne
smeta. Blagoslivljat 6e vas kroz vjekove, jer ste ga spasili.

Maknite ga i stavite u drugu sluibu. Ne bojte se da ga cak i od
svega udaljite, ako vidite da je predmet sablazni i rusenja, da se
buni protiv vaseg rada. Bolje je imati malo kamenja nego mnogo
ba/asta. Nemojte iuriti. Bog se nikada ne iuri, ali ono sto stvara
vjecno je, jer je dobro odmjereno prije nego sto se izvrsi. Ako
nije vjecno, trajno je koliko i vjekovi. Pogledajte Svemir. Od
vjekova, od tisuca vjekova onakav je kao sto ga je Bog nacinio
susljednim djelovanjem. Nasljedujte Gospodina. Budite savrseni
kao sto je i Otac vas . lmajte Njegov Zakon u sebi, njegovo
Kraljevstvo u sebi. I necete pogrijesiti.
Ali ako ne biste bili takvi srusila bi se zgrada, a vi biste se
uzalud trudili da je podignete. Srusila bi se, od nje bi ostao
jedino ugaoni kamen, temelji ... 69 Onako, kao sto ce biti s
ovim!. .. Zaista vam kazem, da ce se s ovim tako dogoditi. A
tako bi se dogodilo i s vasim , ako biste u njega stavili ono sto je
u ovom: dijelove bolesne od oholosti, od pohlepe, od grijeha, od
bluda. Kao sto se rasplinula od daska vjetra ona nebnica od
oblaka, koja je izgledala kao da pociva, onako dra:Zesno lijepa
na vrhuncu onog brda, jednako tako bi se, da zapuse
nadnaravni i ljudski kazneni vjetar, srusile zgrade koje od
svetosti imaju samo ime ... »
lsus zasuti zamisljen. Kad je progovorio, nareduje:
«Sjednimo ovdje da se malo odmorimo.»
Sjedaju na jednu padinu Maslinske gore, nasuprot Hramu sto
ga ljubi sunce koje zalazi. lsus uporno gleda ono mjesto, s
tugom . Ostali s ponosom zbog njegove ljepote, ali nad ponosom
protegnuo se veo tuge koji je ostao od lsusovih rijeci. I da bi ova
ljepota bas morala propasti? ...
Petar i Ivan razgovaraju medusobno, a onda sapcu nesto
Jakovu Alfejevu i Andriji, koji su pored njih, a oni glavom
odobravaju . Onda se Petar okrene k Ucitelju i rece mu : «Dodi
malo na stranu i protumaci nam kada ce se obistiniti tvoje
prorostvo o unistenju Hrama . Daniel o tome govori 70 , ali kad bi
bilo kao sto on govori i kao sto Ti ka:Zes, Hramu bi bile
69
Vidi: Mt 7,24-27; 16,13-20; Lk 6,46-49; I Kor 3,5-17; Ef2,19-22.
70
158 Muka
odbrojene ure. Ali mi ne vidimo vojska, niti priprema za rat.

Kada 6e se dakle obistiniti? Kakav 6e to biti znak? Ti si dosao.
Ti, kafos, da ces uskoro otici. Pa ipak se zna da ce se to
dogodili kada Ti budes medu ljudima . Hoces Ii se, onda, vratiti?
Kada 6e biti taj Tvoj povratak? Protumaci nam, da bismo mogli
znati. .. »
«Nije potrebno da idete na stranu. Vidis? Ostali su najvjerniji
ucenici, oni koji 6e vama dvanaestorici biti od velike pomoci. Oni
mogu slusati rijeci koje govorim vama . Dodite mi blizu svi!»
povikne naposljetku, da bi okupio sve.
Ucenici, rastrkani po proplanku, priblifoju se, zbiju se u jednu
grupu, stisnu se oko one glavne ... lsusa s njegovim apostolima,
i slusaju.
«Cuvajte se da vas nitko ubuduce ne zavede. Ja sam Krist i
nece biti drugih Krista. Stoga kad mnogi budu dosli i rekli vam:
"Ja sam Krist" i budu zaveli mnoge, vi ne vjerujte tim rijecima,
pa ni kad bi bile popracene cudesima. Sotona, otac lazi i
zastitnik lazljivaca, pomaZe svoje sluge i sljedbenike lafoim
cudesima, koja ipak mogu biti prepoznata kao ne dobra, jer su
uvijek spojena sa strahom, uznemirenjem i lazju. Bozja cudesa
vi poznajete: daju sveti mir, radost, zdravlje, spasenje, vjeru,
vode k svetim ieljama i djelima. Ostala ne. Stoga razmisljajte o
ob/iku i posljedicama cudesa koja biste mogli vidjeti ubuduce
djelovanjem lainih Krista i svih onih koji ce se zaogrnuti
odjecom spasitelja naroda, a bit ce medutim zvijeri koje iste
upropascuju.
I slusat cete, i vidjet cete govoriti o ratovima i glasine o
ratovima i reci 6e vam: "To su znaci svrsetka." Ne uznemirujte
se . Nece biti .svrsetak. Treba da se sve to zbude prije svrsetka,
ali nece biti jos svrsetak. Dignut ce se narod na narod,
kraljevstvo protiv kraljevstva, nacija protiv nacije, kontinent
protiv kontinenta, i slijedit 6e zarazne bolesti, oskudice,
zemljotresi na mnogim mjestima. Ali to 6e biti tek pocetak jada.
Tada 6e vas bacati na muke, i ubijat ce vas, optuzujuci vas da
ste vi krivci njihovih patnji, i u nadi da 6e iz njih izici, progoniti i
unistavati moje sluge. Ljudi uvijek optuiuju nevine da su oni
uzrok zala, koja oni, gresnici, sami sebi stvaraju. Optuiuju i
samoga Boga, Savrsenu Nevinost i Vrhovnu Dobrotu da je

uzrok njihovih patnji, i tako ce ciniti s vama, i zamrzit ce na vas
zbog moga lmena. To je Sotona koji ih podjaruje. I mnogi ce se
sablazniti i jedni druge izdavati i medusobno se mrziti. I jos je to
Sotona koji ih podjaruje. I ustat ce lafoi proroci koji ce mnoge
zavesti u zabludu. Jos ce to biti Sotona pravi zacetnik tolikih
zala. I zbog umnofavanja nepravde, ohladit ce ljubav u
mnogima. Ali koji bude ustrajao do kraja, bit ce spasen. No, prije
treba da se ovo Evandelje o Kraljevstvu Bozjem propovijeda po
cijelome svijetu za svjedocanstvo svim narodima. Tada ce doci
svrsetak. Povratak Kristu lzraela koji ga prihvaca i propovije-
danje moje Nauke po citavome svijetu.
I zatim jedan drugi znak. Znak za svrsetak Hrama i za
svrsetak Svijeta 71 • Kada budete vidjeli odvratnost opustosenja
predskazanu od Danijela - tko me slusa neka dobro shvati, i tko
cita Proroka neka zna citati medu rijecima - tada tko bude u
Judeji neka bjezi na brda, koji bude na krovu neka ne silazi da
uzme sto ima u kuci, i tko je na polju neka se ne vraca kuCi da
uzme svoj plast, nego neka bjezi ne okrecuci se unatrag, da mu
se ne bi dogodilo da to ne bude mogao vise uciniti, i nek se cak
ni pri bijegu ne okrece da gleda, da ne bi sacuvao u srcu
ufasan prizor, i poludio zbog toga. Jao trudnicama i dojiljama u
one dane! I jao ako bi se bijeg morao izvrsiti u subotu! Ne bi bio
dovoljan bijeg za spasiti se bez grijeha. Molite se dakle da se to
ne dogodi zimi iii u dan subotnji, jer ce nevolja tada biti velika
kakve nije bilo nikada od pocetka svijeta sve do sada, niti ce
ikada vise biti slicne, jer ce to biti svrsetak. Kada se ne bi skratili
oni dani radi izabranih, nitko se ne bi spasio, jer ce se ljudi -
sotone, pridruziti paklu da bi mucili ljude.
I tada ce, da bi pokvarili i odvukli s pravog puta one koji budu
ostali vjerni Gospodinu, ustati oni koji ce govoriti: "Krist je ovdje,
Krist je ondje. Na onom je mjestu. Evo ga." Ne vjerujte. Neka
nitko ne vjeruje, jer ce ustati lafoi Kristi i lafoi proroci koji ce
71
Zanimljivo je zabiljeziti kako ovo Djelo ne voli ogranitene vec faoke vidike, §to su
bez sumnje vi§e u skladu s mi§lju i govorom Neizmjemog Boga koji obuhvaea sva mjesta i
vremena. Stoga, dio biblijskih tekstova koji se odnosc na bilj . I, odnose se, prema ovom
Djelu, ne samo na svr§etak Jeruzalemskog Hrama (70 posl. Krista). nego na svr§etak svijeta
- iii na oboje.
160 Muka
ciniti takva cudesa i vanredne stvari da zavedu u zabludu, kad

bi bilo moguce, takoder i izabrane, i govorit ce nauke naizgled
tako utjesne i dobre da bi zaveli i najbolje, kada s njima ne bi bio
Bozji Duh koji ce ih prosvijetliti o istini i o sotonskom porijeklu
takvih cudesa i nauka. Ja vam to kafom . Ja vam to unaprijed
govorim da biste se mogli ravnati. Ali ne bojte se da cete pasti.
Ako budete stajali u Gospodinu, necete biti uvuceni u napast i u
propast. Sjetite se onoga sto vam rekoh: "Dao sam vam mac da
hodate po zmijama i skorpionima i sva mac Neprijatelja nece
vam naskoditi, jer ce vama biti sve podlozno". Ali vam
pripominjem ipak, da biste postigli ova, morate imati Boga u
sebi, i veseliti se morate, ne zbog toga sto vladate nad mocima
Zia i nad otrovnim stvarima, nego zbog toga sto je vase ime
zapisano na Nebesima.
Stojte u Gospodinu i u njegovoj lstini. Ja sam lstina i
naucavam istinu . Stoga vam jos ponavljam: ma sto vam rekli o
Meni ne vjerujte. Ja sam jedini rekao istinu. Ja sam vam kafom
da ce Krist doci, ali kada bude svrsetak. Stoga ako vam reknu :
"U pustinji je" ne idite. Ako vam kafo : "U onoj je kuci" ne
obazirite se na to. Jer Sin C:ovjecji pri svom drugom dolasku bit
ce slican munji koja izlazi ad istoka i bljesne do zapada u
kracem vremenu nego sto je potrebno da trepnes vjedama. I
preletjet ce nad velikim Tijelom koje ce odjednom postati
Lesina, u pratnji blistavih andela, i sudit ce. Tama, gdjegod bude
strvina, skupljat ce se i orlovi. I odmah nakon nevolje onih
posljednjih dana, sto vam je bilo receno - govorim vec 0
svrsetku vremena i sviJeta i o uskrsnucu kostiju, o kojim
stvarima govore proroci7 - sunce ce pomrcati, i mjesec nece
vise dati svjetlosti, i zvijezde ce s neba padati kao bobice s
prezrelog grozda kojeg olujni vjetar stresa, i ustavi Nebesa ce
se potresti. I tada ce se na pomracenom svodu pojaviti sjajni
znak Sina covjecjega, i proplakat ce svi narodi Zemlje, i ljudi ce
ugledati Sina C:ovjecjega kako dolazi na oblacima nebeskim s
velikom moci i slavom. I On ce zapovjediti svojim andelima da
fanju i beru, i da odijele kukolj ad psenice, i da bace grozde u
badnjeve, jer ce doci vrijeme velike berbe sjemena Adamova, i
72
Yidi : Ez 37,1-14; i bilj. 6, pogl. 36, Sv. VIII.
nece biti vise potrebno cuvati paljetka iii sjemenja, jer nikada
vise nece biti ovjekovjecena ljudska vrsta na mrtvoj Zemlji. I
naredit ce svojim andelima da s velikim glasom truba sakupe
izabrane s cetiri vjetra, s jednog do drugog kraja nebesa, da
budu uz bok Bofanskog Suca, da sude s Njim posljednje zive 73 i
uskrsnule 74 .
Od smokve naucite prispodobu: kad vidite da njezina grana
omeksa i potjera lisce vi znate da je blizu ljeto. Tako i kad
budete vidjeli sve ove stvari, znajte da je cas da Krist dode.
Zaista vam kazem: nece proci ovaj narastaj koji Me nece prije,
nego sto se sve to zbude. Moja rijec ne pada. Ono sto kafom bit
ce . Srce i misao ljudi mogu se mijenjati , ali ne mijenja se moja
rijec. Nebo i zemlja proci ce, ali moje rijeci nece proci.
A sto se tice dana i tocnog sata njih nitko ne zna, niti andeli
Gospodnji, nego samo Otac ih zna. Kao u vrijeme Nojino 75 , tako
ce se dogoditi pri dolasku Sina covjecjega. U dane pred potop
ljudi su jeli, pili, fonili se i udavali, ne obaziruci se na znak sve
do dana, kad Noa ude u korablju i dok se ne otvorise ustavi
nebeski i dok potop ne potopi sve zivo i sve stvari. Tako ce biti i
za dolaska Sina covjecjega. Tada ce dva eovjeka biti na polju
jedan pored drugoga i jedan ce biti uzet a drugi ostavljen, i dvije
ce zene biti na poslu oko zrvnja i jedna ce se uzeti, a druga
ostaviti; ... (uzet se) od neprijatelja u domovinu, a jos vise od
andela koji ce odvajati dobro sjeme od kukolja, i nece imati
vremena da se priprave za sud Kristov.
Bdijte, dakle, jer ne znate u koji ce cas doci vas Gospodin .
Razmislite o ovome: kada bi kucedomacin znao u koji ce cas
doci lupez, bdio bi i ne bi dopustio opljackati svoje kuce . Stoga
bdijte i molite se, stojeci uvijek pripravni na dolazak, a da vasa
srca ne otrome zbog zloporaba i zbog pretjeranog jela i
neumjerenosti svake vrste, i da vasi duhovi ne postanu
rastreseni i otupljeni za stvari Neba zbog pretjeranih briga za
stvari Zemlje, i da vas zamka smrti ne pobere iznenada kada
ste nespremni. Jer, upamtite, svi morate umrijeti. Svi ljudi koji su
" Vidi: I Sol 4.13-15; 11 ; vidi i I Kor 15,20-28.

74
Vidi: bilj. 46, i I Kor 15 .
75
Vidi: Post 5-9.
162 Muka
rodeni, moraju umrijeti, i ta je smrt i sud koji slijedi jedan

pojedinacni dolazak Kristov 76 , i dok ce ponovljeni sveopci sud
biti za svecanog dolaska Sina covjecjeg.
Sto Ii ce biti od onog vjernog i razboritog sluge, sto ga je
postavio gospodar da daje hranu ukucanima za vrijeme njegove
odsutnosti? lmat ce bla:lenu sudbinu, ako ga njegov gospodar
pri iznenadnom povratku, nade da bri:Zno, pravedno i s ljubavlju
cini ono sto je duzan . Zaista vam ka:lem da ce mu reci : "Dodi
slugo dobri i vjerni. Ti si zasluzio moju nagradu. Evo: upravljaj
svim mojim dobrima". Ali ako on nije dobar i vjeran, nego je
samo takci izgledao, i u nutrini svojoj bio zao, kao sto je izvana
bio licemjer, i kad je gospodar otisao rekao u srcu svome:
"Gospodar ce kasniti s povratkom! Zabavljajmo se!" pa poceo
tuci i zlostavljati druge sluge prikracujuci ih u hrani, i svakoj
drugoj stvari, da bi imao vise novaca za bancenje s izjelicama i
pijancima, sto ce se dogoditi? Da ce se Gospodar iznenada
vratiti, kad sluga ne bude mislio da je blizu, i bit ce otkriveno
njegovo zlo postupanje, oduzet ce mu se polozaj i novae, i bit ce
protjeran gdje pravednost hoce. I tamo ce ostati.
I tako ce biti s nepokajanim grjesnikom, koji ne misli kako
smrt mo:le biti blizu, i blizu njegov sud , nego uziva i zlorabljuje
govoreci: "Kasnije cu se pokajati". Zaista vam kazem, da on
nece imati vremena da to ucini i bit ce osuden da bude vjecno u
mjestu strahovitog ufasa gdje je jedino psovka i plac i mucenje,
i odande ce izaci jedino za opci Sud, kada ce ponovno obuci
uskrslo tijelo da se potpun predstavi na posljednjem Sudu kao
sto je potpun i grijesio za vrijeme zemaljskog zivota, i s tijelom i
dusom ce se predstaviti pred Sucem lsusom kojega on nije htio
za Spasitelja .
Svi ce biti tamo sakupljeni pred Sinom covjecjim. Beskrajno
mnostvo tjelesa sto ih je povratila zemlja i more, i koja ce biti
ponovno sastavljena nakon sto su bila prah kroz toliko vremena.
I duhovi u tijelima. Svakom tijelu vracenom na svoj kostur
odgovarat ce vlastiti duh, onaj koji ga je nekoc ozivljavao. I
76
Nauka o pojedi natnom Sudu. neposredno poslije smrti. ne treba brkati s opcim
Sudom na kraju svij eta. Ona je prikrivena ii i jasno izrai.ena na neko liko mjesta u Bibliji,
medu kojima: Lk 23,43 ; 2 Kor 5, 1-1 O; Fi l 1,2 1-26; Heb 9,27-28; Otk 14, 13.
15. Srijeda prije Pashe, DAN - !. dio 163
stajat ce uspravni pred Sinom covjecjim, siainim u svojem

Bofanskom Velicanstvu , koji ce sjediti na prijestolju svoje slave
podri:avan od svojih andela .
I On ce odvojiti ljude od ljudi stavljajuci s jedne strane dobre,
a s druge zle, kao sto pastir odvaja ovcice od kozlica, i stavit ce
svoje ovce zdesna, a jarce slijeva. I reci ce blagim glasom i
dobrostivim izgledom onima sto ce ga miroljubivi i lijepi od
proslavljene ljepote u sjaju svetog tijela gledati sa svom ljubavlju
svoga srca: "Dodite, blagoslovljeni od Oca moga, uzmite u
posjed Kraljevstvo pripremljeno za vas jos od postanka svijeta .
Jer bio sam gladan i dali ste mi jesti, bio sam :Zedan i dali ste mi
piti, bio sam putnik i ugostili ste me, bio sam gol i zaodjenuli ste
me, bolestan i posjetili ste me, zatvorenik i dosli ste me utjesiti."
A pravedni ce ga pitati : "Kada smo te, Gospodine, ikad vidjeli
gladnog i dali ti jesti, :Zednog i dali ti piti? Kad smote vidjeli kao
putnika i primili te u goste, gala i odjenuli te? Kada smote vidjeli
bolesna i utamnicena i dosli te posjetiti?" A Kralj kraljeva reci ce
im : "Zaista vam kazem: kada ste jednu od tih stvari ucinili
jednome od ovih najmanjih izmedu moje brace, tada ste to Meni
ucinili."
A onda ce se okrenuti onima koji ce biti Njemu slijeva i reci
ce im strog u lieu, a njegovi pogledi bit ce kao strijele sto gadaju
proklete, i u njegovu glasu zagrmjet ce srdzba Bozja: "Odlazite
odavde! Nosite se od Mene, prokleti! U vjecnu vatru pripravljenu
od srdzbe Bozje za davla i andele tame i za one koji su slusali
njihove glasove, trostruke i besramne po:Zude. Bio sam gladan i
niste me nahranili, :Zedan i niste me napojili, bio sam gol i niste
me posjetili. Jer ste imali samo jedan zakon : zadovoljiti svoje
ja". I oni ce mu reci: "Kada smo te vidjeli gladna, zedna, gala,
putnika, bolesna, utamnicena? Doista, mi te nismo poznavali:
Nije nas bilo kad si Ti bio na Zemlji." A On ce im odgovoriti:
"lstina je. Niste me poznavali, jer niste bili kad sam Ja bio na
Zemlji. Ali ste ipak poznavali moju rijec i imali ste siromasne
medu sobom, gladne, :Zedne, gale, bolesne i utamnicene. Zasto
niste ucinili njima sto bi ste moida bili ucinili Meni? Jer nije vec
receno da bi oni koji bi me imali pored sebe i bili milosrdni sa
Sinom covjecjim. Zar ne znate da sam Ja u mojoj bra6i, i gdje je
164 Muka
jedan od njih koji trpi da sam tame Ja, i da ono sto niste ucinili
jednome od ove moje najmanje brace, da to niste ucinili ni Meni,
Prvorodenom od ljudi? ldite i izgarajte u svojoj sebicnosti. ldite, i
neka vas obaviju tmine i led, jer tmine i led bijaste, iako ste znali
gdje je bile Svjetlo i Oganj Ljubavi." I ovi ce otici u vjecnu muku,
dok ce pravedni uci u zivot vjecni.
To su buduce stvari. .. Sada idite. I nemojte se razdvajati
jedni od drugih. Ja idem s lvanom i bit cu kod vas u polovini
prve stra2e 77 , za veceru, i da zatim podemo na nase pouke .»
«Zar i ove veceri? Zar cemo to svake veceri ciniti? Ja sam se
sav ukocio od velikih rosa. Zar ne bi bile bolje sada vec ici u
koju gostoljubivu kucu? Uvijek pod satorima! Uvijek budni i u
nocima koje su svjefo i vlafoe ... » jadikuje Juda.
«To je posljednja noc. Sutra ... bit ce drukcije.»
«Ah! Mislio sam da si htio odlaziti u Getsemani svake noci.
Ali ako je to posljednja .. . »
«Nisam rekao to, Judo. Rekao sam da ce biti posljednja noc
da idemo na polje Galilejaca svi zajedno . Sutra cemo pripremiti
Pashu i blagovati janje, a zatim cu ici Ja sam moliti se u
Getsemani. A vi cete moci raditi sto zelite .»
«Ali mi cemo doci s Tobom, Gospodine! Kada smo te to
ikada htjeli ostaviti?» rece Petar.
«Ti suti, jer si kriv. Ti i Zelot same oblijecete tame i amo cim
vas Ucitelj ne vidi. Drzim vas na oku. U Hramu ... preko dana .. .
tame gore pod satori ma ... )) rece lskariot zadovoljan sto ih je
mogao potkazati.
«Dostal Ako to cine, dobro cine. Ali ipak ne ostavljajte me
samoga ... Javas molim za to ... »
«Gospodine, ne cinimo nista zla. Vjeruj to. Nasi cini poznati
su Bogu, i njegovo se oko ne odvraca od njih s odvratnoscu»
kaze to Zelot.
«Znam to. Ali je uzalud. A to sto je uzalud, mofo uvijek biti
stetno. Budite sto je vise moguce zajedno.» Zatim se okrene
Mateju: «Ti moj dobri kronicaru 78 , ponovit ces ovima prispodobu
o deset mudrih i o deset ludih djevica, i onu o gospodaru koji
77
Vidi : bilj. 4, pogl. 174, Sv. VII .
78
Vidi : bilj . 32, pogl. 228, Sv. VII.
15. Srijeda prije Pashe, DAN - /. dio 165
daje talente trima slugama da s njima zaraduju , od kojih dvojica

zaradise dvostruko, a lijencina ih zakopava u zemlju . Sjecas Ii
se?»
«Da Gospodine moj, tocno.»
«Onda ih ponovi ovima. Ne znaju ih svi. Pa i onima koji ih
znaju bit ce drago ponovo ih cuti. Provodite tako u pametnim
razgovorima vrijeme sve do mog povratka. Bdijte! Bdijte! Dri:ite
budnim svoj duh. Ove parabole su prikladne i za ovo sto rekoh .
Zbogom . Mir bio s vama.»
Uzima Ivana za ruku i udaljuje se s njim prema gradu ... ostali
se upucuju prema Polju Galilejaca.
Kaze lsus: «Stavit ces ovdje 11-i dio vrlo naporne Svete Srijede. Noc
79
(1945). Sjeti se da oznacis crvenim tocke o kojima sam ti govorio . One
rjecice rasvjetljuju . Toliko svjetla , za onoga koji zna vidjeti. »
79
Vid i: bilj . 30, pogl. 15 .
166
16. SRIJEDA PRIJE PASHE: II. NOC
Srijeda prije Pashe
«Rekao sam vam: "Budite na oprezu , bdijte i molite da se ne

zateknete otescani od sna." Ali, Ja vidim da se vase umorne oci
nastoje zatvoriti, a vasa tijela, i protiv volje, trafo stav odmora .
lmate pravo, jadni moji prijatelji. Vas je Ucitelj mnogo od vas
htio ovih dana, a vi ste tako umorni. Ali za nekoliko sati, sada
vec nekoliko sati, bit cete zadovoljni da niste izgubili ni jedan
trenutak moje blizine. Bit cete zadovoljni da niste nista odbili
svome lsusu. Uostalom, to je posljednji put sto vam govorim o
tim stvarima .. . Sutra cu vam govoriti o ljubavi, i ucinit cu vam
cudo potpune ljubavi 1 . Pripravite se velikim ociscenjem da ga
primite. Oh , koliko vise odgovara mojem ja govoriti o ljubavi
nego govoriti o kazni! Kako mi je milo reci: "Ja vas ljubim .
Dodite. Cijelog svog zivota sanjao sam o ovom casu!" Ali ljubav
je govoriti i o smrti. Ljubav je ukoliko je smrt za one koji vas
ljube najveci dokaz ljubavi. Ljubav je, jer pripremiti drage
prijatelje na nesrecu, to je predvidanje privrfonosti koja hoce da
budu spremni , a ne zaprepasteni u onaj cas . Ljubav je, jer
povjeriti tajnu dokaz je postovanja prema onima kojima se ona
povjerava . Znam da ste navaljivali s pitanjima na Ivana da
doznate sto sam mu rekao, kada sam ostao sam s njime. I niste
vjerovali da nismo uopce progovorili ni rijeci. Ali, tako je. Bilo mi
je dovoljno imati blizu jedno stvorenje2 . • • »
«Zasto onda on, a ne netko drugi?» pita lskariot. I to pita s
ljutitom bahatoscu.
I Petar, a s njime i Toma i Filip kafo: «Da, zasto on, a ne
drugi?»
lsus odgovara lskariotu: «Zar bi ti volio biti? Mofos Ii to sebi
uobrafavati?
Bijase svjeze i vedro jutro mjeseca Adara. .. Bio sam
nepoznat putnik na putu uz rijeku ... Umoran, zaprasen , blijed od
16. Pisano 8. ofojka 1945 . A. 11450- 11466.

1
Yidi: bi lj . 49, pog l. 15.
2
Yidi : bi lj . 2, pogl. 90, Sv. YI i osta le biljdke na koje se tamo poziva.
16. Srijeda prije Pashe, NOC - II. dio 167
pasta, neuredene brade, poderanih sandala, nalik na prosjaka

po putovima svijeta ... On me ugleda ... i prepozna za onoga na
kojega je sisao Golub vjecne vatre 3 . U onome mome prvom
preobra:Zenju mora da se je objavio jedan atom moga
bofanskog sjaja. Oci Krstiteljeve otvorene po Pokori i oci
uscuvane andeoskima po Cistoci vidjele su ono sto drugi nisu
vidjeli4. I ciste oci ponesose ono videnje u svetohranistu srca i
ondje ga zatvorise kao biser u skrinji ... I kada se nakon gotovo
dva mjeseca podigose na odrpana putnika, njegova dusa me
prepozna ... Bijah njegova ljubav. Njegova prva i jedina ljubav.
Prva i jedina ljubav se ne zaboravlja. Pa iako se udaljila, dusa
osjeca da dolazi iz dalekih daljina, i drsce od radosti i budi
pamet, a ova tijelo, da bi svi sudjelovali na banketu radosti sto
su se iznova nasli i sto se ljube. I drhtava usta mi rekose:
"Pozdravljam Te, Jaganjce Bozji". Oh, vjero cistih, kako si
velika! Kako nadvladavas sve zapreke! Nije znao moje lme. Tko
sam bio? Odakle sam dolazio? Sto sam radio? Bijah Ii bogat?
Bijah Ii siromah? Bijah Ii mudar? Bijah Ii neznalica? Sto za vjeru
znaci znati sve to? Povecava Ii se iii se smanjuje znanjem? On
je vjerovao sto mu je Preteca rekao . Kao zvijezda sto se seli po
stvaralackoj odredbi, s jednog u drugo nebo, on se je odvojio od
svog neba: Krstitelja, od njegovog zvijezda i dosao je k svome
novome nebu: Kristu, u zvjezdano jato Jaganjca 5 . I zvijezda je
ne najveca, ali najljepsa i najcisca u zvijezdu Ljubavi.
Od onda su prosle tri godine. Zvijezde i zvijezdice su se
sjedinile, a zatim i odvojile od mojeg zvijezda . Poneke su se
strmoglavile i umrle. Druge su se zadimile od teskih para. Ali on
je ostao cvrst sa svojim cistim svjetlom pored svoje Polarnice.
Pustite Me da gledam njegovo svjetlo. Ova ce biti svjetla u
tminama Kristovim: Marija, Ivan. Ali gotovo ih necu moci ni
3
Aluzija na ono ~to se je dogodilo prigodom Kr~tenja lsusova na Jordanu.
4
Pohvala fotom srcu i otima, vidi Ps 23,3-6; Mt 5,8.
5
Nije bez koristi zabiljeziti da je Ovan i Janje iz sazvje:Zda zodijaka znak proljeca. U
stvari prema prividnom zodijaku (onih starih) Sunce ulazi u znak zodijaka Ovna 21. ofojka,
a prema racionalnom zod ijaku (onom vi~e modemom, iz 1600.) Sunce ulazi u sazvjeZde
zodijaka Ovna 17.YI.
Yidi : £nciclopedia italiana - (Treccani) - vol. 35, Roma 1937., str. 971. Stoga znak i
zvijezde Ovna i Janjcta koincidiraju stvamo s vremenom Pashe , u kome se Janje Bozje, lsus,
zrtvovao na kri zu.
168 Muka
vidjeti, tolika ce biti bol. Dopustite mi da utisnem u zjenice te

cetiri sarenice sto SU komadici neba medu plavim trepavicama ,
da ponesem sa Sobom, kamo nitko nece moci doci, spomen na
cistocu. Svi grijesi! Svi na ramenima Covjeka 6 . Oh! Oh! ta
kapljica cistoce!. .. Moja Majka! Ivan! Ja!. .. Tri brodolomca sto
izranjaju iz brodoloma eovjecanstva u moru Grijeha!
Doci ce cas u koji cu Ja , izdanak iz plemena Davidova, jecati
pradavni uzdah Davidov 7 : "Bofo moj, okreni se k Meni. Zasto si
me ostavio? Od Tebe me udaljuju povici zlocina sto sam ih
preuzeo za sve ... Ja sam crv, ne vise covjek, ruglo ljudi, izmet
puka" . I cujte lzaiju 8 : "Leda podmetnuh onima sto me udarahu, a
obraze onima sto mi bradu cupahu , i lica svojega ne zaklonih od
uvreda ni od pljuvanja." Cujte iznova Davida 9 : "Opkolise me
junci mnogobrojni, basanski bikovi okruzise mene. Zdrijela svoja
razvaljuju na me ko lav koji plijen kida i rice 10 . Kao voda razlih
se." A lzaija upotpunjuje: "Sam iskaljah svu odjecu svoju" 11 . Oh ,
svoju odjecu sam omastih, ne svojim bijesom, nego svojom boli
i svojom ljubavi prema vama. Kao dva plosnata kamena tijeska
oni me stiscu i cijede mi Krv. Ne razlikujem se od istjesnjenog
grozda, koji je usao lijep u tijesak, a zatim je kao kasa
istjesnjena bez soka i ljepote.
I moje srce , kafom s Davidom 12 , "postaje kao vosak i topi se
u mojim grudima". Oh , savrseno Srce Sina eovjecjega, sto sada
postajes? Slicno onome, kojeg dug zivot u raskalasenosti cini
mlohavim i bez snage ... Sva mi se snaga susi 13 . Jezik mi se na
nepce lijepi zbog groznice i smrtne borbe. A smrt se pribli2:ava s
pepelom sto gusi i osljepljuje.
I jos nema samilosti! 14 "Krdo, copor pasa opkoljuje me i
ujeda . Na rame padaju ujedi. Na ujede batine. Ni komadicak
6
Vidi: bi lj . 3, na str. 226, Sv. II/ I i bi lj . 5, pogl. 4.
7
O lovkom Ps 22 , I.
8
Ol ovkom lz 50,6.
9
Olovko m Ps 22, 13 i 14.
10
O lovkom Ps 22, I 5.
11
Olovko m lz 63,3.
12
O lovkom Ps 22 , I 5.
13
O lovkom Ps 22 , 16.
14
A, olovkom Ps 22, I 7.
Mene nije bez boli 15 . lscasene kosti skripe u bezocnom

rastezanju. Ne znam gdje bih naslonio svoje tijelo . Ufasna
kruna vatreni je obruc sto mi probija glavu . Visim na probodenim
rukama i nogama 16 . Visoko podignuto svoje tijelo pokazujem
svijetu i svi mogu brojiti moje kosti .. ."«
«Suti! Suti!» jeca Ivan .
«Ne govori vise! Time nas mucis!» preklinju bratici.
Andrija ne govori nego je stavio glavu medu koljena i potiho
place. Simun je blijed . Petar i Jakov Zebedejev kao da su na
muci . Filip, Toma, Bartolomej kao da su tri kamena kipa s
izrazom tjeskobe.
Juda lskariot je jezovita demonska maska. lzgleda kao
osudenik koji je konacno shvatio sto je ucinio. Otvorenih ustiju,
nad krikom koji mu jauce iznutra i biva zabravljen u grlu ,
raskolacenih ociju, prestrasenih kao u ludaka, obraza zemljane
boje , pod smedim velom obrijane brade, razbarusene kose jer ih
svako malo razvrce rukom, oznojen i hladan, izgleda kao da 6e
se sad na ones1,1ijestiti.
Matej, difoci prestraseni pogled trazeci pomoc u svojom
muci , spazi ga i kafo : «Judo? Je Ii ti zlo? .. . Ucitelju , Juda pati!»
«I Ja» kaze Krist. «Ali Ja trpim s mirom. Postanite duhovi da
biste mogli podnijeti taj cas. Onaj koji je "tijelo" ne mofo ga
prozivjeti a da ne poludi ...
Govori jos David, koji gleda mucenja svoga Krista 17 "Jos nisu
zadovoljni i gledaju me i rugaju mi se i dijele medu sobom
haljine moje, i kocku bacaju za odjecu moju . Ja sam Zlocinac.
To je njihovo pravo".
0 Zemljo, gledaj svoga Krista! Znaj ga prepoznati , premda
tako iznakafonog. Slusaj, sjeti se lzaijinih rijeci i shvati zasto,
veliki zasto . On takvim ~ostaje , i covjek mofo ubiti, dovevsi u
ono stanje Rijec Ocevu 8 . "On nema ni ljepote ni sjaja. Vidjeli
smo ga. Nema ni ljupkosti da bi nam se svidio . I nismo ga ljubili.
Prezren , kao posljednji od ljudi, On , covjek boli, vican patnjama ,
15
A, olovkom Ps 22 , 15.
16
A, olovko m Ps 22, I 7 i Ps 22, I 8.
17
A, olovko m Ps 22, 18 i 19.
18
O lovkom lz (cije lo poglav lje) 52, 13-53, I 2.
170 Muka
skrivao je lice. Prezren bijase i mi ga uopce nismo cijenili ni za

sto." Ljepota Njega kao Otkupitelja bijase ta krinka mucenoga.
Ali , ti, luda zemljo, ti si vise voljela njegovo vedro lice! "Doista ,
on je nasa zla ponio, nase je boli na se uzeo. A mi smo ga
gledali kao gubavca, kao prokletog od Boga i prezrenog . Ali On
je, naprotiv, bio ranjen za nase opacine. Na Njega pade kazna
nama namijenjena, kazna koja nam iznova dariva mir s Bogom.
Njegove nas modrice iscijelise. Bijasmo kao ovce sto lutaju.
Svaki je sisao s pravog puta i Gospodin je svalio na Nj
bezakonja sviju" . Onaj, oni sto misle da su pomogli sebi i
lzraelu , varaju se. A i tako oni sto misle da su bili jaci od Boga .
Pa i oni sto misle da nemaju krivice za ovaj grijeh, samo zato
sto Ja od svoje volje dopustam da me ubiju . Ja izvrsavam svoj
sveti zadatak, savrsenu poslusnost Ocu 19 . Ali to ne iskljucuje
njihovu poslusnost Sotoni i njegov odvratan zadatak. Da . Bio je
zrtvovan, jer je to htio, Zemljo, tvoj Otkupitelj. "Nije otvorio usta
da izrekne rijec molbe da bi bio posteden , niti rijec prokletstva
za svoje ubojice. Kao ovcica pustio se da ga vode u klaonicu da
ga ubiju, kao nijemo janje voden bi k onome koji ga strifo".
"Nakon hvatanja i osude bi uzdignut. Nece imati potomstva .
Kao stabljika odsjecen bi od zemlje zivih. Bog ga je udario zbog
grijeha njegova naroda. Zar ga ni jedan od njegova pokoljenja
njegove Zemlje nece oplakivati? Zar nece imati sinova
odsjeceni od Zemlje".
Oh, Ja ti odgovaram, proroce tvoga Krista. Ako moj narod
nece imati safaljenja prema Ubijenom bez krivnje, andeli 20
nebeskog naroda ce ga oplakivati. Ako njegova muzevnost
nece po ljudsku imati sinova jer Njegova narav nije mogla imati
bracne veze sa smrtnim tijelom 2 1 , On ce i te kako imati sinova i
sinova po radanju, ne od tijela i krvi zemaljskih zivih bica , nego
19
Vidi: bi lj. 44. pogl. 15.
20
Vidi: bilj. 3. pog l. 133. Sv. VI.
21
Prema ovo m Dje lu, da kl e, najvei'i razlog, zbog kojeg lsus - prav i Bog a ne samo
pravi Covjek - nije se sjedinio u brak u (i nti mno sjedi njenje d uha, duSe i tijela), na lazi se
upravo u njegovu Bofanstv u, koje "nije moglo naci bracnu vezu sa smrtn im tijelom" . Vidi i
bi lj. I 0, pogl. 30.
od ljubavi i od Krvi bozanske, narastaj duha po kojemu ce

njegovo potomstvo biti vjecno 22 •
I jos ti tumaCim, o svijete sto ne shvacas proroka, tko su oni
bezbofoi poslanici kod njegova pogreba i bogatas kod njegove
smrti. Gledaj, o svijete, da Ii ce ijedan od njegovih ubojica imati
mir i dugi zivot! On, Zivi, brzo ce napustiti smrt. Ali kao sto lisce
sto ga jesenji vjetar polaze u ugib brazde nakon sto ga je
otkinuo uzastopnim udarima, tako ce jedan po jedan brzo biti
sahranjeni u sramoti, koja je za Njega bila odredena; a jedan sto
je za zlato zivio, mogao bi, kad bi bilo dopusteno poloziti
necistoga gdje je bio Sveti, mogao bi biti polofon ~dje ce jos biti
vlazno od bezbrojnih rana Zrtve zrtvovane na brdu 3 .
Bog ce osvetiti optuzenog bez krivice, jer nikada nije bilo
prijevare na njegovim ustima , ni bezakonja u njegovom srcu .
Zrtvovan u mukama . Ali posto se zrtvovanje zbude, i zivot bude
presjecen zrtvom ispastanja, zapocet ce njegova slava kod
buducih (pokoljenja). Po Njemu ce biti ostvarene sve folje i
sveta htijenja Bozja. Za jade svoje duse vidjet ce slavu istinitog
naroda Bozjeg i zbog toga ce biti blafon . Njegova nebeska
nauka , koju ce on zapecatiti svojom Krvlju, bit ce opravdanje
mnogih koji su medu najboljima, a s gresnika skinut ce
bezakonja . Zbog toga imat ce veliko mnostvo, o Zemljo, ovaj
nepoznati Kralj kojega su zlobni ismijali, kojega najbolji nisu
razumjeli. I sa svojima On ce podijeliti plijen pobijedenih. On ce
razdijeliti plijen jakih, On, jedini Sudac triju kraljevstava i
Kraljevstva.
Sve je zaslui:io, jer je sve dao. Sve ce njemu biti predano, jer
je On predao svoj i:ivot u smrt i bio je ubrojen medu zlocince,
On, koji bijase bez grijeha. Bez drugog grijeha osim ako je grijeh
savrsena ljubav i beskrajna dobrota. Ova grijeha koja svijet ne
oprasta, ljubav i dobrota, sto ga nagnase da uzme na Sebe
grijehe mnogih, cijeloga svijeta , i da se moli za gresnike. Za sve
grjesnike. I za one koji su mu zadali smrt24 .
12
Slitno u Iv 1, 12-1 3.
v Mozda je tu aluz ija i na zrtvu Izaka, koji je slika Isusa. Post 22, 1-1 9.
24
Ima li uvijek u vidu: lz 53, 13-53, I 2.
172 Muka
Zavrsio sam. Nemam vise sto reci. Sve je receno od onoga

sto sam vam htio reci iz mesijanskih prorostava 25 . Od rodenja
pa do smrti sve sam vam ih osvijetlio da biste me poznavali i da
ne biste imali sumnji. I da ne biste imali isprika za svoj grijeh .
Sada molimo zajedno . To je posljednja vecer kad mozemo
moliti tako, svi sjedinjeni poput zrna grozda koji ih nosi. Dodite.
Molimo. "Oce nas, koji si na nebesima , sveti se lme Tvoje . Dodi
Kraljevstvo Tvoje . Budi Volja Tvoja, na Zemlji kao sto je na
Nebu . Daj nam danas nas kruh svagdasnji. Otpusti nam duge
nase kao sto ih i mi otpustamo nasim duznicima. Ne uvedi nas u
napast, nego izbavi nas od zla . Tako neka bude".
"Neka se sveti lme Tvoje" . Oce, Ja sam ga svetio . Smiluj se
svojemu lzdanku .
"Neka dode Tvoje Kraljevstvo" . Da bih ga utemeljio Ja
umirem. Smiluj mi se 26 .
"Neka se izvrsi Tvoja Volja". Priteci u pomoc mojoj slabosti ,
Ti koji si stvorio tijelo covjecje i njime zaodjenuo svoju Rijec, da
bih te ovdje dolje Ja slusao onako, kao sto sam Te uvijek slusao
na Nebu 27 . Budi milostiv Sinu covjecjemu.
"Daj nam Kruh" ... Kruh za dusu . Kruh ne ovozemaljski. Ne
trazim ga za Sebe. Meni je sada potrebna jedino jos Tvoja
duhovna okrepa. Nego Ja, Prosjak, za njih Ti pru:Zam ruku .
Uskoro ce biti probijena i pribijena i vise nece moci ciniti kret
ljubavi. Ali za sada jos mo:Ze. OC:e, dozvoli mi da im dadem
kruh , koji ce svakog dana jacati slabost siromasne djece
Adamove . Oni su slabi , o Oce, slabi jer nemaju Kruh koji je
snaga , andeoski Kruh koji produhovljuje covjeka i vodi ga da
postane pobo:Zanstvenjen u Nama 28 .
"Oprosti nam nase dugove" ...
lsus, koji je stojeci govorio i molio rasirenih ruku, sada klekne
i di:Ze ruke i lice k Nebu. Lice poblijedjelo od silne prosnje i
mjesecevog poljupca, obliveno tihim placem.
25
Vidi : bilj . 3, na str. 226, Sv. II/ I.
2
" Vidi s ljedecu bilj . 34.
27
Vidi preth. bi lj . 19 .
28
Vid i bilj . 5 1 u pogl. 19.
"Sinu svome oprosti, o Oce, ako ti je u bilo cemu pomanjkao.

Tvome se Savrsenstvu mogu jos pokazati nesavrsenim. Ja, tvoj
Krist, koga tijelo pritisce 29 . Ljudima ... ne. Moj svjesni um me
uvjerava da sam sve ucinio za njih. Ali Ti oprosti svome lsusu ...
Ja takoder oprastam. Da bi mi Ti oprostio, Ja oprastam 30 . Koliko
moram oprostiti! Koliko!. .. Pa ipak oprastam. Ovim prisutnima,
otsutnim ucenic1ma, onima gluha srca, neprijateljima,
izrugivacima, izdajicama, ubojicama, bogoubojicama.. . Evo.
Oprostio sam citavom Covjecanstvu. Po Meni, Oce, smatraj
ponistenim svaki dug covjeka Covjeku. Da dadnem svima tvoje
Kraljevstvo Ja umirem, i necu da bude upisan za osudu grijeh
prema utjelovljenoj Ljubavi. Ne? Ti kazes ne? To je moja bol.
Ovo 'ne · ulijeva mi u srce prvi gutljaj ufasnog kaleza. Ali, Oce,
kojega sam uvijek slusao, Ja ti ka:Zem: 'Neka bude kako Ti
hoces'."
"Ne uvedi nas u napast". Oh, ako ti hoces mo:Zes od nas
udaljiti demona. On je ta napast sto nadrazuje tijelo, um, srce 31 .
32 33
On je Zavodnik . Udalji ga, Oce! Posalji svog arkandela u
nasu korist! Neka natjera u bijeg onoga sto nam namjesta
zamke od kolijevke do groba! ... 0, Oce Sveti, smiluj se svojoj
djeci!
"Oslobodi nas, oslobodi nas od zla!" Ti to mazes. Mi ovdje na
zemlji placemo ... Nebo je toliko lijepo, i plasimo se da ga ne
izgubimo. Ti ka:Zes: "Moj Sveti ga ne maze izgubiti". Ali Ja hocu
da Ti u meni gledas Covjeka, Prvorodenog od l~udi. Ja sam
njihov brat. Molim za njih i s njima. Oce, smiluj se!» 4
29
Mote to biti aluzija na: Mudr 9, 14-15 (procitati cijelo pogl. 9).
0
-' Vidi: slijedecu bilj. 34.
31
Vidi : bilj . I, pogl. I.
2
' Vidi: Post 3, narocito redak 13; 2 Kor 11 ,1-3; I Tim 2,9-15; (2 Iv 7-11); Otk 12,7-12;
13.11-18; 20, 1-10. Vidi i bilj. 6, pogl. 7, Sv. VIII.
·'-' Tj . Sv. Mihael. Vidi : Dn I0.9-19; 12, l-4; Zah 3; Jd 8-1 O; Otk 12, 7-12.
' Covje~tvo lsusovo. buduci je stvorenje, nesavr~eno je i slabo kad se usporedi s
3
Bofanstvom; a ba~ Covjc~tvo Prvorodenog od ljudi , moli za njih i s njima. Radi ova dva
razloga lsus je mogao iskati milosrde i opro~tenje u Oca; ali ne u smislu da bi lsus na neki
nacin imao grijeha, ~to je ovdje izri¢ito iskljuccno ("Moj svjesni razum uvjerava me da sam
sve ucinio za njih" tj . za grje~ne ljude). Stoga, jo~ jednom, da bi se dobro protumacil i
tekstovi, nufoo ih je promatrati u njihovom punom kontekstu. Ovdje, kontekst se sastoji od
otprilike dvije stranice komentara "Ocena~a", molitve u kojoj se nalazi pro~nja "Otpusti
nama duge na~e''. lsus ih, osobno, nije imao, ali na njemu je bilo citavo eovjecanstvo, kojega
174 Muka
lsus se sagnu sve do zemlje. Zatim se podiZ:e: «Hajdemo.

Pozdravimo se ove veceri . Sutra navecer necemo imati za to
prilike . Bit cemo previse uznemireni. A gdje je uznemirenost tu
nema ljubavi. Dajmo poljubac mira . Sutra ... sutra ce se svaki
brinuti za sebe ... Veceras jos mozemo biti jedan za sve i svi za
jednoga .»
I cjeliva ih jednog po jednog, pocev od Petra, zatim Mateja,
Simuna, Tomu, Filipa, Bartolomeja, lskariota, dva bratica ,
Jakova Zebedejeva, Andriju i posljednjeg Ivana, na kojeg se
zatim i naslonio izlazeci iz Getsemanija .
je bi o glavom i spas iteljem, pos lan i dofao da preuzme na sebe zlot ine sv iju. Vidi : lz 52, 13-
53; 2 Kor 5, 16-2 1; Ga l 3. 10-1 4.
175
17. CETVRTAK PRIJE PASHE: DAN 1
Cetvrtak, I. Dio : dan
Jedno novo jutro. Tako vedro! Tako svecano! Nema tu vise

ni rijetkih oblaka sto su jucer polagano lutali po kobaltnom nebu.
Nema vise ni zagusljive sparine sto je jucer bila tako mucna.
Nje:Zni lahor piri i dodiruje lica. U njemu je miris cvijeca, sijena,
miris cistog zraka. I polako njise lisce na maslinama. Kao da
hoce izazvati divljenje nad srebrnastom bojom kopljastih listica i
posuti sitnim, bijelim, mirisavim cvijecem Kristove korake,
njegovu plavu glavu, cjelivati ga, osvjeziti ga, jer svaka malena
casica ima svoju kapljicu rose, zato poljubiti ga, osvjeziti ga, pa
onda umrijeti prije nego vidi predstojeci ufas. I prigibaju se trave
padina tresuci zvoncicima, vjencicima, laticama s tisucu
cvjetica. Zvijezde sa zlatnim srcem, velike divlje ivancice stoje
visoko na peteljci kao da bi htjele cjelivati mu ruku prije nego ce
biti probodena, a tratincice i titrice 2 ljube mu pozrtvovne noge,
koje ce prestati hodati za dobro ljudi jedino kad budu pribijene,
da bi dale jedno jos vece dobro, a divlje rufo mirisu, i glog, koji
nema vise cvjetova, mase zubatim liscem. lzgleda kao da
govori: "Ne, ne" onima koji ce se njime posluziti da zadadu
muku Otkupitelju . I trske Cedrona kafo: "Ne!". Ni one ne zele
udarati; njihova volja , volja malih stvari ne foli ciniti zla
Gospodinu. A mozda i kamenje na obroncima cestita jedno
drugome sto su van grada, u masliniku, jer na taj nacin ne, nece
ranjavati Mucenika. I placu slabasni ruzicasti slakovi koje je lsus
toliko volio i stitasti cvjetovi bijele akacije, poput leptira privijenih
uz struk, mozda misleci: "Necemo ga vise vidjeti". I potocnice
tako tanahne i ciste, pustaju da pada njihov vjencic u doticaju s
lsusovom grimiznom haljinom, sto ju je ponovno obukao. Mora
da je lijepo umrijeti kad te udara nesto sto je od lsusa. Sve
cvijece, pa i jedna izgubljena durdica, koja je tu mozda slucajno
17. Pisano 3. travnja 1947. A, 11346-11377.

1
Vidi: Mt 26,17-1 9; Mk 14, 12-1 6: Lk 22, 7- 13; Iv 12,20-50.
2
To jest: kamilice .
176 Muka
pala te pustila korijenje medu izboceno korijenje masline, sretna

je sto ju je Toma opazio i ubrao te dao Gospodinu ... 3
Sretne su tisuce pticica na granama sto ga mogu pozdraviti
radosnim pjevom. Oh, ne psuju ga ptice koje je On uvijek ljubio!
Pa cak i jedno malo stado ovaca izgleda da ga hoce pozdraviti,
premda i one placu, jer su lisene jagnjadi prodanih za pashalnu
zrtvu. I blejuci, sto SU jadikovke majki koje jece zrakom , dozivaju
sinove koji se nece vise vratiti, i prilaze da se ocesu o lsusa ,
gledajuci ga blagim pogledom .
Pogled na ovce izaziva kod apostola pomisao na obred pa
pitaju lsusa stigavsi gotovo u Getsemani : «Gdje cemo blagovati
pashu? 4 Koje mjesto odabires? Reci , a mi cemo poci i sve
pripremiti. »
A Juda iz Keriota: «Naredi mi i otici cu» .
«Petre i lvane, cujte me.»
Ova dvojica koji su bili malo naprijed, prilaze k lsusu koji ih je
pozvao.
«ldite ispred i udite u grad kroz Dubrisna vrata. Cim udete
sresti cete eovjeka koji se vraca iz En Rogela s krcagom one
dobre vode. ldite za njim sve dok ne ude u kucu. Reci cete
onome koji bude u njoj: "Ucitelj kaze: 'Gdje je soba gdje bih ja
mogao jesti Pashu sa svojim ucenicima?"' On ce vam pokazati
veliku pripremljenu blagovaonicu . Pripravite u njoj sve . Podite
brzo, a zatim cete nas stici u Hramu .»
Dvojica podose sto su brfo mogli. lsus medutim ide
polagano. Jutro je jos svjefo , a na putevima sto vode u grad tu i
tamo SU tek prvi hodocasnici. Prelaze Cedron preko mostica sto
je pred Getsemanijem . Ulaze u grad . Legionari vise ne cuvaju
vrata, mozda po Pilatovoj protunaredbi, jer se je uvjerio da
nema opasnosti, jer su prestali s raspravama oko lsusa . Doista ,
najveci mir vlada na svakom mjestu.
Oh, ne mofo se reci da se Judejci nisu znali suzdrfati. Nitko
nije dosadivao Ucitelju niti njegovim ucenicima. Vrlo su ga
1
· Ove tri tock ice mozda odaj u intimnu mi sao spi sate ljice ovog djela, Marije Va ltorta,
koja je obi ca vala sebe raspoznavati u ponizn im i del ikatn im cvjeti ci ma. kao ~to su durdice i
ljubicice.
4
Vidi : bilj . 6, na sir. 184, Sv. Ill/ I.
17. Cetvrtak prije Pash e: Dan 177
uljudno, ako ne i ljubazno, pozdravljali svi pa i oni najzadrtiji iz

Sinedrija 5 . Jedno neusporedivo strpljenje pratilo je jucerasnje
ispitivanje.
Evo, upravo sada, buduci da je Kajifina ladanjska kuca bas
blizu onih vrata, upravo sada, dolazeci iz te kuce, prolazi zbijena
grupa farizeja i pismoznanaca, medu kojima i sin Ane i Helkija s
Dorasom i Sadokom, i sagiblju obilno ogrnuta leda, te valovitim
razmahivanjem haljina i resa te sirokim pokrivacima glave
iskazuju svoje postovanje . lsus pozdravlja i prolazi, upravo
kraljevski u svojoj crvenoj vunenoj haljini i jos tamnijem ogrtacu,
sa Sintikinim pokrivacem glave u ruci. Sunce od njegove
crveno-bakrene kose pravi vijenac od zlata i blistav veo sve do
ramena. Nakon njegova prolaza leda se (farizeja) ispravljaju i
pokazuju se lica bijesnih hijena .
Juda iz Keriota, koji je uvijek gledao unaokolo svojim
izdajnickim licem, pod izlikom da prikopcava sandalu, zastade
na rubu puta, vidim ga dobro, daje znak nekima (iz grupe) da ga
pricekaju . Pusta da grupa od lsusa i ucenika ide naprijed, uvijek
zauzet oko kopce svoje sandale, da bi imao opravdanje, a
zatim, ubrzano, prolazi pored onih i sapuce: «Na Lijepim
(vratima)! Oko seste 6 . Jedan od vas», i poleti kao strijela
sustifoci drugove. Srcan, besramno srcan! ...
Ulaze u hram. Jos je tu male Hebreja, ali mnogo
neznabo:Zaca . lsus ide da se pokloni Gospodinu. Zatim se vraca
natrag i nareduje Simunu i Bartolomeju da kupe janje a novae
nek uzmu od Jude iz Keriota.
«Pa mogao sam to i ja uciniti!», ka:Ze ovaj.
«lmati ces drugog posla . To znas. Ovdje je ona udovica ...
Odnesi joj prilog Marije Lazarove i reci joj da poslije blagdana
pode u Betaniju kod Lazara. Znas Ii gdje je? Jesi Ii dobro
razumio?»
«Znam, znam! Zaharija, koji je dobro poznaje, pokazao mi je
mjesto.» I dodaje: «Vrlo sam zadovoljan sto cu ici. Vise nego da
sam posao po jaganjca . Kada da idem?»
5
Vidi: bilj. 48, pogl. 222, VII Sv.
6
Vidi: bilj. 4, pogl. 201, Sv. VII.
178 Muka
«Kasnije . Necu se ovdje dugo zadl'Zavati. Odmarat cu se
danas, jer :Zelim biti jak za veceras i za moju nocnu molitvu.»
«U redu .»
Evo, ja se pitam : lsus koji je proslih dana tako sutio o svojim namjerama,
da ne bi Judi dao pojedinosti , zasto sada kaZe , f:10navlja ono sto ce nocas
7
raditi? Zar je Muka zapocela sljepoeom predvidanja ?
8
Iii je to predvidanje toliko povecano da On cita u Nebeskim knjigama da je
to ona "noc" o kojoj zbog toga treba dati do znanja onome koji ceka da je
dozna, da bi Ga predao neprijateljima, iii je to uvijek znao da u toj noci treba
da zapocne njegovo zrtvovanje? Ja ne znam sebi odgovoriti. lsus mi ne daje
9
odgovora . I ja ostajem pri svojim "zasto", za vrijeme dok pratim lsusa koji
ozdravlja posljednje bolesnike . Posljednje ... Sutra , do nekoliko sati nece moci
vise .. . Zemlja ce biti lisena mocnog Ozdravljatelja tjelesa ... Ali ce zato Zrtva ,
sa svog mucila zapoceti niz, neprekinut vec dvadeset stoljeca , svoj ih duhovnih
ozdravljanja .
Danas ja vise promatram nego sto opisujem . Moj Gospodin daje mi da
bacim duhovni pogled od onog sto vidim da se dogada za posljednjeg
slobodnog Kristovog dana , do onoga sto je u vjekovima ... Danas ja
promatram vise osjecaje , misli Uciteljeve nego dogadaje oko Njega . Vee sam
u tjeskobnom shvacanju njegove getsemanske muke ...
Svjetina se , kao i obicno, tiska oko lsusa . Sad ih je vec

mnogo, veCim dijelom su Hebreji. Zaboravljaju da se fore na
mjesto ~dje se zrtvuju jaganjci da bi se priblizili lsusu, jaganjcu
Bozjem 0 koji uskoro ima biti zrtvovan. I jos tra:Ze , jos hoce
tumacenja. Mnogi Hebreji dosli su iz Dijaspore 11 i saznavsi, po
pricanju o Kristu, o galilejskom Proroku, o ucitelju iz Nazareta,
znati:Zeljni su da ga cuju kako govori, u nastojanju da se rijese
svake moguce sumnje. I ovi se probijaju moleci one iz
Palestine: «Vi Ga uvijek imate. Vi znate tko je. Vi imate njegovu
rijec kadgod za:Zelite. Mi smo dosli iz daleka i otputovat cemo
odmah nakon sto izvrsimo propis. Pustite nas da idemo k
Njemu!»
Mnostvo se s mukom otvara da bi prepustilo mjesto ovima . A
ovi se pribli:Ze k lsusu i znatizeljno Ga promatraju . Govore
7
Vidi: bilj . 5. pog l. 4.
' Vidi: bilj . 8, na str. 121. Sv. IVI I.
'' Vidi : biljesku u Dodatku Sv. VII.
10
Vidi: bi lj. 11 , pog l. I.
11
Vidi: bi lj . 4, pogl. 183, Sv. VII .
17. Cetvrtak prije Pashe: Dan 179
medusobno grupa za grupom. lsus ih promatra i pored toga sto

u isto vrijeme slusa grupu osoba koja je dosla iz Pereje.
Otpustivsi zatim ove, koji su mu darovali novae za njegove
siromahe , kao sto to mnogi cine , a On ga predaje Judi kao
uvijek, sprema se da govori.
«Jedni po vjeri, ali razliciti po porijeklu , mnogi se od prisutnih
pitaju : "Tko je taj sto ga zovu Nazarenac?", i njihova nada i
njihova sumnja se uzajamno sukobljavaju .
Slusajte. Receno je o Meni: 12 "lsklijat c':e mladica iz panja
Jisajeva, izdanak c':e izbit iz njegova korijena i na Njemu c':e Duh
Gospodnji pocivat. On nec':e sudit po videnju, prosudivati po
cuvenju, vec': po pravdi c':e sudit ubogima i sud prav izricat
bijednima na zemlji. Jisajev izdanak, dignut kao stijeg narodima,
puci c':e i:eljno trai:iti i grob njegov bit c':e slavan . On, izdignuti
stijeg narodima, sabrat c':e lzraelu prognanike i skupit Judi
rasprsene sa sva cetiri kraja zemlje".
Receno je o Meni: 13 "Gle , Gospod Bog dolazi u moc':i,
misicom svojoj vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred
njega njegova nagrada. Kao pastir pase stado svoje" .
Receno je o Meni: 14 "Evo sluge mojega koga podupirem ,
mog izabranika, miljenika duse moje. Na Njega sam svoga duha
izlio, da donosi pravo narodima. On ne vice, on ne dii:e glasa,
niti se cuti moi:e po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti
gasi stijenj sto tinja . Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne
malakse dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci i:ude za
njegovom naukom".
Receno je o Meni: 15 "Ja , Gospod, u pravdi te pozvah, cvrsto
te za ruku uzeh: oblikovah te i postavih te za Savez narodu i
svjetlost pucima, da otvoris oci slijepima, da izvedes sui:nje iz
zatvora, iz tamnice one sto i:ive u tami".
Receno je o Meni:16 "Duh Gospodnji na meni je, jer me
Gospod pomaza, posla me da radosnu vijest donesem
ubogima , da iscijelim srca slomljena ; da zarobljenima navijestim
12
lz 11,1 -4, 10, 12.
1
" 1z 40, 10- ll.
14
lz 42, l-4.
15
lz 42,6-7.
16
lz 6 1, 12.
180 Muka
slobodu i oslobodenje su:Znjima; da navijestim godinu milosti

Gospodnje".
Receno je o Meni: 17 "On je Jaki, na pasu ce izvodit svoje
stado silom Gospodnjom, velicanstvom imena Gospoda Boga
svoga. K njemu ce se obracati, jer vec od sada bit ce proslavljen
sve do krajnjih granica svijeta".
Receno je o Meni :18 "Sam cu potraziti ovce svoje. Potrazit cu
izgubljenu, dovesti natrag zalutalu , povit cu ranjenu i okrijepiti
nemocnu , bdjeti nad pretilom i jakom, past cu ih pravedno".
Receno je:19 "On je Knez mira i bit ce mir".
Receno je :20 "Evo, dolazi tvoj Kralj, Pravednik, Spasitelj. On
je siromasan , jase na magarcu. On ce navijestiti mir narodima .
Via st ce mu se prosiriti od mora do mora sve do rubova zemlje" .
Receno je:21 "Sedamdeset je sedmica odredeno tvom narodu
i tvom svetom gradu, da se dokrajci opacina, da se stavi pecat
grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjecna
pravednost, da se stavi pecat videnja i prorocima, da se
poma:Ze Sveti nad svetima . Pa do Kneza Pomazanika sedam
vise sezdeset i dvije sedmice . A poslije sezdeset i dvije sedmice
bit ce ubijen. Poslije jedne sedmice On ce sklopiti Savez, a u
polovici sedmice prestat ce zrtva i prinos i u Hramu bit ce
grozota pustosi 22 i trajat ce sve do kraja vjekova" .
Zar ce, dakle, nedostajati zrtve u tim danima? Zar Oltar nece
imati zrtava? lmat ce veliku Zrtvu . Evo, prorok je vidi 23 : "Tko je
taj sto dolazi u haljinama crvenim? Tko je taj sto velicanstveno
odjenut pun snage koraca?"
Ali zasto je grimizno-crvena haljina onoga koji je siromasan?
Evo: to ka:Ze prorok:24 "Leda podmetnuh onima sto me udarahu,
a obraze onima sto mi bradu cupahu, i lice svoje ne zaklonih od
uvreda i od pljuvanja . Nesta mi ljepote i sjaja, i ljudi me vise nisu
17
Mih 5,4.
18
Ez 34, 11 , 16.
19
lz 9,6; Mih 5,5.
20
Zah 9,9-1 0.
21
Vidi : Dn 9,24-27.
22
Vidi : Dn 9,27.
n lz 63, 1.
24
Vidi: lz 50.6; 53 .2-1 2.
17. Cetvrtak prije Pas he: Dan 181
ljubili. Prezrese me ljudi, smatrali me za posljednjega! Covjek

boli, bit ce zastrto moje lice i pogrdeno i gledat ce na Mene kao
na gubavca, dok cu ja za sve biti izranjen i usmrcen. Evo Zrtve .
Nemoj se bojati, lzraele! Ne boj se! Ne manjka pashalni
Jaganjac! Ne boj se, Zemljo! Ne boj se! Evo Spasitelja. Kao
ovca bit ce odveden na klanje, jer je to htio, i nije otvorio usta
svojih da prokune one sto ga ubijaju. Nakon osude bit ce
uzdignut i zavrsit ce u patnjama , iscasenih udova, otkrivenih
kostiju, nogu i ruku probijenih. I nakon muke kojom ce opravdati
mnoge, posjedovat ce mnostva, jer nakon sto je predao svoj
zivot na smrt za spasenje svijeta, uskrsnut ce i upravljat ce
Zemljom, hranit ce narode vodama sto ih je vidio Ezekijel 25 , koje
izlaze iz istinitog Hrama, koji iako je srusen, ustaje vlastitom
snagom, vinom kojim se crveno obojila sjajna odjeca Jaganjca
bez ljage 26 i Kruhom sto sides Neba 27 .
Koji ste zedni dodite na vodu! 28 Gladni , nahranite se!
lscrpljeni, pijte moje vino, i vi bolesni! Dodite vi koji nemate
novca , vi koji nemate zdravlja, dodite! I vi koji ste u Tminama! I
vi koji ste mrtvi, dodite! Ja sam Bogatstvo i Zdravlje. Ja sam
Svjetlo i Zivot. Dodite, vi koji trazite Put! Dodite, vi koji trazite
lstinu! Ja sam Put i lstina! Ne bojte se da necete moci blagovati
Jaganjca zato sto manjkaju uistinu svete zrtve ovom
obescascenom Hramu. Svi cete imati za jelo Jaganjca Bozjega,
koji je dosao da oduzme grijehe svijeta, kao sto rece o Meni
posljednji od proroka mora naroda 29 .
Onaga naroda kojega Ja pitam :30 Narode moj, sto sam ti
ucinio? U cemu sam te ofalostio? Sto sam ti mogao vise dati
nego sto ti dadoh? Poucavao sam tvoje pameti, ozdravljao tvoje
bolesnike, dobro cinio tvojim siromasima, sitio tvoja mnostva,
" Vidi : Ez 47. 1-12 (Otk 22. 1-2).

2
" Kao preth. bilj. 23.
27
Vidi: Ps 78,23 -25; Iv 6,22-63: i bilj . 11 na str. 165. Sv. 11112.
2
' Vidi: lz 55, l-3 .
29
To jest: Ivan Krstitelj . Vidi : Mt 11,2-15; Lk 1,2-25; 57-80; 7.18-30: Iv 1,6-8, 19-34.
0
-' Razni elementi ovog prvog retka daju mi sliti na Rimsku Liturgiju Sv. Petra, posebno
na tzv. "lmproperia", tj . Jadikovke lsusove svome narodu , koje su i po porijeklu i po ukusu
istocnjacke: sastavljene, kako se d!"Zi u VI st., tc su iz Jeruzalemske Crkve pre§le na Zapad,
svrktkom IX st. Vidi : E. CA TT ANEO, in Enciclopedia Callolica, vo l. 6 Citta def Vaticano,
1951 ., col 173 I.
182 Muka
ljubio te u tvojoj djeci, oprastao ti , molio se za tebe . Ljubio sam

te sve do Zrtve. A ti, sto si pripremio svome Gospodinu? Jedan
sat, posljednji dat ti je, o moj narode, moj grade kraljevski i sveti.
Obrati se u ovom casu Gospodinu Bogu svome 31 !»
«Rekao je istinite rijeci!»
«Tako je receno! A On doista cini ono sto je receno!»
«Kao pastir brinuo se za sve!»
«Kako bijasmo rasprsene ovce, bolesne, u magli, dosao je
da nas izvede na pravi put, da nam ozdravi dusu i tijelo, da nas
prosvijetli. »
«Doista, svi narodi idu k Njemu. Gledajte tamo one
neznabosce kako su zadivljeni!»
«Propovijedao je mir.»
«I ljubav je dao.»
«Ne shvacam ono sto je rekao o zrtvi. Govori kao da bi
morao biti ubijen.»
«Tako je, ako je Covjek sto SU ga vidjeli proroci3 2 , Spasitelj .»
«I govori kao da bi ga cio narod trebao zlostavljati. To se
nece nikada dogoditi. Narod , mi, ljubimo ga.»
«Nas je prijatelj . Mi 6emo ga braniti.»
«Galilejac je 33 , i mi iz Galileje dat 6emo zivot za Njega.»
«Davidov je rod 34 , i dici 6emo ruke jedino da ga branimo, mi
iz Judeje. »
«I mi koje je ljubio kao i vas, mi iz Auranitide, iz Pereje, iz
Dekapolija, zar Ga mi mozemo zaboraviti? Svi, svi 6emo ga
braniti.»
Ovo su glasovi medu mnostvom sada ve6 vrlo brojnim .
Nepostojanost ljudskih namjera! Prema polofaju sunca mislim
da je oko 9 sati prije podne po nasem vremenu . Dvadeset i cetiri
3
' Vidi: Hos 14,2.
32
Vidi: bilj . 3, na sir. 226, Sv. 1111.
3
-' lsus, doista, djelom Duha Svetoga Bofanske Ljubavi, bi zacet od Djevice Marije u
Nazaretu, gradu Galilejskom; i u tom istom gradu se nastanio s Majkom i Josipom.
povrativsi se iz Egipta. Vidi : Mt 2,19-23 ; 2 1, 1-1 1; 26,69-75; Mk 1,9- 11 ; Lk 1.26-38; 2.1-7,
39,40; 23,2-7: Iv 7,40-52.
·" lsus je, doista. po lj udskoj naravi , pripadao korijenu Davidovu : bio je stoga. i po
ljudskoj li niji , kraljevskog roda. Vidi: Mt I; 9,27-31; 12,22-24 ; 15 ,2 1-28 ; 20.29-34; 21, 1- 17 ;
22.4 1-46; Mk 10,46-52; 11 , 1-11 ; 12,35-37; Lk 1,26-38 ; 67-79; 2. 1-14; 3,23-38; 18.35 -43 :
20.4 1-44; Iv 7,40-44; Dj 2.22-36; 13.1 6-43; Rim 1, 1-7 : 2 Tim 2,1- 13; Otk 5,1-5: 22.16.
sata kasnije ova ce mnostvo vec vise sati biti oko Mucenika da
bi ga mucilo mrfojom i udarcima, i urlat ce trazeci Njegovu smrt.
Malo, vrlo malo njih, suvise malo njih medu tisucama osoba sto
se sakupljaju sa svih strana Palestine i od drugdje, a koji su
primili svjetlo, zdravlje, mudrost, oprostenje od Krista, bit ce ti
koji ne samo da nece nastojati da ga istrgnu iz ruke neprijatelja ,
jer njihova malenkost u odnosu na mnostvo udaraca to brani,
nego nece znati ni da ga tjese dajuci mu dokaz ljubavi time sto
bi ga pratili barem prijateljskim pogledom .
Pohvale, odobravanja, primjedbe odusevljenja sire se
prostranim dvoristem poput valova s morske pucine koji odlaze
daleko da bi nestali na falu. Pismoznanci, Judejci, farizeji
pokusavaju neutralizirati odusevljenje naroda, a i vrenje naroda
protiv neprijatelja Kristovih: «Trabunja . Njegov umor je toliki da
ga dovodi do buncanja. Vidi proganjanja tamo gdje su pocasti.
Tece mu govor, nema sta, poput rijeke njegova mudrost, ali sve
pomijesano frazama ludila. Nitka mu ne foli uciniti zla. Shvatili
smo. Shvatili smo tko je ... »
Ali ljudi su u neizvjesnosti pred tako suprotnim stavovima, a
neki se od njih i bune govoreCi: «On mi je ozdravio bezumnog
sina. Znam sto je ludost. Ludak tako ne govori!»
A drugi: «Pusti ih neka govore! To su zmije sto se boje da ce
im narodna batina isprebijati bubrege. Pjevaju slatki slavujev poj
da bi nas prevarili , ali aka dobro slusas, unutra je siktanje
zmije.»
I drugi jos: «Strafari Kristovog naroda, pozor! Kada
neprijatelj miluje, bodez mu je skriven u rukavu, i prufa ruku da
udari. Budite otvorenih ociju i spremna srca . Sakali ne mogu
postati pitomi jaganjci!»
«Dobro kazes: sova uspavljuje i opcinjuje naivne pticice
nepomicnoscu svog tijela i lazljivom veseloscu svog pozdrava .
Smije se i doziva svojim krikom, ali vec je pripravna da
prozdere.»
I tako dalje od grupe do grupe.
Ali tu su i neznabosci. Oni neznabosci koji su bili postojani i
sve brojniji u slusanju Ucitelja ovih blagdanskih dana . Uvijek na
rubovima iza mnostva, jer zidovsko-palestinska iskljucivost je
184 Muka
jaka i odbija ih :Zeleci prva mjesta oko Rabija, :Zele pribliziti se

lsusu i s njim razgovarati. Zbijena njihova grupa uporno gleda
Filipa, kojega je masa gurnula do ugla. Pridu k njemu govoreci :
«Gospodine, zelimo vidjeti lsusa, tvog Ucitelja, iz blizine . I bar
jednom s njim razgovarati.» Filip se podigne na vrh prstiju da
vidi nece Ii spaziti nekog od apostola sto je blize Gospodinu.
Vidi Andriju i vikne mu nakon sto ga je pozvao: «Ovdje su
neznabosci koji bi htjeli pozdraviti Ucitelja. Pitaj ga hoce Ii ih
primiti.»
Andrija, udaljen od lsusa koji metar, zgnjecen u mnostvu,
probija se bez obzira , slu:ZeC:i se uvelike laktovima i vicuC:i :
«Dajte mjesta! Dajte mjesta, kazem. Moram ici k Ucitelju .»
Sti:Ze do njega i prenosi mu :Zelju neznabo:Zaca.
«Povedi ih u onaj ugao. Tamo cu Ja doci k njima .»
I dok lsus nastoji da prode kroz mnostvo, Ivan, koji se vratio
s Petrom, isti Petar, Juda Tadej, Jakov Zebedejev i Toma, koji
ostavlja grupu svojih rodaka koju je pronasao u masi da bi
pomogao drugovima, bore se da mu otvore put.
Evo lsusa tamo gdje su neznabosci koji mu iskazuju pocast.
«Mir vama . Sto :Zelite od Mene?»
«Da Te vidimo. Da govorimo s Taborn. Tvoje rijeci su nas
uznemirile. Uvijek smo :Zeljeli razgovarati s Taborn da ti kazemo
da nas se tvoja rijec doima. Ali cekali smo to uciniti u pogodnom
trenutku . Danas ... Ti govoris o smrti .. . Bojimo se da Ti vise
necemo moci govoriti, ako ne iskoristimo ovaj cas . Ali , je Ii
moguce da bi Hebreji mogli ubiti svoga najboljega sina? Mi smo
neznabosci i Tvoja nam ruka nije ucinila dobrocinstva. Tvoja
rijec nam je bila nepoznata. Culi smo o tebi govoriti neodredeno.
Ali nikada te nismo vidjeli niti se Tebi priblizili. lpak, vidis to! Mi ti
iskazujemo postovanje . Sav svijet tis nama odaje pocast.»
«Da, cas je dosao u kome Sin covjecji 35 treba da bude
proslavljen i od ljudi i od duhova.»
Sada je svijet iznova oko lsusa. A1i s tom razlikom sto su sad
u prvom redu neznabosci, a odostrag ostali.
«Ali onda , ako je to cas tvoje proslave 36 , Ti neces umrijeti,
kako govoris, iii kako smo mi shvatili. Jer to ne znaci biti
.i; Vid i: bilj . 6, na str. 3 1, Sv. V / I.

proslavljen .. . umrijeti na takav nacin . Kako ces moci ujediniti

svijet pod svojim zezlom, ako umres prije nego sto si ucinio?
Ako se tvoja ruka ukoci u smrti kako ces moCi slaviti slavlje i
sabrati narode?»
«Umiruci dajem zivot. UmiruCi gradim. Umiruci stvaram novi
Narod 37 • U zrtvi je pobjeda. Zaista vam kafom ako psenicno
zrno sto pada na zemlju ne umre, ostaje neplodno. Ako,
medutim, umre, evo ... proizvodi mnogo ploda. Tko ljubi svoj
zivot izgubit ce ga. Tko mrzi svoj zivot na ovome svijetu, spasit
ce ga za zivot vjecni. Moja je pak dufoost umrijeti da bih ovaj
vjecni zivot dao svima onima koji ce me slijediti da bi sluzili
lstini. Tko hoce sluziti mi neka dode: nije ograniceno mjesto u
mom kraljevstvu za ovaj iii onaj narod. Svaki koji hoce sluziti mi
neka dode i neka me slijedi, i gdje sam Ja tamo ce bit i moj
sluga . I onoga koji meni sluzi, pocastit ce Otac, Jedini, Pravi
Bog, Gospodar Neba i Zemlje, Stvoritelj svega sto postoji,
Misao, Rijec, Ljubav, Zivot, Put, lstina ; Otac, Sin , Duh Sveti ,
Jedan u Trojstvu, Trojstven u Jednome, Jedini, Pravi Bog . Ali
sada je dusa moja uznemirena. I sto da kazem? Zar mozda:
"Oce, spasi me od ovog casa"? Ne. Jer Ja sam dosao zbog
ovoga : da dodem u ovaj cas. I stoga cu reci : "Oce, proslavi
svoje lme!"
lsus otvori ruke na kriz, grimizni kriz nasuprot bjeline
mramornih trijemova i podigne lice, prinoseci sebe, moleci,
uzdizuci se dusom k Ocu 36 .
I glas jaci od groma, nematerijalan - u smislu da nije slican
nijednom ljudskom glasu - ali i te kako cujan za sve usi, ispuni
vedro nebo prekrasnog travanjskog dana i treperi mocnije od
sklada divovskih orgulja , predivan u svom tonalitetu, i
proglasuje: «I proslavio sam ga i jos cu ga proslaviti».
Narod se prestrasio. Onaj glas, tako mocan , od kojega je
zadrhtalo tlo i ono sto se na njemu nalazi, onaj tajanstveni glas,
razlicit od svakog drugog, koji je dolazio iz nepoznatog izvora,
.ic. Vi di : bilj. 7, pogl. 155, Sv. YI.

37
Vidi : Mt 1, 18-23; 2, 1-6; Iv 11 ,45-54; Dj 15, 13-2 1; 2 Kor 6, 11-7,4; Tit 2, 11 - 15; Heb
8,6-13 ; 13,7- 16; I Pt 2,4- 10; Otk 5,6- 10; 7,9- 17; 2 1-22.
JS Yid i: bilj . 5, pogl. 90, Sv. 1112; bilj . 9, na str. 174, i bilj . 8, na str. 198, Sv. VI I.
186 Muka
onaj glas koji ispunja sve, od sjevera do juga, od istoka do

zapada, ufasnuo je Hebreje i zapanjio neznabosce. Prvi se
bacaju na tie, samo ako mogu, mrmoseci u drhtanju : «Sad
cemo umrijeti! Culi smo glas s Neba. Andeo mu je govorio!» , i
biju se u prsa u iscekivanju smrti. Drugi pak vicu : «Grom!
Tutnjava! Bjezimo! Zemlja je riknula! Zadrhtala je!» Ali bjefat je
nemoguce u toj guzvi koja raste od onih, koji jos odizvan
gradskih zidina, tree unutar njih i vicu : «Smilujte se nama!
Trcimo! Ovdje je sveto mjesto. Nece se rascijepiti brdo gdje se
uzdi:Ze altar Bozji!» I zato svatko ostaje gdje se nalazi, gdje ga
zaustavlja mnostvo i strava.
Na terase Hrama istrcavaju svecenici, i pismoznanci, farizeji
StO SU bili tu i tamo po njegovim odjelima, i leviti 39, i Casnici
hramskih stra:Za 40 . Uzbudeni, izbezumljeni. Ali od svih njih jedini
Gamalijel sa svojim sinom ne silazi medu narod. lsus ga gleda
kako prolazi, sav bijel u lanenoj haljini koja je tako bijela da sjaji
cak i na jakom suncu sto udara u nju .
lsus, gledajuci Gamalijela, ali kao da govori svima, podi:Ze
glas i rece: «Ne poradi Mene, nego poradi vas je dosao ovaj
glass Neba .»
Gamalijel se zaustavi, okrene se, svrdla pogledima svojih
dubokih i vrlo crnih oCiju - sto ih navika biti uciteljem , kojega se
casti kao poluboga cini nehotice tvrdima poput ociju
grabezljivca, svrdla safirni, prozirni , ljupki, u svom velicanstvu,
pogled lsusov ...
I lsus nastavi: «Sad je dosao sud ovome svijetu . Sad ce
Knez tmina biti izbacen van. A Ja kada budem podignut, privuci
cu sve k Sebi, jer tako ce spasavati Sin covjecji.»
«Mi smo naucili iz Knjiga Zakona da Krist zivi uvijeke. A Ti
ka:Zes da si Krist i ka:Zes da moras umrijeti. I jos kazes da si Sin
covjecji i da ces spasiti kada budes podignut. Tko si dakle? Sin
covjecji iii Krist41 ? I tko je Sin covjecji?» , ka:Ze mnostvo koje se
ohrabruje .
39
Yid i: bi lj . 2, na str. 71, Sv. 11 11 1.
40
Yidi : bi lj . 14, pog l. 7.
41
Vid i: bilj. 22. pog l. 21 . Sv. VIII.
«Ja sam jedna te ista osoba . Otvorite oci k svjetlu . Jos je

malo vremena Svjetlo medu vama. ldite prema lstini sve dok je
Svjetlo medu vama , da vas ne zaskoce tmine . Oni sto hodaju u
mraku ne znaju kamo idu i gdje 6e svrsiti. Dok imate Svjetlo
medu sobom 4 vjerujte u Svjetlo, da biste bili sinovi Svjetla .» I
zasuti.
Mnostvo je zbunjeno i razdijeljeno. Jedan dio njih odlazi
klimaju6i glavama . Jedan dio gleda na ponasanje glavnih
dostojanstvenika : farizeja, glavara sve6enickih,
pismoznanaca ... a narocito Gamalijela, i ravna se prema tom
drzanju. Drugi jos odobravaju glavom i klanjaju se lsusu s
jasnim znakovima kao da mu ho6e re6i: «Vjerujemo! Castimo
Te za ono sto jesi.» Ali se ne usuduju otvoreno se izjasniti
njemu u prilog . Boje se pazljivih ociju Kristovih neprijatelja,
mo6nih, koji ih nadgledaju s visine terasa sto su iznad divnih
trijemova koji opkoljuju dvorista Hrama 43 .
Pa i Gamalijel, nakon sto je ostao zamisljen nekoliko minuta,
i kao da pita mramorne place koje pokrivaju tlo da bi dobio
odgovor na svoja unutarnja pitanja, uputi se prema izlazu nakon
sto je stresao glavom i ramenima u znak neslaganja iii
potcjenjivanja ... i prolazi uspravan pored Krista, a da ga vise ne
gleda.
lsus ga, naprotiv, gleda sa faljenjem ... i podi:Ze iznova glas,
jako, poput broncane trube, da nadvisi svaku buku i da ga cuje
veliki pismoznanac, koji odlazi razocaran. lzgleda da govori
svima , ali, ocito je, govori same njemu . Kaze najvisim glasom:
«Tko vjeruje u Mene, ne vjeruje, uistinu, u Mene, nego u Onaga
koji Me je poslao i tko vidi Mene vidi onoga koji je Mene poslao.
Taj koji me posla doista je Bog lzraelov! Jer nema drugog Boga
osim Njega. Zbog toga ka:Zem: ako ne mo:Zete vjerovati u Mene,
kao u onoga koga nazivaju sinom Josipa Davidovog i sinom
Marije, iz roda Davidova, Djevice koju je vidio Prorok44 , rodenog
u Betlehemu, kao sto je receno u prorostvima, kome je
2
'Yidi: bilj . 12, pogl. 17, Sv. VIII.
43
Yidi : bilj . I. pogl. 204, Sv. VII.
"Yidi : lz 7, I 0-25 .
188 Muka
pretecom bio Krstitelj 45 , sto je takoder receno od vjekova,

vjerujte barem Glasu vasega Boga koji vam je govorio s Neba.
Vjerujte u Mene kao Sina ovoga Boga lzraelova. Jer aka ne
vjerujete onome, koji vam je progovorio s Neba, ne vrijedate
Mene, nego Boga vasega ciji sam Sin .
Nemojte foljeti ostati u tminama! Ja sam dosao kao Svjetlo
na svijet da onaj koji vjeruje u Mene ne ostane u tminama .
Nemojte stvarati grifoju koju ne biste vise mogli smiriti, kad se
Ja vratim onamo odakle sam dosao, a sto bi bila teska kazna
Bozja za vasu tvrdoglavost. Ja sam pripravan oprostiti dok sam
medu vama, dok sud nije izvrsen , i koliko stoji do Mene Ja folim
oprostiti. Ali drukcija je Misao Oca moga . Jer Ja sam Milosrde, a
46
On je Pravda .
Zaista vam kafom: aka netko slusa moje rijeci, a zatim ih ne
vrsi, Ja mu ne sudim. Nisam dosao na svijet da sudim, nego da
spasim svijet, ali aka Ja i ne sudim, zaista vam kazem da ima
tko ce suditi vasim djelima. Otac moj koji Me je poslao, sudi
onima koji odbacuju njegovu Rijec. Da, tko Mene prezire i ne
prepoznaje Rijec Bozju i ne prima rijeci RijeCi evo ima tko ce mu
suditi : sama rijec koju sam Ja navijestio, ona ce mu suditi u
posljednji dan.
Receno je: Boga se ne ismijava 47 . I Bog, kome su se rugali ,
bit ce strasan onima koji su ga smatrali ludakom i lazljivcem.
Zapamtite svi, jer rijeci koje ste culi da ih govorim, od Boga
su . Jer Ja nisam govorio od sebe , nego Otac koji me je poslao,
On sam mi je odredio sto moram reci i o cemu trebam govoriti. I
Ja slusam Njegovu zapovijed, jer znam da je Njegova zapovijed
pravedna. Svaka zapovijed Bozja je zivot vjecni. A Ja vas
Ucitelj, dajem vam primjer kako treba slusati zapovijedi Bozje.
Stoga budite sigurni da stvari koje sam vam rekao i koje
govorim, govorio sam i govorim ih onako, kako mi je rekao Otac
moj da ih kafom . A Otac moj je Bog Abrahamov, lzakov,
Jakovljev, Bog Mojsijev, patrijarha i proroka, Bog lzraelov, Bog
vas.»
"Vidi: preth. bilj . 29.

46
Vid i: bilj . I, pogl. 17 1, Sv. VII.
47
Vidi: Ga l 6,7- 10 (Job 13,9).
Rijeci svjetla , koje padaju u tmine, koje vec zamracuju srca!

Gamalijel, koji se bio iznova zaustavio, pognute glave,
ponovo odlazi ... Drugi ga slijede klimajuci glavom iii keseci se ...
I lsus odlazi .. . Ali prije rece Judi iz Keriota: «ldi kamo trebas
i6i», a ostalima: «Svaki je slobodan da ide. Kamo mora iii gdje
hoce. Sa Mnom neka ostanu ucenici pastiri.»
«Oh, uzmi i mene sa sobom, Gospodine!» rece Stjepan .
«Dodi ... »
Rastaju se. Ne znam kuda ide lsus. Ali znam kuda ce Juda iz
Keriota . Ide na Krasna iii Lijepa vrata (Porta Speciosa) ulazeci
raznim stepenicama, koje iz Predvorja neznabo:Zaca vode u
Predvorje za fone, i nakon sto ga je presao, uzlazeci pri
njegovom zavrsetku drugim stepenicama, zaviruje u Predvorje
Hebreja i srdito lupa nogom o tie ne nasavsi onoga koga trazi.
Vraca se natrag. Vidi jednog od stra:Zara Hrama . Zove ga.
Nareduje . mu svojom obicnom nadutoscu: «ldi po Eleazara
Aninog. Neka odmah dode kod Lijepih vrata. Ceka ga Juda
Simunov zbog va:Znih stvari.»
Nasloni se na jedan stup i ceka. Malo vremena. Eleazar, sin
Anin, Helkija, Simun, Doras, Kornelije, Sadok, Nahum i drugi
dotrce uz veliko leprsanje haljina.
Juda govori tihim, ali uzbudenim glasom: «Veceras! Nakon
vecere . U Getsemaniju. Dodite onamo i uhvatite ga . Dajte mi
novae.»
«Ne. Oat cemo ti ga veceras kada dodes po nas. Ne
pouzdajemo se u te . Hocemo da budes s nama. Nikad se ne
zna!» kesi se Helkija. Ostali jednoglasno pristaju.
Juda plane od srdzbe zbog sumnjicenja. Zaklinje se:
«Kunem se Jehovom da govorim istinu!»
Sadok mu odgovara : «Pa dobro. Ali bolje je da se ucini tako .
Kada bude cas ti dodi , uzmi odredene za hvatanje i podi s
njima , da se ne dogodi da ludi strazari zatvore slucajno Lazara i
budu uzrokom neprilika . Ti ces im, s jednim znakom , pokazati
covjeka .. . Moras razumjeti! Noc je ... svjetla ce tamo biti malo ...
stra:Zari ce biti umorni, pospani ... Ali ako ih vodis! ... Evo! Sto
kafote?» Podmukli Sadok okrene se drugarima i kafo : «Ja
190 Muka
predla:Zem za znak poljubae. Jedan poljubae! Najbolji znak da

se oznaci izdani prijatelj . Ah , ah!»
Svi se smiju . Zbor demon a koji se kesi.
Juda je bijesan. Ali ne uzmice. Vise ne uzmice. Trpi zbog
izrugivanja, a ne zbog onoga sto cini. Tako da kaze: «Ali
upamtite, hocu izbrojani novae u kesi prije nego sto odem
odavde sa strafarima.»
«lmat ces ga! lmat ces ga! I kesu cemo ti dati da bi mogao
sacuvati taj novae kao relikviju svoje ljubavi. Ah, ah, ah!
Zbogom, zmijo!»
Juda je pomodrio. Vee je pomodrio. Nikada vise nece izgubiti
one boje i onog izraza ocajnickog u:Zasa . Taj ce se izraz, kako
budu tekli sati, sve vise naglasavati dok ne bude nepodnosljiv
pogledu kada bude visio na drvetu .. . Pobje:Ze odatle .. .
lsus se sklonio u vrt jedne prijateljske kuce . Miran vrt pri
prvim sionskim kucama. Okru:Zuju ga visoki, stari zidovi. Tih je a
svjez, buduci je pokriven njihajucim krosnjama starih stabala.
Malo podalje zenski glas pjeva slatku uspavanku.
Mora da su prosli vec satovi, jer Lazarovi sluge, pri povratku
nakon sto su otisli ne znam kamo, ka:Zu: «Tvoji su uceniei vec u
kuci gdje se priprema za veceru, a Ivan, nakon sto je s nama
nosio voce djeei lvane Kuzine, otisao je po zene da bi ih otpratio
do Josipa Alfejevog koji je stigao istom danas, kada se njegova
majka vec nije ni nadala vidjeti ga, a zatim, odande u kucu gdje
je vecera, jer je vecer.»
«lei cemo i mi. Ura je za veceru ... » lsus ustaje stavljajuci na
se plast.
«UCitelju , tamo napolju ima ljudi. Ljudi od poreza . Htjeli bi
razgovarati s tobom, a da ih farizeji ne vide» kaze jedan sluga .
«Pusti ih unutra. Estera se nece protiviti. Zar ne, :Zeno?»
ka:Ze lsus obracajuci se prema zreloj :Zeni koja pritrcava da ga
pozdravi.
«Ne, Ucitelju. Moja kuca je tvoja , to znas. Suvise malo si je
koristio! »
«Toliko da je dovoljno reci mome sreu : bijase prijateljska
kuca.»
Nareduje sluzi: «Dovedi one sto cekaju .»
Udu tridesetak osoba dostojanstvenog izgleda . Odaju

pocast. Jedan govori u ime sviju: «Ucitelju , tvoje su nas rijeci
potresle . Culi smo u Tebi Bozji glas. Ali kazu nam: budale ste,
jer vjerujemo u Tebe. Sto onda da cinimo?»
«Ne vjeruje u Mene tko vjeruje u Mene, nego vjeruje Onome,
koji me je poslao i ciji ste presveti glas culi. Ne vidi Mene tko
gleda Mene, nego vidi Onoga koji me je poslao; jer Ja sam
jedno s Ocem mojim . Zbog toga vam kafom da trebate vjerovati
da ne biste uvrijedili Boga, koji je Meni i vama Otac, i ljubi vas
sve do zrtvovanja svoga Jedinorodenoga za vas . Ako postoji u
srcima sumnja da sam Ja Krist, nema sumnje da je Bog na
Nebu. I glas Boga, kojega sam Ja nazvao Ocem , danas u
Hramu, moleci ga da dade slavu svome lmenu, odgovorio je
Onome koji ga je nazvao Ocem , i nije mu rekao «lazljivce iii
hulitelju» kao sto mnogi kafo . Bog je potvrdio tko sam Ja.
Njegovo Svjetlo. Ja sam Svjetlo koje je doslo na svijet. Ja sam
kao Svjetlo dosao na svijet da onaj koji vjeruje u Mene ne bi
ostao u tminama. Ako netko slusa moje rijeci, a zatim ih ne
obdrfava, Ja ga ne sudim. Nisam dosao suditi svijetu, nego
spasiti svijet. Tko Mene prezire i ne prima mojih rijeci , ima tko
mu sudi. Rijec koju sam Ja navijestio, ona ce mu suditi u
posljednji dan. Jer je bila mudra, savrsena, mila, jednostavna ,
kao sto je Bog. Jer ta Rijec je Bog. Nisam Ja, lsus iz Nazareta,
nazvan sinom Josipa, tesara iz laze Davidove i sinom Marije,
hebrejske djevice iz loze Davidove zarucene s Josipom, koji je
govorio. Ne. Ja nisam od sebe govorio. Nego je Otac moj, Onaj
koji je na Nebesima, a ime mu je Jahve, Onaj koji je danas
govorio, Onaj koji me je poslao. I Ja znam da je u njegovoj
zapovijedi zivot vjecni. Stvari, dakle, koje govorim, govorim ih
kao sto mi ih je rekao Otac i u njima je Zivot. Zbog toga vam
kazem : slusajte ih . Stavite ih u praksu i imat cete Zivot. Jer moja
je rijec Zivot. I tko je prima , prima, zajedno sa Mnom, Oca
Nebeskoga koji me je poslao da vam dadem Zivot. ldite. Neka
Mir dode k vama i s vama nek ostane.»
Blagoslovi ih i otpusti. Blagoslivlje i ucenike. Zadrfava samo
lzaka i Stjepana. Ostale ljubi i otpusta. I kada su otisli, On izlazi
posljednji zajedno s dvojicom i ide s njima, najosamljenijim i vec
192 Muka
mracnim ulicicama u kucu dvorane posljednje vecere
(Cenakula). I stigavsi tamo, zagrli i blagoslovi narocitom
ljubavlju lzaka i Stjepana, cjeliva ih, blagoslivlje ih iznova, gleda
za njima kako odlaze, a zatim kuca i ulazi. .. 48
Kafo lsus:
«Stavit ces ovdje videnje oprostaja s mojom Majkom, o Cenakulu , o

Veceri. A sad ucinimo nas dvoje, Ja i ti , istinsku pashalnu proslavu . Dodi ... »
•• Medu posljednjim stranicama ove epizode nalaze se u A . .. papiric - A I 1374a -

I 1374b - na kojemu spisateljica ovako biljezi: «Pri pogrebu lsusovom ovako postupiti: I.
Grob Josipa iz Arimateje 19. 2. 44 I PP - 1730 sve do recenice: «Zatim se povuku u kut da
priprave mirodije i zavoje na neke vrsti stolicu pri svjetlu dviju bakalja». II. Ufasna tjeskoba
Marijina kod groba 4. I 0. 44 I PP - 1731 - 1732 - 1733 - 1734 - 1735 i malo redova sa
stranice 1736 sve do «Zbogom ! ... Zbogom' Gospodine, smiluj mi se!» 111. Kako je bio
balzamiran Spasitelj 19. 2. 44. i PP I 730a. IV . Povratak u Cenaku l 28. 3. 45. Pa ipak. u
poglavljima koji ce donositi ove epizode. bit ce po~tovan red iz rukopisa.
193
18. OPIS CENAKULA I OPROSTAJ S MAJKOM PRIJE

ZADNJE VECERE
Vidim cenakul gdje se treba blagovati Pasha.

Vidim ga sasvim jasno. Mogla bih nabrojati sve nabore na
zidu i pukotine na podu. To je dvorana ne savrseno cetvrtasta,
ali i ne bas pravokutna. Bit ce najvise metar iii nesto vise razlike
izmedu dulje i krace strane . Strop je nizak. Mazda se takvim cini
radi svoje velicine kojoj ne odgovara visina. Strop je malo
zaobljen, tj. dvije krace strane ne zavrsavaju s pravim kutom sa
stropom, nego s otupljenim kutom ovako :
Na tim dvjema kracim stranama nalaze se dva siroka 1

prozora, siroka i niska, jedan naspram drugome. Ne vidim kamo
gledaju, da Ii u dvoriste iii na put, jer sada su im kapci (iii
zavjese) zatvoreni. Ne znam da Ii je taj izraz tocan. To su kapci
od dasaka dobro zatvoreni zeljeznom prijevornicom, sto prelazi
uzduz njih . Pod je od velikih sirokih kvadratnih opeka od pecene
gline, sto ih je vrijeme izblijedilo. Sa sredine stropa visi svjetiljka
na ulje s vise zifaka. Jedan od dva dulja zida je bez otvora . U
drugom, medutim, u jednom uglu, nalaze se vratasca, kojima se
prilazi malim stubama od sest stepenica, bez oslonca za ruke , a
koje se zavrsavaju na plohi od jednog cetvornog metra. Na njoj
je uza zid jos jedna stepenica na kojoj se otvaraju vrata u razini
stepenice. Ne znam da Ii sam dobro protumacila . Naprezem se
da nacinim graficki prikaz:
Zidovi su jednostavno obijeljeni bez ukrasa iii crta . U sredini
je sobe veliki pravokutni stol, vrlo dugacak u odnosu na sirinu ,
postavljen usporedno s duljim zidom , od najobicnijeg drveta. Uz
u:Ze 2 zidove ispod prozora s jedne strane nalazi se neka vrsta
18. Pisano 17. velja~e 1944. A, 1854-1863.

1
~iroka: 02, velika.
2
D2, dodaje: naslonjeni su.
194 Muka
skrinje na kojoj su umivaonici i amfore , a pod drugim prozorom

nizak i dugi kredenc na kojemu za sada nema nicega.
I to je opis sobe gdje ce se blagovati Pasha.
Citavog dana je vidim toliko razgovjetno da sam mogla izbrojati stepenice i

primijetiti sve pojedinosti . A sada kad vec nadolazi nae moj me lsus vodi u
ostali dio promatranja .
Vidim da se iz dvorane po stubama od sest stepenica dolazi

u mracan hodnik koji se, u odnosu na mene, na lijevo, otvara
prema ulici sa sirokim vratima, niskim i vrlo glomaznim,
pojacanim foljeznim ukrasima i zeljeznim prugama, nasuprot
vratascima, sto iz cenakula vode u hodnik, tu su i jedna druga
vrata sto vode u drugu sobu, manje prostranu. Rekla bih da je
cenakul iskopan iz naravnog tla u odnosu na ostali dio kuce i
put, kao da je polu ukopan u zemlji, pola podruma ocisceno i
prilagodeno, ali uvijek ukopan debar metar u zemlji, mozda
zbog toga da bude visi i srazmjeran svojoj prostranosti.
U sobi koju sada gledam nalazi se Marija s ostalim zenama .
Prepoznajem Magdalenu i Mariju, majku Jakova, Jude i Simuna.
lzgleda da su upravo stigle i da ih je doveo Ivan, jer skidaju
plasteve i savijene stavljaju na klupice koje su tu i tamo po sobi,
dok pozdravljaju apostola koji odlazi , i jednu zenu i covjeka koji
su dotrcali kad su one dosle, a imam dojam da su to gospodari
kuce i ucenici iii simpatizeri Nazarenca, jer su puni paznje i
smjernog povjerenja prema Mariji.
Ova je u tamno-plavoj haljini. Vrlo tamni plavi indigo. Na glavi
joj bijeli veo, koji se pokazuje kada skida ogrtac sto joj pokriva i
glavu. U lieu je jako iscrpljena. Kao da se postarjela. Vrlo
18. Opis Cenakula i oprostaj s Majkom ... 195
:Zalosna i kad se smijesi. Vrlo je blijeda . I kretnje su joj umorne i

nesigurne kao u osoba koje su obuzete nekom svojom mislju.
Kroz poluzatvorena vrata vidim vlasnika 3 kako dolazi u
hodnik i u cenakul da ih potpuno rasvijetli paleci preostale zizke
na svijecnjaku. Zatim ide na vrata prema ulici i otvara ih, i ulazi
lsus s apostolima . Vidim da je vecer, jer sjene noci vet silaze u
usku ulicu koja je medu visokim kucama. lsus je sa svim
apostolima .
Pozdravlja vlasnika svojim uobicajenim pozdravom: «Mir ovoj
kuci», a zatim, dok apostoli silaze u cenakul , On ulazi u sobu
gdje je Marija.
Pobofoe :Zene pozdravljaju s dubokim postovanjem i odlaze
zatvarajuci vrata i ostavljaju slobodnima Majku i Sina.
lsus zagrli Majku i poljubi je u celo. Marija poljubi najprije
ruku Sinu, a zatim desni obraz. lsus zamoli Majku da sjedne i
sam sjedne do nje na drugu klupicu . Drzeci je za ruku ucini da
sjedne i nastavlja je dr:Zati i kada ona vec sjedi.
I lsus je sabran , zamisljen , tuzan, iako se napreze da se
smijesi. Marija mu zabrinuto ispituje izraz lica . Jadna mama koja
po milosti i ljubavi shvaca koji je to cas! Grcevi bola prolaze
licem Marijinim i njene se oci sire na jedno unutarnje
promatranje ljute boli. Ali ne pravi scena . Dostojanstvena je kao
i Sin. On joj govori. Pozdravlja je i preporucuje se u njezine
molitve.
«Mama, dosao sam da uzmem snage i utjehe od tebe 4 . Ja
sam kao malo dijete, Mama, kojemu je potrebno majcino srce
za njegovu bol i majCino krilo za njegovu snagu. U ovome casu
Ja sam ponovo tvoj nekadasnji mali lsus. Nisam UCitelj, Mama .
Ja sam jedino tvoj Sin kao u Nazaretu kad sam bio majusan,
kao u Nazaretu prije nego sto sam napustio privatni zivot. Imam
same tebe . Ljudi u ovom trenutku nisu prijatelji, niti odani tvom
lsusu. Nisu cak ni odvafoi u dobru. Samo zli znaju biti ustrajni i
jaki, kad cine zlo. Ali ti si mi vjerna i ti si moja jakost. Mama, u
ovom casu. Podrzi Me svojom ljubavlju i svojom molitvom.
Samo ti znas u ovom trenutku moliti medu onima koji me vise iii
1
D2, dodaje : iii c!uvar kuce.
4
Vidi : bi lj. 6. na str. 196, Sv. V/ 1.
196 Muka
manje ljube. Moliti i shvacati. Ostali svetkuju, obuzeti blag-
danskim iii zlocinackim mislima, dok Ja patim ad tolikih stvari.
Mnoge ce stvari umrijeti nakon ovog casa. A medu njima
njihovo eovjestvo, i znat ce biti dostojni Mene, svi osim onoga
koji se izgubio i kojega nikakva sila ne moZe povratiti, pa ni na
pokajanje 5 . Ali za sada su jos ljudi, spori za shvacanje, i ne
osjecaju da Ja umirem, vec likuju vjerujuci vise nego ikada da je
blizu moj trijumf. Opili su ih oni 'hosana' ad prije nekoliko dana.
Mama, dosao sam zbog ovog casa 6 i nadnaravno gledam ga s
radoscu kako dolazi. Ali moje Ja ga se boji, jer ova casa ima
ime: izdaja, odreknuce, okrutnost, bogohulstvo, napustanje.
Podrzi me, Mama. Kao sto si svojom molitvom privukla na sebe
Duha Bozjega, dajuci po Njemu svijetu Ocekivanog od naroda 7 ,
privuci sada na Sina svoga snagu koja te mi pomoci da izvrsim
djelo zbog kojega sam dosao. Mama, zbogom. Blagoslovi Me,
Mama; i umjesto Oca. I oprosti svima. Oprostimo zajedno, vec
ad sada oprostimo onima koji nas muce.»
lsus se, dok je govorio, skliznuo k nogama Majcinim, te je
klececi gleda, obujmivsi je rukama oko struka .
Marija place bez jecaja, s licem malo uzdignutim zbog
unutarnje molitve Bagu. Suze se kotrljaju niz blijede obraze i
padaju u njeno krilo i na lsusovu glavu koju lsus pri kraju
naslanja na njeno srce. Zatim Marija stavlja svoju ruku na glavu
lsusovu kao za blagoslov, a zatim se saginje, cjeliva Ga medu
kosom, miluje je, miluje mu ramena, ruke, uzima mu glavu medu
ruke i okrece je prema Sebi, pritisne je sebi na srce. Jos ga
cjeliva sa suzama, u celo, u obraze, u bolne oci, i njise, njise
onu jadnu umornu glavu, kao da bi bio dijete, kao sto sam je
vidjela da njise u Spilji bofansko Novorodence. Ali sada ne
pjeva. Samo kaze: «Sine! Sine! lsuse!» Ali s takvim glasom da
mi srce para.
A onda lsus ustaje. Sreduje si plast, ostaje na nogama pred
Majkom koja jos place i sa svoje strane je blagoslivlje. Zatim se
zaputi prema vratima. Prije nego izade rece joj: «Mama, doci cu
5
Vidi: bilj . 6, pogl. 192, Sv. VII i ostale bilje~ke na koje se tamo poziva.
6
Vidi: bilj. 7, pogl. 155, Sv. Vl/2.
7
Vidi Post. 49,8-12; Jer 14,7-9; 17,12-13.
18. Opis Cenakula i oprostaj s Majkom ... 197
jos prije nego sto cu dovrsiti svoju Pashu. Moli ocekujuci Me.» I
izlazi 8 .
8
«Videnje» se nastavlja - A, 1864-1874 - s opisom zadnje Ve<!ere, kome je postavljen
kao komentar, «diktat» koji cemo susresti kod 20. poglavlja. Dogadaj sa vi~e pojedinosti o
«pashalnoj Ve~eri » donesen u slijedecem poglavlju, napisan je godinu dana kasnije. Vidi
bilj . 33, pogl. 6.
198
1
19. PASHALNA VE CERA
Pashalna vecera
Zapocinje trpljenje Svetoga Cetvrtka.

Apostoli, a ima ih deset, daju se na veliki posao da pripreme
Cenakul. Juda , popevsi se na stol, motri ima Ii ulja u svim
okruglicama velikog lustera, sto nalici na vjencic dvostruke 2
fuksije, jer mu je jedan drfak okruzen s pet svjetala u
ampulicama slicnim laticama, zatim drugi krug, nizi, to je citav
vjencic od plamicaka , zatim ima, konacno, tri tanke visece
lampice sto vise na lancicima i nalik tuccima svijetloga cvijeta. I
ne smijte se mome crtefo .
4f
.,,· '• • .
~ ~
Zatim, jednim skokom side i poma2e Andriji da s umijecem

rasporedi posude na stol na kome je prostrt vrlo lijepi stolnjak.
Cujem Andriju kako govori: «Kako sjajno platno!»
A lskarijot: «Jedno od najljepsih Lazarovih . Marta ga je silom
htjela donijeti. »
«A ove case? I ove amfore, istom?» primjecuje Toma koji je
nalio vino u dragocjene amfore i nanovo ih motri ogledajuci se u
njihovim vitkim oblinama i miluje im izrezbarene rucke okom
vjestaka.
«Tko zna kolike je to vrijednosti, eh?» pita Juda iz Keriota .
«Obradeno je cekicem. Moj bi otac ludovao za njima. Srebro
i zlato u listicima, savija se s lakocom, kad ga zagrijemo. Ali kad
ga se tako obraduje ... U jedan cas mo2es unistiti sve . Dovoljan
19. Pisano 9. ofojka 1945 . A, 11467-11533 .

1
D2, vidi : Mt 26, 17-37; Mk 14,12-31 ; Lk 22,7-38; Iv 13-17.
2
Biljka s lijepim cvjetovima, dijelom skrletne, dijelom grimiznc boje.
19. Pashalna vecera 199
je jedan nespretan udarac. Tu se hoce i snage i lakoce zajedno.

Vidis Ii drske? lzradeni su u komadu. Nisu lemljene. Stvari za
bogatase .. . Pomisli samo da se sva strugotina i otesani djelici
gube ... Ne znam da Ii razumijes.»
«Nego sta da razumijem! Jednom rijecju to je kao kod
kiparskog rada.»
«Upravo tako .»
Svi se dive. Zatim se vracaju svome poslu . Jedni rasporeduju
sjedala, drugi pripremaju priborne ormare.
Ulaze zajedno Petar i Simun .
«Oh, konacno ste dosli. Kuda ste opet otisli? Nakon sto ste
stigli s Uciteljem is nama , iznova ste pobjegli.» kafo lskariot.
«Jos jedna obaveza prije casa» kratko odgovara Simun.
«Potisten si?»
«Mislim da na osnovu onoga sto se culo ovih dana i to iz
onih usana koje nikada nisu lagale imam za to i te kako
razloga .»
«Pa jos i sa onim smradom ad ... Dobro, suti, Petre» mrmlja
Petar kroz zube.
«Pa i ti! .. . lzgledas mi lud ad nekog vremena . Lice ti je kao
divljeg zeca koji iza sebe osjeca sakale» odgovori Juda lskariot.
«A ti imas njusku kune . Ni ti ne izgledas bas lijep zadnjih
dana. Gledas nekako ... Cak ti je i oko iskrivljeno ... Koga cekas,
iii koga se nadas vidjeti? Pravis se sigurnim, hoces se takvim
prikazati, ali slicis mi nekome koji se strasi ... » brzo ga poklopi
Petar.
«Oh! Sta se tice straha! ... Sigurno je da nisi ni ti heroJ'»
«Nitka to od nas nije, Judo. Ti nosis ime Makabejca , ali nisi
on . Maje ime znaci: "Bog daruje milost4 " , ali kunem ti se da
drhtim u sebi, poput onoga koji zna da donosi nemilost i da sam
narocito u nemilosti Bozjoj . Simun Jonin, prekrsten na "Petar-
stijena", sada je mekan kao vosak na vatri. Ne hvasta se vise sa
svojim htijenjem . A istina je da ga nisam nikako vidio
prestrasena, pa ni u najfoscim olujama . Matej, Bartolomej i Filip
izgledaju kao mjesecari. Maj brat i Andrija samo uzdisu . Ova
3
Vidi I Mak 3, 1-9; 22; 2 Mak 8, l- 15,39.
4
Hebrejsko ime "Ivan" znati u stvari "Bog je naklonjen" i stoga "Bog daje mi lost".
200 Muka
bratica koji pate zbog rodbinske veze i zbog ljubavi prema

Ucitelju, gledaj ih . Toma je izgubio svoju veselost. A Simun je,
izgleda, opet iscrpljeni gubavac od prije tri godine, toliko je
zahvacen bolju, rekao bih izgrizen, blijed , utucen 5 .» (odgovara
mu Ivan)
«Tako je. Na sve nas je utjecao svojom sjetom» primjecuje
lskariot.
«Moj bratic lsus, moj i vas Ucitelj i Gospodin , jest i nije
sjetan . Ako tom rijeci hoces reci da je falostan poradi mnoge
boli sto mu je sav lzrael zadaje, i sto mi vidimo, i zbog druge
skrivene boli sto je On sam vidi, kazem ti : imas pravo. Ali ako
upotrebljavas taj izraz da ga nazoves ludim, to ti zabranjujem»
kafo Jakov Alfejev.
«Pa zar nije ludost uporna ideja sjete? Ja sam studirao i
svjetovno i znam . On je odvise dao od Sebe. Sada je on umni
iscrpljenik.»
«A to znaci ludak. Zar ne? « pita drugi bratic Juda, prividno
mi ran .
«Upravo tako! Dobro je vidio tvoj otac, pravedan, svete
uspomene, kome si ti toliko nalik u pravicnosti i mudrosti! lsus,
falosna sudbina ugledne kuce, i vrlo stare, pogodene psihickom
senilnoscu , uvijek je bio skien toj bolesti. Jedva primjetnoj iz
pocetka, a zatim sve agresivnijom. Ti si vidio kako je napao
farizeje i pismoznance , saduceje i herodovce 6 . Ucinio si je zivot
nemogucim, slican C:ovjeku koji hoda putem po kojem su
razasute krhotine kvarca . I sam ih je sebi posuo. Mi .. . ga
ljubimo toliko da nam je ljubav postala velom. Ali oni koji ga nisu
idolopoklonicki ljubili: tvoj otac, tvoj brat Josip, a prije svih
Simun, vidjeli su ispravno ... Trebali smo otvoriti oci na njegove
rijeci. Medutim mi smo svi zavedeni njegovim blagim carom
bolesnog C:ovjeka. I sada .. . Mah!»
Juda Tadej, visok kao lskariot, koji stoji upravo nasuprot
njega i cini se da ga mirno slusa, naglo skoci i snafoim udarcem
baci Judu nauznak na sjedalo i uzdrfanim gnjevom u glasu
odzvizdi mu , sagnuvsi se nad lice podlaca koji ne reagira,
5
Dodaje 02: odgovara mu Ivan .
6
Vid i bi lj. 5, pogl. 229, Sv. VII .
I 9. Pasha Ina veeera 201
mozda bojeci se da Tadej zna za njegov zlocin: «Ovo ti je za

ludilo, gmizavce! I samo jer je On tamo, i jer je predvecerje
Pashe, necu te udaviti. Ali razmisli , razmisli dobro! Ako se
Njemu dogodi zlo, i ako ne bude vise Njega da zadr:Zi moju
snagu, nitko te nece spasiti. To ti je kao da vec imas konopac
na vratu, a bit ce to ove moje ruke, postene . i jake ruke
galilejskog zanatlije i potomka prackara koji je ubio Golijata 7 , koji
ce ti to uciniti. Dizi se, izmozdeni razvratnice! I ravnaj se.»
Juda se di:Ze, bez i najmanje reakcije , i sto me iznenaduje,
nitko ne reagira na novi gest Tadeja. Sto vise ... Jasno je da svi
odobravaju.
I tek sto se smirise ulazi lsus. Pojavi se na pragu vratasca
kroz koja njegova visoka osoba jedva prolazi, stavi nogu na ·
plohu stepenista s tako malo prostora i svojim blagim, tu:Znim
smijeskom, rece, rasirivsi ruke: «Mir neka bude s vama» .
Njegov je glas umoran, kao glas onoga koji malakse fizicki i
psihicki.
Silazi. Miluje po plavoj glavi Ivana koji mu je dotrcao. Smijesi
se , kao da ne zna, braticu Judi i kaze drugom braticu : «Tvoja
majka te moli da budes blag s Josipom. Raspitivao se kod :Zena
za Mene i tebe . Zao mi je sto se nisam pozdravio s njima .»
«Ucinit ces to sutra. »
«Sutra? ... Ali imat cu uvijek vremena da ga vidim ... Oh,
Petre! Bit cemo malo zajedno, konacno! Od jucer izgledas mi
kao varavo svjetlo. Vidim te, a zatim ne vidim te vise . Danas,
gotovo mogu reci da sam te izgubio. Pai tebe, Simune.»
«Nasa kosa, vise bijela nego crna, maze te uvjeriti da nismo
bili odsutni zbog gladi tijela» rece ozbiljno Simun.
«Sto se toga tice ... u svakoj se dobi mo:Ze imati tu glad ...
Stariji!? ... Hm ... gori od mladih ... » rece lskariot napadajuci.
Simun ga gleda i samo sto nije odvratio. Ali ga i lsus pogleda
i kaze: «Bali Ii te zub? Desno ti je lice oteceno i crveno .»
«Da, boli me. Ali i ne zasluzuje baviti se njime.»
Ostali ne govore nista i stvar tako zamre.
«Jeste Ii ucinili sve sto je trebalo uciniti? Ti, Mateju? I ti,
Andrija? I ti, Juda, jesi Ii mislio na prinos za Hram?»
7
Smjeranj e na Dav ida, iz ~ ij e loze je poticao Jud a Tadej ( I Sam 17).
202 Muka
Prva dvojica, kao i Juda, govore: «Sve je ucinjeno sto si

rekao da se ucini za danas. Budi miran.»
«Ja sam donio prve plodove od Lazara lvani Kuzinoj. Za
djecu. Rekose mi: "Bijahu bolje one jabuke". One su imale okus
gladi! A bijahu tvoje jabuke» kaze smijuci se i sanjajuci Ivan.
lsus se takoder smijesi sjecajuci se onog cuda ...
<<Vidio sam Nikodema i Josipa» kafo Toma.
<<Vidio si ih? Jesi Ii razgovarao s njima?» pita lskariot s
pretjeranom radoznaloscu .
«Da. Sto tu ima neobicno? Josip je debar klijent mog oca .»
«Nisi mi to prije rekao. Zato sam se zacudio! ... » Juda nastoji
popraviti utisak sto ga je izazvala njegova uznemirenost zbog
susreta Josipa i Nikodema s Tomom.
«Cudno mi je sto nisu dosli ovamo da te pocaste. Ni oni, ni
Kuza, ni Manahen ... Nijedan od njih ... »
Ali lskariot se smije lafoim smijehom prekidajuci Bartolomeja
i kafo: «Krokodil se zavlaci u rupu u pravi cas.»
«Sto hoces reci? Sto podvlacis?» pita Simun, nasrtljiv kao
nikada prije.
«Mir, mir! Pa sto vam je? Vazmena je vecer! Nikada nismo
imali ovako sve dostojno pripremljeno za blagovanje jaganjca.
Blagujmo, dakle, veceru u duhu mira. Vidim da sam vas mnogo
uznemirio s mojim poukama ovih posljednjih veceri. Ali, vidite?
Zavrsio sam. Sada vas vise necu uznemiravati. Nije receno sve
sto se na Mene odnosi. Samo bitno. Ostalo .. . shvatit cete
kasnije. Bit ce vam receno. Da. Doci ce Onaj koji ce vam to
red! lvane, idi s Judom i jos nekim pa uzmite pehare za
ciscenje. A zatim sjednimo za stol.» lsus je take mio da ti se
srce cijepa.
Ivan s Andrijom, Juda Tadej s Jakovom donose obimni
pehar, uliju u nj vodu, te s otiracima prufaju lsusu i drugovima,
zatim i sami sebi. Zatim pehar, a to je metalni umivaonik,
stavljaju u kut.
«A sada svaki na svoje mjesto. Ja ovdje, a ovdje (na desno)
Ivan i s druge strane moj vjerni Jakov. Ova prva ucenika. Zatim
' Aluzija na preobilni, cudesni i najdjelotvomiji izljev Duha Svetoga koji se ostvario
narocito na dan Duhova. Yidi : Dj 2.
19. Pashalna veeera 203
do Ivana moja jaka Stijena, do Jakova onaj sto je kao zrak. Ne

zapa:Za se. Ali je uvijek prisutan i pru:Za utjehu: Andrija. Uz njega
moj bratic Jakov. Ti se ne :Zalosti, mili braticu ako dajem prvo
mjesto prvima? Ti si necak Pravednoga ciji duh treperi i lebdi
nada Mnom, ove veceri, vise nego ikada. lmaj mir, oce, moje
djetinje nejakosti, hraste u cijoj su se sjeni odmarali Majka i Sin .
lmaj mir! ... Do Petra Simun ... Simune, dodi na trenutak ovamo.
Hocu uprijeti svoj pogled u tvoje vjerno lice. Poslije cu te slabo
vidjeti, jer ce mi drugi pokriti tvoje casno lice. Hvala, Simune, za
sve» i poljubi ga .
Simun, kad je otpusten, ide na svoje mjesto, prinosi za
trenutak ruke k lieu izrazavajuci svoju tugu .
«Nasuprot Simuna je moj Bartolomej. Ova postenja i dvije
rnudrosti sto se jedna u drugoj odrazuju . Dobro stoje zajedno. I
blizu njega ti, Judo, brate moj. Tako te vidim, ... i cini mi se da
sam u Nazaretu ... kada nas je poneki blagdan sjedinjavao sve
za jednim stolom ... I u Kani. .. Sjecas Ii se? Bijasmo zajedno.
Veselje ... svadbeno veselje ... prvo cudo ... voda promijenjena u
vino ... I danas praznik ... I danas ce se zbiti cudo ... vino ce
promijeniti narav .. . i bit ce ... »
lsus zaroni u svoju misao. Pognute glave i kao odvojen u
svom tajanstvenom svijetu . Ostali ga gledaju i ne govore.
Podifo glavu i upre pogled u Judu lskariota kome rece : «Ti
ces mi biti nasuprot».
«Zar me toliko ljubis? Vise nego Simuna , da me hoces uvijek
imati sucelice?»
«Toliko. Rekao si.»
«Zasto, Ucitelju?»
«Jer si ti onaj, koji si ucinio za ovaj cas vise od svih.»
Juda gleda s vrlo nestalnim pogledom Ucitelja i drugove.
Prvoga (lsusa) kao s ironicnim sa:Zaljenjem, a ostale s izgledom
trijumfa .
«A pored tebe, s jedne strane Matej, as druge Toma .»
204 Muka
'Poslje d nja.
Ve C.e ~a.
. ',
«Onda Matej meni slijeve, a Toma sdesne.»

«Kako hoces, kako hoces» ka:Ze Matej. «Meni je dovoljno da
sam pred svojim Spasiteljem.»
«Posljednji Filip. Evo, vidite? Tko nije uz moj bok na
pocasnoj strani, ima cast da mi bude sucelice.»
lsus, uspravan na svom mjestu, ulijeva u veliki kalez koji je
pred Njim (svi imaju kaleze, ali Njegov je mnogo veci od onih
koje imaju drugi. Mora da je to obredni kalez 9 . Lije u nj vino.
9
Vidi: bilj . 6 na str. 184, Sv. Ill/I. Potanko opisani obred pashalne gozbe nalazi se u
rabinskom djelu pod naslovom Miina, u traktatu Pesahim (= Pasha), koji sefo do zidovsk ih
u~itelja od 1-111 stoljeea poslije Krista, ali koji uklju~uje i izlaze "tradiciju" ~to je postoj ala u
Kristovim vremenima, pa jo~ i ranije. lzdanje traktata Pesahim, koje imamo pred sobom u
bilje~kama koje slijede, je ono H. L. Stracka, Leipzig, 1911. god ., str. 28-45 (vidi: bilj. 4, na
str. I 02, Sv. 11/ 2).
Podize ga i prinosi 10 . Spusta ga. Zatim svi zajedno pitaju u

intonaciji psalma: «Zasto ovaj obred?» To je formalno pitanje,
razumije se. Obredno.
Na koje lsus, kao glava obitelji, odgovara: 11 «Ovaj dan
spomen je na nase oslobodenje iz E~ipta. Neka bude
blagoslovljen Jahve koji je stvorio trsov plod 2 . Pije jedan gutljaj
prinesenog vina i pru:Za kalez ostalima . Zatim prinosi kruh 13 ,
lomi ga, i razdijeli, zatim zelje umoceno u crvenkasti umak 14 sto
se nalazi u cetiri zdjelice.
Kad je zavrsen taj dio obroka, pjevaju psalme svi zajedno. 15
Donose s kredenca na stol i stavljaju pred lsusa na velikom
poslu:Zavniku peceno janje. 16
10
(Prema navedenom rabinskom traktatu Pesahim, s kojim se slaie Djelo napisano od
Marije Valtorte, pashalni obred zapotimao je ulijevanjem vina u Prvi Kalei, temu je
neposredno slijedio blagoslov dana i ploda trsova. Kaie dakle Pesahim: I. Naveter Pashe
(tj . u vigiliju Pashe) po prilici za vrijeme "minaha" (vrijeme vetemje trtve) neka nitko ne
jede prije nego ~to padne mrak. Pa i najsiroma~niji medu svim lzraelcima neka jede leieci;
neka se ne sluze s manje od cetiri case vina, pa makar se radilo i o nekom koji jedva zivi od
milostinje. "Neka se nalije PRVI KALEZ". Skola Samaj kate: "On (celebrant) najprije
blagoslovi dan, zatim vino". Medutim ~kola Hillel kaie: "Najprije neka blagoslovi vino,
zatim dan".
11
Tradicionalni obred pashalnog banketa, koji donosi reteni traktat, obavljao se ba~
nerijetko kao dijalog, izmedu sina koji pita i oca koji odgovara.
12
Ova formula blagoslivljanja Boga, tvorca ploda trsova, u bitnosti se sla:le s onom iz
Pesahima koja glasi: «Budi blagoslovljen Ti, vjetni Boie na~. kralju svijeta, stvoritelju roda
rrsova . Budi blagoslovljen Ti, vjetni Boie na~. Kralju svijeta, koji si nas odabrao izmedu
svih ljudi , postavio nas iznad svih naroda, i posvetio svojim zapovijedima. Ti si nam
dopustio, vjetni Bo:le na~. dane blagdana da se razveselimo, radne dane i dane koji nisu
blagdanski, ali u kojima se obdrtavaju narotita liturgijska slavlja, uvijek za na~u radost; ali
ova) dan beskvasnog kruha si nam uprilitio na spomen na~ega izlaska iz Egipta i na~eg
oslobodenja. Ti si nas odabrao i posvetio izmedu svih naroda, i naredio si nam da slavimo s
rado~cu i veseljem ovaj sveti blagdanski dan . Budi blagoslovljen, o vjetni Boie na~. koji si
posvetio lzraela i vremena. Budi blagoslovljen, vjetni Boie na~. kralju svijeta, koji si nam
dao da zivi mo, koji si nas satuvao i dao da dodemo do ovog dana.»
13
Obrazac blagoslivljanja Boga, zatetnika kruha, kako ga iznosi Pesahim, moze se
prevesti ovako: «Ovo je bijedan kruh, ~to su ga na~i oci jeli u Egiptu. Tko je gladan neka se
priblit i i neka ga jede; slijedece godine (slavit cemo je) u zemlji lzraelovoj. Ove godine u
ropstvu, slijedece godine u slobodi ... Budi blagoslovljen, o vjetni Bo:Ze na~. kralju svijeta,
koji si izvukao kruh iz zemlje. Budi blagoslovljen, vjetni Boie na~ . kralju svijeta, koji si nas
posvetio svojim zapovijedima i koji si nam naredio jesti beskvasni kruh.»
14
Traktat Pesahim oznatuje k tome blagoslov koji se izrite kad se na gorko zelje
prelijeva umak: «Budi blagoslovljen vjetni Boie na~. kralju svijeta, stvorte plodova
zemlje.» Vidi i sljedecu bilje~ku 15.
15
Psalmi koji su se pjevali pri pashalnoj Veteri bili su psalmi Hallet-a: 113-118 prema
hebrejskom originalu, I 12-117 prema latinskoj Vulgati.
206 Muka
Petar, koji ima ulogu ... prvog d~ela, kora, ako vam se vise
svida, pita: <«~emu ovo janje, ovako 7?»
«Za uspomenu kada je lzrael bio spasen zrtvovanim
jagnjetom. Nije umro prvorodenac, gdje se blistala krv na
dovratnicima i na gornjem pragu. A kasnije, dok je citav Egipat
oplakivao svoje muske prvorodence, od kraljevskog dvora do
bijednih koliba, Hebreji, pod vodstvom Mojsijevim, krenuse
prema zemlji oslobodenja i obecanja. S opasanim bokovima, s
obueom na nogama, s putnickim stapovima u rukama narod
Abrahamov :Zurno se dao na put pjevajuci himne radosnice 18 .»
"' Pesahim ovako: «3. Kad se donesc hrana pred procelnika gozbe, on cc po~kropiti
lociku (salatu) s umakom (haroset). I dok priprema prismok neka mu se donesu beskvasni
kruhovi, salate i umak. Umak ipak nije propisan. Rabi Eliaz, sin Sadokov kate: (I Umak) je
propisan. U Svetom Gradu s njim se mora donijeti pashalni jaganjac.»
17
Na vrlo slican nacin izrafava se i Pesahim: «4. Zatim se nalijeva drugi kalei (vina). a
sin pita oca (ako je sin, prosljeduje Pesahim, jo~ nesposoban upravljati pitanje, otac ce ga
pouciti kako reCi): "Cime se ova noc razlikuje od svih ostalih'! U svim ostalim nocima,
doista, mi polijevamo (s umakom lociku) samo jedanput, noeas medutim dvaput. U svim
ostalim nocima jedemo i kvasni i beskvasni kruh, nocas. medutim, samo beskvasni. U svim
ostalim nocima jedemo meso pr:Zeno. kuhano i peeeno, noeas, medutim, samo peeeno." I
prema sposobnosti sinciea, otac ce ga pouciti. Zapocet ce sa "sramotom" (govoreci ii i: "U
pocetku su na~i ocevi bili idolopoklonici" ... iii "Bijasmo robovi") i tumacit ce tekst:
"Aramejac je progonio mog oca" (Pnz 26,5 sve do svr~etka citave perikope.) 5. Rabhan
Gamalijel kaze: "Tkogod za vrijeme Pashe ne izgovori ove tri rijeci: Pesah, Massa i
Merorim nije zadovoljio svoju du:Znost. Pesah prije svega, jer je Bog u Egiptu (lzl 12, 17)
pro~ao mimo kuea na~ih otaca; Merorim (gorke trave) k tome, jer su Egipeani ucinili gorkim
zivot na~im ocima (lzl 1,14); i Massa (oslobodenje), napokon, jer su na~i djedovi bili
oslobodeni iz Egipta. U svakom pokoljenju eovjek je du:Zan vladati se kao da je on iza~ao iz
Egipta, jer je pisano: 'Ovo je za mene ucinio Gospodin, kada nas je oslobodio iz Egipta'.
Zato smo du:Zni zahvaljivati , uzvisivati, slaviti. castiti, vclicati Onoga koji je ucinio za nas
tolika cudesa i doveo nas iz zem lje ropstva u slobodu, od bijede k radosti, od falosti k danu
vesclja, od tmina k velikom svjetlu, od ropstva k slobodi. Zato cemo mu odgovoriti:
Alelujah" . 6. Do koje se tocke mora recitirati'! Skola Samaj kafo: "Sve do retka: 'Sretna
majka zbog svojih sinova' (Ps 113,9)". Skola Hillelova kafo: "Sve do stiha: 'Liticu u izvor
vode' (Ps 114,8). I mora se zak ljuciti sa zahvalom za postignutu slobodu". Rabi Tarphon
kate: "(Bog) koji je nas i na~e oceve oslobodio iz Egipta i dao da dodemo do ove noci da
jedemo beskvasni kruh i gorko zelje". lpak, nije odrcdena nikakva formula za zakljucak.
Rabi Agiba kaze: "Tako neka nas Bog na~ i na~ih otaca sacuva u zivotu svc do blagdana
(Pashe) koja nam dolazi u miru. Radujuci se zbog ponovne izgradnje tvoga Grada, klicuci u
tvojoj sluzbi, ucini da u njem mofomo jesti pashalne jaganjce i zrtvovane zrtve, cija krv tece
sa strane tvog oltara u znak tvoje blagonaklonosti: i mi dolazimo k tebi da ti zahvalimo za
oslobodenje pjevajuci novi kantik: Budi blagoslovljen Ti, Gospodine Boze, koji si oslobodio
(narod) lzraela!"»
18
Yidi: preth. bilj. 17, i bilj . 6, na str. 184, Sv. Ill/I .
Svi ustaju na noge i intoniraju : «Kad izade lzrael iz Egipta i
kuca Jakovljeva iz naroda barbarskog, Judin mu dom pasta
svetiste» itd . itd. 19
Sada lsus sijece Jaganjca, nalijeva novi kalez 20 , daje ga
dalje, nakon sto je iz njega pio. Zatim jos pjevaju: «Hvalite,
djeco, Gospoda , neka bude blagoslovljeno lme Vjecnoga sada i
u vijeke vjekova . Od istoka do zapada treba da bude
blagoslovljeno» itd. 21
lsus daje dijelove, pazeci da svaki bude dobro posluzen ,
upravo kao otac obitelji medu sinovima koji su mu svi dragi.
Svecan je i pomalo sjetan, dok kafo: «Zarko sam zelio jesti ovu
Pashu s vama . Bila je to zelja nad foljama od kada sam, u
vjecnosti, Ja bio "Spasitelj". Znao sam da ovaj cas prethodi
onome 22 . I radost sto se dajem bila je, unaprijed , ovo olaksanje
mojoj muci. .. tarko sam folio jesti s vama ovu Pashu jer nikada
vise necu okusiti od ploda trsova dok ne dode Kraljevstvo Bozje .
Tada cu ponovo sjesti s izabranima na Gozbi Jagnjetovoj, na
23
svadbi Zivih s Zivim.
Ali na nju ce doCi samo oni koji su bili ponizni i cista srca kao
sto sam Ja .»
«Ucitelju, malo prije Ti si rekao da tko nije dobio pocasno
mjesto, ima cast da Ti bude nasuprot. Kako onda mofomo znati
tko je prvi medu nama?» pita Bartolomej.
«Svi i nitko. Jednom... vracasmo se umorni ... ojadeni
mr2njom farizejskom. Ali niste bili umorni da raspravljate izmedu
sebe tko bi bio najveci ... Jedno mi je dijete dotrcalo ... moj mali
prijatelj ... I njegova nevinost ublazila mi je gnusanje nad tolikim
stvarima . A ono vase tvrdoglavo ljudsko nije bilo posljednje.
Gdje si sada , mali Benjamine s mudrim odgovorom, sto k tebi s
neba dode, jer buduCi si bio andeo, Duh ti je govorio? Ja sam
vam tada rekao: "Ako netko hoce biti prvi, neka bude posljednji i
'''A , (pros ljcdujc) (ako pogadam to jc Ps 11 3) (Tocno ' ) Sada 11 4.

20
To je DRUG I KALEZ. tj . drugo obred no na lijevanje i pijenje vina, o kojem se govori
u tekstu Pesahim, doncscnom na pocet ku bilj . 17.
21
A. (pros ljeduje) (ali ne uspijevam pronac i ga) (To je Ps 11 2, jedan od psa lama
Halle la .. . Sada 11 3).
22
Yidi : bilj . 7. pogl. 155. Sv. YI.
v Yidi : Otk 19, 1-9: vidi i bilj. 25 .
208 Muka
sluga svima." I dao sam vam za primjer pametnog djecaka.

Sada vam kafom : "Kraljevi naroda nad njima gospodare. A
ugnjetavani narodi, premda ih mrze, klicu im i nazivaju kraljeve
'Dobrotvorima', 'Ocevima Domovine', ali mrfoja tinja pod lafoim
postovanjem". Medu vama neka ne bude tako 24 . Veci neka bude
kao manji, poglavar kao onaj koji sluzi. Tko je u stvari veci?
Onaj koji je za stolom iii onaj koji posluZ:uje? Onaj koji je za
stolom . Pa ipak Ja vas poslLIZ:Lijem . Uskoro jos cu vas vise
poslLIZ:ivati. Vi ste izdrZ:ali sa Mnom LI kusnjama . I Ja pripravljam
za vas mjesto u mome Kraljevstvu. Kako cu ja biti LI njemLI Kralj
po volji Ocevoj, tako hocLI da vi jedete i pijete za mojim vjecnim
25
stolom i da sjedite na prijestoljima i SLidite dvanaest plemena
lzraelskih 26 . Ostali ste sa Mnom LI mojim kusnjama ... Jedino to
vam daje velicinLI LI ocima Ocevim.»
«A oni koji ce doci? Zar nece imati mjesta LI KraljevstvLI? Zar
cemo biti sami?»
«Oh, koliko knezova LI mojoj KLici! Svi oni koji bLidLI vjerni
KristLI u kLisnjama Z:ivota, bit ce knezovi LI mome Kraljevstvu . Jer
oni sto ce Listrajati sve do konca LI mLicenistvLI za svoga zivota,
bit ce jednaki vama koji ste sa Mnom ostali LI mojim kusnjama.
Ja se poistovjecLijem s onima koji LI Mene vjerLiju . Sol koju Ja
grlim za vas i za sve ljLide, Ja je dajem kao obiljezje
najodabranijima. Tko mi bude vjeran LI boli , bit ce moj blaZ:enik
jednak vama, o moji ljLibljeni.»
«Mi smo ustrajali sve do kraja.»
«Mislis Ii, Petre? A Ja ti kazem da cas kLisnje ima tek doci.
SimLine, SimLine Jonin, evo Sotona je zatrazio da vas izreseta
kao psenicu . Ja sam molio za tebe, da se tvoja vjera ne
pokoleba. A ti, kad se otrijeznis, utvrdi bracLI svoju .»
«Ja znam da sam grjesnik. Ali bit cu ti vjeran sve do smrti.
Nemam toga grijeha. Niti cu ga ikada imati.»
«Nemoj biti ohol , Petre moj. Ovaj ce cas promijeniti bezbroj
stvari, koje su ranije bile ovakve, a sada ce biti drugacije. I
24
A, (prosljeduje) tako.
25
Sreca mesijanske ere, i stoga Raja nebeskog, biva u Bibliji cesto predocena gozbom.
Vidi lz 25,6-12; 22, 1-14; 26,26-29; Mk 14,22-25; Lk 14,15-24; 22,14-18, 28-30; Otk 3,14-
22; 19, 1-9. Yidi i: lzr 9, 1-6.
26
Yidi : Dn 7; Mt 19,27-29; Lk 22,28-30; I Kor 6, 1-11; Otk 3,21 ; 20.4-6.
kolike!... One nose i povlace za sobom nave nu:Znosti. Vi to
znate. Ja sam vam uvijek govorio, i onda kada smo hodali po
udaljenim mjestima kroz koja prolaze razbojnici: "Ne bojte se,
nikakvo zlo nam se nece dogoditi, jer su andeli 27 Gospodnji s
nama . Ne brinite se ni o cemu." Sjecate Ii se kad sam vam
govorio: "Nemojte biti zabrinuti sto 6ete jesti i u . sto 6ete se
odjenuti. Otac zna sto nam je potrebno"? I jos sam vam govorio:
"Covjek je mnogo vrijedniji od vrapca i od cvijeta koji je danas
trava , a sutra sijeno . Pa ipak se Otac brine i o cvjetovima i o
pticici. Mozete Ii onda sumnjati da se On nece brinuti i za vas?"
Jos sam vam govorio: "Dajte svakome tko od vas trazi, a tko
vas vrijeda, pruzite mu drugi obraz." Govorio sam vam :
"Nemajte ni kese, ni stapa". Jer sam Ja naucavao ljubav i
povjerenje. Ali sada ... Sada nije vise to vrijeme . Sada Ja vam
ka2em: "Da Ii vam je do sada ikada ista manjkalo? Jeste Ii ikad
biti povrijedeni?". »
«Nista , Ucitelju. Samo si Ti bio povrijeden.»
«Vidite dakle da je moja rijec bila istinita. Ali sada su svi
andeli opozvani od njihovog Gospodina. Ova je cas demona 28 .. .
Sa zlatnim krilima oni, andeli Gospodnji, pokrivaju oci, 29
omotavaju se i tuguju sto im krila nisu crna, jer je cas falosti, i to
okrutne falosti , svetogrdne ... Veceras na Zemlji nema andela .
Oni su kod prijestolja Bozjega da pokriju svojom pjesmom hule
svijeta bogoubojice i plac Nevinoga . I mi smo sami ... Ja i vi:
sami. A davoli su gospodari casa . Stoga cemo uzeti izgled i
mjeru jadnih ljudi koji nemaju povjerenja i koji ne ljube. Sada tko
ima jednu torbu neka uzme i bisage, tko nema maca , neka
proda svoj plast i kupi jednoga. Jer i to je receno o Meni u
Pismu i mora se izvrsiti: "On je bio ubrojen medu zlocince 30 ".
Uistinu, sve sto se odnosi na Mene ide k svome kraju .»
Simun , koji je ustao i posao do skrinje gdje je bio odlozio svoj
bogati plast - jer su veceras svi u boljim haljinama i zbog toga
imaju bode2e za bogatim pojasima isarane srebrom i zlatom ali
27
Vidi : bilj. 3, pogl. 133, Sv. VI.
28
Vid i: bilj. 2, pogl. 199 Sv. VII .
29
Buduci se radi o ande lima, a ne o nj ihovi m prikazama (likovi ma) u Hramu, vidi: Iz 6;
Ez 1,4-28; 9- 10; O tk 4, 1-8.
30
lz 53, 12 (vidi: 52, 13-53, 12).
210 Muka
vrlo kratke, vise nofovi nego bodezi, - uzima dva maca, dva
prava maca, dugacka, lagano savijena, i donosi ih lsusu: «Ja i
Petar naorufali smo se veceras. lmamo ove. Ali ostali imaju
samo kratki bodez.»
lsus uzima maceve, ogleda ih, izvadi jednog iz korica i
iskusava mu ostricu na noktu. Neobican je to prizor i jos
neobicniji dojam gledati to okrutno orude u rukama lsusovim.
«Tko vam ih je dao?» pita lskariot dok lsus promatra i suti. A
Juda kao da je na trnju ...
«Tko? Potsjecam te da je moj otac bio plemenit i mocan .»
«Ali Petar .. . »
«0, sto? Otkad to moram davati racuna o darovima sto ih
dajem svojim prijateljima?»
lsus podifo glavu nakon sto je vratio mac u korice . Preda ga
Zelotu .
«U redu. Dovoljni su. Ucinio si dobro sto si ih uzeo. Ali sada ,
prije nego ispijemo trecu casu 31 , pricekajte trenutak. Rekoh vam
da je najveci jednak najmanjemu i da Ja imam odjecu sluge za
ovim stolom i da cu Varn jos sluziti. Do sada sam vam davao
hranu. Podvorba za tijelo.
A sada vam zelim dati hranu za duh 32 . Nije to tanjur staroga
obreda , vec novoga obreda . Ja sam se htio krstiti prije nego sto
bijah "Ucitelj". Da bih razglasavao Rijec bilo je dovoljno ono
krstenje . Sada ce biti prolivena Krv. Za to je potrebna drugacija
kupelj i vama koji ste isto tako ocisceni, od Krstitelja u svoje
vrijeme, i takoder danas u Hramu. Ali to jos nije dovoljno. Dodite
da vas Ja ocistim . Prekinite veceru. Postoji nesto vise i
potrebnije od hrane sto se daje folucu da se napuni, pa bila to i
sveta hrana poput ove pashalnog obreda . A to je Cisti duh ,
spreman da primi dar s Neba koji vec silazi da pripravi sebi
Vidi bilj . 39.

.i i
32
Ova d istinkc ij a izmedu hrane za tijelo iii materijal ne, i hrane za duh iii d uhovne, je od
pamtivij eka. Yidi : djela stavljena u prvoj po lov ici 11-og stoljeea u Si riji iii u Palestini, pod
nas lovom Nas/ov dvanaestorice aposto/a (Didache) pogl. X,3.
I 9. Pasha/na veeera 211
prijestolje u vama i da vam dade Zivot. Dati Zivot onome koji je

cist 33 .»
lsus ustaje, zamoli Ivana da ustane, da lakse izide iz svoga
mjesta, ide k jednoj skrinji, skida sa sebe crvenu haljinu,
stavljajuci je slo:Zenu na vec slozeni ogrtac, opase bokove
velikim rucnikom, zatim ide k drugom umivaoniku jos praznom i
cistom. Nalije u nj vode, nosi ga nasred sobe pored stola, i stavi
ga na jednu klupicu. Apostoli ga zacudeno gledaju.
«Ne pitate Me sto cinim?»
«Ne znamo. Ka:Zem Ti da smo vec ocisceni» odgovori Petar.
«A Ja ti ponavljam da to ne smeta . Moje ciscenje posluzit ce
onome koji je cist, da bude jos cisci.»
Klekne . Razrijesi sandale lskarioti i pere mu noge, jednu za
drugom. lako je to Ciniti, jer SU le:Zaji-sjedala nacinjena tako da
su noge okrenute prema vanjskoj strani. Juda je zbunjen i ne
kaze nista. Samo kad je lsus, prije nego sto mu obuje lijevu
nogu i podigne se, ucinio kretnju da mu poljubi desnu nogu vec
obuvenu, Juda zestoko povuce nogu i udari potplatom
bo:Zanska usta 34 . Ucinio je to nehotice. Nije bio jak udarac. Ali to
me toliko zabolilo. lsus se smijesi i apostolu koji ga pita: «Jesam
Ii ti zlo ucinio? Nisam htio .. . Oprosti.» «Ne, prijatelju . Ucinio si to
bez zloce i ne boli.» Juda Ga gleda. .. Pogled uznemiren,
izbjegavajuCi ...
lsus prilazi k Tomi, zatim k Filipu ... Obilazi oko uske strane
stola i dolazi do svog bratica Jakova. Pere ga i ustajuci poljubi
ga u celo . Ide k Andriji koji je crven od stida i napreze se da ne
zaplace, pere ga, miluje ga kao dijete. Tu je zatim Jakov
Zebedejev koji samo sapce : «Oh. Ucitelju, Ucitelju, Ucitelju!
Poni:Zeni, uzviseni Ucitelju moj!» Ivan je vec odrijesio sandale i
dok je lsus stajao nagnut nad njim da mu otare noge, naginje se
i poljubi ga u kosu . Ali Petar! ... Nije lako uvjeriti ga u taj obred!
.1.1 I po ovo m Djelu kao sto i po rimskoj vecernjoj Liturgij i Ye likog Cetvrtka obred
pranja prethodi obredu Euharistijc. upravo da oznac i da nitko ne sm ij e sudje lovati u
Bo:lanskoj Gozbi ako nije velik u ljubav i. duboko ponizan, potpu no cist.
-'' Takav cin, makar i nehot ican, uci ni o bi izrafaj nijim ono sto se ci ta u Ps 4 1, I 0 a sto je
ta mo primijenio na Jud u lskariotskog (Iv 13, 18).
212 Muka
«Ti da meni peres noge? Nemoj to ni pomisliti! Dok sam ziv

necu Ti to dozvoliti. Ja sam crv, Ti si Bog. Svaki na svoje
mjesto!»
«Tosto ja sada cinim ti za sada ne mazes shvatiti. Ali shvatit
ces kasnije. Pusti me da ucinim.»
«Sve sto hoces, Ucitelju. Hoces Ii mi prerezati vrat? Ucini to.
Ali da mi peres noge, to neces uciniti!»
«Oh, moj Simune! Ti ne znas da aka te ne operem, neces
imati dijela u mome Kraljevstvu? Simune! Tebi je potrebna ova
voda za tvoju dusu, i za veliki put koji trebas prevaliti. Ne zelis
do6i za Mnom? Ako te ne operem, ne dolazis u moje
Kraljevstvo. »
«Oh, Gospode moj blagoslovljeni! Ali onda operi me svega!
Noge, ruke, i glavu!»
«Tko se je okupao kao vi ne treba nego samo noge da
opere, jer je vec posve cist. .. Noge ... Covjek nogama ide po
necisti. I to bi jos malo bilo, jer, rekoh vam to, ne kalja eovjeka to
sto s hranom ulazi i izlazi, niti zarazuje covjeka ono sto se
putem lijepi za noge. Nego ono sto se razvija i sazrijeva u srcu i
odande izlazi da okruzi covjekova djela i njegove udove. I noge
eovjeka necistog duha idu na bancenje, na blud, na
nedozvoljene odnosaje, na zlocine ... Stoga su, medu udovima
tijela, oni udovi sto uvelike imaju sto da ociste ... oci. .. usta ...
Oh, covjece! Covjece! Savrseno stvorenje jednoga dana: prvo!
A zatim tako iskvareno ad Zavodnika 35 ! I nije bilo u tebi zlobe, o
covjece, niti grijeha! ... A sada? Sav si zloca i grijeh, i nema
dijela u tebi koji ne grijesi!»
lsus je oprao noge Petru, ljubi ih, a Petar place i uzima
svojim velikim rukama dvije ruke lsusove, prode njima preko
ociju i zatim ih cjeliva.
I Simun je skinuo sandale i bez rijeci pusta da ga opere. Ali
zatim, kada lsus hoce da pode Bartolomeju, Simun klekne i
poljubi mu noge govoreci: «Ocisti me ad gube grijeha 36 , kao sto
.iiVidi: Post 1-3 .

0
' Guba, koja donosi mrlje na tijelu prije cireva i otpadanja mesa, vrlo je prikladna slika
grijeha. Vidi: ORIGEN, vrlo uceni pisac istocne Crkve, koji je do~ao do izrafaja u 111-cem
stoljecu Homil!ia Vlfl o levitskoj knjizi. Migne, Patro/ogia Graeca, tom . 12, col. 502 (501-
504).
si me ocistio od gube tijela, da ne bih bio zbunjen u casu suda,

Spasitelju moj!»
«Ne boj se , Simune, doci ces u nebeski Grad bijel kao
planinski snijeg .»
«Aja, Gospodine? Tvome starome Bartolomeju sto ces reci?
Ti si me vidio pod hladovinom smokve i citao si mi u srcu . A
sada sto velis? I gdje me vidis? Ohrabri siromasnog starca koji
se boji da nema ni snage, ni vremena da postigne ono sto ti
hoces da bude .» Bartolomej je jako uzbuden .
«Ni ti se ne boj. Onda sam rekao: "Eva pravoga lzraelca u
kome nema prijevare ." Sada ka:Z:em : "Eva pravog krscanina
dostojna Krista ." Gdje te vidim? Na vjecnome prijestolju ,
obucena u purpur. Ja cu biti uvijek s tobom .»
Na redu je Juda Tadej. Kad je ovaj vidio lsusa kod nogu, ne
zna se suzdrfati, sagne glavu na ruku prislonjenu na stol i
place.
«Ne placi , mili brate. Sad si poput onoga koji treba podnijeti
cupanje zivca i izgleda ti da to neces moci podnijeti. Ali bit ce to
kratka bol. Zatim ... oh , ti ces biti sretan, jer me ljubis. Ti se
zoves Juda 37 • I jesi kao nas veliki Juda: kao gorostas. Ti si onaj
sto zasticuje. Tvoji cini SU cini lava i lavica koji rice . Ti ces
istjerati iz legla bezboZne koji ce pred tobom uzmicati, i bit ce
prestraseni opaki. Ja znam. Budi jak.
Vjecno sjedinjenje stegnut ce i ucinit ce savrsenijim nase
srodstvo u Nebu .» I njega cjeliva u celo kao i drugog rodaka .
«Ja sam grjesnik, Ucitelju. Ne meni .. . »
«Ti si bio grjesnik, Mateju . Sada si apostol. Ti si moj glas.
Blagoslivljem te . Koliki su put ave noge presle da bi dosle uvijek
sve vise i blii:e k Bagu ... Dusa ih je poticala i one su ostavile
svaki put koji nije bio moj put. Produi:i. Znas Ii gdje se staza
zavrsava? U krilu Oca moga i tvoga .»
lsus je zavrsio. Skida rucnik, pere ruke u cistoj vodi , ponovo
se oblaci , vraca se na svoje mjesto i kaze, dok sjeda na svoje
mjesto: «Sada ste cisti, ali ne svi. Samo oni, koji su htjeli 38 biti
cisti.»
37
Da bi se shvat ile razne bibl ijske aluzije, vidi : Post 49,8-12; Pnz, 33,7; I Mak 3, 1-9.
38
Vidi: bi lj . 4, pogl. 98, Sv. VI.
214 Muka
Gleda uporno Judu iz Keriota koji se pricinja kao da ne cuje ,
sav napregnut da protumaci drugaru Mateju kako se njegov
otac odlucio da ga posalje u Jeruzalem . Beskoristan razgovor
koji ima za cilj da takvim ponasanjem pomogne Judi da se
prikrije, jer se, ma koliko bio smion, sigurno osjeca nevoljko.
lsus nalijeva po treci put u zajednicki kale:Z 39 . Pije i daje piti.
Zatim intonira, a ostali prihvacaju u zboru: «Ljubim Gospodina,
jer cuje vapaj molitve moje; uho svoje prignu k men i. Zazivat cu
ga za sveg zivota svoga . Uzeta smrti sapese me» itd .40
Trenutak stanke. Zatim zapocinje pjevati : «Ja vjerujem i kada
ka:Zem : "Nesretan sam veoma" U smetenosti svojoj rekoh:
"Svaki eovjek je la:Zac."« Uporno gleda Judu . Glas moga lsusa,
umoran ove veceri, opet poprima snagu da uzvikne:
«Dragocjena je u ocima Bozjim - smrt pobo:Znika njegovih» i «Ti
si razrijesio okove moje. Tebi cu prinijeti zrtve zahvalne, zazvat
cu ime Gospodnje.» itd. 4 1 I opet kratka stanka, a zatim opet
prihvaca : «Hvalite Gospodina, svi puci , slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje
do vijeka! 42 « Opet kratka stanka i zatim dugacka pohvalna
pjesma: «Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vjecna ljubav
. 43
nJegova .. . »
Juda iz Keriota pjeva tako distonirano da ga Toma dva puta
vraca u sklad svojom jakom baritonskom glasinom i uporno ga
gleda . Pa i drugi ga gledaju, jer je obicno uvijek dobro pjevao, i
po njegovom sam glasu shvatila da se ne drzi kao inace. Ali ove
veceri! lzvjesne fraze ga uzbuduju dote mjere da se ograduje, a
kao i pojedini pogledi lsusovi koji - potcrtavaju fraze. Jedna od
tih je: «Bolje se Gospodinu uteci, nego se uzdati u covjeka .» A
druga : «Gurahu me, gurahu , da me obore , ali mi Gospodin
pomaze.» I ova: «Ne, umrijeti necu , nego zivjeti, i kazivat cu
djela Gospodnja .» I konacno ove dvije koje cu reci sada ,
-'" S obzirom na ovaj TR EC I KALEZ, tj. na ovo trece na lijevanje i pijenjc vina Pesahim
se ovako izrafava: «Neka se pos luzi treci ka ld. l predsj edatelj gozbe bl agos li vlje stol».
40
A, (pros ljeduje) Ps 114 (ci ni mi se) (Tocno, prema Vul gati ), a to bi znaci lo po
hebrejskom numeriranj u 115.
41
A, (prosljeduje) (Ps 11 5) (i ii opet 11 6).
42
Psalam 11 6 (to bi znacil o 11 7).
4
J Psa lam 117 (to bi znaci lo 118).
19. Pasha/na vecera 215
prekidaju glas u grlu lzdajici: «Kamen sto ga odbacise graditelji,

postade kamen zaglavni» i «Blagoslovljen koji dolazi u ime
Gospodnje!»
Zavrsivsi psalam, dok lsus sijece i prufa ponovno od
jagnjeta 44 , Matej pita Judu iz Keriota: «Ali, osjecas Ii se lose?»
«Ne. Pusti me na miru. Ne brini se za me.»
Matej slegne ramenima.
Ivan, koji je to cuo, kafo: «Ni Ucitelju nije dobro. Sto ti je,
lsuse moj? Tvoj glas je promukao. Kao u bolesnika iii u onoga
koji je mnogo plakao» i zagrli Ga naslonivsi glavu na grudi
lsusove.
«Samo je mnogo govorio, kao sto sam i ja mnogo hodao i
prehladio se» rece Juda nervozno.
A lsus, ne odgovarajuci njemu, kafo lvanu: «Ti me vec
znas ... i znas sto me umara ... »
Jaganjac je skoro pojeden . lsus, koji je vrlo malo jeo i koji je
od svake case pio samo gutljaj, ali zato je za naknadu pio
mnogo vode kao da je u groznici, ponovno pocne govoriti:
«Hocu da shvatite sto sam malo prije ucinio. Rekoh vam da je
prvi kao posljednji, i da cu vam dati hranu koja nije tjelesna. Dao
sam vam hranu poniznosti. Za vas duh. Vi Me nazivate:
Uciteljem i Gospodinom . Dobro kafote, jer Ja to jesam. Ako
sam dakle Ja oprao noge vama i vi to trebate ciniti jedan
drugome. Dao sam vam primjer, da i vi cinite kao sto sam Ja
cinio. Uistinu vam govorim: sluga nije veci od gospodara, niti je
apostol veci od Onoga koji ga je ucinio apostolom. Nastojte
shvatiti ove stvari. A ako ih zatim, posto ih shvatite, sprovedete
u zivot, bit cete blafoni. Ali necete biti svi blazeni. Ja vas
poznajem. Znam koga sam odabrao. Ne govorim o svim
stvarima na isti nacin. Ali kazem ono sto je istina. A s druge
strane treba da se ispuni ono sto je pisano o Meni: "Koji
blagovase kruh moj, petu na Me podifo. 45 " Ja vam sve govorim
prije nego sto se dogodi, da ne sumnjate u Mene. Kada bude
sve izvrseno, vi cete jos vise vjerovati da Ja sam Ja. Tko Mene
prima, prima Onoga koji me je poslao: Oca Svetoga koji je na
44
Vidi: pretho<lne bilje~kc I 6 i 17.
' ·' Vid i preth . bilj . 34.
216 Muka
Nebesima, i koji bude primio one koje cu Ja poslati, primit ce

Mene samoga. Jer Ja sam s Ocem, a vi ste sa Mnom ... Ali sada
46
dovrsimo obred .»
Nalijeva ponovno vino u zajednicki kalez i prije nego iz njega
47
pije i dadne da se pije , ustade, a s Njime ustaju i svi i pjeva
ponovo jedan ad prijasnjih psalama: «Ja vjerujem i kada
48
kazem ... «, a zatim jedan koji nema kraja . Lijep ... ali vjecan!
Mislim da cu ga naci, po pocetku i po duljini u psalmu 1184 9 .
Pjevaju ga ovako: jedan dio svi skupa. Zatim naizmjence, jedan
kaze dvostih, a ostali jedan dio svi zajedno, i tako redom sve do
kraja. Vjerujem da su na kraju svi fodni!
lsus sjeda. Nije se ispruzio. Ostaje sjedeci, kao mi 50 . I govori:
«Sada kada je stari obred ispunjen. Ja slavim novi obred.
51
Obecao sam Varn cudo ljubavi . Gas je da ga ucinim. Zbog
toga sam folio blagovati u vjecnom obredu ljubavi. Ljubio sam
vas kroz cijeli zemaljski zivot, prijatelji dragi. Ljubio sam vas kroz
52
cijelu vjecnost, djeco moja • I ljubit vas hocu sve do svrsetka.
Nema vece stvari ad ave. Zapamtite to. Ja o€11azim. Ali ostat
cemo zauvijek sjedinjeni pomocu cuda koje sada Ja izvrsujem.»
46
To jest: Upotpunimo stari obred. Ka:Ze stvamo malo nize: «Sada kad je stari obred
ispunjen .. . » Prema tome nalijevanje (i ispijanje) vina. o kojem ovdje ovo Djelo rasprav lja. i
sto odgovara Lk 22,17-18, je zavrsetak starog obreda, tj. zidovske pashalne Vecere, a ne
pocetak krscanske euharistijske Gozbe.
47
Vidi: prethodnu bilj. 46. Radi se o CETVRTOM KALEZU, tj. o cetvrtom
(posljednjem) obrednom nalijevanju i pijenju vina na zidovskoj pashalnoj veceri. Tako
Pesahim: «Pri cetvrtom kalefo on (tj. predsjedatelj gozbe) zavrfava Halle! i govori
blagoslov kantika. lzmedu (prva) dva kalefa, dopusteno je piti; ali ne izmedu treceg i
cetvrtog. Nakon pashalne vecere nitko se ne smije udaljiti (od skupa) nego tek poslije himne
radosti, koja se pjeva u povorci.» Prijevod ovih odlomaka Pesahim-a izvrsio je P. Ivan M.
Yannucci, O.S.M., kojemu od srca zahvaljujemo.
48
Psalam 115 (po sadasnjem 116).
49
Stvamo je najduzi Psalam (po sadasnjem 119).
0
' Tako kao sto su veliki slikari uvijek prikazivati euharistijsku Gozbu koju je slavio
Bofanski Ucitelj okru:Zen Apostolima.
51
Ovo Djelo u punom skladu s pravom Crkvom svih stoljeca, i u apsolutnoj suprotnosti
s krivovjerjem svih vremena, objavljuje otvoreno i vise puta i u ovom jedinom poglavlju, da
se u Novom Obredu obistinilo i da ce se obistinjavati najve6e ''udo Ljubavi, snagom kojega
je kruh postao i postaje Tijelo Kristovo, a vino Krv Spasiteljeva, da bi kroz asimilacij u s
lsusom, eovjecanstvo sudj elovalo, u najvifoj mogueoj mjeri u Bofanstvu, postifoci tako
oprostenje grijeha i Zivot vjecni.
12
lsus uzima jedan jos citav kruh, stavlja ga pov1se punog

kalefa . Blagoslivlje i prikazuje i ovo i ono, zatim lomi kruh i
uzima trinaest komada i od toga daje pojedinacno apostolima
govoreci: «Uzmite i jedite. Ovo je moje Tijelo . Cinite to na
spomen Mene koji odavde odlazim .»
Daje kalez i kaze : «Uzmite i pijte. Ovo je moja Krv. Ovo je
kalez novoga saveza u Krvi i po mojoj Krvi, koja ce se proliti za
vas za otpustenje vasih grijeha i da vam dade Zivot. Cinite to
meni na spomen 53 .»
~' «lsus uzme kruh ... da vam dade Zivot. Cinite to Meni na spomen.» Ovaj od lomak
ovog Djela, donosi na nacin koji na prvi pogled izgleda malo slobodnim. dogadaj od
vrhunske egzegetske i liturgijsk e va:Znosti. Treba, dakle, da ga se ispita. tocku to tocku, u
odnosu na Evandelje po Mateju, Marku, Luki , po I poslanici sv. Pavla Korincanima i sa
glavnim euharistijskim Liturgijama istocnog i zapadnog obreda.
1dsus uzmejedanjos ''itav kruh»: usp. Mt 26,26; Marko 14,22; Luka 22,19; I Kor
11 ,23 . Ovi biblijski tekstovi ne sadl'Ze specifikaciju <<jos citav», ali je na neki nacin
podrazumijevaju u slijedecem «lomljenju»;
11Stavlja ga na puni kalei»: u Rimu, u tzv. regionu Lucina, Groblja sv. Kalista,
nalazi se jedna slika iz II stoljei:a koja predstavlja lij epu ribu s kosaricom kruha na ledima;
usred kosarice ca.fo crvenog vina, a iznad kr11hovi. Vidi: Encic/opedia Cattolica, vol. V, col.
741-742, Citta del Vaticano, 1950; vidi i: u istoj, col. 779-780.
«Blagoslovi»: usp. Matej 26,26; Marko 14,22; i istocne Liturgije, kao na primjer
Siro-Antiohijsku sv. Jakova, Bizantijsku, koje, kao da tumace smisao «Blagos lovi»,
nadodaju tu «posveti» (benedicere ... santificare) (nekoje liturgije nadodaju i «consecrare») .
Usp., k tome, INOCENT Ill, De sacra Altaris mysterio, knjiga IV , pogl. 6, u: MIONE ,
Patrulogia /atina , tom. 217, co l. 859.
«i prinosi ovo i ono»: usp. sve Liturgije .
«Zatim lomi krulw: usp. Mt 26,26; Mk 14,22; Lk 22, 19; I Kor 11,24.
«uzima trinaest komada i od toga daje po Jedan svakome od Apostola»: usp. (osim
specifikacije «trinaest») s Mt 26,26; Mk 14,22; Lk 22.19 (i 22,14).
«govorei:i»; usp. Mt 26,26; Mk 14,22; Lk 22, 19; I Kor 11,24.
«Uzmite»: usp. jedino Mt 26,26; Mk 14,22 .
«i)edite»: usp. samo Mt 26,26.
«Ovoje nwje Tijelo»: usp . Mt 26,26; Mk 14,22; Lk 22,19; I Kor 11.24. Ovo Djelo
nista tu ne dodaje i tako sc slaze s Matejom i Markom; razlikuje se, medutim, od Luke koji
nadodaje: «koje cc se predati za vas» (22, I 9), od I Kor 11,24 koja dodaje: «koje se lom i za
vas», i od Liturgije Siro-Antiohijske sv. Jakova koja nadodaje: «koje ce za vas i za mnoge
biti slomljeno i dano za oprostenje grijeha i za Zivot vjecni».
«Cinite to Meni na spomen>>: usp., ovdje, samo Lk 22, 19; I Kor 11 ,24.
«)er Ja odavde odlazinw: usp. nesto vrlo sli cno jedino u I Kor 11 ,26, u saietom
izricaju.
«Daje Kalei>> : usp. Mt 26,27; Mk 14,23 ; (Lk 22,20; I Kor 11,25).
«i rece»: usp. Mt 26,27; Mk 14,24; Lk 22,20; I Kor 11 ,25.
11Uzmite»: (usp . Mt 26,27; Mk 14,23; jer u cinu davanja, ondje spomenutom,
ukljucen je i poziv uzimanja.)
«i pijte»: usp. Mt 26,27; (Mk 14,23, jer kai.e da su iz njeg pili).
110voje moja Krv»: usp. Mt 26,28; Mk 14,24.
218 Muka
lsus je vrlo falostan. Nestade svakog smijeska, svakog traga
svjetla, boje. Lice mu je vec kao za agonije. Apostoli ga zbunjeni
gledaju.
lsus ustaje govoreci: «Ne micite se. Odmah se vracam.»
Uzima trinaesti dio kruha, uzima kalez i izlazi iz Cenakula .
«Ide k Majci 54 «, sapce Ivan.
A Juda Tadej uzdise: «Jadna :Zena!»
U tili cas Petar pita: «Mislis da zna?»
«Sve zna. Uvijek je sve znala 55 .»
Razgovaraju svi vrlo potiho kao da su pored mrtvaca.
«Ali mislite da upravo ... » pita Toma koji nece jos da vjeruje.
«I sumnias u to? Njegov je cas 56 « odgovara Jakov
Zebedejev.
«Dao nam Bog snage da budemo vjerni» kaze Zelot.
«Oh, ja ... » zapoce Petar. Ali Ivan, koji pazi kaze: «Sss ... Tu
je! »
lsus se vraca. U ruci drzi prazan kalez. Na dnu je jedva trag
od vina, a pod svjetlom svjecnjaka izgleda bas kao krv.
Juda lskariot, pred kojim je kalez, gleda ga kao zacaran, a
zatim okrene pogled od njega. lsus ga promatra i zahvati ga
<10vo je ka/ei>>: usp. Lk 22,20; 1 Kor 11,25.

<1novog Saveza»: usp., bez specifikacije («novog»), Mt 26,28; Mk 14,24; sa
specifikacijom, Lk 22,20; I Kor 11,25.
«U Krvi (mo)oJ)»: usp. Lk 22,20; I Kor 11,25.
«I po Krvi mojoj»: (usp. Rim 5,9: Ef I, 7; Kol 1,20; Heb 9.12 ; 13, l 2. gdje je uvijek
izraz "po Krvi ").
«koja i:e biti prolivena>>: usp. Mt 26,28: Mk 14,24; Lk 22,20.
«za vas»: usp. Mt 26,28 (ali «za mnoge»); Mk 14,24 («za mnoge»); Lk 22.20.
«za oprostenje vasih grijeha»: usp., bez «vasih» Mt 26,28; Liturgije: Rimsku,
Ambrozijansku, Siro-Antiohijsku sv. Jakova, Bizantinsku.
«da vam se dade iivot»: usp., sa specifikacijom «vjecni» Liturgiju Siro-Antiohijsku
sv. Jakova . .
«Cinite ovo Meni na spomen>>: usp. I Kor 11 .25.
Bri:Znom usporcdbom ovog odlomka s paralelnim iii slicnim odlomcima u Bibliji i
Liturgiji. razabire se da je ova stranica Djela - ma na koji nacin se tumacio fenomen
njezinog sastava - rad mudrog Egzegete i vrsnog Liturgieara (vidi: Sv. Vil, Dodatak).
54
Sv. Justin, Palestinac koji je presao u Rim, filozof teolog, sub-apostolske epohe, u
svojoj Apologiji l, br. 65, sastavljenoj negdje oko 150 god., pisao je da su dakoni nosili
Euharistiju odsutnima, po zavrsetku Zrtve.
55
Uvjerenje uvelike rasireno i ukorijenjeno u Crkvi, prema kojemu je «Fiat»
Utjelovljenja (vidi : Lk 1,38) imao znafonje i vrijednost potpunog pristanka i istinskog
sudjelovanja u najbolnijem djelu ljudskog otkupljenja ...
56
Yidi: bilj. 7, pogl. 155, Sv. YI.
jeza, sto Ivan, naslonjen na njegove grudi, osjeti. «Ali reci to! Ti
drsces ... » povice.
«Ne. Ne drscem od groznice ... Ja sam vam sve rekao i sve
vam dao. Vise vam nisam mogao dati. Sebe samoga sam vam
dao57 .»
I uCini svoj mili pokret rukama, koje, ranije spojene, sada se
rastavljaju i sire, dok se glava saginje kao da kaze: «Oprostite,
aka ne mogu vise. Tako je.»
«Sve sam vam rekao i sve sam vam dao. I ponavljam. Novi
obred je izvrsen. Cinite to Meni na spomen. Ja sam vam oprao
noge da vas poucim da budete ponizni i cisti kao i vas Ucitelj 58 .
Jer zaista vam kazem da kakav je Ucitelj takvi trebaju biti i
ucenici. Pamtite to, pamtite to. I onda kada budete na visokim
polofajima, pamtite to.
Nije ucenik veci od Ucitelja. Kao sto sam Ja vama prao noge,
take i vi cinite jedni drugima. Odnosno, ljubite se kao braca,
pomazite jedan drugome, postujte se medusobno i budite jedan
drugome za primjer59 . I budite cisti. Da biste bili dostojni jesti
Kruh zivi sto side s Neba i da biste imali u sebi i po Njemu
snagu biti mojim ucenicima u neprijateljskom svijetu koji ce vas
mrziti zbog moga lmena 60 . Ali jedan od vas nije cist. Jedan od
vas ce me izdati. Zbog toga sam vrlo uznemiren u duhu ... Ruka
onoga koji me izdaje sa mnom je na ovom stolu, i niti moja
ljubav, niti moje Tijelo, pa ni moja Krv, ni moja rijec ne
osvjescuju ga da prizna svoj grijeh i da se pokaje. Ja bih mu to
oprostio61 iduci u smrt i za njega.»
Ucenici se pogledavaju zaprepasteni. lspituju se, sumnjaju
jedan u drugoga. Petar upire pogled u lskariota, dok mu se
bOde sve njegove sumnje . Juda Tadej skace na noge da bi i
sam pogledao lskariota iznad Matejeva tijela .
Ali lskariot je tako siguran! A sa svoje strane nepomicno
gleda Mateja, kao da bi sumnjao u njega. Zatim uporno
57
Vidi: prethodnu biljd ku 51 .
" Vidi: prethodnu biljesku 33.
59
Vidi : prethodnu biljesku 33.
60
Vidi: prethodnu biljesku 51 ; i imaj na umu "euharistijsko" tumacenje pogl. 6
Evandelja sv. Ivana.
"' Vidi : u Sv. VI, bilj. 4, pogl. 98 i bilj . 3, pogl. 144.
220 Muka
promatra lsusa, smijesi se i pita: «Da nisam mozda ja taj?»

lzgleda kao da je najsigurniji u svoje postenje i da tako kaZe,
samo da se ne prekida razgovor.
lsus ponavlja svoju kretnju govoreci: «Ti to ka2es Juda
Simunov. Ne Ja. Ti to ka2es. Ja te nisam imenovao. Zasto se
optuzujes? Pitaj svoga unutarnjeg opominjaca, tvoju ljudsku
savjest, savjest koju ti je Bog Otac dao da bi te vodila kao
covjeka, i osluskuj da Ii te optuzuje. Ti ces to saznati prije od
svih. Ali ako te ona ne optuzuje zasto govoris rijec i mislis na cin
koji je prokletstvo i izreci ga iii pomisliti ga samo za salu?»
lsus govori mirno. Cini se da brani iznesenu tezu kao sto cini
ucenjak sa svojim dacima. Uzbuna je velika . Ali mir lsusov je
smiruje.
lpak Petar, koji najvise sumnja na Judu - a mozda je takav i
Tadej, ali izgleda manje, razorufan neusiljenim drfanjem
lskariota - povuce Ivana za rukav, i kada se Ivan, koji se sasvim
privio LIZ lsusa, CUVSi rijec 0 izdajstvu, okrenuo, sapne mu:
«Pitaj ga tko je.»
Ivan iznova zauzme svoj polofaj, samo malo podigne glavu
kao da ce poljubiti lsusa, a medutim sapce mu na uho:
«Ucitelju, tko je?
I lsus vrlo tiho, uzvracajuci mu cjelov u kosu, rece: «Onaj
kome cu dati umoceni komad kruha.»
I uzevsi jedan jos citav kruh, ne ostatak onoga upotrebljenog
za Euharistiju, otkine od njega veliki zalogaj, umoci ga u sok sto
je preostao od jaganjca na pladnju 62 , protegne ruku iznad stola i
rece: «Uzmi, Judo. Ti to volis.»
«Hvala, Ucitelju. Volim to, da» i ne znajuci sto je taj zalogaj,
on ga stade jesti, dok Ivan, ufasnut, cak zatvara oci da ne vidi
ufasni lskariotov smijeh, dok jakim zubima grize kruh sto ga
optufoje.
«Dobro. Sada kad sam te usrecio, idi» kaze lsus Judi. Sve je
izvrseno ovdje (vrlo naglasava ovu rijec). A ono sto jos ostaje
da se ucini drugdje, ucini to brzo, Juda Simunov.»
62
lspravno , i u skladu s najboljom egzegezom, ovaj za logaj, koji bi umocen (vidi: Iv
13,26-27) nije od euharistijskog Kruha , nego od kruha zidovske ve~ere .
«Slusam te, odmah, Ucitelju. Zatim cu te dostici u

Getsemaniju . Ides Ii tamo doista? Kao uvijek?»
«Idem tamo ... kao uvijek ... da.»
«Sto ima da ucini?» pita Petar. «Ide sam?»
«Nisam dijete» sprda se Juda i stavlja na se ogrtac.
«Pusti ga, nek ide, Ja ion znamo sto treba da se ucini» ka:Ze
lsus.
«Da, Ucitelju .» Petar zasuti. Mozda misli da je sagrijesio sto
je sumnjao u druga. S rukom na celu misli.
lsus privine k srcu Ivana i ponovo mu sapce u kosu: «Ne reci
Petru nista, za sada . Bila bi to nepotrebna smutnja.»
«Zbogom, Ucitelju. Zbogom, prijatelji.» Juda pozdravlja .
«Zbogom» kaze lsus.
A Petar: «Pozdravljam te, momce!»
Ivan, s glavom gotovo u krilu lsusovu, mrmlja: «Sotona 63 !»
Samo ga lsus cuje i uzdise.
Ovdje mi prestaje sve, ali lsus kaze: «Prekidam iz samilosti prema tebi.
Oat cu ti zavrsetak Vecere u drugom trenutku.»
(Nastavak Vecere)
Nekoliko minuta traje potpuna sutnja. lsus stoji pognute

glave, mehanicki milujuci plavu kosu lvanovu .
Zatim se trgne. Podi:Ze glavu, kruzi pogledom, smijeskom
ohrabruje ucenike. Kaze: «Ostavimo stol i sjednimo svi sasvim
blizu kao mnogi sinovi oko oca ... »
Uzimaju lefaljke-sjedala sto bijahu iza stola (tj. lsusovu,
lvanovu , Jakovljevu, Petrovu, Simunovu, Andrijinu i bratica
Jakova) i prenose ih na drugu stranu.
lsus uzima svoje mjesto, uvijek izmedu Jakova i Ivana . Ali
kada vidi da Andrija hoce da sjedne na mjesto koje je Juda
ostavio vikne: «Ne, tu ne\» Nagli krik sto ga njegova i najveca
razboritost ne uspijeva zaprijeciti. Zatim ga ovako preinaci64 :
«Nije potrebno toliko prostora. Ako sjednemo mo:Zemo stajati svi
samo na ovima. Dovoljni su. Hocu da mi budete jako blizu.»
63
Vid i: bilj. 6, pogl. 192, Sv. Vil , i ostale bilje§ke na koje se ondje poziva.
64
Spisatelj ica se ovdje izrafava po ljudsk u. ne§to kao u: Post 6,5-7.
222 Muka
Sada u odnosu na stol, ovako su se postavili:
tj. na ovaj nacin s lsusom u sredini i imajuci pred sobom stol ,

sada vec prazan od jela, i Judino mjesto.
Jakov Zebedejev zove Petra: «Sjedni ovdje. Ja cu sjesti na
ovu klupicu, do nogu lsusovih.»
«Neka te Bog blagoslovi, Jakove! Toliko sam to folio!» kaZe
Petar i priljubi se uz svog Ucitelja koji je tako stisnut izmedu
Petra i Ivana imajuci Jakova kod nogu .
lsus se smijesi: «Vidim da pocinje djelovati rijec prije recena.
Dobra braca se ljube. I Ja ti kazem, Jakove: "Neka te Bog
blagoslovi" : I ovaj tvoj cin Vjecni nece zaboraviti, i naci ces ga
tamo gore.
Sve sto trazim Ja mogu uciniti. Vi ste to vidjeli. Dovoljna je
bila moja Zelja da Otac dopusti Sinu da se dade za Hranu
covjeku . S ovim sto se sada dogodilo proslavljen je Sin eovjecji,
jer je cudo, svjedocanstvo moci, moguce samo prijateljima
Bozjim . Sto je vece cudo, tim je sigurnije i dublje ovo bofansko
prijateljstvo. Ovo je cudo koje je po svom obliku, trajanju i
naravi, po svojim domasajima i ~ranicama sto ih dosiZe, najjace,
i silnije od njega ne moze biti 5 . Ja vam to kafom: toliko je
mocno, nadnaravno, neshvatljivo oholom eovjeku, da ce ga vrlo
malen broj shvacati kako treba da bude shvaceno, a mnogi ce
ga poricati 66 . Sto cu onda reci? Da ih osudim? Ne. Reci cu:
smilovanje! ·
Ali sto je cudo vece, veca je i slava koja od njega dolazi
njegovom zacetniku. Sam Bog govori : "Evo, ovaj moj miljenik to
65
Vidi: prethodnu bilje~ku 51. Yidi i Breviarium Romanum. In festo sancti.uimi
Corporis Christi, Matutinum, lectio YI (citanja IV-V I su od sv. Tome Akvinskog).
""Yidi: Iv 6,52-66, i razmi~ljaj o hereticima svih vremena.
je htio, dobio je, i Ja sam mu to udijelio, jer on ima veliku milost

u ocima mojim". I ovdje kaze: "Ima bezgranicnu milost, kao sto
je bezgranicno cudo sto ga je On izvrsio67 " . Slava koju Bog
izlijeva na autora cuda jednaka je slavi koju autor izlijeva na
Oca. Jer svaka nadnaravna slava, buduci da dolazi od Boga,
vraca se ka svome izvoru. I slava Bozja, ma koliko vec
neizmjerna, sve je vise uvecava i blista zbog slave njegovih
svetih 68 . Stoga Ja kazem: kao sto je Bog proslavio Sina
covjecjega, tako je i Sin covjecji proslavio Boga . Ja sam
proslavio Boga u sebi samome . A Bog ce sa svoje strane
proslaviti Sina u Sebi. Vrlo ce ga brzo proslaviti.
Klici od radosti, Ti koji se vracas u svoje Sjediste, duhovna
Biti Druge Osobe! Klici, o tijelo, koje se vracas i uzlazis nakon
tolikog izgnanstva u blatu. Ali ne vise u Adamov Raj , vec u
uzviseni Raj Ocev koji je spreman da ti bude boravkom . Jer ako
je bilo receno da se je od zapanjenosti pred Bozjom naredbom,
koja je dana preko ustiju eovjeka, zaustavilo sunce 69 , sta se sve
nece dogoditi medu zvijezdama kada budu vidjele cudo Tijela
Covjecjeg kako uzlazi i sjeda s desne strane Oceve u svom
Savrsenstvu proslavljene tvari? Djecice moja, jos malo ostajem
s vama . I vi cete Me, kasnije, traziti kao sto sirocad trazi mrtva
roditelja . I placuci cete poCi govoreci o Njemu i uzalud cete
kucati na sutljivi grob, a zatim cete kucati na plavetna vrata
Neba sa svojom dusom koja ce sva biti u smjernom traienju
ljubavi , i govoriti: "Gdje je nas lsus? Njega hocemo. Bez Njega
nema vise svjetla na svijetu, ni radosti, ni ljubavi. Iii cete nam
Ga vratiti , iii pustite nas da udemo. Mi hocemo biti tamo gdje je
On". Ali necete moci za sada doci gdje Ja idem. Rekao sam to i
Zidovima. "Kasnije cete Me traziti, ali gdje Ja idem, vine moiete
doci." To kaiem i vama .
Mislite na Majku .. . Ni Ona nece moci doci kuda Ja idem . Pa
ipak Ja sam ostavio Oca da bih dosao k Njoj i da postanem lsus
u njenom neokaljanom krilu . I iz Neokaljane Ja dodoh u
Vidi: prethodne bi lje~ke 5 1 i 65 .

1
''
.. Zbog toga se ob i ~no kaze, bez sumnje isprav no: «Ad maiorem Dei g /oriam!» tj. «Na
vei:u Boiju s/avui>>: vi di: totku na koju se poziva s lijedeea bi lj. 96.
•• Vidi: H 10,10- 15.
224 Muka
svijetlom zanosu moga Rodenja. I hranio sam se njezinom

ljubavlju sto postade mlijekom. Ja sam sacinjen od cistoce i
ljubavi, jer Me je Marija hranila svojim d~evicanstvom sto ga
oplodi savrsena Ljubav sto zivi na Nebu 0 . I po Njoj Ja sam
rastao, stajao je napora i suza ... Pa ipak Ja od Nje trazim
junastvo kakvog nikada nije bilo, i u odnosu prema njemu
Juditino 71 i Jaelino 72 junastvo je junastvo jadnih Zena sto se
hvataju sa suparnikom kod izvora svog zavicaja. Pa ipak nitko
joj nije ravan u ljubavi prema Meni. I unatoc toga, Ja je
ostavljam i idem tamo kamo ce Ona doci tek nakon mnogo
vremena . Za Nju ne vazi zapovijed koju Ja dajem vama:
"Posvecujte se iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, iz dana
u dan, iz sata u sat, da uzmognete doci k Meni kada bude vas
cas." U Njoj je svaka milost i svetost. To je stvorenje koje je sve
imalo i koje je sve dalo. Nista tu nema da se doda iii oduzme.
Ona je najsvetije svjedocanstvo onoga sto mofo Bog.
Ali da bih bio siguran da u vama bude sposobnost da Me
mofote dostici, i zaboraviti bol nad tugom zbog rastanka od
vaseg lsusa, Ja vam dajem novu zapovijed, a ta je da ljubite
jedni druge. Tako kao sto sam Ja vas ljubio, jednako i vi ljubite
jedan drugoga. Po tome ce se poznati da ste moji ucenici. Kada
otac ima mnogo djece, po cemu se poznaju da su braca? Ne
toliko po tjelesnom izgledu - jer ima ljudi koji su u svemu slicni
nekom covjeku s kojim nemaju nikakvog ni krvnog ni
nacionalnog odnosa - koliko po zajednickoj ljubavi prema
obitelji, prema ocu, i izmedu sebe. Pa i kad otac umre, dobra se
obitelj ne raspada, jer krv je jedna, i uvijek je to ona krv sto je od
sjemena oceva, i spaja vezove, koje ni smrt ne razrjesuje, jer je
ljubav jaca od smrti 73 . Sad, ako se budete ljubili nakon sto vas
Ja budem ostavio, svi ce prepoznavati da ste vi moji sinovi, i
70
Razmi§ljajuci o ovim i mnogim drugim pohvalama koje ovo Djelo upravlja Mariji,
po§tovani nadbiskup Msgr. Alfonso Carinci obicavao je §aleci se ponavljati: "Ovi svesci ne
mogu biti bra§no iz davolske vrece, jer demon bi i odvi§e malo htio imati posla s
Madonom!" .
71
Yidi: Jdt I 0-13 .
72
Vidi: Suci 4-5 .
73
Yidi: Pj 8,6.
stoga moji ucenici, i medusobno braca, budu6i da ste imali

jednog jedinog oca.»
«Gospodine lsuse, ali gdje ides?» pita Petar.
«Idem kamo me ti za sada ne mo:Zes slijediti. Ali kasnije ces
me slijediti.»
«A zasto ne sada? Uvijek sam te slijedio otkad si mi bio
rekao: "Slijedi me". Sve sam ostavio bez faljenja ... A sada da Ti
odlazis bez tvog jadnog Simuna, ostavljajuci me bez Tebe, koji
si moje Sve, nakon sto sam zbog Tebe ostavio ono moje malo
prijasnje dobro, nije ni pravo ni lijepo s Tvoje strane. Ides Ii u
smrt? U redu. Idem i ja. Hajdemo zajedno u drugi svijet. Ali prije
cute braniti. Ja sam spreman dati zivot za Tebe.»
«Ti ces dati svoj zivot za Mene? Sada? Sada ne. Zaista ti
ka:Zem: pijetao nece jos ni zapjevati a ti ces me tri puta zatajiti.
Sada je jos prva strafa. Zatim ce doci druga .. . a onda treca.
Prije negoli pijetli zapocnu svoj pijev, 74 , ti ces se tri puta odreci
svoga Gospodina.»
«Nemoguce, Ucitelju! Vjerujem u sve sto govoris. Ali u to ne.
Siguran sam u sebe.»
«Sada, za sada si siguran. Ali jer sada imas jos Mene. lmas
uza se Boga . Zamalo ce Utjelovljeni Bog biti uhvacen i necete
ga imati vise. A Sotona, nakon sto vas vec bude otescao - i
sama tvoja sigurnost je lukavstvo Sotone, priteg da bi te
otescao - prestrasit ce vas. Nametnut ce vam misao:
"Nema Boga, Ja sam". I kako cete, koliko god bili otupljeni
strahom, jos razmisljati, shvatit cete da kada je Sotona
gospodar casa 75 da je Dobro mrtvo, a Zlo na djelu, da je duh
oboren dok ono ljudsko likuje. Tada cete ostati kao ratnici bez
vode, progonjeni od neprijatelja, i u zaprepastenju pobijedenih
saviti leda pred pobjednikom, i da ne biste bili ubijeni odreci cete
se palog heroja. Ali, Ja vas volim. Neka se vase srce ne
uznemiruje. Vjerujte u Boga . A vjerujte i u Mene. Protiv svih
ocevidnosti, vjerujte u Mene. I onaj koji ostane kao i onaj koji
pobjegne neka vjeruje u milosrde moje i Ocevo. I onaj koji bude
sutio kao i onaj koji bude otvorio usta da kaze: "Ja ga ne
14
75
226 Muka
poznajem". Jednako vjerujte u moje oprostenje. I vjerujte, ma

kakva bila vasa djela ubuduce, u Dobro i u moju Nauku, i stoga
u moju Crkvu, ona ce vam dati jednako mjesto u Nebu. U kuci
Oca moga ima mnogo stanova. Kada tako ne bi bilo, Ja bih vam
rekao. Zato ja idem naprijed. Da vam pripravim mjesto. Ne cine
Ii mozda tako dobri ocevi kada treba da ponesu drugdje svoju
malu djecu? ldu naprijed, pripremaju kucu, pokucstvo, sve
potrebno. A onda se vracaju da uzmu svoja najdra:Za stvorenja.
Tako cine iz ljubavi. Da malenima ne bi nista nedostajalo i da se
ne bi nevoljko osjecali u novom kraju. lsto tako cinim i Ja. I s
istog razloga . Sada idem. I kada budem pripremio svakome
mjesto u Jeruzalemu nebeskom 76 , doci cu ponovo, uzet cu vas
sa Sobom da biste bili sa Mnom gdje sam i Ja, gdje nece biti ni
smrti, ni :Zalosti, ni tuge, ni suza, ni gladi, ni boli, ni mraka, ni
:Zege, nego samo svjetlo, mir, bla:Zenstvo i pjesma! Oh, pjesma
visnjih Nebesa, kada ce dvanaestorica izabranih biti na
prijestoljima sa dvanaest patrijarha plemena lzraelovih 77 , i u
ognjenom :Zaru duhovne ljubavi pjevat ce, uzdignuti u moru
bla:Zenstva, vjecnu pjesmu, koja ce imati za vjecni arpedo
aleluja andeoske vojske ... Ja hocu da i vi budete gdje cu biti i
Ja . A vi znate kamo Ja idem i znate put.»
«Ali Gospodine! Mi ne znamo nista. Ti nam ne govoris kamo
ides. Kako mozemo mi znati koji put odabrati da dodemo k Tebi
i tako skratiti iscekivanje?» pita Toma.
«Ja sam Put, lstina i Zivot. Culi ste Me o tome govoriti i
tumaciti vise puta, i zaista neki, koji nisu ni znali da postoji Bog,
uznapredovali su po mom putu, i vec su ispred vas. Oh! gdje si
ti, izgubljena Bozja ovco koju sam Ja doveo natrag u ovcinjak?
A gdje si ti, uskrsla duso?»
«Tko? 0 kome govoris? 0 Mariji Lazarovoj? Tamo je, s
tvojom Majkom, nju hoces? Iii hoces lvanu? Sigurno je u svojoj
palaci. Ali ako :Zelis poci cemo je pozvati .. . »
«Ne. Ne njih ... Mislim na onu koja ce biti otkrivena istom u
Nebu 78 .. . i na Fotinaj7 9 .. . One su me pronasle. I nisu vise sisle s
76
Vidi : Otk 21, 1-4.
77
Vidi : prethodnu bilje§ku 26.
78
Vidi : u 11/2, pogl. 91 , na str. 189.
moga puta. Jednoj sam pokazao Oca kao pravoga Boga i Duha
tada na djelu 80 u toj osobnoj adoraciji. Drugoj koja nije znala cak
ni da ima dusu rekoh: "Moje je ime Spasitelj, spasavam onoga
koji ima dobru volju da se spasi 81 . Ja sam Onaj koji trazi
izgubljene, koji daje Zivot, lstinu i Cistocu . Tko me trazi, nalazi
me." I obadvije su nasle Boga ... Bla@oslivljam vas, slabasne
Eve koje ste postale jace od Judite 8 ... Dolazim, gdje ste vi
dolazim ... Vi Me tjesite ... Budite blagoslovljene! .. . »
«Pokazi nam Oca, Gospodine, i bit cemo im jednaki» ka:Ze
Filip.
«Toliko sam vec vremena s vama, i ti, Filipe, jos me nisi
upoznao? Tko vidi Mene, vidi Oca moga. Kako dakle mozes
reci : "Pokazi nam Oca"? Zar ne mo:Zes vjerovati da sam Ja u
Ocu i Otac u Meni? Rijeci koje vam govorim ne govorim ih od
sebe, nego Otac koji boravi u meni izvrsava svaki moj cin. I zar
vi ne vjerujete da sam Ja u Ocu i On u Meni? Sto moram reci da
vjerujete? Ali ako ne vjerujete rijecima vjerujte bar djelima. Ja
vam kazem i kazem vam to kao istinito: Tko vjeruje u Mene cinit
ce djela koja i Ja cinim, i jos veca ce od njih ciniti, jer Ja idem k
Ocu. I sve sto budete iskali od Oca u moje ime Ja cu to uciniti
da bi Otac bio proslavljen u svome Sinu. I ucinit cu kada
zatrazite u moje lme. Moje je lme poznato po onom sto uistinu
jest, samo Meni, Ocu koji me je rodio 83 i Duhu koji proizlazi iz
nase Ljubavi 84 .
I po tom !menu sve je moguce. Tko misli na moje lme s
ljubavlju, ljubi me, i prima . Ali nije dovoljno ljubiti Mene, treba
obdr:Zavati moje zapovijedi da bi se imala prava ljubav. Djela
svjedoce o unutrasnjim osjecajima . I zbog ove ljubavi Ja cu
moliti Oca i On ce vam dati drugoga Utjesitelja da ostane
zauvijek s vama, Jednog protiv koga Sotona i Svijet ne mogu
bjesnjeti, Duha istine, kojega svijet ne moze primiti i kojeg ne
maze udarati, jer ga ne vidi niti ga poznaje. lsmjehivat ce ga. Ali
79
Vidi: u Il l/I , pog l. 3, na str. 12.
0
" Vidi : bilj. 2, na str. 7 1, Sv. 11111.
81
Vid i: bilj . 4, pogl. 98, Sv. VI.
• Kao prethodna bilje ~ka 71.
2
SJ "koji me je rodio" je ispravak, u A, od "prethodi".

84
"proizlazi" je ispravak, u A, od "rada se".
228 Muka
On je toliko uzvisen da ga podrugivanje nece moci raniti, dok,

buduci da je milostiv iznad svake mjere, bit ce uvijek s onim tko
ga ljubi, pa makar taj bio jadan i slab 85 . Vi cete ga upoznati jer
vec prebiva s vama i brzo ce biti u vama 86 . Necu vas ostaviti
sirote. Vee sam rekao: "Vratit cu se k vama". Ali Ja cu doci i
prije tog casa kada budem dosao da vas uzmem u svoje
Kraljevstvo. K vama cu doci. Demaio svijet me nece vise vidjeti.
Ali vi me vidite i vidjet cete me. Jer zivim i vi zivite. Jer Ja cu
zivjeti i vi cete takoder zivjeti. u
onaj dan vi cete spoznati da
sam Ja u Ocu mome, i vi u meni i Ja u vama. Jer tko prihvaca
moje zapovijedi i vrsi ih, taj me ljubi, a onaj koji me ljubi bit ce
ljubljen od Oca mojega, i posjedovat ce Boga, jer Bog je Ljubav
i tko ljubi ima u sebi Boga 87 . I ja cu ga ljubiti jer cu u njemu
vidjeti Boga, i ocitovat cu mu se dajuci mu da me upozna u
tajnama moje ljubavi, moje mudrosti, mojeg Utjelovljenog
Bofanstva. Tako cu se vracati medu sinove Covjecje koje Ja
ljubim unatoc tome sto su slabi pa i neprijateljski. Ali samo slabi
ce Me imati. I Ja cu ih ojacati; reci cu im: "Ustani!", reci cu:
"lzadi van!", reci cu: "Slijedi me!", reci cu: "Slusaj!", reci cu:
"Pisi!" ... A vi ste medu tima.»
«Zasto se ti, Gospodine, objavljujes nama a ne svijetu?» pita
Juda Tadej.
«Jer me ljubite i obdrfavate moje rijeci. Tko tako bude cinio,
njega ce ljubiti Otac i mi cemo doci k njemu i nastanit cemo se
kod njega, u njemu. Dok onaj koji me ne ljubi, ne drzi do mojih
rijeci nego djeluje po tijelu i svijetu. Sada znate da ono sto Ja
vam rekoh nije rijec lsusa iz Nazareta nego rijec Oceva, jer Ja
sam Rijec Oca koji me je poslao. Ja vam rekoh ove stvari
govoreci tako, s vama, jer vas Ja sam zelim pripraviti na
potpuno posjedovanje lstine i Mudrosti. Ali jos ne mofote
shvatiti ni zapamtiti. lpak, kada dode k vama Utjesitelj, Duh
Sveti, kojega ce Otac poslati u moje lme, tada cete vi moci
85
Vidi u Rimskom Misa/u, Osmina Duhova, Sekvenca: Dodi. Duse Presveti, od
Stjepana Langton (XIII vijek).
86
"brzo ce biti u vama" (vidi: Iv 14, I 7 u jednom obliku teksta. i usp . s: Lk 24,49; Dj
1,4-5.8.
87
Vidi: I Iv 4,8, I 6.
shvatiti i On ce vas svemu nauciti i prizvati vam u pamet88 sve
sto sam vam Ja rekao.
Ja vam ostavljam svoj mir. Ja vam dajem svoj mir. A dajem
vam ga ne kao sto ga daje svijet. Pa niti onako kako sam vam
ga dosad davao: blagoslovljeni pozdrav Blagoslovljenog
blagoslovljenima. Dublji je Mir koji vam sada dajem, pri ovom
rastanku. Ja vam dajem sama Sebe, moj Duh mira, kao sto sam
vam dao svoje Tijelo i svoju Krv 89 , da bi ostala u vama jedna sila
u predstojeeoj borbi. Sotona i svijet zavojstise na vaseg lsusa.
To je njihov cas 90 . lmajte u sebi Mir, moga Duha koji je duh
mira, jer Ja sam Kralj mira 91 . lmajte ga da ne biste bili advise
napusteni. Tko trpi s Bozjim mirom u sebi, trpi ali ne bogohuli i
ne ocajava.
Ne placite. Ta slusali ste da sam rekao: "Idem k Ocu, a zatim
cu se vratiti". Kad biste me ljubili iznad tijela, vi biste se radovali,
jer idem k Ocu nakon tolikog izgnanstva ... Idem k onome koji je
veci od Mene i koji Me ljubi. Sada sam vam to rekao, prije negoli
se to zbude, kao sto sam vam ukazao sva trpljenja Otkupiteljeva
prije nego Ii ih podnesem, da biste, posto se sve to izvrsi uvijek
sve vise vjerovali u Mene. Nemojte se tako uznemiravati! Ne
plasite se. Vasem je srcu potrebna ravnotefa ... Malo je jos
vremena za razgovor, a toliko jos toga bih vam imao reci! I sada
kada dodoh kraju ovog svog evangeliziranja, cini mi se da
nisam jos nista rekao i da toliko, toliko, toliko jos ostaje toga da
se ucini. Vase stanje jos povecava ovaj moj osjecaj. I sto cu
onda reci? Da nisam ispunio svoju sluzbu? Iii da ste vi toliko
tvrda srca da sve to nije nista vrijedilo? Da sumnjam? Ne.
Uzdam se u Boga i Njemu vas povjeravam, ljubljeni moji. On ce
dovrsiti djelo svoje Rijeci. Nisam kao otac koji umire i koji nema
drugog svjetla osim ljudskoga. Ja se uzdam u Boga. Pa ipak,
kako osjecam u sebi svu hitnost savjeta za koje vidim da su
vam potrebni i osjecajuci kako vrijeme leti, mirno idem prema
svojoj sudbini. Znam da ce se na sjemena koja su u vas pala
88
Iv 14,26, po latinskoj Vulgati, donosi "suggeret" (naputit ce); ali prema gr~kom
originalu, hipomnesei - zna~i "podsjetiti ce".
89
Vidi : prethodnu bilje~ku 51 .
"" Vidi : bilj. 4, na str. 65, Sv. V/2; bilj. 2, pogl. 199, Sv. VII.
91
Vidi : lz 9,6-7.
230 Muka
sada s1c1 rosa 92 , koja ce uciniti da sva niknu, a zatim ce do6i

sunce Utjesitelja, i ona ce postati snazno drvece. Sada dolazi
knez ovog svijeta, onaj sa kojim Ja nemam sta da cinim . I, kad
to ne bi bilo zbog otkupljenja 93 , ne bi mi mogao nista. Ali ovo se
dogada da bi svijet upoznao da Ja ljubim Oca i da ga ljubim sve
do poslusnosti smrti i zbog toga cinim ono sto mi je naredio 94 .
Cas je da krenemo. Dizite se. I slusajte posljednje rijeci. Ja
sam istiniti Trs . Otac je vinogradar. Svaku mladicu koja ne nosi
roda On odsjeca, a onu koja donosi rod obrezuje da bi rodila
vise roda. Vi ste vec ocisceni mojom rijeci. Ostanite u Meni i Ja
u vama da nastavite biti takvi. Mladica odvojena od trsa ne
maze dati ploda. Tako ni vi, ako ne ostanete u Meni. Ja sam
Trs, vi ste mladice. Onaj koji ostaje sjedinjen sa Mnom donosi
obilan rod. Ali ako se tko odvoji, postaje suha grana i biva bacen
u vatru i tamo izgori. Jer bez sjedinjenja sa Mnom vi ne mofote
nista uciniti. Ostanite dakle u Meni i moje rijeci neka ostanu u
vama, a onda istite koliko hocete i bit ce vam dano 95 . Moj ce
Otac biti sve vise proslavljen koliko vise vi budete donosili ploda
i koliko vise budete bili moji ucenici 96 .
Kao sto je mene ljubio Otac tako i Ja vas ljubim. Ostanite u
mojoj ljubavi koja spasava. Ljubeci me bit cete poslusni, a
poslusnost povecava uzajamnu ljubav. Nemojte reci da se Ja
ponavljam. Znam vasu slabost. A hocu da se vi spasite. Ja vam
govorim sve ovo da bi radost, koju sam vam htio dati, bila u
vama i da bi bila potpuna. Ljubite se, ljubite se! To je moja nova
92
U ovom kontekstu, «rosa» ne oznacuje Duha Svetoga (vidi: Rimski Misa/, Duhovi,
popricesna molitva), nego Krv lsusovu. Treba razmi~ljati o citavoj recenici, teolo~ki
ispravnoj i literamo lijepoj.
93
Ovaj umetak («kad ne bi bilo zbog Otkupljenja») ne postoji kod Iv 14,30, ali to je
jedan od onih dodataka iii potankog oznacivanja kojima obiluje ovo Djelo i preobiluje ovo
poglavlje, dopune koje se odmah iii nakon razmatranja iii proueavanja, pokazuju u skladu s
biblijskim tekstom iii sa sr.lnim sad!"Zajem i njegovim duhom. Vidi i: sljedece biljdke 103 i
105.
94
Vidi: Ef 2,5-11.
95
Prema Bibliji ime osobe i sama osoba medusobno su sasvim povezani, poistovjecuju
se. Zato moliti u !me lsusovo (vidi: Iv 15-16) i moliti u Osobi Isusovoj, u lsusu, ostajuci u
lsusu (vidi: Iv 15,5-11, Gal 2, 19-20) jednako vrijedi. I zbog toga , usli~anje molitve nije
vezano uz jednostavno umetanje lmena lsusova, nego u poistovjei:ivanju nas s Njime, na.i e
volje s Njegovom Voljom. snagom Boije ljubavi i na.fom suradnjom.
96
Vidi: prethodnu bilj. 68.
I 9. Pashalna vecera 231
zapovijed. Ljubite se uzajamno vise nego sto svaki ljubi samoga

sebe 97 • Nema vece ljubavi od one kad netko daje svoj zivot za
svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji i Ja dajem zivot za vas.
Cinite to sto vas Ja poucavam i sto zapovijedam. Ne zovem vas
vise slugama. Jer sluga ne zna sto radi njegov gospodar, dok vi
znate sto ja radim. Sve o Meni znate. Objavio sam vam ne
samo Sebe samoga, nego i Oca i Utjesitelja, i sve sto sam cuo
od Boga . Niste vi sami sebe izabrali. Nego sam Javas izabrao i
odredio da idete medu narode i donosite plod u sebi i u srcima
onih kojima cete navijestati blagu vijest, i da vas plod ostane, te
da vam Otac dade sve sto budete iskali od Njega u moje ime.
«Nemojte reci: "E pa onda, ako si Ti nas izabrao, zasto si
izabrao i izdajicu? Ako Ti sve znas, zasto si to ucinio?" -
Nemojte ni pitati tko je taj. Nije covjek. Sotona je 98 . Rekao sam
to vjernom prijatelju i prepustio sam to njemu da ka:Ze kao
ljubljeni sin. Sotona je. Da se Sotona, taj vjecni majmun
(oponasatelj) Bozji nije utjelovio99 , u jednom smrtnom tijelu, ovaj
posjednuti ne bi mogao izbjeci mojoj moci, moci lsusa. Rekao
sam "posjednuti". Ne. Mnogo je vise: to je jedan ponisteni u
Sotoni 100 . »
«Zasto ga Ti, koji si izganjao zloduhe, nisi oslobodio?» pita
Jakov Alfejev.
«Pitas Ii to iz ljubavi prema sebi, bojeci se da ti nisi taj?
Nemoj se toga bojati.»
«Onda ja?»
«Ja?»
«Ja?»
97
Stara zapovijed: «Ljubit ce§ blifojega svoga kao samoga sebe» (Lev 19, 18) pokazuje
se stoga uzdignuta na mnogo vi~u savr~enost (vidi : Mt 5, 17) s novom zapovijedi : «Ljubite
jedni druge kao §to sam Ja vas ljubio.» (lv 15, 12). Ovo Djelo s rije~ima : «Ljubite jedni
druge vise nego sto svaki ljubi samoga sebe», razja§njuje ono §to je sadrfano u: Iv 15, 13;
Rim 5,6-8; Ef 5, 1-2; I Iv 2,3-11 ; 3, 11-24; jer je, bez sumnje, lsus, na§ uzor, ljubio nas vise
od Sebe samoga (vidi: Heb 12, 1-4).
98
Vidi: slijedecu bilje~ku 100; osim toga: bilj. 7, pogl. 6.
99
Kao prethodna biljdka 98.
00
' Jer se voljno i potpuno predao Sotoni . I kao §to je Pavao mogao <loci do toga da
kaie; u svoj istini : «Ne zivim vi§e Ja, nego lsus zivi u meni .» (Gal 2,20); tako je lzdajica
dopro do toga da nije vi ~e bio on koji je zivio, nego demon koji je zivio u njemu. Vidi Iv
13 ,2; ali narotito Lk 22,3; Iv 6,70 i 13,27.
232 Muka
«Umuknite, necu reci toga imena. lz milosrda, i vi cinite isto

tako.»
«Pa zasto ga nisi pobijedio? Nisi mogao?»
«Mogao sam. Ali za sprijeciti Sotonu da se utjelovi da bi me
ubio, trebao sam iskorijeniti rasu covjecju prije Otkupljenja 101 .
Koga bih onda otkupio?»
«Reci mi to, Gospodine, reci mi to!» Petar je skliznuo na
koljena i mahnito drma lsusom kao da bi bio zahvacen ludilom .
«Jesam Ii ja? Jesam Ii ja? lspitujem se. Ne izgleda mi. Ali Ti ... Ti
si rekao da cute se odreci .. . I ja drscem ... Oh, kojeg ufasa biti
. I
J8 .. .. »
«Ne, Simune Jonin . Nisi ti.»
102
«Zasto si mi oduzeo moje ime Petar ? Dakle ponovno sam
postao Simun? Vidis Ii? Ti to ka:Zes! ... Ja sam! Ali kako sam
mogao? Recite to .. . recite to vi ... Kada sam mogao postati
.1zd ai1ca r.·
.. ?. ... \':>lmune ... Ivane ?. Al'1 govorr'te I.... »
«Petre, Petre, Petre! Zovem te Simunom , jer mislim na prvi
susret, kada si bio Simun . I mislim kako si uvijek bio vjeran od
prvog trenutka. Nisi ti. To kazem Ja: lstina.»
«Tko je onda?»
«Pa Juda iz Keriota! Nisi to jos shvatio?» urla Tadej koji ne
uspijeva vise da se suzdr:Zi.
· «Zasto mi to nisi rekao ranije? Zasto?» urla i Petar.
«Tisina. Sotona je. Nema drugog imena. Kuda ides Petre?»
«Traziti ga.»
«Skini odmah taj ogrtac i odlozi oruzje. Iii cu te morati otjerati
i prokleti.»
«Ne, ne! Oh! Gospodine moj! Ali ja ... ali ja .. . Mazda sam ja
bolestan od ludila? Oh, oh!» Petar place bacivsi se na zemlju do
nogu lsusovih .
Ja vam dajem zapovijed da se ljubite. Ida oprastate. Jeste Ii
razumjeli? Pa ako je u svijetu mr:Znja, u vama neka bude samo
ljubav. Prema svima. Koliko cete naCi izdajnika na vasem putu!
IOI Vidi prethodne bilj. 98, 99, 100. Tvrdnja jaka i ziva, izabrana da izrazi sotonsku
volju, nezdravu i neobuzdanu. da do dna zaposjedne covjeka. kra/ja svemira, da konacno
ostvari ne samo da vni san da se bori uvijek sve vise, nego upravo da unisti Boga.
102
~imunu Joninu ime Petar iii Stijena dao je sam Isus. Vidi : Mt I 6, 13-20; Mk 3, 13- 19;
Iv 1,40-42.
Ali ne smijete ih mrziti i vracati im zlo. lnace ce Otac mrziti vas.
Prije vas mrzili su i izdali Mene. Pa ipak, vi to vidite: Ja ne
mrzim. Svijet ne moze ljubiti ono sto nije kao on . Zbog toga
nece vas ljubiti. Kad biste bili njegovi ljubio bi vas, ali niste od
svijeta, buduci da sam vas Ja uzeo iz svijeta. I zbog toga vas
mrze.
Rekao sam vam: sluga nije veci od gospodara. Ako su Mene
progonili i vas ce takoder progoniti. Ako su slusali mene, slusat
ce i vas. Ali sve ce Ciniti zbog mog lmena, jer ne poznaju, nece
da poznaju Onega koji me je poslao. Da nisam dosao i da
nisam govorio, ne bi bili krivi. Ali sada je njihov grijeh bez
opravdanja. Vidjeli su moja djela, culi su moje rijeci, pa ipak su
me mrzili, a sa Mnom i Oca. Jer, Ja i Otac jedno smo samo
jedinstvo s Ljubavlju 103 • Ali bilo je napisano: "Mrzio si me bez
razloga" 104 . lpak kada bude dosao Utjesitelj, Duh istine koji od
Oca izlazi, On ce pruziti svjedocanstvo o Meni, i vi cete takoder
svjedociti, jer ste od pocetka bili sa Mnom.
To vam kazem da ne klonete i da se ne sablaznite kada
dode cas. Upravo nastupa vrijeme u kojem ce vas tjerati iz
sinagoga i kada ce, oni koji ce vas ubijati, misliti da iskazuju
time kult Bo~u. Nisu upoznali ni Oca ni Mene. U tom je njihovo
opravdanje 1 5 . Nisam vam o ovome govorio tako opsirno prije,
jer bijaste kao tek rodena djeca. Ali sada vas majka ostavlja 106 .
Ja idem. Morate se naviknuti na drugu hranu. Hocu da to znate.
103
Vidi: najredovitiji zakljufak liturgijskih rimskih i ambrozijanskih molitava: «Po
Gospodinu nasemu lsusu Kristu Sinu /Vome, koji s Tobom (misli se: Oce) zivi i kraljuje u
jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijekc vjekova.» Sasvim slicni zakljucci molitava
nalaze se i u raznim istocnim Liturgijama.
104
Ps 35, 19.
105
Ova tvrdnja, koja se nalazi u lvanovom tekstu ( 16,3) ipak se u potpunosti slate s
duhom lsusovim i njegova Evandelja. Vidi: Lk 23,33-34.
106
lsus je usporedio Sebe s ljubeznom majkom (Vidi: Mt 23,37-39; Lk 13,34-35).
Prema ovom Djelu, k tome, Presveto Trojstvo, Otac i Sin i Duh Sveti (Ljubav) pocetak i
uzor i vrhunac svakog savr.frnstva, je takoder. u smislu jos uzvisenijem i tajanstvenijem ,
Zarncnik i Zarucnica i Ljubav, i zato Otac i Majka i Ljubav . Otac i Sin, doista, nerazrjesivo
su Jedno u i po duhovnoj Presveloj Ljubavi, i zato vrhovni princip i uzor i vrhunac svake
zarufoicke veze; Otac sa Sinom i po Sinu, snagom Duha Svetog, jesu na isti nacin i roditelj i
obnovitelj stvorova, i stoga najvisi princip i uzor i cilj svakog ocinstva i malerinstva. Kad se
uzme da Rijec nije samo Sin, nego tajanstveno izrafava povlasticu materinstva, buduci se po
Njemu zbiva stvaranje i preporod stvari , postaje i jasnije zasto je upravo Rijec bila poslana i
dos/a, da bi potra:W a i obnovila rasprsenu djecu . (Iv 11 ,5 I -52).
234 Muka
Nitko me vise ne pita: "Kuda ides?" Zbog falosti vi ste

zanijemili. Pa ipak i za vas je dobro da Ja otidem . lnace nece
doci Utjesitelj . Ja cu vam ga poslati. I kada bude dosao kroz
mudrost i rijec, djelima i junastvom koje ce uliti u vas, uvjerit ce
svijet o njegovom grijehu bogoubojstva, i pravednosti sto se tice
moje svetosti. I svijet ce biti jasno razdijeljen na zle tj.
neprijatelje Bozje, i na vjernike. Ovi ce biti vise-manje sveti , vec
prema njihovoj volji. Ali sud nad kaznom svijeta i nad njegovim
slugama bit ce ucinjen. Vise vam ne mogu reci, jer jos ne
mo:Zete razumjeti. Ali On, Bofanski Utjesitelj, dat ce vam
potpunu lstinu, jer nece govoriti od Sebe samoga . Nego ce reci
sve ono sto bude cuo od Bozjeg Uma i navijestit ce vam
buducnost. Uzet ce ono stood Mene dolazi, tj . ono sto je jos od
Oca, i to ce vam reci 107 .
Jos je malo ostalo da se vidimo. Zatim Me necete vise vidjeti.
A zatim jos malo, i onda cete Me vidjeti.
Vi mrmljate medu sobom i u vasem srcu . Poslusajte jednu
prispodobu. Posljednju prispodobu Vaseg Ucitelja.
Kada :Zena zacne i kada dode cas da rodi u velikoj je falosti ,
jer trpi i jauce. Ali kada rodi dijete i kad ga privine na srce, svaka
muka prestaje i zalost se mijenja u radost, jer je covjek dosao
na svijet.
Tako i vi. Vi cete plakati, a svijet ce vas ismjehivati. Ali zatim
ce se vasa falost promijeniti u radost. Radost koju svijet nece
nikada upoznati. Vi ste sada falosni . Ali kada me ponovno
ugledate vase ce se srce ispuniti radoscu koju vam nitko vise
nece moci oteti. Bit ce to radost tako potpuna da ce zamraciti
svaku potrebu da trazite nesto, bilo za um, bilo za srce iii za
tijelo 108 • Samo cete se time hraniti sto cete Me ponovno vidjeti,
zaboravljajuci na svaku drugu stvar. Ali upravo od tada moci
cete sve iskati u moje ime, i bit ce vam dano od Oca, da biste
imali sve vise radosti. Trazite, trazite . I primit cete.
Dolazi cas kad cu vam moci otvoreno govoriti o Ocu, Toce
biti, jer cete biti vjerni u kusnji i sve ce biti prevladano. Zato ce
vasa ljubav biti savrsena, jer ce vam biti dana snaga u
107
Vidi : bilj. 93 i I 05.
0
' " V idi : bi lj. I, pogl. I .
19. Pasha/na veeera 235
iskusenju . A sto vam bude nedostajati, Ja cu vam to nadodati

uzimajuci od mojeg ogromnog bogatstva 109 i govoreci: "Oce, ti to
vidis. Oni su me ljubili vjerujuci da sam od Tebe dosao." Sisao
sam na svijet, sada ga ostavljam i idem k Ocu, i molit cu za
vas.»
«Oh, sada se izjasnjavas. Sada znamo sto hoces reCi i da Ti
sve znas i odgovaras, a da Te nitko ne pita. Zaista Ti dolazis od
Boga!»
«Sada vjerujete? U posljednji cas? Tri su vec godine kako
vam govorim! Ali vec u vama djeluje Kruh koji je Bog i Vino koje
je Krv, koja nije dosla od eovjeka a daje vam prvi drhtaj
pobofanstvenjenja 110 . Vi cete postati bogovi ako budete ustrajali
u mojoj ljubavi i u mom posjedu . Ne kao sto rece Sotona Adamu
i Evi, nego kako Ja vama kafom 111 . To je pravi plod sa stabla
Dobra i Zivota 112 . Zlo je pobijedeno u onome tko se njima hrani,
i Smrt je mrtva. Tko od ovoga jede zivjet ce dovijeka i postat ce
"bog" u Kraljevstvu Bozjem. Vi cete biti bogovi 113 ako ostanete u
Meni. Pa ipak, evo .. . makar imali u sebi ovaj Kruh i ovu Krv,
buduci da dolazi cas u koji cete biti rasprseni, vi cete okrenuti
svaki svojim putem, a mene cete ostaviti samoga ... Ali nisam
sam. Imam Oca sa sobom. Oce, Oce, ne ostavi Me! Sve sam
vam rekao ... Da vam dadem mir. Moj Mir. Jos cete biti potisteni.
Ali imajte vjeru . Ja sam pobijedio svijet.»
lsus ustaje, otvara ruke na kriz i izgovara rasvijetljena lica
uzvisenu molitvu Ocu. Ivan je donosi u potpunosti: 114
«Oce, dosao je cas! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj
proslavi tebe , i da, kao sto si mu dao vlast nad svim ljudima,
dadne zivot vjecni svima koje si mu dao. A ovo je zivot vjecni :
spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao,
lsusa Krista. Ja sam tebe proslavio na zemlji, i izvrsivsi djelo
109
Nije nemoguce da ova retenica sadrii prikrivenu aluziju na blago Svetih Oprosta.
110
Vidi: bilj . 51 ; Vidi i: bilj. 3, pogl. 155, Sv. VI.
111
Vidi : Post3,l-7.
112
Vidi: Post 3,22-24; Otk 22.
113
Kao bilj . 110.
~to se tite ove <mzvi~ene molitve», Marija Valtorta obifavala je govoriti, a njezin
114
duhovn i voda 0 . Migliorini ponavljati da ju je Apostol sv. Ivan ( 17) donio dos/ovce, upravo
kako je i z i~la iz ustiju Bofanskog Utitelja.
236 Muka
koje si mi dao da ucinim. A sada, Oce, proslavi ti mene kod

sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade
svijet.
Ja sam objavio ime tvoje ljudima koje si mi dao iz svijeta.
Tvoji su bili. Meni si ih dao, i dri:ali su tvoju rijec. Sad su
spoznali da je sve od tebe sto god si mi dao. Jer rijeci koje si
dao meni dao sam njima. Oni su ih primili i doista saznali da
sam od tebe izisao te vjerovali da si me ti poslao. Ja molim za
njih. Ne molim za svijet, vec za one koje si mi dao, jer su tvoji.
Sve moje pripada tebi ; sve tvoje pripada meni. Ja se u njima
proslavih.
Ja vise ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok Ja
idem k tebi. Sveti Oce, cuvaj u svome imenu one koje si mi dao,
da budu jedno kao mi! Dok sam bio s njima, Ja sam ih cuvao u
tvome imenu koje si mi dao, i sacuvao ih, te nijedan od njih ne
propadne, osim sina propasti - da se ispuni Pismo. Ali sad Ja
idem k tebi, i ovo govorim dok sam u svijetu, da oni imadnu u
sebi radost, koju Ja posjedujem u svoj punini.
Ja sam im predao rijec tvoju, i svijet ih zamrzi, jer vise ne
pripadaju svijetu, kao sto ni Ja ne pripadam svijetu. Ne molim te
da ih dignes sa svijeta, vec da ih ocuvas od Zloga. Oni ne
pripadaju svijetu, kao sto ni Ja ne pripadam svijetu . Posveti ih
istinom; tvoja je rijec istina. Kao sto ti mene posla u svijet, i Ja
njih poslah u svijet. Ja sebe samoga posvecujem za njih da i oni
budu posveceni istinom.
Ne molim samo za njih nego i za one koji ce po njihovoj rijeci
vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao sto si ti, Oce, u meni, i Ja
u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si
me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da
budu jedno kao sto smo mi jedno - Ja u njima, a ti u meni - da
postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da
si njih ljubio kao sto si mene ljubio.
Oce, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam Ja,
zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me
ljubio prije postanka svijeta. Oce pravedni, svijet te nije
spoznao, a Ja sam te upoznao, i ovi su upoznali da si me ti
19. Pasha/na vecera 237
poslao. Objavio sam im tvoje ime, i ubuduce cu ga objavljivati,

da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i Ja u njima .»
Apostoli placu vise-manje ocevidno i bucno. Naposljetku
pjevaju neki himan .
lsus ih blagoslovi. Zatim nareduje: «Stavimo si ogrtace,
sada . I hajdmo. Andrija, reci kucedomacinu neka sve ostane
tako, po mojoj zelji. Sutra ... bit ce vam drago iznova gledati ova
mjesto». lsus ga gleda. Cini se da blagoslivlje zidove, namjestaj,
sve . Zatim se zaogrne ogrtacem i zaputi se. Za njim ucenici. Uz
njega je Ivan na koga se naslanja .
«Neces pozdraviti Majku?» pita ga sin Zebedejev.
«Ne. Sve je vec ucinjeno. ldite ipak polagano, tiho.»
Simun, koji je pripalio jednu baklju na zidnom lusteru,
rasvjetljuje siroki hodnik sto vodi do vratiju. Petar oprezno
otvara velika vrata i izlaze svi na ulicu, a zatim, zavrtivsi nekom
spravom, zatvaraju ih izvana. I krenu na put 115 .
11
~ «I krenu na put». Ova je reteni ca ispravak, u A, gdje je stajalo «Svc se sv r~ava . »
238
20. RAZMISLJANJE 0 POSLJEDNJOJ VECERI
Kaze lsus:
«Osim razmatranja o ljubavi jednog Boga koji se ucin10
Hranom za ljude, iz epizode Vecere isticu se cetiri najvafoije
peruke.
Prvo: Nuinost za svu djecu Boiju da se pokoravaju Zakonu.
Zakon je propisivao da se za Pashu mora jesti jaganjac po
obredu sto ga je Svevisnji dao Mojsiju 1, i Ja, pravi Sin pravoga
Boga, nisam radi svog bofanstva sebe smatrao izuzetnim od
Zakona . Bio sam na Zemlji: Covjek medu ljudima i Ucitelj ljudi.
Trebao sam zato vrsiti svoju dufoost covjeka prema Bogu kao
osta/i, i bolje od ostalih. Boianske naklonosti ne izuzimaju od
poslusnosti i od nastojanja prema sve ve6oj svetosti. Ako
usporedite najuzviseniju svetost s bofanskim savrsenstvom,
naci cete da je uvijek puna manjaka i stoga obavezna da se
naprefo da bi ih odstranila i dostigla stupanj savrsenstva , koliko
je najvise moguce, koji bi bio slican Bozjem savrsenstvu.
Drugo: mo6 Marijine molitve.
Bio sam Bog sto postade Tijelom . To je Tijelo, jer je bilo bez
ljage, posjedovalo duhovnu moc da gospodari tijelom . Pa ipak
ne odbijam, nego cak prizivam pomoc Pune Milosti, koja je
uistinu, i u onom casu ispastanja nasla nad svojom glavom
zatvoreno Nebo, ali ne do te mjere da ne bi Ona, Kraljica
andela, iz njeg uspjela iznuditi jednog andela, za utjehu svome
Sinu . Oh! ne za Sebe, jadna Mama! Ona je okusila gorcinu
napustanja Oceva 2 , ali po toj svojoj boli , koju je prinijela za
otkupljenje, meni je izmolila snagu da nadvladam tjeskobu
Maslinskog vrta u svoj njezinoj mnogolikoj ostrini od kojih je
svaka bi/a upravljena da opere jedan vid i sredstvo grijeha.
Trece: vlast nad samim sobom i podnasanje uvreda, a sto je
ljubav nad svima uzvisena, mogu posjedovati jedino oni koji
ucinise iivotom svoga iivota Zakon Ljubavi, sto sam ga Ja
proglasio. I ne samo proglasio: nego stvarno prakticirao.
20. Pi sano 17. ve lj ate 1944., A, 1874- 1880.

1
Vidi : bilj . 6, na sir. 184, Sv. 11 1/ 1.
2
Vidi: bilj. 5, pogl. 4.
20. Razmisljanje o posljednjoj veceri 239
Sta je bilo za Mene imati uza se, za svojim stolom, moga

lzdajicu, dufoost da mu dam, dufoost da se pred njim
poni:Z:avam, duznost da dijelim s njim obredni kalez i da stavim
usne tamo gdje ih je on stavljao i uciniti da ih tamo stavi moja
Mati, vi to ne mozete ni zamisliti 3 . Vasi su lijecnici raspravljali i
jos raspravljaju o mojoj brzoj smrti i navode kao uzrok srcanu
povredu od udaraca bicevanja. Da, i zbog toga moje srce
postade bolesno. Ali ono je to bilo vec od Vecere. Slomljeno,
slomljeno od naprezanja sto je moralo podnositi uza se svoga
lzdajicu. Tada sam poceo fizicki umirati. Ostalo bijase samo
povecanje vec postojece agonije. $to god sam mogao uciniti,
ucinio sam, jer sam bio jedno s Ljubavlju. I u casu u koji se Bog-
Ljubav povlacio od Mene4 znao sam biti Ljubav, jer sam u svoje
trideset i tri godine :iivio od Ljubavi. Ne mote se stici do
savrsenstva kakvo se tra:ii da se oprosti svom uvreditelju i da
ga se podnosi, ako se nema habitus (stanje) ljubavi. Ja sam ga
imao i mogao sam oprastati i podnositi ovog najdavolskijeg
Uvreditelja, sto bijase Juda.
Cetvrto: Sakrament djeluje prema tome koliko je netko
dostojniji da ga prima. A toga postaje dostojan svojom
postojanom voljom 5 , koja /omi tijelo i duh cini gospodarom,
savladavajuci po:iude, savijajuci sebe prema krepostima,
napinjajuci svoje bite poput Iuka prema savrsenstvu kreposti, a
iznad svega prema Ljubavi.
Jer kad netko ljubi, tezi da obraduje ljubljenoga. Ivan, koji me
je ljubio kao nitko i koji je bio cist, imao je od Sakramenta
najveci stupanj preobrazbe. Od onog je trenutka zapoceo biti
orao, kojemu je prisna i lagana visina Neba Bozjeg i gledanje
Sunca vjecnog. Ali jao onome koji prima Sakrament a da ga
stvarno nije dostojan, nego ako cak i povecava svoju uvijek
ljudsku nedostojnost smrtnim grijesima. Tada mu on postaje ne
klicom uscuvanja i :iivota, nego iskvarenosti i smrt/'. Smrti duha
i gnjilezi tijela po kojem ono «prsne» (raspukne), kao sto kaze
3
Misliti : 02, vrednovati u pravoj mjeri.
•Kao bilj. 2.
5
6
Vidi : I Kor 11 ,28-32.
240 Muka
Petar o tijelu Judinom 7 . Ne prolijeva krv, tekucinu uvijek zivotnu i
lijepu u svom grimizu, nego svoju utrobu crnu od svih pohota,
trulez koja se izlijeva iz istrunulog tijela kao iz strvine neciste
zivotinje, predmeta ogavnosti za prolaznike. Smrt oskvrnitelja
Sakramenta uvijek je smrt jednog ocajnika i zbog toga on ne
zna za blagi prijelaz, vlastit onome koji je u milosti, ni junackog
prije/aza irtve koja trpi ostro, a/i s pogledom uprtim u Nebo i s
dusom sigurnom u miru. Smrt je ocajnika ufasna od previjanja i
strave, to je grozan grc duse koju je vec scepala ruka Sotone i
davi je da bi je istrgnula iz tijela i koji je gusi svojim odvratnim
dahom. To je razlika izmedu onoga koji prelazi i u drugi zivot
nakon sto ga je hranio ljubavlju, vjerom, nadom i svim drugim
krepostima i nebeskom naukom i andeoskim Kruhom sto ga
prati svojim plodovima, jos bolje od svoje kraljevske prisutnosti,
na posljednjem putu , i onoga koji prelazi u drugi zivot nakon
jednog zivotinjskog zivota sa smrcu poput zivotinje koju Milost i
Sakramenat ne okrepljuju. Prvi je prijelaz vedri svrsetak sveca
kojemu smrt otvara Kraljevstvo vjecno. Drugi je ufasan pad
osudenog koji osjeca kako se strovaljuje u smrt vjecnu i u
jednom trenutku spoznaje ono sto je htio8 izgubiti, a sto vise ne
moie popraviti. Za jednog dobitak, za drugog lisenje. Za jednog
radost, za drugog ufas.
To je ono sto vi sami sebi dajete prema vasem vjerovanju i
ljubavi, iii nevjerovanju i preziranju moga dara. I to je pouka
ovoga razmatranja.»
7
D2. vidi : Dj 1. 18.
8
Kao bilj . 5.
241
21. SMRTNA BORBA I HVATANJE U GETSEMANIJU 1

2
Smrtna borba i hvatanje u Getsemaniju
Ulicom vlada potpuna tisina. Samo neki vodoskok sto pada u

kameno korito svojim sumom remeti toliku tisinu. Uzduz zidova
kuca, jos je mracno, dok s druge strane mjesec pocinje bijeliti
vrhove kuca i gdje se put prosiruje u mali trg, evo mlijecno
srebrna mjesecina silazi da uljepsa cak i sljunak i zemlju na
putu. Ali ispod cestih lukova sto spajaju kucu s kucom, sto
nalice pomicnim mostovima i slu:Ze kao potporanj ovim starim
kucama s vrlo rijetkim otvorima prema ulici, a koje su u ovo
vrijeme sve zatvorene i mracne kao da su napustene, tamo je
potpuni mrak, a crvenkasto svjetlo baklje koju nosi Simun
poprima neobicnu zivost i jos vecu korist. Lica se, u tom
crvenom i pokretnom svjetlu, pokazuju u cistom reljefu, i svi
koliko ih ima, otkrivaju i toliko razlicitih dusevnih stanja.
Najsvecanije je i najmirnije lice lsusovo. Umor ga donekle
cini starijim, isticuci mu crte koje obicno nema, a koje vec nalice
buducem izrazu njegova lica smirenog u smrti.
Ivan koji mu je uz bok, kruzi zaprepastenim pogledom,
bolnim zbog svega sto vidi. Nalici djecaku koji se je prestrasio
nakon sto je cuo neku pricu iii neko zastrasujuce obecanje, pa
trazi pomoc od nekog koji zna vise od njega. Ali tko mu mo:Ze
pomoci?
Simun, koji je s druge lsusove strane, ima zatvoreno, mracno
lice covjeka koji premece po sebi strasne misli. I jos je jedini koji
uz Krista pokazuje dostojanstven izgled.
21. Pisano 16. ofojka 1945., A, 11534-11575

1
02, vidi: Mt 26,36-56; Mk 14,32-52; Lk 22,39-53; Iv 18,1-11.
2
Epizode: Smrtna borba i hvatanje u Getsemaniju (tj. ovo poglavlje), Razni procesi
(pogl. 22) i Od Pretorija do Ka/varije (pogl. 28) nalaze se skupljeni u jednoj «viziji» A,
1765-1800 - napisanoj 11. velja~e 1944., iza ~ega slijede bilje~ke i «diktati» osobnog
kamktera. Posljednja od triju epizoda je gotovo prekinuta («Yidenje mi se kristalizira
ovdjc») i iznova se nastavlja - A, 1881-1913 - dana 18. velja~e 1944. («Ponovno se nalazim
na putu za Kalvariju, tamo gdje je lsus pao. Na prizoru gdje je zavr~ilo prija~nje promatranje
od I I .II, u petak») da nastavi s Razapinjanjem , i ono zbijeno u odnosu na ono, ~to je
napisala godinu ranije, a ~to je izneseno u pogl. 29. Yidi: bilj . 33, pogl. 6.
242 Muka
Ostali, u dvije grupe sto se stalno mijenjaju u svom stavu,

pravo su previranje. I svako malo 3 cuje se u povisenom tonu, uz
cudni odjek, promukli glas Petrov iii baritonski glas Tome . A
zatim se stisaju kao prestraseni zbog onoga sto govore.
Raspravljaju o tome sto treba ciniti i jedan predlaze jedno, a
drugi drugo. Ali padaju svi prijedlozi, jer stvarno zapocinje «cas
tmina» 4 i rasudivanja ljudska ostaju zamracena i smetena.
«Trebalo je reci mi to prije» zesti se Petar.
«Ali nije o tome govorio. Ni Ucitelj ... »
«Da! Bas On ti je to govorio. Ali brate! lzgleda da Ga ti ne
poznajes!»
«Osjecao sam da se nesto sprema. I rekao sam: "Hajdemo
umrijeti s njime". Sjecate Ii se? Ali, take mi naseg Presvetog
Boga, da sam znao da je to bio Juda Simunov!. .. » grmi Toma
prijeteci.
«I sto si htio uciniti?» pita Bartolomej.
«Ja! Ja bih to ucinio i sada, kad biste mi pomogli!»
«Sto? Otisao bih ga ubiti? A gdje?»
«Ne. Odveo bih Ucitelja. To je jednostavnije.»
«On ne bi htio!»
«Ne bih ga ni pitao da Ii hoce. Oteo bih ga, kao sto se otima
:Zenu.»
«Ne bi bila losa ideja!» kaze Petar. I kakav je vec ... nagao,
vraca se natrag, ulazi u grupu gdje su dva sina Alfejeva koji s
Matejom i Jakovom tiho sapcu kao zavjerenici.
«Slusajte: Toma kaze da se lsusa odvede odavde. Svi
zajedno. Mogle bi se... iz Getsemanija preko Betfage u
Betaniju, a odatle ... odmagliti na koje mjesto. Hocemo Ii? I kad
On bude na sigurnom, vracamo se i satiremo Judu .»
«Uzalud je to. Sav je lzrael jedna stupica» ka:Ze Jakov
Alfejev.
«I cas je tu ... zatvara se. To se moglo i naslutiti. Suvise je
mr:Znje!»
«Ali Mateju! Bas mi ides na zivce! Bio si smjeliji kad si bio
grjesnik! Reci ti, Filipe.»
3
D2, preinaka izraza (svako malo ): u A, dentro per dentro.
• Vidi : bilj . 4, na str. 65, Sv. V/2; i bilj. 7, pogl. 155, Sv. VI.
21 . Smrtna borba i hvatanje u Getsemaniju 243
Filip, koji dolazi sam samcat i izgleda da sam sa sobom

govori, uzdigne pogled i zaustavi se. Petar ga dostigne i nesto
medusobno sapcu. Zatim dostignu grupu: «Ja bih rekao da je
najbolje mjesto u Hramu» kaze Filip.
«Jesi Ii lud?» urlaju bratici, Matej i Jakov. «Ali aka ga hoce
ubiti!?»
«Psss! Kakva graja! Znam sto kazem. Posvuda ce ga traziti.
Ali tamo ne. Ti i Ivan imate dobra prijateljstva medu slugama
Aninim . Nek im se dade dobar zlatni zalogaj ... i sve ce biti u
redu. Vjerujte! Najbolje mjesto da se trazeni sakrije jest u kuce
tamnicara .»
«Ja to necu uciniti» ka:Ze Jakov Zebedejev. «Ali poslusaj i
ostale. Prvo Ivana. A aka ga zatim uhapse? Necu da se kaze da
sam ja izdajica .. . »
«Na to nisam mislio. Pa onda?» Petar je malaksao.
«E pa onda ja bih rekao da je samilosno uciniti jednu stvar.
Jedina koju mozemo. Odvesti Majku ... » ka:Ze Juda Alfejev.
«Taman!. .. Ali. .. Tko da pode? Sta joj reci? Podi ti, rodace.»
«Ja ostajem s lsusom. To je moje pravo. ldi ti.»
«Ja?! Ja sam naoru:Zan macem da umrem kao Eleazar iz
Saure5 . Prije cu kroz legije da branim svog lsusa i udarit cu bez
suzdr:Zavanja. Ako me snaga vecine ubije, nije va:Zno. Ja sam
ga branio ... » izjavljuje Petar.
«Ali, jesi Ii bas siguran da je lskariot?» pita Filip Tadeja.
«Siguran sam u to. Nitko od nas nema zmijino srce. Samo
on ... ldi ti, Mateju, k Mariji i reci joj ... »
«Ja? Da je prevarim? Vidjet pored sebe Nju koja o tome
nista ne zna, a zatim? Ah, ne. Spreman sam na smrt, ali ne da
izdam onu golubicu ... »
Glasovi se mijesaju u saputanju.
«Cujes? Ucitelju, mi te ljubimo» kaze Simun.
«Znam to. Nisu mi potrebne one rijeci da to znam. I aka daju
mir Kristovom srcu, one ranjavaju njegovu dusu.»
«Zasto, Gospodine moj? To su rijeci ljubavi.»
5
Vidi: I Mak 2,1-5; 6,28-47.
244 Muka
«Posve ljudske ljubavi. Zaista, u ave tri godine nisam nista

ucinio, jer ste vi jos vise ljudski nego u prvi cas. Kvasaju u vama
najblatnjaviji kvasci ave veceri. Ali nije vasa krivica .. . »
«Spasi se, lsuse!» jeca Ivan.
«Spasavam se .»
«Da? Oh, moj Boze, hvala!» Ivan nalici cvijetu savijenu ad
foge i koji se svjez uspravlja na stabljici. «Da kafom ostalima.
Kuda idemo?»
«Ja u smrt. Vi u Vjeru.»
«Pa zar nisi sada rekao da se spasavas?» Ljubimac se
snuzdi ponovo.
«Spasavam se, stvarno, spasavam se. Kada ne bih slusao
Oca propao bih. Slusam. Zato se spasavam. Ali nemoj tako
plakati! Manje si odvafan od ucenika onog grckog filozofa o
kome sam ti govorio jednog dana. Oni ostadose pored ucitelja 6
koji je umirao od kakute (trubeljike), hrabreci ga svojom
mufovnom boli. Ti ... ti mi izgledas kao malisan koji je izgubio
svog oca.»
«A zar mozda nije tako? Vise nego da sam izgubio oca, ja
gubim! Gubim Tebe ... !»
«Ne gubis me, jer nastavljas ljubiti me. lzgubljen je onaj koji
je odvojen ad nas zaboravom na Zemlji i Sudom Bozjim tamo.
Ali mi necemo biti odvojeni. Nikada. Niti ad ovoga niti ad
onoga.»
Ali Ivan ne shvaca razloge.
Simun se jos priblizi lsusu i tiho mu se povjeri: «Ucitelju .. .
ja ... ja i Simun Petar nadali smo se da cemo uciniti nesto
dobra ... Ali. .. Ti koji znas sve, reci mi: Kroz koliko sati mislis da
ces biti uhvacen?»
<d~im mjesec bude na vrhuncu svoga Iuka.»
Simunovo lice se grci u bolnoj i nestrpljivoj, da ne kazem i u
srditoj grimasi. «Onda je sve bilo uzalud ... Ucitelju, sada cu Ti
objasniti. Ti si gotovo predbacivao meni i Simunu Petru sto smo
te ostavili toliko sama ovih posljednjih dana. Ali udaljavali smo
se zbog Tebe... lz ljubavi prema Tebi. Petar je nocu u
ponedjeljak, potresen tvojim rijecima, dosao k meni dok sam
6
Aluzij a na Sokrata.
21. Smrtna borba i hvatanje u Getsemaniju 245
spavao i rekao mi: «Ja i ti, imam povjerenja u tebe, moramo

nesto uciniti za lsusa. Cak je i Juda rekao da se zeli za to
zauzeti.» Oh, zasto nismo razumjeli tada? Zasto nam Ti nisi
nista rekao? Ali, reci mi: Zar nisi nikome rekao? Bas nikome?
Mozda si shvatio to samo ovih posljednjih sati?»
«Uvijek sam to znao. Jos i prije nego sto je bio apostol. A da
njegov zlocin ne bi bio savrsen, i u boZ:anskom i u ljudskom
(pogledu), nastojao sam ga na sve nacine udaljiti od Sebe. Oni
koji hoce da Ja umrem krvnici su Bozji. Ovaj, moj ucenik i
prijatelj, on je i lzdajnik, krvnik covjecji. Moj prvi krvnik, jer me
usmrtio po naporu sto sam ga morao imati uz sebe, kod stola, i
da sam bio primoran stititi ga samim Sobom od vas .»
«I nitko tone zna?»
«Ivan. To sam mu rekao pri svrsetku Vecere. Ali sto ste
ucinili?»
«A Lazar? Zar bas nista Lazar ne zna? Danas bijasmo kod
njega, jer je dosao jutros rano, zrtvovao i otisao, a da se nije
zadrZ:ao u svojoj palaci, niti otisao u Pretorij7. Jer on uvijek tamo
odlazi po obicaju preuzetom od oca. A Pilat je u gradu ovih
dana, to znas ... »
«Da. Svi su ovdje. Tu je Rim: novi Sion s Pilatom. Tu je
lzrael s Kajfom i Herodom. Tu je sav lzrael, jer je Pasha 8
sakupila sinove ovoga naroda pred podnozjem Bozjega oltara .. .
Jesi Ii vidio Gamalijela?»
«Da. Zasto to pitanje? Treba i sutra da ga ponovno vidim ... »
«Gamalijel je veceras u Betfagi. To znam. Kada budemo
stigli u Getsemani ti ces otici do Gamalijela i reci mu: "Uskoro
ces imati znak koji cekas vec 20 godina". Nista vise. Zatim ces
se vratiti da budes s drugovima.»
«Pa kako to znas? Oh, Ucitelju moj, jadni Ucitelju, koji nemas
ni te utjehe: ne znati tuda djela!»
«Dobro kazes! Uljeha stone znas! Jadni Ucitelj! Jer ima vise
zlih nego dobrih djela. Ali vidim i ona dobra i poradi njih se
radujem.»
«Ti onda znas da ... »
7
Vidi: bilj . 7. pogl. 3.
• Vidi: bilj. 6, na sir. 184, Sv. 111/ 1.
246 Muka
«Simune, to je cas moje muke. Da je ucini sto potpunijom,

Otac mi oduzima 9 svjetlo pomalo kako se priblifava. Uskoro,
imat cu samo tmine i promatranje onog sto je od tmina : tj . sve
grijehe ljudi. Ne mo:Zes, ne mozete shvatiti, nitko osim onoga
koji ce na to biti pozvan od Boga po posebnom poslanju, nece
shvatiti ovu muku u velikoj Muci, a zatim, kako je covjek
materijalan i u ljubavi i u razmisljanju, bit ce ih koji ce plakati i
trpjeti zbog udaraca koje cu primiti, zbog mucenja Otkupitelja ,
ali nece shvatiti velicinu duhovnog mucenja, koje ce, vjerujte to
vi koji me slusate, biti najokrutnije ... Govori, stoga , Simune.
Vodi me stazama po kojima je tvoje prijateljstvo islo zbog Mene,
jer Ja sam siromah koji gubi vid i koji vidi utvare, a ne stvarne
stvari. .. »
Ivan ga zagrli i pita : «Sto? Ne vidis vise svoga Ivana?»
«Vidim te . Ali utvare ustaju iz magli Sotoninih . Videnja , more
i boli. Ove smo veceri svi obavijeni ovim kuznim isparavanjem
pakla. Zli nastoji da u Meni izazove malodusnost, neposluh i bol.
U vama ce stvarati razocaranje i strah. Kod mnogih, koji ipak
nisu ni strasljivi ni zlocinci , izazvat ce zlocinstvo i strah. Kod
onih koji su vec Sotonini ulit ce nadnaravnu izopacenost.
Govorim tako, jer njihovo savrsenstvo u zlu ce biti takvo da ce
nadmasiti ljudske mogucnosti i dostici savrsenstvo, koje je
uvijek u nadljudskome. Govori, Simune.»
«Da. Od utorka samo obilazimo da doznamo, da
preteknemo, da trazimo pomoc. »
«I sto ste mogli uciniti?»
«Nista. Iii vrlo malo.»
«A to malo postat ce "nista" kad strah ukoci srca.»
«Sukobio sam se i s Lazarom ... To mi se dogodilo prvi put. ..
Sukobio sam se, jer mi se ucinio tromim ... On bi mogao nesto
uciniti. Prijatelj je Upravitelja. On je uvijek sin Teofila! Ali Lazar
je odbacio svaki moj prijedlog. Ostavio sam ga urlikajuci: "Ja
mislim da si ti taj prijatelj o kome Ucitelj govori. Gadis mi se!" i
vise se nisam htio vracati k njemu ... Ali, jutros me je pozvao i
rekao: "Mo:Zes Ii jos misliti da bih ja bio njegov izdajica?" Vee
sam bio vidio Gamalijela i Josipa i Kuzu, Nikodema i Manahena
9
i na koncu tvog brata Josipa ... i vise nisam mogao u to

vjerovati. Rekao sam mu: "Oprosti, Lazare. Ali osjecam da mi je
um poremecen vise nego kada sam ja sam bio osudenik".
Doista je tako, Ucitelju ... Ja vise nisam ja ... Ali, zasto se
smijes?»
«Jer to potvrduje ono sto sam ti Ja rekao ranije. Sotonina te
magla obavija i zbunjuje. Sto je Lazar odgovorio?»
«Rekao je: "Razumijem te. Dodi danas s Nikodemom.
Potrebno mi je da te vidim". I otisao sam, dok je Simun Petar
posao k Galilejcima. Jer tvoj brat, on, iz tolike udaljenosti zna o
tome vise nego mi. Kaze da je to slucajno doznao,
razgovarajuci s nekim starim Galilejcem , prijateljem Alfeja i
Josipa, koji stanuje blizu tr:Znice.»
«Ah!. .. da .. . Veliki prijatelj kuce ... »
«On je tamo sa Simunom i zenama. Tamo je obitelj iz
Kane.»
«Vidio sam Simuna.»
«Dakle, Josip je doznao od tog svog prijatelja i prijatelja
jednog od Hrama, koji mu je u svojti po :Zeni, da je tvoje
hvatanje odluceno, i rekao je Petru: "Ja sam se uvijek borio
protiv njega. Ali iz ljubavi. I dok je On jos bio jak. Ali sada kada
postaje poput djeteta zrtvom svojih neprijatelja, ja, rodak, koji
sam ga uvijek ljubio, s Njim sam. Du:Znost je to krvi i srca".»
lsus se smijesi zadobivsi za trenutak vedro lice iz casova
radosti.
«I Josip je rekao Petru: "Galilejski farizeji su zmije kao i svi
farizeji. Ali Galileja nije sva farizejska . I ovdje su mnogi Galilejci
koji ga ljube. Hajdemo im reci da se skupe da bi ga branili.
lmamo samo bode:Ze. Ali i stapovi su oruzje ako se njim dobro
rukuje . I, ako ne dode rimska milicija, brzo cemo svladati
hramske pandure, tu kukavicku rulju." I Petar je otisao s njim. Ja
sam, medutim, posao Lazaru. S Nikodemom. Odlucili smo
uvjeriti Lazara da dode s nama i da otvori svoju kucu i da bude s
Tobom . Rekao nam je: "Moram slusati lsusa i biti ovdje. Da
dvostruko trpim ... " Je Ii to istina?»
«lstina je. Ja sam mu to naredio.»
248 Muka
«lpak m1 ie dao maceve. Njegovi su . Jednog za mene,

drugog za Petra. I Kuza mi je htio dati maceve. Ali .. . Sto su dva
komada foljeza protiv jednog citavog svijeta? Kuza ne moze
vjerovati da je istina sto Ti kazes. Kune se da on ne zna nista, i
da se na dvoru samo misli kako ce se zabavljati o blagdanu ...
Bancenje, kao obicno. Tako da je on rekao lvani da se povuce u
jednu od svojih kuca u Judeji. Ali Ivana hoce da ostane ovdje.
Zatvorena u svojoj palaci, kao da je tame nema. Ali se ne
udaljuje. S njom je Plautina, Ana, Nike i dvije rimske dame iz
Klaudijine kuce. Placu, mole se i nagovaraju nevine da se mole.
Ali nije vrijeme molitve. Vrijeme je krvi. Ja osjecam kako u meni
ozivljuje "zelot" 10 i gorim od folje da ubijam, da se osvetim! ... »
«Simune! Da sam htio da umres kao prokletnik ne bih te bio
oslobodio ad ocaja! ... » lsus je vrlo strog.
«Oh! oprosti, Ucitelju ... oprosti. Ja sam kao pijan, u bunilu .»
«A Manahen, sto kaze?»
«Manahen kafo da to ne moze biti istinito, a kad bi bilo da bi
on isao za Tobom i u muci.»
«Kake se svi pouzdajete u sebe! ... Kolika oholost je u
covjeku! A Nikodem i Josip? Sto oni znaju?»
«Nista vise ad mene. Prije nekog vremena, na skupstini
uhvati se Josip sa Sinedrijem 11 jer ih je nazvao razbojnicima sto
hoce da ubiju nevinoga, i rekao: "Sve je ovdje unutra
nezakonito. On dobro govori. Mrzlost je u kuci Gospodinovoj 12 .
Ovaj ce altar biti razoren, jer je obescascen 13 ." Nisu ga
kamenovali jer je to on. Ali odonda od njega sve skrivaju. Samo
su mu Gamalijel 14 i Nikodem ostali prijatelji. Ali, prvi ne govori. A
drugi. .. Ni on ni Josip nisu vise bili pozvani u Sinedrij, kad je
trebalo nesto vafoo odluciti. On se saziva nezakonito ovdje-
ondje, u razne sate iz straha pred njima i pred Rimom. Ah!
Zaboravio sam! ... Pastiri. I oni su s Galilejcima . Ali nas je malo.
Da nas je Lazar htio poslusati i poci k Pretoru! Ali nije nas
poslusao! ... To smo, eto, uradili ... Mnogo ... i nista ... a ja sam
10
Nadimak Zelot, pridjeven Simunu, nalazi se u: Lk 6, 15; Dj I, 13 .
11
· Vidi: bilj . 48, pogl. 222, Sv. VII .
12
Vidi: Dn 9- 12.
13
Aluzija na: I Mak 4,36-61 ; 2 Mak I0, 1-8.
14
toliko utucen da bih htio poci poljima urlajuci kao sakal,

prepustivsi se divljanju u orgiji, ubijajuci kao razbojnik, samo da
skinem sa sebe ovu pomisao da je "sve uzalud" kao sto rece
Lazar, kao sto je rekao Josip i Kuza i Manahen i Gamalijel. .. »
Zelot ne slici vise na sebe ...
«Sto je rekao rabi?»
«Rekao je: "Ja ne znam tocno Kajfine namjere. Ali vam
kazem, samo je za Krista proreceno ono sto ka:Zete 15 . A buduci
da ja ne pripustam da je u ovom proroku Krist, ne smatram da bi
se tu trebalo uznemirivati. Bit ce ubijen covjek, dobar, Bozji
prijatelj. Ali kolikima je, njemu slicnima, Sion ispijao krv 16 " Ali, jer
smo mi uporno ostajali pri tvojoj Bo:Zanskoj naravi, ponovio je,
tvrdoglavo: "Kada budem vidio znak, vjerovat cu 17". I obecao je
da ce se uzdl"Zati da glasa za tvoju smrt, i dapace, ako bude
moguce, nastojati uvjeriti i druge da te ne osude. Ovoliko, i ne
vise. Ne vjeruje! Ne vjeruje! Kad bi se moglo stici do sutra ... Ali
Ti kazes da ne. Oh, sto cemo uciniti mi?!»
«Ti ces otici kod Lazara i nastojat ces ih povesti sa sobom
sto budes mogao vise . Ne samo od apostola. Nego i od ucenika
koje ces naci da lutaju po poljskim putevima . Nastoj vidjeti
pastire i predaj im ovu naredbu. Kuca u Betaniji je vise nego
ikad Betanija, kuca dobrog gostoljublja. Oni koji nemaju
hrabrosti da se suprotstave mr:Znji citavog naroda, neka se
sklone onamo. Da cekaju ... »
«Ali mi te necemo ostaviti.»
«Nemojte se odvajati ... Odvojeni, bili biste nista. Ujedinjeni,
jos cete biti snaga. Simune: obecaj mi to. Ti si smiren, vjeran,
imas rijec i vlast cak i nad Petrom. I imas veliku obavezu prema
Meni. To ti pripominjem po prvi put, da ti nametnem poslusnost.
Gledaj: sad smo na Cedronu . Odande si uzasao k Meni 9ubav,
a odanle si otisao zdrav. Za ovo sto sam ti dao, daj mi 8 . Daj
Covjeku one, sto sam Ja dao covjeku. Sada sam gubavac
Ja 19 ... »
15
Vidi: bilj . 3, na str. 226, Sv. II/I.
16
Vidi: bilj . 3, na str. 149, Sv. II/I.
17
Vidi: bilj . 9, pogl. 8, Sv. VIII .
18
Ovdje je, u A, izmedu red aka napisano olovkom: «Gospoda - Camaiore - Bolnica».
19
Aluzija na: lz 52, 13-53, 12.
250 Muka
«Neee! Nemoj to reci!» jecaju zajedno oba ucenika.

«Tako je! Petar pa moja braca, bit ce najutuceniji. Kao
zlocinac ce se osjecati moj posteni Petar i nece imati mira. I
braca. .. Nece imati srcanosti da pogledaju ni svoju ni moju
Majku ... Preporucam ih tebi. .. »
«Aja, Gospodine, ciji cu biti? Na mene ne mislis?» jeca Ivan.
«0 djecace moj! Ti si povjeren svojoj ljubavi. Ona je toliko
silna da ce te voditi kao majka. Ne dajem ti naredbe ni vodica .
Ostavljam te na vodama ljubavi. One su u tebi rijeka tako mirna
i duboka, da mi se ne namece sumnja o tvojemu sutra 20 .
Simune, jesi Ii shvatio? Obecaj mi, obecaj mi!» Mucno je vidjeti
lsusa tako tjeskobna ... I ponovno: «Prije nego dodu ostali! Oh!
Hvala! Budi blagoslovljen!»
Citava je grupa na okupu.
«Sada se odije/imo. Ja u/azim na vise da se molim. Sa
sobom hocu Petra, Ivana i Jakova. Vi ostanite ovdje. A ako
budete napadnuti zovite. I ne bojte se. Nece vam ni vlas biti
oduzeta. Molite za Me 21 • Odloiite mrinju i strah. To ce biti samo
trenutak ... a zatim ce radost biti potpuna. Smijesite se, da imam
u srcu vase smijeske. I jos hvala za sve, prijatelji. Zbogom.
Gospodin nek vas ne ostavi .. .»
lsus se odijeli od apostola i ide naprijed, dok Petar tu na rubu
maslinika prima od Simuna zublju nakon sto je ovaj s njom
upalio smolaste grancice koje gore i pucketaju sireci miris
smrce.
Mucno mi je gledati Tadeja koji tako upornim i bolnim
pogledom gleda lsusa, da se ovaj okrenu i trazi tko ga je to
gledao. Ali Tadej se sakri iza Bartolomeja i grize usnice da bi se
obuzdao.
lsus ucini kretnju rukom, nesto izmedu blagoslova i zbogom,
i zatim nastavi svoj put. Mjesec, sada vec dosta visoko,
okruzuje svojom svjetloscu njegov visoki lik i izgleda da Ga cini
jos vecim, produhovljujuci Ga, cineci sjajnijom crvenu haljinu i
20
Vidi : I lv3 ,3-IO; 5, 18 .
21
Vidi: u Sv. V/ I, na str. 26, bilj. I; bilj . 3 na str. 158, Sv. VII; bilj . 3, na str. 29, Sv.
V/2.
zlatnijom njegovu kosu. Za Njim pozuruju korak Petar sa

zubljom i dva sina Zebedejeva.
Proslijedise dok ne dodose do granice prve hridi rusticnog

amfiteatra maslinika, kojem ulaz cini nepravilna poljana, a kao
stepenice razne hridi koje uzlaze postepeno od maslinika prema
brdu, zatim lsus rece:
«Zaustavite se, cekajte me ovdje, dok se Ja pomo/im. Ali
nemojte spavati. Mogli biste mi bili potrebni. I, za ljubav, trazim:
molite! Vas Ucitelj je v r Io iznemogao. »
Stvarno je to vec duboka iznemoglost. lzgleda vec natovaren
teretom. Gdje je vise onaj muzevni lsus koji je govorio mnostvu,
lijep, jak, gospodujuceg oka, smirenog smijeska, sonornog i
prelijepog glasa? lzgleda vec zahvacen tugom. Nalici nekome
koji je trcao i plakao... Ima umorni i tugaljivi glas. Zalostan,
falostan, falostan.
252 Muka
Petar odgovori za sve: «Budi miran, Ucitelju. Bdjet cemo i

moliti. Dosta je da pozoves i doci cemo.»
I lsus ih ostavi dok se trojica sagnuse da sakupe lisca i
suhog granja da upale malu vatru koja bi ih trebala dr:Zati
budnima, a takoder i da nadvladaju rosu koja se pocinje obilno
spustati.
Hoda, okrenuvsi im leda, od zapada prema istoku, tako da
mu sada u lice udara mjeseceva svjetlost. Vidim kako mu je
velika bol jos vise rasirila oko, mozda ga to siri ono crnilo od
umornosti, mozda je to sjena od Iuka obrva. Ne znam . Znam da
mu je oko vise otvoreno i udubljeno. Uzlazi prignute glave,
samo je svako malo22 difo uzdisuci kao od napora i zadihanosti,
i zatim kruzi svojim tako tufoim okom tihim maslinikom. Uspne
se jos nekoliko metara, zatim zaobide jednu hrid stepenicu, koja
osta tako izmedu Njega i trojice koji su vecma na nize 23 .
Hrid, visoka na pocetku nekoliko decimetara, uspinje se sve
vise i nakon malo vec je visoka vise od dva metra, tako da
potpuno zaklanja lsusa od svakog vise iii manje diskretnog i
prijateljskog pogleda. lsus prosljeduje do jednog velikog masiva
koji na jednoj odredenoj tocki zakrcuje malu stazu , mozda
postavljenog kao potporanj na stranu koja se prema dolje
odranja strmije i ogoljenije sve do jedne puste gomile koja je
pred zidinama iza kojih je Jeruzalem, a prema gore nastavlja se
uspinjati s drugim skrapama i s drugim maslinama. Upravo
povise na velikoj stijeni naginje se vani jedna maslina sva
cvorasta i uvijena. Nalici neobicnom hirovitom upitniku koji je
postavila priroda da pita neki 'z as to' ? Guste grane na vrhu
daju odgovor na pitanje debla, govoreci sada 'da' sagibljuci se
prema zemlji , sada 'ne' uvijajuci se s desna na lijevo pod
laganim vjetrom koji u valovima prolazi kroz granje i koji na
mahove zna samo za zemlju , na mahove je nagrkog maslinovog
mirisa, na mahove mijesanog mirisa ru:Za i durdica, da ne znas
odakle bi mogao dolaziti. Preko staze, na nize, nalaze se druge
22
D2 , opet neka preinaka izraza.
' -' Ovdje, u A, slij edi crtez, koji smo radi tipogra fs kih zahtjeva stav ili na prethodnu
strani cu. U obj asnj enji ma tu se ~ita : «Br I. Mjesto gdje je uhvacen lsus. 2. Mjesto gdje su se
zaustavili aposto li Petar, Ivan i Jakov. 3. Masiv agonij e»
21 . Srnrtna borba i hvatanje u Getsernaniju 253
masline, i jedna, upravo ispod masiva, rascijepana ad kojeg

groma iii jer je vec prezivjela , iii raskrecena ad tko bi znao
kakvog uzroka ... ima, ad pocetnog debla nacinjena dva debla
koja ulaze kao dvije motke iii krakovi velikog tiskanog slova 'V', i
dva prama lisca se pomaljaju s ove i s one strane masiva kao
da bi htjeli vidjeti i pokriti u isto vrijeme iii uciniti ad tog masiva
jedno sasvim mirno sivo srebrnasto podnozje.
lsus se tu zaustavi. Ne gleda grada koji se pojavljuje tamo

dolje, sav bijel u mjesecevoj svjetlosti. Nego mu okrenu leda i
moli rukama otvorenim na kriz, licem uzdignutim prema nebu. I
ne vidim njegovog lica jer je u sjeni imajuci mjesec okomito nad
glavom , istina, ali takoder gusto granje masline izmedu Njega i
mjeseca tako da svjetlost jedva prodire izmedu lisca i lisca s
254 Muka
ocicama i iglicama svjetla u stalnom pokretu . Duga, farka

molitva. Svako malo po koji uzdah i poneka jasnija rijec. Nije
psalam , nije 'Oce nas'. To je molitva sacinjena od izljeva ljubpvi i
njegove potrebe. Pravi razgovor s Ocem.
Razumijem poneke rijeci koje iznosim:
«Ti to znas. Tvoj sam Sin .. . Sve, ali pomozi mi .. . Cas je
dosao ... Ja nisam vise od Zemlje ... prestaje svaka potreba
pomoci tvojoj Rijecf4 .. . Ucini da ti Covjek zadovolji kao
Otkupitelj, kao sto ti je bi/a pos/usna Rijec. . . Sto Ti hoces ... Za
njih te molim milosrde ... Hocu Ii ih spasiti? Tote molim ... Hocu
tako: da se spase od svijeta, od tijela, od davla... Mogu Ii to
iskati? Pravedna je molba, Oce moj ... Ne za Mene. Za covjeka
koji je tvoje stvorenje, a koji hoce uciniti bfatom i svoju dusu. Ja
bacam u moju bol i u moju Krv ovo blato da bi se povratio
nepokvarljivi bitak duha Tebi mio ... Svugdje je. On je kralj ove
veceri. U kraljevskoj palaci i u kucama. Medu vojnicima i u
Hram1l5 ... Grad ih je pun i sutra ce biti pakao .. .»
lsus se okrene , nasloni se ledima na masiv i prekrizi ruke.
Gleda Jeruzalem. Lice lsusovo postaje sve falosnije. Sapce:
«lzgleda od snijega .. . a sav je grijeh. Pa i u njemu kolike
sam ozdravio! ... Koliko sam govorio! ... Gdje su oni koji su mi
izgledali vjerni?»
lsus prigne glavu i uporno gleda tlo prekriveno niskom
travom koja se sjaji od rose. Ali makar imao sagnutu glavu
shvacam da place, jer kaplje svjetlucaju padajuci s lica na
zemlju. Zatim difo glavu, rastavi ruke, sklopi ih drteci ih iznad
glave i masuci njima tako sklopljenima.
Zatim se zaputi. Vraca se prema trojici apostola koji sjede
oko svog malog ognja. I nade ih napola pozaspale. Petar se
naslonio ledima na jedno deblo, i rukama prekrizenim na prsima
klima glavom u prvim zamracenjima jakog sna. Jakov je s
bratom sjedio na jednom korijenu koji viri iznad povrsine i povise
kojeg su stavili ogrtace da manje osjete njegove izbocine, ali
unatoc toga sto su manje udobno smjesteni od Petra takoder i
oni drjemuckaju . Jakov je naslonio glavu na leda lvanova, a ovaj
24
25
Yidi: bilj. I, pogl. 204, Sv. VII.
je sagnuo svoju na leda bratovljeva, kao da ih je polusan ukocio

u ovoj pozi.
. «Spavate? Niste znali bdjeti jednu samo uru? A Meni je toliko
potrebna vasa uljeha i vase molitve26 !»
Trojica skoce zbunjeni. Trljaju oCi. Sapcuci ispricavaju se,
optufojuci napor probave kao prvi uzrok ovog njihovog
drjemuckanja: «To je bilo vino ... hrana ... Ali sada prolazi. To je
bilo samo jedan cas. Nismo bili raspolo:Zeni za razgovor i to nas
je dovelo do sna. Ali sada cemo moliti naglas i nece se vise
dogoditi.»
«Da. Molite i bdijte. Takoder ;27 za vas je to potrebno.»
«Da, Ucitelju. Poslusat cemo Te ... »
lsus se vrati natrag. Mjesec koji mu udara u lice, tako jak u
svom srebrnastom sjaju koji cini sve svjetlijom crvenu haljinu
kao da bi ju prekrio bijelom svijetlecom prasinom, dopusta mi da
vidim njegovo klonulo, ofalosceno, postarjelo lice. Pogled je
uvijek otvoren, sirok ... no, cini mi se, i pomucen. Usta imaju
pregib umornosti.
Vraca se svome masivu jos polaganije i sagnut. Klekne i
nasloni ruke na masiv koji nije gladak, ali na pola visine ima
neku udubinu, kao da je upravo tako radena, i na ovoj kratkoj
udubini izrasla je jedna biljcica koja mi po cvjeticima nalici na
male ljiljane, koje sam takoder vidala i po ltaliji 28 na pecinastim
predjelima, s malim oblim liscem, a na rubovima zupcastim i
mesnatim, i s malim cvjeticima na tanahnim strukovima ... nalice
malim snjei:nim rahuljicama poprskani sivilom masiva i listicima
tamno zelenim 2 . lsus tu uz njih nasloni ruke i cvjetici mu
golicaju lice, jer On naslanja glavu na sklopljene ruke i moli.
Nakon malo vremena osjeti svjezinu malih vjencica i podigne
glavu . Gleda ih. Miluje ih. Govori im:
«Vi ste cisti! ... Vi mi dajete okrepu! I u spiljici Maminoj
takoder je bilo ovih cvjetica ... i Ona ih je volje/a jer je govorila:
26
27
28
D2 (nadodaje) na pecinastim predjelima.
29
D2 (nadodaje) Zovu se cimballarie.
256 Muka
"Kad sam bi/a malena govorio mi je otac: 'Ti si ljiljan tako ma/en
i sav pun nebeske rose' ... " Mama! Oh! Mama moja!»
I briznu u plac. Glavom na sklopljenim rukama, pavsi malo
na pete, vidim Ga i cujem Ga kako place dok ruke stiscu prste i
taru jedna drugu. Cujem kako govori:
« Takoder i u Betlehemu... i Ja sam ti ih nosio, Mama ... Ali
ove. Tko ce ti ih vise nositi? .. .»
Zatim ponovno uze moliti i razmisljati. Mora da je bila vrlo
falosna njegova meditacija, tjeskobna vise nego falosna, jer da
pobjegne ad nje dize se, ide naprijed pa natrag, sapcuci rijeci
koje ne razumijem, difoCi lice, spustajuci ga, praveci kretnje,
prolazeci rukama po ocima, obrazima, kosi, s maksimalnim i
uzbudenim pokretima, svojstvenim onome koji je u velikoj
tjeskobi. lzreci to nista je. Opisati to nemoguce je. Vidjeti - to
znaci uci u njegovu tjeskobu!
Gestikulira prema Jeruzalemu. Zatim opet dize ruke prema
nebu kao da zaziva pomoc. Skida ogrtac kao da mu je vruce.
Gleda ga ... Ali sto vidi? Njegove oci gledaju samo svoju muku i
sve sluzi za ova mucenje da ga uveca. Pa i ogrtac koji mu je
otkala Mati. Poljubi ga i rece:
«Oprosti, Mama! Oprosti!»
lzgleda da to govori platnu koje je isprela i otkala ljubav
mamina. Pa se ponovno zaogrnu njim. U ljutoj je boli. Hoce
moliti da je nadvlada. Ali s molitvom se vracaju sjecanja, zebnje,
sumnje, bol... To je lavina imena... gradova... osoba ...
cinjenice ... Ne mogu to slijediti, jer je brzo i na preskok. To je
njegov evangelizatorski zivot koji se odvija pred Njim i...
ponovno mu donosi pred oci Judu izdajnika. Tolika je to muka te
da bi je pobijedio, izvikuje imena Petra i Ivana. I govori:
«Sada ce doci. Ta oni su vrlo vjernif»
Ali 'oni' ne dolaze. Zove ponovno. lzgleda zastrasen, kao da
bi gledao tko zna sto. Pobjefo brzo prema mjestu gdje su Petar
i dva brata. I nalazi ih jos udobnije smjestene i tvrde pozaspale
oko male vatre koja se vec gasi svjetlucajuci zig-zag crvenilom
izmedu sivila pepela.
«Petre! Zvao sam vas tri puta! Ali sto radite? Jos spavate?
Ali zar ne osjecate koliko trpim? Molite! Da tijelo ne pobijedi, da
2 I . Smrtna borba i hvatanje u Getsemaniju 257
vas ne pobijedi ... Ni u kome. Ako je duh spreman - tijelo je

slabo. Pomozite mi ... »30
Trojica se sporije bude. Ali napokon to ucine i sa zablenutim
ocima se ispricavaju. Dizu se, najprije sjednu, a zatim se
usprave.
«Ali gledaj!» .. . promrmlja Petar. «Nikad nam se nije ova
dogodilo! Mora da je upravo bilo ono vino. Bilo je jako. Pa i ova
hladnoca. Pokrili smo se da je ne osjetimo (i stvarno su bili
pokriveni ogrtacima po glavi) i nismo vise vidjeli vatre, i kako
vise nije bilo hladno, evo ... san je dosao. Kazes da si nas zvao?
lpak mi se nije cinilo da sam tako tvrdo spavao. Hajde, lvane,
potrazimo granje, pokrenimo se . Proci ce nam. Budi siguran,
Ucitelju, da cemo od sada pa unaprijed ... ! Ostat cemo na
nogama ... »
I baci jedan rukovet suhog lisca na vatru, i puse dok vatra ne
zivnu, i zatim je hrani grancicama kupine koje je donio Ivan dok
Jakov nosi jednu veliku granu od smrce iii slicnog stabla, koju je
ubrao u grmlju male podalje i pridruzi je ostalom.
Plamen liznu visoko i veselo rasvjetljujuci ubogo lice lsusovo.
Lice uistinu tako tufoo da ga ne mo:Zes gledati a da ne
proplaces. Nestao je svaki sjaj ovog lica u smrtnoj umornosti.
Govori:
«U ljeskobi sam koja me ubija! Oh! Da! Dusa mi je ialosna
da od tog um ire ... Prijatelji! ... Prijatelji! ... Prijatelji! .. .»
Ali kad On to i ne bi rekao, njegov izgled bi rekao da je On
doista kao jedan koji umire, i u najtjeskobnijoj i najocajnijoj
zapustenosti 31 . Cini se da je svaka rijec jedan jecaj ...
Ali trojica su i advise osamucena snom. Nalice na pijance,
toliko idu teturajuci s poluzatvorenim ocima ... lsus ih gleda .. .
Ne muci ih prijekorima . Strese glavom, uzdahnu i vraca se
natrag na prijasnje mjesto.
Mali nanovo na nogama, s rukama na kriz. Zatim na
koljenima kao prije, licem sagnutim nad malim cvjeticima. Misli.
Suti ... Zatim stane jecati, pa jako plakati, skoro ispruzen, toliko
jer naslonjen na pete. Zove Oca ... Uvijek sve tjeskobnije ...
-'° Kao prethodna biljeska 21 .

-'' Vidi: bilj. 5, pogl. 4.
258 Muka
«Oh!» rece ... «Odvise je gorak ovaj kalei! Ne mogul lznad

onoga je sto Ja mogu 32 .•. Sve sam mogao! Ali ne ovo ... Udalji
ga, Oce, od svog Sina! Smiluj mi set ... $to sam ucinio da sam
ga zasluiio?»
Zatim dode k sebi i rece:
«lpak, Oce moj, ne slusaj moga glasa ako on traii sto je
protivno tvojoj volji. Ne sjecaj se da sam Ti Sin, nego jedino
s/uga tvoj. Ne moja, nego tvoja volja neka bude.»
I ostane take neko vrijeme. Zatim ispusti priguseni krik i dize
izobliceno lice. Samo jedan trenutak, zatim se srusi na tlo,
upravo licem na zemlju, i osta tako. Dronjak od covjeka kojeg
tisti sav grijeh svijeta, na kojeg se srucuje sva Pravda Oceva, na
kojeg silazi tmina, prah, foe, ona strasna, strasna, najstrasnija
stvar - o st av I j en o st od Boga 33 , dok nas Sotona muci. To je
obamrlost duse; to je biti ziv zakopan u ovoj tamnici koja je
svijet, kad ne mozes vise osjecati da izmedu nas i Boga postoji
veza; to je biti svezan, usutkan, kamenovan od samih vlastitih
molitava koje padaju na nas nacickane ostricama i obavijene
vatrom; to je udarati na zatvoreno Nebo u koje ne prodiru ni
glas, ni pogledi nase tjeskobe; to je biti 'sirocad Bozja'; to je
ludilo, agonija, sumnja da si bio do sada prevaren; to je
uvjerenje da si odbacen od Boga, da si osuden... To je
pakao! .. .
***
Oh! poznam to! i ne mogu, ne mogu gledati ljutu bol moga Krista, i znati da
je ona milijun puta ljuca od one sto je mene nistila prosle godine i koja mi
prouzrokuje vrtoglavicu cim je se sjetim .. .
***
lsus jeca, izmedu hropaca i uzdaha, bas od agonije:
«Nista!... Nista!... Nosi se!... Volja Oceva! Ona! Ona
sama! ... Tvoja volja, Oce. Tvoja, ne moja ... Uza/udno. Imam
samo jednog Gospodara: Boga Presvetoga!... Jedan zakon:
32
Promatrajuci, razumije se, velitinu i fostinu muka s jedne strane, a ogranicenost i
slabost ljudske naravi s druge, lsus je, jedino uz pomoc boianske naravi njegovoj fovjecjoj ,
«mogam> trpjeti tako mnogo i tako zaslufoo .
33
Vidi: bilj . 5, pogl. 4.
poslusnost! ... Jednu ljubav: otkupljenje! ... Ne! Nemam vise

Majke.. . Nemam vise iivota. .. Nemam vise boianstva ...
Nemam vise poslanja ... Uzalud me napastujes, davle, Majkom,
iivotom, mojim boianstvom, mojim poslanjem. Imam za majku
Covjecanstvo i ljubim ga dot/e da umirem za njega. Zivot
vracam Onomu koji mi ga je dao i koji mi ga traii, Vrhovnom
Gospodaru svega iivota. Kao Boianstvo to potvrdujem, buduci
sam sposoban za ovo ispastanje 34 .. . Poslanje ispunjam svojom
smrcu ... Nicega vise nemam ... izuzev vrsiti volju Gospodara,
moga Boga ... Odstupi Sotono! To rekoh prvi i drugi put35 • To
ponovno kaiem i po treci put: "O c e, a k o j e mo g u 6 e
neka me mimoide ovaj kalei. Ali ipak ne
mo j a : t v o j a v o I j a n e k a s e i z v rs i . " Odstupi, Sotono!
Ja sam Boiji.»
Zatim nista drugo ne govori osim : «Boie! Boie! Boie!»
izmedu uzdisaja. Zove Ga svakim kucajem srca i cini se da pri
svakom otkucaju krv se prelijeva ... Tkanina, nategnuta na
ledima, nasupa se njom i posta tamna unatoc velikog
mjesecevog sjaja koji Ga svega obavija.
lpak jedan jos zivlji sjaj oblikuje se nad njegovom glavom,
nadvit na otprilike metar od Njega, sjaj tako ziv da ga takoder i
Prostrti vidi kako se probija kroz kovrcice kose koja je vec teska
od krvi i kroz veo kojim mu krv prekri oci. Podifo glavu .. . Sjaji
mjesec nad ubogim licem i jos vise sja andeoska svjetlost slicna
onoj dijamantno-bijelo-plavoj zvijezde Danice. I ukaza se sva
strahota agonije u krvi koja siklja iz pora. Vjede, kose, brkovi ,
brada poskropljene su i natopljene krvlju. Krv tece iz sljepocica ,
krv provaljuje iz vena na vratu, i ruke toce krv, i kad On pruzi
ruke prema andeoskoj svjetlosti i siroki rukavi skliznuse gore
prema laktima, pokazu se dolaktice Kristove sasvim oblivene
krvlju. Na lieu jedino suze cine dvije ciste brazde kroz crvenu
masku.
Okrenu se da skine ogrtac i obrise ruke, vrat, dolaktice. Ali
znoj i dalje tece. On vise i vise puta pritisnu haljinu na lice drfeci
14
Vidi: prethodnu bilj. 32.
JS Pri zavr~etku Napastovanja u pustinji: Mt 4,8-11 ; a zatim kao odgovor na rije~ i
Petrove: Mt 16,2 1-23 .
260 Muka
je tako pritisnutu rukama, i svaki put kad pomakne platno

drugamo, na crveno-tamnoj tkanini zapai:aju se novi otisci, koji
kako su ve6 vlafoi, izgledaju crnima. Trava na zemlji crvena je
od krvi.
lsus izgleda kao da je pri kraju. Otkapca haljinu na vratu, kao
da se osjeca da ce se ugusiti. Stavlja ruku na srce, zatim na
glavu, i mase pred licem da bi dobio zraka, dr2:e6i otvorena
usta . Dovuce se do masiva, ali vise do podnozja hridi i nasloni
se ledima na nj, s rukama visecim uzduz tijela, kao da je vec
mrtav, glavom prislonjenom na grudima. Ne mice se vise.
Andeoska svjetlost samo pomalo nestaje. Zatim kao da je
apsorbirana u mjesecevom svjetlu. lsus ponovno otvori oci. S
mukom pridigne glavu. Gleda. Sam je. Ali je manje tjeskoban .
Sprui:i jednu ruku, povuce k Sebi ogrtac koji je ostavljen lei:ao
na travi i ponovno obrise lice, ruke, vrat, bradu, kose. Uzme
jedan siroki list koji je izrastao upravo na rubu hridi, sav
natopljen rosom, te njime dovrsuje pranje, peruci lice i ruke, a i
zatim taruci se od glave ... I ponavlja, ponavlja to s drugim
liscem, dok nije izbrisao tragove svog strasnog znojenja ...
Jedino haljina, narocito na ledima i na pregibu laktova, na vratu i
o pojasu i na koljenima je zamazana. Gleda je i mase glavom.
Gleda takoder i ogrtac. Ali vidi da je odvise zaprljan . Savi ga i
postavi na masiv, tamo gdje je udubljen, kod cvjetica ...
S naporom, radi slabosti, okrenu se oko sebe i klekne na
koljena . Moli, naslonivsi glavu na ogrtac na kojemu su vec ruke .
Zatim se odbi od stijene, dize se i jos lagano teturajuci ide k
apostolima. Njegovo je lice sasvim blijedo. Ali nije vise
uznemireno. To je lice puno bozanske ljepote, makar je bez krvi
i i:alosno vise no obicno.
Trojica slatko spavaju. Svi ovijeni u ogrtace, upravo sprui:eni ,
uz ugaseni oganj. Cuje se kako duboko disu uz sonorno
hrkanje. lsus ih zove. Uzalud . Trebao se prignuti i snai:no
prodrmati Petra.
«Sta je? Tko me hapsi?» rece ovaj izranjajuci izbezeknut i
zastrasen iz svog tamnozelenog ogrtaca.
«Nitko. Ja sam koji te zovem.»
«Zar je jutro?»
«Ne. Skora je zavrsila nocna straia.» 36

Petar je sav izvan sebe. lsus prodrma Ivana koji kriknu
ufasnut vidjevsi nad sobom sagnuto lice 'utvare' - toliko je
mramorno.
«Oh! Ucinio si mi se mrtvacem!»
Prodrma Jakova, a ovaj misleci da ga to brat zove, rece:
«Zar su uhvatili Ucitelja?»
«Ne jos, Jakove» odgovori lsus. «Ali ustanite sada vec i
hajdemo. Pribliiio se moj izdajnik.»
I trojica, jos uvijeni, dizu se . Gledaju unaokolo ... Masline,
mjesec, slavuji, vjetric, mir ... Nista drugo. Slijede ipak lsusa
suteci. Takoder i ostala osmorica su vise-manje pozaspali oko
ugasenog ognja.
«Ustanite!» grmi lsus. «Dok Sotona dolazi pokaiite onome
koji ne spava i njegovim sinovima da sinovi Boiji ne spavajuf »
«Da, Ucitelju .»
«Gdje je, Ucitelju?»
«lsuse, ja ... »
«Ali tko je bio?»
lzmedu zamrsenih pitanja i odgovora ogrcu se ogrtacima.
Jedva na vrijeme da se u redu pokazu ceti kojoj je na celu Juda,
koja izbi na mirnu poljanu rasvijetlivsi je jako s mnogim
upaljenim bakljama. To je horda razbojnika preobucena u
vojnike, lica im kao u robijasa iskrivljena u podrugljive
podsmijehe poput demona ... Tu je takoder i poneki uzorak iz
Hrama.
Apostoli skoce svi u jedan zakutak. Petar sprijeda, a otraga u
grupi ostali. lsus osta gdje je i bio.
Juda se priblizi podnoseci pogled lsusov koji je opet postao
onaj plameni pogled njegovih najboljih dana. I ne obara lica .. .
Nego se jos vise priblizi sa smijeskom hijene i poljubi ga u desni
obraz.
«Prijatelju, zasto si dosao? Poljupcem me izdajes?»
Juda prignu za cas glavu, zatim je opet podignu .. . Mrtav na
prijekor kao i na svaki poziv na pokajanje .
3
'' Vi di : bilj. 4, pogl. 174, Sv. VII.
262 Muka
lsus nakon prvih rijeci jos izrecenih s dostojanstvenoscu

Ucitelja, preuzme tufoi ton onoga koji se prepusta nesreci.
Panduri urlicuci dodu naprijed s konopima i stapovima i
nastoje uhvatiti i apostole a ne same Krista ... Samo ne Judu
lskariotskoga, razumije se.
«Koga traiite?» ... pita lsus mirno i svecano.
«lsusa Nazarecanina .»
«JA SAM» ... glas je grom.
Pred svijetom zlocinaca i pred nevin1m, pred prirodom i
zvijezdama, lsus prufa ovo otvoreno, posteno, sigurno
svjedocanstvo, rekla bih i veseo sto ga moze dati.
Ali da je izbacio munju ne bi mogao uciniti vise. Kao
pofojeveni klasovi :Zita svi padose na zemlju. Ostadose na
nogama jedino Juda, lsus i apostoli, koji pred prizorom oborenih
vojnika iznova zadobise dah, toliko da se pribli:Zise lsusu s
izricitim prijetnjama Judi, koji odskoci, jedva na vrijeme da
izbjegne vjestom udarcu Simunova maca, i uzalud nagnan od
kamenja i stapova koje su bacali za njim apostoli koji nisu imali
maca, pobjegne preko Cedrona i isceznu u mraku puteljka.
«Ustanite! Koga traiite? Ponovno vas pitam ... »
«lsusa Nazarecanina ... »
«Rekoh vam da sam Ja» rece blago lsus. Da: b I ago ...
«Ostavite dakle slobodnima ove druge. Ja dolazim ... Odloiite
maceve i toljage. Nisam razbojnik. Bio sam uvijek medu vama.
Zasto me tada niste uhvatili? Ali ovo je cas vas i Sotonin .. .»37
Ali dok je On govorio Petar se priblizi covjeku koji vec prufa
konope da sveze lsusa i zamahnu nespretno macem. Da je
udario ostricom bio bi ga zaklao kao ovna. Ovako mu je tek uho
odrezao, koje osta viseci uz jako sikljanje krvi. Covjek zaurlice
govoreci da je mrtav. I nasta metez izmedu onih koji hoce doci
naprijed i onih koji se prestrasise vidjevsi svjetlucanje maceva i
bodefa.
«Odloiite ta oruija. To vam naredujem. Da sam htio mogao
sam imati andele38 Oceve da me brane. A ti, ozdravi. U dusi
ponajprije ako motes.»
n Kao prethodna bilj . 4.

38
Vidi : bilj. 3, pogl. 133, Sv. YI.
2 / . Smrtna borba i hvatanje u Getsemaniju 263
I prije negoli ce pruziti ruke prema uzetima, dodirnu mu uho i

ucini ga opet zdravim.
Apostoli stadose bezobrazno vikati ... Da. Nije mi ugodno to
reci, ali tako je. Netko rece jednu, netko drugu. Jedan vikne:
«lzdao si nas!», drugi: «Lud je!» ... treci opet: «Pa tko ti mo:Ze
vjerovati?» Koji ne vicu ... bjei:e.
A lsus osta sam ... On i panduri ... I zapoce put ...
264
22. RAZLICITI PROCESl 1

2
Proces
Zapocinje bolni hod po kamenitom puteljku koji vodi od male

poljane gdje je lsus uhvacen do Cedrona , a od ovoga, po
drugom puteljku, u grad. I odmah zapocinju izrugivanja i
surovosti.
lsusa, vezana na zapescima, pa cak i oko pojasa kao da bi
bio opasan ludak, s krajevima uzeta povjerenih bjesomucnicima
pijanim od mr:Znje, rastezu tamo-amo kao dronjak prepusten
gnjevu eopora stenadi. Ali kad bi to bili psi koji tako rade jos bi ih
se moglo ispricati. Medutim, imaju ime ljudi, iako od covjeka
imaju samo izgled . Ada mu zadaju sto vecu bol smislili su ono
vezivanje s dvama suprotnim uzetima, od kojih jedno sluzi samo
da drzi zarobljena zapesca i da ih grebe i sijece svojim
hrapavim trenjem, a drugo, ono na pojasu, pritisce laktove na
grudni kos i pili i gnjete gornji dio trbuha muceCi jetra i bubrege
gdje su napravili ogromni cvor, i gdje onaj sto drzi krajeve uzeta
povremeno ga s njima udara, govoreci «Diha! Hajd! Kasaj ,
magarce!», a k tome i nogom udara otraga u koljena Mucenoga
koji zbog toga tetura i ne pada sasvim do tla samo zato jer ga
zadr:Zavaju na nogama u:Zeta. Ali ne izbjegavaju ipak da lsus,
natezanjem, na desno po onome koji je zaduzen za ruke, i
potezanjem na lijevo po onome koji vuce uze sto je oko pojasa,
teturajuci udara o zidove i stabla, i da :Zestoko ne padne na
ogradu mostica s najokrutnijim naglim trzajem bas u casu kad je
prelazio mostic preko Cedrona. Stucena mu usta krvare.
lsus podize svezane ruke da obrise krv sto prlja bradu i ne
govori. Doista je jaganjac3 koji ne ujeda onoga koji ga muci.
Medutim, rulja se spusti do potoka da pokupi kamenje i
sljunak, i odozdo zapocinje kisa kamenja na laki nisan. I jedva
jedvice se micu po tijesnom i nesigurnom mosticu na kojemu se
svjetina zbila smetajuci sama sebi, a kamenje udara lsusa po
22. Pisano 22-25 . ofojka 1945. i 7. ofojka 1944. A, 11 575-11 633 i 2235-2237 .
1
Vidi : Mt 26,57-27,3 1; Mr 53- 15,20; Lk 22.54-23,25; Iv 18, 1-1 9, 16.
2
Vidi: bi lj. 2, pogl. 21.
3
Vidi : bilj . 11, pogl. I .
22. RazliCiti procesi: kod Ane, u Sinedriju. kod Pilata-Heroda-Pilata.. . 265
glavi, po ramenima, i ne samo lsusa, nego i njegove mucitelje

koji reagiraju bacajuci stapove i isto kamenje . A sve to sluzi da
iznova udaraju lsusa po glavi i po vratu. Ali mostu je brzo kraj, a
sada tijesni puteljak baca sjene na tu guzvu jer mjesec, koji
zapocinje zalaziti, ne osvjetljuje tu krivudavu, tijesnu ulicicu , a i
mnoge su se baklje u guzvi ugasile.
Ali mrfoja sluzi umjesto svjetla da vide jadnog Mucenika,
kojemu je na muku i njegov visok stas. A visi je od svih. Lako ga
je dakle udarati, zgrabiti ga za kosu primoravajuci ga da silovito
izvrne glavu unatrag na koju biva bacena saka neciste tvari koja
silom ulazi u usta i oci, izazivajuci gadenje i bol.
Zapocinje prelazenje kroz predgrade Ofel, predgrade u
kojemu je toliko dobra i ljubavi razasuo. Svjetina svojom grajom
one sto spavaju vabi na pragove, i aka fone vicu od boli i
prestrasene bjeze vidjevsi sto se dogodilo, muskarci, muskarci,
koji su od Njega isto tako primili ozdravljenje, pomoc, prijateljske
rijeC:i , iii saginju glave ostajuci ravnodusni, hineci u najmanju
ruku da ih se to ne tice, iii prelaze od znatifolje u mrZnju,
izrugivanje, prijetnje , i cak se svrstavaju u povorku da Ga
zlostavljaju . Sotona je vec na djelu .
Jednog muskarca, mufa koji ga hoce slijediti da bi Ga
vrijedao, zgrabi fona i urlicuci mu vice : «Podlace! Ako si ziv,
Njemu imas zahvaliti, gnusni covjece pun gnjilezi! Sjeti se
toga!» Ali C:ovjek je svlada, divljacki udari i baci na zemlju, a
zatim trci da bi dostigao Mucenika, te mu u glavu baci kamen .
A neka starica nastoji preprijeciti put sinu koji trci s licem
hijene i sa stapom, da bi ga i on udario, i vice mu: «Neces biti
ubojica svoga Spasitelja dok ja zivim!» Ali jadnica, udarena od
sina nogom u slabine zivotinjskim udarcem, srusi se na zemlju
vicuCi: «Bogoubojice i materoubojice! Poradi utrobe koju
razdires po drugi put, i poradi Mesije kojega ranjavas, bio
proklet4 !»
Prizor nasilja povecava se sve vise i vise kako se priblifoju
gradu.
' Ona dva fovje ka koj i nasrcu na Utilelja, vidi Sv. V, poglav lje 64, na sir. 5 11 , a
narot ilo bilj . sp isatelji ce na sir. 5 18. Osi m toga treba imati u vidu dalume onoga i ovoga
poglav lja.
266 Muka
Prije nego dodu do zidina - a vrata su vec otvorena i rimski
vojnici s oruzjem uz noge promatraju gdje i kako se razvija
metez, spremni da posreduju aka bi prestiz Rima bio narusen -
evo tu Ivana i Petra. Mislim da su tu stigli prijekim putem
prelazeci Cedron povise mosta, i hitro pretekli svjetinu, koja ide
polako, jer sama sebi sprijecava put. Stoje u polutami trijema
pored malog trga koji je pred zidinama. Na glavi su im ogrtaci
kojima prikrivaju lice. Ali kada lsus stize, Ivan pusta da mu
padne ogrtac i na otvorenoj mjesecini koja sve osvjetljuje prije
nego sto mjesec zade za brdom koje je tamo iza zidina, za koje
cujem da ga zbiri hvataci oznacuju kao Tofet, pokazuje svoje
blijedo i izbezumljeno lice. Petar se ne usuduje otkriti. Pa ipak
dolazi naprijed da ga se vidi. .. lsus ih gleda... i smijesi im se
beskrajnom dobrotom. Petar se okrene oko sebe i ulazi u svoj
mracni ugao, s rukama na ocima, pognut, ostario, vec odrpina
ad eovjeka . Ivan odva:Zno ostaje tamo gdje je, i jedino kada je
bucna svjetina prosla, dostigne Petra, uhvati ga za lakat, i vodi
ga kao da bi bio djecak koji vodi slijepog oca, i udu obojica u
grad iza razgalamljene gomile.
Cujem zacudene, podrugljive, bolne uzvike rimskih vojnika .
Neki ad njih proklinje sto su ga digli iz kreveta zbog onog
"glupaka", onaj opet ismijava Judejce sto su u stanju da "uhvate
jednu polu-zenu"; drugi opet fali Zrtvu koju je "uvijek vidio kao
dobru"; a jedan ka:Ze: «Vise bih volio da su mene ubili nego da
gledam Njega u onim rukama . To je velikan . Ja imam dvije
privr:Zenosti na svijetu : Njega i Rim .»
«Jupitera mi!» uzviknu najvisi po cinu . «Ja ne volim neprilika.
Idem k zastavniku . Neka se on misli da to kaze kome mora . Ne
zelim da me posalju da se bijem s Germanima. Ovi Judejci su
smrdljivi, i jesu zmije i dosadna celjad. Ali ovdje je zivot siguran .
Skora mi istice vojni rok, a kod Pompeja imam djevojku!»
Ostavljam sada po strani sve da bih slijedila lsusa koji
prosljeduje putem, koji uspinjuci se pravi luk, da se dode u
Hram . Ali vidim i shvacam da kuca Ane, gdje hoce da ga
odvedu, i jest i nije u tom labirintskom naselju Hrama, koje
zauzima cijelo brdo Sion . Ona je na samom njenom kraju, tamo
pored niza zidina , koje kao da tamo omeduju grad , i ad tog
22. Razliciti procesi: kod Ane. u Sinedriju, kod Pilata-Heroda-Pilata... 267
mjesta se protezu s trijemovima i dvoristima uz bok brda, sve

dok ne stignu u ogradeni i istinski, pravi dio Hrama 5 , tj . do onoga
u koji idu lzraelci zbog svojih razlicitih obrednih manifestacija. U
zidinama se ukazuju velika vrata okovana zeljezom. K njima
dotrce dobrovoljne hijene i jako udaraju . I jedva sto se malko
otvore, nahrupe unutra te skoro obore i zgaze sluskinju sto je
dosla da otvori, i rastvore ih sirom da bi bucna gomila, s
Uhvacenim u sredini, mogla uci. Cim svi udose, evo vec ih
zatvaraju i povlace zasun, bojeci se mozda Rima i
Nazarencevih sljedbenika.
Njegovih sljedbenika! A gdje su?
Prelaze trijem ulaza, a zatim siroko dvoriste, hodnik, pa opet
drugi trijem sa stupovima i novo dvoriste i vuku lsusa gore preko
triju stepenica primoravajuci ga da gotovo pretrci hodnik sa
stupovljem sto se uzdize nad dvoristem da bi sto br:Ze stigli do
bogate dvorane u kojoj je stariji eovjek obucen kao svecenik.
«Bog te utjesio, Ana» kaze onaj sto izgleda kao casnik, ako
se casnikom mo:Ze nazvati nitkov koji je zapovijedao ovim
razbojnicima. «Evo ti krivca. Povjeravam ga tvojoj svetosti, da bi
lzrael bio ociscen od krivnje.»
«Bog te blagoslovio za tvoju pronicljivost i tvoju vjeru.»
Lijepa pronicljivost! Dovoljan je bio lsusov glas pa da padnu
na zemlju u Getsemaniju.
«Tko si Ti?» 6
«lsus iz Nazareta, Rabi 7 , Krist. I ti me poznajes. Nisam radio
u mraku.»
«U mraku ne. Ali si zavodio mase s mracnim naukama. A
Hram ima pravo i duznost stititi dusu sinova Abrahamovih.»
«Dusu! Svecenice lzraela, mo:Zes Ii reci da si zbog duse i
najmanjega iii najvecega od ovog naroda ti trpio?»
«A Ti pak? Sto si ucinio sto bi se moglo nazvati trpljenjem?»
«Sto sam ucinio? Zasto me to pitas? Sav lzrael govori. Od
svetoga grada do najbjednijeg sela i kamenje govori da bi reklo
koliko sam ucinio. Slijepima sam dao vid: vid ociju i srca.
5
Vidi: bilj . I , pogl. 204, Sv. VII.
6
D2 (dodaje) pita zatim Ana Krista kao da mu ne bi bilo fak i odvi~e poznato.
7
268 Muka
Otvorio sluh gluhima: za glasove Zemlje i za glasove Neba.

Ucinio sam da kljasti i uzeti prohodaju, da bi od tijela zapoceli
put prema Bagu, a zatim da bi nastavili duhom. Cistio sam
gubave: od gube kako to upozorava mojsijevski Zakon, i od one
koja cini covjeka zara2:enim pred Bogom: od grijeha 8 . Uskrisivao
sam mrtve, niti kazem da je velika stvar ponovno dozvati u zivot
jedno tijelo, ali velika je stvar otkupiti grjesnika, a ja sam to
ucinio. Pomagao sam siromahe uceci gramzive i bogate Zidove
svetu zapovijed ljubavi prema bli:Znjemu i, ostajuci siromasan i
pored toga sto mi je prosla rijeka zlata kroz ruke, obrisao sam
vise suza Ja sam nego svi vi , posjednici bogatstava. Dijelio
sam, najzad , bogatstvo koje nema imena: poznavanje Zakona ,
poznavanje Boga, sigurnost da smo svi jednaki , i da pred svetim
Ocevim ocima nema razlike izmedu placa iii zlocina, sto ga je
prouzrocio iii ucinio Tetrarh iii Prvosvecenik, iii prosjak iii
gubavac sto umire na cesti. Ova sam cinio. Nista vise .»
«Znas Ii da Ti sam sebe optuzujes? Ti kazes: gube koja cini
covjeka zarazenim pred Bogom, a na koju Mojsije nije upozorio.
Ti napadas Mojsija i pobudujes sumnju da postoje praznine u
njegovom Zakonu.» 9
«Ne njegovom: vec Bozjem. Tako je. Ja kazem da je tezi od
gube, sto je nesreca tijela i koja ima kraj, grijeh, i takav je, koji je
nesreca duha i to vjecna .»
«Ti se usudujes reci da mazes otpustati grijehe. Kako to
cinis?»
«Ako je s malo blagoslovljene vode i zrtvom ovna slobodno i
vjerovatno ponistiti grijeh , zadovoljiti za nj i biti oCisceni od
njega, kako Ii to nece moci moj plac, moja Krv, moje htijenje 10 ?»
«Pa Ti nisi mrtav. Gdje je onda Krv?»
«Nisam jds mrtav. Ali to cu biti jer je napisano 11 . U Nebu
otkad jos Siona nije bilo, otkad jos Mojsija nije bilo, otkad jos
Jakova nije bile, otkad jos Abrahama nije bilo, otkad je Kralj Zia
'V idi: bilj. 36, pogl. 19.

9
Yid i: bilj. 3, na str. 82, Sv. II/ I.
10
V id i, Sto se tice bl agos lov ljene vode, naroci to Brojevi 19, 17-22, a za zrtve, narocito :
Lev 1-7, a uosta lom skoro cijela knjiga; a Sto se tice lsusa vidi Heb 8-9.
11
Yidi : bilj . 8, na str. 12 1, Sv. IV/ I.
22. Razliciti procesi: kod Ane. u Sinedriju, kod Pilata-Heroda-Pi/ata... 269
ujeo za srce covjeka i otrovao njega i njegove sinove 12 .

Napisano je na Zemlji u Knjizi u kojoj su glasovi proroka.
Upisano je u srcima. U tvojemu, u Kajfinom i u srcima sinedrista
koji mi ne oprastaju, ne, ova srca mi ne oprastaju sto sam
debar. Ja sam odrjesivao anticipirajuci od Krvi. Sada vrsim
odrjeserije pranjem u njoj.»
«Ti nas nazivas gramzivima i neznalicama u zakonu
ljubavi ... »
«Pa zar nije mozda istina? Zasto me ubijate? Jer se bojite da
cu vas Ja skinuti s prijestolja. Oh, ne bojte se. Maje Kraljevstvo
nije od ovoga svijeta. Ostavljam vas gospodarima u svakoj
vlasti. Vjecni zna kada reci "Dosta" sto ce uciniti da padnete kao
gromom osinuti ... ))
«Kao Daras, eh?»
«On je umro od srdzbe. Ne od nebeskog groma. Bog ga je
cekao s druge strane da ga osine.»
«I to ponavljas meni? Njegovom rodaku? Usudujes se?»
«Ja sam lstina. A lstina nije nikad strasljiva.»
«Ohol i lud!»
«Ne: vec iskren. Optufojes me da vas vrijedam. A zar vi svi
ne mrzite? Jedan drugoga mrzite. Sada vas mrZnja prema Meni
ujedinjuje. Ali sutra, kada me budete ubili, vratit ce se mrZnja
medu vas, i jos okrutnija, i zivjet cete s tom hijenom na ledima i
s ovom zmijom na srcu. Ja sam naucavao ljubav. lz samilosti
prema svijetu. Ucio sam ne biti gramzivim, vec imati milosrde.
Zbog cega me optufojes?»
«Dasi uveo jednu novu nauku.»
«0 svecenice! lzrael kipti od novih nauka: eseni 13 imaju
svoju, sadokiti 14 svoju, farizeji 15 svoju, svaki ima svoju pritajenu
koja za jednoga ima ime uzivanje, za drugoga zlato, za drugog
12
Vidi : Post 3.
13
Eseni bijahu jedna od vjerskih sekti u vrijeme lsusa. jos jace i sitnieavije privriena
vanjskome opsluzivanju nego fari zeji : neka vrsta vjerske bratovstine vrlo duhovne i stroge.
Vidi: Dizionario hihlico, koji ureduje Francesco Spadafora, Roma, Studium 1957, p. 223 .
14
Sadokiti bijahu isto tako sekta slicna esenskoj jos rigoroznija od farizejske. Sekta koja
je nastala u Palestini , a utvrdila se u Damasku otpril ike jedno stoljece prije Krista. (Die , Bib.
174 pag.).
15
270 Muka
opet vlast, i svaki ima svog idola. Ja ne. Ja sam ponovo
prihvatio pogazeni Zakon Oca mega, Boga Vjecnoga i ponovo 16
sam i jednostavno tumacio deset zapovijedi Dekaloga 17 , isusivsi
pluca, da bi usle u srca koja ih vise nisu poznavala.»
«U:Zas! Hula! Zar meni, sveceniku, kazes tako nesto? Zar
lzrael nema Hrama? Zar smo kao kaznjenici babilonski 18 ?
Odgovori!»
«To ste. I jos vise. Ovdje je Hram. Da. Zar zgrada? Boga u
njoj nema. Pobjegao je ispred gadosti koje su u njegovoj kuci 19 .
Ali zasto me toliko ispitujes, kad je moja smrt vec odlucena?»
«Nismo ubojice. Ubijamo aka za to imamo pravo po
dokazanoj krivici. Ali ja te zelim spasiti. Reci mi, i spasit cu te.
Gdje su tvoji ucenici? Ako ih meni predas, pustit cu te na
slobodu. lmena sviju, i vise onih potajnih nego opce poznatih.
Reci: Je Ii Nikodem tvoj? Je Ii Josip tvoj? I Gamalijel? I Eleazar?
I. .. Ali za ovo znam .. . Nije potrebno. Govori. Govori. To znas:
mogu te ubiti i spasiti. Mccan sam .»
«Blato si. Ostavljam blatu zanat dousnika. Ja sam Svjetlo 20 .»
Jedan od zbirova udari ga pesnicom.
«Ja sam svjetlo. Svjetlo i lstina. Govorio sam otvoreno
svijetu, poucavao sam u sinagogama i u Hramu gdje se Zidovi
skupljaju, i nista nisam govorio potajno. To ponavljam. Zasto
pitas mene? Pitaj one koji su slusali sto sam govorio. Oni to
znaju .»
Drugi zbir opali mu cusku, vicuci: «Tako Ii odgovaras
Vrhovnome Sveceniku?»
«Ja govorim Ani. Vrhovni Svecenik je Kajfa. I govorim s
postovanjem koje pripada starcu. Ali ako ti se cini da sam zlo
govorio, dokazi to. Ako ne, zasto me bijes?»
«Pusti ga : Ja idem Kajfi. Vi ga drzite ovdje sve do mojeg
naredenja. I pazite da ni skim ne govori.» Ana izide.
Ne govori, ne, lsus. Niti s lvanom koji se usuduje stajati na
vratima prkoseci citavom tom pandurskom soju . Ali lsus, i bez
16
Primjedba tal. izraza.
17
Vidi: Izl 20,1-17; Pnz 5,1 -22.
18
Vidi: bilj. I, na str. 140, Sv. IV/2.
19
Vidi : On 9-12.
20
Vidi: bilj . 3, pogl. 203, Sv. VII.
22. Razlil'iti procesi: kod Ane, u Sinedriju, kod Pilata-Heroda-Pilata... 271
rijeci, mora da mu je naredio, jer Ivan, nakon tufoog pogleda,

izlazi odatle i gubim ga s vida.
lsus osta medu muciteljima. Udarci uzetima, pljuvanje,
podrugivanje, udarci nogama, potezanje kose, to je sve sto mu
osta. Sve dok jedan sluga ne dode i rece da se uznika vodi u
ku6u Kajfe.
A lsus, uvijek vezan i zlostavljan, izlazi ponovno pod trijem,
pretrci ga sve do pridvorja, a zatim prelazi dvoriste u kojem se
veliko mnostvo grije pored vatre, jer je no6 u ovim prvim satima
petka postala vrlo hladna i vjetrovita. Tu je i Petar s lvanom,
pomijesani medu neprijateljskim mnostvom. I moraju imati zaista
velike odvafoosti stajati tu ... lsus ih gleda, i sjena smijeska
pojavi se na usnama ve6 otecenima od primljenih udaraca.
Dugacak je put izmedu trijemova i trijemova i dvorista
hodnika. Ali kakve ku6e su imali ovi od Hrama?!
Ali svjetina ne ulazi u ogradeni prostor Vrhovnog Sve6enika .
Bijase odgurnuta ve6 u atriju Ane. lsus ide sam medu zbirima i
sve6enicima. Ulazi u prostranu dvoranu koja izgleda gubi svoj
pravokutni oblik zbog mnogih sjedala sto su postavljena u obliku
potkove uz tri zida, ostavljaju6i u sredini prazan prostor iza
kojeg su dva iii tri sjedala na uzdignutom podiju.
U casu dok je lsus ulazio, sustigne ga rabi Gamalijel, i
strafari jakim trzajem povuku Uznika da bi ustupio ulaz rabiju
lzraela. Ali ovaj ukocen kao kip, dostojanstven, uspori korak i
jedva micu6i usnicama, ne gledaju6i nikoga, pita: «Tko si? Reci
mi.» A lsus mile: «Citaj proroke i imat 6es odgovor. Prvi znak je
u njima 21. Drugi 6e do6i. »
Gamalijel podigne svoj plast i ude. A iza njega ude lsus. Dok
Gamalijel ide na svoje sjedalo, lsusa odvuku u sredinu dvorane,
nasuprot Velikom Sve6eniku : pravo zlocinacko lice. I ceka se
dok ne udu svi clanovi Sinedrija 22 . Zatim zapocinje sjednica. Ali
Kajfa vidi dva iii tri sjedista prazna i pita: «Gdje je Ivan?»
Ustaje neki mladi, mislim, pismoznanac, nakloni se i rece:
«Odbili su da dodu. Ovdje je to zapisano.»
21
Vidi: bilj. 3, na str. 226, Sv. II/I.
22
272 Muka
«Neka se sacuva i neka se pise. Za to ce odgovarati. Sto

imaju sveti clanovi ovog Savjeta reci o ovome?»
«Ja govorim. U mojoj je kuci On povrijedio subotu 23 . Svjedok
mi je Bog ako lafom. Jismael ben Fabi ne lafo nikada.»
«Je Ii istina, optuzeni?»
lsus suti.
«Ja sam ga vidio kako zivi zajedno s poznatim bludnicama .
Pretvarajuci se da je prorok, od svoga gnijezda nacinio je javnu
kucu, i sto je najgore, s neznabo:Zackim fonama . Sa mnom su
bili Sadok, Kalasebona i Nahum, povjerenik Anin. Govorim Ii
istinu, Sadoce i Kalasebona? Opovrgnite me ako to zaslu-
zujem .»
cdstina je. lstina je!»
«Sto kafos?»
lsus suti.
«Nije propustao prilike da nas ismjehuje poticuci da nas i
drugi ismjehavaju. Puk nas vise ne voli zbog Njega .»
«Cujes Ii ih? Obescastio si svete clanove .»
lsus suti.
«Nezakonita je tvoja sluzba, to znas. I zaslu:Zuje smrt.
Govori.»
«Nezakonita je ova nasa sjednica. Dizi se, Simune i haj-
demo» kaze Gamalijel.
«Ali rabi, jesi Ii poludio?»
«Postujem pravila . Nije dopusteno postupati kako mi
postupamo. I to cu javno optuziti.» I rabi Gamalijel izlazi
uspravan kao kip, a slijedi ga covjek, otprilike, tridesetipetih
godina nalik na njega.
Tu nastaje :Zamor sto koriste Nikodem i Josip da bi govorili u
prilog Mucenika .
«Gamalijel ima pravo. Nezakonit je cas i mjesto, a optuzbe
su bez osnove. Mofo Ii ga netko optuziti za znacajniju povredu
Zakona? Ja sam mu prijatelj i kunem se da sam vidio kako
uvijek postuje Zakon» kaze Nikodem. «I ja isto tako. I da znate
da ne pristajem uz zlocin, pokrivam si glavu, ne zbog Njega,
23
Yidi : bilj . I, na str. 270, Sv. 1111.
22. Raz/iCiti procesi: kod Ane, u Sinedriju. kod Pilata-Heroda-Pilata.. . 273
nego zbog nas, i izlazim.» I Josip hoce da side sa svog mjesta i

da izade.
Ali Kajfa dreknu: «Ah, tako govorite? Neka onda dodu svje-
doci pod zakletvom. I pocujte. Zatim cete otici.»
Ulaze dva robijaska tipa . Neuhvatljiva pogleda, okrutna
podrugljiva lica, podmuklih pokreta.
«Govorite. »
«Nije dopusteno saslusavati ih zajedno» rece Josip.
«Ja sam Vrhovni Svecenik. Ja naredujem. I tisina!»
Josip udari sakom o stol i ka:Ze: «Neka se sruce na tebe
plamenovi s Neba! Od ovog trenutka znaj da je starjesina Josip
neprijatelj Sinedrija, a prijatelj Kristov. I s ovim korakom idem
reci Pretoru da se ovdje ubija, ne obaziruci se na Rim» i naglo
izide, gurnuvsi nekog mrsavog i mladog pismoznanca, koji ga je
htio zadrfati.
Nikodem, smireniji, izlazi bez rijeci. A izlazeci prolazi pored
lsusa i gleda ga ...
lznova famor. Strah od Rima . A zrtva koja ispasta je uvijek
pa i sada lsus.
«Vidis, zbog Tebe je sve ovo! Ti kvaritelju najboljih Judejaca!
Ti si ih zaveo!»
lsus suti.
«Neka govore svjedoci» urla Kajfa .
«Da, ovaj se sluzio sa ... sa ... Ta znali smo to .. . Kako se
zove ona stvar?»
«Tetragramma mozda?»
«Eta! Rekao si to! Dozivao je mrtve 24 ... Naucavao je pobunu
protiv subote i obescascenje oltara. Kunemo se na to. Govorio
je da je On htio razoriti Hram da ga ponovno sagradi u tri dana
pomocu demona.»
«Ne. Govorio je: nece biti sagraden od covjeka.»
Kajfa silazi sa svog sjedista i prilazi k lsusu. Malen, gojazan,
rufan, nalik velikoj fabi pored jednog cvijeta . Jer lsus, iako
ranjen, ozlijeden od udaraca, zamazan i rascesljan, jos je toliko
lijep i velicanstven .
2
• Vidi: bilj . 2, na str. 24. Sv. 111/2.
274 Muka
«Ne odgovaras? Vidis koje optuzbe! Strasne! Govori, da

skines sa sebe sramotu.»
Ali lsus suti. Gleda ga i suti.
«Odgovori onda meni. Ja sam tvoj Prvosvecenik. U ime
Boga zivoga zaklinjem te. Reci mi: jesi Ii ti Krist, Sin Bozji?»
«Ti si to rekao. Ja to jesam. I vidjet cete Sina covjecjega ,
kako sjedeci s desne moci Oceve, dolazi na oblacima
nebeskim 25 • Uostalom, zasto me pitas? Ja sam javno govorio
kroz tri godine. 0 nikakvim tajnim stvarima nisam govorio. Pitaj
one koji su me slusali. Oni ce ti reci sto sam govorio i sto sam
cinio.»
Jedan od vojnika koji ga dr:Zi, udari ga po ustima raskrvarivsi
ih iznova i urla: «Zar tako odgovaras, o sotono, Vrhovnome
Sveceniku?»
A lsus, blag, odgovori ovome kao ranije onome: «Ako sam
govorio dobro zasto me bijes? Ako zlo, zasto mi ne kazes gdje
sam pogrijesio? Ponavljam: Ja sam Krist, Sin Bozji. Ne mogu
lagati. Vrhovni Svecenik, Vjecni Svecenik Ja sam. I Ja jedini
nosim istiniti Razionale 26 na kome pise : Nauka i lstina. I ovima
Ja sam vjeran. Sve do smrti, sramotnoj u ocima svijeta, svetoj u
ocima Bozjim i do blazenog Uskrsnuca. Ja sam Pomazanik27 •
Prvosvecenik i Kralj Ja sam. I sada uzimam svoje zezlo i s njim,
kao s vijaeom lopatom, ocistit cu gumno28 . Ovaj Hram bit ce
razoren i ustat ce nov, svet. Jer ovaj je pokvaren i Bog ga je
prepustio njegovoj sudbini.»
«Hulitelju!» vicu svi u zboru .
«U tri dana ces to uciniti, ludo i opsjednuti?»
«Ne ovoga, Nego moj ce uskrsnuti, Hram Boga istinitoga,
zivoga, svetoga, tri puta svetoga.»
«Anatema!» urlaju iznova u zboru.
Kajfa dize svoj kvocasti glas i razdire si lanenu haljinu s
naucenim pokretima u:Zasavanja i ka:Ze: «Sto drugo imamo cuti
od svjedoka? Psovka je izrecena. Sto, dakle, da radimo?»
25
26
Vid i: lzl 28; 39, 1-3 1.
27
Vidi: bi lj. 22, pogl. 21, Sv. VII I.
28
Mozda j e to aluzij a na: lz 4 1,8- 16; Jer 15,5-9. Vidi: Mt 3, 11-1 2; Lk 3, 15- 18.
22. Raz/iciti procesi: kod Ane, u Sinedriju. kod Pi/ata-Heroda-Pi/ata... 275
I svi u zboru : «Zasluzio je smrt.»

I s pokretima sablazni izlaze iz dvorane prepustajuci lsusa na
milost i nemilost pandura i lafoih svjedoka, koji 6uskama,
pesnicama, pljuvackama, vezavsi mu oci nekom krpom, zatim
vukuci ga silovito za kosu, bacaju ga amo-tamo vezanih ruku,
tako da udara o stolove, sjedala, zidove, a istodobno ga pitaju:
«Tko te je udario? Pogodi?» A vise puta podmetajuci mu noge,
cine da gruhne na tlo potrbuske, i smiju se divljacki, vidjevsi
kako vezanih ruku pokusava da se podigne.
Prolaze tako sati , i umorni krvnici pomisljaju da uzmu malo
odmora . Odvode lsusa u kukavnu sobicu vodeci ga kroz mnoga
dvorista uz poruge svjetine, koja se ve6 nabila unutar
ogradenog prostora kuce Velikog Svecenika. lsus stize u
dvoriste gdje je Petar kod svoje vatre. I gleda ga. Ali Petar
izbjegava pogled .
Ivana tu vise nema . Ja ga barem ne vidim. Mislim da je
otisao s Nikodemom ...
Zora samo sto ne svanu. Nebo je svijetlozelenkasto. Pala je
naredba: dovesti Uznika u Dvoranu Savjeta da se provede
zakonitiji postupak. To je trenutak kada Petar porice po treci put
da poznaje lsusa, kada ovaj prolazi, vec oznacen patnjama. I u
zelenkastom svjetlu zore modrice izgledaju jos okrutnije na
zemljanom lieu oci udubljenije i staklenije, lsus zasjenjen ad boli
svijeta ... Jedan pijetao 29 izbaci u zrak tek pokrenut zorom svoj
podrugljiv, zajedljiv, nestasan krik. I u ovom trenutku velike
sutnje koji je nastao pojavom Kristovom , cuje se jedino hrapav
Petrov glas kako govori: «Kunem se, zeno, ne poznajem ga».
Tvrdnja odresita, sigurna, kojoj poput podrugljivog smijeha ,
odmah odgovori vragolanski pjev pjetlica.
Petar se trgnu . Okrenu se oko sebe da bi pobjegao i nade se
licem u lice s lsusom, koji ga gleda s beskrajnom sucuti, tako
tufoom i dubokom boli da mi srce pukne, kao da bi poslije
ovoga trebala vidjeti kako nestaje, i to zauvijek, moga lsusa.
Petar zajeca i izlazi teturajuci kao da bi bio pijan . Pobjefo za
dvojicom slugu sto izlaze na put i izgubi se tamo na jos
polumracnom putu.
29
276 Muka
lsusa ponovno odvedose u dvoranu . I ponavljaju mu, zborno,

podmuklo pitanje: «U ime istinitog Boga, reci nam: jesi Ii Krist?»
I dobivsi raniji odgovor, osuduju ga na smrt i nareduju da ga se
odvede Pilatu .
lsus, u pratnji svih svojih neprijatelja, osim Ane i Kajfe, izlazi,
prolazi kroz sva ona dvorista Hrama u kojima je toliko puta
govorio, cinio dobro i ozdravljao, prelazi zupcaste zidine, ulazi u
gradske ulice i, vise vucen nego voden, silazi prema gradu koji
se crveni u prvoj najavi zore.
Mislim, da s jedinim ciljem da bi ga duze mucili, namjerice ga
vode duzim putem unaokolo po Jeruzalemu prolazeci
tr:Znicama, pored staja i gostionica koje su pune naroda za
Pashu 30 . I tako otpaci zelenila sa tr:Znica kao i izmetine zivotinja
iz staja postaju tanad sto gada Nevinoga, cije se lice ukazuje sa
sve vecim modricama i s malim ozljedama sto krvare, i
pokriveno raznim prljavstinama na njega nabacanim. Kosa vec
otefala i malo izdu:Zena od krvavog znoja i postala tamnijom,
sada visi rascesljana, posuta slamom i necistocom, pada na oci,
jer je rascupavaju da bi mu pokrili lice.
Svijet s tr:Znica, kupci i prodavaci, svi ostavljaju sve
postrance, da bi slijedili, i ne s ljubavlju, Nesretnoga. Konjusari i
sluge iz gostionica izlaze u masama, gluhi na pozive i naredenja
gospodarica, koje su, da kazem istinu, kao skoro i sve ostale
zene, ako ne protivne svim ovim uvredama, bar su ravnodusne
na buku, i povlace se mrmljajuci sto su ostavljene same s
tolikim narodom koji valja posluzivati.
Pratnja sto urlice povecava se tako iz minute u minutu, i
izgleda da, kao po nekoj nepredvidivoj epidemiji, duse i
fizionomije mijenjaju narav, i postaju najprije duse zlocinaca,
zatim okrutne maske zelene od mr:Znje i crvene od srdzbe, i
ruke im se grce, usta poprimaju oblik i zavijanje vukova, oci
postaju mrke, zle, crvene, razroke kao u ludaka. Samo je lsus
uvijek onaj isti, iako je sada pokriven necistoeom rasutom po
svom tijelu i iznaka:Zen modricama i oteklinama .
Kod jednog nadvodnjaka koji steze ulicu kao prsten, dok se
sve zacepljuje i zastaje, jedan krik sijece zrak: «lsuse!» To je
0
-' Vidi: bilj. 6, na str. 184, Sv. Ill/I.
22. RazliCiti procesi: kod Ane. u Sinedriju. kod Pilata-Heroda-Pilata... 27 7
llija pastir, koji nastoji probiti se vitlajuci teskom toljagom.

Starac, mocan, prijeteci i jak, uspije probiti se skoro do Ucitelja.
Ali svjetina , zacas zbunjena iznenadnim napadom, opet steze
svoje redove i odvaja, odbija, savladava njega koji je sam protiv
sve svjetine.
«Ucitelju!» vice , dok ga vir mase guta i odbija. ·
«ldi! .. . Majka ... Blagoslivljam te ... »
I povorka nadvladava tijesno mjesto. I kao voda koja
ponovno nalazi sirinu nakon tjesnaca, obara se buceci na jednu
siroku ulicu koja je uzdignuta iznad uvale izmedu dva bre:Zuljka,
na cijem se kraju nalaze sjajne palace velike gospode.
I opet vidim Hram na visini njegova brda, i shvacam, da je
ovaj krug ucinjen zbog toga, da se Osudenika izlozi ruglu pred
citavim gradom i da se dozvoli svima da ga napadaju,
umno:Zavajuci take iz koraka u korak broj napadaca . Ovaj se
krug sada evo zatvara , jer se ponovno vracaju na prijasnja
mjesta.
lz jedne palace izlazi u galopu neki konjanik. Grimizna
podsedlica na bijelom arapskom konju i dostojanstvo njegova
izgleda, goli mac kojim mase na sve strane po ledima i glavama
koje krvare , daju mu izgled arkandela . Kada mu u poigravanju 31 ,
dok se konj propinjao u lucnom skoku, koristeci kopita kao
oruzje obrane za sebe i za gospodara i kao najuspjesnije
sredstvo otvaranja, da si prokrci put medu mnostvo, pada s
glave grimizni i pozlaceni veo, sto ga je pokrivao podr:Zavan
zlatnom vrpcom , prepoznajem Manahena.
«Natrag!» urla. «Kake sebi dopustate da ometate odmor
Tetrarha?» Ali to je bila same izlika da opravda svoje mijesanje i
pokusaj da bi dosao do lsusa. «Taj covjek ... pustite me da ga
vidim ... Uklonite se, iii cu pozvati stra:Zare .. . »
Svjetina se, i zbog tuce udaraca, i zbog kopita konja i zbog
prijetnje konjanika, otvori, i Manahen dode do lsusove grupe i
do hramskih stra:Zara koji ga dr:Ze.
«Gubite se! Tetrarh je veci od vas, prljave sluge . Natrag!
Hocu s Njime da govorim» i to postigne udarivsi macem najbje-
snjega od tamnicara .
.i i (Caraco ll o): A. caraccolio.

278 Muka
«Ucitelju !»
«Hvala. Ali idi! I Bog nek te utjesi!» I kako moze vezanim
rukama lsus cini znak blagoslova.
Svjetina zvizdi izdaleka i tek sto spazi da se Manahen
povlaci, osvecuje se na Osudenome, zato sto je bila odbijena,
tucom kamenja i necisti.
Sirokom alejom koja uzlazi i koja je vec sva topla od sunca,
krece se prema Tvrdavi Antoniji cija se velicina vec pomalja
izdaleka.
Ostar krik :Zene: «0, Spasitelju moj! Moj zivot dajem za
njegov, o Vjecni!» sijece zrak.
lsus okrece glavu, i vidi kako s visine terase u cvijecu, sto
okru:Zuje vrlo lijepu kucu, Ivana Kuzina, medu slugama i
slufavkama s malisanima Marijom i Matijom oko sebe, prufa
ruke i nacini pokret oprostajnog pozdrava s blagoslovom.
«Smrt! Smrt hulitelju, kvaritelju, sotoni! Smrt njegovim
prijateljima!» i zvizduci i kamenje lete prema visokoj terasi. Ne
znam da Ii je netko ranjen. Gujem vrlo ostri krik i zatim vidim
kako se grupa smela i iscezla .
I idu naprijed, naprijed, penjuci se ... Jeruzalem pokazuje
svoje zgrade na suncu, prazne, ispra:Znjene mr:Znjom koja tjera
grad, s njegovim stalnim i privremenim stanovnicima ovdje
skupljenim za Pashu, protiv jednog Golorukog.
Rimski vojnici, citav odio, trkom izlazi iz Antonije s kopljima
uperenim u svjetinu, koja se urlicuci rasprsuje. Nasred puta
ostaju lsus sa strafarima i svecenickim poglavicama,
pismoznancima i narodnim starjesinama 32 .
«Ovaj C:ovjek? Ova pobuna? Za ovo cete odgovarati Rimu»
ka:Ze bahato neki stotnik.
«On zasluzuje smrt prema nasem zakonu 33 !»
«A otkad vam je predano pravo 'jus gladii 34 et sanguinis 35'?»
pita dalje najstariji od stotnika strog u lieu, doista Rimljanin, lica
32
33
Vidi sljedecu bilj . 35.
34
U rukopisu A, «gladi s» = gladii
35
To jest: «Pravo mafa i krvi», vidi slijedecu bilj . 41 .
22. Razliciti procesi: kod Ane, u Sinedriju, kod Pilata-Heroda-Pilata. .. 279
isaranog dubokom brazgotinom. I govori s prezirom i gnusanjem

s kojim bi govorio s usljivim robijasima .
«To znamo, da nemamo na to pravo. Mi smo vjerni podanici
Rima ...»
«Ah, ah, ah! Cujes Ii ih, Longine! Vjerni! Podanici! Mrcine!
Strijele mojih strijelaca dao bih vam za nagradu!»
«Suvise je plemenita takva smrt! Leda mazgi hoce samo
flagrum!» (poseban bic za bicevanje) s podrugljivom
hladnokrvnoscu odgovara Longin.
Glavari svecenicki, pismoznanci i starjesine pjene se
otrovom. Ali hoce postici svoj cilj i sute, gutaju uvrede ne
pokazujuci da razumiju i poklonivsi se dvojici procelnika istu da
bi lsus bio predveden Ponciju Pilatu da «sudi i osudi s dobro
poznatom i casnom pravednoscu Rima .»
«Ah, ah! Cuj ih! Postali smo mudriji od Mi nerve .. . Ovuda!
Hajde! I stupajte naprijed! Nikad se ne zna. Vi ste sakali i
zaudarate. lmati vas iza leda, opasno je! Naprijed!»
«Ne mozemo.»
«Zasto? Kada netko optuzuje treba da je pred sucem
zajedno s optufonim. To je pravilo Rima.»
«Kuca poganina necista je pred nasim ocima 36 , a mi smo vec
ocisceni za Pashu .»
«Oh, bijednici! Oskvrnut ce se ako udu! ... A ubiti jedinog
Zidova koji je covjek, a ne sakal i gmizavac kakvi ste vi, to vas
ne oskvrnjuje. Stojte, onda, gdje jeste. Ni jedan korak naprijed iii
cete biti nataknuti na koplja . Jedna desetina unaokolo
Optuzenoga. Ostale nasuprot ovog olosa s lose opranim
kljunom .»
lsus ulazi u Pretorij usred desetorice kopljanika sto cine
kvadrat helebardi (koplja sa sjekirama) oko njegove osobe. Ova
stotnika idu naprijed, dok se lsus zaustavlja u prostranom
predvorju iza kojeg je dvoriste, koje se nazire iza zastora kojim
vjetar njise. Satnici nestaju iza vratiju . Vracaju se s Upraviteljem
obucenim u vrlo bijelu togu povise koje je grimizni plast. Mozda
su se tako oblacili kad su sluzbeno predstavljali Rim .
36
Vidi : u Sv. VIII : bilj . 28, pogl. 2 1 i bilj. I, pogl. 25
280 Muka
Ulazi nehajno, sa sumnjivim smijeskom na obrijanom lieu,
tare medu rukama lisce cetrine (Lippia citriodora) mirisave trave
i slasno ga mirise. Ide ka suncanom satu i nakon sto ga je
pogledao, okrenu se. Baca zrna tamjana u posudicu sa
zeravicom koja je na podnozju nekog bozanstva. Nareduje da
mu se donese sok od cetruna (citrus medica, vrst limuna) i
njime ispire grlo. lznova motri pocesljanu kosu svu valovitu u
vrlo sjajnom metalnom ogledalu. lzgleda da je zaboravio na
osudenika koji ceka njegovo odobrenje da bude ubijen .
To bi i kamen izazvalo na gnjev.
Zidovi, buduci da je predvorje posve otvoreno prema vani i
uzdignuto za tri visoke stepenice i nad trijemom koji se otvara
prema samom putu, a i sam vec uzdignut za druge tri iznad
samog puta, svi sve vide vrlo dobro i kipte od bijesa. Ali se ne
usuduju buniti od straha pred kopljima i motkama .
Konacno, nakon sto je kruzio i ponovno kruzio prostranim
prostorom, Pilat ide ravno prema lsusu, gleda ga i pita oba
stotnika: «Ovaj?»
«Ovaj!»
«Neka dodu njegovi tuzitelji» i pode, sjedne na stolicu
postavljenu na podijumu. Nad njegovom glavom se ukrstavaju
oznake Rima s njihovim pozlacenim orlovima i njihovim mocnim
skracenicama 37 .
«Ne mogu doci. Okaljat ce se.»
«0h6! I bolje! Tako necemo trebati upotrijebiti rijeku mirisnih
esenci da bi uklonili smrad jarca s ovog mjesta. Dajte neka se
bar priblize. Ovdje ispod. I pazite da ne udu kad vec to ne fole.
Ovaj covjek moze biti izlika za pobunu.»
Jedan vojnik krene da ponese naredbu rimskog Prokuratora.
Ostali se svrstavaju ispred predvorja u pravilnim razmacima,
lijepi kao novi kipovi heroja.
Dolaze naprijed i svecenicki poglavice, pismoznanci i
narodne starjesine i pozdravljaju ropskim naklonima i
zaustavljaju se na malom trgu koji je ispred Pretorija, ispred triju
stepenica predvorja.
17
· Rimski vojni~ki znakovi bili su orlovi rasirenih krila i sigla S(enatus). P(opulus).
Q(ue). R(omanus). = Senat i rimski narod.
22. RazliCiti procesi: kod Ane, u Sinedriju. kod Pilata-Heroda-Pilata.. . 28 1
«Govorite i budite kratki. Vee ste krivi sto ste uznemirili noc i
sto ste silom postigli da otvore vrata . Ali provjerit cu. I
naredbodavci i izvrsioci odgovarat ce zbog neposluha zakonu».
Pilat je prisao k njima ostajuci u predvorju.
«Mi dolazimo da podnesemo Rimu, cijeg bofanskog
imperatora ti predstavljas, nas sud nad ovim .»
«Kakvu tuzbu donosite proti njemu? Meni izgleda
neskod lj iv ... ))
«Kad ne bi bio zlocinac, ne bismo ga doveli k tebi.» I u
pomami da optuzuju , podu naprijed .
«Odbijte tu rulju! Sest koraka dalje od stepenica trga . Dvije
centurije k oruzju!»
Vojnici se brzo pokoravaju i postrojavaju se njih stotinu na
vanjsku najvisu stepenicu, s ledima okrenutim prema vestibulu
(predvorju), stotinu na mali trg na koji se otvaraju velika ulazna
vrata u Pilatovo boraviste. Rekla sam velika vrata: a morala bih
reci trijem iii trijumfalni luk, jer je to vrlo prostran otvor ogranicen
gvozdenom resetkom kapije, sada sirom otvorenom , koja vodi u
predvorje dugim hodnikom vestibula, sirokog najmanje sest
metara , tako da se dobro vidi sto se desava na uzdignutom
predvorju. lza prostranog vestibula vide se zvjerska lica Zidova
sto prijetecim i sotonskim izrazom gledaju prema unutrasnjosti,
gledaju iza naorufane pregrade koja, lakat uz lakat, kao za
paradu, predstavlja dvije stotine siljaka kukavickim ubojicama.
«Kakvu optuzbu donosite protiv ovoga, ponavljam?»
«Pocinio je zlocin protiv Zakona otaca .»
«I dolazite da mi dosadujete zbog toga? Uzmite ga vi i sudite
mu prema svojim zakonima.»
«Mi ne smijemo ubiti nikoga. Uceni nismo. Zidovsko je Pravo
slaboumno djetesce, u odnosu na savrseno Pravo Rima . Kao
neznalicama i kao podanicima Rima, koji nam je ucitelj,
osjecamo potrebu .. . »
«Od kada ste med i maslac? ... Ali rekli ste i jednu istinu, o
ucitelji lazi. Rim vam je potreban! Da. Da se otarasite ovoga koji
vas uznemiruje. Shvatio sam .» I Pilat se smije gledajuci vedro
nebo uokvireno kao cetverouglasto tirkizno staklo medu
mramornim i bijelim zidovima predvorja.
282 Muka
«Recite, u cemu je ucinio zlocin protiv vasih zakona?»

«Mi smo ustanovili da je ovaj isprevrnuo nas narod i da je
zabranjivao placati porez Cezaru, nazivajuci se Kristom, kraljem
zidovskim.»
Pilat se vrati lsusu, koji je u sredini trijema, ostavljen tame od
vojnika vezan, ali bez pratnje, take da je ocigledna njegova
krotkost. On ga pita: «Jesi Ii ti kralj zidovski?»
«lstes Ii to zbog sebe iii ti tu misao nametnuse drugi?»
«I sto hoces, da mi je sto stale do tvog kraljevstva? Zar sam
ja Zidov? Tvoj narod i njegovi glavari predali su te meni da ti
sudim. Sto si ucinio? Znam da si lojalan. Govori! Je Ii istina da
tezis za kraljevstvom .»
«Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kada bi bile moje
kraljevstvo od svijeta, moji bi se sluge i moji vojnici borili da me
Zidovi ne uhvate. Ali moje Kraljevstvo nije od Zemlje. I ti to znas
da Ja ne tezim za vlascu.»
«To je istina. To znam. Receno mi je. Ali ipak ti ne porices da
si kralj?»
«Ti to kaies. Ja sam Kralj. Zbog toga sam dosao na svijet:
da svjedocim za lstinu. Tko je prijatelj istine slusa moj glas.»
«A sto je istina? Jesi Ii filozof? Tone sluzi nicemu kad si pred
smrcu. Sokrat je svejedno umro.»
«Ali mu je koristilo u zivotu , da zivi posteno. Pa i da dobro
umre. I da ode u drugi zivot bez imena izdajice gradanskih
vrlina.»
«Jupitera mi!» Pilat ga gleda zadivljen neko vrijeme . Zatim
ga ponovno obuzme sumnjalacka zajedljivost (skepticki
sarkazam). Ucini gest dosade, okrene mu leda, vrati se k
Zidovima.
«Ja ne nalazim na Njemu nikakve krivice.»
Svjetina buci zahvacena panikom da ce izgubiti plijen i
spektakl mucenja. I urla: «On je buntovnik!», «Hulitelj» ,
«Potstice razuzdanost», «lzazivac na pobunu», «Uskracuje
postovanje Cezaru», «Pravi se prorokom , a to nije» , «Bavi se
magijom», «Sotona je», «Buni narod svojim naukama, uceci po
svojoj Judeji, u koju je dosao, da naucava, iz Galileje», «Na
smrt!» «Na smrt!»
22. RazliCiti procesi: kod Ane, u Sinedriju, kod Pilata-Heroda-Pilata.. . 283
«Galilejac je? Ti si Galilejac?» Pilat se okrece k lsusu:

«Gujes Ii kako te optuzuju? Opravdaj se!»
Ali lsus suti. Pilat razmislja ... I odlucuje. «Jedna satnija, i k
Herodu s njim! Neka mu sudi. Njegov je podanik. Priznajem
pravo Tetrarha 38 i njegovu presudu potpisujem unaprijed. Neka
mu to bude receno. ldite.»
I lsus, opkoljen kao lupez sa sto vojnika, prolazi iznova
gradom i ponovno susrece Judu lskariota s kojim se vec bio
susreo jedanput pokraj jedne trZnice. Ranije to sam zaboravila
reci, obuzeta gnusanjem zbog tuce svjetine. lsti samilosni
pogled prema izdajniku ...
Sada je mnogo teze udarati ga nogama i batinama, ali
kamenje i necist ne manjkaju, iako kamenje bez ranjavanja
pada zvececi na rimske kacige i oklope, itekako ostavljajuci
znak pogadajuci lsusa, koji ide u samoj haljini, jer je ogrtac
ostavio u Getsemaniju.
Na ulasku u raskosnu Herodovu palacu On vidi Kuzu ... koji
ne zna kako da ga gleda, i bjezi da ga ne gleda u onom stanju
pokrivajuci glavu ogrtacem.
Evo lsusa u dvorani, pred Herodom. A iza Njega evo
pismoznanaca i farizeja, koji se ovdje ugodno osjecaju, kako
ulaze kao lafoi tuzitelji. Samo Ga stotnik s cetiri vojnika
sprovodi pred Tetrarha.
Ovaj silazi sa svoga sjedala i kruzi oko lsusa dok slusa
optuzbe njegovih neprijatelja. I smije se i ruga. Zatim hini
samilost i postovanje sto ne zbunjuje Mucenika. Kao sto ga nisu
zbunjivala ni podrugivanja.
«Velik si. To znam. Slijedio sam te. I bile mi je drago kad
sam saznao da ti je Kuza prijatelj, a Manahen ucenik. Ja ...
drZavne brige ... Ali kakva zelja da ti kafom: veliki. .. da te molim
za oprostenje ... Oci lvanove ... njegov glas optuzuje me i uvijek
su preda mnom. Ti si svetac koji ponistava grijehe svijeta ...
Odrijesi me, o Kriste.»
lsus suti.
38
Vidi: sljedecu 41 bilje~ku, drugi dio
284 Muka
«Cuo sam da te optuzuju da si se podigao protiv Rima . Ali
zar nisi ti obecana siba da udaris Asura 39 ?»
lsus suti.
«Cuo sam da Ti prorices svrsetak Hrama i Jeruzalema. Ali
zar nije Hram vjecan kao duh, buduci da ga je htio Onaj koji je
vjecan?»
lsus suti.
«Jesi Ii lud? lzgubio si vlast? Sotona ti je sputao rijec?
Napustio te?»
Herod se sada smije . Ali zatim daje naredbu. I sluge dotrce
noseci hrta sa slomljenom nogom sto tufoo cvili, i jednog
blesavog konjusara s vodenom glavom, slinavca, izmet od
covjeka, igracku za sluge.
Pismoznanci i svecenici bjefo urlajuci na svetogrde, kada
spazise pasja nosila .
Herod, dvolican i podrugljiv tumaci: «To je miljenik
Herodijadin. Dar Rima. Jucer je slomio nogu i ona place.
Zapovijedi da ozdravi. Ucini cudo!»
lsus ga strogo gleda. I suti.
«Uvrijedio sam Te? Onda ovoga. To je C:ovjek, premda je
malo vise od zvijeri. Daj mu razum. Ti koji si Razum Ocev ... Zar
ne govoris tako?» i smije se, uvredljivo.
Jos strozi lsusov pogled i sutnja.
«Ovaj je covjek suvise uzdrzljiv, sada je jos i osamucen
izrugivanjem . Vino i fone, ovamo. I neka ga se odvefo.»
Odvezuju ga ... I dok sluge u velikom broju, donose amfore i
pehare, ulaze plesacice ... pokrivene nicim: raznobojne rese od
lana opasuju njihovo tanko tijelo namjesto haljine, od pojasa do
bedara. Nista drugo. Broncane, jer su sve Afrikanke, hitre kao
mlade gazele, zapocinju sutljivi pohotni pies.
lsus odbija case i zatvara oci bez rijeci. Herodov se dvor
smije nad njegovim zaziranjem.
«Uzmi koju hoces. Zivi! Nauci se zivjeti!. .. » podvlaci Herod.
lsus izgleda kao kip. Skrstenih ruku, zatvorenih ociju, ne
trgnu se cak ni onda kada ga se bestidne plesacice doticu golim
tijelima. 40
~,, Vidi: lz 30.27-33.

22. Razliciti procesi: kod Ane. u Sinedriju. kod Pilata-Heroda-Pilata... 285
«Dosta. Postupao sam s tobom kao s Bogom i nisi djelovao

kao Bog. Postupao sam s tobom kao s Covjekom i nisi djelovao
ni kao covjek. Ti si ludak. Bijelu Haljinu! Obucite ga u nju neka
Poncije Pilat zna da je Tetrarh svo~a podanika prosudio
ludakom. Stotnice, reCi ces Prokonzulu 4 da mu Herod ponizno
iskazuje svoje postovanje i casti Rim . ldite.»
A lsus, ponovno vezan, izlazi u lanenoj tunici koja mu sefo
do koljena iznad crvene lanene haljine.
I vracaju se Pilatu.
I sada - dok satnija s mukom razdvaja mnostvo koje se nije
umorilo cekati pred prokonzulovom palacom, a neobicno je
vidjeti toliku masu na tom mjestu i blizu njega, dok je ostali dio
grada bez naroda - lsus spazi u grupi pastire42 a oni su u
potpunom broju, tj. Izak, Jonata, Levi, Josip, llija, Matija, Ivan,
Simun, Benjamin i Danijel, zajedno s grupicom Galilejaca od
kojih prepoznajem Alfeja i Josipa Alfejevog zajedno s dvojicom
drugih, koje ne poznajem, ali za koje bih rekla da su Judejci
prema oblacenju. I, malo dalje, provukavsi se cak do unutar
predvorja, polusakriven iza stupa, zajedno s nekim Rimljaninom
za kojega bih rekla da je rob, vidim Ivana. Smijesi se njemu i
onima ... Svojim prijateljima ... Ali sto su ova nekolicina, i Ivana i
Manahan i Kuza, usred oceana ml"Znje koja vrije? ...
Stotnik pozdravlja Poncija Pilata i izvjescuje.
40
Vidi: u Sv. V/2 bilj . 4 na str. 152 i bilj . 3, na str. 229: u VII. Sv. bilj. 8. pogl. 229
"Sto se tice titule Pretor (vidi: Mt 27,27-31: Mk 16,16-20; Iv 18,28- 19,11; Dj 23.23-
35; Fil I, 12-14; iii Proko11zul (vidi: Dj 13,4-12 ; 18.12-17; iii Prokurator (vidi: Lk 3. 1-2:
val.an tekst) podrazumijevalo se: upravitelj jedne provincije rimskog Carstva, s vojnickim
civilnim i sudackim ovlastima. Bio je, dakle, Zapovjednik vojske ~to se sastojala od pet
kohorti, s otprilike 3.000 vojnika, od kojih je jedna utaborena bila u Jeruzalemu; ubirao je
porez pomocu carinika; izvr~avao je sudacku vlast, s pravom da se osudi na smrt (ius gladii),
~to je bilo zabranjeno Sinedriju. Rezidencija takvog upravitelja, i sudacko sjedi~te, zvalo se
Pretorij ! Pilat je bio prokurator Judeje, ldumeje i Samarije od 26. do 36. godine po Kristu.
Tetrarh naprotiv (vidi Mt 14,1 -2; Lk 3,1-2, 19-20, 9,7-9: Dj 13,1), nazvan populamo u
Evandeljima i Kral) (Mt 2,1-12; Mk 6,14-29; Lk 1,5: Dj 12,25-26) bija~e poglavar jedne (od
redovito cetiri) regije od kojih se sastojala jedna provincija rimskog Carstva. Herod Antipa,
sin Heroda velikog, bio je tetrarh Galileje i Pereje od 4. godine prije Krista do 39. poslije
Krista. Vidi : Endclopedia Cattolica za rijeci: Pretor. Prokurator, Tetrarh.
"To jest one koji su se poklonili novorodenom lsusu, a zatim prema ovom Djelu, ostali
mu vjemi. Vidi: bilj. 10, pogl. 235, u Sv. VII.
286 Muka
«Ponovno ovdje? Auf! Prokleta ova rasa! Ucinite neka pride

blize svjetina i dovedite mi ovamo Optu:Zenoga. Eue, kakva
dosada!»
Pode prema mnostvu, uvijek se zaustavljajuci u sredini
predvorja.
«Hebreji, cujte. Dovedoste mi ovoga covjeka kao potstrekaca
naroda. Pred vama sam ga ispitivao i nisam nasao na Njemu
nijedan od zlocina za koji ga optuzujete. Herod nije pronasao
nista vise od mene. I iznova ga je poslao nama. Ne zasluzuje
smrt. Rim je rekao. Pa ipak da vas ne bih oneraspolozio
oduzimajuci vam zabavu, dat cu vam u zamjenu Barabu. A
Njega cu dati isibati s 40 udaraca. I to ce biti dovoljno!»
«Ne, ne! Ne Barabu! Ne Barabu! Smrt lsusu! I to u:Zasnu
smrt! Oslobodi Barabu, a osudi Nazarenca!»
«Ali cujte! Rekoh sibanje, zar nije dosta? Dat cu ga dakle
bicevati! To je okrutno, znate? Moze i umrijeti od toga. A sto je
zla ucinio? Ne nalazim nikakve krivice na Njemu. Pa cu ga
osloboditi.»
«Raspni! Raspni! Na smrt! Zastitnik si zlocinaca! Poganine! I
ti si Sotona!»
Masa podilazi i prvi red vojnika se ljulja u sudaru ne mogavsi
koristiti koplja. Ali drugi red, silazeci jednu stepenicu, okrenu
koplja i oslobodi drugove.
«Neka ga bicuju» naredi Pilat stotniku.
«Koliko?»
«Koliko ti se cini ... Tako je posao zavrsen. A meni je to vec
dosadilo. ldi. »
lsusa vode cetiri vojnika u dvoriste iza trijema. U njemu,
citavom poplocanom obojanim mramorom, na sredini je visoki
stup slican stupovima u trijemu. Na oko tri metra od tla on ima
zeljezni krak sto strsi najmanje jedan metar i zavrsava se s
kolutom 43 . Na ovaj biva vezan lsus spojenih ruku visoko iznad
glave, nakon sto su ga svukli. On osta jedino u malenim
gacicama i sandalama. Svezane ruke na zapescu podizu sve do
43
0 bi~evanju u Bibliji, vidi: Ponovljeni zakon 25, l-3 (ne vi§e od 40 udaraca); I
Kraljeva I 2, 1-20 (bifovi s o§tricama od ieljeza); 2 Mak 7; 2 Kor 11,23-27 (39 udaraca).
Rimljani nisu postavljali granicu broju udaraca za robove.
22. Razliciti procesi: kod Ane, u Sinedriju, kod Pilata-Heroda-Pilata... 287
koluta, take da On, iako visok, dotice tlo same vrhom noznih
prstiju ... I takav polofaj vec je morale biti mucenje 44 .
Citala sam, ne znam gdje, date stup bio nizak i da je lsus bio sagnut. Sto
4
reci? Ja vidim tako i tako govorim .
-
R. Corrado: /SUS BICEVAN
44
0 obliku Jsusovog (visini itd.) stupa Bicevanja vidi: E. Power Flagellation, u
Dictionnaire de la Bible, Dopuna, tom II, Paris 1934, col. 60-67; C. Testore, E. Lavagnino,
Colonna de/la Flagellazione, in Enciclopedia Cattolica, vol. V, Citta del Yaticano, 1950.
col. 1441-1443 . Power, nakon ~to je nabrojao razli~ite stupove i kmje stupove koji se nalaze
u raznim mjestima i ~to se pokazuju kao stupovi lsusovog bifovanja, ovako se izra:Zava ~to
se tite onog niskog stupa sa~uvana od XIII stoljeca u Rimu u Sv. Praksedi: «On je suvik
malen da bi se mogao prilagoditi nekada~njem kori~tenju da se osudenik u~ini nepomi~nim,
koji je imao ruke obje~ene gore, a noge dolje, i take je bio vezan za stup». Stoga, prema
Poweru i prema ovome Dje/u, stup je bio vi~i od bitevanog, koji je bio vezan s rukama gore
is nogama dolje. Yidi: bilj . I, pogl. 27.
45
Yidi: bilj . u Dodatku Sv. Vil.
288 Muka
lza Njega se pojavi jedan, krvnickog lica, cistog hebrejskog

profila, a ispred Njega drugi istog lica. U rukama im bic nacinjen
od sedam ko:Znatih traka vezanih za dl'Zak, a zavrsavaju se
olovnim baticem . Pocinju kao za vjezbu, udarati ritmicki. Jedan
sprijeda , drugi odostrag tako da je trup lsusov sve unaokolo na
udaru korbaca i biceva . Cetiri vojnika kojima je predan ,
nezainteresirani , poceli se kockati s drugom trojicom pridoslih
vojnika .
I glasovi igraca mijesaju se sa zvukom biceva koji zvizde kao
zmije, a potom zvuce kao kamenje baceno na napetu kofo na
bubnju, udarajuci siromasno tijelo tako vitko i bijelo, poput stare
slonokosti, i koje prvo postaje prugasto sve zivljom ruzicastom
bojom, zatim ljubicasto, zatim se ukrasuje izbocinama boje
indiga nabreknutim od krvi , a zatim one pucaju i kidaju se
pustajuci da tece krv sa svih strana . I bijesne narocito udarajuci
po grudnom kosu, i donjem trbuhu, ali ne manjkaju ni udarci po
nogama i rukama, pa cak i po glavi, da ne bi bilo ni komadicka
kofo bez boli.
I nijedan jauk ... Da nije bio podl'Zavan uzetom pao bi. Ali ne
pada niti stenje. Samo mu nakon dobivenih udaraca i udaraca,
glava visi na grudima kao da je onesvijescen .
«Ohe! Stoj! Mora da je, za zivota, ubijen» urla i ruga se
vojnik.
Ova krvnika se zaustavljaju i brisu znoj.
«lscrpljeni smo» kazu. «Dajte nam placu , da se mofo nesto
popiti da se okrijepimo ... »
«Vjesala bih vam dao! Ali uzmite ... » i jedan desetnik baci po
jedan siroki kovani novae svakome od oba krvnika.
«Dobro ste radili. Nalici na mozaik. Tito: velis da je upravo
ovaj bio ljubav Aleksandrova? E, onda cemo ga izvijestiti da
obavi korotu . Razvezimo ga malo.»
Razvezuju Ga i lsus se srusi na tlo kao mrtav. Ostavljaju ga
tamo gurajuci ga povremeno nogom obuvenom u kalige da vide
da Ii stenje.
Ali On suti.
22. Razliciti procesi: kod Ane, u Sinedriju, kod Pilata-Heroda-Pilata... 289
«Zar je mrtav? Je Ii moguce? Mlad je i zanatlija, rekose mi. ..

a izgleda njefan kao dama.»
«To je moja briga» rece jedan od vojnika. I postavi ga
sjedecki s ledima naslonjena na stup. Tamo gdje je On bio
grumeni su krvi. .. Zatim ide do vodoskoka koji klokoce ispod
trijema, napuni vedro vodom i izlije na glavu i tijelo lsusovo.
«Tako! Cvijecu voda na dobro dode.»
lsus duboko uzdahnu i nacini kret kao da bi se podigao, ali
jos su mu oci zatvorene.
«Oh! Dobro. Dizi se, ljepotane! Jer te dama ceka! ... »
Ali lsus uzalud upire sakama o tlo u pokusaju da se uspravi.
«Ustaj! Hitro! Slab si? Evo ti okrepe» kesi se jedan vojnik. I
krakom svoje helebarde udari ga u lice i pogodi lsusa izmedu
desne jagodice i nosa46 , koji poce krvariti.
lsus otvori oci, kruzi njima unaokolo. Maglovit pogled ... Upre
pogled u vojnika koji ga je udario, obrise krv rukom, a zatim, s
mnogo napora uspravi se na noge.
«Obuci se. Nije pristojno stajati tako. Bestidnice!» Svi se
smiju u krugu oko Njega.
On poslusa bez rijeci. Ali dok se saginje - a samo On zna sto
trpi u tom sagibanju do tla , onako ranjen i u ranama koje u
natezanju koi:e jos se vise otvaraju pa i one koje nastaju od
mjehura sto pucaju - jedan vojnik udarcem noge baca dalje
haljinu i svaki put kada je lsus dostigne, iduci teturajuci gdje ona
padne, vojnik je gura iii baca drugamo. A lsus, ostro pateci, ide
za njom, bez ijedne rijeci, dok mu se vojnici besramno izruguju.
Konacno moze se obuci. A eblaci i bijelu (ludacku) haljinu
koja je ostala cista u jednem kutu. lzgleda da hoce sakriti sveju
bijednu crvenu haljinu, same jucer take lijepu, a sada prljavu ed
necistece i zamrljanu krvlju kojom se znojio u Getsemaniju ...
Takoder, prije nego navuce na sebe malu kratku tuniku, njeme
brise ovlai:eno lice, koje se pekaze cisto, jedino oznaceno
modricama i malim ranama . Uredi si razbarusenu kosu, i bradu,
prema urodenej potrebi da bude uredan u svom izgledu .
46
Ako se pai lji vo promatraju fo tografske reprodukcije Svetog Li ca na Torinskom
platnu, otkriva se otekli na «izmedu desne j a b u~ice i nosa».
290 Muka
R. Corrado: lsus bicevan

M. Valtorta je vidjela lsusa tako vezana i ukocena
22. Raz/iciti procesi: kod Ane, u Sinedriju. kod Pilata-Heroda-Pilata... 291
R. Corrado: BICEVALAC ZA SEDMEROKRAKIM BICEM

292 Muka
R. Corrado: RAZNE VRSTI BICEVA
A zatim se s6u6uri na suncu. Jer drsce, moj lsus. Groznica

zapocinje preuzimati maha u Njemu sa svojim drhtavicama. A
osjeca i slabost zbog izgubljene krvi, posta i dugackog puta.
Ponovno mu vezuju ruke. A uze i opet reze ondje gdje je vec
crvena narukvica zbog oderane koze.
«A sada? Sto 6emo s njime? Meni je dosadno!»
«Cekaj. Zidovi :Zele jednog kralja. Sad im ga dajmo. Ono
tamo ... » rece jedan vojnik.
I istrci napolje, sigurno u neko dvoriste odostrag, iz kojeg se
vraca s naramkom divljeg gloga, jos savitljivog, jer proljece dr:Zi
relativno mekanima grane, ali doista tvrdim dugacke i siljate
bodlje. Macer:n s obje strane zasiljenim 47 sasjecaju lisce i
cvjetice, savija!u u krug grane i nabijaju ih na jadnu glavu .. Ali
okrutna kruna 4 pada na vrat.
«Ne stoji. Uzu treba. Skidaj je.»
47
Oruzje s dvije o~trice i fae od mafa.
•• 0 presv. Trnju iii trnovoj kruni vidi : Moroni : op. cit., vol. 68, p. 285-289; o dvjema
bodljikama sacuvanim u Rimu, u crkvi Sv. Krifa u Jeruzalemu, vidi : Bedini, op. cit.. p. 58-
60. Vidi: bilj . Ina str. 319
22. Razliciti procesi: kod Ane, u Sinedriju. kod Pilata-Heroda-Pilata... 293
Skidaju je i grebu mu obraze, riskirajuCi da ga oslijepe, i dok

to cine cupaju mu kosu. Ste:Zu krunu, sada je preuska i dok mu
je nabijaju, zabijajuci faoke u glavu, ona prijeti da padne. Opet
je skidaju cupajuci kosu. Ponovno je oblikuju. Sada pristaje.
Sprijeda je trostruka trnovita traka. Otraga, gdje se ukrstaju
krajevi triju grana, pravi je cvor bodlji koje ulaze u zatiljak.
«Vidis Ii kako dobro izgledas? Naravna mjed i cisti rubini.
Pogledaj se, kralju, u mom oklopu» ruga se pronalazac
mucenja.
«Nije dovoljno kruna da se nekoga ucini kraljem . Potreban je
grimiz i zezlo. U stali je jedna trstika, a u kloaki crveni ogrtac.
Uzmi ih, Kornelije .»
I kada su ih dobili stavljaju, prljavi crveni dronjak, lsusu na
leda, a prije nego sto mu stave u ruku trstiku, udaraju ga njom
po glavu klanjajuci se i pozdravljajuci: «Zdravo, kralju Zidovski»
i pucaju od smijeha .
lsus dopusta da to cine. Pusta da ga postave sjedecki na
«prijestol», prevrnut kabao, koji je sigurno sluzio za napajanje
konja, pusta da ga udaraju, da mu se rugaju, bez ijedne rijeci.
Samo ih gleda ... a to je pogled tolike blagosti i tolike ostre boli
da to ne mogu podnositi, a da zbog toga ne osjetim ranu na
srcu.
Vojnici prestaju s izrugivanjem istom kada ostar glas
pretpostavljenog nareduje da krivca privedu k Pilatu .
Krivac! Zbog cega?
lsus je doveden u trijem, sada pokriven dragocjenim
zastorom zbog sunca . Ima jos krunu, plast i trsku.
«Dodi naprijed. Date pokafom narodu.»
lsus, vec slomljen, uspravi se dostojanstveno. Oh! Kako je
doista kralj!
«Cujte, Hebreji. Ovdje je covjek. Ja sam ga kaznio. Ali sada,
pustite ga nek ide.»
294 Muka
---j~ - ~- •I
R. Corrado: /SUSA KRUNE TRNOVOM KRUNOM
«Ne, ne! Hocemo da ga vidimo! Van! Neka se vidi hulitelj!»

«lzvedite ga van. I pazite da ga ne uhvate.»
I dok lsus izlazi u predvorje i pokazuje se okrufon vojnicima,
Poncije Pilat pokazuje na njega rukom govoreci: «Evo Covjeka .
Vaseg Kralja . Zar jos nije dosta?»
Sunce sparnog dana, koje se vec sada spusta samo
okomito, jer smo negdje u sredini izmedu trece i seste ure49 ,
zeze i istice poglede i lica: jesu Ii to tamo ljudi? Ne: bijesne
hijene. Urlaju, pokazuju pesnice, zahtijevaju smrt ...
lsus stoji uspravan. I jamcim vam da nikad nije imao takvu
plemenitost kao sada. Pa ni onda kada je cinio najveca cudesa.
Plemenitost boli. Ali toliko bofansku da bi to bilo dovoljno da ga
se oznaci imenom Boga. Ali za izreci to ime, valja biti u
•• Vidi: bilj . 4, pogl. 20 I, Sv. VII.

22. RazliCiti procesi: kod Ane. u Sinedriju. kod Pilata-Heroda-Pilata.. . 295
najmanju ruku covjek. A Jeruzalem nema danas covjeka, nema

ljudi. Ima samo demone 50 •
lsus krui:i pogledom po mnostvu, trai:i i u moru lica mri:njom
opijenih pronalazi prijateljska lica. Koliko? Manje od dvadeset
prijatelja medu tisucama neprijateljskih... I saginje glavu
pogoden ovim napustanjem. Jedna suza pade ... i druga ... i jos
jedna ... Pogled na njegov plac ne rada samilost, nego jos i:es6u
mri:nju.
Dovedose ga u trijem.
R. Corrado: TROPLET OD TRNJA
«Dakle? Pustite ga nek ide. To je pravednost.»

«Ne. Na smrt. Razapni!»
«Dajem vam Barabu.»
«Ne, Krista!»
«Pa onda uzmite ga vi. I vi ga razapnite. Jer ja ne nalazim na
Njemu nikakve krivice da to ucinim.»
«Rekao je za sebe da je Sin Boi:ji. Nas zakon odreduje
kaznu smrti za takvu hulu 51 .»
Pilat se zamisli. Vrati se. Sjeda na svoje malo prijestolje.
Jednu ruku stavi na celo, lakat na koljeno i uporno gleda lsusa.
«Priblii:i se» kai:e.
«Je Ii istina? Odgovori.»
lsus suti.
«Odakle dolazis? Tko je Bog?»
«On je Sve.»
so Vidi : bilj. 4, na str. 65, Sv. Y/2, i bilj. 2, pogl. 199, Sv. VII .
51
Vidi: Lev 24,10-23; Iv 10,22-39.
296 Muka
«A onda? Sto hoce reci Sve? Sto je Sve za onoga koji

umire? Tisi lud. Boga nema. Ja jesam .»
lsus suti. Dao je da padne velika rijec, a onda se ponovno
zaogrne sutnjom.
«Poncije, oslobodenica Klaudije Prokule moli da ude. Ima
pismo za tebe.»
«Gospode! Sad jos i fone! Neka ude.»
Ulazi jedna Rimljanka i kleknuvsi pruzi vostanu tablicu. Mora
da je to ona, na kojoj Prokula moli supruga da ne osudi lsusa .
Zena se povlaci natraske dok Pilat cita .
«Savjetuje mi se da izbjegnem tvoje ubojstvo. Je Ii istina da
si nesto vise od vraca? Zadajes mi strah.»
lsus suti.
«Zar ne znas da imam vlast pustiti te iii razapeti te?»
«Ne bi imao nikakve vlasti, kada ti ne bi bila dana odozgo.
Stoga onaj koji me je predao u tvoje ruke, veci je krivac od
tebe .»
«Tko je taj tvoj Bog? Bojim se ... »
lsus suti.
Pilat je na iglama . Htio bi i ne bi htio. Boji se Bozje kazne,
boji se kazne Rima, boji se zidovske osvete. Za jedan trenutak
pobjeduje strah Bozji. Ide naprijed u predvorje i zagrmi : «Nije
kriv!»
«Ako tako govoris, neprijatelj si Cezaru . Tko se pravi kraljem
njegov je neprijatelj. Ti se hoces osloboditi Nazarenca. Obznanit
cemo o tome Cezara .»
Pilata obuze strah od ljudi.
«Jednom djecju: vi ga hocete mrtva? I neka bude! Ali krv
ovog pravednika neka ne bude na mojim rukama.» I naredi da
mu se donese umivaonik, te pere ruke u prisutnosti naroda, koji
se cini da je pobijesnio dok urlice: «Na nas, na nas njegova krv.
Na nas neka padne i na djecu nasu. Ne bojimo je se . Na kriz!
Na kriz!»
Poncije Pilat vrati se na sjediste, dozva stotnika Longina i
jednog roba . Robu naredi da mu donese tablicu na koju pricvrsti
22. RazliCiti procesi: kod Ane, u Sinedriju. kod Pilata-Heroda-Pilata... 297
list i naredi da se tamo napise: «lsus Nazarecanin, Kralj

Zidovski 52 «. I to pokai:e narodu.
«Ne. Ne tako. Ne kralj Zidovski. Nego da je on rekao da je
kralj Zidovski» tako urla mnostvo.
«To sto napisah, napisah.» rece tvrdo Pilat, i uspravno
stojeci ruku s dlanom naprijed i okrene je prema dolje i naredi:
«ldi na krii:. Vojnice, podi. Pripravi krii:. (Ibis ad crucem! I miles,
expedi crucem) I side a da se vise i ne okrene prema mnostvu
koje buci, niti prema bijednom Osudeniku. lzlazi iz trijema ...
lsus osta nasred trijema, pod vojnickom strai:om, u
ocekivanju krii:a .
G. Reni: /SUS OKRUNJEN TRNOVOM KRUNOM
12
Vidi : Moroni , op. cit., vol. 75, p. 253 -256; Bedini, op. cit, p. 47-53. Autentitna
«Titula» bila bi ona safovana u Rimu u crkvi koja se zove Sv. Kriz u Jeruzalemu. Vidi: bilj .
I, pogl. 27
298 Muka
53
- Vecer 7. 111
Kome mogu izreci ono sto trpim? Nikome na ovoj Zemlji , jer to nije patnja
zemaljska i ne bih bila shvacena . To je patnja koja je slatkost i slatkost koja je
patnja . Htjela bih trpjeti deset, sto puta toliko. Nizasto na svijetu ne bih htjela
da ne trpim to vise . Ali to ne znaci da ja ne trpim kao onaj sto je uhvacen za
grlo, stisnut klijestima, pecen u peci, proboden sve do srca .
Kada bi mi bilo dopusteno da se krecem, da se odijelim od svih i da mogu
u pokretu i u pjesmi dati oduska mojem osjecaju, jer je to bol osjecaja, imala
bih od toga olaksanje. Ali ja sam kao lsus na krizu . Nije mi vise dopusteno ni
pokret ni izolacija i moram stiskati usnice da ne bih dala za pasu znatizeljnima
moju slatku agoniju . Nije to samo tako da se rekne: stisnuti usnice! Moram se
jako naprezati pa da bih nadvladala poriv da vicem krik radosti i nadnaravne
muke koja mi vrije unutra i difo se fostinom plamena iii mlaza.
Oci lsusove zastrte bolju : Ecce Homo (Evo Covjeka), privlace me kao
gromobran. On je ispred mene i gleda me, uspravan na nogama na
stepenicama Pretorija, s okrunjenom glavom, vezanih ruku na njegovoj bijeloj
ludackoj haljini s kojom su ga htjeli izrugati, a medutim, obukli su ga u bjelinu
dostojnu Nevinoga. Ne govori. Ali sve u Njemu govori i zove me i trazi.
Sto trazi? Da Ga ja ljubim . To znam i to Mu dajem sve do osjecaja
umiranja kao da imam ostricu u grudima. Ali trazi od mene jos nesto sto ja ne
razumijem . A htjela bih shvatiti. Evo moje muke. Htjela bih mu dati sve sto
moze pofoljeti pod cijenu da umrem od !jute boli. A ne uspijevam.
Njegovo bolno lice me privlaci i ocarava . Lijepo je dok je Ucitelj iii Uskrsnuli
Krist. Ali takvog kad gledam, daje mi samo radost. Ovaj mi daje duboku ljubav
od koje ne moze biti veca ni ljubav majke prema svojem stvorenju sto pati.
Da, ja to shvacam . Ljubav safaljenja je razapinjanje stvorenja koje slijedi
Ucitelja, sve do posljednjeg mucenja. To je despotska ljubav, koja sprecava
svaku pomisao koja ne bi bila pomisao o njf1govoj boli. Vise ne pripadamo
sebi. Zivimo da bismo tjesili njegovu patnju, a njegova patnja je nasa muka,
koja nas ubija i to ne samo slikovito. Pa ipak, svaka suza koju izmami bol,
draza nam je od bisera, i svaka bol za koju shvacamo da je slicna njegovoj.
vise je folimo i ljubimo nego blago .
Oce, naprezala sam se da izrecem ono sto osjecam . Ali uzalud. Od svih
ekstaza koje mi Bog mofo dati, bit ce uvijek ekstaza u kojoj gledam njegovu
patnju ona koja ce moju dusu uzdici do sedmog neba. Umrijeti od ljubavi
gledajuci mog lsusa kako pati, smatram da je najljepsa smrt.»
~ 3 lz 1944. god. Ovaj odlomak osobnog karaktera stavljen zbog veze s ovim paragrafom
sto razmatra Procese, nalazi se, u A, medu komentarima epizode Benjamina iz Kajarnauma
(donesenog u V. Sv. pogl. 41) i epizode Navjestenja (I Sv, pogl. 23 ).
299
23. RAZMISLJANJA 0 PONASANJU PILATA PREMA

ISUSU
Govori lsus:
«Hocu da razmisljas o onom sto se odnosi na moje susrete s
Pilatom 1 .
Ivan, koji je gotovo uvijek bio prisutan iii barem vrlo blizu,
svjedok je i najvjerniji pripovjedac, pripovijeda kako sam
izasavsi iz Kajfine kuce bio doveden u Pretorif I tocno oznacuje
«rano ujutro». I stvarno, vidjela si to, tek sto je svitao dan. I
specificira: "oni (Zidovi) nisu usli, da se ne oneciste 3 i da mogu
jesti Pashu 4 " . Licemjeri, kao i uvijek, oni su pronalazili opasnost
da se oneciste gazeci prasinu poganske kuce, a nisu nasli
grijeha u tome sto ubijaju Nevinoga, i sa zadovoljnom dusom
nad izvrsenim zlocinom mogli su sa vecim uzitkom jesti Pashu.
I sada imaju mnoge sljedbenike. Svi oni koji u nutrini cine z/o,
a na izvana iskazuju postovanje prema vjeri i ljubav prema Bogu
nalik su ovima. Formule, formule, a ne prava vjera. Odvratni su
mi i prezira vrijedni.
Buduci da Zidovi nisu usli Pilatu, Pilat je izasao da cuje sto bi
htjela razgalamljena svjetina, i buduci iskusan u upravi i
sudenju, jednim jedinim pogledom shvatio je da krivac nisam bio
Ja, nego onaj narod opijen mr:Znjom. Susret nasih pogleda bio
je uzajamno citanje nasih srdaca . Ja sam prosudio covjeka
onakvim kakav je bio. On je prosudio Mene onakvim kakav sam
Ja bio. U Meni se probudila prema njemu samilost, jer bijase
slabic. I u njemu se probudila samilost prema Meni jer sam bio
Nevini. Od prvog trenutka nastojao je d 1 me spasi. I kako je
jedino Rim imao i sebi pridr:Zavao pravo vrsiti pravdu nad
zlocincima, pokusavao je da me spasi govoreci: "Sudite mu po
vasem Zakonu" .
Licemjeri po drugi put, Zidovi nisu htjeli izvrsiti kaznu. lstina
je da je Rim imao pravo izvrsavanja pravde, ali kada je, na
23 . Pisano I 0. ofojka 1944. Pelak. A, 2267-2281.

1
Vidi: Iv 18,28-19.22. Vidi i: Mt 27,11-38; Mk 15, 1-27; Lk 23,2-25.
2
Sudnica rimskog Prokuratora.
3
Vidi: Dj 11 , 1-10.
4
Vidi: bilj. 6, na str. 184, Sv. Ill/I.
300 Muka
prim1er, Stjepan bio kamenovan, Rim je jos uvijek vladao

Jeruzalemom, a oni, unatoc tome, odlucise i izvrsise sud i
kafojavanje ne obaziruci se na Rim 5 . Kad sam bio u pitanju Ja,
prema kome nisu imali ljubavi nego mf"Znju i strah - nisu htjeli
vjerovati da sam Mesija, ali nisu me htjeli ni materijalno ubiti
zbog sumnje da bi to mozda bio - postupali su na drukciji nacin
i optuzise me kao huskaca protiv vlasti Rima, vi biste rekli kao
«pobunjenika», da bi postigli da mi Rim sudi. U svojoj zloglasnoj
dvorani, i vise puta za tri godine moga poslanja, optuzivali su
me da sam psovac i lafoi prorok i kao takav trebao sam biti od
njih kamenovan 6 iii bilo kako ubijen . Ali sada, da ne izvrse
materijalno zlocin za koji nagonski osjecaju da bi bili kafojeni,
primoravaju Rim da on to ucini optuzujuci me da sam zlocinac i
pobunjenik . Nista lakse, kad je svjetina izopacena a poglavice
posotonjeni 7 , da se optuzi nevini i da se dade oduska svojoj
zvjerskoj i uzurpatorskoj pofodi, i da se ukloni iz sredine onoga
koji predstavlja smetnju i izrice sud.
Vratili smo se u ondasnja vremena. Svijet od vremena do
vremena, nakon inkubacije pokvarenih ideja, eksplodira u ovim
ocitovanjima iskvarenosti. Svjetina, kao ogromna trudnica,
nakon sto je u svojim njedrima hranila zvjerskim naukama svoju
nakazu, rada je da bi zderala. Prozdire najprije najbolje, a zatim
i samu sebe.
Pilat se vraca u Pretorij i poziva me da dodem blifo. I pita
me. On je vec cuo govoriti o Meni. Medu njegovim stotnicima
bilo ih je koji su ponavljali moje lme sa zahvalnom ljubavlju, sa
suzama u ocima i smijeskom u srcu, i pricali o Meni kao
dobrocinitelju. U svojim raportima Pretoru, upitani o tom Proroku
koji je privlacio k Sebi mnostva i propovijedao novu nauku u
kojoj se govorilo o neobicnom kraljevstvu, neshvatljivom
poganskom umu, oni su uvijek odgovarali da sam bio blag, dobri
koji nisam trazio casti ove Zemlje i da sam preporucivao i
prakticirao postovanje i poslusnost prema onima koji su na
vlasti. lskreniji od lzraelaca oni su vidjeli i iznosili istinu. Prosle
5
Vidi : bilj . 45, pogl. 22; i Dj 6-7.
6
Vidi : Lev 24, 1-16.
7
Vidi : bilj . 4, na str. 220, Sv. 11/2.
23. Razmisljanje o ponafonju prema lsusu 301
nedjelje 8 on, privucen vikom mnostva, pomolio se licem na

prozoru i vidio kako prolazi na magarici nenaorufan covjek,
blagoslivljajuci, okruzen djecom i :Zenama.
Shvatio je da u onom covjeku sigurno nije moglo biti nikakve
opasnosti za Rim. Hoce dakle znati jesam Ii Ja kralj . U svom
podrugljivom poganskom skepticizmu htio je malo ismijati to
kraljevsko dostojanstvo sto jase na magarcu, sto ima za
dvorjanike bosu djecu i nasmijane :Zene, ljude iz naroda, to
kraljevsko dostojanstvo koje vec tri godine propovijeda da ga ne
privlace ni bogatstva ni moc i koje ne govori o drugim
osvajanjima osim osvajanjima duha i duse. Sto je dusa za
jednog poganina? Pa ni njegovi bogovi nemaju duse. A zar je
moze imati eovjek? - Pa i sada mu ovaj kralj bez krune, bez
kraljevske palace, bez dvorjana, bez vojnika, ponavlja da
njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Toliko je to istinito da
nijedan ministar i nijedna vojska ne ustaje da brani svoga kralja i
da ga otme od neprijatelja. Pilat sjedeci na svome sjedistu
uporno me promatra, jer ja sam za njega zagonetka . Da je
ispraznio dusu od ljudskih briga, od oholosti polofaja, od
poganskih zabluda, shvatio bi odmah Tko sam. Ali kako moze
svjetlo prodrijeti onamo gdje mnoge stvari zatvaraju otvore da
tamo svjetlo ne ude?
Uvijek je to tako, djeco. I sada. Kako mote uci Bog i njegovo
svjetlo tamo, gdje nema vise prostora za njih, gdje su vrata i
prozori iagradeni i branjeni oholoscu, ljelesnoscu, porocima,
lihvom i mnogim, mnogim drugim straiama, sto su u slutbi
So tone protiv Boga?
Pilat ne mote shvatiti kakvo je moje kraljevstvo. A ono sto je
bolno: ni ne trazi da mu to objasnim . Na moj poziv da bi
upoznao lstinu, on, neukrotivi poganin, odgovara : "Sto je to
istina?" i pusta da padne pitanje sleganjem ramena .
0 djeco, djeco moja! Oh, sadasnji moji Pilati! I vi, kao Poncije
Pilat, pustate da padaju i najtivotnija pitanja jednim sleganjem
ramena. lzgledaju vam kao nepotrebne, zastarjele stvari. Sto je
lstina? ... Novae? Ne. Zene? Ne. Vlast? Ne. Tjelesno zdravlje?
Ne. Ljudska slava? Ne. E onda se pusta da propadne. Nije
8
Vidi : u Sv. VII , bilj. u Dodatku , redove 6-7 str. 1970 (u orig.)
302 Muka
vrijedno da se trci za tlapnjom. Novae, zene, vlast, dobro

zdravlje, udobnosti, casti, to su konkretne, korisne stvari, koje
treba ljubiti i postici pod svaku cijenu . Tako vi racunate. I gore
od Ezava 9 trampite vjecna dobra za prostu hranu koja vam
skodi tjelesnom zdravlju i koja vam skodi vjecnom zdravlju.
Zasto ne ustrajete u pitanju: "Sto je lstina?" Ona, lstina, traii
samo da bude poznata, da bi vas pouci/a o sebi. Stoji pred
vama kao pred Pilatom, i gleda vas ocima ljubavi koja moli i
zaklinje: "Pitaj me. PoU<~it cu te". Vidis kako gledam Pilata? lsto
tako gledam i sve vas. I ako imam vedar pogled ljubavi za
onoga koji me ljubi i iste moje rijeci, imam i poglede ofaloscene
ljubavi za onoga koji Me ne ljubi, koji Me ne trazi , koji Me ne
slusa. Ali ljubav je uvijek ljubav, jer Ljubav je moja narav.
Pilat me ostavlja gdje jesam a da ne pita vise, i ide k zlima
koji imaju jaci glas i koji se namecu svojom zestinom . I njih
slusa ovaj nesretnik koji nije slusao Mene, i koji je odbio
sleganjem ramena moj poziv da upozna lstinu . Slusa Laz.
ldolopoklonstvo, ma kakav bio njegov oblik, uvijek dovodi do
stovanja i prihvacanja Laii, ma kakva ona bi/a. A Lai,
prihvacena od jednog slabica, dovodi slabica do zlocina. lsto
tako i Pilat, na pragu zlocina, hoce jos da me spasi i jedanput i
drugi put. I zato me salje k Herodu. Zna vrlo dobro da ce lukavi
kralj, koji lavira izmedu Rima i svog naroda, postupiti tako da ne
povrijedi Rima i da ne rasrdi hebrejski narod. Nego kao i svi
slabici, produzit ce za koji sat odluku za koju se ne osjeca
spreman da je donese, u nadi da ce se pobunjena svjetina
smiriti.
Ja sam rekao: "Vas govor neka bude: da, da; ne, ne" 10 • Ali
on to nije cuo, iii ako mu je netko ponovio, on je kao obicno
slegnuo ramenima. Da bi se u svijetu pobijedilo, da bi se stekle
pocasti i bogatstvo, treba znati od "da" uciniti "ne"? iii od "ne"
uciniti "da" vec prema tome kako zdravi razum (citaj: ljudski
razum) savjetuje. Koliko, koliko Pilata ima dvadeseti vijek! Gdje
su krscanski heroji koji su govorili "da", postojano "da" lstini za
lstinu, a "ne" za Laz? Gdje su heroji koji se znaju uhvatiti u
9
Vidi : Post 25,29-34.
0
' Vidi : Mt 5,37; 2 Kor 1, 12-22.
23. Razmisljanje o pona§anju prema lsusu 303
kostac s opasnoscu i dogadajima s celicnom snagom i s vedrom

spremnoscu , i ne odgadaju , jer Dobro mora odmah biti izvrseno,
a Zlo odmah izbjegnuto bez "ali" i bez "ako"?
Nakon povratka od Heroda evo nove Pilatove nagodbe:
bicevanje. I cemu se je nadao? Zar nije znao da je svjetina
zvijer, koja se razjari kada ugleda krv? Ali trebalo je da budem
satrven da dam zadovoljstinu za vase tjelesne grijehe. I bio sam
satrven. Nemam vise ni komadicka tijela koji nije bio izudaran .
Covjek sam o kome govori lzaija 11 • I naredenom mucenju
dodaje se nenaredeno, ali izmisljeno od okrutnosti eovjecje,
mucenje trnjem.
Vidite Ii, ljudi, svoga Spasitelja, svoga Kralja, okrunjenog
bolju, da vam oslobodi glavu od tolikih grijeha koji tamo vriju?
Zar ne mislite kakvu je bol podnijela moja nevina glava da plati
za vas, za vase sve gore grijehe misli koje se pretvaraju u
djela? Vi, koji se osjecate uvrijedenima i kada za to nema
razloga , gledajte uvrijedenog Kralja , a Bog je, s onim posprdnim
plastem od poderanog grimiza, sa zezlom od trske i krunom od
trnja. Vee je na umoru, a jos ga cuskaju rukama i porugama. Pa
ni to vas ne navodi na samilost. Poput Zidova nastavljate
pokazivati mi pesnice, i vikati : "Nosi, nosi ga, mi nemamo
drugog Boga do Cezara", o idolopoklonici, koji se ne klanjate
Bogu , nego sebi samima i onome koji je medu vama
najprepotentniji. Ne folite Sina Bozjega. Ne pomafo vam u
vasim zlocinima . Uslufoiji je Sotona. Zato hocete Sotonu. A
Sina Bozjega se bojite. Kao Pilat. A kada ga osjecate da prijeti
nad vama svojom moci, kako vas uznemiruje glasom savjesti
koja vam predbacuje u njegovo ime, pitate kao Pilat: "Tko si ti?"
Tko sam Ja to znate . Pa i oni koji me poricu znaju da
postojim i Tko sam. Nemojte lagati. Dvadeset vjekova stoje oko
Mene i objasnjavaju vam Tko sam, i poucavaju vas o mojim
cudesima . Lakse se mofo oprostiti Pilatu . Ne vama koji imate
nasljedstvo od dvadeset vjekova krscanstva da poduprete svoju
vjeru iii da je utisnete u dusu, ali necete da za to znate. Pa ipak
s Pilatom bio sam strozi nego s vama . Nisam odgovorio. S
vama razgovaram. I unatoc svega ne uspijevam uvjeriti vas da
11
Vidi: lz 52. 13-53, I 2.
304 Muka
sam Ja taj kome dugujete poklonstvo i posluh. I sada me

optuzujete da sam Ja sam uzrok da me nestaje u vama, jer vas
ne slusam. Kazete da zbog toga gubite vjeru. Oh, lazljivci! Gdje
je ta vasa vjera? Gdje je ta vasa ljubav? Kada uopce molite i
zivite s ljubavlju i vjerom? Jeste Ii od velikih? Upamtite: takvi ste,
jer Ja to dopustam. Jeste Ii od bezimenih u mnostvu? Sjetite se
da nema drugog Boga osim Mene. Nitko nije veci od Mene niti
ispred Mene. lskazite mi dakle taj kult ljubavi sto mi pripada i Ja
cu vas uslisati, jer necete vise biti polutani nego djeca Bozja.
I evo posljednjeg Pilatovog pokusaja da mi spasi zivot, ako
se uzme da ga je uopce bilo moguce spasiti nakon
nemilosrdnog i neogranicenog bicevanja. Predstavlja me
svjetini: "Evo Covjeka!"
U njemu sam izazvao ljudsku samilost. Nada se kolektivnoj
samilosti. Ali pred tvrdocom koja ustraje i pred prijetnjom koja se
ne zaustavlja ne zna uciniti nadnaravno ispravan i stoga debar
cin, i reci: "Ja oslobadam ovoga jer je nevin . Vi ste krivci i ako
se ne rasprsite upoznat cete strogost Rima". Ovo je morao reci
da je bio pravedan, ne misleci uopce na buduce zlo koje bi mu
od toga proizislo.
Pilat je la:Zno debar. Debar je Longin, koji manje mocan od
Pilata i manje branjen, nasred puta okruzen sa male vojnika i
neprijateljskim mnostvom, usuduje se da me brani, da mi
pomogne, dopusta mi da se odmorim, da se utjesim milostivim
zenama, da mi Cirenac pomogne i na koncu da imam Majku na
podnozju Krifa. Taj bijase heroj pravednosti i stoga je postao
heroj Kristov. 12
12
Ovo Djelo koje nazivlje «Longinom» (gr. lcighe = koplje) rimskog satnika koji je po
sluzbenoj dufoosti predvodio cetu vojnika koja je imala raspeti Krista, koji je sprijecio da
muse prelome kosti i koji mu je probio Srce, i govoreci da se je istakao postenjem, u sluzbi.
dobrotom duse, brifoim posredovanjem i otvorenim ispovijedanjem vjere u Bofanstvo
Spasitelja, samo potvrduje bilo Evandelje, na nekim mjestima, bilo staru tradiciju,
zajednicku Istocnoj i Zapadnoj Crkvi, i po drugim elementima. Vidi: Mt 27,54; Mk 15,39;
42-45; Lk 23,47-48; Iv 19,31-37. K tome, vidi: S. GRGUR NISKI (druga polovica IV st.),
Epistola 17, in Patro/ogia Graeca, tomus 46, col. 1063-1064; Acta Sanctorum Martii, tomus
II, dies 15 . Yenetiis 1735, p. 372-390; Acta Sanctorum Novembris, Propy/aeum. Synaxarium
Ecc/esiae Constantinopolitanae, 16 Octobris, Bruxellis 1902, col. 141-144; Acta Sanctorum
Novembris, tomus II. pars posterior, Commentarius perpetuus in Martyro/ogium
Hieronymianum , Bruxellis 1931, p. 146 ( 15 Martii), p. 568 (23 Octobris), p. 614 (22
Novembris); Acta Decembris. Propylaeum. Martyrologium Romanum. dies 15 Martii ,
23. Razmisljanje o ponafonju prema Isusu 305
Znajte to, o ljudi, koji se brinete samo za svoje materijalno
dobro, da vas Bog i u tome posreduje, kad vas vidi vjernima u
pravednosti koja je zracenje Boga. Ja uvijek nagradujem onoga
koji djeluje ispravno. Ja branim onoga koji Mene brani. Ja ga
ljubim i pomazem mu. Ja sam uvijek Onaj koji !e rekao: "Tko
daje casu vode u moje lme bit ce nagraden". 1 Tko mi daje
ljubav, vodu koja tazi zed ustiju bofanskog Mucenika, njemu Ja
dajem samoga Sebe, tj. zastitu i blagoslov.»
Bruxellis 1940, p. 97-98; Encic/opedia Cat10/ica, Citta del Vaticano, tom, VII, 1951. col.
1515.
13
Mt 10,42; Mt 9,41.
306
24. JUDA IZ KERIOTA NAKON SVOJE IZDAJE 1
31.3.1944. Petak Muke, 2 sata ujutro.
Evo mojega najbolnijeg videnja ovih prvih sati Petka Muke, koje mi bi
objavljeno dok sam obavljala Uru OfaloMene Marije, jer sam mislima da bi to
bila najljepsa priprava za Profesiju {Zavjetovanje) ako provedem noc sto
prethodi Profesiji u drustvu sa Djevicom od Sedam zalosti.
Vidim Judu . Sam je. Obucen je u svjetlo-zuto i sa crvenim

konopcem oko pojasa. Moj unutarnji opominjac me upozorava
da je malo prije uhva6en lsus i da je Juda, pobjegavsi odmah
nakon hvatanja, sada plijen suprotnih misli. Juda je doista slican
razjarenoj zvijeri koju goni copor ovcarskih pasa. Svaki dasak
vjetra medu lis6em, sustanje bilo koga iii cega po putevima, sum
vodoskoka, sve to prouzrokuje da se lecne i da se sa sumnjom i
strahom okre6e kao da bi osjetio da ga je dostigao krvnik. Kruzi
glavom drZe6i je nisko, uvijena vrata, vrti ocima kao onaj koji
ho6e da vidi, a boji se da 6e vidjeti, i ako igra mjeseca stvara
sjenu nalik na eovjeka on zaklanja oci, skace natrag, postaje jos
bljedi, nego sto je bio, na trenutak se zaustavi, a zatim bjezi
navrat-nanos, vra6aju6i se opet na normalne korake, pa zakre6e
drugim ulicicama sve dok ga drugi sustanj iii igra svjetla ne
povuce natrag i natjera u drugom pravcu .
U svom ludackom hodanju ide tako prema unutrasnjosti
grada. Ali vika naroda upozorava ga da je blizu Kajfine ku6e, i
onda, stavljaju6i si ruke na glavu i saginju6i se kao da bi oni
povici bili isto toliko stijene koje ga kamenuju, bjezi, bjezi. I
bjefo6i skrene jednom ulicicom koja ga vodi ravno prema ku6i
gdje su blagovali Veceru. To spazi kad je ve6 pred njom, po
vodoskoku koji uzdise na tom dijelu ulice. Plac vode koja kaplje i
pada u maleno kameno korito, i jedan lagani zvizduk vjetra koji
uvukavsi se u usku ulicu slici prigusenom jecaju, a to njemu
mora sliciti na plac lzdanoga i jauk Mucenoga. Zacepi si usi da
ne cuje i utece zatvorenih ociju da ne vidi ona vrata kroz koja je
24. Pisano 31 . ofojka 1944. A, 2445-2461.

1
02, vidi: Mt 27,3-9 (IO); Dj I, 18 ( 15-20).
24. Juda iz Keriota nakon svoje izdaje 307
nekoliko sati ranije prosao s Uciteljem i kroz koja je izasao da bi
posao uzeti oru2:nike da ga uhvate.
Tako, naslijepo trceci, zakaci nekog psa lutalicu, prvi pas
kojega vidim otkad imam videnje, ogroman sivi pas i
nakostrijesen, koji se rezeci odmice, spreman da se baci na
svog uznemirivaca. Juda otvori oci i sretne dvije svjetlucave
zjenice sto u njega zure i vidi bjelinu velikih otkrivenih zubi, koje
docaravaju davolsko cerenje . Vrisne od ufasa. Pas, koji mozda
misli da je to krik prijetnje, nasrne, i njih dvoje kotrljaju se u
prasini : Juda ispod, skamenjen od straha, pas odozgo. Kada
zivotinja ostavi plijen, za koji smatra mozda da je nedostojan za
borbu, Juda krvari od dva, tri ujeda, a njegov ogrtac je sa
velikim poderinama.
Jedan mu je ugriz na obrazu, bas na onom mjestu gdje je on
poljubio lsusa. Obraz krvari i krv prlja fockastu Judinu haljinu,
na vratu . Cini mu kao krvavu ogrlicu , napojivsi sa sobom crveni
povez koji stisce haljinu uz vrat, cineci ga jos crvenijim. Juda,
prinoseci ruku k lieu i gledajuci psa koji se udaljuje, ali gleda ga
iz udubine nekih vratiju, mrmlja : «Belzebub 2 !» i s novim krikom
bjezi progonjen jos neko vrijeme od psa. Bjezi sve do mostica
koji je vrlo blizu Getsemanija. Ovdje, pas, bilo sto je umoran od
proganjanja bilo jer je hidrofob te se plasi vode, ostavlja plijen i
vraca se natrag rezeci. Juda, koji se bio bacio u potok da
dohvati kamenje da potjera psa, kad ga vidi kako se udaljuje,
ogleda se unaokolo, i spazi da je u vodi do polovice listova. Ne
brinuCi se vise o haljini koja se sve vise kvasi, sagne se nad
vodu i pije kao da bi bio zahvacen farom ognjice i pere si obraz
koji krvari i mora da boli. U svjetlu prvog budenja zore izade na
sljunkovito tlo potoka. S druge strane, kao da se jos plasio psa
ne usuduje se vratiti u grad.
Pode koji metar i nade se na ulazu u Maslinski vrt. Vice: «Ne!
Ne!» prepoznavajuci mjesto. Ali zatim, ne znam kojom
neodoljivom silom iii kojim sotonskim i zlocinackim sadizmom,
ide na ono mjesto. Trazi mjesto gdje se zbilo hvatanje. Zemlja
staze izrovana od mnogih nogu , zgazena trava na doticnom
2
Vidi: bilj . 2, pogl. 183 , Sv. V II.
308 Muka
mjestu i krv po zemlji, mozda ona Malkova, sve te stvari mu

govore da je tu on pokazao krvnicima Nevinoga.
Gleda, gleda ... a zatim promuklo krikne i skoci unatrag. Vice:
«Ona krv, ona krv!. .. » i pokazuje je ... kome? pruzenom rukom i
uperenim kaziprstom. U svjetlu, koje se pojacava, njegovo je
lice zemljano i sablasno. lzgleda kao ludak. Oci su mu
raskolacene i svijetle kao u ludilu, kosa rascupana od trcanja i
straha stoji nakostrijesena na glavi, obraz sto mu sve vise otice
iskrivljuje mu usta u podrugljivi smijeh. Haljina podrapana,
okrvavljena, smocena, blatna, jer se prasina prilijepila na mokro
i pretvorila se u blato, cini ga nalik prosjaku. I ogrtac takoder
rastrgan i blatnjav, visi mu s jednog ramena kao krpa i u njega
se saplice kada, nastavljajuci da vice: «Ona krv, ona krv!» ide
unatrag, kao da bi ona krv postala more koje se difo i potapa.
Juda pada nauznak, ranjava se u glavu, na zatiljku, udarivsi o
neki kamen. Jauce od boli i straha. «Tko je?» vice. Mora da je
mislio da ga je netko gurnuo da bi ga udario. Okrece se
uzasnut. Nitka! Dize se. Sada krv kaplje i na zatiljku. Crveni
krug se prosiruje na haljinu. Ne pada na zemlju, jer je ima malo.
Upija je haljina. Sad se cini da mu je crveni konop vec na vratu.
Hoda. Pronalazi tragove malene vatre sto ju je zapalio Petar
podno jedne masline. Ali on ne zna da je to Petrovo djelo i
izgleda da vjeruje da je tu bio lsus. Vice: «Odlazi! Odlazi!» i s
obje ruke isprufone naprijed pred sobom izgleda kao da hoce
otjerati neku sablast koja ga muci. Pobjeze. I zavrsava upravo
nasuprot stijene Agonije.
Sada je vec cista zora i dopusta da se dobro i odmah vidi.
Juda ugleda lsusov ogrtac sto je ostao pregiban na stijeni.
Poznaje ga. Hoce ga se dotaknuti. Boji se. Pruzi i povlaci ruku.
Hoce. Nece. Ali onaj ga plast ocarava. Jeca: «Ne. Ne.» Zatim
kaze: «Da, za Sotonu! Hocu ga dotaknuti. Ne bojim se! Ne
bojim se!» Kafo da se ne boji ali cvokoce zubima od ufasa, a
sum maslinove grane nad njegovom glavom, koja pokrenuta
vjetrom udara u oblifoje deblo cini te kriknu iznova. lpak se
napne i zgrabi plast. I smije se. Smijehom ludaka, demona.
Histerican smijeh, isprekidan, tufan, koji nikada ne svrsava, jer
je pobijedio svoj strah. I kaze mu : «Ne plasim te se, Kriste.
Nema vise straha! Toliko sam Te se bojao, jer sam vjerovao da
si Bog i jaki. Sada mi vise ne zadajes strah jer nisi Bog. Ti si
jadan ludak, slabic. Nisi se znao braniti. Nisi me pretvorio u
prah, kao sto nisi ni citao u mom srcu izdaju. Moja
strahovanja!. .. Kako sam lud! Kada si govorio, i sinoc, vjerovao
sam da ti znas. Nista nisi znao. Bio je to moj strah koji je davao
prizvuk prorostva tvojim obicnim rijecima . Ti si jedno nista! Dao
si sebe prodati, prokazati, uhvatiti kao mis u rupi. Tvoja moc!
Tvoje porijeklo! Ah! Ah! Ah! Lakrdijas! Jak je Sotona! Jaci od
Tebe! Pobijedio Te! Ah! Ah! Ah! Prorok! Mesija! Kralj lzraelov! I
driao si me podloinim tri godine. Uvijek sa strahom u srcu! I
morao sam lagati da te ugladeno prevarim kad sam htio uzivati
zivot. I da sam krao i bludnicio, i bez sve lukavosti kojom sam
se koristio, Ti mi ne bi nista ucinio. Plasljivac! Ludak! Kukavica!
Toh, Toh , Toh! Pogrijesio sam sto Tebi nisam ucinio to sto sada
cinim s tvojim ogrtacem, da se osvetim za vrijeme u kome si me
drfao robom od straha. Strah od jednog kunica! .. . Toh, Toh ,
Toh!»
Na svako «toh» Juda grize i nastoji razderati tkaninu ogrtaca.
Guzva ga medu rukama . Ali dok to cini otvara ga i pokazuju se
mrlje koje ga vlaze. Juda zastaje u svom bijesu. Pilji u te mrlje.
Dotice ih . Njusi ih. To je krv ... Rasiri cio ogrtac. Vrlo je uocljiv
otisak sto ostade od dvije okrvavljene ruke, kada su pritiskale
tkaninu na lice.
«Ah!... Krv! Krv! Njegova... Ne!» Juda pusta da padne
ogrtac i gleda unaokolo. Pa i liticu, tamo gdje se lsus naslanjao
ledima kada ga je andeo tjesio, i to je mrlja od krvi sto se susi.
«Tamo!. .. Tamo! ... Krv! Krv! ... » Spusta oci da ne gleda, a vidi
travu svu crvenu od krvi sto je na nju kapala. Ova, zbog rose
koja ju je odr2avala tecnom , izgleda kao da je tek sada kapala.
Crvena je i blista se na prvom suncu. «Ne! Ne! Ne! Necu
gledati! Ne mogu gledati tu krv! Pomoc!» i prinosi ruke ka grlu i
mases njima kao da bi se utapao u moru krvi. «Natrag! Natrag!
Pusti me! Prokleti! Ali ta krv je more! Pokriva Zemlju! Zemlju! I
na Zemlji nema mjesta za me, jer ja ne mogu gledati onu krv
310 Muka
koja je pokriva. Ja sam Kajin 3 Nevinoga!» ldeja o samoubojstvu,

vjerujem, da je dosla u tom trenutku u ono srce.
Lice Judino zadaje strah. Nagne nistrmice i bjezi po
masliniku i ne vraca se putem kojim je dosao. Nalici na nekoga
koga gone zvijeri.
Vraca se u grad . Umotava se u plast kako maze i nastoji
pokriti ranu i lice koliko je to moguce. Uputi se prema Hramu. Ali
dok ide u onom pravcu, na jednom raskrscu puteva nade se
sucelice sa ruljom sto vuce lsusa k Pilatu. Ne maze se povuci,
jer ga druga celjad gura odostrag, dotrcavajuci da vide. I buduci
da je visok, gospodari pogledom i vidi. I susretne se s pogledom
Kristovim.
Ova se pogleda za trenutak spajaju. Zatim lsus prolazi,
vezan, izudaran. A Juda pada nauznak kao onesvijesten. Masa
ga gazi bez milosti, on niti ne reagira. Mora da vise voli da bude
izgazen ad cijelog svijeta nego da susretne onaj pogled.
Kada je lavez bogoubojica prosao sa Mucenikom, i ulica
ostala prazna, podize se i trci prema Hramu. Gurne i skoro obori
jednog strafara postavljenog pred ogradenim prostorom. Ostali
strafari dotrce da sprijece bezumnika da ude. Ali on, kao
bijesan bik, rastjera sve. Jednoga, koji se uzanj prilijepio da ga
sprijeci da prodre u dvoranu Sinedrija 4 gdje su jos svi skupljeni
da raspravljaju, zgrabi za grlo, davi ga i baci dole preko tri
stepenice, aka ne mrtvog, a ono sigurno umiruceg.
«Vaseg novca, prokleti, ne folim» urla uspravan usred
dvorane na mjestu gdje je ranije bio lsus. Nalik je demonu koji je
izmilio iz pakla . Okrvavljen, rascesljan, raspaljen ludilom, sa
slinom u ustima, sa rukama kao pandfama, on urla i cini se da
laje, toliko mu je glas piskav, hrapav, urlikav. «Vas novae,
prokleti, ja necu . Upropastili ste me. Naveli ste me da ucinim
najveci grijeh. Proklet sam kao i vi, kao vi! lzdao sam Krv
nevinu. Neka padne na vas ona Krv i moja smrt. Na vas!. .. Ne!
Ah!» Juda spazi kako je pod nakvasen krvlju. «I tu, zar je i tu
krv? Posvuda je Njegova Krv! Pa koliko krvi ima Jaganjac Bozji 5
3
Vidi: Post 4, 1-16.
4
Vidi : bilj . 48 , pogl. 222, Sv. VII .
5
Vidi: bilj 11 , pogl. I .
da pokrije njome Zemlju i da ne umre od toga? I ja sam je prolio!

Na vas poticaj. Prokleti! Prokleti! Prokleti uvijeke! Prokletstvo
onim zidovima! Prokletstvo Vrhovnom Sveceniku bogoubojici!
Prokletstvo nedostojnim svecenicima, lafoim uciteljima, lice-
mjernim farizejima, okrutnim Zidovima, podmuklim pismo-
znancima! Prokletstvo meni! Meni prokletstvo! Meni! Dl"Zite svoj
novae i neka vam zadavi dusu u grlu kao meni konopac», i baci
kesu u lice Kajfi i odlazi s krikom, dok monete zvece prosuvsi se
po tlu nakon sto su Kajfina usta od udarca prokrvarila . .
Nitko se ne usuduje da ga zadl"Zi. lzlazi. Trci ulicama. I kobno
iznova susrece dva puta lsusa koji ide i dolazi od Heroda .
Napusta srediste grada, ide nasumce najbjednijim ulicicama i
iznova zavrsava nasuprot kuce Cenakula . Sva je zakljucana.
Kao napustena.
Zaustavlja se. Gleda je. «Majka!» Prosapce «Majka!» ...
Ostaje neodlucan ... «I ja imam majku!. .. I ubio sam sina jednoj
majci!. .. lpak ... Hocu uci ... Da vidim ponovo onu sobu. Tamo
nema krvi ... » Pokuca na vrata. Jos jednom ... Jos jednom .. .
Gazdarica kuce dolazi, da otvori i otskrine vrata. I vidjevsi kroz
procijep onog izoblicenog covjeka, neprepoznatljiva, zavice i
nastoji da ih iznova zatvori. Ali ih Juda jednim pritiskom ramena
sirom otvori i, odgurnuvsi prestrasenu Zenu, ide dalje.
Trci prema vratascima sto vode u Cenakul. Otvara ih. Ulazi.
Mnogo sunca ulazi kroz sirom otvorene prozore. Juda odahne s
olaksanjem. Pode naprijed. Ovdje je sve mirno i tiho. Posude
jos uvijek stoji kako je ostavljeno. Vidi se da se za sada nitko
nije o tome brinuo. Moglo bi se misliti da je spremno da se
sjedne za stol.
Juda ide prema stolu. Gleda ima Ii vina u amforama . Ima ga.
Pohlepno pije iz same amfore koju podifo sa dvije ruke . Zatim
se pusti da padne na sjediste i nasloni glavu na ruke ukrstene
na stolu . Ne zapaZ:a da je sjeo upravo na lsusovo mjesto i da je
pred njim kalez upotrebljen za Euharistiju. Neko je vrijeme
miran. Sve dok mu se dahtanje od velikog trcanja ne smiri.
Zatim podize glavu. I vidi kalez. I prepozna gdje je sjeo.
Podize se kao opsjednut. Ali kalez ga ocarava. Nesto je
crvenog vina jos na dnu, a sunce sto udara o metal (cini se da
312 Muka
je srebro) zapali onu tekucinu . «Krv! Krv! Krv i ovdje! Njegova

Krv! Njegova Krv! ... "Cinite to Meni na spomen! ... Uzmite i pijte.
Ovo je moja Krv ... Krv novoga Saveza koja ce se proliti za
vas ... " Ah! Prokletog Ii mene! Za mene ne maze biti vise
prolivena za oprostenje moga grijeha! Nema vise mjesta gdje bi
Kajin Bozji mogao upoznati mir. U smrt! U smrt!. .. »
lzlazi. Nalazi se pred Marijom uspravnom na vratima sobe
gdje ju je lsus ostavio. Ona, cuvsi buku, pojavila se, nadajuci se
vidjeti Ivana, koga nema vec toliko sati. Blijeda je kao bez krvi.
Oci su joj, od boli, jos slicnije ocima Sina. Juda susretne taj
pogled koji ga gleda s onim istim tu:Znim i svjesnim pogledom s
kojim ga je lsus gledao na putu, i sa jednim «Oh!» prestrasen
nasloni se na zid .
«Juda!» rece Marija, «Juda, sto si dosao ciniti?» lste lsusove
rijeci. I izrecene s bolnom ljubavlju. Juda ih se prisjeti i zaurlice.
«Juda!» opetuje Marija, «Sto si ucinio? Zar si na toliku ljubav
odgovorio izdajom?» Glas Marijin je ljubeznost koja drhti.
Juda nagnu u bijeg. Marija ga zove glasom koji bi morao
obratiti i demona. «Juda! Juda! Stani! Stani! Slusaj! Ja ti to
kazem u njegovo ime: pokaj se, Juda! On ti oprasta ... » Juda je
pobjegao. Glas Marijin, njezin izgled bio je udar milosti, iii udar
nemilosti, jer joj se on odupro6 .
Srlja u propast. Susretne Ivana koji trci prema kuci da bi
uzeo Mariju. Osuda je izrecena. lsus samo sto ne krene prema
Kalvariji. Vrijeme je da Majku dovede k Sinu. Ivan prepozna
Judu, makar je vrlo malo ostalo od lijepog Jude od malo prije.
«Ti ovdje?» Ka:Ze mu Ivan s ocitom odvratnoscu. «Ti ovdje?
Prokletstvo tebi, ubojice Sina Bozjega! Ucitelj je osuden . Likuj
ako mazes. Ali mici mi se s puta. Idem po Majku. Da te ona,
druga tvoja Zrtva, ne susretne, gmizavce.»
Juda bjezi. Ovio si je glavu u krpe ogrtaca ostavivsi samo
rupu za oci. Ljudi, mali broj ljudi koji nisu pred Pretorijem
sklanjaju se kao da bi vidjeli ludaka. A takav i izgleda.
Luta poljem. Vjetar donosi svako malo odjek vike sto dolazi
od svjetine koja ide za lsusom proklinjuci. Svaki put kad takva
jeka stigne do Jude, on urla poput sakala.
6
Vidi : bilj . 8, pogl. 43 , Sv. VIII.
Ja smatram da je on stvarno poludio, jer po ritmu udara
glavom o kamene zidove. Iii je postao hidrofob, jer kada zapazi
neku tekucinu , ma bila to voda , mlijeko sto ga nosi dijete u
posudi, ulje sto se cijedi iz mjesine, on vice : «Krv! Krv! Njegova
Krv!»
Htio bi piti na potocima i na izvorima. Ne maze; jer mu voda
izgleda krv i to kaze: «To je 'krv! To je k[V! Utaplja me! Pali me!
Imam vatru! Njegova Krv, koju mi je jucer dao, postala je vatra u
meni! Prokletstvo meni i Tebi!»
Penje se i spusta po brdima koja okru:Zuju Jeruzalem, a oko,
nezadr:Zivo, okrece se prema Golgoti. I dva puta vidi izdaleka
povorku kako se vijuga pri usponu . Gleda i urlice.
Evo je na vrhuncu Golgote. I Juda je na vrhu nekog malog
brda pokrivenog maslinama. Ovamo je usao otvorivsi neki
rusticni plot kao da bi bio gospodar iii mu je barem to mjesto
dobro poznato. Vee sam stekla utisak da Juda nije imao mnogo
obzira prema tudem vlasnistvu . Uspravan pod jednom maslinom
na rubu neke hridi, gleda prema Golgoti. Vidi kako se dizu
kri:Zevi i shvaca da je lsus razapet. Ne maze to ni gledati ni
slusati. Ali ludilo iii zlokobno djelovanje Sotone daju mu da vidi i
da cuje kao da bi bio na vrhu Kalvarije.
Gleda, gleda kao opsjenjen . Koprca se : «Ne! Ne! Nemoj me
gledati! Nemoj mi govoriti. Ne podnosim to. Umri, umri, prokleti!
Neka ti smrt zatvori te oci koje me plase, ta usta koja me
proklinju. Ali i ja tebe proklinjem. Jer me nisi spasio.»
Lice mu je toliko izvrnuto da se ne maze vise gledati. Ova
niza sline silaze iz ustiju koja vicu. Ujedeni obraz modar je i
naduven, a lice mu je od toga iskrivljeno. Kosa mu je slijepljena,
brada jako tamna, porasla i na obrazima, u onim casovima,
stavlja tu:Zan zabusac na lice i na bradu . A oci tek!. .. Kru:Ze,
izvrcu se, svjetlucaju! Kao u pravog demona . lstr:Ze iz svog
pojasa u:Ze od grubog crvenog lana koje ga opasuje u tri kruga .
lskusava njegovu cvrstocu ovivsi ga oko jedne masline i
pote:Zuci ga svom snagom. lzdr:Zalo je. Jako je. Odabire jednu
maslinu prikladnu za tu svrhu. Evo. Ova, sto se protegnula
preko litice sa svojom rascupanom krosnjom, prikladna je.
Popne se na drvo. Cvrsto osigurava jednu petlju na jacu granu
314 Muka
koja strsi nad prazninom. Vee je gotova i omca. Gleda posljednji

put prema Golgoti. Zatim uvuce glavu u omcu . Sada izgleda kao
da ima dvije crvene ogrlice pod vratom. Sjedne na liticu . Zatim
odjednom se spusti i klizne u prazninu.
Cvor ga stegnu. Batrga se koju minutu. Zakoluta ocima ,
pocrni od davljenja, otvori usta, vratne zile nabreknu i pocrne.
Trzne cetiri iii pet puta nogama po zraku, u posljednjim
grcevima. Zatim se otvore usta i iz njih visi jezik taman i balav i
ocne kugle ostaju otvorene, izbocene, pokazujuci bjelkaste ocne
jabucice s nasjelom krvi. Mrtav je. Jaki vjetar sto se uzdigao od
dolazece oluje njise jezovito njihalo i cini da se vrti kao grozni
pauk objesen na niti paucine.
Videnje se zavrsava ovako. I zelim da sve ovo brzo zaboravim , jer vas
uvjeravam da je videnje uzasno.
315
25. «DA SE JUDA BACIO MAJCI PRED NOGE I REKAO:

"MILOST", MILOSTIVA Bl GA PRIHVATILA KAO
RANJENIKA» 1
Govori lsus:
«UZ:asna smrt, ali ne beskorisna. Odvise ih je koji vjeruju da
je Juda pocinio beznacajnu stvar. Drugi cak dolaze dotle da
kafo da je on zaslu:Z:an, jer bez njega ne bi doslo do Otkupljenja
i da je on zbog toga opravdan pred Bogom.
Zaista vam kaiem, da Pakao nije vec postojao, i to postojao
savrsen u svojim mukama, bio bi stvoren za Judu jos u:Z:asniji i
vjecniji, jer medu svim grjesnicima i osudenicima, on je vrijedan
najvece osude i najveci grjesnik2 , niti ce za njega dovijeka biti
ublaienja osude 3 .
25. Nastavak A, 2461-2465.

1
Vidi : bilj . I 0, pogl. 35, Sv. Vlll.
2
Ako se pafljivo i nepristrano ispituju biblijski odlomci koji se odnose na sudbinu Jude
!Skariota, zaista izgleda da je osuden. Vidi: Mt 26,20-25; Mk 14,17-21; Lk 22,21-23; Iv
6,67-71; Dj 1,15-20. lpak se modemi egzegeti ne slafo. Neki naime komentirajuci Djela,
pogl. I, kada stignu do retka 25, Sute; drugi ne prihvacaju osudu Jude (Jacquier); drugi,
napokon, je potvrduju (Biblico di Roma). Stara Glossa interlinearis, odjek Svetih Otaca i
Ucitelja, iznad rijeti "locum" ("ut abi ret in locum suum") D, 1,25 stavlja malo slovo b kao
napomenu; i izmedu redova, piSe otvoreno: B "lnfemum", da bi se oznacilo da mj esto koje
pripada Judi , i u koje je otiSao, bijak upravo Pakao. Vidi: bilj . 2, na str. 64, Sv. V/2; bilj . 2,
pogl. 115, Sv. VI; bilj . 6, pogl. 192, Sv. VII ; i osim toga, bilj . 16, pogl. 228, Sv. VII.
3
Ovo Djelo piSuci : "nit ce za njega dovijeka biti ublafonja presude" odnosi se izravno i
izri6to samo na Judu, izdajicu Bofanskog Ucitelja; i ne izjaSnjuje se jasno sto se tice svih
ostalih osudenika koji su u Paklu. Ali ako bi se i podrazumijevalo da hoce da se tako shvati,
da bi vjecna muka drugih osudenika iii drugih tako osudenih, iz nekih razloga iii u nekim
okolnostima, bila milosrdno od Boga ubla:Zena, ovo Djelo ne bi moglo biti okrivljeno kao
hereticno. Tako naime piSe vrlo uceni D. PETAVIUS, S. J. De theo/ogicis dogmatibus , tom
3, Deangelis, knj. 3, pogl. 8, br. 18 (procitati i br. 16-18) Venetiis, 1722, str. 115: "De hac
damnatorum saltem hominum (ne govori dakle o davolima) respiratione, nihil adhuc certi
decretum est ab Ecclesia catholica: ut propterea non temere, tanquam absurda, sit
explodenda sanctissimorum Patrum (kao pristalice ovog miSljenja citirao je Sv. Augustina,
Sv. Ivana Zlatoustog, Sv. Ivana Damaseanskog i Prudencija) haec opinio: quamvis a
communi sensu catholicorum hoc tempore sit aliena ... " (~to znaci: «0 ovom predahu bar
osudenih ljudi, Crkva dosad nije nista sigumo odlucila: i zbog toga presmiono bi bilo kad bi
se proglasilo nemogucim misljenje svetih Otaca, iako je opce misljenje danaSnjih katolika
protivno tome ... ») ... l danas se mnogi izvrsni Teolozi protive miSljenju o ublafavanju muka
osudenih; ali ne manjkaju ni pristalice (Vidi: R. Garrigou-Lagrange, O.P., Mariologie, la
Mere du Sauveur et noire vie interieure. Lyon 1941. str. 285: "u paklu .. . osudenima,
izvjesnih dana, kao mo:!da za Uznesenja, njihove patnje bivaju ublafone iii manje mucne ... "
316 Muka
Gri:Znja bi ga jos mogla spasiti, da je on od griinje ucm10
pokajanje. Ali on nije htio da se pokaje i prvom zlocinu izdaje,
jos oprostivom zbog velikog milosrda sto je slabost moje ljubavi,
on je dodao hule, otpore glasovima Milosti koji su mu jos htjeli
govoriti kroz uspomene, kroz strahove, kroz moju Krv, kroz moj
ogrtac, kroz moj pogled, kroz tragove ustanovljene Euharistije,
kroz rijeci moje Majke. Usprotivio se svemu. Htio se je
usprotiviti. Kao sto je htio izdati. Kao sto je htio proklinjati. Kao
sto se htio ubiti. U svim stvarima volja je sto odlucuje. 4 Bilo to u
dobru, bilo u zlu.
Kada netko padne ne htijuci pasti, ja prastam 5 . Vidi Petra.
Zanijekao je. Zasto? Nije to tocno znao ni on. Petar kukavica?
Ne. Moj Petar nije bio kukavica. Protiv kohorte i hramskih
stra:Zara usudio je raniti Malka da bi Mene branio i izlozio se
opasnosti da bude ubijen zbog toga. A zatim je utekao. A da to
nije htio uciniti. Zatim me se odrekao, a da nije htio to uciniti.
Znao je poslije ipak ostati i nastaviti krvavi put Kri:Za, na mome
Putu, sve dok nije stigao do smrti na krizu. Zatim je znao vrlo
dobro svjedociti za Mene, sve dok nije bio i ubijen zbog svoje
nepokolebljive vjere. Ja branim mojega Petra. Njegov pad bila je
posljednja slabost njegovog covjestva. Ali duhovna volja nije
bila prisutna u tom trenutku. Otupljena teretom covjestva,
spavala je. Kada se je probudila nije htjela ostati u grijehu i
hljela je biti savrsena. Ja sam mu odmah oprostio6 •
Juda nije htio. Ti kazes da je izgledao lud i hidrofob. Bio je to
od sotonskog bijesa. Njegov strah kad je vidio psa, rijetku
zivotinju, narocito u Jeruzalemu, dolazi od toga sto se od
7
pamtivijeka Sotoni pripisivao taj nacin ukazivanja smrtnicima . U
4
' Tj. kao ~to se vidi iz konteksta. Kada netko grijesi bez volje da grije~i. Bog opra~ta
odmah; kada netko grijesi s voljom da grije~i. Bog prasta nakon pokajanja, tj. kada volja od
zle postane dobra.
6
Yidi: prethodnu bilj. 5.
7
Stvamo, u Bibliji, "pas" je vise puta jako prezriv izraz i znafr odan prostituciji.
necistoci, poganstvu; osim toga, nerijetko se nalazi u kontekstima u kojima se nabrajaju
kategorije lica odanih najmrskijim grijesima, i stoga u sluzbi Sotone. Vidi na pr.
najznacajnije tekstove, kao: Pnz 23.17-18 (odani prostituciji): Ps 22, 17-19 (porotni); lz
56,9-57 (nesposobni, nedostojni); Mt 7,6; 15,21-28; Mk 7,24-31; Fil 3, 1-3 (pogani): Otk
22,10-15.
25. Dase Juda bacio Majci pred noge i rekao «Milos!».. . 317
knjigama o magiji sve do dana danasnjega stoji da se Sotona

najvise voli prikazivati u obliku zagonetnog psa iii macka iii
jarca 8 . Juda, vec plijen straha proizislog od njegova zlocina,
uvjeren da pripada Sotoni zbog svog zlocina, vidi Sotonu u toj
skitnickoj zivotinji.
Tko je kriv u svemu vidi sjene straha. Njih stvara savjest.
Sotona k tome potstice te sjene koje bi mogle jos izazvati
pokajanje u srcu, i cini od njih uiasne sablasti koje dovode do
ocajanja. A ocajanje dovodi do posljednjeg zlocina:
samoubojstva. Sto vrijedi bacati cijenu izdaje hramski novae,
kada je to lisavanje samo plod gnjeva, a nije potkrijepljeno
ispravnom voljom za pokajanjem? Samo tada lisavanje plodova
zla postaje zasluino. Ali ovako kao sto je on ucinio, ne.
Uzaludna zrtva.
Moja Majka, a bila je to Milost koja je govorila i moja
9
Blagajnica koja je nudila oprostenje u moje ime, govorila mu je:
"Pokaj se, Judo. On prasta 10 . .. " Oh! da Ii bih mu bio oprostio?!
Da se je bacio do nogu Majci govoreci: "Milost!" Ona, Milostiva,
bila bi ga podigla kao ranjenika i na njegove sotonske rane,
preko kojih mu je Neprijatelj ucijepio Zlocin, Ona bi bila prosula
svoj plac koji spasava i bila bi mi ga dovela, na podnozje KriZ:a,
drZ:eci ga za ruku da ga Sotona ne bi mogao zgrabiti i ucenici
udariti, dovela zato da bi moja Krv pala najprije na njega,
najveceg grjesnika. I bila bi, Ona, Svecenica 11 divna na svom
oltaru, izmedu Cistoce i Grijeha, jer Majka je djevica i svetih, ali
takoder i Majka grjesnika 12 .
8
Vidi: prethodnu bilj. 7. Zanimljivo je kako su u prija~njem citiranom tekstu Otkrivenja
(22, I 0-15) "psi" i "vracari" stavljeni jedni pored drugih . Procitati cijeli kontekst Otk 21,9-
22.15. Vidi i bilj. 2, str. 24, 111/2.
9
Lijepa je ova titula "Blagajnica" dodijeljena Mariji i njezino tumacenje; vidi i bilj. 12.
10
Vidi: bilj. 5, u pogl. 85, Sv. VI i bilj. 3, pogl. 144.
11
Presveta Marija, samo ako se sve shvati i izrazi na ~to tocniji nacin. mo:Ze se nazvati
"Svccenica" u smislu, da je buduci je u odnosu prema lsusu prava Majka i nova Eva
djevieanski rodila Onoga koji je ujedno Svecenik i Zrtva u najvikm stupnju i dovijeka, a da
je Ona s Njim najintimnije zdruzena, prikazujuci Njega i samu Sebe Bogu Ocu, na Bozju
slavu i na spasenje ljudskog roda.
12
Valja upamtiti naslove nadjenute Mariji: «majka djevica i svetih, ali i majka
grje~nika». Ona ih itekako zaslu:luje. i jer je Majka Spasitelja sviju, i jer je pridru:Zena
Spasitelju i samom djelu spasavanja svih: vidi i bilj. 9.
318 Muka
Ali on nije htio. Razmisljajte o moci volje ciji ste neograniceni
gospodari. Po njoj mozete dobiti Nebo iii Pakao 13 Razmisljajte o_
tome sto znaci ustrajati u grijehu. 14
Raspeti, Onaj koji stoji s otvorenim i probijenim rukama da
vam rekne da vas ljubi, i koji nece, ne moZe vas udariti jer vas
ljubi, i vise voli da mu bude uskraceno da vas mofo zagrliti -
jedina bol njegova raspeta bica - nego da bude slobodan da
vas kazni; predmet bofanske nade za one koji se kaju i koji
hoce ostaviti grijeh, postaje neraskajanima predmet tolikog
ufasa koji ih nagoni da psuju i da cine nasilje nad samim
sobom. Ubojice svoga duha i svoga tijela zbog svog ustrajanja u
grijehu. I izgled Blagog, koji se je prepustio zrtvovanju u nadi da
ce ih spasiti, uzima izgled ufasne sablasti.»
Marijo, ti si se zalila zbog ovog videnja . Ali petak je Muke, kceri. Moras
trpjeti. Patnjama, zbog mojih i Marijinih patnji, moras dodati i svoje, zbog
gorcine videnja sto grjesnici ostaju grjesnicima. To je bila nasa muka. Treba
15
da bude i tvoja. Marija je patila, i pati jos , zbog toga, kao i zbog mojih patnji.
Zbog toga i ti moras to trpjeti. Sada se odmori. Kroz tri sata bit ces sva moja i
16
Marijina. Blagoslivljam te, ljubicice moje Muke i cvijete Marijin (passiflora).
13
U~inkovito spasenje svakoga od nas rada se iz zdruzenja Volje Bozje s voljom
pojedinca. Bog hoce da se svi spasu (I Tim 2,3-4) zbog toga, dakle, tko sjedinjuje svoju
volju s Bozjom, spasava se; tko odbija sjediniti se, ne spasava se.
14
Vidi : bilj . 9, na str. 203, Sv. 11/2 i bilj . I 0, na str. 206.
15
Vidi: bilj . 40, pogl. 28, Sv. VIII.
16
A, (dodaje olovkom) sad su 5 i l/4h!!! Zmo (i ~ita se ba~ «Zmo» a ne «Dam>). Vidi, k
tome: bilj. 3, pogl.
319
26. «MARIJA MORA PONISTITI EVU»
2. travnja 1944. Cvjet~a nedjelja.
Govori lsus:
«Par lsus-Marija opreka je paru Adam-Eva. Ovom paru je
odredeno ponistiti sto SU ucinili Adam i Eva i ponovno dovesti
1
Covjecanstvo do tocke u kojoj je bilo kad bi stvoreno : tj. do
bogatstva milosti i svih darova kojima ih je bio podario Stvoritelj.
Covjecanstvo se potpuno 2 preporodilo djelovanjem para lsus-
Marija, koji su tako postali novi Praroditelji Covjecanstva. Cijelo
je prijasnje vrijeme ponisteno. Vrijeme i povijest covjeka racuna
se od ovog trenutka u kome nova Eva, novim preokretom
stvaranja 3 , izvlaci iz svog neokaljanog krila, djelovanjem
Gospodina Boga, novog Adama.
Ali da bi se ponistila djela Prvih dvoje: uzrok smrtne bolesti,
vjecnog osakacenja, osiromasenja, vise: duhovne bijede - jer
nakon grijeha Adamovog i Evinog nadose se opljackani od
svega beskrajnog bogatstva sto im je bio darovao Otac Sveti -
morali su, ovi drugi Dvoje, djelovati u svemu i za sve na nacin
suprotan od djelovanja Prvih dvoje. Zato je trebalo poslusnost,
koja se ponistava 4 i zrtvuje u tijelu, osjecaju, u misli, u volji
dovesti do savrsenstva da bismo primili sve sto Bog hoce. Zato i
cistocu dovesti do apsolutne neporocnosti i u tijelu ... Sto je bilo
tijelo za Nas dvoje cistih? Vodeni veo nad pobjednickim duhom,
milovanje vjetra nad duhom kraljem, kristal koji odvaja duha-
gospodara i ne kvari ga, poticaj koji uzdize, a ne teret koji
26. Pisano 2. i 5. travnja 1944. A, 2466-2485.

1
U vezi s ovim, i za titav prvi dio ovog poglavlja vidi: Post 1-3; Rim 5, 12-21 ; I Kor
15,21-22, 45; k tome, od velikih Sv. Otaca II st. : Sv. Justin Dijalog s lidovom Trifunom ,
posebno pogl. 100, u MIGNE, parrologia Graeca, to. 6, coll. 709-712; Sv. IRENEJ , Protiv
hereza, knj . Ill, pogl. 22 i knjiga V, pogl. 19, u Patrologia Graeca, tom. 7, coll. 958-960,
1175-1176; IDEM , Demonstration de la predication apostolique. Novi prijevod s
arrnenskoga ... od L. M. Froidevaux, Paris, 1959, p. 83-86. Pro¢itaj jo§ poglavlja 24, 25 i 26
Prvog Sveska.
2
Vidi : bilj. 4, pogl. 26, Sv. VIII .
3
U smislu da, dok je Eva botanskom moci bila izvu¢ena iz Adamova tijela (vidi: Post
2,21-24; Mudr 10,1-2; I Kor I 1,2-12; I Tim 2,9-15), nova Eva Marija nije proiza§la iz
novog Adama lsusa, nego On iz Nje, snagom za¢eea i ¢udesnog rodenja.
4
320 Muka
pritisce. To bijase tijelo za Nas. Lakse i manje osjetljivo od

lanene odjece, laka tvar umetnuta izmedu svijeta i sjaja
nadljudskoga ja, sredstvo po kojem se cini ono sto Bog hoce.
Nista drugo.
Da Ii je takva bila i nasa ljubav? Sigurno. «Savrsena ljubav»
bi/a je nasa. 0 ljudi, nije ljubav glas osjetila, koja vas nagoni
pozudne da se zasitite jadnim tijelom. To je bludnost. Nista vise.
To je toliko istina, da vi, ljubeci se na taj nacin - vi to zovete
ljubavlju - ne znate se medusobno podnositi, pomagati,
oprastati. Sto je onda vasa ljubav? Mr:Znja. Ona je jedino
paranoicno ludilo koje vas nagoni da vise volite ukus trule hrane
nego zdravo, okrepljujuce jelo izabranih osjecaja. Mi smo imali
"savrsenu ljubav", Mi, savrseno cisti. Ova je ljubav obuhvacala
Boga na Nebu, i s njime sjedinjena, kao sto su grane s deblom
sto ih hrani, sirila se i silazila obasipljujuci odmorom, zastitom,
hranom i utjehom Zemlju i njezine stanovnike. Nitko nije
iskljucen iz ove ljubavi. Ni slicni nam, ni ni:Za bica, ni biljna
narav, ni vode ni zvijezde. Pa cak ni zli nisu iskljuceni iz ove
ljubavi. Jer i oni, premda mrtvi udovi 5 , bijahu jos uvijek clanovi
velikog tijela Stvorenog 6 i jer smo gledali u njima, iako nagrden i
okaljan od izopacenosti, sveti lik Gospodina koji ih je na svoju
sliku i priliku oblikovao.
Radujuci se sa dobrima, placuci nad nevaljalima, moleci
(djelotvorna ljubav koja se ocituje zagovaranjem i postizanjem
zastite onima koje se ljubi) za dobre da bi bili sve bolji i sve se
7
vise priblizili savrsenosti Dobroga koji nas ljubi s Nebesa,
moleci za one koji se kolebaju izmedu dobrote i zloce da bi se
ojacali i znali ustrajati na svetom putu, moleci za zle, da bi
Dobrota progovorila njihovom duhu, da bi ih oborila makar i
munjom svoje moci, ali da ih obrati Gospodinu Bogu njihovu, ...
Mi smo ljubili. Kako nitko drugi nije ljubio. Dotjerali smo ljubav
do vrhunca savrsenstva da bismo ispunili nasim oceanom
5
• Za ovu sveopcu, dapate i kozmitku viziju, vidi: Kol I, 15-20. K tome: Rim 8.18-25; I
Kor 3, 18-23 ; 15,20-28; Ef 1,3- 14; 4, 1-16; Fil 2,5-11; 3,20-21 ; Heb 2,5-18.
' Podsjeea na Mt 19,16-22; Mk 10, 17-22 ; Lk 18. 18-23.
26. «Marija mora ponistiti Evu» 321
ljubavi ponor iskopan neljubavlju Prvih 8 , koji su sebe ljubili vise

nego Boga htijuci imati vise nego sto je bilo dozvoljeno, da bi
postali visi od Boga. Stoga namjesto Cistoce, poslusnosti, ljubavi
odvajanja od svih bogatstava Zemlje: tijelo, vlast, novae; taj
trinom Sotonin oprecan trinomu Bozjem: vjeri, nadi, ljubavi; i
stoga namjesto mr:Znje, bluda, gnjeva, oholosti: cetirima
iskvarenim strastima, koje su oprecne cetirima svetim
krepostima: jakosti, umjerenosti, pravednosti, razboritosti. .. Mi
smo trebali ujediniti u jednu postojanu praksu sve sto je
suprotno nacinu djelovanja para Adam-Eva.
lako nam je mnogo toga, zbog nase bezgranicne dobre
volje 9 , bilo jos lako ciniti, samo Vjecni zna s koliko se junastva u
pojedinim trenucima i u pojedinim slucajevima to izvrsava/o.
Zelim ovdje govoriti samo o jednom primjeru. I to o svojoj Majci.
Ne o Meni. 0 novoj Evi koja je vec od najnje:Znijih godina
odbacivala laskanja kojima se je sluzio Sotona da bi je zaveo 10
da zagrize plod i da osjeti njegov ukus kojim je ludom ucinio
drugaricu Adamovu; o novoj Evi koja se nije ograniCila da odbije
Sotonu nego ga je i pobijedila zgazivsi ga voljom poslusnosti,
ljubavi, cistoce toliko sveobuhvatne, da je on, Prokleti, od toga
ostao zgazen i ukrocen. Ne! To ne znaci da se Sotona ne dize
ispod pete moje Majke Djevice! Slini i pjeni se, rice i psuje. Ali
njegova slina tece dolje, ali njegovo urlikanje ne dosi:Ze
atmosfere koja okru:Zuje moju Svetu, koja ne osjeca smrada ni
demonskih grohota, ne vidi, cak ni ne vidi odvratnu sliku
Gmizavca vjecnog, jer nebeski sklad i nebeski miomirisi igraju
zaljubljeni oko lijepe i svete osobe, i jer njezino oko, cisce od
ljiljana i zaljubljenije od grlice sto guce, netremice gleda jedino
svog Vjecnog Gospodara cija je Kci, Majka i Zarucnica 11 .
' U Teologiji, sve nalazi vrhovno razja~njenje u Ljubavi : Bogu. koji je Ljubav (vidi: I
Iv 4,8-16), zadovoljava za ne-ljubav kroz Ljubav (vidi : Iv 20,19-23; Dj 2); i razmatraj kako
je plod euharistijske Zrtve i svakog Sakramenta milost Duha Svetoga!
9
Vidi: bilj. 2, pogl. 217, Sv. VII, i bilj. 3, pogl. 3, Sv. VIII.
0
' Vidi: Post 3, 13 ; 2 Kor 11 ,3.
11
Sasvim totno . Marija je, doista, najsavr~enija - i zato prva - Kci Bozja; s Vjetnim
Ocem, Majka je Rijeti ukoliko je Utjelovljena Rijet; s novim Adamom je nova Eva,
obnoviteljica Covjetanstva.
322 Muka
Kada je Kajin ubio Abela 12 majcina usta izustise prokletstva

na koja ju je njezin duh, odvojen od Boga, naveo, protiv svog
najprisnijeg blifojega: sina njezine utrobe koju je obescastio
Sotona i ucinio zivotinjskom po neurednoj folji. I ono prokletstvo
bila je mrlja u ljudskom moralnom kraljevstvu, kao sto je zlocin
Kajinov bio mrlja u zivotinjsko-tjelesnom kraljevstvu covjecjem.
Krv na Zemlji, prolivena bratskom rukom. Prva krv koja kao
tisucgodisnji magnet privlaci svu krv koju ruka eovjecja prosipa
izvlaceci je iz covjecjih zila. Prokletstvo na zemlji izgovoreno iz
usta eovjecjih. Kao da Zemlja nije bila dovoljno prokleta zbog
eovjeka koji se pobunio protiv svog Boga i koja je morala
upoznati muke i trnje i tvrdocu gruda, susu, tucu, studen,
zegu ... Ona (Zemlja), koja je bila stvorena savrsenom i kojoj su
sluzila savrsena pocela, da bi bila ugodno i lijepo prebivaliste
eovjeku, svome kralju.
Marija mora ponistiti Evu. Marija vidi drugog Kajina: Judu.
Marija zna da je on Kajin njezina lsusa: drugog Abela. Zna da je
krv ovog drugog Abela prodana od tog Kajina i da se vec
prolijeva. Ali ne proklinje. Ljubi i oprasta. Ljubi i poziva natrag.
Oh! Materinstvo Marije Mucenice! Uzviseno Materinstvo
koliko i ono tvoje djevicansko i bofansko. Ovo posljednje
darovao ti je Bog! Ali ono prvo, Ti, Majko Sveta,
Suotkupiteljice 13 , Ti si ga darovala, jer Ti, Ti si sama znala, u
onom trenutku, srcem slomljenim od biceva koji su meni lomili
tijelo, reci Judi one rijeci 14 . Ti, Ti si sama u onom casu, dok si
vec osjecala kako ti kriz cijepa srce, znala ljubiti i oprastati.
Marija: nova Eva. Ona vas naucava novoj vjeri koja potice
ljubav da prasta onome koji ubija sina . Nemojte biti kao Juda
koji ovoj uciteljici Milosti zatvara srce i ocajava govoreci: "On mi
ne mofo oprostiti" stavljajuci pod sumnju rijeci Majke istine i
stoga Moje rijeci, koje su uv~ek ponavljale da sam Ja dosao da
spasim, a ne da pogubim 1 ; da oprostim onome koji k Meni
dolazi raskajan 16 .
12
Vidi : Post4, 1-16.
13
U smislu daje Ona Majka Otkupiteljeva i Druzica Njegova u djelu otkupljenja.
14
i i Vidi: za ovu utjdnu temu : Iv 3, 11 -2 1; 12,44-50.
16
Marija: Nova Eva; i Ona je dobila od Boga novog sina 17 .

"Namjesto Abela kojega ubi Kajin". Ali nije ga dobila u casu
zivotinjske radosti sto uspavljuje bol pod parama sjetila i umora
udovoljenja. Dobila ga je u easu potpune boli, na podnozju
vjesala, izmedu hropaca Umirucega, koji joj bijase Sin, izmedu
pogrda mnostva bogoubojica i za potpune i . nezaslu:Zene
napustenosti, jer i Bog je nije vise tjesio 18 .
Novi zivot zapocinje za Covjecanstvo i za pojedine ljude od
Marije. U njezinim krepostima i u njezinu nacinu zivota je vasa
skola. I u njezinoj boli, koja je bila svih vrsta; i bol oprostiti
ubojici njezinog Sina, ... vas je spas ... »
Govori lsus:
«Jednog cu ti dana jos govoriti o Kajinu i praroditeljima. Ima tu mnogo za
reci i za meditirati.
5. travnja 1944.
Govori lsus:
«U Knjizi Postanka 19 se cita: "Tada Adam nadjenu svojoj :Zeni
ime Eva, jer je ona mati svim zivima 20"
Oh! da. Zena bijase rodena od "Muzice21 " koju je Bog
oblikovao za druzicu Adama, izvukavsi je iz rebra covjekova.
Rodila se je sa svojom :Zalosnom sudbinom jer se htjela roditi 22 .
Jer je htjela spoznati sto joj Bog bijase sakrio pridr:Zavajuci Sebi
radost da joj udijeli radost potomstva bez ponizenja sjetila.
Druzica Adamova htjela je spoznati dobro koje se krije u zlu, i
narocito zlo koje se krije u dobru, u prividnom dobru . Buduci
zavedena Luciferom, pozudila je spoznati sto je jedini Bog
mogao spoznati bez opasnosti, i ucinila se je stvoriteljicom 23 . Ali
17
Vidi: Post 4,25-26; Iv 19,25-27.
"Vidi: bilj. 5, pogl. 4.
,., Za citav ovaj drugi dio poglavlja. vidi: Post 1,26-5,5.
10
Post 3.20.
11
Post 2.20-23 .
11
Vidi: bilj. 8, pogl. 43. Sv. VIII.
-' U cijelom ovom drugom dijelu poglavlja, treba imati pred ocima bilje~ku o lstocnom
2
Grijehu (koja se nalazi u Dodalku I, Sveska) i sve druge biljdke, o istoj temi, razasute po
raznim svescima. Stoga i u ovom Djelu, praroditeljski grijeh prodro je u sva tri carstva
eovjeka: u duhovno, u dusevno (psihicko}, i u Jje/esno; poceo je sa oholo~cu, proslijedio s
neposlu~no~eu (Rim 5,21-21 ), a kulminirao u neumjerenosti (Post 2,25-3, 7). Ovo Djelo, pak,
324 Muka
sluzeci se ovom moci dobra nedostojno, ona ju je iskvarila u cin

zla, jer je neposlusnost Bogu i zloca i pohlepa tijela.
Sada je vec ona bila «majka». I sve su stvari zaplakale
neizmjernim placem zbog izgubljene nevinosti njihove
oskvrnjene kraljice! I kraljica je zaplakala ocajnickim placem nad
svojim oskvrnucem ciju je bit i nemoguce ponistenje sada
shvatila! Ako su tmine i kataklizme pratile smrt Nevinoga 24 ,
takoder su mrak i oluja pratili smrt Nevinosti i Milosti u srcima
Praroditelja. Rodila se Sol na Zemlji. I Providnost Bozja nije
htjela da ona bude vjecna, dajuci vam nakon godine boli radost
da izadete iz boli i da udete u radost ako budete znali zivjeti
ispravnim duhom. Jao eovjeku ako bi se morao, po ljudsku,
uciniti gospodarom zivota! To bi znacilo zivjeti sa sjecanjem na
svoje zlocine uz njihovo stalno povecavanje, jer zivjeti bez
grijesenja jos vam je vise nemoguce nego zivjeti bez disanja, o
stvorenja, koja ste bila stvorena da spoznate Svjetlo a koje je
Tmina otrovala samom sobom i ucinila vas svojim zrtvama.
po svojem obicaju, ide dalje i odreduje tocno predmet svakog od ova tri grijeha. Sagrije5ili
su oholoscu, foleci biti slicni Bogu (Post 3,5), ne sigumo u onome u cemu su to vec bili
(Post 1,26-27), nego u onome u cemu mu jos nisu bili slicni: pofodili su, dakle, biti slicni
Bogu Stvoritelju, u ... prokreaciji (u radanju, u prenosenju zivota): zivotinje SU stvamo vec
bile prokreatori, zasto dakle, s jos vise razloga, ne bi to trebao biti i njihov kralj, Covjek?
SagrijeWi su neposlusnoscu, jer, ne cekajuci pouku i fas kako je to htio i odredio Bog, nego
prihvaeajuci upute Sotone, odlucise okusati uzitak prozdrljivosti (vidi: Post 3,4-6) i uzitak
putenosti (vidi: Post 3,4-13). Sagrijesise neumjerenoscu, jer su doista okusili plod drveta i
plod sjetila.
Djelovanje Marije ponistilo je djelovanje Eve: bila je najponiznija, najposlusnij a,
najumjerenija. Slu!lala je Boga, a ne neprijatelja Bozjega; slu!lala je Andela Svjetla, a ne
andela tame. Poslanik Svevisnjega govorio Joj je o prokreaciji, kad joj je govorio o Plodu
(Mt I, 18-26. a narocito Lk 1,26-38); kako je, prema ovom Djelu, Poslanik Zloga govorio
Evi (takoder) o prokreaciji, govoreci joj o plodu. Od Boga, preko Njegovog Poslanika,
Marija je naueila nacin i trenutak kako sluziti Gospodinu; od Neprijatelja Bozjeg, preko
jednog njegovog osjetnog ocitovanja, Eva je naucila nacin i trenutak za pobunu protiv
Gospod ina. I tako Marija rodi sladak Plod Spasenja: dok je Eva rodila gorak plod Propasti.
(Vidi dohro: Sv. IR ENEJ, Protiv Hereza. knjiga Ill, pogl. 22. br. 4) Ova Djelo, dakle. cuva
1jerno i potpuno Boiansku Ohjavu: dodaje tu tumacenja i produbljivanja. koja doista nisu 11
suprotnosti s njom: nego jos je. moida, potvrtluju. l'ine je vjerojatnijom. bilo korislei"i neke
elemen te iz knjige Postanka (vidi: 2.25: 3. 7 i mjesto koje citira Irene)). bilo razvijajui'i jos i
dalje patristicki paralelizam Eva - Marija. dote mjere da gaje ucinilo potpunim i skladnim
u svakom njegovom dijelu. Vidi: prethodnu biljesku I.
24
To jest: lsusa.
Tmina! Ona vas neprestano okru:Zuje 25 . Ona vas obavija

ponovno ozivljujuci ono sto je Sakramenat izbrisao, i buduci da
vi njoj ne suprotstavljate volju biti Bozji, uspijeva vas ponovno
otrovati svojim otrovom sto ga je krstenje bilo ucinilo
neskodljivim.
Bog Otac je udaljio covjeka, cije neposlusnosU znaci bijahu
ociti, iz mjesta rajskih naslada, da ne bi i drugi put sagrijesio i
jos vise dizao lopovsku ruku na drvo Zivota 26 . Otac se nije vise
mogao pouzdati u svoju djecu, niti se osjecati siguran u svom
zemaljskom Raju. Sotona je tamo prodro jedanput da namjesti
zamku njegovim najdrazim stvorovima i, kad ih je mogao
navesti na grijeh dok bijahu nevini, mnogo lakse bi to mogao
opet uciniti sada kada vise nisu bili nevini.
Covjek je htio sve posjedovati, ne ostavljajuci Bogu blago da
bude Roditelj. I otide taj ponizeni kralj lisen svojih darova, dakle,
odatle sa svojim na silu stecenim bogatstvom i ponese ga sa
sobom na zemlju izgnanstva da bi se uvijek sjecao svoga
grijeha. Rajsko stvorenje postalo je zemaljski stvor. I morali su
proci vjekovi boli da bi Jedini, koji je mogao pruziti ruku za
plodom Zivota, dosao i za cijelo Covjecanstvo ubrao taj plod.
Ubrao ga je sa probodenim rukama i dao ga ljudima da bi
ponovno postali subastinici Neba i posjednici Zivota koji ne
umire nikada.
Knjiga Postanka jos kaze: "Adam zatim spozna svoju :Zenu
Evu21 ...
Htjeli su poznavati tajne dobra i zla. Pravedno je bile da
spoznaju sada i bol da moraju razmno:Zavati same sebe u tijelu,
imajuci izravnu pomoc od Boga 28 jedino po onome sto covjek ne
mo:Ze stvoriti: po duhu, toj iskri koja od Boga proistice, dahu koji
Bog ulijeva, po pecatu koji na tijelo stavlja znak Vjecnog
Stvoritelja. I Eva bijase opterecena svojom krivnjom.
25
Vidi : I Pt 5,5- 11 .
26
Vidi : Post 3,24: Otk 22,10-21.
27
Post 4,1 .
2
' (izravnu): Ovdje se, bez sumnje, spisateljici koja je uvijek toliko precizna dogodilo
~to se dogada testo svakome od nas: preskotila je barem jednu rijet. Zato smo je
nadomjestili , staviv~i ovu (direktnu, izravnu pomoc) kako nam se tinilo najvjerojatnije.
326 Muka
Ovdje vam skrecem pafoju na cinjenicu koja vecini izmice.

Eva bijase opterecena svojom krivnjom. Niti je vec podnesena
bol bila dovoljna da smanji u dovoljnoj mjeri njezinu krivnju.
Poput organizma opterecenog otrovima ona je prenijela na sina
ono sto je u njoj kiptjelo. I Kajin, prvi sin Evin, radio se tvrd,
zavidan, razdrazljiv, puten, izopacen, malo razlicit od zvijeri sto
se tice nagona, a mnogo vise u odnosu prema nadnaravnome,
jer u svom divljem 'ja' uskratio je postovanje Bagu, koga je
gledao kao neprijatelja, smatrajuci da mu je slobodno ne imati
prema njemu iskrenog bogostovlja. Sotona ga je podsticao da
se izruguje Bagu. A tko se izruguje Bagu, ne postuje nikoga na
svijetu. Stoga oni koji su u doticaju s izrugivacima Vjecnoga
spoznaju gorcinu placa, jer za njih nema nade da ce ih
potomstvo postivati s ljubavlju, nemaju sigurnosti za vjernu
ljubav bracnog druga, niti sigurnosti postenog prijateljstva kod
prijatelja.
Suze i suze brazdale su lice Evino, a brazdale su i njezino
srce zbog tvrdoce sina, bacajuci joj u srce klice pokajanja. Suze
i suze koje joj postigose smanjenje Krivnje, jer Bog zbog boli
onoga koji se kaje, oprasta 29 • I drugorodenac Evin imao je dusu
opranu u placu majke i bio je nje:Zan i pun postovanja prema
roditeljima i odan Gospodinu svome, ciju je svemoc osjecao da
zraci s Nebesa. Bio je radost palih.
Ali put Evine boli imao je biti dugotrajan i bolan, srazmjeran
njezinom putu u iskustvu grijeha. U ovome, drhtaj osjetila, u
onome, drhtaj ljute boli. U ovome poljupci. U onome krv. Od
ovoga sin . Od onoga smrt sina. Sina miljenika zbog njegove
dobrote. Abel postade sredstvo prociscenja za grjesnu. Ali
kakvo bolno ciscenje! Ono je svojim jaucima ispunilo Zemlju,
zaprepastenu bratoubojstvom i pomijesalo suze jedne majke sa
krvlju sinovljevom, dok je onaj, koji ju je prolio u mrfoji na Boga i
na brata kojega je Bog ljubio, bje:Zao gonjen svojom grifojom.
Gospodin kaze Kajinu: "Zasto si se razljutio?" Pomanjkao si
prema Meni i srdis se sto te Ja ne gledam dobrostivo?
Koliki su Kajini na Zemlji! Oni mi iskazuju ismjehivacko i
licemjerno stovanje iii mi ga uopce ne iskazuju, a :Zele da ih Ja s
29
26. «Mar!ja mora ponistiti Evu» 327
ljubavlju gledam i da ih ispunim srecom . Bog je vas Kralj . Ne
vas sluga . Bog je vas Otac. Ali Otac nije nikada sluga 30 . Ako se
sudi po pravednosti. Bog je pravedan. Vi to niste. Ali On jest. I
sigurno, buduci da vas obasipa prekomjerno svojim
dobrocinstvima samo aka ga bar malo ljubite, mora vas pohoditi
svojim kaznama kad ga toliko vrijedate.
Pravda ne poznaje dva puta. Jedan je njezin put3 1 . Kako
cinite tako cete imati. Ako ste dobri, imate dobro. Ako ste zli,
imate zlo. A vjerujte to, uvijek je mnogo vece dobro sto ga imate
u odnosu na zlo koje biste trebali imati zbog vaseg nacina
zivljenja u pobuni protiv Bozjeg Zakona .
Bog je rekao : "Zar nije istina da ces, aka budes cinio dobro,
imati dobro, a aka budes cinio zlo, grijeh ce odmah biti pred
tvojim vratima? 32 " Dobro stvarno vodi k stalnom duhovnom
uzdizanju i osposobljava nas da izvrsujemo uvijek sve vece
dobro, dok ne dostignemo savrsenstvo i postanemo svetima .
Dok je dovoljno popustiti zlu da se snizimo i udaljimo od
savrsenstva, i da upoznamo gospodstvo grijeha koje ulazi u
srce i cini da postupno silazi do uvijek vece krivice .
"Ali" kafo jos Bog "ali ispod tebe bit ce folja za njim, a ti je
moras nadvladati 33 ". Da. Bog vas nije ucinio robovima grijeha.
Strasti su ispod vas. Ne iznad vas. Bog je vama dao razum i
snagu da njima gospodarite. I prvim ljudima, udarenima
strogoscu Bozjom, On je ostavio razum i moralnu snagu . Sada,
pak, otkad je Otkupitelj dovrsio za vas Zrtvu, vi za pomoc
razuma i snage imate rijeke Milosti i mozete, i morate nadvladati
zelju za zlim . S vasom voljom ojacanom Miloscu to morate ciniti.
Evo zasto su andeli moga Rodenja pjevali Zemlji : "Mir ljudima
dobre volje 34 ". Ja sam dosao da vam ponovno donesem Milost i
0
·' Bog ipak, koji j e Lj ubav (.vidi: I Iv 4,8, I 6) , iz preveli ke Ljubavi postao je Covjeko m
(vid i: Iv 3, 16- 17); i, ostaj uci Bog i Kralj, postao j e naS brat. dapate naS s/uga. i doSao nc da
Mu se sluzi nego da sluzi (v idi : lz 42,1 -9; 49, 1-6; 50; 52,13-53; Mt 20,24-28; Mk 10.41-45;
Lk 22,24- 27 .
JI Vidi : Pro p 2, 14 ; Mt 6,24; Lk 16, I 3.
n Post 4 7
33
Kao i ~r~thodna bilj. 32.
34
Vidi: Lk 2, 14 (po prijevodu Vulgate).
328 Muka
pomocu sprege nje s vasom dobrom voljom, dosao bi ljudima

Mir35 . Mir: slava Bozjeg Neba.
"A Kajin rece bratu: 'Hajdemo napolje.36 " Laz sto pod
smijeskom skriva izdaju koja ubija. Zlocinstvo je uvijek lazljivo.
Prema svojim zrtvama i prema svijetu, koga nastoji prevariti. A
htio bi prevariti i Boga. Ali Bog cita u srcima. "Hajdemo napolje".
Toliko vjekova kasnije, jedan rece: "Zdravo, Ucitelju" i cjelov
mu dao. Ova Kajina sakrili su zlocin pod nevinom vanjstinom i
iskalise zavist, gnjev, svoju silovitost i sve zle nagone na zrtvi,
jer nisu gospodarili nad samim sobom, nego su svoj duh dali
zarobiti od vlastitog pokvarenog ja.
Eva se uspinje u ispastanju. Kajin silazi prema paklu. Ocaj
ga obuze i tamo ga stroposta. A s ocajem, posljednjim smrtnim
udarcem duhu vec iznemoglom zbog svog zlocina, dolazi fizicki
i kukavicki strah od ljudske kazne. Covjek sa mrtvom dusom ne
moze vise misliti na Nebo, to je zivotinja koja drsce za svoj
zivotinjski zivot. Smrt, cija je pojava smijesak pravednima, jer po
njoj idu u radost posjedovanja Boga, uzas je za one koji znaju
da umrijeti znaci prijeci iz pakla srca u Pakao Sotonin, zauvijek.
I kao opsjenjeni posvuda vide osvetu spremnu da ih udari.
Ali znajte, govorim pravednima, znajte, da ako griZ:nja i tmine
jednog grjesnog srca dopustaju i izazivaju opsjene grjesniku,
nikome nije dozvoljeno nametnuti se za suca bratu, a jos manje
za krvnika. Jedan je jedini Sudac. Bog 37 • I ako je ljudska pravda
stvorila svoja sudista, njima treba ostaviti zadatak upravljanja
njom, ali jao onima koji oskvrnjuju to ime i sude na poticaj
vlastite strasti iii na pritisak ljudske vlasti. Prokletstvo onome koji
sebe cini privatnim krvnikom nad jednim sebi slicnim. Ali jos
vece prokletstvo onome koji nepravedno, bez koeficijenta nagle
srdzbe vec prema hladnom ljudskom racunu salje u smrt iii u
bescasce zatvora. Jer ako ce onome koji ubija ubojicu biti dana
kazna sedam puta veca, kao sto rece Gospodin da bi se
dogodilo onome tko bi ubio Kajina 38 , onome tko, ne po pravdi
35
Vidi : bilj. 5, pogl. 25 .
36
Post 4,8.
37
38
Vidi : Post 4, 15 .
vec sluzeci Sotoni u haljini Nadmocnosti ljudske, osuduje, bit ce
udaren 77 puta od strogosti Bozje. To ste trebali uvijek imati
pred sobom, a narocito u ovom casu, o ljudi, koji se ubijate
medusobno da bi od palih stvarali temelj svoje pobjede a ne
znate da sebi pod nogama kopate zasjedu u koju cete se
strmoalaviti, prokleti od Boga i od ljudi 39 . Jer Ja sam rekao: "Ne
ubij!"41f
Eva se uspinje na svom putu ispastanja. Pokajanje raste u
njoj pred potvrdama njezinog grijeha. Htjede upoznati dobro i
zlo. I sjecanje na izgubljeno dobro njoj je kao sjecanje na sunce
nekome koji je naglo oslijepio; i zlo stoji pred njom u smrtnim
ostacima ubijena sina, i oko nje zbog praznine sto je ostavi sin
ubojica i bjegunac41 .
I rada se Set. A od Seta Enos. Prvi svecenik42 . Vi si
nadimate duh rijekama vaseg znanja i govorite o evoluciji kao o
znaku vaseg spontanog oblikovanja. Covjek-zivotinja razvijajuci
se postat ce nadcovjek. Tako kazete. Da. Tako je. Ali na Maj
nacin. Na mome podrucju. Ne na vasem. Ne prelazeci od
39
Ovo poglavlje bi napisano 5. travnja 1944., a to znaci dok je bjesnio II Svjetski Rat:
ove rijeci se vrlo dobro slafo s onim sto se tada zbivalo, i sto se je obistinilo nekoliko
mjeseci kasnije. Neka se svi Citatelji uvijek toga sjeeaju, i meditiraju, da je Bolesnica Marija
Valtorta pisala ovo i druga djela za vrijeme velikih osobnih trpljenja, nepomicnosti. rata,
bombardiranja, evakuacije, neimastine, bez knjiga (izuzev Biblije od Tintorija i Katekizma
Pape Pija X). bez ispravljanja, bez ljudskih utjeha.
11
' lzl 20,13; Pnz 5,17; Mt 5,21; Rim 13,8-10.
41
Biblija ne kaze kako i kada su se Adam i Eva obratili. Pa ipak je sigumo da se to
dogodilo, pa i stoga sto casna jeruzalemska Liturgija, nazvana sv. Jakova, u svojoj
prekrasnoj, prejasnoj i potpunoj euharistijskoj Anafori, stavlja Adama i Evu na celo liste
Svetaca i Onih koji su se svidjeli Bogu. Ka:Ze ovako: «Na prvom mjestu spominjemo se
naseg oca Ada ma i nase majke Eve, svete Majke Bozje Marije, Proroka, Apostola .. . svih
onih koji mole s nama, zajedno sa svima onima koji su Ti omiljeli od Adama i Eve do
danas.» Vidi : la Santa Messa in rito siro-a11tiocheno, Roma, Chiesa di S. Maria in Campo
Marzio, 1942., p. 7-8. Ovo Djelo sto ga napisa Marija Valtorta sve to pripusta. Ali ovo
Djelo, po svom obicaju, ide i dalje i najavljuje kada i kako se dogodilo obracenje
Praroditelja; i to pokazuje, jos jedanput, u skladu s Pologom Objave i na nacin savrseno
jasan i vjerojatan: Praroditelji su se obratili i pokajali postepeno, «pred dokazima
(posljedicama) njihovog grijeha». Oporost i tvrdoea posla, boli radanja, Abel ubijen
okrvavljen, plijen crvi, sveden na suhe kosti, pepeo, prah .. . Bog se nije salio. Njegove su se
rijeci obistinile (Post 3, 16-19)! Ovaj, sto pravi bilje5ke za ovo Djelo sjeca se jedne oeajne
majke, koja je, hodajuci gore-dolje po sobi u kojoj je mrtav, sav u ranama, lefao njezin
mladi sin, jaukala od boli i iznosila glasno sav svoj zivot, kajuci se za grijehe proslosti, i
obecavajuci popravak u buducnosti.
42
Vidi: Post 4,25-26.
330 Muka
sudbine cetverorukih (majmuna) do sudbine covjeka 43 • Nego,
prelazeci od one covjecje u onu duhovnu. Sto vise bude rastao
duh toliko cete se vise vi razvijati.
Vi koji govorite o zlijezdama i koji si punite usta govoreci o
hipofizi (endokrina mozdana zlijezda) i epifizi (sisarkasta
zlijezda) i stavljate u nju sjediste zivota uzete ne u vremenu u
kojemu zivite, nego u vremenima koja su prethodila i koja ce
slijediti vas sadasnji zivot, znajte da je prava vasa zlijezda, koja
vas cini vjecnim posjednicima u Zivotu, vas duh. Sto on vise
bude razvijen, vise cete posjedovati svjetla bo:Zanskog i vi cete
se razviti (evoluirati) od ljudi u bogove, besmrtne bogove 44 ,
postiiuci tako, da se ne ogrijesite o Zelju Bozju, o zapovijed
Bozju s obzirom na Stablo Zivota, da posjedujete taj Zivot,
upravo kako Bog hoce da ga posjedujete, jer ga je On za vas
stvorio vjecnim i sjajnim, zagrljaj koji cini blazenim svojom
vjecnoscu koja vas apsorbira u sebe i priopcuje vam svoje
vlastitosti.
Sto ce vam duh biti razvijeniji toliko vise cete poznavati
Boga. Poznavati Boga znaci ljubiti Ga i sluziti Mu i zbog toga biti
sposobnima zazivati ga za sebe i za druge. Postati stoga
svecenicima koji sa Zemlje mole za bracu. Jer svecenik je
posvecen 45 • Ali posvecen je i uvjereni vjernik, koji ljubi, koji je
vjeran. A to je narocito dusa-zrtva koja zrtvuje samu sebe
poticajem ljubavi. Bog ne gleda na odijelo nego na dusu ... I
zaista vam kazem da se pred mojim ocima ukazuju mnogi
tonzurirani koji od svecenickog imaju samo tonzuru, i mnogi laici
u kojima je Ljubav, sto ih posjeduje, i kojoj se oni prepustaju do
unistenja, Ulje zaredenja koje ih cini mojim svecenicima 46 ,
nepoznatima svijetu, ali poznatima Meni koji ih blagoslivljem.»
43
Ovo Djelo, pa i svi spisi Marije Valtorta, nemaju nikakve simpatije za takvu vrst
evolucionizma. I. istini za volju, dok se apodikticki. tj. nepohitno i uvjerljivo ne dokaze
protivno, izgleda daleko suglasnije s Bofanskom Objavom da je Bog stvorio Covjeka kao
eovjeka i u savrsenom stanju, i da je poslije pao , da bi se odatle po Kristu povratio na
savrsenstvo pocetka. pa cak i da ga premasi .
44
Vidi biljesku 3, pogl. 155, Sv. VI.
45
Vidi : bilj. 2 na str. 71, Sv.11111.
46
Laici su nazvani svecenicima ukoliko su kao clanovi Crkve, koja, buduci je misticno
Tijelo lsusa, najviseg i vjecnog Svecenika. participiraju od Njegova svecenistva. lpak,
naravno, svecenici koji su - pored izljeva Duha Svetoga kroz obred Krstenja, Krizme i
Euharistije - primili osobiti i preobilni dar Duha Svetoga polaganjem ruku i po molitvi (bilj.
2, str. 71, Sv. Ill/I) uzivaju mnogo sire i dub/je sudionistvo u Kristovom Svecenistvu, koje
ih cini slicnijima Kristu, upravo u njegovim povlasticama i u svim njegovim svecenickim
ovlastima (vidi: Iv 20,21-23; Obredi biskupskog i svecenickog posvecenja prema raznim
Liturgijama): stoga, ovi Biskupi i Prezbiteri, ako svojim zivotom, farkom i nadnaravnom
Ljubavlju, predstavljaju u zivo lsusa svei:enika i trtvu , kao oci i uCitelji , nalaze se na l'e/11
redova svetih Laika. S takvim Biskupima i svecenicima, poznatima i cascenima zbog
svetosti zivota, svjetla i vode Bozjeg Naroda, Crkva Kristova bi la je i jest u svakom vijeku
nakicena.
332
27. IVAN IDE DA DOVEDE MAJKU
Sv. petak 1944. 10,30 sati (7.4 .1944.). To je vrijeme kada je - kako mi moj
upozorivac kafo - Ivan posao kod Majke.
Vidim ljubimca jos bljedeg nego sto je bio u dvoristu Kajfe

zajedno s Petrom. Mazda zbog toga sto je svjetlo od upaljene
vatre davalo topli odsjaj na obrazima. Sada to lice izgleda upalo
kao od teske bolesti i beskrvno, a izranja iz plavo-ruzicaste
tunike kao da je utopljenika, toliko je blijedo kao krpa . I oci SU
mu potamnjele , kosa bez sjaja i rascesljana, brada sto izbija u
tim satima prekriva mu poput svijetle koprene lice, i kako je
plavo-svijetla, cini da izgleda jos bljedim. Nema vise nista od
milog, veselog Ivana, niti od nemirnog Ivana od malo prije, s
plamenom gnjeva na lieu, kad se jedva suzdr2ao da ne
zlostavlja Judu.
Kuca na vrata kuce i, kao da bi netko iznutra, bojeci se da ce
se naci sucelice s Judom, pitao u strahu tko kuca, odgovori : «Ja
sam, Ivan». Vrata se otvaraju ion ulazi.
I on ide odmah u dvoranu Vecere ne odgovarajuci
gospodarici koja ga pita: «Ali sto se to dogada u gradu?»
Zatvori se iznutra i pade na koljena na sjediste na kome je
bio lsus i place dozivajuci gas bolom. Cjeliva stolnjak na mjestu
gdje je Ucitelj dr2ao sklopljene ruke, miluje kalez koji Mu je bio
medu prstima ... Zatim kafo: «Oh! Boze Svevisnji, pomozi mi!
Pomozi mi da to kazem Majci! Ja nemam srcanosti!. .. A ipak,
moram joj reci. Jajoj moram to reci, jer sam ostao jedini!»
Dize se i razmislja . Dodiruje jos kalez kao da bi crpio snagu
iz toga predmeta koji je dodirivao Ucitelj. Gleda unaokolo ... Vidi,
jos u uglu gdje ga je lsus stavio, rucnik, koji je Ucitelj koristio da
si obrise ruke nakon pranja (nogu) i drugi kojim se je opasao.
Uzima ih, savija ih, miluje i cjeliva . Ostaje jos neodlucan,
uspravan nasred prazne sobe. Kafo : «Hajdemo!» ali se ne mice
prema vratima. Nego se cak vraca k stolu i uzima kalez i
umocen Kruh koji je lsus lomio da bi odvojio zalogaj i dao ga
Judi. Cjeliva ih i zajedno s dva rucnika i drzi ih cvrsto pritisnute
na srce kao relikviju. Ponavlja: «Hajdemo!» i uzdise. Koraca
27 . Pisano 7. travnja 1944. A, 2485-2494
27. Ivan ide da dovede Majku 333
prema malim stepenicama i uspinje se njima pognutih ramena i
usporenim i na silu vucenim koracima. Otvara, ulazi.
«lvane, jesi Ii dosao?» Marija se nanovo pojavila na vratima
svoje sobe, opiruci se o dovratnik kao da ne bi imala snage da
uspravno stoji od sebe.
Ivan di:Ze glavu i gleda je. Htio bi govoriti i otvoriti usta. Ali ne
uspijeva. Dvije velike suze kotrljaju mu se niz obraze. Saginje
glavu stideci se svoje slabosti.
«Dodi ovamo, lvane. Ne placi. Tine treba da places . Tisi ga
uvijek ljubio i cinio sretnim. Neka te to tjesi!»
Ove rijeci otvaraju brane lvanovom placu koji postaje toliko
glasan i bucan da je izazvao gospodaricu da se pojavi , Mariju
Magdalenu, zenu Zebedejevu i ostale ...
«Dodi k Meni, lvane.» Marija se odvoji od dovratnika i uhvati
za bilo apostola i vuce ga unutra u svoju sobu kao da bi bio
dijete, i tiho zatvara vrata, da bi bila sama s njime.
Ivan se ne opire. Ali kad je osjetio kako mu se drhtava ruka
Marijina spustila na glavu, pade na koljena stavljajuci na tie
predmete koje je driao na srcu , gleda u tie, drieci okrajak
Marijine haljine pritisnut na svoje grcevito lice, jeca: «Oprosti!
Oprosti! Majko, oprosti!»
Marija uspravna i vrlo uznemirena, jednom rukom na srcu a s
drugom viseeom uz bok, glasom !jute boli rece: «Sto ti imam
oprostiti, ubogi sinko? Sto! Tebi?»
Ivan podi:Ze lice, pokazujuci ga kakvo je, bez traga muske
ponositosti: lice jadnog djeteta sto place i vice: «Sto sam ga
napustio! Sto sam pobjegao! Sto ga nisam branio! Oh! Ucitelju
moj! 0 Ucitelju, oprosti! Trebao sam umrijeti prije nego sto sam
Te ostavio! Majko, Majko, tko ce mi vise skinuti ovu grifoju?»
«Smiri se, lvane. On ti prasta, vec ti je oprostio. Nikad se nije
obazirao na tvoju smetenost. Ljubi te.» Marija govori s
prekidima medu kratkim frazama kao obuzeta jadom , drieci
jednu ruku na lvanovoj glavi, a drugu na svom jadnom srcu koje
drhti od tjeskobe .
«Ali ja nisam znao shvatiti niti sinoc .. . i spavao sam dok je
On trazio utjehu od naseg bdjenja. Ostavio sam ga samoga,
334 Muka
mag lsusa! A zatim sam utekao kada je onaj prokleti dosao s
krvnicima ... »
«lvane, nemoj kleti. Nemoj mrziti, lvane. Ostavi Ocu da sudi.
Slusaj: gdje je On, sada?»
Ivan iznova upre pogled u zemlju, placuci jos jace.
«Odgovori, lvane. Gdje je moj Sin?»
«Majka ... ja ... Majka, on je ... Majka ... »
«On je osuden, to znam . Pitam te: gdje je u ovom trenutku.»
«Ucinio sam sve moguce da bi me vidio ... nastojao sam se
obratiti mocnima da bih postigao samilost, da ucinim ... da
ucinim da manje trpi. Nisu mu ucinili mnogo zla.»
«Nemoj lagati, lvane. Niti iz samilosti prema majci. Ne bi u
tome uspio. A bilo bi uzalud. Ja znam. Od sinoc sam ga slijedila
u njegovoj boli . Ti ga ne vidis. Ali moje tijelo je ozlijedeno od
istih njegovih biceva, a na mome celu je trnje, osjecala sam
udarce ... sve. Ali sada ... ne vidim vise. Sada ne znam gdje je
moj Sin osuden i na kriz!. .. na kriz!. .. Oh! Bofo, daj mi snage!
On me mora vidjeti. Ne smijem osjecati svoje boli, sve dok On
osjeca svoju . Kada pak bude ... sve svrseno, daj da onda
umrem, o Bofo, ako hoces. Sada ne. Zbog Njega ne. Neka me
vidi. Hajdemo, lvane. Gdje je lsus?»
«Polazi od Pilatove kuce. Ta vika, to je mnostvo sto vice oko
Njega, vezana, na stepenistu Pretorija, u ocekivanju krifa i vec
na putu prema Golgoti.»
«Obavijesti svoju majku, lvane, i ostale zene. Uzmi taj kalez,
taj kruh, ta platna ... Stavi ih tu . Bit ce nam za utjehu ... kasnije ...
i hajdemo.»
Ivan pokupi predmete sto ostadose na tlu i izade da dozove
fone . A Marija ga ceka, prelazeci po lieu onim platnima da u
njima pronade milovanje ruke Sina i cjeliva kalez i kruh i sve
stavi na policu 1•
I Prerna ovorn Djelu, kako cerno vidjeti korak po korak , Majka ce lsusova skupljati
Sinovljevc haljine, kojc je On nosio za vrijerne Posljednje Vecere i Muke; Kalef Euharistije:
glavna rnuci la. tj. tmovu krunu, cavle. koplje; Ubrus Nike, iii kako ga mi nazivljerno
Veronikin rubac: dvije plahte (iii platna) tj. jednu u koju ga polozise nakon skidanja s krifa i
drugu u kojoj jc pokopan (Sindone): i sve te svete dragocjenosti sto ce ih sprerniti u
dragocjeni kovceg, sto joj ga je darovala Marija Magdalena. sarna cc Djevica ljubazno
cuvati.
Sva se prekrije svojim plastem, spustajuci ga sve do ociju,

povise koprene koja joj obavija glavu i ovija se oko vrata . Ne
place. Ali drsce. I izgleda da joj nedostaje zraka, toliko dahce
otvorenih ustiju. Ivan se vraca, a slijede ga zene sto placu.
«Kceri! Sutite! Pomozite mi da ne placem. ldemo.» I nasloni
se na Ivana koji je vodi i podrZava kao da bi bila slijepa.
Videnje tako prestaje. Sada je 12,30 sati, odnosno 11,30 prema suncanom
vremenu .
Kasnije, od 13 do 16 po suncanom vremenu ostala sam skrsena, ne u
mrtvilu, nego u tako jakoj iscrpljenosti da nisam mogla ni govoriti ni kretati se,
niti oci otvoriti.
Jedino sam mogla trpjeti. I nista nisam vidjela buduci da sam u svom
trpljenju neprestano razmisljala o lsusovoj smrtnoj borbi. lznenada, u 16 sati,
Prema rijetima kompetentnih u ovoj materiji, ne postoje modema nautna istrazivanja

~to se tite svih Svetih Relikvija Muke Gospodina na~ega lsusa Krista. Stoga, uvijek bit ce
korisno konzultirati: I. G. MORONI, Dizionario di erudizione storico-ecclesiastica, od sv.
Petra do na~ih dana, I 03 sveska i 6 kazala, Venezia, 1840-1961. Moroni bije~e Rimljanin,
komomik Papa Grgura XVI i Pija IX. uistinu kolosalne erudicije, dostojan visokog
po~tovanja, ali kojeg uvijek treba podvrci umjerenoj i razboritoj kritici. Bez obzira na njegov
vcliki obujam, to je djelo vrlo dostupno, i stoga cemo upucivati Citatelje tamo svaki put kad
se tekst Djcla. ~to gaje pisala Marija Valtorta. bude odnosio na bilo koju Relikviju Muke.
2. Ch. ROHAULT DE FLEURY, Memoire sur /es instruments de la Passion de N. S.
Jesus Christ, Paris, 1870: djelo vrlo obimno, o raznim Relikvijama, ali kojim se je koristiti s
krititkim smislom, kao i ono gore.
3. Acta Sanctorum krititka zbirka dokumenata o svetima, zapoteta 1643 . od Ivana
Bolland i nastavljena kroz tri stoljeea sve do na~ih dana od grupe oo. lsusovaca iz Belgije.
Tri su izdanja: u Anversu, Veneciji i Parizu. U ovoj velikoj zbirci, koja vec prelazi 60
svezaka u folio formatu, ne manjkaju rasprave koje se odnose na Mutila iii Relikvije Muke.
4. Analecta Bol/andiana, tromjesetna revija zivotopisa, koju SU izdali spomenuti
lsusovci u Belgiji, zapoteta 1882 .. a koja je do danas dosegla vi~e od 80 svezaka. U ovim se
izdanjima testo pojavljuju tlanci u vezi s Relikvijama Muke (npr. Veronika, Longin, Koplje
itd.)
5. Rjeenici i crkvene Enciklopedije, izdane u raznim nacijama i jezicima o povijesnim,
arheolo~kim, biblijskim, teolo~kim materijalima, itd. U bilje~kama testo upucujemo na
Enciclopedia Cattolica, Cittit del Yaticano, 12 svezaka, 1948-1954. U ovim publikacijama,
osim kratkih i opcenito dobro redigiranih ¢1anaka i s krititne to¢ke gledi~ta, nalazi se
ozna¢eni bibliografski izbor, i starijih i novijih stvari (npr.: o Sindonu (Platnu)).
6. Cesto i pojedine Crkve koje posjeduju iii smatraju da posjeduju neku sv. Relikviju
Muke, ilustriraju je s knjigama iii knjizicama po vrijednosti razmjemoj s natinom kojim su
redigirane. Npr. Sv. Relikvije koje se ~tuju u Rimu, u Crkvi nazvanoj sv. Krifa u
Jeruzalemu. vidi: B. BEDINI, S. 0. cist.. le Re/iquie Sessoriane de/la Passione de/ Signore,
2 izd., Roma 1956.
Vidi: bilj . 44, pogl. 22; bilj. 48, pogl. 22; bilj 52, pogl. 22; bilj. 5, pogl. 28; bilj . 21 pogl.
28; bilj . 5, pogl. 29: bilj 11, pogl. 29: bilj 36, pogl 29; bilj 41, pogl. 29; bilj. 17, pogl. 30; bilj
2, pogl. 32.
336 Muka
dok sam mislila na pribijanje ruku, vidjeh lsusa kako umire; jedinu stvar:
umiranje. Okretanje glave s lijeva (sic), i, u posljednjem grcu, posljednji duboki
uzdah, micanje usana u pokusaju da izgovori rijec, koja se, zbog nemoci da je
izgovori mijenja u jaki jauk sto se svrsava s jecajem zbog smrti koja zaustavlja
glas i ostaje tako, s ocima koje se zatvaraju i ustima koja ostaju poluotvorena,
za trenutak s glavom jos uspravnom, ukocenom u vratu kao od nutarnjeg grca,
a onda ponovo palom naprijed, ali prema desnoj strani . Nista vise.
Kasnije sam opet zadobila malo, ali vrlo malo snage do 19 sati, po
suncanom vremenu, a zatim ponovno klonula kao ispocetka, u ufasnom
polusnu sve do iza ponoci. Ali bez ikakve utjehe videnja . I ja sam sama kao
Marija nakon sahrane. I zbog toga toliko trpim . Da bih se malo utjesila, opisat
cu vam kako sam sinoc dobro vidjela lsusa, kada mi se ponovno objasnjavao
rastanak s Marijom, prije Vecere.
lsus bijase vec na koljenima kod nogu Marijinih i obujmio ju je rukama
naslonivsi glavu na njezina koljena i podiiuci je da je i opetovano gleda .
Svjetlo uljane svjetiljke s tri kljuna , postavljene na kraju stola blizu Marijinog
sjedala, udaralo je puninom u lice moga lsusa. Mama je medutim ostajala vise
u sjeni imajuci svjetlo iza leda. Ali lsus je bio dobro osvijetljen .
Ja sam se gubila promatrajuci joj lice, i zapazajuci na njoj najmanje
pojedinosti. I ponavljam ih jos jedanput2. Kosa je razdijeljena posred glave i
pada u dugackim pramenovima na ramena . Valovita za duzinu jednog dobrog
dlana, a zatim se zavrsava pravim uvojkom. Sjajna, tanana, dobro pocesljana,
plavo sjajne boje koja narocito u zavrsnom uvojku ima izrazito boju mjedi. Gelo
vrlo visoko, prekrasno, glatko poput poveza, sa sljepocnicama malo
udubljenima na kojima plavkaste vene izazivaju lake sjene boje indiga, dok se
ispod prebijele kofo, one narocite bjeline izvjesnih osoba plavo-crvene kose,
nazire: mlijecna bjelina s preljevom sto jedva naginje na slonokost ali s nesto
malo plavkastoga, kofa vrlo njeZna nalik na laticu bijele kamelije, tako njeZna
da kroz nju prosijava najtanja zilica i tako osjetljiva da se svako uzbudenje
ucrtava u njoj s jacim bljedilom i s zivim crvenilom .
Ali lsusa sam ja vidjela uvijek blijeda , jedva jedvice obojena suncem , sto
ga je sakupio na svom trogodisnjem hodanju po Palestini. Marija, pak, je bjelja
jer bijase vise povucena u kuci, zbog toga je njezina bjelina vise ruzicasta .
lsusova je bjelina vise nalik na slonokost s onim lakim odsjajem modrine. Nos
dugacak i pravilan, s jedva malom izbocinom na gornjem dijelu, prema ocima ,
vrlo lijep nos, t;;inak i dobro oblikovan. Oci udubljene, prekrasne, safirne vrlo
plave boje, kako sam to toliko puta opisivala. Obrve i trepavice guste, ali ne
suvise, dugacke, lijepe, sjajne, kestenjasto tamne ali s mikroskopskom iskrom
zlata na vrhu svake dlake. Marijina je, medutim, kosa, naprotiv, kestenjasto
vrlo sjajna , njeZnija i rjeda . Mozda izgleda takva jer je mnogo sjajnija , toliko
sjajna da je skoro plava . Lista {lsusova) pravilna , skoro malena, lijepo
oblikovana, vrlo su slicna Majcinim, usne pravilne debljine, niti suvise tanahne
da bi izgledale vijugave, niti suvise istaknute. U sredini su oble i istaknute
lijepom krivuljom, a dalje kao da nestaju i time se cine manje nego sto jesu, ta
2
Vidi: bitj. 12, pogl. I.
divna usta zdravo crvena, sto se otvaraju nad pravilnim zubalom , jakim, sa
zubima ponesto dugim i vrlo bijelima . A oni Marijini su , medutim , sitni, ali
pravilni i jednako poredani.
Obrazi su mrsavi, ali ne suhi. Ovalno lice jako usko i duguljasto ali
prekrasno, s jagodicama niti jako istaknutima niti odvise nezapazenim. Brada,
gusta na podbratku i razdijeljena u dva nabrana vrska, okruzuje, ali ne pokriva,
usta do donje usne i uzlazi uvijek sve kraca prema obrazima gdje u visini
usnih uglova postaje kratka, kratka, ogranicujuci se da samo osjeni kao
medenim prahom bljedocu obraza. I tako je, gdje je gusta, boje tamne mjedi:
modro-crveno tamne. A takvi su i brkovi, ne mnogo gusti, kratki, tako da
pokrivaju jedva gornju usnu izmedu nosa i usnice i zavrsavaju se u uglovima
ustiju. Usi su malene, lijepo oblikovane i jako priljubljene uz glavu. Uopce ne
strse .
Kada sam ga, since, gledala tako lijepog, i kad pomislim kako sam ga
vidjela iznakazenog kada mi se pokazao u mnogo navrata, u Muci iii nakon
nje, moja je sucutna ljubav zbog njegove patnje postajala jos ostrijom. I kad
sam ga vidjela kako naginje i stavlja lice na Marijine grudi, kao dijete zeljno
milovanja, pitala sam se, jos jedanput, kako su ljudi mogli biti tako okrutni
prema Njemu tako milom i dobrom u svakom njegovom cinu, koji tako osvaja
srca samim svojim izgledom. Gledala sam lijepe, dugacke, blijede ruke kako
obujmljuju Marijine bokove, Marijin pojas, Marijine ruke i govorila sam u sebi :
«I naskoro bit ce probodene cavlima!» i trpjela sam . Da trpi uocljivo je i onima
koji manje zapafaju .
Danas sam ga toliko zeljela, Oce, jer mi se cinilo da ce mi srce iii puknuti iii
popustiti. I cinilo mi se da je vec proslo stoljece kako nisam primila lsusa. Ni
pol jada sto su vec dva sata subotnjeg prijepodneva i blizi se trenutak Pricesti.
Ali, sama sam. Suti lsus, suti Marija, suti Ivan. Uzdala sam se barem u njega .
Nista . Potpuna sutnja i potpuni mrak. Upravo da ocajavas ...
338
28. OD PRETORIJA DO KALVARIJE 1
2
Od Pretorija do Kalvarije .
Prolazi tako neko vrijeme 3 , ne vise od pola sata, mozda jos

manje. Zatim Longin, zadufon za izvrsenje pogubljenja, daje
svoja naredenja.
Ali prije nego lsusa izvedu van, na put, da primi kriz i da se
krene, Longin, koji ga je gledao dva iii tri puta sa radoznaloscu
koja vec dostize samilost i prakticnim okom, kome takve stvari
nisu nove, prilazi lsusu s jednim vojnikom i nudi mu okrepu:
casu Vina, mislim. Jer, lijeva iz prave VOjnicke Cuture neku bistru
plavo-ruzicastu tekucinu . «Koristit ce ti. Mora da si zedan . A
vani ima sunca. I dug je put.»
Ali lsus odgovori: «Bog ti platio za tvoju samilost. Ali nemoj
se toga lisavati.»
«Ali ja sam zdrav i jak ... Ti. .. Ne lisavam se ... A osim toga ...
rado bih to ucinio, ako je potrebno, da ti dam okrepu ... Jedan
gutljaj .. . da mi pokafos da ne mrzis pogane.»
lsus vise ne odbija i pije jedan gutljaj 4 pica. Ruke su mu vec
odvezane, a kako nema vise trske ni ogrtaca, to mofo sam
uciniti. A zatim odbija, premda je pice svjefo i dobro i mora da je
velika okrepa u groznici, koja se vec ocituje u crvenim prugama
koje se upaljuju na njegovim blijedim obrazima i na suhim,
ispucanim usnicama.
«Uzmi, uzmi. To je voda i med. Krijepi. Gasi Zed ... Zao mite
je .. . da ... fao ... Nisi Ti bio taj koga je od Hebreja trebalo ubiti ...
Mah!. .. Ja te ne mrzim ... i nastojat cu da trpis samo sto je
nUZnO.»
Ali lsus ne pije vise ... A zaista je zedan .. . Ufasna fod onih
sto SU izgubili krv i imaju groznicu... lna da pice nije
narkotizirano i rado bi pio.
28. Pisano 26. ofojka 1945. A 11633-11665 .

1
02, vidi: Mt 27.31-32: Mk 15,20-21: Lk 23.25-31: Iv 19, 16-22.
2
Vidi : bilj . 2. pogl. 21.
3
Ova epizoda, koja u A slijedi neposredno iza epizode Procesi, nadovezuje se na zadnje
rijeti onog poglavlja; vidi ih: zavr~etak 22 poglavlja.
4
02 (nadodaje) jedan jedini.
28. Od Pretorija do Kalvarije - Kriini put 339
Ali ne ieli da manje trpi. Ali ja razumijem, kao sto razumijem
ovo sto govorim po unutarnjem svjetlu, da ga vise od medene
vode krijepi samilost Rimljanina.
«Neka ti Bog pretvori u blagoslov ovu okrepu» kafo zatim. I
jos se nasmijesi. .. Bolni smijesak s natecenim i ranjenim
usnama, koje se mucno savijaju i zbog toga sto izmedu nosa i
desne jabucice jako otice teska rana od udarca stapom koji je
primio u nutarnjem dvoristu nakon bicevanja.
Nailaze dva razbojnika. Svaki okrufon pratnjom od 10
vojnika tj. jednom dekurijom. Vrijeme je polaska. Longin daje
posljednje naredbe.
Jedna se satnija rasporeduje u dva reda, s razdaljinom
jednog od drugog otprilike 3 metra, i izlazi tako na trg na kome
je jos jedna satnija rasporedena u obliku cetverokuta da odbije
svjetinu da ne bi smetala povorci. Na trgu su vec konjanici.
Jedna konjicka dekurija (deset vojnika) sa mladim casnikom,
zapovjednikom, i sa insignijama rimske vlasti. Jedan vojnik iduCi
pjeske drfi za uzde satnikova vranca. Longin uzjasi na sedlo i
ide na svoje mjesto, nekih dva metra ispred jedanaestorice na
konjima.
Donose krifove. Oni dvaju razbojnika su kraci. lsusov Kriz je
mnogo duzi. Ja kafom da vertikalni krak nije manji od cetiri
metra. Vidim kako nose vec zgotovljeni kriz.
Citala sam o tome, prije vise godina, da je kriz bio sastavljen na vrhu
Golgote, i da su putem osudenici nosili samo dvije grede kao svefanj na
5
ledima. Sve mofo biti . Ali ja vidim pravi kriz, dobro spojen, cvrst, savrseno
s Sadafoje mi~ljenje, koje nije utemeljeno na Evandeljima, koja su Skrta u

pojedinostima, nego na rimskoj arheologiji, smatra da se je Kriz sastojao od dva odvojena
dijela: jednog veceg, vertikalnog, nazvanog stavros, visokog 4, iii 4 i pol metra, redovito vec
ukopanog u tlo strati~ta; drugog, horizontalnog, nazvanog /urea iii patibulum, koji je
osudenik nosio na ramenima. Prema ovom opcem mi~ljenju, dakle, lsus bi nosio na
Kalvariju ne cio kriz, nego samo njegov manji dio. Protiv ovog opceg miSljenja, a u prilog
ovog Djela bili bi tekstovi evandelja, koji kafo da je Spasitelj nosio stavros: Mt 27,32; Mk
15,21; Lk 2,26; Iv 9, 17. Ali se na to opcenito odgovara, da se ovdje pod Stavros mora
razumjeti sinedohe (pars pro toto = dio za cjelinu), tim viSe Sto jedan bi~evani ne bi bio u
stanju nositi cio kriz, tako duga~ak i tefak. Spisateljica ovog Djela, ipak, spominjuci da je
bitevani i nositelj krifa, ovog puta, Utjelovljeni Bog, i tvrdeci da opisuje Sto je bi~evani i
nositelj krifa, ovog puta, Utjelov ljeni Bog, i tvrdeci da opisuje Sto «vidi » (vidi: bilj. u
Dodatku 7 sveska, str. 1865, orig.) potvrduje da je lsus nosio ~itav kriz. S ovim ce ona
mozda ici suprotno od tekuceg mi Sljenja, ali ne protiv Sv. Evantlelja, koji, kao Sto je vec
340 Muka
uglavljen na ukrsnici dvaju krakova i dobro ucvrscen cavlima i zeljeznim
vijcima. I doista. Ako se pomisli da je bio odreden da drzi tezinu, ne bas ma
kakvu tezinu, kao sto je tijelo odraslog eovjeka i podriati ga u posljednjim
grcevima, koja nisu bez vafoosti, shvaca se da nije mogao biti izraden
smjesta ondje na tijesnom i neudobnom vrhu Kalvarije.
Prije nego sto ce dati lsusu Kriz, stavljaju mu oko vrata plocu
s natpisom "lsus Nazarecanin Kralj Zidovski" 6 . A uze sto je dr:Zi
zaplete se u trnovu krunu koja se pomakne i ogrebe gdje jos
nije bilo ogrebeno i prodre u nova mjesta zadajuci novu bol i
prouzrocivsi novo krvarenje. Svjetina se zlurado smije, vrijeda,
psuje.
Sada su spremni. I Longin naredi da se krene. «Prvi
Nazarenac, za njim dva razbojnika, jedna dekurija oko svakoga,
ostalih sedam dekurija sa strane i za pojacanje, i bit ce
odgovoran vojnik ako koji od osudenika bude smrtno ranjen.»
lsus side niz tri stepenice koje vode od predvorja na trg. I
odmah se ocigledno pokafo da je vrlo slab. Posrce, silazeci niz
tri stepenice, ometan krizem koji tisti rame sve u jednoj rani,
ometan tablom sa natpisom sto se njise prema naprijed i sijece
mu vrat, bibanjem duge grede kri:Za sto otskakuje po
stepenicama i po neravnom tlu i pritisce mu tijelo.
Zidovi se smiju gledajuci ga kako tetura poput pijanca i vicu
vojnicima: «Gurnite ga. Neka padne. U prah s huliteljem!»
Ali vojnici cine samo sto moraju, tj. nareduju Osudenome da
se pomakne u sredinu puta i da ide. Longin podbode konja i
povorka polagano krece.
I Longin bi htio da to sto br:Ze svrsi, te krene najkracim putem
prema Golgoti, jer nije siguran u izdr:Zljivost Osudenoga. Ali
razjareni olos, i zvati ga olosem jos je cast, nece tako. Oni sto
su bili lukavijr vec su otrcali naprijed, na raskrsce, gdje se put
primjeceno, fate o detaljima. S obzirom na opcenito mi~ljenje i na mnoge pojedinosti, vidi :

U. HOLZMEISTER, Krii , u Enciclopedia Cattolica , vol. IV, Citta del Vaticano, 1950, col.
951-956; u prilog pak opisa kako ga donosi spisateljica ovog Djela, vidi: I.
KNABENBAUER, FR. DE HUMMELAUER, S.J ., Parisiis, 1893, po. 513-515.
0 pravom Krii u lsusovom, vidi : MORONI, op. cit., vol. 18, p. 234-236. 0 fragmentima
~to se fovaju u Rimu, u crkvama sv. Krifa u Jeruzalemu i sv. Petra u Vatikanu, vidi :
BEDINI, op. cit., p. 40-46. Vidi: bilj . I, pogl. 27.
6
racva da bi se po jednom islo prema zidinama, po drugom

prema gradu, i buce urlajuci kada vide da Longin pokusava
krenuti putem prema zidinama. «Ne smijes! Ne smijes!
Nezakonito je! Zakon kafo da osudeni treba da budu videni od
grada gdje su grijesili 7 !» Zidovi, koji su na kraju povorke,
shvacaju da ih se tamo naprijed pokusava prevariti u njihovom
pravu, pa sjedinjuju svoju viku s vikom svojih kolega.
lz ljubavi prema miru Longin skrece na put sto ide prema
gradu i prijede komad puta. Ali daje znak jednom dekurionu
(desetniku) da mu pride (kazem dekurion, jer je casnik, a mozda
je, sto bismo mi rekli, njegov ordonans-oficir) nesto mu potiho
kaze. Ovaj se vraca natrag kasom i malo pomalo kako stize do
voda dekurija prenosi im zapovijed. Zatim se vraca Longinu i
obavjestava da je naredenje izvrseno. I na koncu vrati se na
prijasnje mjesto, u red iza Longina.
lsus ide dahcuci. Svaka rupa na putu je stupica za njegovu
klecavu nogu i mucenje za njegova izranjena ramena, za
njegovu trnjem okrunjenu glavu na koju pada okomito pretjerano
toplo sunce, sto se od vremena do vremena 8 skriva iza olovnog
zastora oblaka. Ali sunce, ma bilo i sakriveno, ne prestaje zeci.
lsus je preopterecen umorom, groznicom i zegom. Mislim da mu
takoder i svjetlo i urlikanje moraju zadavati muku. I kada vec ne
maze zacepiti usi da ne cuje to neumjereno deranje, on zatvara
oci da ne bi vidio puta sto blijesti od sunca ... Ali mora ih i opet
otvoriti, jer se spotice o kamenje i rupe, a svaki spoticaj je bol,
jer naglo pomice kriz sto mu udara po trnovitoj kruni, i koji se
pomice po ranjenom ramenu i siri ranu i pojacava bol 9 .
Zidovi ga ne mogu vise direktno gadati. Ali jos pokoji kamen
pristize i poneka batina. Kamenje, narocito na malim trgovima
punim mnostva. Batine medutim na zavojima, po stepenicastim
ulicama koje se penju i spustaju, sada jednu, sada tri, sada vise
stepenica po neprestanim neravninama grada. Na tim mjestima,
7
Vidi: Lev 24, I 0-23; Br 15 ,32-36; I Kr 21, 1-86; Iv I 9, 19-20.
8
D2, ogni tanto: A, dentro per dentro (preinacen izraz).
9
Prof. Lorenzo Ferri (procitaj posvjedocenje u bilj. 13, pogl. 29) upitan ~to se tice rane
o kojoj se ovdje govori , odgovorio je od rijeci do rijeci slijedece: «Rana na desnom ramenu
pokazuje se na PLATNU : a iz toga zakljucujem da je lsus nosio citav krii na desnom
ramenu, upravo kako to tvrdi Marija Valtorta». Vidi : prethodnu bilj. 5.
342 Muka
povorka se, i na silu, usporava i uvijek se nade neki dobrovoljac

(!) 10 koji prkosi rimskim kopljima samo da zada novi udarac na
remek-djelo mucenja sto je vec sada lsus.
R. Corrado: NA PUTU PREMA KALVARIJI

Po M. Valtorta lsus je nosio citav krii (a ne jednu gredu)
Vojnici ga brane koliko mogu. Ali i oni ga, braneci, udaraju,

jer dugacka koplja vitlana u tako malom prostoru udaraju ga i
cine da se spotice. Ali stigavsi do izvjesne tocke puta, vojnici
nacine nepogresivi manevar, i usprkos urlanju i prijetnjama,
povorka naglo skrene na put koji ide pravo prema zidinama,
silazeci na put koji mnogo skracuje hod prema stratistu.
lsus sve tefo dise. Znoj mu oblijeva lice zajedno s krvlju sto
mu curi iz rana od trnove krune. Prasina se lijepi na ovo vlazno
lice i prlja ga neobicnim mrljama . Jer sada je poceo i vjetar.
Skraceni udari vjetra s dugim stankama u kojima pada prasina
sto ju je udar vjetra podigao u vrtlozima, koji donose otpadke u
oci i u grla.
10
Tako je u A.
28. Od Pretorija do Kalvarije - Krii ni put 343
Na Sudskim Vratima 11 (Porta Giudiziaria) nagomilalo se ljudi

i ljudi. Oni koji su dobro predvidali, na vrijeme su odabrali sebi
dobro mjesto za gledanje. Ali nesto prije nego sto je do njih
dosao, lsus vec daje znak da ce pasti. Jedino spreman zahvat
vojnika, na kojega je lsus skoro pao, sprijeci da lsus padne na
zemlju . Svjetina se smije i vice: «Ostavi ga! Govorio je svima:
"Ustanite". Nek ustane On, sada ... »
lza vratiju je neki potocic i mostic. Nov napor za lsusa, proci
preko onih nepovezanih dasaka na kojima jos jace odskakuje
duga greda kri:Za. I novi rudnik tanadi za Zidove. Leti kamenje iz
potoka i udara jadnog Mucenika ...
Zapocinje uspon na Kalvariju. Jedan goli put bez i najmanje
sjene, poplocan nepovezanim kamenjem, sto upravo ote:Zava
uspon .
I ovdje, kada sam citala , procitala sam da je Kalvarija bila visoka nekoliko
metara. Bit ce da je tako. Sigurno nije to neko brdo. Ali brezuljak jest i sigurno
da nije nizi od onoga sto je u odnosu na Lungarni brdo Kri:Zeva, tamo gdje je
12
bazilika Sv. Minijata u Firenzi . Netko ce reci : «Oh, mala stvar!» Da, za onoga
koji je zdrav i jak, mala je stvar! ... Ali dovoljno je biti slaba srca da osjetiS da Ii
je i koliko je mala! ... Ja znam da nakon sto sam se razbolila na srcu, iako jos u
blagom obliku, nisam mogla proci tim usponom a da ne osjetim tesku bol, i
morala sam se svako malo zaustavljati, a nisam imala tereta na plecima . A
vjerujem da je lsus imao vrlo bolesno srce nakon bicevanja i krvavog
znojenja ... i ne uzimajuci ostalo do samo te dvije stvari.
lsus stoga ostro trpi uspinjujuci se s teretom kri:Za tako

dugackog, i, mora biti, vrlo teskog.
Nailazi na kamen sto strsi, i, buduci iscrpen, podigne vrlo
malo nogu i spotaknu se i pade na desno koljeno, uspijevajuci
ipak da se podl'Zi lijevom rukom. Svjetina urla od radosti ...
PodiZ:e se . Nastavlja put. Sve vise pognut i dahcuci,
preopterecen u groznici .. .
Tabla koja se njise pred njim onemogucuje pogled , a
dugacka haljina koja se sada, kad ide pognut, povlaci po zemlji,
smeta mu u koracanju. Ponovno se spotice i pada na oba
koljena, i ranjava se opet gdje je vec bio ranije, a kriz mu se
11
Vidi: Neh 3,30.
12
Malo iznad je glasoviti trg Michelangela.
344 Muka
izmakne iz ruke i pade nakon sto ga je jako udario po ledima, i

primorava ga da se sagne i da ga podigne i da se napregne
stavljajuci si ga ponovno na rame. Dok to cini pokazuje se jasno
vidljiva, na desnom ramenu, rana ad trenja krifa 13 koja je
otvorila mnoge rane ad biceva i spojila ih u jednu iz koje izbija
sukrvica i krv, tako da je bijela tunika na onome mjestu sva
uprljana. Svjetina cak pljesce od radosti vidjevsi ga tako tesko
pasti ...
Longin nagoni da se pozuri, a vojnici, udarajuci pljostimice
kratkim macevima 14 poticu ubogog lsusa da nastavi put. Put se
nastavlja sve sporije usprkos svim poticajima.
lsus izgleda kao da je posve pijan, ide teturajuci i zapinjuci
sad o jedan sad o drugi red vojnika zauzimajuci cio put. Ljudi to
opafaju i vicu: «Udarila mu u glavu njegova nauka! Gle, gle
kako tetura!» A ostali, a to nije narod, nego svecenici i
pismoznanci, podsmijevaju se: «Ne. To su zabave u kuci
Lazarovoj koje se jos dime. Jesu Ii bile dobre? Sada jedi nasu
hranu ... » i druge slicne fraze.
Longin, koji se svako malo okrece 15 , ima smilovanja i
nareduje da se zaustave na nekoliko minuta. Ali, svjetina ga
toliko napada da satnik nareduje napad. I podla rulja, pred
sulicama koje blijeste i prijete, udaljuje se, urlajuci i skacuci na
sve strane po bre:Zuljku.
I tu opet vidim medu nekolicinom sto ostadose, kako se
pojavljuje iza nekih rusevina, mozda iza nekog porusenog zida,
grupa pastira 16 . Ocajni, izobliceni, prasnjavi, odrpani, oni zovu k
sebi snagom svojih pogleda svog Ucitelja. A On okrece glavu,
vidi ih ... upire u njih svoj pogled, kao da bi to bila lica andela, i
cini se kao da gasi :Zed i ubire snagu na njihovom placu i smijesi
se .. . lznova je dan nalog da se krece, i lsus prolazi upravo
ispred njih i cuje njihov tjeskobni plac. S mukom okrece glavu
ispod jarma krifa i iznova se smijesi ...
13
Vidi: prethodnu bilj . 9.
14
Vidi: bilj. 47, pog l. 22.
15
(Pre in a~eni izraz).
16
Njegove utjehe ... Deset lica ... jedan predah pod farkim
suncem.. . I zatim odmah bol treceg potpunog pad a17 . Ali ovog
puta nije se samo spotakao. Nego je to pad zbog naglog gubitka
snage, zbog sinkope trenutnog zastoja srca. Protegnu se koliko
je dug, udarivsi licem o razasuto kamenje, ostajuci u prasini i
pod krizem koji se srucio povise njega. Vojnici ga nastoje podici.
Ali, jer izgleda mrtav, idu obavijestiti satnika . I dok oni odlaze i
vracaju se, lsus se osvijesti i polako, uz pomoc dva vojnika od
kojih jedan podize kriz, a drugi poma:Ze Osudenome da se digne
na noge, vraca se na svoje mjesto. Ali je bas potpuno klonuo.
«Ucinite da umre na kri:Zu!» urla rulja.
«Ako dopustite da umre prije, za to cete odgovarati
Prokonzulu 18 , pamtite to. Krivac treba da stigne :Ziv na stratiste»
kazu glavesine pismoznanaca vojnicima.
Ovi ih strijeljaju okrutnim pogledima, ali zbog discipline ne
govore.
Longin se, isto tako, boji kao i Zidovi da Krist ne umre putem,
i ne zeli neprilika. Bez potrebe da mu netko napominje, on zna
kakva je njegova du:Znost kao pretpostavljenog pri pogubljenju, i
provida. Pobrinuo se da zavara i zbuni Zidove koji su vec otrcali
putem naprijed, stigavsi sa svih strana brda, znojeci se, grebeci
se u prolazu izmedu rijetkih i trnovitih grmova ogoljelog i
spr:Zenog brda, padajuci po razvalinama sto ga pretrpase kao
da je to mjesto otpadaka za Jeruzalem, ne osjecajuci druge
muke osim sto ce izgubiti jedan dah Mucenika, jedan njegov
bolni pogled, jedan pa i nehotican izraz boli, bojeCi se samo
jednoga, da nece stici da zauzmu dobro mjesto. Longin izda,
dakle naredbu da se pode duzim putem koji uzlazi spiralom oko
brijega i koja je zbog toga mnogo manje strma.
lzgleda da se ova staza, kojom je i na silu trebalo proci,
pretvorila u dosta udoban put. To ukrstavanje jednog puta s
drugim zbiva se negdje na polovini brda. Ali vidim, vise gore, da
izravan put cetiri puta presijeca onaj drugi koji ide sa mnogo
manje strmine, ali je zbog toga i mnogo duzi. I na ovom su putu
17
Spisateljica, vrlo odana pobofooj vjezbi Krifoog Puta, smatrala je da treba spomenuti
ova tri , na predaji osnovana, lsusova pada pri penjanju na Kalvariju.
18
346 Muka
druge osobe koje se penju, ali koje ne sudjeluju u ru:Znoj dreci

opsjednutih koji slijede lsusa da bi uzivali u njegovim mukama.
To su najvecim dijelom fone, rasplakane i pokrivene velom, i
poneka grupica muskaraca, doista vrlo neznatna, koja je mnogo
naprijed ispred zena. I one nestaju po~ledu kada u produfotku
put zaokruzi oko brda. Ovdje Kalvarija 9 ima neku vrstu siljka u
svojoj smijesnoj strukturi poput njuske nalik na celjade, s jedne
strane, a s druge se survaje poput odrona.
Ljudi nestaju iza kamenog rta i gubim ih s vida.
Nastojat cu dati ideju o njenom izgledu uzevsi je iz profila. Ali treba da

20
okrenem list, jer ovdje mi je nezgodno jer nedostaje prostora .
Narod sto je isao iza lsusa urla od bijesa. Za njega je ljepse

bilo vidjeti ga kako pada. Proklinjuci prostacki Osudenoga i one
sto ga vode, jedan dio njih nastavlja slijediti povorku osudenika,
19
Spisateljica da bi izmjerila, od aka, visinu Kalvarije (u doba Kristovo), sluzi se
usporedivanjem izmedu firentinskog Lungami i Sv. Minijata al Monte (vidi prethodnu bilj .
12), koji je visok c. 140 metara, usporeduje, dakle, rijeku s brdom. Sad, izmedu potoka
Cedrona i Kalvarije, ima u zratnoj liniji razdaljine oko I km, a visinske razlike c. I00 m,
kako se to vidi iz geografske karte dodane u «la Sainte Bible ... de Jerusalem, Paris, 1956,
koja oznatuje za Cedron visinu od 620-640 m nad morem, a za podrutje gdje se dize
Kalvarija 740 m. Sto se toga tite, bit ce korisno navesti zanimljivu biljdku J. HUBY. S. J.,
Evangile se/on Saint Marc, 9-eme ed., Paris, Beauchesne, 1927, p. 418, s: <dz daljine,
uglavnom pod utjecajem majstora slika, mnogi predstavljaju Kalvariju kao brdo koje je
vladalo nad Citavim gradom Jeruzalemom. Stvamost je druktija. Kalvarija bijase visa od
istotnog brda na kojem je bila esplanada Hrama (744 m visine), koji je gospodario nad
prodolinom Tyropoeon (koje je u odnosu na Cedron blize Kalvariji oko 200 m po zratnoj
liniji) i nad prvim obroncima zapadnih brda, ali je ipak bio nize nego sljeme gdje je bila
izgradena Herodova palata, u okolini danasnje tvrdave. Bazilika Svetog Groba je na visini
od 754 m, pa iako se doda vise metara na ratun Kalvarijskog brefoljka, ona ipak ne dosti:Ze
774 m visine, polo:Zaj smatran za Herodovu palatu». U ovoj biljesci kao i u prijasnjoj P.
Huby je upucivao na slavne geografe Palestine Abela i Vincenta; ista obavjestenja pruzio je
i jedan poznati egzegeta, duboki poznavalac Sveze Zemlje, koji odlazi tamo svake godine
vise puta kao vodit hodotasnika.
20
U crtefo koji slijedi, spisateljica je postavila kao bazu <<Zidine Grada», a u sredini
«Sudska Vrata» (PORTA GUIDIZIARIA), odakle polazi strmi puteljak, koji prelazeci
«Potok» (rijet ispisana dva puta zdesna i slijeva) vise se puta kri:Za s dugatkom stazom koja
se uspinje zavojima. S lijeve se strane tita: «Kalvarija>J. Put sa kvadraticima je onaj strmi,
napusten pri uspinjanju poradi lsusova stanja, da bi krenuo onim duljim, s blazim usponom,
zavojima. Dole s desne strane pise «Vrt». Slova «D» i «M» oznatuju, kako ce se vidjeti
mjesta na kojima su se nalazile Zene (D =done) i Marija Presveta s lvanom. Spisateljica se
osim toga koristila pisaljkama u boji da bi obojila potok s plavom bojom, brda sa fotom,
rubove strmog puteljka s crvenom sve do prvog krifanja, i put sa zavojima od ove totke do
gore is crvenom jos i kriz na vrhu (sto se sve na crtefo nije vidjelo, a ovaj je precrtan).
a drugi prosljeduju, skoro trkom, po strmoj stazi, da tako

nadoknade dozivljeno razocaranje s najboljim mjestom na vrhu .
Zene, koje idu placuci, i nalaze se kod tocke koju oznacih sa
slovom D, okrecu se kad cuju urlanje, i vide da povorka skrece
na tu stranu . Tada se zaustavljaju i naslanjaju se na brijeg iz
straha da ih nasilni Zidovi ne bi bacili dolje s obronka . Spustaju
jos vise svoje koprene na lice. Ima ih koje su se posve pokrile,
kao muslimanke, ostavljajuci slobodnima samo veoma crne oci .
Odjevene su vrlo bogato, a tu im je kao zastita jedan krupni
starac, koji je sav omotan ogrtacem , te mu ne mogu raspoznati
lica. Vidim mu samo dugacku bradu, vise bijelu nego crnu, kako
viri iz vrlo tamnog ogrtaca.
KALVAl.i'JA
Kada lsus stigne do njih, jos jace zaplacu i dubokim

naklonom ga pozdravljaju. Zatim podu odlucno naprijed. Vojnici
su ih htjeli odbiti s kopljima. Ali ona, sva pokrivena kao
muslimanka, odmakne za tren veo zastavniku koji je nadosao
na konju da vidi kakva je to nova zapreka , i ovaj daje naredbu
da je se pusti da prode. Ne mogu vidjeti ni lica ni haljine, jer
pomicanje vela je ucinjeno brzinom bljeska , a haljina je sva
348 Muka
pokrivena plastem do zemlje, teskim, potpuno zatvorenim nizom

kopci. Ruka, koja je na jedan tren izasla tamo odozdo, da bi
odmakla veo, bila je bijela i lijepa. I ona je, s tim precrnim ocima,
jedina stvar sto se vidi na ovoj visokoj uglednoj gospodi, sigurno
utjecajnoj licnosti ako ju je tako poslusao Longinov adutant.
Priblifo se k lsusu placuci i kleknu do njegovih nogu, dok On
dahcuCi zastane... i ipak se jos zna i nasmijesiti ovim
samilosnima i eovjeku koji ih prati, koji se otkri da pokafo da je
Jonata. Ali ovog stra:Zari ne pustaju proci. Samo fone. Jedna je
Ivana Kuzina. I vise je iscrpljena, nego kada je bila na umoru.
Crvene su joj na lieu samo crte od placa, dok je ona sva bijela
poput snijega sa crnim ocima koje su potamnjele i postale
veoma tamno-ljubicaste poput stanovitih cvjetova. U ruci joj
srebrna amfora i nudi je lsusu. Ali On odbija. Uostalom, toliko
tesko dise da ne bi ni mogao piti. Lijevom si rukom brise znoj i
krv sto mu padaju u oci, i tekuci niz ljubicasto lice i vrat, iz
nabreknutih zila od teskih kucaja srca vlazi citavu haljinu na
grudima. Jedna druga zena, koja ima uza se djevojku sluzavku
s skrinjicom u rukama, a otvara skrinjicu, vadi odande najfinije 21
21
0 Veronikinom Velu, nazvanom jo~ i Sveto Lice iii Sveti Rubac, ~to se cuva u crkvi
sv. Petra u Rimu u Vatikanu, vidi MORONI , sv. 103, str. 91 -99, ijo~ sv. 55, str. 265 i sv. 88,
str. 231, gdje vise puta tvrdi da je, po dobrostivom dopustenju Pape Grgura XV I i zajedno s
njime, 6. veljace 1838., i drugom prilikom, imao nezaboravnu srecu pailjivo razgledati i
pobo:lno cjelivati Sveto Lice koje se stuje u Sv. Petru. I u svesku 103 str. 92-93, i po svoj
prilici odobravajuci ga, ostavlja nam slijedeci opis: «II Piazza, Emerologio di Roma, 4.
veljace, blagdan sv. Veronike, plemenite gospode jeruzalemske, nakon njezine povijesti
ovako opisuje Sveto Lice god. 1713., onog kakvog ga je vidio i opisao apostol Ivan
evandelist u svojoj VII lekciji. "Nalazi se na njemu , a da se covjek ne moie smeksati od
skru~enosti, glava sva probijena tmjem, okrvavljeno celo, oci pune krvavih modrica, lice
sasvim poblijedeno; na desnom obrazu vidi se okrutno utisnuta pljuska zeljezne ruke
Malkove, a na lijevom znaci zidovskih pljuvacki i njihove mrlje; nos donekle zgnjecen i
krvav, usta otvorena i poskropljena krvlju, zubi uzdrmani, brada ponegdje poeupana, kosa s
jedne strane izgubljena; cijelo presveto Lice iznaka:leno, tako izobliceno a tako
velicanstveno, milosrdno, puno ljubavi i falosno; stoga, kada se za propisanih svecanosti
pokazuje u Vatikanskoj bazilici bezbrojnom narodu sto onamo hrli privucen svecanoscu
crkvenih obreda, to pobuduje sveti ufas, pretu:lno pouzdanje, bolno pokajanje, i dira to
presveto Lice, zivo svjedoeanstvo nezahvalnosti ljudskog roda, sve do srca vjemika sto ga
promatraju, i pobuduje obilni izljev pokajnickih suza i plamenove ljubavi prema nasem
premilostivom Otkupitelju''.» Jedna preslikana kopija, vjema reprodukcija one sto se cuva u
sv. Petru u Vatikanu, nacinjena izricitim dopustenjem Pape Grgura XV god. 1621., cuva se u
crkvi del Gesu, Otaca lsusovaca, u Rimu . Vidi: MORONI, op. c:it., sv. 103, str. 102-103. A.
P. FRUTAZ, Veronica, u Enciclopedia Cauolica, sv. 12, Citta del Vaticano, 1954. ed. 1299-
1303, pise da: «Veronikin Yeo s licem Kristovim spominje se u starini od grupe Apokrifa o
platno, cetverouglasto, i ponudi ga Otkupitelju. On ga primi. A

buduci da ne moze samo s jednom rukom sam to uciniti,
samilosna mu pomaZ:e, pazeci da mu ne pomakne krune, dok
mu ga polaze na lice. A lsus pritisne svjeze platno na svoje
jadno lice i tamo ga drZ:i kao da u tome nalazi veliko osvjeZ:enje.
Zatim vraca platno i govori: «Hvala Ivana, hvala Nike, ...
Sara, ... Marcela, ... Eliza, ... Lidija, ... Ana, ... Valerija, ... i ti
. . . Ali . . . ne placite . .. nada Mnom . . . kceri jeruzalemske .. .
Nego nad grijesima . . . svojim i onih . . . vasega grada .. .
Blagoslivljaj Ivana ... sto nemas ... vise djece ... jer ce .. . trpjeti
... zbog ... ovoga. I ti ... ti Elizabeta ... Bolje .. . kao sto bi .. .
nego medu bogoubojicama . . . I vi . . . majke . . . pf a Cite nad .. .
svojom djecom, jer ... ovaj cas ... nece proci ... bez kazne ... I
kakve kazne ... , ako je tako ... za . . . Nevinoga . . . Plakat cete
tada . . . sto ste zacele ... dojile . . . i sto imate jos . . . djecu .. .
Majke ... toga vremena ... plakat ce, jer ... zaista vam kaZ:em .. .
bit ce sretan ... koji ce tada ... pasti .. . pod rusevinama ... prvi.
Blagoslivljam vas . . . ldite . . . kuci . . . molite . . . za Mene22 .
Zbogom, Jonata .. . odvedi ih odavde ... »
I u velikoj graji Z:enskog placa i zidovskih proklinjanja, lsus
ponovno krece.
lsus je iznova sav mokar od znoja . Znoje se i vojnici i druga
dvojica osudenih , jer sunce ovog olujnog dana pece kao
plamen, a uZ:arena padina breZ:uljka sa svoje strane povecava
Z:ar sunca. Sta mora da je sunce na lanenoj lsusovoj haljini
prilijepljenoj na rane od biceva, lako je zamisliti i zgroziti se .. .
Ali On ne jadikuje. Samo, premda je put mnogo manje strm i
nema onog nepovezanog kamenja tako pogibeljnog za njegove
noge sto se sada vuku po zemlji, lsus tetura sve vise tako da se
spotice sad o jedan sad o drugi red vojnika i savija se sve vise
prema zemlji.
Pilatu (II; IV-VIII st.)» ~to se tifo Svetog Lica ~to se ljubomomo tuva u sv. Petru, za koje
pisac daje razumjeti da ga nije osobno vidio, kaze da nije do sada znanstveno proufavano,
ali treba mu dati prednost, zbog realizma i ganutljivosti, pred Sv. Likom Laona i Sv. Likom
~to se ~uva u Genovi. Ja, koji pratim bilje§kama ovo Djelo, sjecam se da mi je Marija
Valtorta rekla, da kad bismo priblizili Sveto Lice sa torin§kog Sindona i Sveto Lice
Veronikinog Vela, vidjel i bismo da se slafo i po oznakama i po mjeri. Vidi: bilj. I, pogl. 27.
22
Vidi u V svesku; bilj. I, pogl. 4; bilj. 3, pogl. 27 i bilj. 3, pogl. 45.
350 Muka
Smatraju da ce to na dobro rijesiti, ako mu svezu konop oko

pasa i ako ga podrZe za dva kraja kao da bi bile uzde. Da, toga
podrZava. Ali ne olaksava mu tereta . Nego, dapace, uze
udarajuci o kriz, neprestano ga premjesta na ledima i udara o
krunu koja je sad nacinila po lsusovom celu krvave sare kao da
je tetoviran . Osim toga UZe tare tijelo oko pojasa gdje SU vec
tolike rane i sigurno ih je iznova otvorilo, jer se bijela tunika oko
pojasa obojila blijedim crvenilom. U nastojanju da mu pomognu
cine da jos vise trpi.
Put se nastavlja. Zaobilaze brezuljak, vracaju se opet
sprijeda prema strmom putu. Ovdje, na mjestu koje oznacujem
slovom M, stoji Marija s lvanom. Rekla bih da ju je Ivan doveo
na ovo osjenjeno mjesto, iza obronka brda, da bi joj omogucio
da se malo odmori. To je najstrmiji dio brezuljka. Tu je samo taj
put sto se privio uz brdo. lznad se uspinje strmo, a ispod puta
obronak se odronjava, i zbog toga su ga okrutnici zanemarili. Tu
je hladovina, jer bih rekla da je to sjever, i Marija, naslonjena na
brdo, zasticena je od sunca. Stoji naslonjena na zemlju crnicu.
Na nogama, ali vec iscrpljena, i Ona dahce, blijeda kao mrtvac u
svojoj tamno-plavoj, skoro crnoj haljini.
Ivan je gleda bezutjesnom samiloscu. I on je izgubio svaki
trag zdrave boje te je zuckast kao zemlja, s dva umorna i
raskolacena oka, rascupane kose, udubljenih obraza kao od
bolesti. Druge fone: Marija i Marta Lazarova, Marija Alfejeva i
Zebedejeva, Suzana iz Kane, gospodarica kuce i druge jos koje
ne poznam, sve su nasred puta i gledaju da Ii dolazi Gospodin. I
ugledavsi da dolazi Longin tree k Mariji da je obavijeste. A
Marija, koju je Ivan podrZavao drZeci je za lakat, odvaja se,
velicanstvena u svojoj boli , od strane brijega i stane odvafoo
nasred puta, · uklonivsi se jedino pred nadolaskom Longinovim,
koji s visine svoga vranca gleda blijedu Zenu i njezina plavog
pratioca, blijedog, blagih nebeskih ociju kao i Ona. I klima
glavom, Longin, prolazeci pored nje, pracen jedanaestoricom
konjanika.
Marija nastoji proci izmedu vojnika i pjesaka. Ali ovi, kojima
je vruce i zuri im se, nastoje je odgurnuti kopljima, tim vise sto s
poplocanog puta dolijece kamenje u znak protesta protiv tolike
samilosti. Zidovi su to koji jos i proklinju zbog stanke koju su

prouzrocile pobo:Zne fone i govore: «Brzo! Sutra je Pasha.
Treba sve zavrsiti veceras! Ortaci! lsmjehivaci naseg Zakona!
Tlacitelji! Smrt osvajacima i njihovom Kristu! Vole ga! Eh, kako
ga vole! Pa uzmite ga! Stavite ga u vas prokleti 23 Grad!
Prepustamo ga vama! Necemo ga! Strvina strvinama! Guba
gubavima!»
Longinu to dosadi i podbode konja, a za njim i deset
kopljanika protiv lajavaca koji vrijedaju, a sada bjeze i po drugi
put. I upravo dok to cini spazi zaustavljenu rucnu dvokolicu,
sigurno je izasla iz povrtnjaka koji su u podnozju brda i koja
ceka natovarena salatom da svjetina prode da side prema
gradu. Mislim da je pomalo i znatifolja Cirenca i njegove sinove
popela cak tame, jer nije bas bile potrebno da se nade tame.
Ova sina, izvaljena na zelenoj gomili povrca, gledaju za
Zidovima koji bjeze i smiju se . Covjek, medutim, vrlo krupan
covjek od oko cetrdeset godina, uspravan pored magarcica, koji
uplasen hoce uzmaci, gleda pazljivo na povorku.
Longin ga odmjeri pogledom. Smatra da ce mu biti po volji i
nareduje: «Covjece, dodi ovamo». Cirenac se pravi kao da ne
cuje . Ali s Longinom nema sale. Ponavlja naredbu na takav
nacin da covjek baca uzde sinu i prilazi satniku.
«Vidis Ii onog covjeka?» pita. I dok to govori okrene se da
pokaze na lsusa i istodobno ugleda Mariju kako moli vojnike da
je puste da prode. Saiali mu se i vikne: «Pustite Zenu da
prode». Zatim iznova govori Cirencu: «Ne maze vise ici take
natovaren. Ti si jak. Uzmi njegov kriz i nosi ga umjesto Njega
sve do vrha.»
«Ne mogu ... Imam magarca .. . jogunast je ... djecaci ne znaju
njime vladati ... »
Ali Longin kafo : «ldi, ako ne zelis izgubiti magarca i dobiti k
tome dvadeset udaraca za kaznu.»
Cirenac se ne usuduje vise opirati. Poviknu djecacima: «ldite
kuci i brzo. I recite da dolazim odmah» i onda pode k lsusu .
Stize do Njega upravo kad se lsus okrene prema svojoj Majci
koju istom sada vidi gdje dolazi k Njemu, jer hoda take prignut i
23
Nella vostra maledctta (tj. Roma): A, nel vostro maledetto
352 Muka
s ocima skoro zatvorenima, da je isto kao da bi bio slijep, i

povice: «Mama!»
To je prva rijec, od kada je mucen, koja izrafava njegovu
patnju. Jer u tom poviku ispov~est je svega i svake njegove
ufasne boli duha, duse i tijela 4 . To je bolan i razdiruci krik
djeteta koje umire samo, medu muciteljima, u najtezim
mukama .. . a koji dostize dotle da se boji i svog vlastitog daha.
To je jauk djecaka u bunilu, mucenog videnjem zloduha .. . I
hoce majku, majku, jer jedino njezin svjez cjelov smiruje far
groznice, njezin glas goni sablasti, njezin zagrljaj cini smrt
manje zastrasujucom ...
Marija prinese ruku k srcu kao da je zadobila udarac macem
i malo zatetura. Ali dode k sebi, ubrza korak, i dok ide rasirenih
ruku prema svom izmrcvarenom Stvorenju, i povice: «Sine!» Ali
to kafo na takav nacin, da onaj koji nema srce hijene osjeca, da
mu se srce cijepa od boli.
Zapafam da su i Rimljani zahvaceni samiloscu .. . a ipak to su
ljudi ratnici, nisu novajlije u ubijanju, obiljezeni oziljcima ... Ali
rijeci «Mama!» i «Sine!» uvijek nesto znace za sve one , koji ,
ponavljam, nisu gori od hijene, jer svuda se izgovaraju i
razumiju, i posvuda izazivaju valove sucuti. ..
Cirenac je ganut. .. I buduci da vidi da Majka ne mofo zagrliti
svoga Sina zbog krifa i nakon sto je pruzila ruke pusta ih da
padnu uvjerena da to nece moci uciniti - i gleda ga samo htijuci
bar da mu se nasmijesi svojim mucenickim osmijehom da bi ga
ohrabrila dok joj drhcuce usnice upijaju plac, a On, okrecuci
glavu ispod jarma krifa, nastoji od svoje strane da bi joj se
nasmijesio i poslao cjelov s jadnim usnama, izranjenim i
ispucanim od udaraca i groznice - Cirenac pozuruje da podigne
kriz i cini to njeznoscu oca, da ne bi zakacio krunu iii da mu na
povrijedi rane.
Ali Marija ne moze poljubiti svoje Stvorenje ... I najlaksi dodir
bila bi muka za izmrcvareno tijelo i Marija se toga odrice, a
zatim .. ., i najsvetiji osjecaji imaju duboki stid. I trafo postovanje
iii bar safaljenje. Ovdje je znatifolja a iznad svega ismjehivanje.
Cjelivaju se samo dvije tjeskobne duse.
24
Vidi: bilj. I, pogl. I.
Povorka iznova krece pod pritiskom ustalasane bijesne

svjetine koja pritisce odostrag i odvaja ih, odgurnuvsi Majku
prema brdu , na porugu svega naroda. Sada je iza lsusa Cirenac
s krizem. A lsus, slobodan od onog tereta, ide lakse. Dasce
jako, stavlja cesto ruku na srce, kao da ima jake bolove, jednu
ranu tamo u predjelu grudne kosti kod srca, i sada kada mofo,
slobodnih ruku, odbacuje natrag, cak iza usiju, kosu sto mu je
pala naprijed sva ljepljiva od krvi i znoja, da bi osjetio zrak na
pomodrelom lieu, te odrjesuje uzicu na vratu poradi muke u
disanju ... Ali mofo lakse hodati.
~R
KALVAllllE
~llUeA MAJ.A ?OijA11t~

- - - .. - -
Marija se povukla sa fonama . Pridruzuje se povorci kad je
prosla, a zatim, prijekim putem uputi se na vrh brda izazivajuci
pogrde ljudozderske rulje. Sada, kada je lsus slobodan ,
dovrsava se dosta brzo posljednji prsten oko brda i vec su blizu
vrha svega ispunjenog svjetinom sto urla.
Longin se zaustavlja i daje nalog da se svi, neumoljivo,
odgurnu nifo, jer vrh, mjesto pogubljenja, mora biti slobodan . I
polovica satnije izvrsava naredbu dotrcavsi na mjesto i
odbijajuci nemilosrdno svakog koji se tamo nalazi, koristeci se
kratkim macevima i kopljima. Pod tueom udaraca macem i
batinama Zidovi bjeze s vrha . Ali, htjeli bi se smjestiti na nizem
ravnom mjestu. Ali oni koji su vec tamo na njem ne popustaju, i
medu masom se raspaljuju fostoke prepirke. lzgleda da su svi
poludjeli.
354 Muka
Kao sto sam rekla prosle godine, Kalvarija 25 na svome vrhu,

ima oblik nepravilnog trapeza, nesto visi dio na strani A, nakon
cega se brdo strmo spusta preko polovice svoje visine. Na tom
malom prostoru vec su spremne tri duboke rupe oblofone
opekama iii skriljcima, izdubene navlas u tu svrhu. Blizu njih su
kamenje i zemlja spremni za zatrpavanje i utvrdivanje krifova.
Ostale rupe, medutim, ostale su zatrpane kamenjem. Razumije
se da ih prazne od prilike do prilike, vec prema potrebnom broju.
lspod trapezoidnog vrha, sa strane gdje se brdo ne survava,
nalazi se neka vrst platforme koja se blago spusta i cini drugu
malu poljanu. Od ave polaze dvije siroke staze koje obilaze vrh
na nacin da je on izdvojen i uzdignut najmanje dva metra sa
svih strana.
Vojnici, koji su otjerali svjetinu sa vrha, ukrocuju uvjerljivim
udarcima kopalja svade, i probijaju se da bi povorka mogla proci
bez smetnji posljednji komad puta i ostaju tu s obje strane dok
tri osudena, opkoljena konjanicima i zasticeni drugom
polovinom satnije s leda, ne dodu sve do mjesta gdje ce ih
zaustaviti: u podnozju prirodnog uzdignutog stratista to jest vrha
Golgote.
Dok se to zbiva spazih Marije na tocci koju oznacujem sa
slovom M, a nesto iza njih su Ivana Kuzina sa druge cetiri 26
gospode od prije. Ostale su se povukle. I mora da su to same
ucinile, jer Jonata je tamo, iza svoje gospodarice. Nema tu vise
ni one koju mi zovemo Veronikom, a koju je lsus oslovio Nike 27 ,
a s njome nerna ni njezine slufavke. Pa ni one sto bi potpuno
zaogrnuta, koju su vojnici poslusali, nema vise. Vidim lvanu,
staricu koja se zove Eliza, Anu 28 i druge dvije sto ih ne mogu
bolje identificirati. lza ovih Zena i Marija vidim Josipa i Simuna
Alfejevog, i Alfeja Sarinog zajedno s grupom pastira. Borili su se
s onima koji su ih htjeli odgurati vrijedajuci ih, i snaga ovih ljudi
koju je ljubav i bol umnofavala, bile su tako silne da su
25
Vidi : prethodnu bilj . 19.
26
Zajednu od ovih dama, vidi: u Sv. Ill/I, pogl. 15, i narotito zakljutnu bilje~ku na str.
64.
27
Vidi: u Sv. V/2, pogl. 63.
U A s jednim krizicem i bilje~kom pri dnu kaze da je to gospodarica kuce gdje lsus
28
ide na berbu za Prve godine djelovanja. Vidi: Sv. 11/2, pogl. 75. str.
pobijedili, stvarajuci slobodan polukrug protiv kojega se zidovski
podlaci usuduju bacati samo povike smrti i prufati pesnice. Ali
nista vise, jer su stapovi pastira cvorasti i teski, a ne manjka ni
snaga ni gadanje cilja ovim junacima. I ne govorim lose
govoreci ovako. Zaista je potrebna istinska hrabrost stajati ovdje
u malom broju, biti prepoznati kao Galilejci iii sljedbenici
Galilejca protiv cijelog neprijateljskog pucanstva. Jedino mjesto
na cijeloj Kalvariji gdje se ne psuje Krist!
Brdo s tri strane, sto ne silaze strmo k dolini, vrvi od
mnostva. Zuckasta i gola zemlja se vise ne vidi. lspod sunca
kojeg sad ima sad nema, Kalvarija izgleda kao rascvjetana
livada s vjencicima svih boja, tako su zbijena pokrivala na
glavama i ogrtaci sadista. S druge strane potoka po putu, druga
svjetina; iza zidova druga jos. Na blizim terasama opet druga .
Ostali dio grada, gol. .. prazan ... sutljiv. Sve je ovdje. Sva ljubav
i sva mrfoja. Sva Tisina koja ljubi i prasta. Sva Buka koja mrzi i
proklinje.
Dok ljudi zaduzeni za pogubljenje spremaju svoje
instrumente, dovrsavajuci prafojenle rupa , i dok osudeni cekaju
u sredini njihovog cetverokuta, Zidovi koji su se sklonili u
suprotan ugao od Marija vrijedaju ih. Napadaju i majku: «Smrt
Galilejcima! Smrt! Galilejcima! Prokletima! Smrt Galilejskom
psovacu! Prikujte na kriz i utrobu koja ga je nosila! Van
otrovnice koje radaju demone! Na smrt! Ocistite lzrael od zena
koje se zdruzise s jarcem!»
Longin, koji je sjahao s konja, okrene se i vidi Majku ...
Nareduje da se usutka ta dreka ... Pola satnije, koja je bila iza
leda osudenih, napada olos i prazni potpuno i drugu poljanu ,
dok Zidovi bjefo niz brdo gazeci jedni druge. Sjase i drugi
vojnici, a jedan uzima jedanaest konja pored satnikova i vodi ih
u hlad iza grbe brefoljka, na slici oznaceno s B.
Satnik se zaputi prema vrhu. Ivana Kuzina stupi naprijed ,
zaustavi ga. Daje mu amforu i novcanik. A zatim se povuce
placuci, i ide na rub brda s ostalima.
Gore je sve gotovo. Osudenima je naredeno da se uspnu. I
lsus prolazi jos jednom pored Majke koja zajeca ali se nastoji
356 Muka
suspregnuti prinoseci plast na usta. Zidovi to vide i smiju se i

izruguju.
Ivan, nje:Zni Ivan, koji jednom rukom dr'Zi Mariju iza leda da bi
je podr'Zavao, okrene se divljim pogledom. Cak mu oko blijesti.
Kad ne bi bio zaduzen da cuva zene, mislim da bi nekog od tih
kukavelja zgrabio za grlo.
Cim osudeni stigose na kobno stratiste, vojnici okruzuju
prostor s tri strane. Ostaje prazna samo strma strana.
Satnik zapovijedi Cirencu da se udalji. I on odlazi, sada
nerado, i ne bih rekla iz sadizma, nego iz ljubavi. Jer se
zaustavlja kod Galilejaca dijeleci s njima uvrede kojima svjetina
obasiplje ovu malenu skupinu Kristovih vjernika.
Ova razbojnika bacaju na tie svoje krifove psujuci. lsus suti.
Bolni put je zavrsen.
357
29. RAZAPINJANJE 1
2
Razapinjanje
Cetiri snafoa eovjeka koji, po izgledu, cine mi se Zidovi, i kao

takvi dostojniji krifa od osudenih, sigurno iz i$te kategorije
bicevalaca, iskacu s jedne staze na stratiste. Obuceni su u
kratke tunike bez rukava, i imaju u rukama cavle, cekice i uzeta,
koje pokazuju s dosjetkama trojici osudenih. Svjetina se
uzbuduje u okrutnom ludilu.
Satnik lsusu nudi amforu, da pije mjesavinu mirisljivog vina
sto ublazuje bolove 3. Ali lsus odbija. Ova ga razbojnika naprotiv,
piju mnogo. Zatim amforu sa sirokim otvorom, otcepljenu,
stavljaju pored ogromnog kamena na samom rubu vrha.
Osudenima nareduju da se svuku. Ova razbojnika to cine
bez ikakvog stida. Stovise, zabavljaju se cineci bestidne Cine
prema svjetini, a narocito prema svecenickoj grupi koja je sva u
bjelini u svojim lanenim haljinama, i koja se malo pomalo vratila
na malu, onu nizu poljanu, sluzeci se svojom osobinom
provlacenja. Svecenicima su se pridruzila dva, tri farizeja i drugi
siledzije, sto ih je mrZnja sprijateljila. A vidim i poznate osobe,
kao farizeja Dokanu i Jismaela, pismoznanca Sadoka, Helija iz
Kafarnauma ...
Krvnici nude tri krpe osudenima da ih stave na slabine. I
razbojnici ih uzimaju s najufasnijim psovkama . lsus, koji se
polako svlaci poradi ljute boli, to odbija. Mozda misli da ce
sacuvati kratke gate koje je imao za vrijeme bicevanja. Ali kad
mu je receno da i njih skine, On pruzi ruku da prosi krpu od
krvnika da zastiti svoju nagost. Upravo je Ponisteni 4 , dotle, da
mora traziti jednu krpu od zlocinaca.
29. Pisano 27. otujka 1945. A, 11666-1 1727

1
02 Vidi: Mt 27,33-59; Mk 15,22-45 ; Lk 23,32-52; Iv I9,23-39.
2
3
4
Vidi: Fil 2,5-11.
358 Muka
Ali, Marija je to vidjela i skinula je dugu i finu bijelu tkaninu 5

sto joj pokriva glavu ispod tamnog plasta u koji je Ona prolila
ve6 tolike suze. Uzima je, ne pustajuci da joj padne plast, i daje
je lvanu da je pruzi Longinu za Sina. Satnik uzima veo bez
prigovora i kad vidi da 6e se lsus sasvim svuci, stojeci okrenut
ne prema svjetini nego prema dijela gdje nema naroda,
pokazujuci tako svoja leda isprugana modricama i mjehuricima,
kako krvare iz otvorenih rana iii iz tamnih krasta, pru:Za mu
majcino platno. I lsus ga prepoznaje. Omota si njime vise puta
karlicu, ucvrscujuci ga dobro da ne padne ... I na platno do sada
natopljeno suzama, padaju prve kapi krvi, otvorile su se kada se
sagibao da skine sandale i da odlozi haljine, i krv ponovno
pocne izbijati.
Sada se lsus okre6e prema mnostvu. I vidi se tako da su i
grudi, ruke, noge bile izudarane bicevima. Na visini jetre je
ogromna modrica, a ispod lijevog rebranog Iuka sedam je jasnih
izbocenih crta sto se zavrsavaju sa sedam razderanih rana sto
krvare u ljubicastom krugu ... divlji udarac bica u toliko osjetljivoj
zoni dijafragme. Koljena izranjena od ponovljenih padova,
zapocetih odmah nakon hapsenja, a zavrsenih na Kalvariji, crna
SU Od zgusnute krvi i otvorena na casici, narocito desnoj, U
obimnoj krvavoj razderini.
Svjetina mu se ruga kao u zboru: «Oh, ljepotan! Najljepsi od
sinova covjecjih! K6eri jeruzalemske ti se klanjaju ... » I intoniraju
u tonu psalma: «Dragi je moj bijel i rumen, istice se medu
tisucama. Glava je njegova kao zlato cisto, uvojci kao palmine
mladice, crne poput gavrana. Oci su njegove kao golubi nad
vodom potocnom; zubi su mu kao mlijekom umiveni, u okvir
poredani. Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijece
ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna tece. Ruke su mu
zlatno prstenje puno dragulja, prsa SU njegova kao Cista
bjelokost pokrita safirima. Noge su mu stupovi od mramora na
zlatnom podnozju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.
5
0 Velu kojim je Isus opasao bokove prije negoli je bio pribijen na Kriz vidi :
MARONI, Op. cit., vol. 77, p. 90, prema kojemu bi se tuvao u Crkvi sv. Ivana Lateranskog
u Rimu, i bio onaj isti veo kojeg je Marija skinula s glave da pokrije Isusovu golotinju.
Moroni i ovo Djelo, stoga, slafo se s obzirom na porijeklo i upotrebu Vela. Vidi: bilj. I,
pogl. 27.
29. Razapinjanje 359
Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti 6 « i smiju se, i urlicu:
«Gubavac! Gubavac! 7 Jesi Ii, dakle, bludnicio s idolom 8 kad te je
Bog tako udario? Nisi Ii mrmljao protiv svetaca lzraelovih kao
Mojsijeva Marija 9 , kada si tako kafojen? Oh, oh! Savrseni! Jesi Ii
Sin Bozji? Ma ne! Pometnuce si Sotonsko! Barem je on,
Mamona, 10 mocan i jak. Ti. .. si nemocan i odvratan dronjak.»
Razbojnici su privezani na krizeve i doneseni na njihovo
mjesto, jedan s desne, drugi s lijeve, ovako t t, u odnosu nat
mjesto odredeno za lsusa.
Urlaju, kunu, proklinju, a narocito kada se krizevi prenose u
rupe i kad ih tamo treskaju, taruci im na taj nacin bila
konopcima. Njihove su psovke na Boga, na Zakon, na Rimljane,
na Zidove, upravo paklenske.
Sada je red na lsusa. On se blago spusta na drvo. Ona dva
razbojnika bila su toliko buntovna da ni cetiri krvnika nisu bila u
stanju da svrse posao, morali su pomagati vojnici i drfati ih, da
ne bi nogama odbacili mucitelje koji su ih vezivali za zapesca.
Ali za lsusa nije potrebna pomoc. Lijeze i stavlja glavu tamo
gdje mu ka:Zu da je stavi. Otvara ruke kako mu ka:Zu da ucini,
prufa noge kako mu nareduju. Jedino sto se pobrinuo da si
dobro namjesti svoj veo.
Sada se njegovo dugacko tijelo, vitko i bijelo, istice na
tamnom drvetu i na :Zutom tlu. Ova krvnika mu sjedaju na prsa
da ga dr:Ze nepomicnog . I ja razmisljam kakav pritisak i kakvu je
bol morao osjecati pod onim teretom. Treci mu uzima desnu
ruku dr:Zeci je jednom rukom na prvom dijelu podlaktice, a
drugom na kraju prstiju. Cetvrti, koji vec ima u ruci dugacak 11
cavao zaostren na cetverouglatom struku, koji se zavrsava u
okrugloj glavi, sirokoj kao veci salad iz proslih vremena, gleda
6
Pj 5,10-16.
7
Vidi : lz 52, 13-53 , I 2.
• Vidi : na pr.: Hos 1,2 i ponesto cijelu knjigu .
9
Vidi: Br 12; Pnz 24,8-9.
10
Vidi: bilj . 6, str. 47, Sv. II/ I.
11
0 Cavlima kojima je bio proboden lsus, vidi : MORONI, op. cit., vol. 13, p. 96-99;
BEDINI, op. cit., p. 54-57. Jedan istinski favao ~uvao bi se u Rimu, u Crkvi nazvanoj Sv.
Krifa u Jcruzalemu. Vidi bilj. I, pogl. 27.
360 Muka
da Ii rupa, vec nacinjena u drvu, od~ovara zglobu lakatne kosti

bila, podifo cekic i zada prvi udarac 1 •
lsus, koji je imao zatvorene oci, na ostru bol krikne i zgrci se,
raskolaci oci sto plivaju u suzama. Mora da je grozna bol koju
osjeca .. . Cavao prod ire kidajuci misice, vene, zivce, lome6i
kosti ...
Marija odgovara na krik svoga mucenog Stvorenja jecajem
koji je skoro kao jadikovka zaklanog janjeta, i sagnu se kao
slomljena, drzeci glavu medu rukama. lsus, da je ne bi mucio,
vise ne vice. Ali udarci su tu, po planu, ostri, zeljezo protiv
zeljeza ... a kad se pomisli da je ispod zivi ud koji ih prima.
Desna ruka je pribijena. Prelazi se na lijevu. Rupa ne
odgovara zapescu. Tada uzimaju konopac, ve:Zu njime lijevo
zapesce i vuku, vuku dok ne iscasise zglob 13 , dok ne otkinuse
12
Prof. Lorenzo Ferri (procitaj njegovo svjedocanstvo u sljedeeoj bilj. 13), upitan, a
obzirom na tocno mjesto kroz koje su bili provedeni favli u Ruke Isusove, ovako je
doslovce odgovorio: «Na PLA TNU je nepobitno prisutnost ca via u lijevoj Ruci ne na bilu,
kao ~to su ucenjaci uvijek mislili (mozda protiv Evande lja: vidi: Iv 20,24-29), nego na
dlanu. Sto se tice desnice logicno je pretpostaviti da je bila probodena na bilu prema
obicaju; ali se ne vid i, jer je prekrivena drugom rukom. Marija Valtorta pokazuje zasto ta
razlika.»
13
Prof. Ferri, s likar i kipar, koji vise od 35 godina zauzeto i znanstveno proucava
PLATNO iz Torina (na vrlo brifoo izradenim fotografijama u naravnoj ve li cini) da bi odatle
izvukao prave podatke o lsusu, i vec 15 godina pazljivo i odusev lj eno cita Djela koja je
napisala Marija Yaltorta, ostavio nam je sljedece posvjedocenje: «Rim, 15. rnjna 1965. Ja
potpisani Lorenzo Ferri, kipar, s/ikar i profesor, potvrdujem u punoj svijesti sto slijedi:
Godine 1949., za vrijeme konkursa za Vrata sv. Petra u Rimu, upoznao sam preko jednog
Oca gospodicu Mariju Va/tor/a, kojaje stanovala u Viareggio-u, u ulici Antonio Fratti br.
11 . Kako sam bio strastveni istraiivac sv. Platna iz Torina i traiio pravi izgled NaS:ega
Gospodina Jsusa Krista, kako nisam uspio kroz 30 godina rekonstrnirati reeeno Lice, uspio
sam kroz opis spomenute gospodice Marije Va/tor/a ne samo usavrsiti receno lice nego i
dobiti istu potvrdu o mojim znanstvenim radovima, koje sam, bez potrebe, vrsio na platnu.
Godinu dana kasnije, s/ijedeCi svoj studij da rekonstruiram Tijelo NaS:ega Gospodina nadoh
da je lijeva ruka bi/a krai:a za 4 centimetra od desne. U nedoumici zbog ove anomalije,
nakon §to sam se posavjetovao s cuvenim lijecnicima, dodosmo do zakljucka da je nas
Gospodin podnio jedno, bi/o namjerno bilo slucajno, iscasenje (uganui:e). Kad sam o tome
pitao Mariju Va/tor/a ona se nasmije§ila i proCitala mi Jedan odlomak iz svog djela gdjeje.
4 godine ranije, u najmaniim detaljima opisa/a to isl'aS:enje. Time sam po drugi put imao
potvrdu da je potpuna istina ono S:to je ona gledala. Ima tu i drugih pojedinosti koje mi je
pokazala, a koje i:u. iz ljubavi prema lstini, opisati u posebnom djelu. Trebam nadodati. da
su najprije poznanstvo. zatim prijateljstvo s Marijom Va/tor/a, pa opetovano l'itanje njezinih
djela. potpuno preobrazili mo) unutarnji iivot. Poznavanje Krista postalo je u tolikoj mieri
potpuno da mi je uCinilo jasnijim Evandelje i nave/a me da ga. svakog dana, i koliko je to
mogui:e, sve bolje iivim. Uostalom, sva moja umjetnost i djela svjedol'anstva su tog
b/agotvornog dje/ovanja . U vjeri, Lorenzo Ferri.»
tetive i misice, pored toga razderase i kozu koja je ionako bila

isjecena uzetima jos za hvatanja . I druga ruka mora da trpi , jer
je nategnuta po refleksu i oko njenog cavla prosiruje se rupa .
Sada se dosti:Ze tek pocetak pescaja, blizu bila . Mire se sa
stanjem i pribijaju ~dje mogu , tj . izmedu kaziprsta i drugih prstiju
po sredini pescaja 4 . Ovdje cavao ulazi lakse, ali uz vecu bol, jer
mora sasjeci va:Zne zivce , tako da prsti ostaju nepokretni, dok
se ostali prsti desne ruke grce i trzaju , cime pokazuju na njihovu
vitalnost. Ali , lsus vise ne vice , samo se cuje neki promukli jauk
iza jako zatvorenih usana, a suze od u:Zasa boli padaju po zemlji
nakon sto su pale na drvo.
Sada na red dolaze noge. Nekih dva metra i vise od kraja
kri:Za, nalazi se mali klin, jedva dovoljan za jednu nogu. Na
njega dovode noge da se vidi da Ii mjera odgovara . I tako je
malo prenisko, te noge lose pristaju, protezu ih, uhvativsi za
gle:Znjeve Mucenika . Hrapavo drvo kri:Za trlja tako rane , pokrece
krunu koja se odmaknu cupajuci novu kosu i prijeteci da padne .
Jedan mu je krvnik iznova natace na glavu udarcem sake ...
Sada, oni koji su sjedili na lsusovim prsima ustaju da se
premjeste na koljena, buduC:i da lsus i nesvjesno povlaci noge
vidjevsi kako blijesti na suncu vrlo dugacak cavao, dvostruko
duzi i dvostruko siri od onoga kojim su pribijali ruke . I pritiskuju
oguljena koljena i jadne stucene potkoljenicne kosti, dok druga
dvojica vrse mnogo tezu radnju , tj . pribijaju jednu nogu na
drugu, nastojeci da spoje dva zaglavka zastopalja zajedno .
Kolikogod pazili i dr:Zali noge nepom icnima, gle:Zanj i prste uz
klin, podmetnuta se noga ipak izmace zbog vibracije cavla , i
moraju cavao skoro ponovno izvaditi 15 jer, nakon sto je usao u
mekane dijelove, cavao, izbivsi, posto je probio desnu nogu,
morao je biti pomaknut malo vise, u sredinu. I lupaju, lupaju,
lupaju ... Cuje se samo okrutno udaranje cekica po glavi cavla,
14
Vidi prethodn u bilj . 12.
is Kao D2, okrecuci pozicij u, tj . stav ljaj uci ispod desnu, a pov i ~e lijevu. Tako pro f.
Ferri: «Promatraj uci pazlj ivo platno, utvrduje se da je desna noga bil a pro bijena cav lom i
potom cavao izvucen. Ovo otkrice, koje sam ja otkrio, a uosta lom i drugi, bilo je od Marije
Valtorta opi sano vec 4 god ine ran ije. Ne rad i se dak le o tome da se pl atno pomaknulo, nego
da je to prvi otisak koji je ostavi la Krv koja je tekla od prve i od druge rane». Yi di i:
predhodnu bi lj. 13 .
362 Jl.1uka
jer sva se Kalvarija pretvorila u napregnute oci usi da bi

uhvatila svaki cin i sum, i u tome uzivala.
R. Corrado: /SUSA PRIBIJAJU NA KRlt
Uz taj surovi zvuk Z:eljeza cuje se priguseni jecaj golubice,

promuklo jecanje Marije, koja se sve vise saginje na svaki
udarac, kao da bi cekic ranjavao Nju, Majku Mucenika. I nije
cudo da izgleda kao da je pred slomom od tolike muke.
Razapinjanje je ufasno. Slicno bicevanju po Z:estokoj boli, ali je
okrutnije kada se gleda, jer se vidi kako cavao nestaje u zivom
tijelu. Ali je zauzvrat krace . Dok bicevanje iscrpljuje svojim
trajanjem.
Za mene su Agonija u Vrtu, Bicevanje i Razapinjanje najokrutniji trenuci.
Otkrivaju mi svu muku Kristovu . Smrt mi je olaksanje, jer kaZ:em : «Svrseno je!»
Ali ove nisu: svrsetak: One su : pocetak novih muka.
Sada vuku kriz do rupe, i on odskakuje po neravnu tlu,

tresuci ubogog Raspetoga . Podifo kriz 16 koji dva puta izmice
onima koji ga dizu i prvi put odjednom pade, a drugi put na svoj
desni krak, zadajuci ostru bol lsusu, jer iznenadni stres pomice
izranjene udove. Ali kad je napokon kriz upao u svoju rupu, i
prije nego sto bijase ucvrscen kamenjem i zemljom, ljulja se u
svim pravcima, prouzrokujuci neprestano pomicanje jadnog
Tijela objesenog na tri cavla . Trpljenje mora biti jezivo.
Sva tezina tijela pomakne se prema naprijed i prema dolje, a
rupe se prosiruju, narocito ona lijeve ruke, i prosiruje se rupa na
nogama dok krv siklja jace. I dok krv iz nogu kaplje uzduz prstiju
na zemlju i po drvetu krifa, krv iz ruku tece po nadlakticama, jer
su one vise kod blla nego kod pazuha, po sili polofaja, i oblijeva
rebra silazeci od pazuha prema pojasu. Kruna se, za ljuljanja
krifa prije nego sto je ucvrscen, pomaknula, jer je glava udarala
natrag, zabijajuci odostrag u zatiljak veliki cvor trnja, cime se
zavrsava bodljikava kruna, a sad se vraca natrag da se smjesti
na celo i grebe, grebe, nemilosrdno.
Konacno, kriz je ucvrscen i tu je sad samo patnja od: biti
raspet. Podifo i razbojnike koji se, jednom postavljeni okomito,
deru kao da im zivima deru kOZu zbog boli Od UZeta sto im rezu
zapesca, od cega im ruke postaju crne, s nabreknutim venama
kao da su ufota. lsus suti. Svjetina, medutim, vise ne suti.
Nego, naravno, zapocinje paklenu graju.
Sada vrhunac Golgote ima svoj trofej i svoju pocasnu strafo.
Na najvisem dijelu (strana A) lsusov kriz. Na strani B i C druga
dva. Pola satnije vojnika u stanju pripravnosti unaokolo vrha,
unutar ovog kruga naorufanih desetorica, prisiljenih da se
slegnu, a koji bacaju kocke na haljine osudenih. Uspravan, na
nogama izmedu lsusova krifa i onog desno~, Longin. I izgleda
da drzi pocasnu strafo Kralju Muceniku 1 . Druga polovina
16
17
364 Muka
satnije, odmara se, pod komandom Longinova pomocnika, a

nalazi se na stazi slijeva, na nifoj maloj poljani, u ocekivanju da
bude upotrebljena ako zatreba. Kod vojnika je skoro potpuna
nezainteresiranost. Samo poneki kad-tad pogleda razapete.
Longin, medutim, promatra sve sa zanimanjem i pazljivo,
usporeduje i prosuduje . Usporeduje razapete, naroCito Krista i
gledaoce. Njegovo prodorno oko ne gubi nijedne pojedinosti. A
da bi bolje vidio brani se rukom od sunca, jer mora biti da mu je
sunce dojadilo.
Ali, doista, sunce i jest neobicno. Zuckasto-crvene boje kao
od pofara. A zatim, izgleda da se pofar odjednom gasi zbog
jednog velikog oblaka, koji kao da je od pakline, koji se difo
tamo iza judejskih gorskih lanaca i koji brzo leti prema nebu,
nestajuci iza ostalih brda. I kada se sunce opet pojavi , tako je
zivo, da ga oko tesko podnosi. Promatrajuci tako, spazi Mariju,
upravo ispod strmine, kako uzdignutim bolnim licem gleda
prema Sinu. Poziva jednog od vojnika koji se kockaju i kafo mu :
«Ako Majka hoce da se uspne sa sinom koji je prati, neka dode.
Stiti je i pomozi joj.»
I Marija s lvanom, kojeg Longin smatra «sinom», ulazi po
stepenicama uklesanim u sedrastoj stijeni, mislim, i prolazi kroz
red vojnika iduci do podnozja krifa, ali malo odmaknuta da bude
videna i da vidi svog lsusa. Svjetina joj odmah nazdravlja
najsramotnijim uvredama. lzjednacujuci je u psovkama sa
Sinom . Ali Ona , drscucim i blijedim usnama nastoji samo da ga
utjesi s bolnim osmijehom na kojem se suse suze sto ih nikakva
snaga volje ne uspijeva zadrZati u ocima .
Mnostvo, pocevsi od svecenika, pismoznanaca, farizeja,
saduceja, herodovaca 18 i slicnih , nastoje sebi priustiti zabavu
vrteci se unaokolo, penju6i se strmom stazom, prolazeci uzduz
krajnje uzvisice i silazeci drugim putem iii obratno. I dok prolaze
ispod vrha po drugoj poljani , ne propustaju ponuditi svoje
bogohulne rijeci u pocast Umirucem. Sva rufooca, krvolocnost,
mrZnja i bezumlje sto SU ih ljudi kadri uciniti SVOjim jezikom ,
obilno bivaju posvjedoceni ovim paklenskim ustima. Najbjesniji
SU clanovi Hrama, a njima pomafo farizeji.
18
Vidi: bilj . 5, pogl. 229, Sv. Vil.
«Pa, dakle? Spasitelju ljudskog roda, zasto se ne spasavas?
Zar te je napustio tvoj kralj Belzebub 19 ? Odrekao te se?» deru
se svecenici.
A jedna rulja Zidova : «Ti koji si pred samih pet dana, pomocu
Demona, ucinio da ti Otac rece .. . ah, ah, ah! da ce te proslaviti,
kako to da ga ne podsjetis da odrii svoje obecanje?»
A tri farizeja : «Hulitelj! Spasavao je druge, govorase, pomocu
Bozjom! A ne uspijeva spasiti sama Sebe! Hoces da ti se
vjeruje? E, pa onda ucini cudo! Ne mazes vise, eh? Sada SU ti
ruke pribijene, i gol si.»
A saduceji i herodovci vojnicima: «Pazite na carolije, vi koji
ste uzeli njegove haljine! Unutra ima pakleni znak!»
Mnostvo u zboru: «Sidi s krifa pa cemo ti vjerovati. Ti koji
razaras Hram ... Ludo! ... Gledaj ga, slavni i sveti Hram lzraela.
Nedodirljiv je, o oskvrnitelju! A Ti umires.»
Drugi svecenici: «Hulitelju! Zar si ti Sin Bozji? Pa sidi odatle,
onda. Osini nas gromom, ako si Bog. Ne bojimo te se i pljujemo
na Tebe .»
Drugi koji prolaze i klimaju glavom: «Zna samo plakati. Spasi
se ako je istina da si lzabrani!»
Vojnici : «Pa, spasi se, dakle! Pretvori u prah ovaj olos nad
olosem! Da! Vi ste olos carstva, zidovski nitkovi. Ucini to! Rim ce
te staviti na Kapitol i klanjati ce ti se kao bofanstvu!»
Svecenici s onima koji im kumuju: «Bile su slade ruke :Zena
od krakova krifa, zar ne? Ali gledaj: vec su tamo spremne da te
prime tvoj .. . (i kaZ:u besramni izraz). Imas tu cijeli Jeruzalem za
djevera (provodadziju).» I zvizde kao kocijasi.
Drugi bacaju kamenje: «Promijeni ih u kruh, Ti,
umnofavatelju kruha!»
Drugi, oponasajuci 'hosana' Cvjetne nedjelje, bacaju grane i
vicu: «Proklet onaj koji dolazi u ime Demona! Prokleto njegovo
kraljevstvo! Slava Sionu, koji ga otkida od zivih!»
Jedan farizej postavlja se ispred krifa i pokazuje pesnicu,
cineci rogove i kaZ:e: «"Povjeravam te Bagu" ne rece Ii tako 20 ?
19
Vidi: bilj. 2, pogl. 183, Sv. VII.
20
Odnosi se na epizodu okrutnog Dorasa, koji je bio o~inut od Bo:ijeg gnjeva. Vidi u
pogl. 76 i pogl. 93, Sv. 11/2.
366 Muka
Sada te Bog Sinaja priprema za vjecni oganj. Zasto ne zove

Jonu 21 da ti ucini dobru uslugu?»
Jedan drugi: «Ne upropascuj kriz udarcima svoje glave.
Treba posluziti i tvojim sljedbenicima . Cijela jedna legija njih
umrijet ce na tvom drvetu, to ti se kunem Jahvom. A kao prvog
staviti cu na nj Lazara . Vidjet cemo da Ii ces ga, sada, izbaviti
od smrti.»
«Da! Da! Hajdemo k Lazaru. Pribijmo ga s druge strane
krifa», i papagajski oponasaju lsusa govoreci polagano:
«Lazare, prijatelju moj, izadi van! Razvezite ga i pustite ga neka
ide.»
«Ne! Govorio je Marti i Mariji, svojim zenama : "Ja sam
Uskrsnuce i Zivot." Ah! Ah! Ah! Uskrsnuce ne zna otpraviti smrt
natrag, a Zivot umire!»
«Eno tamo Marije s Martom. Pitajmo ih gdje je Lazar i
hajdemo ga potraziti.» I podu naprijed, prema zenama, trafoci
drsko: «Gdje je Lazar? U palaci?»
A Marija Magdalena, dok se ostale prestrasene sklanjaju iza
pastira, izade naprijed , pronasavsi u svojoj boli staru srcanost iz
vremena grijeha, i kafo: «ldite. Naci cete u palaci rimske vojnike
i 500 naorufanih s mojih zemalja , koji ce vas uskopiti kao stare
jarce odredene za hranu robova kod mlinskih kamenova .»
«Bezobraznice! Zar tako govoris svecenicima?»
«Svetogrdnici! Rugobe! Prokleti! Okrenite se! Za ledima su
vam, ja ih vidim, jezici paklenih plamenova .»
Kukavice se okrecu, doista ustraseni, toliko je sigurna
Marijina tvrdnja, ali ako nemaju plamenove za ledima, imaju na
slabinama vrlo dobro zasiljene rimske sulice . Jer Longin je dao
naredenje, i pola satnije koja se odmarala usla je na obaveznu
sluZbu i ubada u debelo meso prve na koje nailazi. Ovi bjeze
vicuci i pola satnije ostaje da zatvori prilaze s dvaju puteva i da
budu branikom maloj poljani. Zidovi proklinju, ali Rim je jaci.
Magdalena spusti svoj veo jer ga je bila podigla kad je
govorila s napadacima i vrati se na svoje mjesto. Ostale se
ponovno prikljucuju njoj.
21
Pastir, utenik lsusov, i sluga okrutnog Dorasa. Vidi prethodnu bilje~ku .
Ali, lijevi razbojnik nastavlja s vrijedanjem sa svoga kri:Za.

lzgleda da je postao skupljac svih tudih psovki i sve ih izriguje,
zavrsavajuci : «Spasi sebe i spasi nas aka hoces da ti vjeruju. Ti
da si Krist? Ti si luda! Svijet pripada lukavima, a Boga nema. Ja
sam ovdje. To je istina, i meni je sve dozvoljeno. Bog? ...
lzmisljotina! Postavljena da nas se dr2:i mirnima. Neka zivi nas
ja! On je jedini kralj i bog!»
Drugi razbojnik, koji je zdesna, ima skoro kod nogu Mariju i
gleda je skoro vise nego Krista, i od nekog vremena place
mrmoseci: «Majka», kaze: «Suti. Zar se ne bojis Boga ni sada
kada trpis ovu muku? Zasto napadas onoga koji je dobar? On je
u jos vecoj muci od nase. A nije ucinio nista zla.»
Ali razbojnik nastavlja sa svojim kletvama.
lsus suti. Tesko dise zbog naprezanja u svom polo:Zaju, zbog
groznice, poradi srcanog i disajnog stanja 22 , posljedica
bicevanja podnesenog na tako okrutan nacin i zbog duboke
tjeskobe zbog koje se krvlju znojio, nastoji pronaCi neko
olaksanje, olaksavajuci teret koji tisti na noge, prenoseci ga na
ruke, naprezuci ih . Mozda to cini zbog toga da nadvlada grc koji
mu vec muci noge, a koji se ocituje drhtanjem misica. Ali isti
takav grc pojavljuje se i u rukama koje su prenapete u onom
polo:Zaju i mora da su hladne na svojim krajevima, jer su vise
uzdignute i bez krvi koja tesko dolazi do bila, a zatim kaplje kroz
rupe cavala ostavljajuCi prste bez opticaja . Narocito prsti lijeve
ruke vec su mrtvacki nepokretni, savinuti prema dlanu. I prsti na
nogama izra:Zavaju svoju patnju. Narocito nofoi palci, mozda
zbog toga sto im je manje povrijeden njihov zivac podiZu se,
spustaju, sire se.
Trup potom otkriva svu svoju patnju svojim pokretom koji je
brz, ali ne i dubok, i umara a ne daje olaksanja. Rebra vrlo
22
Sto se ti~e ovog detaljnog i impresionantnog pripovijedanja uzasnih i mnogovrsnih
trpljenja Isusa Raspetoga, koje ovdje zapotinje i nastavlja se u sljedecim stranicama, titaj
pisanu potvrdu (1952. god.) prof. Nikole Pende. Uvaieni lije~nik, preko Mons. Alfonsa
Carinci (vidi: bilj. I, pogl. 207, Sv. VII), upoznao se s Djelom vec 1947., kada je jo~ bilo
samo u rukopisu i kopirano pisacim strojem; vi~e puta je otifao u Viareggio da posjeti
bolesnu Spisiteljicu i podvrgnuo je britnom radiografskom ispitivanju; gajio je uvijek
visoko po~tovanje prema Knjigama Marije Valtorte, bilo sa stanovi~ta literamog i
doktriralnog opcenitog, kao i sa stanovi~ta posebno medicinske znanosti. (Vidi i: bilj. 34,
pogl. 228, Sv. VII) .
368 Muka
siroka i visoka, jer je ustrojstvo ovog Tijela savrseno, sada su

prosirena preko mjere zbog polofaja sto ga je tijelo zauzelo i
zbog vodenog plucnog otoka (edema), sto se sigurno stvorio u
nutrini. lpak ne slu:Ze mnogo olaksanju napora disanja, jer cijeli
donji trbuh (abdomen) pomaze svojim pokretanjem dijafragmu ,
koja se sve vise koci (paralizira). I navala krvi (kongestija) i
obamrlost (asfiksija) povecavaju se iz minute u minutu, kako to
pokazuje modra boja koja istice usne crvenilom upaljenim od
groznice, i sirenju ljubicastog crvenila sto boji vrat uzduz vratnih
nabreklina i siri se sve do obraza, prema usima i sljepocicama,
dok je nos zasiljen i bez krvi, a oci se utapaju u kolut, koji je
modar, jer je bez krvi koja je tekla iz krune.
R. Corrado: UMIRUCJ /SUS

lspod lijevog rebranog Iuka vidi se udarac sto se siri od vrska

srca, nepravilan, ali fostok; i od vremena do vremena 23
dijafragma duboko podrhtava, unutarnjim grcenjem, sto se
pokazuje potpunom nategnutoscu, ukoliko se moze protegnuti
na tom jadnom, ranjenom i umirucem Tijelu.
Lice vec ima izgled koji vidimo na fotografijama Torinskog
Platna, s nosom iskrivljenim i natecenim s jedne strane 24 ; pa i
drfanje desnog oka, gotovo posve zatvorenog od otekline koja
je s te strane, jos vise povecava tu slicnost. Usta su, medutim,
otvorena sa svojom ranom na gornjoj usni, sada vec svedena
na jednu krastu.
Zed, nastala od gubitka krvi, od groznice, i od sunca, mora
da je jaka, tako da On, nesvjesnim pokretom, pije kapi svoga
znoja i svoga placa pa i kapi koje silaze s cela sve do brkova, is
njima kvasi jezik .. . Trnova kruna mu prijeci da se nasloni na
trup krifa da bi pomogao objesenim rukama i olaksao nogama.
Cijela kraljefoica s bubrezima izvija se van u obliku Iuka, stojeci
odvojena od kriza, od karlice na vise, snagom inercije koja cini
da se prema naprijed izvija jedno objeseno tijelo kao sto bijase
njegovo.
Zidovi, odbijeni iza male poljane, ne prestaju napadati, a
neraskajani razbojnik im je odjek. A drugi, koji sada Majku gleda
sa sve vecom sucuti, i place, ostro mu vraca kada cuje da pri
vrijedanju zahvaca i Nju.
«Suti. Sjeti se da si roden od fone. I misli na to da su nase
plakale zbog sinova . I bile su to suze sramote ... jer smo mi
zlocinci. Nase majke su mrtve ... Ja bih htio da ih mogu moliti za
oprostenje ... Ali da Ii cu moci? Bila je svetica ... Ubio sam je
bolju koju sam joj zadavao... Ja sam grjesnik... Tko ce mi
oprostiti? Majko, u ime svoga umiruceg Sina, moli za me.»
Majka podigne za trenutak svoje satrveno lice i gleda ga, tog
bijednika, koji kroz spomen na svoju majku i promatrajuci Majku,
ide prema pokajanju, i izgleda da ga miluje svojim golubinjim
pogledom.
23
02, preinaka izraza.
24
370 Muka
Dizma 25 place jos jace. A to jos vise podjaruje na izrugivanje

svjetinu i druga. Prva urla: «Bravo! Uzmi ovu za majku. Tako ce
imati dva sina zlocinca!» A drugi jos gore: «Ljubi te, jer si manja
kopija njezinog predragog.»
lsus po prvi put odgovara: «Oce, oprosti im jer ne znaju sto
cine!» Ova molitva nadvladava svaki strah kod Dizme. Usuduje
se gledati Krista i kaze: «Gospodine, sjeti me se kada budes u
svome Kraljevstvu. Pravedno je da ja ovdje trpim. Ali, daj mi
milost i mir nakon zivota. Jedanput sam te slusao gdje govoris, i
ja budala, odbio sam tvoju rijec. Sada se kajem . I za svoje
grijehe se kajem pred tobom, Sine Svevisnjega. Ja vjerujem da
Ti dolazis od Boga. Ja vjerujem u Tvoju mac. Ja vjerujem u
tvoje milosrde. Kriste, oprosti mi u ime tvoje Majke i Tvoga
Presvetog Oca 26 «.
lsus se okrenu i pogleda dubokom samiloscu i pojavi se jos
prekrasan smijesak na jadnim izmucenim usnama. Ka:Ze : «Ja ti
to kazem: danas ces biti sa Mnom u Raju».
Raskajani razbojnik se smirio i, ne znajuci vise molitava koje
je kao dijete naucio, ponavlja kao strelovitu molitvu «lsuse
Nazarecanine, kralju zidovski, smiluj mi se; lsuse Nazarecanine,
kralju zidovski, uzdam se u Tebe; lsuse Nazarecanine, kralju
zidovski, vjerujem u Tvoje Bo:Zanstvo».
Drugi nastavlja sa svojim psovkama.
Nebo postaje sve mracnije. Sada se oblaci tesko otvaraju da
propuste sunce. Cak se sve vise i vise nagomilavaju olovni,
bijeli, zelenkasti slojevi, nadilaze se, rasprsuju, vec prema
is Vidi : ~to se ti~e Dobrog Razbojnika: Acta Sanctorum decembris. Propylaeum.

Martyrologium Romanum, Bruxellis, 1940. p. 112, gdje se ~ita kako slijedi: <<in antiquis 111m
Latinorum tum Graecorumfastis. deest haec commemoratio. Petnis de Natalibus. Cata/. Ill.
228, agit de s. Disma confessore. c11ius e/ogium his conc/udit verbis: Haec in evangelio
Nicodemi. Festum autem beati Disme eodem die dominice passionis recolitur seu VIII
Kalendas aprilis. In menacorum codicib11s nonnullis ad 23 mart.. post memoria cruc!fu:i
Domini.fit.ft 'tu sistavrotentos to Hristo dika u /estu» Vidi: Acta Sanctorum martii, tom . Ill.
Die 25 Venetii, 1736, napolitanae, Bruxellis, 1902. p. 555; Encic/opedia Cattolica, vol. IV.
Citta del Vaticano, 1950, col. 1748. Stoga, ako ime Dizma Dobrog Razbojnika dolazi od
Evandelja Nikodemova, apokrifa Ill. st .. to nufoo ne znati da je sve ~to apokrifi (iii
«Passiones martyrum») donose, krivo.
26
Ovo Djelo nastoji objasniti izmedu mnogih povlastica Spasiteljeve Majke i Druzice, i
povlasticu Djeliteljice opro~tenja. Tako ce, kao ~to eemo vidjeti, htjeti oprostiti i lzdajici,
~imunu Petru, drugim apostolima.
igrama jednog hladnog vjetra koji na mahove preleti nebom i

zatim se sruci na zemlju, pa zatim iznova usuti, ali zrak je
gotovo jeziviji kada suti, sparan i mrtav, nego kada zvizdi, ostar i
hitar.
Svjetlo, ranije prekomjerno zivo, pretvara se u zelenkasto. A
lica poprimaju smijesan izgled. Vojnici, pod svojim sljemovima i
u svojim oklopima, prije sjajnim a sada potamnjelim u
zelenkastom svjetlu ispod pepeljastog neba, pokazuju mucne
profile kao da su isklesani. Zidovi, vecinom smede koie i kose i
brade, izgledaju kao davljenici, toliko njihovo lice postaje
zemljano. Zene nalice na kipove od plavkastoga snijega, zbog
beskrvne bljedoce koju svjetlo naglasava.
lsus, cini se da je gadno pomodrio kao da se pocinje
raspadati, kao da je vec mrtav. Glava mu pocinje visjeti na
grudima. Snaga mu naglo nestaje. Drsce usprkos groznici koja
ga izgara . I u svojoj slabosti sapuce ime koje je ranije izgovarao
sam u dnu srca: «Mama!», «Mama!» Sapce ga tiho, kao u
uzdisaju, kao da je vec u lakom deliriju koji ga prijeci u onome
sto bi volja htjela zadriati. A Marija svaki put nezadriivim
pokretom prufa ruke u zelji da mu pomogne.
A okrutni se narod smije nad ovim grcevima umiruceg, koji
se previja od boli. Svecenici i pismoznanci se ponovno uspinju
sve do pastira, koji su na maloj niskoj poljani. I, buduci da bi ih
vojnici htjeli odbiti, odvracaju rijecima: «Ne stoje Ii ovdje i ti
Galilejci? Tu cemo stajati i mi koji moramo utvrditi da Ii je ·pravdi
zadovoljeno sve do kraja. A izdaleka, u ovom neobicnom
svjetlu, ne mozemo vidjeti».
Doista, mnogi su se poceli uznemiravati zbog svjetla koje
pocinje obavijati svijet, i poneko se plasi. I vojnici pokazuju na
nebo i neku vrstu cunja koji izgleda od skriljca, toliko je mracan i
koji se uzdize kao bor iza jednog vrha. Slici na morsku pijavicu.
Dize se, dize se i izgleda da rada oblake uvijek sve crnije, kao
da bi bio vulkan sto izbacuje dim i lavu.
I u tom sumracnom i zastrasujucem svjetlu lsus daje Mariji
Ivana i lvanu Mariju. Saginje glavu, jer je Marija dosla pod sami
kriz da ga bolje vidi, i kaze: «Zeno: evo ti tvog sina! Sine: evo
tvoje Majke!»
372 Muka
Mariji je lice jos vise izobliceno nakon ove rijeci, jer to je
oporLika njezinog lsLisa 27 , koji Majci nema nista drLigo dati nego
samo covjeka, On, koji iz ljLibavi prema CovjekLI NjLI lisava
Covjeka-Boga, rodenog od Nje. Ali, jadna Majka, nastoji ne
plakati, tek necLijno, jer ne moze, ne moze a da ne place ... Kapi
placa kapajLI Linatoc svem naprezanjLI da ih zadrzi, cak i kad se
Lista bolno smijese. Njega radi, NjemLI za LitjehLI ...
Patnje sve vise rastLI. A svjetlo se sve vise smanjLije.
lz tog svjetla, kao da je s morskog dna, izranjajLI odostrag
jLidejci Nikodem i Josip, i kafo: «Odmaknite se!»
«Ne moze se. Sto hocete?» kazLI vojnici.
«Proci. Mi smo Kristovi prijatelji.»
Glavari svecenicki se okrecLI. «Tko se LISLidLije priznati
prijateljem pobLinjenika?» kazLI rasrdeni svecenici.
A Josip, odlLicno: «Ja, plemeniti clan Velikog savjeta 28 : Josip
iz Arimateje, Starjesina, a sa mnom je Nikodem, zidovski
glavar».
«Tko pristaje LIZ pobLinjenike i sam je pobunjenik. »
«A tko pristaje LIZ Libojice i sam je Libojica, Eleazare Anin.
Zivio sam kao pravednik. A sada sam star i blizLI smrti. Ne folim
postati nepravedan dok vec i Nebo na mene silazi, a s njime i
SLidac vjecni.»
«I ti, Nikodeme! CLidim se.»
«I ja, takoder, i to zbog jedne jedine stvari: sto je lzrael toliko
pokvaren da vise ne zna prepoznati Boga.»
«Gadis mi se.»
«Skloni se onda, i pListi me proci. Samo to trazim.»
«Da se jos vise okLizis?»
«Ako se nisam okLizio stojeci pored vas, nista me vise nece
okLiziti. Vojnice, tebi kesa i znak propLisnice.» I prLifa satnikLI,
koji je blize, kesLI i vostanLI tabliCLI.
Satnik pregledava i kaze vojnicima: «PropListite ovLI dvojicLI
da prodLI».
27
Sveti Oci i Nau~itelji Crkve tuma~ili su upravo ove lsusove rije~i . koje prenosi Ivan
( 19,26-27), kao «oporuku». Npr. Sv. AMBROZIJE, Epistola 63, br. I09: u MIGNE.
Patro/ogia Latina, tom 16. col. 1270.
28
Josip se s Nikodemom pribli:Zava pastirima. Ne znam, cak,

da Ii ih lsus uopce vidi u tom uvijek sve guscem sumraku i s
okom koje se vec zastire u agoniji. Ali oni ga vide i placu ne
obaziruci se na ljudski obzir, usprkos tome sto se sada
svecenici na njih nabacuju psovkama.
Patnje su sve jace. Tijelo ima prva savijanja vlastita tetanusu i
svaka dreka mnostva vise ih podrazuje. Smrt tkiva i zivaca
prosiruje se do krajnjih (ekstremiteta) izmucenih dijelova trupa,
otefavajuci sve vise disno (respiratomo) nadimanje, slabo je
stezanje (kontrakcija) dijafragme i nepravilno kucanje srca. lsusovo
lice prelazi naizmjenicno od :Zara najintenzivnijeg crvenila do
zelenkastog blijedila umiruceg, od silnog iskrvarenja. Usta se micu
uz vece naprezanje, jer premoreni zivci vrata pa i same glave, koji
su na desetke puta sluzili podizanju cijelog tijela, opiruci se o
poprecnu gredu krifa, prosiruju grc i na celjustima . Grlo, oteceno
od nabreklih vratnih zila, mora jako boljeti i prosirivati svoj vodeni
otok (edem) na jezik koji se pokazuje oteeen i polagan u
kretnjama. Leda, cak i u trenucima kada ih greevi tetanusa ne
savijaju u potpuni luk od zatiljka do bedara, naslonjena kao krajnje
tocke na trup krifa, sve se vise savijaju prema naprijed, jer udovi
postaju sve tezi pod teretom mrtvoga mesa.
Sve te stvari ljudi vide malo i slabo, jer je svjetlo sada kao
tamni pepeo, i samo onaj koji je na podnozju kri:Za mofo dobro
vidjeti.
U jednom trenutku lsus omlohavi, opusti se sav naprijed i
prema dolje, kao vec mrtav, vise ne dise, glava mu visi
nepomicno naprijed, tijelo, od bedara pa navise citavo je
odvojeno cineci ugao s rukama na krifo.
Marija krikne: «Umro je!» Tragican krik koji se prosiri crnim
zrakom .
Jedan drugi fonski krik joj odgovori, i u grupi fona vidim
komesanje. Zatim desetina ljudi se udalji podr2avajuci nesto. Ali
ne mogu vidjeti tko se udaljuje tako. Ima jako malo maglovita
svjetla. Cini se kao da se tone u oblak najgusceg vulkanskog
pepela.
«Nije moguce» deru se svecenici i Zidovi. · «To je
pretvaranje ... samo da mi odemo odavde. Vojnice, ubodi ga
374 Muka
kopljem , To je dobar lijek da mu se vrati glas.» A buduci da

vojnici t6 ne cine, pljusak kamenja i zemljanih gruda lete prema
krizu, udarajuci Mucenika i u povratku udarajuci u rimske
oklope.
Lijek, kako ironicno ka:Zu Zidovi, cini cudo. Sigurno je neki
kamen pogodio u metu, mozda u ranu na ruci, iii u samu glavu,
jer su nisanili visoko, lsus bolno jaukne i povrati se k svijesti.
Grudni kos ponovno dise s mukom, a glava se pomice s desne
strane na lijevu trazeci mjesto gdje da se nasloni da bi manje
trpio, ne nalazeci drugo doli jos vecu muku.
S velikim naporom, upiruci se jos jedanput na izmucene
noge, nalazeci snagu u svojoj volji, samo u njof9, lsus se ukoci
na kri:Zu, iznova je uspravan kao da bi bio zdrav u svojoj
potpunoj snazi, podize lice gledajuci ocima sasvim otvorenim,
sav svijet pod svojim nogama, grad u daljini, koji se jedva vidi
kao neka nesigurna bjelina u maglustini, i crno nebo s koga je
nestalo svako plavetnilo i svaki spomen svjetla. I u to zatvoreno,
zbijeno, nisko nebo, nalik na veliku kamenu plocu ad tamnog
skriljca, On vice jakim glasom, pobjedujuci snagom volje,
potrebom duse, zapreku ukocenih celjusti, otecena jezika, grla s
vodenim otokom: «Eloi, Eloi, lamma scebacteni! 30 (citaj:
sebakteni!) ... (Ja ga tako cujem) 31 ((
29
Jo Ovo djelo donosi rijec «eloi, eloi» (802.e moj, 802.e moj}, ne kao u Mt (27,46) nego
kao u Mk (15,34); k tome, donosi rijec <<iamma» tj . «zasto» kao u Mateju i Marku (/oc. cit.},
ali nerema grckom tekstu, nego prema latinskoj Vulgati, koja upravo upotrebljava
udvostruceni oblik hebrejski sto odgovara na «lama» (iii «lema»}, a sto je «lamma»; i
konacno, donosi rijec «sebaktan i» (sto znaci «ostavio si me) ne prema hebrejskom tekstu
Psalma 22,2, niti prema Mateju i Marku (loc. cit.: «sabahtani»), nego prema Targumu
aramejskom toga psalma, to jest prema aramejskom tumacenju hebrejskog teksta, koji se je
citao po Sinagogama, koji Targum upotrebljava bas u aramejskom terminu koji se kod nas
izgovara i piSe naucno «sebaqtani» i po pucku «sebactani» (Vidi : P. D. 8UZY, S. C. J.,
Evangile selon Saint Mallhieu. u la Sainte Bible .. . publiee sous la direction de L. PIROT,
tom. 9, Paris 1953 , p. 375). I stvamo, P. F. ZORELL, S. J., lexicon graecum Novi
Testamenti, Parisiis 1943 . col. 1181, kaie da «sabahtanei »: proizlazi od rijeci ne grcke nego
aramejske pisane grckim slovima (= ti si me ostavio), koja se po pucku pise upravo kao sto
M. Valtorta pise: «sebaktani»: sto je verba lni aramejski oblik, koji potjece od aramejskog
korijena <mapustiti». lz toga se dade zak ljuciti da se ovo Djelo slai.e s hebrejskim i s
aramejskim i zbog toga ne izvrce niti izmislja ni rijeci ni izgovora . . .
Ji Vidi: biljesku u Dodatku, VII. Sveska.
Mora osjecati da umire, i to u potpunom napustanju Neba, da

bi takvim glasom ispovjedio napustanje Ocevo32 .
Rulja mu se smije i izruguje. Vrijedaju ga: «Ne zna Bog sto
ce s Tobom . Demoni su prokleti od Boga!»
Drugi vicu: «Da vidimo da Ii ce llija, koga On zove, doci da ga
spasi» .
I drugi: «Dajte mu malo octa, da ispere grlo. To pomaze
glasu. llija iii Bog, jer je nesigurno sto budala hoce, daleko SU . ..
Tu je potreban glas, ako hoce da ga cuju!» i smiju se kao hijene
iii kao demoni!
Ali, nijedan vojnik mu ne daje octa i nitko ne dolazi s Neba da
ga okrijepi. To je samotna 33 , potpuna, okrutna, i nadnaravno
okrutna agonija Velike Zrtve.
Vracaju se lavine oeajnicke boli koje SU ga vec pritiskale U
Getsemaniju. Vracaju se valovi grijeha cijeloga svijeta da
udaraju u nevinog brodolomca, da ga potope u svojoj gorcini.
Vraca se nadasve osjecaj, sto vise razapinje od samoga krifa,
sto nagoni u ocaj vise od svake patnje, da ga je Bog napustio i
da se molitva ne uzdize k Njemu ...
I to je konacna muka. To je ono sto ubrzava smrt, jer istiskuje
posljednje kapi krvi iz pora , jer mrvi preostala vlakna srca, jer
dovrsava ono sto je prva spoznaja toga napustanja zapocela :
smrt. Jer, to je bilo prvo zbog cega je umro moj lsus, o Boze,
koji si Ga udario zbog nas!
Nakon Tvoga napustanja 34 , poradi tvoga napustanja sto
postaje jedan stvor? Iii luda iii mrtvac. lsus nije mogao postati
lud, jer je njegova inteligencija bila bofanska i, duhovna kakva
je vec inteligencija, gospodarila je nad potpunom traumom
jednoga koji je udaren od Boga. Postade, dakle, mrtvac: Mrtvac,
Presveti Mrtvac, najneviniji Mrtvac. Mrtvac On , koji je bio Zivot.
Ubijen od tvog napustanja i od nasih grijeha.
Tama postaje sve gusca. Jeruzalem isceznu potpuno. I sama
Kalvarija izgleda da nestaje sa svojim obroncima. Samo se
vrsak vidi , skoro kao da ga tmine dr:Ze tako visoko da se prihvati
-'
2
Kao prethodna bilje~k a 29.
33
Kao prethodna bilje~ k a 29.
14
Vid i: bilj. 5, pogl. 4 ovog sveska.
376 Muka
jedino i posljednje preostalo svjetlo, stavljajuci ga kao za prinos,
s njezinim bofanskim trofejem (znakom pobjede ), nad barom
tekuceg oniksa, da bi ga vidjela ljubav i ml"Znja. I iz svjetla, koje
vise nije svjetlo, dolazi lsusov tufan glas: «Zedan sam!».
Tu je, stvarno, vjetar sto ofodnjuje i zdrave. Neprestani
vjetar, sada zestok, pun prasine, hladan, zastrasujuci.
Zamisljam kakvu zestoku bol mora da je zadavao svojim
zestokim puhanjem plucima, srcu, lsusovu grlu, njegovim
hladnim, obamrlim, ranjenim udovima. Ali, bas sve se pokrenulo
da muci Mucenika.
Jedan vojnik ide k posudi u koju su pratioci krvnika stavili
ocat sa :Zuci, da bi se tom gorcinom povecalo izlucivanje sline
kod ka:Znjenika 35 . Uzima spuzvu umocenu u tekucinu, natakne
je na tanku, ali ipak cvrstu trsku, koja je vec spremna tu blizu, i
pruzi spuzvu 36 Umirucemu. lsus se pruzi foljan prema spuzvi
koja mu prilazi. Slici na izgladnjelo nejace koje trazi majcinu
bradavicu.
Marija, koja vidi i sigurno na to pomislja, jeca, oslanjajuci se
na Ivana: «Oh, a ja mu ne mogu dati ni kapi placa ... Oh, grudi
moje, zasto ne curite mlijekom? Oh! Boze, zasto, zasto nas tako
napustas? Jedno cudo za moje Stvorenje!»
Tko ce me podignuti da mu utazim zed svojom krvlju, buduci
da mlijeka nemam? ... »
lsus, koji je foljno sisao trpko i gorko pice, naglo okrene
otrovanu glavu zbog odvratnosti od njeg. Mora da je, iznad
svega, izjedalo ranjene i ispucane usne. Povuce se, klone,
prepusta se .
Sav teret tijela pade na noge i prema naprijed. Krajnji, ranjeni
dijelovi trpe fostoku muku razdiranja pod teretom tijela koje se
prepustilo. Nema nijednog pokreta za olaksanje te boli. Od
karlice na vise sve se odvojilo od drveta, i tako ostaje.
Glava se objesila naprijed poput teskog tereta, da vrat
izgleda uduben na tri mjesta: pri dnu grla, gdje je potpuno
ulegnut, i s ove i s one strane grudne kosti kao da je isisan
JS Vidi: bilj . 3, pogl. 210, Sv. VII.

36
Za sv. Spuivu, vidi kod rije~ «Sponga»: MORONI, op. cit., vol. 69. p. 120-124. Vidi:
bilj. I, pogl. 27.
podno izrasline. Disanje je sve vise slicno zapuhanosti, ali

isprekidano. To je vec vise isprekidani hropac, nego disanje.
Svako malo napad bolnog kaslja donosi nesto ruzicaste pjene
na usne. I razmaci izmedu jednog i drugog disanja bivaju sve
duzi. Donji dio trbuha vec je nepokretan . Jedino se grudni kos
jos di:Ze, ali mucno, s naprezanjem ... Uzetost pluca postaje sve
naglasenijom.
I sve slabije, kao da se opet pretvara u djetinji jecaj, biva
zazivanje : «Mama!» 37 I jadna sapuce: «Da, zlato, ovdje sam». A
kada ga zastrti pogled ponuka da ka:Ze: «Mama, gdje si? Vise te
ne vidim . Zar me i ti ostavi?», a nije to prava rijec, nego
saputanje koje jedva moie cuti, vise srcem nego sluhom, onaj
koji hvata svaki uzdah Umiruceg, Ona rece: «Ne, ne, Sine! Ne
napustam te ja! Slusaj me, dragi. .. Mama je ovdje, ovdje je ... i
jedino se muci stone moze do6i tame gdje si Ti ... »
To je razdiranje srca ... I Ivan nezadr:Zivo place. lsus mora da
cuje taj plac. Ali nista ne kaze. Mislim da zbog nastupajuce smrti
govori kao u deliriju i da niti ne zna sto kaze i, na zalost, niti
shvaca ohrabrenje majcino ni ljubav Miljenika.
Longin - koji je neopazice ostavio svoj stav odmora ruku
skrstenih na grudima i jednom nogom opustenom, sad ovom,
sad onom, da olaksa dugo cekanje na nogama, a sada je
medutim u stavu mirno, lijevom rukom na macu, desnom, po
pravilu ispru:Zenom niz bok kao da bi bio na stepenicama
carskog prijestolja - ne zeli se ganuti. Ali, njegovo se lice
mijenja u naporu da pobijedi uzbudenje, a oci mu svjetlucaju od
placa koji jedino njegova 2:eljezna disciplina zadr:Zava.
Ostali vojnici, koji su se kockali, prekinuli su igru, uspravili se
na noge, iznova stavivsi sljemove kojima su se sluzili za
bacanje kocki, i stoje u grupi pored stepenista iskopanog u
sadri, sutljivi, pazljivi. Drugi su u sluzbi i ne mogu mijenjati
polo:Zaja . Nalice na kipove . Ali poneki od najblizih i koji cuje
Marijine rijeci , promrmlja nesto medu usnicama i strese glavom.
Tisina. Zatim u potpunoj tami jasna rijec: «Sve je izvrseno!», i
zatim disanje sa sve vecim hropcem, sa sve duzim stankama
sutnje izmedu jednog i drugog hropca.
37
Vidi: bilj . 2, pogl. 4, Sv. VIII.
378 Muka
Vrijeme prolazi u tom tjeskobnom ritmu. Zivot se vraca kada

je zrak prekinut hrapavim drhtajem Umiruceg ... Zivot prestaje
kada se ovaj bolan zvuk vise ne cuje.
Muka ti je cuti ga ... muka ti je ne cuti ga ... Ka2:e se: «Dosta
tog trpljenja!» i kaze se: «Oh, Boze, nek to ne bude posljednji
dah!»
Sve Marije placu, s glavom protiv vitlaca sto nanosi zemlju . I
dobro se cuje njihov plac, jer sada sva svjetina suti da mo2:e cuti
hropce Umiruceg.
Jos jedna sutnja. Zatim je, s beskrajnom blagoscu, s
gorucom molitvom izgovorena prosnja: «Oce, u tvoje ruke
predajem duh svoj!».
Zatim, evo posljednje lsusove boli. Zestok grc, koji izgleda da
hoce otrgnuti od drva tijelo pribijeno s tri cavla, di2:e se do tri
puta od nogu do glave, prolazi svim jadnim, izmucenim zivcima;
podi2:e tri puta na neobican nacin donji dio tijela, zatim ga ostavi
nakon sto ga je rasirio, kao da mu je isprevrnuo utrobu, i ona
padne i udubi se kao da je isprafojena; uzdigne, naduje i tako
silno stegne grudni kos da se kofa uvuce izmedu rebara, a
rebra se napinju, pokazujuci se ispod ko2:e, i ponovno otvaraju
rane od bicevanja; od toga mu se glava okrece zestoko jedan,
dva, tri puta unatrag i jako udara u drvo, ste2:e u jednom grcu
sve misice lica naglasavajuci skretanje ustiju u desno, i cini da
se sirom otvore ocni kapci pod kojima se vidi okretanje ocne
kugle i pokazuje se bjeloocnica. Napinje se cijelo tijelo; u
posljednjem od ta tri grca ono je kao nategnuti luk, koji drsce,
ufas je to gledati, a zatim mocan krik, nezamisliv za ono
iscrpljeno tijelo, otme se, razdire zrak, «veliki krik» o kome
govore Evandelja, a koji je prvi dio rijeci «Mama» 36 ... i vise
nista.
Glava pade na grudi, tijelo naprijed, prestaje drhtanje,
prestaje disanje. lzdahnuo je.
Zemlja odgovori na krik Ubijenoga sa zastrasujucom
tutnjavom. lzgleda kao da iz tisuce trubalja divovi izvlace jedan
jedini zvuk, a k ovom strahovitom akordu evo pojedinih
3
• Kao prija5nja bilj. 37. Sto se toga tice, primjecuje prof. Ferri : «lzgleda prema Platnu
da je lsus umro otvorenih ustiju.»
izdvojenih nota, razdirucih munja sto paraju nebom u svim
pravcima, padajuci na grad, na Hram, na svjetinu ... Mislim da
Ce tu biti onih StO SU gromom osinuti, jer SU gromovi padali
direktno na svjetinu .. . Munje su jedino isprekidano svjetlo koje
dopusta da se vidi.
I zatim odmah, dok jos traju paljbe gromova, zemlja se
potrese u vihoru ciklonskog vjetra. Potres i strahoviti zracni vihor
spajaju se da bi dali apokalipticku kaznu huljiteljima. Vrh se
Golgote talasa i plese kao tanjur u ruci ludaka, pod okomitim i
vodoravnim udarcima sto toliko potresaju tri kri:Za da izgleda da
ih moraju prevrnuti.
R. Corrado: SMRT /SUSOVA

Potres, munje, vihor
Longin, Ivan, vojnici, cvrsto se hvataju za sto mogu i kako

mogu da ne bi popadali. Ali Ivan, dok jednom rukom hvata kriz,
drugom podf"Zava Mariju koja mu se od boli i od neprestanog
ljuljanja naslonila na srce . Ostali vojnici, a narocito oni na strani
380 Muka
koja se naglo rusi, morali su se skloniti u sredinu da ne bi bili

baceni dolje sa strmeni. Razbojnici urlaju od straha, svjetina urla
jos vise i htjela bi pobjeci. Ali ne moi:e. Padaju jedni preko
drugih, gaze se, strovaljuju se u raspukline tla, ranjavaju se,
kotrljaju se po padini, poludjeli.
Do tri puta ponavljaju se zemljotres i orkanski vihor, a zatim
nastane potpuna nepomicnost mrtvog svijeta. Samo munje, ali
bez grmljavine jos presijecaju nebo i rasvjetljuju prizer kako
Zidovi bjeze u svim pravcima , s rukama u kosi, iii pruzenima
naprijed, iii podignutim u nebo, koje su do tada izrugivali , a
kojega se sada plase. Tama se ublazuje sumracnim svjetlom ,
koje potpomognuto tihim i magneticnim sijevanjem, dopusta da
se vidi kako mnogi ostadose na tlu : mrtvi iii onesvijesteni , ne
znam. Jedna kuea gori unutar zidina i plamenovi se dizu
uspravni u nepomicnom zraku, stavljajuci jednu tocku crvenog
svjetla na zeleno pepeljastu boju atmosfere.
Marija podii:e glavu s lvanovih grudi i gleda lsusa. Zove ga,
jer ga slabo vidi u ono male svjetla i svojim jadnim ocima punim
suza . Zove ga tri puta: «lsuse, lsuse, lsuse!» I to je prvi put sto
ga zove po imenu, otkad je na Kalvariji. Napokon, pod jednim
blijeskom sto cini kao krunu nad vrhom Golgote, vidi ga,
nepomicnog, sveg viseceg naprijed, s glavom toliko pognutom
naprijed i u desno, da ramena dotice obrazom, a s bradom
rebra, i shvaca.
Prui:a drscuce ruke u mracan zrak i vise: «Sine moj! Sine
moj! Sine moj!» Zatim slusa ... Usta su joj otvorena, izgleda da
hoce i sa njima slusati, kao sto je rastvorila i oci da vidi , da
vidi. .. Ne moi:e vjerovati da njezinog lsusa vise nema ...
Ivan, koji je isto take gledao i slusao i shvatio da je sve
svrseno, zagrli Mariju i nastoji je udaljiti govoreci: «Vise ne trpi».
Ali , prije nego sto apostol zavrsi recenicu, Marija, koja je
shvatila , oslobada se, okrene se oko sebe, pogne se u luku
prema tlu , stavi ruke na oci i vikne: «Sina vise nemam!»
I zatetura se, i pala bi da je Ivan nije prihvatio na srce, a
zatim sjeda na zemlju, da bi je podri:ao na grudima sve dok
druge Marije ne zamijene apostola kod Marije. One to sada
mogu , jer ih vise ne zadri:ava gornji krug vojnika , jer sada, kada
su Zidovi pobjegli, Rimljani su se svi skupili na maloj poljani sto

je nii:e, komentirajuci ono sto se dogodilo.
Marija Magdalena je sjela gdje je bio Ivan i gotovo polegne
Mariju na koljena, podri:avajuci je medu rukama i na svojim
grudima, cjelivajuci beskrvno lice, naslonjeno na milostivo rame .
Marta i Suzana sa spui:vom i platnom umocenim u ocat kvase
joj sljepoocice i nosnice, dok joj Marija Alfejeva cjeliva ruke,
dozivajuci je u ljutoj boli, i cim Marija ponovno otvori oci i krui:i
pogledom sto ga bol otupljuje, kai:e joj: «Kceri, kceri, draga,
slusaj ... reci mi da me vidis. Ja sam tvoja Marija... Nemoj me
tako gledati!» I kada prvi jecaj otvara Marijino grlo, i posto
padose prve suze ona , dobra Marija Alfejeva, kai:e: «Da, da ...
placi. .. Sa mnom ovdje, kao kod mame, jadna, sveta moja
kceri», i kada je cuje da govori «Oh! Marijo! Marijo! Jesi Ii
vidjela!», ona jeca: «Da! Da ... ali ... ali kceri ... oh, kceri. .. » Ne
nalazi stara Marija nista drugo, i place. Ocajnicki plac na koji se
nadovezuje onaj svih ostalih, tj. Marte i Marije, lvanove majke i
Suzane.
Tu vise nema drugih poboi:nih i:ena. Mislim da su otisle, a s
njima i pastiri, onda kada se cuo onaj i:enski krik ...
Vojnici medu sobom sapucu .
«Jesi Ii vidio Zidove? Sada su se uplasili.»
«I udarali se u prsa.»
«Najvise su se uplasili svecenici!»
«Kakav strah! Doi:ivio sam druge potrese. Ali nikada kao
ovoga! Gledaj: zemlja je ostala puna pukotina.»
«A ovdje se odronio cijeli komad dugacka puta.»
«A ispod su tjelesa.»
«Pusti ih! Toliko zmija manje.»
«Oh, jos jedan poi:ar! Van grad a, u polju ... »
«Ali, je Ii zaista mrtav?»
lza pecine se pojave Josip i Nikodem, sigurno su se bili
sklonili tamo iza brijega, da se zastite od gromova. ldu k
Longinu 39 :
«Hocemo Les.»
«To vam moi:e udijeliti jedino Prokonzul40 . ldite. Ja cekam.»
39
Vidi: bilj. 12, pogl. 23 .
382 Muka
Dvojica se pofore dolje strmim putem i nestaju .
I tada se Longin priblizi lvanu i kafo mu potiho nesto sto ne
hvatam. Zatim od vojnika zatrazi koplje. Gleda zene koje su sve
zaokupljene oko Marije, koja se polako oporavlja. One su sve
ledima okrenute krizu.
Longin se postavi ispred Raspetoga, dobro proucava udarac,
a zatim zabode koplje. Siroka sulica 41 prodre duboko, od ispod
prema gore, zdesna na lijevo.
Ivan, u borbi izmedu ielje da vidi i uzasa gledanja, spusti za
tren lice.
«Ucinjeno je, prijatelju» kaze Longin, i zavrsi: «Bolje je
ovako. Kao jednom vitezu. I bez lomljenja kostiju ... Doista je bio
Pravednik. »
lz rane kaplje mnogo vode i tek jedna tanka nit krvi sto tezi k
zgrusavanju. Kaplje, rekoh. Kaplje samo kroz cisti prorez koji
ostaje nepomican, dok bi se, da je jos disao, otvarao i zatvarao
po prsno-trbusnom nadizanju. Dok na Kalvariji ostaje sve u
onom tragicnom izgledu, ja dostifom 42 Josipa i Nikodema koji
silaze jednim precacem da bi sto prije obavili posao .
Nalaze se skoro u podnozju kada susretnu Gamalijela 43 .
Rascesljan je, bez pokrivala na glavi, bez ogrtaca, u sjajnoj ali
od zemlje zamazanoj, i od kupina razderanoj haljini. Gamalijela,
koji trci, penjuci se sav zadihan, s rukama u rijetkoj i prosijedoj
kosi vrlo starog covjeka. Razgovaraju bez zaustavljanja.
«Gamalijele! Ti?!»
«Ti, Josipe? Ostavljas ga?»
«Ne. Ali, kako ti ovdje? I takav? ... »
«Ufasne stvari! Bijah u Hramu! Znak! Vrata Hrama
istavljena! Grimizna i hijacintska zavjesa visi razderana! Sveto
nad Svetima je otkriveno! Prokletstvo je nad nama! 44 « Govorio
40
41
Za Sv. Koplje, tiji se ~iljak navodno tuva u Parizu u «Sv. Kapeli - a la Sainte
Chapelle» i ostatak u Sv. Petru u Vatikanu, vidi: MORONI , op. cit., vol. 37. p. I 87-92. Vidi :
bilj. 1, pogl. 27.
42
Vidi: bilje~ku u Dodatku VII Sv.
43
Vidi : u Yll Svesku: bilj. 11, pogl. 212; u Svesku Yl11. bilj : 2, pogl. 8 i bilj. 11, pogl.
10.
44
Yidi: lzl 26,31 -37; 36,35-38; (Lev 16); Heb 9, 1-10.
je ne prestajuci trcati prema vrhu, postavsi lud ad prufonog
dokaza.
Dvojica ga gledaju kako odlazi ... gledaju jedan drugoga .. . i
zajedno kafo : «"Ova ce kamenje zadrhtati na moje posljednje
rijeci! " On mu je to obecao!. .. »
Ubrzavaju trku prema gradu.
Poljem, izmedu brda i zidina, i dalje, u jos mrkom zraku,
osobe s blesavim izgledom .. . Krikovi, plac, jaukanje ... Netko
kaze: «Njegova je Krv kisila ognjem!» Drugi opet: «U
gromovima Jahve se pojavio da prokune Hram!» Netko stenje:
«Grovi , grobovi!»
Josip zgrabi jednog koji udara glavom o zid, zove ga po
imenu, vukuci ga za sobom dok ulazi u grad : «Simune, ali sto
govoris?»
«Ostavi me! I ti si mrtvac! Svi mrtvi! Svi su izvan grobova! I
proklinju me.»
«Poludio je» kafo Nikodem.
Ostavljaju ga i tiho koracaju prema Pretoriju.
Grad je obuzet stravom. Ljudi lutaju bijuci se u prsa. Neki
skacu korak unatrag iii se okrecu, prestraseni, cuvsi iza sebe
glas iii korak.
U jednom ad tolikih tamnih presvoda pojava Nikodema, koji
je odjeven u bijelu lanenu haljinu - jer da sto prije obavi posao,
na Golgoti je skinuo tamni ogrtac - uzrok je ufasnom kriku
jednog farizeja koji je u bijegu. Kad primijeti da je to Nikodem
ovije mu se oko vrata s cudnom uzbudenoscu, vicuci : «Nemoj
me proklinjati! Ukazala mi se moja majka i rekla: "Budi proklet
dovijeka!"« i zatim klone na tie jaucuci: «Strah me je! Strah me
je!»
«Pa svi su poludjeli!» kafo obojica.
Stigose do Pretorija. I tek tu, dok ocekuju da ih Prokonzul
primi, Josip i Nikodem uspijevaju saznati uzrok tolikom strahu.
Mnogi su se grobovi otvorili u potresu zemlje i bilo ih je koji su
45
se zaklinjali da su vidjeli kako izlaze kosturi koji su se cas
zaodjevali ljudskim izgledom i hodali optuzujuci krivce zbog
bogoubojstva i proklinjuci ih.
45
Rijefi koje treba ispravno shvatiti u svjetlu: Mt 27,52-53.
384 Muka
Ostavljam ih 46 u predvorju Pretorija kamo dva lsusova

prijatelja ulaze bez tolikih glupih prica o odvratnosti i strahu od
oneciscenja, i vracam se na Kalvariju susti:Zuci Gamalijela koji
se uspinje vec posve iznemogao pri posljednjim metrima. Ide
bijuci se u prsa, i kada stigne na prvu od dvije male poljane,
baca se potrbuske, bijela duljina na :Zuckastom tlu, i jeca:
«Znak47 ! Znak! Reci mi da mi oprastas! Jedan jecaj, samo jedan
jecaj, da mi kafos dame cujes i da mi oprastas.»
Shvacam da vjeruje da je jos ziv. Niti je promijenio misljenja
sve dok mu jedan vojnik, gurnuvsi ga kopljem, ne rekne:
«Ustani i suti. Ne pomaze. Morao si o tome razmisljati ranije.
Mrtav je. A ja, poganin, kafom ti ovo: Ovaj, sto ste ga vi
razapeli, stvarno bijase Sin Boi:ji!»
«Mrtav? Mrtav si? Oh ... » Gamalijel dii:e prestraseno lice,
nastoji da vidi gore sve do vrha, u sutonskom svjetlu. Malo vidi,
ali i to malo je dovoljno da shvati da je lsus mrtav. I vidi
samilosnu grupu koja tjesi Mariju, i Ivana uspravnog s lijeve
strane kriza kako place, i Longina uspravna zdesna, svecana u
njegovom stavu punom postovanja. Padne na koljena, ispruzi
ruke i place: «Bio si Ti! Ne moi:emo vise imati oprostenja! Trazili
smo Tvoju Krv na sebe. A Ona vice do Neba 48 i Nebo nas
proklinje ... Oh! Ali Ti si bio Milosrde ... Ja ti kai:em, ja, satrveni
rabbi Judin: "Tvoja Krv na nas, na mi/osrde". Poskropi nas
Njome! Jer samo nam Ona moi:e izmoliti oprostenje 49 ... » A
zatim, tise, priznaje svoju potajnu muku: «Imam trai:eni znak ...
Ali vjekovi i vjekovi duhovne sljepoce stoje na mome unutarnjem
pogledu i protiv moje sadasnje volje dii:e se glas moje
dojucerasnje, ohole misli... Smiluj mi se! Svjetlo svijeta, u
tminama koje te nisu obuzele, ucini nek side jedna tvoja zraka! 50
Ja sam stari Judejac, vjeran onome sto misljah da je
pravednost, a bijase zabluda. A sada sam gola pustara, bez
46
Kao prethodna biljdka 42.
47
Vidi : bilj. 9, pogl. 8, Sv. VIII.
48
Slicnost sa: Post 4,9-11. Vidi i: Mt 22,33-66; Heb 12,22-24 pored odlomaka, razumije
se, citiranih u bilj. I.
49
Nesumnjivo, kao citavo Covjecanstvo tako je i odabrani njegov dio, tj . Zidovski
narod, bio opran Kristovom Krvi. Vidi: npr.: Heb 9.
0
' Slicnost sa: Iv I ,4-5 .
ijednog od starog drveca stare Vjere, bez ijednog sjemena iii
strucka nove Vjere. Ja sam suha pustinja. Ucini cudo Ti, da
izraste cvijet koji ima tvoje ime u ovom jadnom srcu starog,
tvrdoglavog lzraelca. U ovu moju siromasnu misao, zarobljenika
formula, prodri Ti, Osloboditelju. lzaija to kaze: " ... platio je za
grjesnike i uze na Sebe grijehe mnogih". Oh! i moj grijeh, lsuse
Nazarecanine 51 .. . »
Ustaje. Gleda na kriz, koji postaje sve jasniji u svjetlu koje se
razbistruje, a zatim odlazi pognut, ostario, satrven. I na Kalvariju
se vraca tisina, jedva prekidana Marijinim placem.
Ova razbojnika, iscrpljeni od straha, vise ne govore.
Vracaju se trkom Nikodem i Josip i ka:Zu da imaju dozvolu od
Pilata . Ali Longin, koji nema odvise povjerenja, salje vojnika na
konju Prokonzulu da sazna kako treba postupiti s dva
razbojnika. Vojnik ode i vrati se kasom s naredenjem da se lsus
izruci, a na razbojnicima da se izvrsi lomljenje kostiju, po
zidovskoj :Zelji.
Longin pozove cetiri krvnika, koji SU se kukavicki scucurili
ispod litice, jos prestraseni onim sto se zbilo, i nareduje da se
dva razbojnika dokrajce udarcima .toljage. Sto se, kad je rijec o
Dizmi 52 , zbi bez protivljenja, jer mu udarac toljagom u srce,
nakon sto je vec udaren po koljenima, prekide na polovici, u
hropcu, ime lsusovo 53 . A s ufasnim kletvama od strane drugog
razbojnika. Njihov hropac je vrlo tufan.
Cetiri su se krvnika htjeli pozabaviti i s lsusom i skinuti ga s
krifa . Ali Josip i Nikodem tone dopustaju .
I Josip skida ogrtac i kaze lvanu da to isto ucini, te da drzi
ljestve dok se oni penju s polugama i klijestima.
Marija ustade drscuci, podr:Zavana od :Zena, i priblizi se kri:Zu.
Vojnici, medutim, zavrsivsi svoju du:Znost, odlaze . I Longin,
prije nego ce sici ni:Ze od male poljane, okrene se s visine svoga
51
lz 53, I 2 (vidi: I Pet 2,22-25): lsus je, prema tome, preuzeo na Sebe i najtdi grijeh
zidovskog Roda: Bogoubojstvo. Oni, stoga, vi~e nisu, i ne mogu biti nazvani,
bogoubila~kim. I taj je narod postao «dalek» Bogu ubojstvom Krista, ali zatim Mu je postao
«bliz» po milosrdnom izljevu Njegove Krvi . Vi di : Ef 2, 11-22; i: II Vat. Koncil, Dek/aracija
o od110.1·u Crkve s nekrsi:anskim re/igijama, br. 4.
52
Yidi : prethodnu bilj . 25.
53
Yidi : Dj 2,2 1; 4, 12; 7,55-60; Rim I 0,9-13.
386 Muka
vranca da pogleda Mariju i Raspetoga. Zatim se cuje kako

odzvanjaju udarci kopita po kamenju i udarci oruzja o oklope, i
to se udaljuje sve vise .
Lijevi dlan je osloboden cavla . Ruka pada uzduz Tijela koje
sad visi napola odvojeno. Kafo lvanu da se i on popne,
ostavljajuCi ljestve fonama.
A Ivan, popevsi se na ljestve gdje je prije bio Nikodem, stavi
lsusovu ruku oko svoga vrata i take je drZi, svega prepustena
svome ramenu, zagrlivsi ga oko pasa svojom rukom i
podrZavajuci ga vrhovima prstiju da ne bi dodirnuo uzasnu
razderinu lijeve ruke, koja je skoro otvorena. Kada su noge
oslobodene cavla , Ivan se svojski napinje da drZi i podrZi tijelo
svoga Ucitelja izmedu krifa i svoga tijela .
R. Corrado: /SUSA SKIDAJU S KRIZA

(prema opisu M. V.)
Marija se vec smjestila na podnozju krifa, sjedeci ledima

naslonjena na njega, spremna da primi svoga lsusa u krilo.
Ali, osloboditi desnu ruku od cavla je mnogo tefa operacija.

Usprkos svega lvanova napora, Tijelo visi sasvim prema
naprijed i glavica cavla utonu u mesu. A buduci ga vise ne bi
zeljeli ranjavati jos vise, dvoje milostivih mnogo se naprefo.
Konacno, klijesta su zahvatila cavao i malo pomalo ga izvukla.
Ivan stalno drZi lsusa ispod pazuha, s glavom prevaljenom
na njegovo rame, dok ga Nikodem i Josip uzimaju jedan za
stegna , drugi za koljena, i tako pazljivo silaze s ljestava.
Stigavsi na zemlju, htjeli su ga smjestiti na plahtu koju su
rasirili preko svojih ogrtaca. Ali ga Marija foli. Otvorila je plast,
pustajuci ga da visi s jedne strane i stoji gotovo s otvorenim
koljenima da bi nacinila kolijevku svojemu lsusu.
Dok se ucenici okrecu da joj dadu Sina, okrunjena glava
pada unatrag i ruke vise prema zemlji, i vukle bi se po zemlji sa
svojim ranama, da ih milosrde pobofoih zena nije drZalo da bi to
sprijecile.
Sada je u Majcinu krilu ... I izgleda umorno i veliko dijete koje
spava svo scucureno na majcinim grudima. Marija ga drZi
desnom rukom, provucenom iza leda Sina, a lijevom preko
utrobe da ga pridrZi na koljenima. Glava je na majcinu ramenu. I
Ona ga zove ... zove ga bolnim glasom. Zatim joj se odvaja od
ramena i miluje ga ljevicom, skuplja i isprufa mu ruke i prije
nego sto ih ukrsti na ugaslom krilu 54 , cjeliva ih i place nad
ranama. Zatim miluje obraze, posebno gdje je modrica i
oteklina, ljubi mu udubljene oci, usta sto su ostala malo
iskrivljena u desno i poluotvorena. Htjela bi mu srediti kosu, kao
sto mu je sredila bradu namocenu krvlju . Ali cineci to, naide na
~to se tite mijenjanja polofaja ruku Mrtvog Jsusa, prof. Ferri ovako izla2e svoje
54
mi§ljenje: «Da Ii je bila jedna ienska ruka koja je savila ruke Spasitelja skinuta s Krifa
dovodeci ih iz stanja napetosti prema naprijed? Ja dokazujem da je tako ... Jer na tragu Krvi
koja je silazila sa dlana ruke prema laktu opa2a se prekid koji odgovara sirini j edne ienske
ruke. Nije vjerojatno da je na Kalvariji bilo mu§kih ruku kojeg mladiea: poku~vao sam sa
mnogo mu§kih ruku , ali one su sve foe ; poku~vao sam i sa rukama Paole i ... one su toliko
fooke kao i prekid Krvi (na ruci). Kad sam to ustvrdio, plakao sam. Ruka Magdalene koja
je, prema tradiciji, bila visoka i puna§na, morala je biti njoj srazmjema i zbog toga vrlo
velika; sve dakle navodi na pomisao da ona :Zenska Ruka jedne odrasle, ali dosta malene,
fooka koliko reteni prostor prekida Bofanske Krvi jest Ruka Djevifanske Majke lsusove,
upravo kako kate djelo koje je napisala Marija Valtorta, skoro 20 godina prije moga
znanstvenog utvrdenja na onom Platnu, §to ga bolesnica nije nikada vidjela u fotografskoj
reprodukciji i u naravnoj velitini.
388 Muka
trnje . Ubode se, skidajuci tu krunu i hoce da to Ona sama uradi

s jednom rukom koja joj je slobodna i sve odbija rijecima : «Ne,
ne! Ja, ja!>> i cini se kao da ima medu prstima njeznu glavu
novorodenceta, s tolikom nje:Znoscu to cini. I kad je uspjela
skinuti tu krunu muciteljicu, sagne se da bi lijecila sve
ogrebotine od trnja svojim cjelovima . Drscueom rukom razdvaja
razbarusenu kosu, sreduje je i place, i govori tiho, tiho i brise
prstima suze sto padaju na jadno, hladno i okrvavljeno tijelo, i
misli ga ocistiti suzama i svojim velom, koji je jos na lsusovim
slabinama. I privlaci k sebi jedan okrajak i s njime cisti i brise
svete udove. I uvijek se vraca k milovanju lica, a zatim i ruku, a
onda miluje ranjena koljena i zatim opet prema gore da bi
obrisala Tijelo na koje padaju suze i suze.
Raffaello: /SUSA NOSE U GROB. Prizor reproducira bitno opis M. V.
I dok to cini njezina ruka naide na razderinu prsnog kosa.

Mala ruka, pokrivena tananim platnom skoro cijela ude u
prostorni otvor rane . Marija se sagne da bi vidjela u polju
svjetlosti koja je nastala, i vidi. Vidi otvorene grudi i srce svog
Sina. Tada kriknu. Kao da ostar noz otvara Njezino srce .
Kriknu 55 , a zatim se prevrnu na Sina i izgleda i Ona mrtva.
Prufaju joj pomoc, tjese je. Hoce da joj uzmu bofanskog
Mrtvaca a buduci da Ona vice: «Gdje, gdje cu te staviti da bude
sigurno i dostojno Tebe?» Josip, sav pognut u poklonu
postovanja s otvorenom rukom na grudima kaze: «Utjesi se, o
Zeno! Moj grob je nov i dostojan jednog velikana. Njemu ga
darujem. A ovaj, Nikodem, prijatelj, vec je odnio u grobnicu
pomasti, jer on to hoce prinijeti od svoga. Ali, molim te, buduci
da se priblifava vecer, pusti nas da radimo ... priprava je 56 . Budi
dobra, o sveta Zeno!»
I Ivan i 2ene mole u tom smislu i Marija dopusta da joj iz krila
uzmu njezino Stvorenje; i dize se, tjeskobno brifoa, i dok ga
omotavaju u plahtu, moli: «Oh! Polagano cinite!»
Nikodem i Ivan kod ramena, Josip kod nogu, podignu Les
umotan ne samo u plahtu nego potpomognut i ogrtacima koji
slufo za nosiljku, i zapute se dolje putem.
R. Corrado: /SUSA NOSE U GROB

Ivan i Nikodem drie ga pod pazuh
Josip Arimatejac za noge (prema opisu M. V.)
si Vidi: bilj . 3, pogl. 30.

l• «Parasceve» je gr~ka rije~ koja zna~ i «priprava» i ona se obavlja u vigiliju Subote, jer
su Hebreji u toj vigiliji pripremali sve potrebno za dan svetog odmora.
390 Muka
Marija, podriavana od Marije Alfejeve i Magdalene za kojima

slijede Marta, Marija Zebedejeva i Suzana, koje su pokupile
cavle, klijesta, krunu i trsku 57 , silazi prema grobu . '
Na Kalvariji ostaju tri kri:Za, od kojih je onaj u sredini gol, a
druga dva imaju svoj zivi trofej, koji umire.
«I sada» kafo lsus - «pazite dobro. Postedujem te od opisa pogreba koji

je dobro ureden prosle godine: 19. veljace 1944. Uzet cete dakle tog, a o.
Migliorini ce na zavrsetku istoga staviti Marijin plac, sto sam ga dao u svoje
58
vrijeme: 4. listopada 1944. Zatim ces staviti sto budes novoga vidjela . To SU
novi dijelovi Muke, i treba ih staviti na svoje mjesto vrlo dobro da se ne bi
nacinila pometnja iii da ne ostanu praznine.»
57
Yidi : bilj. 1, pogl. 27.
ss To je sadrfaj 31 . poglavlja.
391
30. GROB JOSIPA ARIMATEJSKOG1,

GROZNA MARIJINA TJES KOBA
I SPASITELJEVO BALZAMIRANJE
Beskorisno je govoriti sto osjecam. lznijela bih time samo svoje trpljenje i
stoga bez vrijednosti u odnosu na trpljenje sto ga vidim . Opisujem ga dakle ne
osvrcuci se na sebe .
Prisustvujem pogrebu Naseg Gospodina.
Mala povorka nakon sto je sisla s Kalvarije nalazi u njenom

podnozju, izduben u vapnencu brda, grob Josipa iz Arimateje . U
nj ulaze milostivi s Tijelom lsusovim.
Vidim grob ovako nacinjen. To je prostor iskopan u kamenu,
pri dnu jednog vrta svega u cvijecu. lzgleda kao pecina, ali
razumije se iskopana covjecjom rukom. Tu je grobna soba u
pravom smislu, sa svojim udubinama (drukcije nacinjenim nego
u katakombama). Ove su kao okrugli otvori koji prodiru u kamen
kao udubine jedne kosnice, toliko da dam ideju. Za sada su svi
prazni. Vidi se prazno okno svake udubine kao crna mrlja na
sivilu kamena . Zatim, ispred te pogrebne komore, nalazi se kao
neko predsoblje. Usred njega je kameni stol za pomazivanje. Na
ovoga stavljaju lsusa u njegovoj plahti.
Ulaze i Ivan i Marija. Nitko vise, jer pripremna soba je malena
i, kad bi bilo vise osoba, ne bi se moglo vise kretati. Ostale fone
stoje kod vratiju tj. kod otvora, jer tu nema vratiju u pravom
smislu rijeci.
Ova nosioca otkriju lsusa.
Dok oni pripremaju u jednom kutu, na nekoj vrsti stolica, pri
svjetlu dviju baklja, povoje i miomirise, Marija se saginje nad
Sinom i place. I jos jednom ga brise s velom koji je jos oko
bedara lsusovih. To je jedino pranje koje ima Tijelo lsusovo ...
suze majcine, pa iako su mnogobrojne i obilne, sluze jedino da,
povrsno i djelomicno, skinu prasinu, znoj i krv ovog izmucenog
Tijela.
Marija neumorno miluje one hladne udove. Sa jos vecom
njefooscu nego da se dotice novorodenceta, Ona uzima jadne
30. Pisano 19. velja~e 1944. i 4. li stopada 1944. A, 1913- 1921i3733-3749.

1
02, Vidi: Mt 27.60-61 ; Mk 15,45-47; Lk 23,53-54; Iv 19,40-42.
392 Muka
razderane ruke, stisce ih medu svojima, cjeliva im prste,

ispravlja ih, nastoji spojiti rubove rana kao da bi ih lijecila, da
manje bole stavlja na obraze one ruke koje ne mogu vise
milovati i jeca, jeca u svojoj ljutoj boli . lspravlja i sjedinjuje jadne
noge koje stoje tako opustene, kao smrtno umorne od tolikog
hodanja poduzetog za nas. Ali one su i suvise istegnute na
krizu, a narocito je lijeva spljostena i kao da ne bi imala vise
glefoja .
Zatim se vraca k tijelu i miluje ga, a tako je hladno i vec
ukoceno, i kad opazi iznova razderinu od sulice koja je sada,
dok Spasitelj lezi nauznak na kamenoj ploci, otvorena i zijeva
poput usta, dopustajuci da se jos bolje vidi prsna supljina (vrsak
se srca jasno ukazuje izmedu jedne grudne kosti i lijevog
rebrenog Iuka, i oko dva centimetra iznad njega tamo je urez
nacinjen siljkom sulice na osrcju (perikardu) i na samom srcu,
dug dobar centimetar i pol, dok je vanjski prorez na desnom
boku sirok barem sedam centimetara), Marija kriknu iznova kao
na Kalvariji. lzgleda kao da sulica Nju probada, toliko se savija u
svojoj boli stavljajuci ruke na svoje srce, probodeno kao i
lsusovo. Koliko Ii cjelova na tu ranu, jadna Mama!
Zatim se vraca ka glavi izvrnutoj i uspravlja je, jer je ostala
malo savijena unatrag i vrlo na desno. Nastoji zatvoriti ocne
kapke, koji se opiru i ostaju poluotvoreni, a usta ostala otvorena,
zgrcena, malo iskrivljena u desno. Sreduje kosu, jos jucer tako
lijepu i urednu, koja se sada sva pretvorila u splet otescan
krvlju. Razmrsuje dulje cuperke, gladi ih svojim prstima, zavrce
ih da bi imala ponovno oblik ljupke kose svojega lsusa, tako
meke i kovrcaste. I jeca, jeca jer se sjeca njega kao djeteta ...
To je osnovni motiv njezine boli: sjecanje na djetinjstvo /susovo ,
svoje ljubavi prema Njemu, svojeg staranja kada se je bojala i
malo hladnijeg zraka na Stvorence bofansko, i usporedba s
ovim sto su mu ucinili, sada, ljudi.
Od njezina jadikovanja meni dolazi zlo. A njezina kretanja,
kada jecajuci kaze: «Sto SU ti ucinili, sto SU ti ucinili, Sine moj?»
ne mogavsi ga gledati ovakvog: golog, ukocenog, na kamenu,
Ona ga prihvati u narucaj podvukavsi mu ruku ispod ramena te
pritisnuvsi ga na grudi drugom rukom, njisuci ga, istim pokretom
30. Grob Josipa Arimatejskog- Marijina tjeskoba - Balzamiranje lsusa 393
kao u spilji Rodenja, nagoni me da placem i patim kao da mi

necija ruka premece po srcu. 2
47R. Corrado: GROB (prema opisu M. V.)
U:Zasna duhovna tjeskoba Marijina 3 .
2
U A slijedi neposredno odlomak oznacen u bilj . 38.
3
Da je Djevica Marija, presveta, ali istinita Majka lsusova, prisna Sudionica njegove
sudbine, a tim vi~e ienska licnost izrazito istocnjacka, bila u tjeskobi i da je jadikova/a
takoder u stilu vremena i mjesta, iako u najveeoj ispravnosti i dostojanstvu, stvar je
vjerojatna i utemeljana. Vidi: Lk 23,27, i antifonu Rimskog Brevijara u hvalama Svete
Subote: «Zene sjedeci kod groba jadikovahu, oplakujuci Gospodina». Ali ako bi netko bio
iznenaden sadr:lajem i izrazima Jadikovki Presvete Marije, kakve se citaju u ovome Djelu,
neka dobro razmi~lja da je to u potpunom skladu , kako to potvrduju Kompetentni, sa dugom
istocnjackom tradi cijom propovjedni~tva i istocnom, sirskom i grckom himnografijom (vidi:
Efrem, IV st.; Anfilohij lkonski IV st.; Roman Melodski, VI. st.) a dolazi do vrhunca u VII.
st. u «Placu Djevice» koji nam je bio prenesen po Sv. Germanu patrijarhu Carigradskom,
gdje dolazi do vrlo slicne i identicne impostacije placa (teolo~ke impostacije; s
394 Muka
Majka je uspravna pored kamena za pomazivanje i miluje, i

promatra, i jeca i place. Drhtavo svjetlo baklji na trenutke
osvjetljuje njezino lice i ja vidim kako se velike kaplje suza
kotrljaju po vrlo blijedim obrazima iscrpljenog lica. I cujem rijeci.
Sve. Vrlo razgovjetno, iako ih sapce medu usnicama, istinski
razgovor majcine duse sa Sinovljevom dusom. Primam naredbu
da ih pisem.
«Ubogi Sine! Koliko rana!. .. Kako si patio! Vidi sto su ti
ucinili! ... Kako si hladan, Sine! Tvoji SU prsti ledeni. I kako SU
nepomicni. lzgledaju slomljeni. Nikada, niti u najopustenijem
snu djetinjstva, niti u onom teskom umoru zanatlije, nisu bili tako
nepomicni ... I kako su hladni. Jadne ruke! Daj ih svojoj Marni,
blago moje, ljubavi sveta, ljubavi moja! Gledaj kako su
razderane! Ali vidi, lvane, kakva razderina! Oh! okrutnici!
Ovamo, ovamo, k tvojoj Majci ovu razderanu ruku. Da ti je lijeci.
Oh, necu ti nanijeti bol ... Koristit cu se cjelovima i suzama, i
ugrijat cu ti je s dahom i ljubavlju. Pomiluj me, Sine! Ti si leden,
a ja gorim od ognjice. Moja ce se ognjica ublaziti tvojom
hladnocom, a tvoja ce se hladnoca ublaziti mojom ognjicom .
Samo me jednom pomiluj, Sine. Malo je casova sto me ne
milujes, a izgledaju mi vjekovi. Mjesecima sam katkad bila bez
tvoga milovanja, a cinili su mi se kao satovi, jer sam uvijek
ocekivala tvoj dolazak, i od svakog dana cinila sam sat, od
svakog sata minutu, da si kafom da mi Ti nisi bio dalek jedan iii
vise mjeseci, nego samo malo dana, samo malo casova. Zasto
je sada tako dugacko vrijeme? Ah, ljuta neljudska boli! Jer Ti si
mrtav. Jer mi Te ubise! 4 Nema Te vise na Zemlji! Nema Te vise!
I da u bilo koje mjesto poletim dusom da potrazim tvoju, i da je
zagrlim, jer pronaci Tebe, imati Tebe, osjecati Tebe, bijase zivot
moga tijela i moga duha, ... da Te u bilo kojem mjestu trazim
razmi§ljanjem o pro§losti i o sada§njosti, o dobroti i o zloci itd.) i do vrlo blizih iii identicnih
izraza (blagih, jakih, stra§nih). Od njega, dakle, neka se cita i to pazljivo: Molitva kod ...
pogreba ... Tijela Gospodnjega ... , u MIGNE Patro/ogia Graeca, to. 98. col. 267-278 (243-
290). To §to se tvrdi o istocnoj patristickoj tradiciji, vrijedi i u pogledu liturgijske: nek se
pogleda mnogi takozvani «Staurotheotokia» (pohvale Majci Bozjoj podno Krifa) grcke
Liturgije.
4
To jest: «Ubili su mite» Vidi: FANFANI, Vocabulario de/la lingua italiana , Firenze,
1892, co. 3073, koji upravo primjecuje da morire, u aktivu, ponekad je isto §to i ammazzare
= zaklati , usmrtiti .
30. Grob Josipa Arimatejskog - Marijina tjeskoba - Balzamiranje lsusa 395
ponesena svojom ljubavi, ne nalazim Te vise, vise Te ne

nalazim! Od Tebe mi ne osta drugo do ovi hladni posmrtni
ostaci, ova lesina bez duse. O duso moga lsusa! O duso moga
Krista, o duso moga Gospodina, gdje si?
Zasto oduzeste dusu Sinu mome, okrutne 5 hijene zdrufone
sa Sotonom 6? Zasto niste s Njime i mene razapeli? Plasili ste se
i drugog zlocina? (Glas joj postaje sve jaci i bolniji.) I sto je bilo
ubiti jednu zenu, vama, koji se niste ustrucavali da ubijete Boga,
koji je postao Tijelo? Niste pocinili i drugi zlocin? A zar nije ovo
jos groznije, pustiti da nadzivi majka kojoj ste zaklali Sina?»
Majka, koja je s glasom podigla i glavu, sada se ponovno
saginje nad mrtvo lice i prelazi na tihi govor, samo za Njega:
«Bar cemo u grobu ovdje unutra, biti zajedno kao sto smo bili
zajedno za agonije na drvu, i zajedno na putu k onoj strani
zivota i u susret Zivotu . Ali ako Te ne mogu slijediti na putu
preko zivota, ovdje mogu ostati da Te cekam.»
Ponovno se uspravlja i prisutnima kafo jakim glasom: «ldite
svi. Ja ostajem. Zatvorite me ovdje s Njime. Cekam Ga ... Sta
kazete? Da se ne moze? Zasto se ne moze? Da sam mrtva zar
ne bih bila ovdje, polofona uz njega, u ocekivanju da ozivim?
Bit cu uz njega, ali na koljenima. Bila sam tako kad je On cvilio,
njefan i ruzicast, jedne prosinacke noci. Ovdje cu biti u ovoj
noci svijeta koji nema vise Krista. Oh, istinska not! Svjetla nema
vise 7!... O mrzle Ii noci! Ljubav je umrla 8! Sto kazes, Nikodeme?
Da se oneciscujem? Njegova Krv nije oneciscenje 9 . Nisam
postala necista ni kad sam Ga radala 10 : Ah, kako si izasao, Ti,
' Zidovi onoga vremena i onoga mjesta, koji su sudjelovali u Bogoubojstvu, nisu
nazvani «okrutne hijene» iz gnjeva i proklinjanja, nego radi to~nosti opisa: hijena je,
stvamo, vrlo grabezljiva zvijer koja je preko dana sak rivena, a izlazi nocu da hvata i velike
zivoti nje. Vidi: FANFANI, op. cit. (bilj. 4), col 2720.
'' Vidi: bilj. 4, na str. 220, Sv. 1112.
7
Vidi : bilj . 12, pogl. 17, Sv. VIII.
' lsus, buduci pravi Bog, Ljubav je! Vidi : I Iv 4,8- 16. Pa ipak On je umro ne po
bofanskoj Naravi nego po ljudskoj, ukoliko je stvamo «izdahnuo».
'' Vidi : bilj. 3, pogl. 8, Sv. VIII.
10
Vidi : Lev 12, 1-8. Marija Presveta, naprotiv, nije se onecistila zato §to je bila oplodena
po samoj bofanskoj Ljubavi (Mt 1, 18-23; Lk 1,26-28; Simbo/ Nicejsko-Carigradski),
Ljubavi koja je potpuno nadnaravna i duhovna, a ne od ljudske ljubavi, naravne i jo§
materijalne, bilo zato §to je na nadnaravni i fodesni nacin porodila lsusa, kao §to se izrafava
nadahnuta Rimska Liturgija u Marijinu Predslovlju: «Sacuvav§i slavu Djevicanstva prosula
396 Muka
Cvijete moga krila, ne ozlijedivsi tijela, nego upravo kao cvijet
mirisnog narcisa sto izbija iz nutrine majcinog gomolja i dade
cvijet iako zagrljaj zemlje nije bio na materici. Djevicansko
cvjetanje sto Tebi prilici, o Sine, koji si dosao iz nebeskog
zagrljaja, i roden usred razlijevanja sjaja 11 !»
Sada se bolna Majka opet saginje nad Sinom, otudujuci se
od svega sto nije On i sapce tiho: «Ali sjecas Ii se, Sine, one
uzvisene haljine sjajne svjetlosti koja je sve zaodjenula dok se
tvoj smijesak radao na svijetu? Sjecas Ii se onog blazenog
svjetla, koje je Otac poslao s Nebesa da bi obavio tajnu tvoga
cvjetanja i da Ti ucini te nades onaj mracni svijet manje
odbojnim, Ti koji si bio Svjetlo i koji si dolazio od svjetla Oca i
Duha Utjesitelja? A sada? ... Sada tama i studen ... Kakva
studen! Kolika! Ja zbog toga sva drscem. Vise od one
prosinacke noci. Onda to bijase radost imati Te da mi ugrijes
srce. A Tisi imao svoje date ljube ... Sada ... Sad sam sama, a i
ja umirem. Ali cu te ljubiti za dvoje: za one koji su te mrzili; ljubit
cu te za cio svijet, o Sine. Neces osjetiti hladnocu svijeta . Ne,
neces je osjetiti. Ti mi nisi otvorio utrobu da bi se rodio 12 , ali da
ne bi osjetio hladnocu ja sam spremna da mi je otvoris i tebe
zatvorim u zagrljaju moga krila. Ti se toga sjecas kako te je ovo
krilo ljubilo, malena drscuca klico? ... To je krilo uvijek isto. Oh!
to je moje pravo i du:Z:nost moja kao Majke. To je moja zelja.
Samo Majka tu folju mofo imati, zelju da mofo imati prema sinu
tako veliku ljubav kao svemir.»
je svijetom vjetno Svjetlo, Isusa Krista Gospodina na§ega». Drugim rijetima, Isus se rodio,
tj . iza§ao iz Marije tako kao §to je i u§ao, i iza§ao je kroz zatvorena vrata iz Cenakula (Vidi :
Iv 20, 19-20; i tocka oznatena sljedeeom bilje§kom 12). Ni§ta nije nemoguce svemogucnosti
Bozje ljubavi. To se ipak dogodilo ne zato §to bi naravno zatece i naravno radanje bilo u
sebi i nufoo povezano s grijehom, nego jer je Ul'ovjec'eni Bog morao biti zatet i roditi se od
samuga Boga, tajanstveno zarucen s jednom Zenom.
11
Vidi : prethodnu bilj. I 0.
12
Vidi: prethodnu bilj. I 0.
R. Corrado: PREtALOSNA U GROBU
Glas joj je postajao sve jaci i sad, sasvim jako, kafo: «ldite.
Ja ostajem. Vratit cete se za tri dana i izaci cemo zajedno 13 . Oh!
ponovno vidjeti svijet naslonjena na Tvoju ruku, o Sine moj!
Kako ce biti lijep svijet u svjetlu tvoga uskrsnuloga osmijeha!
Svijet koji drsce na korak svojega Gospodina! Zemlja se
potresla kada ti je smrt istrgnula dusu i kada ti je iz srca izisao
13
Ovo Djelo, ovdje i sve do kraja sveska rasvjetljuje nepokolebljivu vjeru Majke
lsusove u uskrsnuce svog Bofanskog Sina. Kufana nevjerovanjem iii malom vjerom ucenika
i ucenica, koji ce pokazati svoju nevjeru iii kolebljivost s balzamiranjem Onoga koji je imao
uskrsnuti, iskufana i od Sotone, a narocito ucvi ljena zbog llliska da je napus/ena i od Boga,
uvijek ce se opirati nepobjedena i nepobjediva, prinoseci svoju beskrajnu muku za one koji
su Bez-Vjere. Oni koji su se najvi~e priblifavali vjeri sacuvanoj u potpunosti od Marije
Presvete, bili su Lazar i Magdalena.
398 Muka
duh. Ali sada ce se tresti ... oh! ne vise od ufasa i ljute boli,
nego od slatkog drhtaja, meni nepoznatog, ali koji moja
zenstvenost naslucuje, koji potresa jednu djevicu kada, nakon
odsustva, cuje korak zarucnika koji dolazi za svadbu. Vise jos:
Zemlja ce drhtati svetim drhtajem, kao sto sam i ja od njeg
zadrhtala, sve do najdubljeg dna, kada dobih u sebe Gospodina
Jednog i Trojstvenog, i kada je volja Oceva ognjem ljubavi
stvorila sjeme iz kojega si Ti proizisao, o moje Djetesce sveto,
14
stvorenje moje, sve moje! Sve, Sve Mamino! Mamino !...
Svako dijete ima oca i majku. Pa i nezakonito ima oca i majku.
Ali Ti si imao samo Majku da ti sacini meso od ru:Ze i ljiljana, da
ti nacini te vezove vena, plave kao nase rijeke u Galileji, i ove
usne od mogranja, i ovu kosu od koje divniju nemaju ni plavo-
grivaste koze nasih brezuljaka, i ove oci: dva mala jezera Raja.
Ne, sto vise, koje su od vode iz koje dolazi Jedinstvena i
Cetverostruka Rijeka Mjesta Naslada, i nosi sa sobom, u svojim
cetverim rukavcima, zlato, oniks, bidelij i slonokost, i dijamante, i
palme, i med, i ruze, i beskrajna bogatstva, iii Fizon iii Gehon iii
Tigris iii Eufrat15 : put andelima koji klicu pred Bogom, put
kraljevima koji Ti se klanjaju, Bit poznata i nepoznata, ali ziva,
ali Prisutna i u najmracnijem srcu! Samo ti je tvoja Mama to
ucinila sa svojim «da» ... Sastavila Te je od glazbe i ljubavi: od
cistoce i poslusnosti sam te nacinila, o radosti moja! Tvoje srce
sto je? Plamen moga sto je poletio da bi se zgusnuo u krunu
oko cjelova Bozjega Njegovoj djevici 16 . Evo sto je to tvoje srce.
Ah! (krik je razdiruci do te mjere da dotrci Magdalena zajedno s
lvanom da joj priteknu u pomoc. Ostale se ne usuduju, nego
placuCi i zastrte gledaju kroz otvor). Ah, slomili su ti ga! Evo
zasto si tako hladan i tako hladna sam i ja. Nemas vise unutra
plamen moga srca, i ja ne mogu nastaviti zivjeti odsjajem onog
plamena koji bijase moj, a koji sam ti dala da ti nacinim srce.
Ovamo, ovamo, ovamo na moje grudi! Prije nego sto me smrt
ubije hocu da te ugrijem, hocu da Te zibam. Pjevala sam ti :
"Nema kuce, nema hrane, nista drugo doli bol". 0 prorockih Ii
14
Yidi prethodnu bilje~ku .
15
Mistitna primjena: Post 2,8-15.
16
Yidi : prethodnu bilj. I 0.
rijeci! Bol, bol, bol, za tebe, za mene! Pjevala sam Ti : "Spavaj,

spavaj na mom srcu". Pai sada: ovdje, ovdje, ovdje ... »
I sjedeci na rubu kamena skupi ga sebi u krilo, stavljajuci
jednu ruku Sinovljevu na svoja ramena, prislanja glavu Sina na
nadlakticu a na njegovu glavu naslanja svoju, drii ga cvrsto na
grudima, njise ga, cjeliva ga u ljutoj boli sto razdire srce.
Nikodem i Josip se priblii:avaju i postavljaju na neku vrstu
klupe koja je s druge strane kamena, posude i povoje i cistu
Plahtu 17 i sud s vodom, izgleda mi, i smotuljak isukanog vlakna,
kako mi se cini.
Marija vidi i pita, glasno: «Sta vi to cinite? Sta hocete?
Pripremiti ga (da lezi u grobu)? Cemu? Ostavite ga u krilu
njegove Mame. Ako uspijem ugrijati ga, prije ce uskrsnuti. Ako
uspijem utjesiti Oca i utjesiti Njega za bo~oubilacku mrinju,
Otac ce prije oprostiti, a On ce se prije vratiti 1 .»
Prei:alosna je skoro u bunilu.
«Ne, ne dam vam ga! Dala sam ga jedanput, jedanput sam
ga dala svijetu, i svijet ga nije htio. Ubio ga je, jer ga nije htio.
Sada ga ne dam vise! Sto kazete? Da ga ljubite? Taman! A
zasto ga onda niste branili? Cekali ste da kazete da ga ljubite,
kada je zapao u takvo stanje da vas vise nije mogao ni cuti.
Kako je jadna vasa ljubav! Ali kad ste se toliko bojali svijeta da
se niste usudivali braniti nevinoga, barem ga trebate vratiti
meni, Majci, da brani svoga Rodenog. Ona je znala tko je bio i
sto zaslu:Zuje. Vi! ... Vi ste ga imali za Ucitelja, ali niste nista
17
Prema ovom Djelu, veoma je razlofoo driati, da su bi la dva Platna (Sindone): jedno
za skidanja s Krifa, neupotrebljivo vi~e zbog Krvi, znoja, pra~ine i netistoce: drugo «tisto»,
upotrebljeno za Pogreb. Jedno bi se tuvalo u Torinu u katedrali u svetanoj kapeli nazvanoj
upravo od sv. Platna; ono drugo, po mi~ljenju spisateljice ovog Djela, bilo bi skriveno u
unutra~njosti Raspela, nazvano «Sveto Lice», koje se ~tuje u katedrali u gradu Lucca; ali na
pitanje upravljeno u svoje vrijeme, bi dan nijefan odgovor. 0 Sv. Pia/nu, vidi : P. Scotti, A.
V ACCARI , Sintlone, 11 Encidopedia cal/o/ica, vol. I I. Citta de! Yaticano, I 953. col. 692-
697. Na col. 692 se tita kako slijedi: «Nekoliko platna, satuvanih u raznim mjestima,
aspirirali su na tu tast (Compegne, Besanon, Cadouin, Bitonto itd.). Brifoa je analiza
pokazala da jedno Platno (zvano Sindone) ima ozbiljnu vjerojatnost da bude autentitno, a to
je ono ~to se sada tuva u katedrali u Torinu a koje dolazi iz Lirey-a i Chambery-a» (Sada
ustupljeno sv. Stolici od Savojske kuce, op. prev.). Ovo Djelo, prema proutavanjima i
mi~ljenju Prof. Lorenza FERRI, dodalo bi nove potvrde u prilog takve vjerodostojnosti.
Yidi: bilj . I, pogl. 227.
"Yidi: preth. bilj. I 3.
400 Muka
naucili. Zar nije mozda istina? Zar mozda lazem? Ali zar ne
vidite da ne vjerujete u njegovo Uskrsnuce 19 ? Zar to vjerujete?
Ne. Zasto stojite tamo, pripremajuci povoje i mirise? Jer ga
smatrate za jednog mrtvaca, danas hladnog, sutra istrunulog, i
zbog toga ga hocete balzamirati. Ostavite svoje pomasti. Dodite
pokloniti se Spasitelju cistim srcem betlehemskih pastira 20 .
Gledajte: u njegovom snu je umorni koji se odmara. Koliko se
trudio za zivota! Uvijek se sve vise trudio. A koliko istom u ovim
posljednjim casovima!. .. Sada se odmara. Za mene, za svoju
Mamu on je sada samo jedno veliko umorno Dijete koje spava .
Oh, bijednog Ii lefaja i sobe! Ali ni njegov prvi lefaj nije bio
mnogo ljepsi, niti je bilo ugodnije njegovo prvo boraviste. Pastiri
su se klanjali Spasitelju u njegovom djetinjem snu. Vise klanjate
Spasitelju u snu Pobjednika sotone. A onda, kao i pastiri, idite i
recite svijetu: «Slava Bogu! Grijeh je mrtav! Sotona je
pobijeden! Mir neka je na Zemlji i na Nebu izmedu Boga i
covjeka!» Pripremite puteve za njegov povratak. Ja vas saljem.
Ja koju Majcinstvo cini Svecenicom obreda 21 • ldite. Rekla sam
da necu (da ga pomazujete). Ja sam ga oprala svojim suzama. I
dovoljno je. Ostalo nije potrebno. I nemojte ni misliti da to stavite
na Njega. Lakse ce mu biti ustati ako bude slobodan od ovih
pogrebnih, nepotrebnih povoja. Zasto me tako gledas, Josipe?! I
ti zasto, Nikodeme? Je Ii vas ufas ovoga dana ucinio
slaboumnima? Zaboravnima? Zar se ne sjecate? 22 "Ovom zlom
i preljubnom narastaju koji trazi znak nece biti dan drugi znak,
do znaka Jone ... Tako ce i Sin Covjecji boraviti tri dana i tri noci
u srcu Zemlje". Ne sjecate se? "Sin covjecji bit ce predan u ruke
ljudi koji ce ga ubiti, ali treci ce dan uskrsnutl'. Ne pamtite?
"Razorite ovaj Hram Boga istinitoga i u tri dana Ja cu ga opet
sagraditi". Hram bijase Njegovo Tijelo, o ljudi. Klimas glavom?
Safaljujes me? DrZis da sam luda? Ali kako? Uskrisivao je
mrtve i zar nece moci uskrisiti Sebe samoga? lvane?»
"' Yidi: preth . bilj . 13.

2
"Vidi : bilj . 10. pogl. 235, Sv. VII.
21
Prema ovom Djelu, Djevica, Majka i Druzica lsusova, osjetila se iznenada i duboko
«Majkom Crkvell i kao takva se vladala. Yidi: Kol 1,24-29, i bilj. 11 . pogl. 25 .
22
Yidi : preth. bilj . 13 .
30. Grob Josipa Arimatejskog - Marijina tjeskoba - Ba/zamiranje ls us a 40 I
111! \lll\IJ. :
Tlocrt Boijeg groba
«Majko!»
«Da, zovi me 'majko'. Ne mogu zivjeti misleci da necu biti
tako zvana! lvane, ti si bio prisutan kad je uskrisio Jairovu
kcerkicu i mladica iz Naima. Jesu Ii oni bili, zaista, mrtvi? Iii je to
bila samo teska i dugotrajna nesvjestica? Odgovori!>>
«Bijahu mrtvi. Djevojcica dva sata, mladic jedan dan i pol.»
«I uskrsnuli su na zapovijed?»
«I uskrsnuli su na zapovijed.»
«Jeste Ii culi? Vas dvojica: jeste Ii culi? Ali zasto tresete
glavom? Ah! mozda hocete reci da se zivot vraca brze u onoga
koji je nevin i mlad. Ali moje Dijete je Nevini! On je Uvijek Mlad.
On je Bog, moj Sin! .. . »
402 Muka
Majka gleda s ocima ljute boli i u groznici2 3 dva pripremaca

koji potisteni ali neumoljivi, rasporeduju svitke zavoja sada vec
umocene u mirodije. Marija ucini dva koraka. Ponovno je
polozila sina na kamen s njefooscu kojom se polafo
novorodence u kolijevku . Ucini dva koraka, saginje se do
podnozja mrtvackog lezista, gdje na koljenu place Magdalena, i
uhvati je za rame, prodrma je i zove je: «Marijo, odgovori! Ovi
misle da lsus ne maze uskrsnuti, jer je covjek, i k tome je umro
ad rana. No, nije Ii tvoj brat stariji ad Njega?»
«Jest.»
«Zar nije bio sav jedna rana?»
«Jest.»
«Zar nije vec i zaudarao i prije nego sto je sisao u grab?»
«Jest.»
«londa?»
Teska i duga tiSina. A onda jedan neljudski krik. Marija se
zatetura stavljajuci si ruku na srce. PodrZavaju je. Ali Ona ih
odbija. lzgleda da odbija milostive. U stvari, odbija ono sto samo
Ona vidi. I vice: «Natrag! Natrag, okrutnice! Ne ovu osvetu! Suti!
Ne folim te slusati! Suti! Ah, grize mi srce!»
«Tko, Majka?»
«Oh, lvane! To je Sotona 24 ! Sotona koji kaze: "Nece
uskrsnuti. Nijedan prorok o tome nije govorio". 0, Boze
Svevisnji! Pomozite mi svi, o vi, dobri dusi, o vi samilosni ljudi.
Maj se razum koleba! Ne sjecam se vise nicega. Sta kazu
proroci? Sta kafo Psalam? Oh! Tko ce mi ponoviti odlomke koji
govore o mome lsusu?»
I Magdalena svojim sonornim glasom izgovara Davidov
psalam o Muci Mesijinoj 25 .
Majka jos jace place, podrZavana ad Ivana i suze joj padaju
na mrtvoga Sina koji je ad toga sav nakvasen. Marija vidi i brise
ga, i kafo tihim glasom: «Toliko placa! A kada si imao toliku
zed, niti jednu kap Ti nisam mogla dati. A sada... cijeloga te
kupam! Nalik si na grm pod teskom rosom. Amo, nek te Mama
n 02 febre (ognjica) = A, folia (mahn itost).

24
Vidi: preth. bilj . 13 .
H 02, vidi : Psalam 22.
30. Grob Josipa Arimatejskog - Marijina tjeskoba - Balzamiranje !susa 403
obrise, Sine! Kusao si toliko gorcine! Neka ne padnu na tvoja

ranjena usta i gorke i slane majcine suze!. ..»
Zatim zove jakim glasom: «Marijo. David ne govori. .. Znas Ii
lzaiju? Reci njegove rijeci ... »
Marija govori odlomak o Muci i zavrsava jecanjem: « ...
predao je svoj zivot na smrt i bio je ubrojen medu zlocince, On
koji oduze grijehe svijeta i koji je molio za gresnike 26 «.
«Oh! Suti! Smrt ne! Nije predan smrti! Ne! Ne! Oh! jer vase
nevjerovanje, udrufojuCi se s napascu Sotone, stavlja mi u srce
sumnju! I zar bi trebala ne vjerovati Tebi, o Sine? Ne vjerovati
tvojoj svetoj Rijeci?! Oh, reci to mojoj dusi! Govori! S dalekih
obala kamo si otisao da oslobodis one sto ocekuju tvoj
dolazak27 , baci glas tvoje duse mojoj rastrganoj dusi, mojoj, koja
je ovdje, sva otvorena da primi tvoj glas. Reci to svojoj Majci, da
se vracas! Reci: "Treceg cu dana uskrsnuti". To te zaklinjem,
Sine Bozji! Pomozi mi, zastiti moju Vjeru . Sotona se ovija oko
nje da je ugusi. Sotona je povukao svoja zmijska usta iz
covjekova tijela, jer si mu Ti iscupao taj plijen, i sada je zabio
kuku svojih otrovnih zubi u meso moga srca i koci njegove
otkucaje, i snagu i toplinu. Boze! Boze! Boze! Ne dopusti da ja
posumnjam! Ne daj da me sumnja smrzne! Ne daj slobodu
Sotoni da me dovede do ocaja! Sine! Sine! Stavi mi ruku na
srce. Otjerat ce Sotonu . Stavi mi je na glavu . Tamo ce mi
donijeti Svjetlo. Posveti jednim milovanjem moje usne da se
osnaze reci : "vjerujem" i protiv jednog citavog svijeta koji ne
vjeruje. Oh, kakva je bol nevjerovati! Oce! Mnogo treba oprostiti
onome koji ne vjeruje ... svaki ufas postaje lak. Ja ti to kazem ...
iskusavam ovu muku . Oce, budi milostiv onima bez vjere! 28 Daj
im, Oce sveti, daj im, zbog ove dovrsene Zrtve i zbog mene,
2
• 02, lz 53 ,1 - 12 (52, 13-53,12).
27
Vidi : I Pet 3, 18-20.
28
Lijepa je, i aktuelna, ova mol itva, koju je, prema ovom Djelu, Bogu upravila Presveta
Djevica za o~u vanje vlastite Vjere, na korist onih Bez-Vjere. Uzgred budi re~eno, ~ini nam
se da je izraz «Bez-Vjere)) to~nij i od «Bez-Boga)). Vidi: preth. bilj. 13; i u VIII. svesku, bilj.
19. pogl 17.
404 Muka
zrtve koja se jos dovrsava 29 , daj Tvoju vjeru onima sto SU bez
vjere!»
R. Corrado: TIJELO /SUSOVO U GROBU PRIJE OVIJANJA U PLA TNO
Duga sutnja.
Nikodem i Josip daju znak lvanu i Magdaleni.
«Dodi, Majko.» To govori Magdalena nastojeci da udalji
Mariju od Sina i da odijeli prste lsusove isprepletene s Marijinim,
koja ih placuci ljubi.
Majka se uspravi. Svecana je. lspravi po posljednji put
siromasne i beskrvne prste, i prinese tu nepomicnu ruku uz bok
tijela. Zatim ruke spusti prema zemlji, dobro uspravna s glavom
malo unatrag, moli i prinosi. Rijec se ne cuje. Ali se iz cijeloga
izgleda vidi da moli. Doista je Svecenica kod oltara, Svecenica u
casu prikazanja 30 . «Prinosimo preslavnom Velicanstvu Tvome
od tvojih darova, i prinosa, zrtvu cistu, zrtvu svetu, zrtvu
neokaljanu ... »31
29
Odlomak, koji slijedi nifo, pisan sitnijim slovima, objasnit ce u kojem je smislu
Marija bila Zrtva koja ce se jos dovrsiti . Za sada vi di: Kol 1,24-29.
30
Yidi : bilj. 11, pogl. 25.
31
Rimski i Ambrozijanski Kanan Euharistijske Zrtve, molitva nazvana «Anamneza»
odmah nakon Posvecenja, kojom se prinosi Veli~anstvu Ocevu njegov Sin J.1·us prije nego se
moli za izljev Duha Svetoga.
30. Grob Josipa Arimatejskog - Marijina tjeskoba - Balzamiranje Isusa 405
R. Corrado: TIJELO /SUSOVO UV/JENO U PLA TNO (S/NDONE) I

PRICVRSCENO TRAKAMA
Zatim se okrece: «Samo cinite. Ali On ce

uskrsnuti. Uzalud vi
nemate povjerenja u moje razloge i slijepi ste za istinu koju vam
je On rekao. Uzalud Sotona pokusava moju vjeru zasjedati. Za
otkupljenje svijeta manjka i patnja koju mome srcu zadade
pobijedeni Sotona. Ja je podnosim i prinosim za buduce 32 .
Zbogom, Sine! Zbogom, moje Stvorenje! Zbogom, Dijete
moje! Zbogom ... Zbogom ... Sveti. .. Dobri. .. Premili i ljubazni. ..
Ljepoto ... Radosti. .. lzvore zdravlja ... Zbogom .. . Na tvoje oci .. .
na tvoja usta ... na tvoju kosu zlatnu ... na tvoje udove hladne .. .
na tvoje probodeno srce ... Oh, na tvoje probodeno srce ... moj
cjelov, moj cjelov... moj cjelov... Zbogom... Zbogom!. ..
Gospodine! Smiluj mi se!»
Govori lsus:
33
«I muka se nastavila s povremenim napadima sve do Nedjeljne zore . Ja
sam imao, u Muci, samo jedno napastovanje. Ali Majka Lena, ispastala je za
ienu koja je kriva za svako zlo, vise i vise puta . I Sotona je na Pobjednicu
34
bjesnio s ustostrucenom okrutnoscu . Marija ga je pobijedila . Mariju je
najokrutnije napastovao. Napastovao tijelo Majke. Napastovao srce Majke .
12
· Vidi : preth. bilj. 13 .
33
Vidi : preth. bilj. 13 .
34
Vidi : Post 3.
406 Muka
35
Napastovao Majcin duh . Svijet rnisli da je otkupljenje zavrseno rnojirn
posljednjirn uzdahorn. Ne. Njega je dovrsila Majka, nadodavajuci svoju
36
trostruku rnuku (torturu) da bi otkupila trostruku pofodu , boreci se kroz tri
dana protiv Sotone, koji ju je htio navesti da zanijece rnoju Rijec i da ne vjeruje
7
u rnoje Uskrsnuce ... Marija je bi/a jedina koja je nastavila vjerovati3 . Velika je i
blazena i zbog ove vjere.
Upoznala si to. Muku koja je nalik rnojoj rnuci u Getsernaniju. Svijet nece
shvatiti ovu stranicu . Ali "oni koji su u svijetu a nisu od svijeta" shvatit ce je, i
38
irnat ce jos vecu ljubav prerna Zalosnoj Majci .
Zbog toga sarn to dao. ldi u rniru s nasirn blagoslovorn .»
39
Dva spremaca dovrsili su pripremu povoja. Prilaze k stolu i
svlace lsusa cak i od njegovog vela . Prolaze spuzvom, izgleda
mi, iii sa zamotuljkom platna po udovima u fornom pripremanju
udova sto kaplju s tisucu dijelova. A onda pomazuju cijelo tijelo
pomastima. Sahranjuju ga naprosto pod korom pomasti.
Najprije su ga podigli cisteci i kameni stol na koji stavljaju Plahtu
(Sindone) koja visi vise od polovine s glave lezista. Preokrecu
ga na prsa i premazuju cijela leda i bedra, noge. Sav straznji
dio. Zatim ga pazljivo okrecu, pazeci, da ne bude odnesena
mirisava pomast i mazu ga jos i na prednjoj strani. Najprije trup ,
zatim udove. Prvo noge, a kao posljednje ruke koje spajaju na
donjem trbuhu. Mjesavina miomirisa mora da je ljepljiva kao
guma, jer vidim da ruke ostaju na mjestu, dok su ranije uvijek
klizile zbog svoje tezine mrtvih udova. Noge ne. Zadrfavaju svoj
polofaj: jedna vecma uspravno, druga vise protegnuta. Kao
posljednju mazu glavu. Nakon sto SU je pomno pomazali, tako
da crte lica nestaju pod naslagom pomasti, povezuju je trakom
ispod brade da bi usta bila zatvorena.
Marija jeca jos jace. Zatim difo stranu Plahte koja visi i
savijaju je nad lsusom. Njega nestaje ispod debelog platna
Plahte. Sad je samo neki lik pokriven platnom .
35
Vidi: bilj. I, pogl. I.
36
To jest: tijela, duSe (psihe) i duha (Vidi: bilj . I , pogl. I). Mozda je aluzija o tome i u
Iv 2,16.
37
Vidi: preth. bilj . 13 .
38
lzrazi koje treba shvatiti u svijetlu: Iv, narocito 17. Uciniti da se raste u spoznaji i
ljubavi prema prefalosnoj Majci, jedan je od ciljeva ovog Djela, kako ee biti receno na
zavrSetku.
39
U A, prethodi neposredno odlomak oznacen u bilj. 2.
30. Grob Josipa Arimatejskog- Marijina tjeskoba - Balzamiranje lsusa 407
Josip motri da Ii je sve u redu i jos na lice privija laneni ubrus

i druge cohe, nalik na kratke i siroke pravokutne trake, koje idu
zdesna na lijevo, iznad Tijela, i drfo na mjestu Plahtu, dobro
priljubljenu uz Tijelo. Nije to karakteristicni povoj koji se vidi na
mumijama, a niti za uskrsnuca Lazarova. To je zametak od
povoja.
Sad je vec lsus ponisten. Cak se i oblik gubi ispod platna.
Nalik je dugoj hrpi platna, ufoj na krajevima, a siroj na sredini,
polozenoj na kamenom sivilu. Marija place jos jace40 .
40
Slijedi : A, 1921-1930 s povratkom u Cenaku/: epizoda s kojom se susrecemo u A, ali
u drugoj redakciji s vi~e pojedinosti, ~to se donosi u slijedecem poglavlju 31. Vidi : bilj. 33,
pogl. 6.
408
31. POVRATAK U CENAKUL

1
Povratak u Cenakul
Josip Arimatejski ugasi jednu baklju, letimice sve pogleda i

uputi se prema otvoru groba df'Zeei upaljenu i visoko, preostalu
baklju.
Marija se jos jednom sagne da poljubi svoga Sina preko
njegovih pokrivaca. I htjela bi to uciniti nadvladavajuci svoju
muku, da bi je zadf'Zala te se s postovanjem postavi prema
Lesu, koji joj, vee balzamiran, ne pripada vise. Ali kada se
priblizi pokrivenom lieu, vise ne vlada sa sobom, i pada u novu
krizu ucviljenosti.
Odatle je s naporom podi2u i s jos vise napora udaljuju ad
mrtvackog lefaja. Opet sreduju pomaknuta platna i, vise je
noseei nego podupirajuci, odvode jadnu Mariju, koja se udaljuje
licem okrenutim unatrag da vidi, da vidi svog lsusa koji ostaje
sam u tami groba.
lzlaze u tihi povrtnjak u vecernjem svjetlu. Vee se relativno
svjetlo, sto se povratilo nakon Golgotske tragedije, iznova
smanjuje za nae koja se spusta. A tamo, pod gustim granama
jabuke, makar jos bez lisca i tek ukrasena bijelo-ruzicastim
pupoljcima, u neobicnom zakasnjenju u ovom Josipovom
voenjaku, dok su drugdje vec svi pokriveni rastvorenim
cvjetovima, pa i oplodenim jabucicama, tamo je jos veci
polumrak nego drugdje.
Dogurali su teski grobni kamen u svoje leziste. Dugacke
grane razbarusena ruzina grma, sto se spustaju s visine pecine
prema tlu, cini se da kucaju na ona kamena vrata i govore:
«Zasto se zatvarate pred majkom koja place?» I izgleda kao da
placu svoje krvave suze sa crvenkastim laticama, koje se rune,
s vjencieima sto se redaju uzduz tamnog kamena, sa
zatvorenim pupoljcima koji udaraju po neumoljivom zatvoru . Ali,
uskoro druga krv kvasi ona grobna vrata, i drugi plac.
31 . Pisano 28. ofojka 1945. A 11727- 11755.

1
Yidi : bilj . 58, pogl. 29 i bilj . 39. pogl. 30.
31 . Povratak u Cenakul 409
Marija, sve do tada podl'Zavana od Ivana i dosta mirna u
svom jecanju, oslobodi se apostola i s krikom od kojeg su,
vjerujem, zadrhtala i sama vlakna biljaka 2 , baci se na vrata,
prilijepi se na njihov istureni dio da bi ga odgurnula, oguli prste i
polomi nokte, bez uspjeha, i pokusa da ga makne cak i glavom,
pritisnuvsi je uz hrapavu izbocinu. I njezin jauk ima nesto od
rikanja lavice koja se onesvjescuje na pragu stupice u kojoj su
zatvoreni njezini lavici, sucutna i zestoka zbog majcinske
ljubavi.
Nema vise nista od blage djevice iz Nazareta, od strpljive
zene poznate do sada. To je majka. Jedino i jednostavno
majka 3 , svim svojim zilicama i zivcima tijela i ljubavi navezana
na svoje dijete. Ona je najistinitija «gospodarica» onoga tijela
koje je rodila, nakon Boga jedina gospodarica, i nece da bude
ukradeno ovo njezino vlasnistvo. To je «kraljica» koja brani svoj
vijenac: sina, sina, sina .
Svu pobunu i pobune sto bi ih u trideset i tri godine svaka
druga zena imala protiv nepravdi svijeta prema njezinom
djetetu, sve svete i dopustene Z:estine sto bi ih svaka druga
majka imala za vrijeme ovih posljednjih sati da rani i da ubije
rukama i zubima ubojice svoga rodenog, sve ove stvari koje je
Ona iz ljubavi prema ljudskom rodu uvijek krotila, sada su se
uskomesale u njezinom srcu, vriju u njezinoj krvi i, blaga i u
svojoj boli koja je tjera u ludilo4 , Ona ne kune, Ona ne nasrce 5 •
Nego, samo trazi od kamena da se otvori, da je propusti, jer je
njezino mjesto ondje unutra, gdje je On. Ona od ljudi,
nemilostivih u svom safaljenju, trazi samo da je poslusaju i da
otvore.
Nakon sto je udarala i krvarila usnama i rukama na cvrstom
kamenu, okrene se, nasloni se rasirenih ruku, C:vrsto se dohvati
za dva ruba kamena, i, strasna u svom velicanstvu Majke
Zalosne, nareduje: «Otvorite! Necete? Pa dobro: ja ostajem
2
Ovo Djelo, osim ekumenskih, ima vrlo testo upravo kozmitkih pogleda, kao ovdje,
Yidi: Rim 8, 18-25.
-' Rijet «Majka» objafojava i opravdava cijelo drtanje Presvete Marije, koje je puno
tuge, ali ni u temu nije za osudu; jer: «Ona ne proklinje. Ona ne nasrce.»
4
D2, ima «deli rare»: A, «pazza».
5
Yidi: prethodnu bilj . 3.
410 Muka
ovdje. Unutra ne? Ovdje, napolju, dakle. Ovdje je moj kruh i moj
lei:aj. Ovdje je moje boraviste. Nemam druge kuce niti drugog
cilja. Samo vi idite. Vratite se u svijet koji je odvratan. Ja
ostajem ovdje gdje nema fodnje i mirisa krvi.»
R. Corrado: MAJKA PRED GROBNOM PLOCOM
«Ne mo:Zes, Zeno!»

«Ne mozes, Majko!»
«Ne mozes, Marijo, draga!»
I nastoje da joj odvoje ruke od kamena, prestraseni od onih
ociju, koje oni jos ne poznaju s onim blijeskom sto ih cini tvrdim i
zapovjednickim, staklenim, svjetlucavim.
Silovitost nije svojstvo blagih, i blagi ne znaju ustrajati u
oholosti 6 ... I kod Marije odmah opade zestina htijenja i vlasti
zapovijedanja. lznova ima svoj blagi pogled izmucene golubice,
gubi dostojanstvenost cina i prigiba glavu s molbenom gestom, i
sklopi ruke moleci: «Oh! Ostavite me! Poradi vasih mrtvih,
6
Spisateljica namjerava ovdje iznijeti neku vrstu opcenite poslovice bez namjere da
tvrdi, kako to proizlazi iz konteksta, da je Djevica Majka bila prepotentna i ohola, nego
jedino da je postala fostoka i odlucna zbog majcinske ljubavi i boli.
poradi onih koje ljubite medu zivima, smilujte se jadnoj majci! ...
Cujete Ii ... cujete Ii moje srce? Njemu je potreban mir da izgubi
ova okrutno udaranje. Ono je tako pocelo kucati gore, na
Kalvariji. Cekic je odzvanjao: ton, ton, ton ... a svaki udarac je
ranjavao moje Dijete ... i udarao me po mozgu i po srcu ... i moja
glava je puna ovih udaraca, i srce mi lupa brzo kao sto bijase
onaj ton, ton, ton ... po rukama, po nogama moga lsusa, moga
malog lsusa ... Maje Dijete! Maje Dijete ... !»
I vraca joj se sva bol, koja se, cinilo se, smirila nakon njezine
molitve Ocu, kod stola za pomazivanje. Placu svi.
«Potrebno mi je da ne cujem ni viku ni udarce. A svijet je pun
glasova i buke. Svaki glas nalici mi na 'veliki krik' koji mi je
skamenio krv u venama, i svaka buka mi nalici na cekic nad
cavlima . Potrebno mi je da ne vidim lica ljudi ... A svijet je pun
lica ... Eva, skoro ce dvanaest sati kako gledam lica ubojica ...
Juda ... krvnici ... svecenici ... Zidovi ... Svi, svi ubojice! .. . Dalje!
Dalje ... Ne zelim vise nikoga vidjeti ... U svakom eovjeku je vuk i
zmija. Osjecam jezu i strah od covjeka .. . Ostavite me ovdje,
pod ovim mirnim drvecem, na ovoj rascvaloj travi ... Uskoro ce
zvijezde ... One su bile njegove prijateljice, i moje prijateljice
uvijek... Sinoc su nam one pravile drustvo u nasoj samotnoj
agoniji. .. One znaju tolike stvari. .. One dolaze ad Boga ... Oh!
Bofo! Boze! ... » place i klekne. «Mir, Boze moj! Ostajes mi
samo Ti!»
«Dodi, kceri. Bog ce ti dati mir. Ali dodi. Sutra je pashalna
subota. Necemo moci doci da ti donesemo hranu ... »
«Nista! Nista! Necu hrane! Hocu moje Stvorenje! Utazit cu
glad svojom boli, utazit cu Zed svojim placem ... Ovdje ... Cujete
Ii kako place onaj (usati) jejic? Place sa mnom. A uskoro ce
plakati i slavuji. A sutra, na suncu, plakat ce sve seve i grmuse i
sve ptice koje je on volio, i grlice ce doci sa mnom kucati na
ovaj kamen i reci, i reci: "Ustani, ljubavi moja, i dodi! Ljubavi,
koja si u spiljama kamenim, u skrovistima vrletnim, daj da ti
vidim lice, daj da ti cujem glas 7". Aaah! Sto govorim! Cak i oni,
cak i oni, zle ubojice, oslovljavali su mi ga rijecju Pjesme. Da,
dodite, o kceri jeruzalemske, i vidite vasega Kralja pod
7
Vidi: Pj 2, 10, 14.
412 Muka
dijademom kojim ga je njegova Domovina ovjencala na dan

njegove svadbe sa Smrcu, na dan njegova pobjednickog slavlja
kao Otkupitelja! 8 «
«Gledaj, Marijo, nadolaze straze hrama. Podimo odavde da
te ne vrijedaju!»
«Straze? Uvrede? Ne. To su kukavice. Kukavice su to! I
kada bih posla na njih, strasna u svojoj boli, oni bi pobjegli kao
Sotona ispred Boga. Ali ja sam svjesna da sam Marija ... i necu
ih udariti, kao sto bih imala pravo. Bit cu dobra ... nece me ni
vidjeti. A ako me budu vidjeli i pitali: "Sto hoces?" reci cu im:
"Milostinju, da mogu disati balzamirani zrak sto izlazi iz ove
pukotine." Reci cu: "U ime vase majke". Svi imaju majku ... To je
rekao i samilosni razbojnik ... »
«Ali oni su gori od razbojnika. Vrijedat ce te.»
«Oh! ... A zar postoji jos koja grdnja koju ja ne bih poznavala,
nakon onih danasnjih?»
Magdalena nalazi pravi razlog, kadar da skloni Zalosnu da
poslusa. «Tisi dobra, ti si sveta, i vjerujes, i hrabra si. A sto smo
mi? ... Vidis i sama! Vecina je pobjegla. Preostali su plasljivi.
Sumnja koja je u nama, svladala bi nas. Ti si Majka. Nemas
samo duznost i pravo nad Sinom. Nego du:Znost i pravo nad
onim sto je Sinovljevo. Tise moras vratiti s nama, medu nas, da
nas saberes, da nas ohrabris, da nam ulijes svoju vjeru. Ti si to
rekla, nakon svog pravednog ukora zbog nase plasljivosti i
nevjerovanja: "Biti ce mu lakse uskrsnuti ako bude slobodan od
ovih nepotrebnih povoja!" A ja ti kazem: "Ako mi uspijemo
sjediniti se u vjeri u njegovo Uskrsnuce, tim ce prije On
uskrsnuti. Prizvat cemo ga nasom ljubavlju 9 ... " Majko, Majko
mojeg Spasitelja, vrati se s nama, ti, ljubavi Bozja, da nam das
tu svoju ljubav! Zar bi ti htjela, dakle, da se ponovno izgubi
jadna Marija iz Magdale koju je On spasio s tolikim milosrdem?»
«Ne. Prekoravala bih sebe zbog toga. lmas pravo. Moram se
vratiti 10 ... traziti apostole ... ucenike ... rodake ... sve ... Reci ...
8
Vidi: Pj 3, 11
9
Sveta ljubav stvorova je doista sudioni~tvo u onoj istoj ljubavi Duha Svetoga «koji je
uskrisio lsusa Krista od mrtvih ». Vidi: Rim 8,9-11.
0
' Vidi : bilj . 20, pogl. 30.
31. Povratak u Cenakul 413
reCi: vjerujte. Reci: On vam oprasta. .. Kame sam to vec

rekla? ... Ah! lskariotu ... trebat ce ... da, trebat ce potraziti i
njega ... jer on je najveci grjesnik ... » Marija osta s glavom
pognutom na grudima, drsce kao od gnusanja, a zatim rece:
«lvane: potrazit ces ga. Dovest ces ga meni. Moras to uciniti. I
ja to moram uciniti. Oce, neka i to bude ucinjeno za otkupljenje
Covjecanstva 11 . Hajdemo.»
Ustaje. lzlaze iz polumracnog povrtnjaka. Strafari ih gledaju
kako izlaze a da ne rekose ni rijeci.
Put prasan i ispremetan od velikog mnostva naroda koji je
njime prosao i koji ga je razrovao nogama i kamenjem i
toljagama, zavija oko Kalvarije da bi doslo na glavnu cestu koja
ide usporedno sa zidinama. A ovdje su jos izrazitiji tragovi
onoga sto se dogodilo. Marija dva puta krikne i sagiba se
istrazujuci tlo u slabom svjetlu, jer jos se cini da vidi krv, iii, cini
joj se da je to krv njezinog lsusa. Ali ja mislim da su to samo
12
dronjci razderanih tkanina u onoj guzvi bjefanja .
Potocic, koji hita duz ceste, zubori tiho u velikoj sutnji koja
vlada posvuda. lzgleda da je grad napusten jer iz njega dolazi
samo sutnja. Evo mostica koji vodi na strmu stazu Kalvarije . A
nasuprot njoj evo Sudackih Vratiju . Prije nego ce nestati za
njima, Marija se okrece da pogleda vrh Golgote ... i neutjesno
place. Zatim kaze: «Hajdemo. Ali me vi vodite. Ja ne zelim
vidjeti Jeruzalem, ni njegove ulice, ni njegove stanovnike.»
«Da, da, ali hajdemo brzo. Sad ce zatvoriti vrata i, vidis Ii?
Strafa je na njima pojacana. Rim se boji metefa.»
«la to ima pravo. Jeruzalem je leglo tigrova. To je pleme
ubojica! To je pleme pljackasa. I ne samo na bogatstva, nego i
na zivote prufaju grabezljive zube ovi nasilni prisvajaci. Vee
trideset i dvije godine zasjedaju zivot mojega Djeteta ... Bijase
janjesce od mlijeka i rufa, janjesce sa zlatnim uvojcima ... Jedva
je znao reci "Mama" i uciniti prve koracice, i smijati se sa
nekoliko svojih zubica medu usnama od bijelog korala, kad su
dosli da ga zakolju ... Sada kazu da je hulio, da je povrijedio
subotu, da je poticao na pobunu, da je smjerao na prijestolje, i
11
Vidi : bilj. 10, pogl. 35, Sv. VIII. i bilj. 26, pogl. 29, ovog sveska.
12
Ja misli m: 0 2 za vrij eme potresa
414 Muka
grijesio sa zenama ... A onda, sto je onda ucinio? Kakvu je hulu

mogao izreCi kada je jedva znao dozivati Majku? Sto je mogao
povrijediti od Zakona, ako je On, Vjecni Nevini, bio tada i malo
covjecje nevinasce? Na kakvu je pobunu mogao poticati kada
nije znao pociniti ni jedne jedine musice (hira)? Na koje
prijestolje da smjera? On je imao svoje prijestolje na Zemlji,
moje krilo. Nikada nije imao oci za putenost, i vi, mlade i lijepe,
to mofote reci. Ali onda, ali onda ... Njegova osjetila bila su
ogranicena na potrebu blage topline i na hranu, i ljubovao je, da,
ali s mojim toplim majcinim prsima da na njih stavi svoje lisce i
da tako spava , i s okruglom bradavicom iz koje je moja ljubav
tekla u mlijeku ... Oh! moje Stvorenje! ... I htjeli su da budes
mrtav. To su ti htjeli uzeti: zivot! Tvoje jedino blago. Majku Sinu,
Sina Majci, da nas uCine najbjednijim i najucviljenijima u
Svemiru. Zasto uzimati Zivome zivot? Zasto sebi prisvajati pravo
i oduzimati drugome zivot: blago cvijeta i zivotinje, blago
covjeka? Nista nije trazio od vas moj lsus. Ni novae, ni dragulje,
ni kuce. Jednu je kucu imao: malu i svetu, i ostavio ju je iz
ljubavi prema vama, o ljudi hijene 13 . Ono sto mali covjek ima od
zivotinje, On se je toga odrekao radi vas, i posao je siromasan i
sam po svijetu, cak i bez lefaja sto mu ga je Pravednik
napravio, cak i bez kruha koji mu je mama spremala, i spavao je
gdje je mogao i jeo je kako je mogao. U kucama dobrih, kao
svaki covjecji sin, iii na travnatom lefaju livada, pod zvijezdama.
Sjedio je za zajednickim stolom iii dijeleci sa pticama zitna zrna i
plod divlje kupine. I nije od vas trazio nista. Stovise: i vama je
davao. Ljubio je zivot samo zbog toga da bi vama davao svoju
rijec Zivota. A vi, i ti Jeruzaleme, lisili ste ga zivota. Jesi Ii se
nasitio i ugojio njegovom Krvlju i njegovim Tijelom? Iii ti jos nije
dosta? I hoces Ii, hijeno, nakon sto si bio vampir i orlusina ,
hraniti se njegovim Lesom i, jos nezasicen pogrda i muka,
hoces Ii jos bijesniti i uzivati u pogrdivanju smrtnih ostataka i
ponovno gledati njegove grceve, njegove drhtaje, njegove
jecaje, u meni: Majci Ubijenoga? Jesmo Ii stigle? Zasto ste
stali? Sto hoce onaj covjek od Josipa? Sto kaze?»
13
U stvari, Josip je zaustavljen od jednog od rijetkih prolaznika

i u potpunoj tisini opustosenog grada cuju se vrlo dobro njihove
rijeci.
«Poznato je da si usao u Pilatovu kucu. Oskvrnitelju Zakona!
Za to 6es polagati racun. Pasha ti je zabranjena. Oneciscen
si!14«
«I ti, Elkija. Dotakao si se mene, a ja sam pokriven krvlju
Kristovom i njegovim mrtvackim znojem!»
«Ah, u:Zas! Dalje, dalje! Ona krv, dalje!»
«Ne plasi se! Vee te je napustila. I proklela.»
«Ali i ti si proklet. I nemoj misliti da sada, kada surujes s
Pilatom, mazes oduzeti les. Pobrinuli smo se da igra prestane.»
Nikodem se je polako priblizio, dok su se zene zaustavile s
lvanom, uvukavsi se u udubinu zakljucanog portala.
«Vidjeli smo» odgovori Josip. «Kukavice! Bojite se i od
mrtvaca! Ali, s mojim vrtom i s mojom grobnicom cinim ono sto
hocu.»
«To 6emo vidjeti.»
«To 6emo vidjeti. Pozvat cu se na Pilata.»
«Da. Bludnicis s Rimom 15 ... sada.»
Nikodem pode naprijed: «Bolje s Rimom, nego s Demonom
kao vi, bogoubojice! A, uostalom, reci mi: Kako ti to opet izbija
perje? Sta ima da si bje:Zao zarobljen strahom. Zar ti ve6 to
prolazi? Jos ti nije dosta sto si dobio? Zar jedna tvoja kuca nije
izgorjela? Drsci! Kazna nije zavrsena, nego tek dolazi. Kao
poganska Nemeza 16 ti prijeti. Ni stra:Zari, ni pecati nece zabraniti
Osvetitelju da ustane i da udari.»
«Prokleti!» i Elkija pobjeze, naide na :Zene i odgurne ih. On ih
prepozna pa dobaci zestoku uvredu Mariji.
Ivan, bez ijedne rijeci, skokom pantere ovije se oko njega i
srusi ga na zemlju, i dr:Ze6i ga pritisnutog koljenima, rukama ga
zgrabi za vrat i ka:Ze mu: «Mali od nje oprostenje, iii cu te
14
Vidi: bilj. 28, pogl. 21 , Sv. VIII.
1
~ Predati se jednom poganskom narodu, koji se klanja lainim bogovima, zna¢i
bludni¢iti s tim narodom, s njegovim idolima, izdajuci i napu~tajuci pravoga Boga.
Vidi: lz 1,21-26; 50, 1-3; 54.4-1 O; Jer 2, l-4,3; Ez 16; 23; Ho~eja, skoro ¢itav.
16
Bozica Osvete, koja kafnjava najtefe zlo¢ine, prema poganskoj mitologiji .
416 Muka
udaviti, demone.» I ne pusta ga dok ovaj, pritisnut i skoro

zadavljen lvanovim rukama, ne promuca: «Oprosti» .
Ali, njegov krik je privukao patrolu. «Stani! Sto je tamo?
Druge pobune? Svi stoj iii cete biti udareni. Tko ste?»
«Josip iz Arimateje i Nikodem, ovlasceni od Prokonzula za
pogreb Ubijenog Nazarenca, vracamo se od groba s Majkom,
sinom i rodacima i prijateljima. Ovaj je uvrijedio Majku i bio
primoran da trazi oprostenje.»
«Samo to? Trebali ste ga zaklati. ldite. Vojnici: zatvorite
ovoga. Sto jos hoce ovi vampiri? Jos i srce majki? Zdravo,
Zidovi!»
«Kakav ufas! Pa to vise nisu ljudi. .. !vane, budi dobar s
njima . Spomeni se moga i tvoga lsusa. On je propovijedao
oprostenje.»
«Majko, imas pravo. Ali to su zlocinci i lisavaju me pameti.
Svetogrdnici su, vrijedaju tebe. Ja to ne mogu dopustiti.»
«Zlocinci su, da . I znaju da su to. Gledaj kako ih je malo na
ulicama. I tih nekoliko, kako se kradom uklanjaju. Nakon zlocina
zlocinci se plase. Gledati ih kako bjefo, kako ulaze u kuce, kako
se zakljucavaju od straha, pobuduju u meni ufas. Osjecam da
su svi krivi za Bogoubojstvo. Gledaj onamo, Marijo, onog starca.
Vee je nagnut nad grobom, a ipak, sad, kad ga svjetlo iz onih
vratiju sto se otvaraju, obasjava, cini mi se da sam ga vidjela
kako je prolazio optuzujuci moga lsusa, tamo, na Golgoti .. .
Nazivao ga je razbojnikom ... Razbojnik-moj lsus! ... Onaj mladic
malo vise od djecaka, izgovarao je odvratne psovke zazivajuci
Krv na sebe. Oh! nesretnik! ... A onaj covjek? Onako snafan i
jak, mislis da se uzdrZao da ga ne udari? Oh, ne folim to
gledati! Gledajte: na licima sto ih imaju pokazuje im se lice duse
i ... nemaju vise lik covjeka, nego demona ... Toliko su bili
odvafoi protiv Vezanoga, Raspetoga ... A sada bjefo, sakrivaju
se, zakljucavaju se. Strah ih je. Od koga? Od mrtvoga . Za njih
on je samo mrtvac, jer poricu da je Bog. Koga se onda boje?
Pred kim zatvaraju vrata? Pred grifojom. Pred kaznom. Ne
pomaze. Griznja je u vama. I slijedit ce vas dovijeka . Ta kazna
nije ljudska. I ne pomafo brave ni toljage, vrata ni prijevornice
protiv nje. Ona silazi s Neba, i od Boga, osvetitelja svoga
Zrtvovanoga, i probija se kroz zidove i vrata, i svojim nebeskim

plamenom zigose vas za nadnaravnu kaznu koja vas ceka.
Svijet ce doci Kristu, Sinu Bozjemu i mojemu, doci ce k Onome
kojega ste vi proboli, ali vi cete biti dovijeka zigosani, Kajini
jednog Boga, oznaceni kao sramota ljudskoga roda 17 . Ja, koja
sam rodena od vas, ja koja sam Majka sviju, moram reci da ste
meni, vasoj kceri, bili gori od ocuha i da, u beskrajnom broju
moje djece, vi ste oni koji mi namecete najveci napor da vas
primim, jer ste gnusni od zlocina proti mojemu Stvorenju. Niti se
zbog toga kajete govoreci,: "Bio si Mesija. Priznajemo te i
klanjamo ti se". Evo jos jedne rimske patrole. Nema vise Ljubavi
na Zemlji. Mir nije vise medu ljudima. A Mr:Znja i Rat se
komesaju kao one zadimljene baklje. Vlastodrsci se boje od
razularene mase. Znaju iz iskustva da kada ona zvijer, koja se
zove covjek, osjeti okus krvi, postaje pohlepna za pokoljem ...
Ali ne bojte se tih. To nisu ni lavovi ni stvarne pantere. To su
najkukavnije hijene 18 . Nasrcu na goloruko janje. Alise boje lava
naoruzana kopljem i autoritetom. Ne bojte se tih gmizavih
sakala. Vas zeljezni korak tjera ih u bijeg i sjaj vasih kopalja cini
ih blazim od kunica . Ona koplja! Jedno je otvorilo srce Sina
moga! Koje od njih? Kad ih gledam, to je za mene strelica u
srcu ... lpak :Zeljela bih imati sve u ovim rukama koje drscu, da
vidim, koje jos ima tragove krvi i reci: "To je ovo! Daj mi ga,
vojnice! Daj ga majci za uspomenu tvoje daleke majke, i ja cu
se moliti za nju i za tebe". I ni jedan vojnik me ne bi odbio. Jer
oni, ratnici, bili su bolji za smrtne borbe Sina i Majke. Oh! zasto
tamo gore nisam mislila na to? Bijah kao jedna sto su je udarili
po glavi. Vee sam bila osamucena od onih udaraca ... Oh, oni
udarci! Tko ce mi dati da ih ne osjecam vise, ovdje, u mojoj
jadnoj glavi? Sulica ... Kako bih je htjela!. .. »
«Mo:Zemo je potraziti, Majko. Satnik mi je izgledao vrlo dobar
prema nama. Vjerujem da mi je nece uskratiti. Paci cu sutra.»
«Da, da, lvane. Ja sam siromasna . Imam samo malo novca.
Ali cu ga se lisiti do posljednjeg novcica da bih dobila ono
zeljezo .. . Oh, kako sam ga mogla ne zatraziti tada?»
17
Vidi : Post 4, 1-16
'"Vidi: bilj . 5, pogl. 30.
418 Muka
«Marijo, draga, nitko od nas nije znao za tu ranu ... Kada si je

spazila, vojnici su vec bili daleko.»
«lstina je ... Slaboumna sam od boli. A haljine? Nemam nista
njegovog! Dala bih svoju krv da ih dobijem ... » Marija ponovno
bolno place.
I tako sti2:e u ulicu gdje je Cenakul. Vee je i vrijeme jer je
iscrpljena i vuce se bas kao oronula starica. I to kaze.
«Ohrabri se, sad smo vec stigle.»
«Stigle? Tako kratak put koji mi je jutros izgledao tako
dugacak? Jutros? Je Ii to bilo jutros? Ne vise? Koliko sati iii
koliko vjekova je proslo otkad sam tu usla sinoc i otkad sam
izasla jutros? Jesam Ii bas to ja, Majka od pedeset godina iii
stoljetna starica, 2:ena sa vise doba, bogata vjekovima na
pognutim ledima i na sijedoj glavi? Cini mi se da sam prozivjela
svu bol svijeta i da je ona sva na mojim ramenima, koja se
savijaju pod tim teretom. Bestjelesni kriz, ali tako tefak! Od
kamena. Tezi mozda i od onog mojega lsusa. Jer ja nosim moj i
njegov sa sjecanjem na njegovu ljutu bol i sa mojom stvarnom
mukom 19 . Udimo, jer se mora uci. Ali, nije utjeha. To je
povecanje boli. Kroz ova vrata je usao Sin moj na posljednji svoj
obrok. Kroz njih je izisao da pode u susret smrti. I morao je
staviti svoju nogu tamo gdje ju je stavio njegov izdajica, izlazeci
da dozove one koji ce uhvatiti Nevinoga. Pred ovim ulazom
vidjela sam Judu ... Judu sam vidjela. I nisam ga proklela. Nego
sam mu govorila kao bolna majka. Razdirana od boli za dobrim
Sinom i za zlim sinom ... Vidjela sam Judu! Demona sam vidjela
u njemu! Ja, koja sam uvijek drZala Lucifera pod svojom
petom 20 , i gledajuci jedino Boga nikada nisam spustila oci na
Sotonu, upoznala sam njegovo lice gledajuci lzdajnika 21 .
Razgovarala . sam sa Demonom ... I on je pobjegao, jer ne
podnosi moj glas. Da Ii ga je sada napustio? Da bih tako mogla
govoriti tome mrtvacu i, ja, Roditeljica, da ~a ponovno zacnem
krvlju jednog Boga, da ga rodim za milost?2 lvane, zakuni mi se
19
0
' Vidi : Post 3, 15.
21
22
da ces ga potraziti i da s njim neces biti okrutan. Ja, koja bih

ipak imala pravo, nisam takva ... Oh! Pustite me da udem u onu
sobu gdje je moj lsus uzeo svoj posljednji obrok, gdje je glas
moga Djeteta izrekao svoje posljednje rijeci u miru!»
«Da. Poci cemo. Ali sada gledaj, dodi ovamo gdje smo jucer
bili. Odmori se. Pozdravi Josipa i Nikodema, koji odlaze .»
«Pozdravljam ih, da. Oh! pozdravljam ih. Zahvaljujem im.
Blagoslivljem ih.»
«Ali dodi, dodi. Ucinit ces to s vise zadovoljstva .»
«Ne. Ovdje. Josipe ... Oh! nisam upoznala ni jednog s ovim
imenom , koji me ne bi volio ... »
Marija Alfejeva brizne u plac.
«Ne placi. .. I Josip ... Tvoj sin je pogrijesio iz ljubavi. Htio mi
je dati mir na ljudski nacin ... Ali danas!. .. Vidjela si ga ... Oh, svi
Josipi su dobri s Marijom ... Josipe, ja ti zahvaljujem. I tebi,
Nikodeme.. . moje se srce ponizuje pred vasim umornim
nogama zbog tolikog hodanja ucinjenog za Njega .. . za
posljednje pocasti Njemu ... Ja imam jedno srce da vam
dadnem ... i dajem vam ga, iskreni prijatelji moga Sina .. . i
oprostite probodenoj Majci rijeci koje sam vam rekla u
grobnici. ..»
«Oh Sveta! Ti oprosti!» kaze Nikodem.
«Budi dobra sada. Odmori se u svojoj Vjeri. Sutra cemo
doci» dodaje Josip.
«Da, doci cemo. Stojimo ti na raspolaganju.»
«Sutra je subota» primjecuje gazdarica .
«Subota je mrtva. Doci cemo. Zbogom. Gospodin nek je s
vama» i odlaze.
«Dodi, Marijo.»
«Da, Majko, dodi.»
«Ne. Otvorite. Obecali ste mi da cete to uciniti nakon
pozdrava. Otvorite ova vrata! Ne mozete ih zatvoriti ispred jedne
majke. Pred Majkom koja trazi udisati u zraku miris daha tijela
svojega Djeteta. Zar ne znate da sam mu ja dala onaj dah i ono
tijelo? Ja, ja koja sam ga nosila devet mjeseci, koja sam ga
rodila, gojila, odgojila, za njega se brinula? Onaj dah je moj!
420 Muka
Onaj miris tijela je moj! On je moj i postao je jos ljepsi u mome

lsusu. Pustite me da ga osjetim jos jednom.»
«Ali da, draga. Sutra . Sada si umorna . Goris od groznice. Ne

mozes. Zlo ti je. »
«Da. Zlo mi je. Ali zbog toga sto u ocima imam pogleda na
Njegovu Krv, a u nosu miris njegovog izranjenog Tijela. Da
vidim stol na kojem se je naslanjao :Ziv i zdrav, da osjetim miris
njegovog mladenackog tijela. Otvorite! Nemojte mi ga
sahranjivati po treci put! Vee ste mi ga sahranili pod mirisima i
pod povojima, a zatim ste mi ga zatvorili pod kamenom. Zasto
sada, zasto uskracivati jednoj Majci da pronade posljednji
Njegov trag u dahu koji je On ostavio iza ovih vrata? Pustite me
nek udem. Trazit cu po zemlji, po stolu, po stolici tragove
njegovih nogu, njegovih ruku. I cjelivat cu ih, cjelivat cu ih sve
do unistenja usana. Trazit cu, trazit cu ... Mazda cu pronaci
jednu vlas njegove plave glave. Jednu vlas koja nije
okrvavljena. Znate Ii vi sto je jedna vlas sina njegovoj majci? Ti,
Marijo Kleofina, ti Saloma, vi ste majke. I ne shvacate? lvane?
lvane? Slusajte me. Ja sam ti Majka . On me je takvom ucinio.
On! Ti mi dugujes poslusnost. Otvori! Ja te ljubim, lvane. Uvijek
sam te ljubila, jer ti si njega ljubio. Jos vise cu te ljubiti. Ali otvori.
Otvori, ka:Zem. Neces? Neces? Ah, dakle, nemam vise sina?
lsus mi nikada nije nista uskratio. Jer mi bijase Sin. Ti mi
uskracujes. Nisi takav. Ne shvacas moju bol... Oh! lvane,
oprosti. .. oprosti. .. Otvori. .. Nemoj plakati. .. Otvori ... Oh! lsuse!
Oh, lsuse!. .. Slusaj me ... Neka tvoj duh ucini cudo! Otvori svojoj
jadnoj Majci ova vrata koja nitko nece da otvori! lsuse! lsuse!»
Marija udara rukama stisnutim u pest u vratasca koja su

dobro zatvorena . To je najveci stupanj ljute boli. Sve dok ne
problijedi i dok se, sapcuci: «Oh! moj lsuse! Dolazim! Dolazim!»,
ne srusi, bez snage, na ruke :Zena koje placu , i koje je
podr:Zavaju da ne padne pred onim vratima, i prenose je tako u
sobu nasuprot ove.
421
32. NOC SVETOGA PETKA
Noc svetoga Petka
Marija, podrfavana rasplakanim :Zenama, dode k sebi i place,

imajuci samo toliko snage da place, place. Doista izgleda da
njezin zivot treba isteci i istrositi se sav s ovim placem.
Zele joj dati neku okrepu. Marta joj nudi malo vina,
gospodarica kuce htjela bi da uzme barem malo meda. Marija
Alfejeva, na koljenima pred Njom, nudi joj salicu mladog mlijeka,
govoreci: «Sama sam ga pomuzla s kozice male Rahele» (bit ce
kci onih sto su u ovoj Lazarevoj kuci, ne znam da Ii kao
zakupnici stana iii kao cuvari). Ali Marija nista nece. Plakati.
Samo plakati. I samo trazi da bi cula kako joj obecavaju da ce
potraziti apostole i ucenike, da ce potraziti sulicu i haljine, i da
ce joj kad dan svane, buduci da upravo sada to ne :Zele
udovoljiti, dopustiti da ude u sobu Cenakula.
«Da. Ako budes malo mirovala, ako se malo odmoris, ja cu
te tamo odvesti» rece jetrva. «Nas dvije cemo uci i ja cu na
koljenima traziti za tebe svaki znak lsusov ... » i Marija Alfejeva
zajeca. «Ali vidis? Ovdje je pehar i kruh sto ga je On razlomio,
kojim se je On koristio za Euharistiju. Ima Ii svetije uspomene?
Vidis Ii? Ivan ti je to jos jutros donio, da bi ih vidjela ove veceri ...
Ubogi Ivan koji je ondje i place i boji se ... »
«Boji se? Zasto? Dodi, lvane!»
Ivan izlazi iz sjene, jer u sobi je jedna jedina mala uljanica
stavljena na stol pored predmeta Muke 1 i klekne do nogu
Marijinih koja ga miluje i pita: «Zasto se bojis?»
A Ivan, cjelivajuci joj ruke i placuci: «Jer je tebi zlo. lmas
groznicu i tesko disanje ... I ne smirujes se. I ako tako potraje
umrijet ces kako je umro i On ... »
«Oh! kad bi to bila istina!»
«Ne! Majko! Mama! Oh! Koliko je slade reci: 'Mama'. Kao i
mojoj! Dopusti mi to reci ... Ali, buduci da ja ne nalazim razliku
izmedu moje majke i tebe i, dapace, ljubim te vise nego nju, jer
32. Pisano 29. ofoj ka 1945., A, 11 75 5- 11767.

' Vid i: bilj . I, pogl. 17.
422 Muka
si Mama koju mi je On dao i njegova si Mama, ti nemoj praviti

odvise velike razlike izmedu Sina tvog rodenog i sina koji ti je
dan ... 1ljubi me barem malo kao sto i Njega ljubis ... Kad bi ti On
rekao "Strah me je da ces umrijeti" zar bi ti odgovorila: "Oh,
kada bi to bila istina!" Ne. Ne bi to rekla . Nego, naprotiv, boljelo
bi te da odlazis i da ga ostavljas u svijetu vukova, Njega, tvoga
Jaganjca ... Azar se na mene ne obazires? ... Ja sam toliko vise
jaganjac od Njega. Ne po dobroti i cistoci, nego po gluposti i
strahu. Kad tebe ne bih imao, jadnoga bi Ivana vukovi rastrgali,
a da ne bi ni jednom zablejao nesto o svom Ucitelju ... Hoces Ii
da umrem tako, a da mu uopce nisam sluzio? Glup u smrti kao i
u zivotu? Ne, nije Ii istina? E, onda, Mama, nastoj da se
umiris ... Zbog Njega ... Oh! Ne ka:Zes Ii da ce uskrsnuti? Da, to
kazes, i to je istina. Pa onda sto hoces, da kad uskrsne, nade
praznu kucu, bez tebe? Jer ce On sigurno doci ovamo ... Oh,
jadan, jadan lsus, ako bi, umjesto da cuje krik tvoje Ljubavi, On
cuo nase zalopojke, ako bi On, umjesto da nade tvoje krilo na
koje bi naslonio svoju mucenicku i proslavljenu glavu, nasao tvoj
zatvoreni grob ... Zivjeti moras! Da bi ga pozdravila kada se On
vrati ... Ne kazem "nasoj ljubavi!" Mi zaslu:Zujemo svaki prijekor
zbog nacina kako smo postupali. Nego tvojoj ljubavi. Oh! kakav
ce to biti susret!? I kakav ce On biti? Majko Mudrosti , Majko
najveceg neznalice .. . Ivana, Ti koja sve znas, reci nam kakav
ce On biti, kada se pokaze kao uskrsli?»
«Lazar je imao zatvorene rane na nogama, ali njihov se znak
vidio. I pojavio se obavijen u povojima punim gnjilezi» ka:Ze
Marta.
«Morali smo ga prati i prati» ... dodaje Marija.
«I slab je bio te smo ga morali okrijepiti po Njegovom
naredenju», zavrsava Marta.
«Sin udovice iz Naima bijase sav zbunjen i nalicio je na
bespomocno dijete koje je nesposobno da hoda i da lako govori,
toliko da ga je On predao majci da bi ga naucila kako da se
ponovno koristi dobrom zivota. A Jairovu kcerkicu On je sam
vodio u prvim koracima ... » kaze Ivan.
«Ja mislim da ce nam Gospodin poslati kojeg andela da nam
ka:Ze: 'Dodite sa cistom haljinom' . A moja ljubav vec ju je
32. Noc svetoga Petka 423
pripremila. Ona je u palaci. Ja je nisam mogla izvesti. Ali dala

sam je ispresti svojoj dojilji, koja je sada mirna s obzirom na
moju buducnost, i ne place vise. Ja sam uzela najdragocjenije
platno, a od Plautine sam dobila grimiz, a Noemi ga je utkala u
obrube na dnu haljine: i ja sam napravila pojas, torbicu i talet,
vezuci ih nocu da me ne bi vidjeli. Naucila sam od tebe, Majko.
Nije savrseno. Ali vise od bisera kojima je ispisano Njegovo lme
na pojasu i torbici, cine ga lijepim dijamanti placa moje ljubavi i
moji cjelovi. Svaki ubod je drhtaj odanosti prema Njemu. I ja cu
mu ponijeti bas tu . Ti dopustas, zar ne?»
«Oh! ... Nisam mislila da ce ga lisiti njegove haljine 2 .. .
Nemam iskustva o navikama svijeta i o njegovoj okrutnosti .. .
Mislila sam da je poznajem vec ... (i suze se iznova kotrljaju niz
vostane obraze), ali vidim da nisam jos nista znala ... I mislila
sam: "lmat ce haljinu Maminu i kasnije". Toliko mu se svidala.
Htio je takvu imati. I to mi je bio rekao prije mnogo vremena. "Ti
ces napraviti haljinu takvu i takvu. I donijet ces mi je za Pashu ...
Jer Jeruzalem treba da me vidi u grimiznoj kraljevskoj odjeci."
Oh, ona vuna bjelija od snijega, dok sam je prela postajala je
crvena pred Bozjim i mojim ocima, jer moje je srce zadobilo
novu ranu od one rijeci... Ostale (rane), nakon godina iii
mjeseci, ako se i nisu bile zatvorile, barem su se osusile, te nisu
vise krvarile . Ali ova! Svaki dan, svaki sat vrtila mi je mac u srcu:
"Jedan dan manje! A onda ce biti mrtav!" Oh! Oh ... I preda na
vretenu iii na razboju postajala mi je crvenom. 'Omastene,
potom, bojom ... za svijet ... Ali bila je vec crvena ... » Marija
iznova place.
Nastoje joj podignuti duh govoreC:i joj o uskrsnucu. Pita
Suzana: «Sto ti kafos? Kakav ce biti uskrsnuli? I kako ce
uskrsnuti?»
A Ona, izgubljena, zaslijepljena u ovom casu otkupiteljskog
mucenistva, odgovori: «Ne znam ... Vise nista ne znam ... Osim
da je On umro! 3 ... » I ponovno brizne u silovit plac i cjeliva platno
2
Za Tuniku iii Nesivenu Haljinu, vidi: MORONI , nav. dj., vol. 77, p. 87-95, naro~ito
str. 94: koja se navodno ~uva u Treviri. Vidi: bilj. I, pogl. 27.
3
424 Muka
koje je bilo na bokovima Sinovljevim i pritesce ga na srce i njise

ga kao da bi bilo dijete ...
I dotice cavle, trnje, spuzvu i vice: «Ove stvari znala ti je dati
tvoja Domovina! Zeljezo, trnje, ocat i Z:uc! I pogrde, pogrde,
pogrde! I medu svim sinovima lzraelovim moralo se je odabrati
jednog iz Cirene da ti ponese kriz. Onaj eovjek mi je svet kao
zarucnik. I kada bih znala za jos nekog drugog koji je pomagao
mojemu Djetetu ja bih mu ljubila noge. Pa zar nitko nije imao
samilosti? lzlazite! ldite! I gledati vas zadaje mi bol! Jer od svih,
od svih okrutnosti niste znali postici da mu barem jednu ucinite
manje okrutnom. Beskorisne i nepokretne sluge svojega Kralja :
odlazite!» Strasna je u svom izljevu. Uspravna na nogama,
ukocena, cak izgleda i visa, zapovjednickih ociju, ispruzenom
rukom koja pokazuje na vrata. Nareduje kao kraljica sa
prijestolja.
lzlaze svi bez opiranja da je ne bi vise uzbudili i sjedaju van
zatvorenih vrata, slusajuci njeno jecanje i svaki sum koji Ona
moZ:e uciniti. Ali nakon stropota odgurnute stolice i njezinih
koljena koja udaraju o tie, jer je Ona klekla s glavom prema
stolu na kojem su predmeti Muke, cuju samo njezin neprekidni i
bezutjesni plac.
Ona sapuce, ali tako tiho da oni napolju ne mogu cuti : «Oce,
Oce, oprosti! Postajem ohola i zla. 4 Ali Ti to vidis. lstina je sto
kazem. Bijahu gomile oko Njega. I sva je Palestina, na ovaj
praznik, medu svetim zidinama ... Svetim? Ne. Nisu vise svete ...
Takvima bi bile ostale, da je On medu njima izdahnuo. Ali
Jeruzalem ga je izbacio kao rigotinu nad kojom se grsti. 5 Stoga
je u Jeruzalemu samo Zlocin ... Pa dobro: od sveg ovog naroda
koji ga je slijedio zar se nije mogla skupiti jedna sacica njih koja
bi se nametnula, ne kazem da ga spasi. Morao je umrijeti da
otkupi. Ali da ucine te umre bez tolikog mucenja. Bijahu u sjeni,
iii su pobjegli ... Moje se srce buni pred tolikim kukaviclukom .
Majka sam. Zbog toga oprosti mi grijeh ohole tvrdoce ... »6
Oni vani su na iglama i iz vise razloga .
4
Vidi: bilj . 2, pogl. 29, Sv. VIII ; bilj . 6, pogl. 3 1. ovog sveska.
5
Vidi: Lev 16; Heb 13, 10- 13 .
6
Kao prethodna bilj d ka 4.
32. Noc svetoga Petka 425
Vraca se gospodar kuce koji je bio izisao da radoznalo po

gradu motri, i donosi strasne vijesti. Govori se da su mnogi
poginuli od zemljotresa, mnogi da su ranjeni u tucnjavi izmedu
sljedbenika Nazarencevih i Judejaca, da su mnogi zatvoreni i bit
ce novih pogubljenja zbog pobuna i prijetnji Rimu, da je Pilat
naredio da se zatvore svi sljedbenici Nazarenca i poglavice
Sinedrija 7 prisutni u gradu, pa i oni koji su se vec razbje:Zali po
Palestini , da je Ivana na umoru u svojoj palaci, da je Manahena
Herod zatvorio jer ga je napao pred cijelim Dvorom kao
suucesnika Bogoubojstva. Jednom rijeci: mnostvo katastrofalnih
vijesti ...
Zene jecaju. Ne toliko zbog straha za sebe, koliko za svoju
djecu i muzeve. Suzana misli na mu:Za, poznatog medu
sljedbenicima lsusovim u Galileji. Marija Zebedejeva misli na
mu:Za, koji je gost kod nekog prijatelja, i na sina Jakova o kome,
od sinoc, ne zna nista . A Marta jeca: «Bit ce da su vec otisli u
Betaniju! Tko nije znao tko je bio Lazar za Ucitelja?»
«Ali njega stiti Rim» upada Marija Saloma.
«Oh, stiti! Tko zna, s mr:Znjom koju glavari lzraela imaju
prema nama, koje tuzbe donose Pilatu protiv njega... Oh,
Boze!» Marta stavi ruke u kosu i vice : «Oruzje! Oruzje! Kuca ga
je puna ... pa i palaca! To znam! Jutros, u zoru, dosao je Levi ,
cuvar, i rekao mi je ... Ali vec to znas i ti! I to si rekla Zidovima na
Kalvariji ... Ludo! Stavila si u ruke okrutnika oruzje da ubiju
Lazara! ... »
«To sam rekla , da. Rekla sam istinu i ne znajuci za to . Ali
suti, uplasena kokosko! Ono sto sam rekla to je najsigurnije
jamstvo za Lazara . Dobro ce se cuvati da se ne izloze pogibelji
te podu traziti ondje gdje znaju da se nalaze naoru:Zani!
Kukavice su!>>
«Zidovi da. Ali Rimljani ne.»
«Ne bojim se Rima . Pravedan je miran u svojim
odredbama.»
«Marija ima pravo» ka:Ze Ivan . «Longin mi je rekao: "Nadam
se da ce vas ostaviti na miru. A aka ne bi, dodi, iii posalji k
7
Vidi : bilj. 48. pogl. 222. Sv. VII.
426 Muka
Pretoru. Pilat je dobrostiv prema sljedbenicima Nazarenca. Bio

je i prema Njemu. Branit cemo vas."«
«Ali ako Zidovi ucine to na svoju ruku? Sinoc su oni uhvatili
lsusa! I, ako kaiu da smo i mi oskvrnitelji, imaju pravo da nas
uhvate. Oh, moja djeca! Cetiri ih imam! Gdje ce biti Josip i
Simun? Bili su na Kalvariji, a zatim su sisli kad Ivana nije
izdrfala. Da bi pomogli i branili Zene. Oni, pastiri, Alfej ... svi.
Oh! Sigurno su ih vec pobili. Cujes, da je Ivana na umoru?
Sigurno zbog rane. A oni, prije nego sto bi narod mogao udariti
Zenu, oni su je morali braniti, i bit ce da su mrtvi!. .. I Juda i
Jakov? Moj mali Juda! Moje blago! I Jakov, mio kao djevojka!
Oh, nemam vise djece! Kao majka sam Makabejskih
djecaka 8 . . . » Sve ocajno placu. Sve osim gospodarice kuce, koja
je posla traziti neko skloniste za mufa, i Marije Magdalene koja
ne place. Nego izbacuje oganj iz ociju, iznova postaje ponosita
zena od negda. Ne govori. Nego strijelja pogledom svoje
drugarice, i njezino oko iz zigose vrlo otvorenim nazivom:
«Plasljivice!»
Vrijeme tako prolazi .. . Povremeno netko se podigne, otvara
tiho vrata, zmiri, pa opet zatvara .
«Sto radi?» pitaju drugi.
A tko je gledao odgovara : «Uvijek je na koljenima. Moli.» iii
«lzgleda da s nekim razgovara.» Pa jos: «Digla se je i
gestikulira hodajuci gore dolje po sobi.»
Ovdje II plac Marijin, Ill tocka Ucviljena.
' Vidi : 2 Mak 7.

427
33. JADIKOVANJE DJEVICE 1
«lsuse! lsuse! Gdje si? Cujes Ii me jos? Cujes Ii svoju jadnu

Mamu koja izvikuje sada Tvoje sveto i blagoslovljeno lme,
nakon sto ga je toliko sati dr-Zala u srcu? Tvoje lme sveto, koje
je bilo Ljubav, ljubav mojih usana, koje su osjecale okus meda
izgovarajuci tvoje lme, mojih usana, koje sada, medutim,
izgovarajuci ga, kao da piju gorcinu koja Ti je ostala na usnama.
Gorcinu ufarene mjesavine ... Tvoje lme, ljubav moga srca, koje
se sirilo od radosti kada ga je izgovaralo, onako kao sto se je
rasirilo da pretoci svoju krv i da Te prihvati i zaodjene njome
kada si sisao k meni s Neba, tako majusan, tako sicusan, da si
mogao stati u casku bosiljka.
Ti, tako velik, Ti, Mocni ponisten u zametku ljudskom za spas
svijeta. Tvoje lme, bol moga srca sada kada su te otrgli od
milovanja Tvoje Majke, da bi te bacili u ruke krvnika, koji su te
mucili sve dok te nisu ubili. Od toga mi je srce smrvljeno, od
ovog tvog lmena koje sam morala zatvoriti unutra kroz tolike
sate i cije je izvikivanje sve vise raslo kako je rasla tvoja bol, sve
dok ga nije prignjecilo, poput stvari koju gazi noga gorostasa.
Oh! da, moja je bol gorostasna i gnjeci me, mrvi me i nema nista
sto bi je moglo podici.
Kerne ja izgovaram tvoje lme? Nitko i nista ne odgovara na
moj krik. Pa i da bih vikala, sve dok ne bih polomila kamen koji
zatvara tvoj grob. Ti ga ne bi cuo, jer si mrtav. Ne cujes je vise,
svoju mamu? Koliko Ii te je puta zvala, o Sine, u ovih
tridesetcetiri godine 2! Otkada sam saznala da treba da budem
Majka i da ce se moj majusni zvati "lsus"! Ti se nisi jos bio ni
rodio, a ja, milujuci si utrobu, gdje si Ti rastao, zvala sam te
potiho: "lsuse!" i izgledalo mi je da se ti mices da mi kazes:
"Mama!". Ja sam Ti vec davala neki glas, ali ja sam sanjala vec,
tvoj glas. Cula sam ga prije nego sto je bio. I kada sam ga cula,
jedva cujnog kao janjesca tek rodenog, kako drhti u hladnoj noci
33. Pisano dana ( ... ) i 29. ofojka. A.( ... ) 11767-11783.

1
Vidi: bilj. 3 pogl. 30.
2
D2 (sa strane) Pazi : 34 godine, ne da je \sus zivio 34 godine, nego jer je Marija tu
ra~unala i 9 mjeseci, ~to ga je nosila.
428 Muka
u kojoj si roden, ja sam upoznala bezdan radosti ... i vjerovala

sam da sam upoznala bezdan boli, jer bijase plac mojega
Stvorenja kome je bilo hladno, kome je bilo neudobno, koje je
plakalo svoj prvi plac Otkupitelja, a ja nisam imala ni vatre, ni
kolijevke, a nisam mogla trpjeti mjesto tebe, lsuse. lmala sam
samo krilo umjesto vatre i jastuka, i svoju ljubav da ti se
klanjam, Sine moj sveti.
Mislila sam da sam upoznala ponor boli ... Bijase to zora one
boli, bijase okrajak one boli. Sada je podne. Sada je dno. Ovo je
bezdan, ovo sto sada doticem, nakon sto sam sisla u ovih
tridesetcetiri godine, gurana od toliko toga i oborena na grozno
dno, tvoga Kri:Za, danas.
Kada si bio malen, ja sam te zibala, pjevajuci: "lsuse! lsuse!"
Ima Ii sklada svetijeg i ljepseg od ovog lmena, poradi kojega se
smijese andeli na Nebu? Ono je za mene bilo ljepse od
andeoske, tako mile pjesme, u noci tvoga Rodenja. U njemu
sam vidjela Nebo, cijelo Nebo sam vidjela kroz to lme. A sada,
kada ga izricem Tebi koji si mrtav i koji me ne cujes i ne
odgovaras mi, kao da nisi nikad ni bio, ja vidim Pakao. Sav
pakao. Evo: sada razumijem sto znaci biti osuden. To je ne
moci vise reci: "lsuse!" 3 U:Zas! U:Zas! U:Zas! .. .
Koliko ce trajati ovaj pakao za tvoju Mamu? Ti si rekao: "U
roku od tri dana Ja cu ponovno izgraditi ovaj Hram". Cijelo
vrijeme ponavljam u sebi ove tvoje rijeci, da ne bi pala ubijena,
da budem spremna pozdraviti te pri tvom povratku, i da ti jos
sluzim ... Ali kako cu moci (izdr2:ati) jos tri dana znajuci da si
mrtav? Tri dana u smrti Ti, Ti, Zivote moj?
Ali kako? Ti, koji sve znas, jer si neizmjerna Mudrost, zar to
ne znas, zar ne znas za ljutu bol svoje Mame? Zar to ne mo2:es
zamisliti, ako se sjetis kada sam te izgubila u Jeruzalemu, i Ti
me vidio kako sijecem mnostvo koje te opkoljavalo s licem
brodolomke koja dodiruje obalu nakon tolike borbe s valovima i
sa smrcu, s licem Z:ene koja izlazi iz mucenja, iscrpljena,
beskrvna, ostarjela, slomljena? Tada sam te mogla zamisliti
3
Kod onih koji su osudeni, doista, jer su je odbacili, nema Ljubavi ulivene u srca
Duhom Svetim; i stoga ne mogu zazivati klanjanja vrijedno i spasonosno ime lsusovo . (Rim
5,5; I Kor 12,3).
33. Jadikovanje Djevice i Majke 429
samo izgubljena. Mogla sam se zavaravati da je bilo samo tako.
Danas ne. Danas ne. Ja znam da si mrtav. Zavaravanje je
nemoguce. Vidjela sam kako Te ubijaju. Evo: i kada bi mi bol
oduzela pamcenje evo ovdje Tvoje Krvi, na mom velu, koja mi
kaze : "Mrtav je! Nema vise Krvi! Ova je posljednja sto je istekla
iz njegovog Srca!" lz njegovog Srca. lz srca moga Djeteta. Sina
moga! Oh! Bo2:e! Bo2:e milostivi, ne dopusti da se sjecam da su
mu proboli Srce.
lsuse, ne mogu biti ovdje sama, dok si Ti tamo Sam. Ja koja
nisam nikada ljubila puteve svijeta i mnostva, i Ti to znas, otkad
si napustio Nazaret, dolazila sam za Tobom sve cesce, da ne
zivim daleko od Tebe . Posla sam u susret znati2:elji i izrugivanju,
ne racunam napore, jer oni su se ponistavali gledajuci Tebe,
samo da zivim gdje si Ti bio. A sada ja sam ovdje sama. A Ti si
sam tamo. Zasto me nisu ostavili u tvojoj grobnici? Ja bih sjedila
pored Tvoga hladnog lefaja, dr2:eci ti jednu ruku u mojima, da ti
dadem osjetiti da sam Ti blizu .. . Ne, da osjetim da si mi blizu . Ti
ne osjecas vise nista . Mrtav si!
Koliko sam noci provela pored tvoje kolijevke, moleci, ljubeci,
usrecena Tobom . Hoces Ii da Ti ka2:em kako si spavao, sa
sacicama stisnutim kao dva cvjetna pupoljka pokraj svetoga
lisca? Hoces Ii da Ti ka2:em kako si se smijesio kao da sises?
Hoces da Ti kazem kako si se budio i otvarao ocice i smijesio
se, vidjevsi me pognutu nad tvojim licem i prufao si rucice s
nestrpljivom radoscu da te uzmem, i sa slatkim cijukanjem
poput curlika, grmuse, trazio si svoju hranu? Oh! Kako sam bila
bla2:ena kad si se privio uz moje prsi i kad sam osjecala glatku
toplinu tvojih obraza, milovanja tvojih rucica po mojoj dojci!
Nisi znao biti bez tvoje Mame. A sada si sam! Oprosti mi,
Sine, sto sam Te ostavila sama. Sto se nisam pobunila po prvi
put u mom zivotu i sto nisam htjela ostati tamo. Tamo bijase
moje mjesto. Osjecala bih se manje napustenom, kada bih
ostala pokraj tvojega mrtvackog lefaja, i da Ti popravim povoje
kao nekada i da ih promijenim .. . Pa iako mi se Ti ne bi mogao
nasmijesiti ni govoriti mi, meni bi izgledalo da te imam iznova
malenog. Prihvatila bih Te na srce, da ne osjecas hladnocu
kamena, tvrdocu mramora. Nisam Ii te dr2:ala i danas? Krilo je
430 Muka
majke uvijek kadro da prim1 sina, pa makar bio i odrastao

covjek. Sin je uvijek dijete za svoju majku, pa i ako je skinut s
krifa, pokriven ranama i ozljedama.
Kolike! Kolike rane! Kolika bol! Oh! moj lsuse, moj lsuse
toliko izranjeni! Tako izranjeni! Tako ubijen! Ne. Ne. Gospodine,
ne! Ne moze biti istina! Ja sam luda! lsus mrtav? Ja bulaznim.
lsus ne moze umrijeti! Trpjeti, da. Umrijeti, ne. On je Zivot. On je
Sin Bozji. On je Bog. Bog ne umire.
Ne umire? A onda zasto je nazvan "lsus"? Sto znaci "lsus".
Znaci . . . oh, znaci: "Spasitelj"! 4 Mrtav je! Mrtav je, jer je
Spasitelj. Morao je sve spasiti, upropascavajuCi samoga sebe ...
Ne bulaznim, ne. Nisam luda . Ne. Kad bih bila! Manje bih
trpjela! On je umro. Evo njegove Krvi. Evo njegove krune. Evo
tri cavla: s ovima, s ovima su mi Ga probili!
Ljudi, gledajte, cime ste proboli Boga, Sina Moga! A ja vam
moram oprostiti. I moram vas ljubiti! Jer On vam je oprostio. Jer
mi je On rekao da vas ljubim! Ucinio me je vasom Majkom,
Majkom ubojica moga Stvorenja! 5 Jedna od njegovih posljednjih
rijeci, dok se mucio s hropcem umiranja ... "Majka evo tvoga
sina ... tvojih sinova"6 • I kad ne bih bila Ona sto slusa, morala bih
poslusati danas, jer to bijase naredba jednog umiruceg.
Evo. Evo, lsuse, ja prastam. Ja ih ljubim. Ah! srce mi se kida
u ovom oprastanju, u ovoj ljubavi. Cujes Ii me, da im oprastam i
da ih ljubim? Molim za njih ... Evo: molim za njih ... Zatvaram oci,
da ne vidim ove predmete tvoga mucenja, da bih mogla
oprostiti, da bi ih mogla ljubiti, da bih mogla moliti za njih. Svaki
cavao sluzi da razapnem svaku moju volju da ne oprastam, da
ne ljubim, da ne molim za tvoje krvnike. 7
Moram, hocu misliti da sam pored tvoje kolijevke. I onda sam
molila za ljude. Ali tada je bilo lako. Tisi bio ziv i ja, koliko god
sam mislila da su ljudi okrutni, nisam nikada dosla dotle da
4
«lsus», doista, na hebrejskom, znati: Bog spasava. Vi di Mt 1,21; Dj 4,8-12.
s Vidi: bilj. 12 pogl. 25 i bilj. 20 pogl. 30.
6
Da su u lvanu Evandelistu, kojegje lsus predao Mariji kao «sina» bili predstavljeni svi
sinovi, tj. cijelo fovjefanstvo, otito je potvrdeno u kr~canskoj literaturi, koju je autoritativno
sabrao Papa Leon XIII. Vidi: Leo XIII, Episto/a encyclia <10c1obri mense». u Acta Leonis,
tom XI. str. 304.
7
Vidi: bilj. 26 pogl. 29 i bilj 27 pogl. 29.
pomislim da bi mogli biti toliko okrutni prema Tebi, koji si ih

obasipao prekomjernim dobrocinstvima. Molila sam, uvjerena
da ce ih tvoja Rijec uciniti dobrima. U svom srcu govorila sam
im, gledajuci ih: "Zli ste, bolesni ste, sada, braco. Ali doskora ce
On govoriti, doskora ce On pobijediti u vama Sotonu. Oat ce
vam izgubljeni zivot!" lzgubljeni zivot! Ti, Ti, Ti si ga izgubio,
zivot za njih. lsuse moj!
Da sam mogla vidjeti uZ:as ovoga dana, kada si bio u
povojima , moje bi se slatko mlijeko bilo pretvorilo u otrov od boli.
Simun je rekao: "Mac ce ti proci kroz srce". Mac? Mnostvo
maceva! Koliko ti rana zadase, Sine? Koliko si jecaja imao?
Koliko trzaja? Koliko kapi krvi si prolio? E pa, svaka od tih muka
je jedan mac za mene. To je cijela suma maceva. Na tebi nema
komadica koZ:e koji nije izranjen. Ana meni ga nema koji ne bi
bio proboden . Prolaze mi kroz mesa i prodiru u srce.
Kada sam ocekivala tvoje rodenje, pripremala sam Ti povoje
i pelenice preduci najmekaniji Ian na Zemlji. Nisam gledala na
cijenu da bih mogla posjedovati najglatkiju tkaninu. Kako si bio
lijep u povojima svoje Mame! Svi su mi govorili "Lijepo je tvoje
djetesce, Zeno!" Bio si lijep! lz bjeline lana izranjalo je tvoje
ruzicasto lice. lmao si dva mala okasca plavija od Neba, a
glavica kao da je bila uvijena u zlatnu maglu, toliko su tvoje
kosice bile plave i mekane. lmale su miris tek procvjetalog
badema . Mislili su da Te ja mazem mirisima. Ne. Maje blago
imalo je samo miris povoja sto ih je prala njegova Mama, toplila,
cjelivala svojim srcem i svojim usnama. Nisam bila nikada
umorna od posla za Tebe.
A sada? Nemam vise nista da radim za Tebe. Vee tri godine
bio si daleko od kuce. Ali jos uvijek si bio svrha mojih dana.
Misliti na Tebe. 0 tvojoj odjeci. 0 tvojoj hrani: zamijesiti brasno i
od njega naciniti kruh, njegovati pcele da bi ti dale med, bdjela
nad vockama, da bi ti dale plodove. Kako si volio te stvari koje
je donosila tvoja Mama. Nikakva hrana s bogatih stolova,
nikakva tkanina od dragocjene tkanine nije bila za tebe onakva,
kao ona izatkana, sasivena, njegovana, izradena rukama, tvoje
Mame! Kada sam Te sustizala, Ti si mi odmah gledao u ruke,
kao i kad si bio mali, a ja i Josip davali smo ti siromasne darove
432 Muka
da Ti dademo osjetiti da si bio nas Kralj. Nikada nisi bio

sladokusac, Dijete moje, nego si trazio ljubav, to je bila tvoga
hrana, i nalazio si je u nasim pafojama. Pa i sada si nalazio,
trazio to, ubogi Sine moj, tako malo ljubljen od svijeta.
Sada vise nista. Sve je svrseno. Nista vise nece ciniti za tebe
tvoja Mama. Nemas vise potrebe ni za cim .. . Sad si sam. I ja
sam sama .. . Oh! sretni Josipe sto nisi bio tu na taj dan! 8 Oh! da
i mene nije bilo! Ali tada Ti ne bi imao ni ove utjehe, da vidis
tvoju jadnu Mamu. Bio si sam na krifo, kao sto si sam u grobu.
Oh, Boze, koliko rana ima Tvoj Sin, Sin moj! Kako sam ih
mogla gledati, a da ne umrem ja, koja sam gubila svijest, kada
si se kao mali ozlijedio?
Jedanput si pao u vrtu u Nazaretu, i ranio celo. Nekoliko kapi
krvi. Ali se meni, koja sam osjecala da umirem gledajuci kako
kaplje Tvoja Krv kod Obrezanja 9 i Josip me je morao pridrfati,
jer sam drhtala poput onoga koji umire - (ali se meni) cinilo da
ce te ona mala rana ubiti, te sam je, vise suzama, nego vodom i
uljem, lijecila i nisam se dobro osjecala, sve dok nije krv stala.
Drugi put kad si ucio raditi, ranio si se pilom. Mala rana . Ali je
meni bilo kao da me je pila prepolovila. Nisam imala mira sve
dotle, dok nisam, za sest dana, vidjela da je ruka ozdravila.
A sada? Sada su Ti ruke, noge, rebro otvoreni, sada tvoje
mesa pada u komadicima, i lice ti je zgnjeceno, ono Lice, koje
sam se ja jedva usudivala dodirnuti cjelovom, i izranjeno celo i
zatiljak. I nitko ti nije dao ni lijeka ni okrepe.
Pogledaj mi srce, o Bofo, koje si udario u mom Stvorenju!
Gledaj ga! Zar nije izranjeno kao Tijelo Sina Tvoja i moga?
Bicevi su udarali poput tuce po meni dok je On bio udaran. Sto
je udaljenost za ljubav? Ja sam trpjela sva mucenja moga Sina!
Barem da sam ih trpjela sama! Oh, da sam ja na grobnome
kamenu! Pogledaj me, o Boze! Zar ne kaplje krvlju moje srce?
Evo, trnovitog obruca . Osjecam ga. To je povoj koji mi ga
8
Sve je tudesno u tajanstvenim planovima Boga Oca na~ega, unatot suprotnih
prividnosti: Josip umire prije Isusa, da bi Marija mogla ~to potpunije i uotljivije biti Nova
Eva, Zalosna, povjerena lvanu kao Majka sinu, duhovna Roditeljica Evandeliste, i u njemu,
Cijele Crkve, cijelog Covjetanstva. Vidi: bilj . 21 pogl. 30.
9
Yidi : Post I 7; Lk 2,21 ; Rim 4.
pritisce i probada. Evo rupa od cavala: tri , tri bodefa zabijena u
srce.
On! Oni udarci! Oni udarci! Kako to da se nije razdrlo Nebo
zbog onih svetogrdnih udaraca, u tijelo Boga! I bez snage da
vicem! Bez snage da se bacim i istrgnem oruzje ubojicama i
njime branim moje umiruce Stvorenje. Nego biti primorana da ih
slusam , da ih slusam i da nista ne ucinim! Jedan udarac po
cavlu i cavao ulazi u zivo meso. Drugi udarac i jos dublje ulazi.
Jos jedan, pa jos jedan i kidaju se kosti i zivci i bi pribijeno meso
mojega Djeteta i srce njegove Mame.
A kada su te dizali na Kriz? Koliko si onda morao patiti. Sine
Sveti! Jos i sada vidim kako se raskida tvoja ruka od potresa pri
udarcu krifa (u rupu). Srce mi je razdrto kao i ona. Ja sam
ozlijedena , razderana, bicevana, izbodena, izudarana,
probodena kao Ti. .. Nisam bila s Taborn na Krizu . Ali gledaj je,
gledaj svoju mamu! Da Ii se razlikuje od Tebe? Ne. Nema
razlike u mucenistvu. Eto. Tvoje je zavrseno. Moje jos traje. 10 Ti
ne cujes vise laznih optuzbi, a ja ih cujem. Ti ne cujes vise
ufasnih hula . Ja ih jos cujem . Ti ne osjecas vise ujeda trnja i
cavala i :Zed i groznicu . Ja sam puna vatrenih uboda i osjecam
se kao da umirem od ognjice i bunila.
Da su me barem pustili da ti dam kap vode! Moje suze, kad
je okrutnost ljudi uskratila Stvoritelju vodu koju je On stvorio.
Davala sam ti mnogo mlijeka, jer smo bili siromasni. Sine moj, a
bijegom u Egipat izgubili smo mnogo, jer smo morali nanovo
uciniti krov nad glavom, namjestaj, odjecu i hranu, a nismo znali
ni koliko cemo se zadr:Zati u izgnanstvu, ni sto cemo naci kad se
vratimo u zavicaj. Davala sam Ti mlijeka i preko uobicajenog
vremena, da ne bi osjetio nedostatak hrane. Sve dok nismo
uzeli kozicu, ja sam bila tvoja kozica, Djetesce tvoje Mame!
lmao si vec mnogo zubica i grickao si ... Oh, radosti, gledati te
kako se smijes u djecjim igrama ... Ti si htio hodati. A bio si tako
zdrav i jak. Satima i satima ja sam te podr:Zavala i nisam
osjecala da mi se lome krsta dok sam stajala prignuta nad
Taborn, koji si pravio svoje koracice, i na svaki korak govorio:
"Mama, mama!", oh bla:Zenstva cuti te kada si pjevusio to ime!
0
' Vidi : bilj. 29.
434 Muka
lzgovarao si ga i danas: "Mama, Mama!" Ali tvoja Mama

mogla te je gledati samo kako umires. Nisam Ti cak mogla ni
pomilovati noge! Noge? Oh, ne bi bila mogla ni dotaknuti ih da
su mi bili na dohvat ruke, da ti ne poveeam muku. Koliko su
morale patiti tvoje jadne noge, o moj lsuse! Da sam mogla
popeti se k Tebi i staviti se izmedu drveta i tvoga tijela i sprijeciti
Te da u grcevima umiranja udaras o drvo. Jos cujem , kako tvoja
Glava udara o drvo u posljednjim trzajima . I onaj zvuk, onaj
zvuk, onaj zvuk cini me da poludim. U glavi mi je kao cekic.
Vrati se, vrati se, Sine dragi, Sine sveti! Ja umirem. Ne mogu
izdl"Zati ovu pustos u meni. Pokazi opet tvoje Lice. Pozovi me
jos. Ne mogu te zamisliti bez glasa, bez pogleda, kao hladan les
bez zivota! Oh, Oce, pomozi mi Ti. lsus me ne cuje! Zar nije
zavrsena Muka? Zar nije sve zavrseno? Zar nisu dovoljni ovi
cavli, ovo trnje, ova krv, ovaj plac? Zar je jos nesto drugo
potrebno da covjek ozdravi?
Oce, imenujem Ti oruda njegove boli i moj plac. Ali to je ono
manje. Ono sto mu je zadalo smrt u nadljudskoj boli, bilo je
Tvoje napustanje 11 • Ono sto me tjera da urlicem, to je Tvoje
napustanje. Ne osjeeam Te vise. Gdje si, Oce sveti? Bijah
"Puna Milosti". Andeo je rekao: "Zdravo Marijo, puna Milosti.
Gospodin je s tobom i ti si blagoslovljena medu svim zenama".
Ne. Nije istina! Milost se je povukla, kao da bih ja bila druga Eva
grjesnica 12 •
Ali ja sam Ti uvijek bila vjerna. Zbog cega ti se vise ne
dopadam. Ucinio si od mene sto Ti je bilo drago i uvijek bih Ti
rekla: "Da, Oce, spremna sam". Mogu Ii, dakle, andeli lagati? I
Ana, koja me je uvjeravala da ces mi Ti dati svoga andela u
casu boli? Sama sam. Nemam vise Andela. Lafo Ii, dakle,
Sveti? U cemu sam Te rafalostila, ako oni lazu i ako sam
zasluzila ovaj cas?
A lsus? U cemu je pomanjkalo tvoje Janje cisto i krotko? U
cemu smo Te uvrijedili, da pored mucenistva koje nam
zadadose ljudi, moramo podnijeti neizrecivo mucenje od tvojega
11
Vidi: bilj . 5 pogl. 4.
12
Kao prethodna bilj. 11 .
napustanja 13 ? On, On k tome, koji ti bijase Sin i koji te je zvao
onim glasom od kojega je protrnula Zemlja i potresla se u
jecanju sucuti! Kako si ga mogao ostaviti samoga u tolikoj muci?
Jadno Srce lsusovo, koje Te toliko ljubilo! Gdje je znak rane
na Srcu? Evo ga. Gledaj Oce, ovaj znak. Ovdje je otisak moje
ruke, koja je usla u razderinu od sulice. Ovdje ... Ovdje. Ne brisu
ga ni suze, niti cjelov majke cije su oci izgorjele, a usne se
istrosile od placa i cjelivanja. Ovaj znak vice i prekorava. Ovaj
znak vice sa Zemlje k Tebi vise nego krv Abelova. A Ti koji si
prokleo Kajina i time mu se osvetio, nisi posredovao za .moga
Abela, vec ubijenog od svojih Kajina 14 i dopustio si i posljednji
prezir! Ti si mu smrvio srce Svojim napustanjem 15 , i dopustio si
da ga jedan covjek ogoli, da bih ga ja vidjela i od toga bila
zdrobljena . Ako je rijec o meni ne smeta. Ali zbog Njega, zbog
Njega Te molim i vicem da odgovoris. Nisi trebao ...
Nisi trebao ... Oh! oprosti, Oce! Oprosti, Oce Sveti! Oprosti
Majci koja oplakuje svoje Stvorenje ... Umro je! Umro je moj Sin!
Umro je rastrgana srca. Oh! Oce, Oce, milost! Ja Te ljubim! Mi
smo Te ljubili i Ti si nas toliko ljubio. Kako si dopustio da bude
ranjeno Srce naseg Sina? Oh! Oce!.. . Budi milostiv jednoj
jadnoj :Zeni. Ja buncam, Oce, Ja sam tvoja, tvoje nista,
usudujem se Tebi prigovarati! Milost! Bio si dobar. Rana, jedina
rana koja ga nije boljela, to je ta.
Tvoje napustanje posluzilo je da umre prije zalaska, da bi
izbjegao ostale muke 16 • Bio si dobar. Sve cinis radi dobra, u
svojoj dobroti. Mi smo stvorenja koja ne shvaeamo. Bio si dobar.
Dobar si biol Reci, duso moja, reci ovu rijec, da se oduzme
ostrina tvoje patnje. Bog je debar i uvijek te ljubio, duso moja.
Od kolijevke do ovog casa, uvijek te je ljubio. Dao ti je svu
vremensku radost. Svu. Dao Ti je Sebe sama. Bio je dobar,
dobar, dobar. Zahvaljujem, Gospodine, i budi blagoslovljen zbog
svoje beskrajne dobrote.
13
Kao prethodna bi lj . 11.
1
• Vidi : Post4, 1-16; Heb 12, 18-29.
15
Kao prethodna bilj. 11 .
16
436 Muka
Hvala, lsuse: kaZ:em hvala i Tebi! Ja sam to sama osjetila u

svom srcu kada sam vidjela Tvoje Srce otvoreno. Sada je u
mome (srcu) sulica i ruje i muci. Ali bolje ovako. Ti ga ne
osjecas.
Ali lsuse, milost! Jedan znak od Tebe! Jedno milovanje,
jednu rijec za tvoju jadnu Mamu razderana srca! Jedan znak,
jedan znak, lsuse, ako me hoces naci zivu za povratka.»
Odlucan kucaj na ulazu diZ:e sve na noge. Gospodar kuce
hrabro pobjeze. Marija Zebedejeva htjela bi da njezin Ivan pode
za njim i gura ga prema dvoristu . Ostale, osim Magdalene,
stiskaju se jedna uz drugu, jecajuci. A Marija Magdalena ide
uspravna i hrabra prema ulazu i pita: «Tko kuca?»
Zenski glas odgovara: «Ja sam, Nike. Imam jednu stvar da
predam Majci. Otvorite! Brzo. Patrola je u ophodnji.»
Ivan, koji se oslobodio majke, i potrcao prema Magdaleni,
radi oko mnogobrojnih zatvaraca, koji su svi bili osigurani ove
veceri. Otvara. Ulazi Nike sa slufavkom i s jednim snafoim
covjekom koji je prati. Zatvaraju.
«Imam jednu stvar ... » i place Nike i ne moze govoriti .. .
«Sto? Sto?» svi se skupe oko nje, radoznali.
«Na Kalvariji. .. Vidjela sam Spasitelja u onom stanju ... Bila
sam pripremila veo za bokove, da ne bi koristio dronjke
krvnika ... Ali bio je toliko oznojen, s krvlju u oCima, da sam
naumila da mu dam da bi se obrisao. I On je to ucinio ... I vratio
mi je veo. Ja ga nisam vise koristila ... Htjela sam ga sacuvati
kao uspomenu s njegovim znojem i njegovom krvlju . I, vidjevsi
bijes sudaca, malo kasnije, s Plautinom i drugim
Rimljankama, ... s Lidijom i Valerijom zajedno, odlucile smo
vratiti se natrag. lz bojazni da nam ne bi oteli ovo platno.
Rimljanke su. hrabre Z:ene. Stavile su nas u sredinu , mene i
sluzavku, i zastitile nas. lstina je da su one oneciscenje za
17
lzrael . . . i da je opasno dotaci se Plautine. Ali o tome se misli u
mirno vrijeme. Danas su svi bili opijeni ... U kuci sam plakala .. .
satima ... zatim je dosao zemljotres i ja sam se onesvijestila .. .
17
Y idi u Sv. V III : bilj. 28 pogl. 2 1 i bilj . I pogl 25 .
Kad sam se osvijestila zazeljela sam poljubiti ono platno i

ugledah .. . oh!. .. Tu, na njemu je lik Otkupitelja!» 18
«Daj da vidimo! Daj da vidimo!»
«Ne, najprije Majci. To je njezino pravo.»
«Toliko je obnemogla! Nece podnijeti ... »
«Oh! Nemojte to reci! Bit ce joj, naprotiv; na utjehu.
Obavijestite je!>>
Ivan kuca tiho na vrata.
«Tkoje?»
«Ja sam, Majka. Vani je Nike ... Dosla je nocu ... Donijela Ti
je jednu uspomenu ... jedan dar ... Nada se, da ce te s njime
utjesiti .»
«Oh! samo jedan dar me mo:Ze utjesiti! Smijesak njegovog
Lica .. . »
«Majka!» Ivan je obujmi od straha da ce pasti, i kaze, kao da
joj priopcuje istinsko ime Bozje. «To je! Smijesak Njegovog Lica
utisnut na platno s kojim ga je Nike obrisala na Kalvariji.» «Oh!
Oce! Svevisnji Boze! Sine Sveti! Vjecna ljubavi! Budite
blagoslovljeni! Znak koji sam trazila od Vas! Dajte, dajte neka
ude!»
Marija sjeda jer vise ne moze izdr:Zati, i dok Ivan daje znak
zenama koje namiguju Niki da prode, Ona se razabra.
Nike ulazi, klekne do njezinih nogu sa slufavkom pored
sebe . Ivan, uspravan na nogama, kraj Marije, dr:Zi ruku iza
njezinih leda da je podr:Zi. Nike ne izusti ni jednu rijec. Nego
otvara kovcezic, izvlaci platno i razvije ga. I Lice lsusovo, zivo
Lice lsusovo, bolno, a ipak nasmijeseno Lice lsusovo, gleda
Majku i smijesi joj se.
Marija kriknu od bolne ljubavi i pruzi ruke . Zene joj
odgovaraju jekom iz dubine vratiju gdje su se sakupile. I
oponasaju je prigibajuci koljena pred Licem Spasitelja.
Nike ne nalazi rijeci. Preda platno iz svojih ruku u majcine
ruke, i saginje se da joj poljubi skute. A zatim iduci natraske,
izlazi ne cekajuci da se Marija povrati iz svog zanosa .
' ~ Vidi : bilj . 21 pogl. 28.

438 Muka
Odlazi. .. Ona je vec vani , u noCi, kada pomisle na nju ... Ne

ostaje nista drugo nego da zakljucaju velika kucna vrata kao sto
su i prije bila.
Marija je opet sama. U razgovoru duse sa slikom Sina, jer se
svi nanovo povlace.
Vrijeme prolazi. Zatim Marta kaze: «Kake cemo s
pomastima? Sutra je subota ... »
«I necemo moci kupiti nista ... » kaze Saloma.
«A morale bismo to uciniti. .. Mnogo libara aloja i smirne ... pa
bio je take lose opran ... »
«Trebalo bi sve imati spremno za zoru prvog dana nakon
subote» primjecuje Marija Alfejeva .
«A straze? Kake cemo?» pita Suzana.
«Reci cemo Josipu, ako nas ne puste da udemo» odgovara
Marta.
«Necemo moci premjestiti kamen.»
Magdalena odgovara: «Oh! Nas, petoro, kaies necemo
moci! Sve smo jake ... a ljubav ce uciniti sve ostalo.»
«Pai ja cu doci s vama» kaze Ivan.
«Ti bas neces. Ne ielim izgubiti i tebe, sine.»
«Ne mislimo o tome. Bit ce nas dosta.»
«Ali, medutim ... Tko ce nam dati mirodije?»
Sve su obeshrabrene ... Zatim Marta kaze: «Mogle smo pitati
Niku je Ii bile istina sve ono o lvani. .. o pobunama ... »
«Doista! Glupe smo. Mogle smo onda uzeti i pomasti. Izak je
bio na svojim vratima kad smo se vracale ... »
«U palaci su mnoge posudice s esencijama i fini tamjani.
Idem ih uzeti.» I Marija Magdalena ustaje sa svog mjesta i
oblaci ogrtac.
Marta vice: «Ti neces ici.»
«Ja cu ici.»
«Ti si luda! Uhvatit ce te!»
«Tvoja sestra ima pravo. Nemoj ici!»
«Oh! Beskorisnih Ii iena urlikaca! Zaista je lsus imao lijepu
cetu sljedbenika! Jeste Ii vec iscrple vase zalihe odvainosti? Ali
ja, naprotiv, sto se vise njima sluzim, to mi vise nadolaze.»
«Poci cu ja s njom. Muskarac sam .»
«Aja sam ti majka i zabranjujem ti to.»

«Budi mirna, Marijo Saloma, a i ti lvane. Idem sama. Ne
bojim se . Znam sto je to obilaziti nocu ulicama. To sam cinila
tisucu puta grijeha radi. .. a trebala bih se sada bojati kada idem
da sluzim Sina Bozjega?»
«Ali danas je grad u pobuni. Cula si sto eovjek kaZe.»
«To je kunic. I vis njim. Ja idem.»
«A ako te pronadu vojnici?»
«Reci cu: "Kcerka sam Teofila, Sirijca, vjernog sluge
Cezarova." I pustit ce me da idem. A zatim .. . Muskarac je pred
mladom i lijepom zenom igracka neskodljivija od jedne slamke .
To znam sebi na sramotu ... »
«Pa gdje ces pronaci mirise u palaci koja je godinama
nenastanjena?»
«Ti to mislis? Oh, Marto! Zar ne pamtis da vas je lzrael
primorao da je napustite, jer bijase jedno od mojih mjesta gdje
sam se sastajala s ljubavnicima? U njoj sam imala sve sto je
sluzilo da jos vise polude za mnom. Kada sam bila spasena od
mojega Spasitelja, ja sam sakrila, na jedno mjesto za koje samo
ja znam, alabastra i tamjane koje sam upotrebljavala za svoje
ljubavne orgije. I zaklela sam se da ce jedino plac nad mojim
grijehom i klanjanje pred lsusom Presvetim biti namirisane vode
i goruci tamjani Marije pokornice. A od onih znakova profanog
kulta sjetila i tijela sluzila bih se samo da ih posvetim na Njemu i
da mu dam pomazanje. Sada je cas. Idem. Ostanite. I mime. Sa
mnom ide Andeo Bozji i nista mi se zla nece dogoditi. 19
Zbogom. Donijet cu vam vijesti. A njoj ne recite nista ... Samo
biste joj povecali jad ... »
I Marija iz Magdale izlazi sigurna, dostojanstvena.
«Majko, neka te to pouci. .. I neka ti kafo: ne cini da svijet
kafo da je tvoj sin jedna kukavica . Sutra, dapace danas, jer je
vec druga strafa 20 ja cu poci potraziti drugove, kao sto Ona
hoce ... »
«Subota je ... ne mozes2 1<<. .. opire se Saloma da ga zadrfi.
19
Vidi: bilj. 3, pogl. 133, Sv. VI.
20
Vidi: bilj. 4, pogl. 174, Sv. VII .
21
Vidi: bilj . 1 na str. 270, Sv. 11/1.
440 Muka
«"Subota je mrtva" kazem i ja s Josipom. Zapocela je nova

era . Drugi zakon, druge zrtve i obredi u njoj 22 .»
Marija Saloma saginje glavu na koljena i place, a da se vise
ne protivi.
«Oh, kako bismo mogli doznati o Lazaru!» jeca Marija
Kleofina.
«Ako me pustite da odem saznat cete . Jer Simun Kananejac
je dobio nalog da svoje drugove povede k njemu, Lazaru. lsus
je to, preda mnom, rekao Simunu .»
«Jao! Svi su tamo? Dakle svi su izgubljeni!» Marija Kleofina i
Saloma ocajno placu.
Vrijeme i dalje prolazi u cekanju i placu . Zatim se vraca
Marija Magdalena. Likujuci; natovarena punim torbicama
dragocjenih posuda.
«Vidite da se nije nista desilo? Evo ovdje : ulja svake vrsti i
narda i tamjana i benzoina. Nema mire i aloja ... Nisam voljela
gorke stvari ... Ja ... Pijem ih sve sada ... oh! Za pare Izak ce ih
dati i subotom ... Ku pit cemo mire i aloja .»
«Jesu Ii te vidjeli?»
«Nitko. Nema unaokolo niti sismisa .»
«Vojnici?»
«Vojnici? Ja mislim da hrcu na svojim lefajima.»
«Ali pobune ... hapsenja ... »
<<Vidio ih je strah onog covjeka .. . »
«Tko je u palaci?»
«Pa Levi i zena. Mimi kao djecica. Naorufani su utekli .. . ah!
ah! lijepe junake imamo, vjere mi! .. . Pobjegli cim su doznali za
osudu. Kazem istinu: Rim je tvrd i koristi se bicem ... Ali na taj
nacin ga se boje i sluze mu . I ima tako ljude, a ne kunice .. . Oh,
da! On je govorio: "Moji sljedbenici iskusit ce istu moju sudbinu".
Hm! Ako mnogi Rimljani budu postali lsusovi, to moze biti. Ali
ako treba da ima mucenika medu lzraelcima .. . ostat ce sam .
Evo. Ovo je moja vreca . A ovo je od lvane, koja ... da. Nismo
samo kukavice, nego smo i lazljivci. Ivana je samo klonula. Njoj
i Elizi je na Golgoti pozlilo. Jedna je majka kojoj je umro sin, a
kad je cula hropce lsusove doslo joj je zlo. Druga je njefoa, i
22
Vidi: na pr. Mt 5; Dj 10; Heb. cijela poslanica a narotito 5, 11 ; 10, 18.
33. Jadiko vanje Djevice i Majke 441
nikada nije toliko putovala i toliko bila na suncu. Ali nikakve

rane, nikakve agonije. Place, kao i mi, sigurno. Nesta vise. Zali
se sto je bila odvedena odande. Sutra ce doci. I salje ave
arome. Ove sto je imala. S njom je ostala Valerija, po naredenju
Plautine, a sada je odande otisla s robovima u kucu Klaudije, jer
oni imaju mnogo tamjana. I kad ona bude dosla, jer ni ona nije,
miloscu nebeskom , zecica sto se uvijek plasi, nemojte poceti
urlikati kao da osjecate mac pod grlom. Hajde. Ustanite.
Uzmimo avane. Radimo. Plakati ne koristi. Iii barem: placite i
radite. Nas ce se balzam rastopiti s nasim suzama . I On ce to
osjetiti na Sebi ... Osjetit ce nasu ljubav.» I ugrize si usnice, da
ne zaplace i da dade snage drugima, zaista iscrpljena.
Rade ustrajno.
Marija poziva Ivana.
«Majka, sto ti je?»
«Ovi udarci. .. »
«Drobe tamjan ... »
«Ah! .. . Ali ... oprostite ... Ne pravite tu buku ... izgledaju mi
cekici .»
Stvarno, broncana tucala sto udaraju po mramornim avanima
stvaraju buku cekica . Ivan to kafo fonama i one izlaze u
dvoriste da se manje cuju. Ivan se vraca k Majci.
«Kako su ih nabavile?»
«Marija Lazarova je bila kod svoje kuce i kod lvane ... I druge
ce jos don ijeti .. . ))
«Nitka nije dosao?»
«Nitka poslije Nike.»
«Ali pogledaj ga, lvane, kako je lijep i u onoj svojoj boli!»
Marija se sabere sklopljenih ruku pred platnom sto ga je
prostrla na kovcegu pricvrstivsi ga utezima.
«Lijep, da, Majka. I smijesi ti se ... Nemoj plakati vise ... Vee
je nekoliko sati proslo. Toliko manje cekanja na Njegov
povratak ... » no, u isti cas i Ivan zaplace.
Majka ga miluje po lieu. Ali gleda samo sliku Sina . Ivan izlazi
zaslijepljen od placa .
I Magdalena, koja se je vratila da uzme amforu , u istom je
stanju. Ali kafo apostolu : «Ne bi trebalo da nas vide kako
442 Muka
placemo. Jer inace one tamo nece znati vise nista ciniti. A raditi
se mora ... »
« ... i vjerovati se mora» zavrsi Ivan.
«Da. Vjerovati. Kad se ne bi moglo vjerovati, bio bi to ocaj.
Ja vjerujem. A ti?»
«Ja isto tako ... »
«Lose to kazes. Ne ljubis jos dovoljno. Kada bih ljubio
citavim svojim bicem, ne bi mogao ne vjerovati2 3 . Ljubav je
svjetlo i glas. Pa i protiv tmina poricanja i sutnje smrti (ljubav)
kafo: "Ja vjerujem" .»
Sjajna je Magdalena, tako visoka i dostojanstvena,
neodoljiva u svojoj povijesti vjere! Mora da ima izmuceno srce. I
njezine oci upaljene od placa to govore. Ali duh je nepobjediv.
Ivan je zadivljeno promatra i sapce: «Tisi jaka!»
«Uvijek! To sam bila toliko da sam znala prkositi svijetu . A
bila sam bez Boga tada. A sada kada Njega imam, osjecam da
znam prkositi i paklu. Ti koji si dobar morao bi biti jaci od mene.
Jer krivnja pritisce, znas Ii? Vise nego iscrpljenost. Ali ti si
nevin ... Zbog toga te je toliko ljubio ... »
«I tebe je ljubio ... »
«Ja nisam bila nevina. Ali bila sam njegovo osvojenje i ... »
Jako kucaju na velika kucna vrata.
«Bit ce Valerija. Otvori.»
Ivan to cini bez bojazni, savladan mirnoeom Marijinom.
To je doista Valerija sa svojim robovima koji nose nosiljku s
koje je ona sisla. Ulazi pozdravljajuci latinski: «Salve» (Zdravo!).
«Neka je mir s tobom, sestro. Udi.» kafo Ivan.
«Mogu Ii ponuditi poklon Majci od Plautine? I Klaudija je
doprinjela. Ali ako nije za Nju bolno dame vidi.»
Ivan ude k·Mariji.
«Tko kuca? Petar? Juda? Josip?»
«Ne. To je Valerija. Donijela je dragocjene smole 24 . Htjeli bi
ih Tebi ponuditi. .. ako ti tone zadaje muku.»
23
Yjeru, nadu i ljubav daruje Duh Sveti: radaju se, dakle, iz Ljubavi i utje~u u Ljubav.
Vidi: Rim 5,1-11.
24
Stoga prema ovom poglavlju, miomirisima s kojima su balzamirali, protiv volje
Presvete Marije, Tijelo mrtvog lsusa, bili su, razne esencije, ulja svake vrste, dragocjene
smole, fini tamjani, nard i oliban.
«Moram savladati muku. On je pozvao u svoje Kraljevstvo

sinove lzraela i pogane. Sve je pozvao. Sada ... je mrtav ... Ali ja
sam tu umjesto Njega. I sve primam 25 • Neka ude.»
Valerija ulazi. Skinula je sa sebe tamni ogrtac i sva je bijela u
svojoj haljini. Prigiblje se sve do zemlje. Pozdravlja i govori.
«Domina. Ti znas tko smo. Prve otkupljenice od premracnog
poganstva. Bijasmo blato i tmine. Tvoj Sin nam je dao krila i
svjetlo. Sada je ... je zaspao u miru. Znamo vase obicaje . I
hocemo da i balzami Rima budu posuti po Pobjedniku.»
«Bog vas blagoslovio, kceri moga Gospodina. I ... oprostite
ako ne znam vise reci ... »
«Ne naprezi se, Domina. Rim je jak. Ali zna takoder shvatiti i
bol i ljubav. Razumije te, Majko Zalosna. Zbogom.»
«Neka je mir s tobom, Valerija! Plautini, vama svima moj
blagoslov. »
Valerija se povlaci ostavljajuci svoje tamjane i druge esence.
«Vidis to, Majko? Cijeli svijet daje za Kralja Neba i Zemlje.»
«Da.» kaze Marija. «sav svijet. A majka mu nije mogla dati
drugo osim placa.»
Jedan pjetao veselo pjeva negdje u blizini. Ivan se trgne.
«Sto ti je, lvane?» pita Djevica.
«Mislio sam na Simuna Petra ... »
«Pa zar nije bio s tobom?» pita Magdalena koja je usla u
sobu.
«Da. U kuci Aninoj. Zatim sam shvatio da moram doci
ovamo. I nisam ga vise vidio nikako.»
«Uskoro ce zora .»
«Da. Otvorite.»
Otvaraju platna na prozorima i lica im izgledaju jos zemljanija
ria zelenkastom svjetlu zore.
Noc Svetog Petka je zavrsena.
25
Vidi: bilj. 20 pogl. 30.
444
34. NA DAN SVETE SUBOTE
Na dan svete Subote
Svitanje se pomalja mucno, na jedvite jade. I zora cudnovato

kasni iako nema oblaka na nebu . Ali izgleda da su zvijezde
izgubile svaku snagu. I kao sto je bila blijeda nocna mjesecina,
tako je blijedo i sunce koje se pojavljuje. Zagasiti .. . Nisu Ii
mozda i oni plakali , kada imaju onaj zamagljen izgled kao sto
imalu oci dobrih koje su plakale i placu zbog smrti Gospodina?
Cim je Ivan shvatio da su vrata otvorena , izlazi, gluh na
majcine molbe. Zene su se zabarikadirale u kuci, sad jos vise
prestrasene kad je apostol otisao.
Marija, uvijek u svojoj sobi i s rukama opustenim u krilu ,
gleda nepomicno kroz prozor koji se otvara na ne prevelik vrt,
ali dovoljno prostran i sav pun rascvjetanih rufa uzduz visokih
zidova i hirovitih lijeha. Cuperci ljiljana su, medutim, jos bez
peteljki buduceg cvijeta : gusti, lijepi, ali samo lisce .. . Gleda ,
gleda, a ja mislim da ne vidi nista . Al i vidi samo ono sto je u
njezinom jadnom, umornom , mozgu : agoniju Sina .
Zene odlaze i dolaze. Prilaze joj, miluju je, mole da uzme
okrepu ... i svaki put, njihovim dolaskom, nailazi val teskog ,
pomijesanog omamljujuceg mirisa.
Marija se svaki put od toga najezi. Ali drugo ne. Nema rijeci.
Ne cini nista. Nista. lscrpljena je. Ceka. To je samo ocekivanje.
Ona koja ceka 1 .
Jedan kucaj na vrata ... Zene potrce da otvore . Marija se
okrene na svom sjedalu, ne ustaje, i upire pogled u pritvorena
vrata .
Ulazi Magdalena. «Tu je Mana hen ... zeli biti na usluzi za bilo
sto.))
«Manahen ... Dajte nek ude. Bio je uvijek dobar. Ali nisam
mislila da je on .»
«Na koga si mislila, Majka? .. . »
«Poslije ... poslije . Pustite nek ude.»
34. Pi sano 30. o:luj ka 1945. A. 11 783- 11 806.

1
Vidi: bilj. 13 u pog l. 30.
34. Na dan svete Subote 445
Ulazi Manahen. Nije raskosno odjeven kao obicno. Ima

najobicnije odijelo, kestenjasto, skoro crno i takav ogrtac.
Nikakav nakit, ni mac. Nista. Nalici na dobrostojeceg eovjeka, ali
iz naroda.
Sagne se za pozdrav, prvo s rukama prekrizenima na
grudima, a zatim klekne kao pred oltarom.
«Ustani. I oprosti stone odgovaram na naklon. Ne mogu .. . »
«Ne treba . Ne bih to dopustio. Tko sam to znas. Zbog toga ,
molim te smatraj me svojim slugom. Da Ii sam ti potreban?
Vidim da nemas nijednog muskarca kraj sebe . Znam ad
Nikodema da su svi pobjegli. Nije se moglo nista uciniti. lstina
je. Ali barem moglo muse pruziti utjehu da nas vidi. Ja .. . ja sam
Ga pozdravio kod Siksta. A zatim nisam mogao jer ... Ali uzalud
je o tome govoriti. I to je htio Sotona. Sada sam slobodan i
dolazim da se stavim Tebi na raspolaganje. Nareduj, Zeno.»
«Htjela bih znati i upoznati s tim Lazara ... Sestre su u muci i
moja jetrva i druge Marije isto tako. Htjeli bismo znati da Ii su
Lazar, Jakov, Juda i drugi Jakov spaseni.»
«Juda? lskariot? Ali on Ga je izdao!»
«Juda, sin ad brata moga zarucnika.»
«Ah! Idem» i ustaje. Ali ustajuci ucini bolni pokret.
«Hm ... da. Nista narocito. Jedna me ruka malo boli.»
«Mazda zbog nas? Zbog toga nisi bio gore?»
«Da. Zbog toga. I samo zbog toga mi je fao. Ne zbog rane.
Ostatak farizejstva, hebraizma, sotonizma koji je u meni bio, jer
sotonizam je postao kult lzraela, sve je to izaslo s ovom krvlju.
Sada sam kao malo dijete, koje nakon odsjecanja svetog pupka
nema vise dodira s majcinom krvlju, i ono malo kapljica sto je
jos preostalo u presjecenoj vrpci ne idu u njega, buduci je
presjeceno platnenom petljom. Ali padaju... Sada vec
beskorisne. Novorodence zivi svojim srcem i svojom krvlju. Tako
i ja. Sve do sada jos nisam bio posve oblikovan. Sada sam
dosao do kraja, i dolazim, predao sam se Svjetlu . Jucer sam se
radio. Moja je Majka lsus iz Nazareta. A radio me je posljednjim
krikom 2 . Znam, jer sam nocas pobjegao u Nikodemovu kucu.
2
Vidi: bilj . 38, pogl. 29 i bilj. 20, pogl. 30.
446 Muka
Htio bih ga samo vidjeti. Oh, kada cete poci na Grob, recite mi.
Ooci cu ... Njegovo lice, Lice Otkupitelja ja ne poznajem!»
«Gleda te, Manahene. Okreni se.»
covjek koji bijase usao toliko pognute glave i koji je potom
imao oci samo za Mariju, okrenu se kao prestrasen i ugleda
Ubrus. Baci se nicice, klanjajuci se ...
I place. Zatim ustaje. Pokloni se Mariji i kaze: «Idem .»
«Ali subota je. To znas. Vee nas optuiuju da krsimo Zakon 3
po njegovu poticaju.»
«Jednaki smo, jer oni vrijedaju zakon Ljubavi 4 • Prvi je veci.
On je to govorio. Neka te Gospodin utjesi.» lzlazi.
I satovi prolaze. Kako su spori za onoga koji ceka .. .
Marija ustaje i podupiruci se o namjestaj ide prema vratima .
Nastoji preci prostrano predvorje pred njima. Ali kako nije vise
imala na sto se nasloniti, zatetura kao da je pijana. Marta, koja
gleda iz dvorista, koje se nalazi s druge strane otvorenih vratiju
na kraju predvorja, dotrci.
«Kamo zelis ici?»
«Tamo unutra. Obecali ste mi to.»
«Pricekaj Ivana.»
«Dosta je bilo cekanja. Vidite da sam mirna. ldite, buduci ste
ih dali zatvoriti iznutra, sada ih otvori. Ja cekam ovdje .»
Suzana, buduci da su sve dotrcale, odlazi dozvati gospodara
s kljucevima . Dotie se Marija nasloni na vratasca, kao da bi ih
htjela otvoriti snagom svoje volje. Eva covjeka . Prestrasen,
potisten, otvori i povuce se . A Marija pod ruku s Martom i
Marijom Alfejevom ulazi u Cenakul.
Jos je sve kao sto je bilo na kraju Vecere. Redoslijed
dogadaja i naredba koju je dao lsus sprijecili su promjene.
Jedino su sjedala prenesena na svoja mjesta. I Marija, koja isto
tako nije bila u Cenakulu, ide ravno na mjesto gdje je sjedio
njezin lsus. Cini se da je vodi jedna ruka. I skoro slici na
mjesecarku, toliko je ukocena sileci se da hoda .. . Ide. Kruzi oko
stolice-lefaljke, uvlaci se izmedu nje i stola .. . ostaje uspravna
trenutak, a zatim se srusi preko stola i brizne u novi plac. Zatim
3
Yidi: bilj . I, na str. 270 Sv. 11/ 1.
' Yidi: I Iv 3,3-10; 5,18.
se smiri. Klekne i moli naslonivsi glavu na rub stola. Miluje
stolnjak, sjedalo, posude, rub velikog poslufavnika gdje bijase
janje, veliki noz kojim ga se sjeklo, krcag postavljen ispred tog
mjesta. Ne zna da se dotice toga sto ga je doticao i lskariot.
Zatim ostaje osamucena s glavom naslonjenom na prekrifone
ruke na stolu.
Sve sute, dok jetrva ne rece: «Dodi, Marijo. Bojim se Zidova .
Zar bi htjela da udu ovamo?»
«Ne. Ne. To je sveto mjesto. Hajdemo. Pomozite mi. .. Dobro
ste uCinile sto ste mi rekle. Htjela bih jedan kovceg: lijep, veliki,
zatvoren . Da zatvorim unutra sve svoje blago.»
«Sutra cu narediti da ti ga donesu iz palace. Na~ljepseg iz
kuce. Cvrst je i siguran . S radoscu ti ga dajem» obecava
Magdalena.
lzlaze. Marija je upravo iscrpljena. Tetura dok prelazi tih
nekoliko stepenica. I iako je njezina bol manje dramaticna, to je
samo zbog toga sto nema vise snage da bude takva. Ali u svojoj
mirnoci ona je jos tragicnija.
Vracaju se u prijasnju sobu. I prije nego sto se vrati na svoje
mjesto, Marija miluje, kao da je tjelesno lice, Sveto Lice s
Ubrusa.
Opet netko kuca na glavna vrata. Zene se fore da izadu iz
sobe i da zatvore vrata. Svojim umornim glasom Marija kaze:
«Ako bi bili ucenici, a narocito Simun Petar i Juda, neka odmah
dodu k meni.»
Ali to je pastir lzak6 . Ulazi placuci nakon nekoliko minuta i
odmah se prostre pred Ubrusom, pa onda i pred Majkom i ne
zna sto bi rekao. Ona prva rece: «Hvala. Vidio te je i vidjela sam
te. To znam. Gledao vas je sve dok je mogao.»
Izak place jos jace. Mofo govoriti tek nakon sto je zavrsio
svoj plac.
«Nismo htjeli poci odande. Ali Jonata nas je molio. Zidovi su
prijetili zenama .. . a kasnije nismo vise mogli doci. Bijase ...
bijase sve gotovo ... Gdje smo trebali tada poci? Rastrkali smo
se po polju i kada je nastala nae sastali smo se na pola puta
5
Vidi: bilj. I, pogl. 27.
6
448 Muka
izmedu Jeruzalema i Betlehema. lzgledalo nam je da

udaljujemo njegovu Smrt iduci prema Spilji ... A kasnije smo culi
da nije ispravno poci tamo ... Bijase to egoizam i vratili smo se
prema Gradu ... I nasli smo se, ne znam kako, u Betaniji .. . »
«Moja djeca!»
«Lazar!»
«Jakov!» «Svi su tamo. U zoru su Lazarova polja bila puna
rasprsenih lutalica sto su plakali ... Njegovi nekorisni prijatelji i
ucenici! ... Ja .. . otisao sam Lazaru i mislio da sam prvi ...
Medutim tamo su vec bili tvoja dva sina, i:eno, i tvoj, zajedno s
Andrijom, Bartolomejem, Matejem. Njih je uvjerio Simun Zelot
da idu tamo. I Maksimin, izasavsi na polja od rana jutra, tamo je
nasao druge. I Lazar im je svima prui:io pomoc. I jos to cini.
Govori da mu je Ucitelj dao tu naredbu. A tako kai:e i Zelot.»
«Ali Simun i Josip, druga dva moja sina, gdje su?»
«Ne znam, i:eno. Bili smo svi zajedno do zemljotresa.
Kasnije ... ne znam nista tocno. Za vrijeme mraka i gromova i
mrtvih sto ustadose 7 , i dok se tresla zemlja i vihor vitlao zrakom,
izgubio sam pamet. Nasao sam se u Hramu. I jos se pitam kako
sam mogao biti ondje, unutra, iza svete granice. Pomisli da je
izmedu mene i kadionog oltara bio samo lakat daljine ... Pomisli!
Ja, gdje stavljaju noge jedino svecenici po smjeni 8! ... I vidio sam
Svetinju nad Svetinjama!... Da. Jer je zavjesa Svetinje
razderana od vrha do dna 9 , kao da ju je razderala volja nekog
diva ... Da su me vidjeli ondje unutra, kamenovali bi me. Ali nitko
vise nije gledao. Susretao sam samo sablasti mrtvih i sablasti
i:ivih. Jer sablasti su se pokazivale u svjetlu munje, u
plamenovima poi:ara, is ui:asom na licima .. . »
«Oh! moj Simune! I moj Josipe!»
«A Simun Petar? A Juda iz Keriota? A Toma i Filip?»
«Ne znam, Majko ... Lazar me je poslao da izvidim, jer su mu
rekli da ... su ih ubili.»
«ldi odmah, onda, da ga umiris. Vee sam poslala Manahena .
Ali idi i ti i reci ... da je samo On ubijen. I ja s Njim. I ako vidis
7
Dase shvati na ~to se odnosi. pro~itaj Mt 27,51-53.
' Vidi : I Ljet 24; 2 Ljet 23, 1-12: Lk 1,5-25.
9
Vidi : bilj. I, pogl. 204, Sv. VI I.
ostale apostole povedi ih sa sobom, tamo. Ali lskariota i Simuna
Petra hocu ja.»
«Majka ... oprosti nam sto nismo vise ucinili.»
«Sve oprastam ... ldi.»
Izak izide. A Marta i Marija, Saloma i Marija Alfejeva
natrpavaju ga molbama, preporukama, naredbama . Suzana
potiho place, jer joj nitko ne govori o suprugu. A tada se
Saloma sjetila svoga, pa place i ona.
lznova sutnja. Sve do novog kucanja na ulaznim vratima.
Buduci da je grad miran, zene su manje plasljive.
Ali kada spaze kroz poluotvorena vrata golobrado Longinovo
lice, pobjegnu sve kao da su vidjele mrtvaca u njegovoj
mrtvackoj plahti iii samog Demona. Domacin kuce, koji se iz
znatizelje muvao po predvorju, prvi pobjeze .
Dotrci Magdalena koja je bila s Marijom. Longin je usao s
nenamjerno podrugljivim smjeskom na usnama i sam za sobom
zatvorio teska vrata . Nije u uniformi. U sivoj je i kratkoj haljini,
pod takoder tamnim ogrtacem .
Marija Magdalena ga gleda, a on gleda nju. Zatim, ostajuci i
dalje naslonjen na vrata, Longin pita: «Mogu Ii uci , a da ne
onecistim nikoga? I da nikoga ne prestrasim? Jutras sam vidio
gradanina Josipa i on mi je izrazio zelju Majke. Molim za
oprostenje sto nisam sam od sebe dosao na tu misao. Eva
sulice . Drzao sam je za uspomenu na ... Svetog nad Svetima.
Oh! Ovaj to doista jest! Ali je pravo da je ima Majka. Sto se tice
haljina ... to je teZe. Nemojte joj to reci ... ali mozda SU vec
prodane za malo novaca ... To je pravo vojnika. Ali nastojat cu
da ih pronadem .. . »
«Dodi. Ona je tamo.»
«Ali ja sam poganin!»
«Nije vazno . Idem joj to reci. Ako to folis.»
«Oh! ne ... nisam mislio da to zasluzujem .»
Marija Magdalena ide k Djevici.
«Majka, Longin je vani ... Nudi ti sulicu .»
«Neka ude.» Doma6in kuce, koji je na ulazu, mrmlja : «Ali on
je poganin.»
450 Muka
«Majka sam svih, covjece . Kao sto je On Otkupitelj svih 10 .»
Longin ulazi i na pragu pozdravlja po rimsku s rukom (skinuo

je ogrtac), onda i glasom: «Ave, Domina (Zdravo, Gospodo!).
Jedan Rimljanin te pozdravlja: Majka ljudskog roda . lstinita
Majko 11 . Nisam folio da budem ja kod ... kod ... one stvari. Ali
bilo je naredenje. Pa ipak, aka sluzim time sto ti dajem sto zelis,
oprosti sudbini sto me je odabrala za onu groznu stvar. Eva» i
10
11
Kao prethodna bilj . I 0.
daje joj sulicu umotanu u crveno sukno 12 . Samo zeljezo. Ne

motku .
Marija je uzima postajuci jos bljeda. Ponistuju se cak i usne u
bljedoci. lzgleda da ce je sulica onesvijestiti. I drsce cak s
usnicama dok govori: «Nek te On dovede k Sebi. Zbog tvoje
dobrote.»
«Bijase to jedini Pravednik koga sam ja sreo u sirokom
carstvu Rima. Zao mi je sto sam ga upoznao samo iz rijeci
drugara. Sada ... je kasno!»
«Ne, sine ... On je zavrsio s propovijedanjem radosne vijesti.
Ali Njegovo Evandelje ostaje. U Njegovoj Crkvi 13 .»
«Gdje je njegova Crkva?» Longin je malo ironican.
«Ovdje je. Danas je udarena i rasprsena. Ali sutra ce se
sakupiti kao drvo sto uspravlja krosnju nakon oluje. Pa kada tu
ne bi bilo vise nikoga ja sam ovdje 14 . I evandelje lsusa Krista,
Sina Bozjega i mojega citavo je upisano u mom srcu. Samo
treba da pogledam srce da bih vam ga mogla ponoviti 15 .»
«Doci cu . Religija koja ima kao glavu jednog takvog heroja
moze biti samo boZ:anska 16 . Ave, Domina!» (Zdravo, Gospodo!).
I Longin takoder odlazi.
Marija cjeliva sulicu na kojoj je jos Sinovljeva Krv ... Niti hoce
da skine tu Krv, nego je ostavlja. «Bozji rubin na okrutnoj sulici»
kaZ:e .. .
I tako prolazi dan u razvedravanju oblaka i olujnih tmina.
Ivan se vraca sam, kada okomito sunce pokazuje da je
podne. «Majko. Ja nisam nasao nikoga, osim.. . Judu iz
Keriota.»
«Gdje je?»
12
13
Vrlo tocno: lsus je povjerio svoje Evandelje Crkvi, kcerki, ucenici, zarucnici, majci, i
uciteljici u najuzvi~enijem smislu, da ga vjemo cuva, da ga nepogre~ivo tumaci, da ga obilno
razdaje od pokoljenja do pokoljenja sve do Gospodinova povratka. Vidi npr. Conci/ium
Vaticanwn i Constitutio dogmatica «Dei Filius» de fide catholica, cap. 4: Denzinger
Enchiridion Symboiorum .. . n. 1800 (3020).
14
Vrlo lijepo i vrlo tocno. Vidi: bilj. 20, pogl. 30.
15
Da bi se dobro razumjela ova tvrdnja vidi Lk 2, 19, 151
16
Dosita, prvi od temelja bofanstvenosti, svetosti i nerazorivosti Kr~eanske religije
odsjeda ba~ u njczi nom osnivacu i glavi lsusu, Ueovjecenom Bogu.
452 Muka
«Oh, Majka! Kakav ufas! On visi s jedne masline, naduven i

crn kao da je vec sedmicama mrtav. Gnjio. Ufasan ... Na njemu
supovi, gavranovi, sto Ii SU, grakcu u ostrim kavgama ... Upravo
me njihova cika zvala prema onom pravcu. Bio sam na putu za
Maslinsku Goru i s jedne uzvisine vidio sam jata i jata crnih
pticurina. Otisao sam ... Zasto? Ne znam to. I vidio sam. Kakav
I
uzas ....
v
»
«Kakav ufas! Dobro kazes. Jer iznad Dobrote bila je
Pravednost. U stvari, Dobrota je sada odsutna 17 . . . Ali Petar! Ali
Petar! lvane, imam sulicu. Ali haljine ... Longin nije o njima
govorio.»
«Majka, :Zelim ici u Getsemani. On je uhvacen bez ogrtaca.
Mazda je jos tamo. Zatim cu poci u Betaniju.»
«ldi. Zbog ogrtaca idi. .. Ostali su kod Lazara. Nemoj zato ici
k Lazaru. Ne treba. ldi i vrati se ovamo.» Ivan otide trkom. Ne
uzevsi okrepe. Kao sto je i Marija bez okrepe. Zene su s nogu
jele kruha i masline, uvijek radeci oko svojih balzama.
I dolazi s Jonatom Ivana Kuzina. Ona je kao maska od
mnogog placa . I cim vidi Mariju ka:Ze: «Mene je spasio! Mene je
spasio ... a Sam je umro. Sada ne bih vise zeljela biti spasena!»
I Majka Zalosna mora tjesiti ovo stvorenje ozdravljeno, ali
kojoj je jos ostala bolesna osjetljivost. I tjesi je i hrabri govoreCi
joj : «Da ga nisi upoznala i ljubila, ne bi mu mogla sada sluziti.
Koliko cemo toga imati da radimo. Ubuduce! I mi cemo morati
raditi, jer vidis ... Mi smo ostale a muskarci su pobjegli. Uvijek je
:Zena prava roditeljica. U Dobru. U Zlu. Mi cemo roditi novu
Vjeru. Njome smo ispunjeni, polozio ju je u nas Zarucnik Bog . I
Nju cemo roditi Zemlji. Za dobro svijeta. Gledaj ga kako je lijep!
Kako se smijesi i kako prosi od nas ovaj sveti posao . Ivana, ja te
ljubim, to znas. Nemoj vise plakati!»
«Ali On je mrtav. Da. Tu je na platnu jos slican zivome . Ali
On sada vise nije :Ziv. Sto je svijet bez Njega?»
«On ce se vratiti. ldi. Mali. Cekaj . Sto budes vise vjerovala
prije ce uskrsnuti. Ovo vjerovanje je moja snaga ... I jedino ja,
17
U smislu: Lk 22,53 . Vidi bilj. 2, na sir. 1503 Sv. VII i bilj. 5, pogl. 4 ovog sveska .
Bog i Sotona znamo koliki su napadaji izvrseni na ovu moju

Vjeru u njegovo uskrsnuce 18 .»
I Ivana odlazi, slabunjava i pognuta kao ljiljan advise zasicen
vodom. Ali cim je izasla, Marija ponovno pada u muku.
«Svima! Svima moram davati snage 19 . A tko je meni daje?» I
place milujuci Lice na platnu, jer sada je sjela pored kovcega na
kome je prostrt Ubrus.
Dolaze Josip i Nikodem. I oslobadaju :Zene da ne moraju
izlaziti zbog kupnje mire i aloja jer toga oni donose u vrecicama.
Procelje Bazilike Boijeg groba
18
Bilj. 13 , pogl. 30.
19
Bi lj . 20, pogl. 30.
454 Muka
Ali njihova snaga ustupa pred Licem utisnutim na platnu i

pred iscrpljenim licem Majke.
Sjeli SU u kut nakon sto SU je pozdravili i sute. Ozbiljni,
tu:Zni. .. Zatim odlaze. Niti Ona nema vise snage da govori. Ali
sto se vise spusta vecer, nesto ranije zbog sparnih oblacina, tim
vecma Ona postaje jedno izmuceno stvorenje.
Vecernje sjene su i za Nju, kao i za sve sto pate, izvor vece
boli.
Pa i ostale zene postaju sve zalosnije. A narocito Saloma,
Marija Alfejeva i Suzana. Ali za njih konacno dolazi utjeha, jer u
grupi stifo Zebedej, Suzanin muz, te Simun i Josip Alfejev. Prva
dvojica ostaju u predvorju dok objasnjavaju da ih je nasao Ivan
prolazeci po predgradu Ofel. Drugu dvojicu je pronasao Izak
kako lutaju po polju, neodlucni da Ii da se vrate u grad iii da idu
braci za koje su predpostavljali da su u Betaniji.
Simun kaze: «Gdje je Marija? Zelim je vidjeti.» I predvoden
majkom, ulazi i cjeliva izmucenu rodakinju.
«Jesi Ii sam? Zasto nije s tobom Josip? Zasto ste se razisli?
Zar ste jos posvadani? Ne smijete to. Vidite? Uzrok trvenju je
mrtav.» I pokaze na Lice Ubrusa.
Simun ga gleda i place. Kaze: «Nismo vise odvojeni. I
necemo se razdvajati. Da: uzrok razilaska je mrtav. Ali ne kao
sto ti mislis. Mrtav je, jer je Josip, sada, shvatio ... Tamo je vani
Josip ... i ne usuduje se doci ... »
«Oh, ne! Ja nikad ne zadajem strah . Ja sam samo milosrde.
Oprostila bih i lzdajniku 20 • Ali vise ne mogu. Ubio se je.»
I ustaje. Hoda pognuta, dozivajuci: «Josipe! Josipe!»
Ali Josip, guseci se u suzama, ne odgovara.
Ona stade na vratima, kao sto je bila za razgovora s Judom i
naslanjajuci se na dovratak, pruzi drugu ruku i stavi je na glavu
starijeg i upornijeg od bratica. Miluje ga i kaze: «Dopusti da se
ja naslonim na jednog Josipa! Sve je bilo mir i vedrina dok sam
imala ono ime kao kralja u svojoj kuci. Zatim mi je moj svetac
umro... I sve ljudsko dobro jedne Marije je takoder umrlo.
Ostalo je nadnaravno dobro moga Boga i Sina ... Sada sam
Ostavljena ... Ali ako mogu biti poduprta rukom jednog Josipa
20
Vidi: bilj. 10, pogl. 35, Vlll. Sv.
kojega ljubim, a ti znas da Ii te ljubim, ja cu se osjecati manje

ostavljenom 21 . lzgledat ce mi da se vracam unatrag. Da mogu
reci: «lsus je odsutan. Ali nije mrtav. On je u Kani, u Naimu,
zbog posla, ali sad se vraca ... » Dodi, Josipe. Udimo zajedno
gdje te On ceka da ti se nasmijesi. Ostavio nam je svoj smijesak
da bi nam rekao da nije kivan ni na koga.»
Josip ulazi, a Marija ga dl"Zi za ruku, i kad je vidi da je sjela,
klekne ispred Nje s glavom u njenom krilu i jeca: «Oprostenje!
Oprostenje!»
«Ne od Mene. Od Njega ga treba traziti.»
«Ne mofo mi ga dati. Na Kalvariji sam nastojao privuci
njegov pogled. Sve je gledao. Ali nije mene... Ima pravo ...
Spoznao sam ga i ljubio, kao Ucitelja, suvise kasno. Sad je
svrseno.»
«Sad pocinje. Ti ces atici u Nazaret i reci ces: "Ja vjerujem".
Tvaje vjeravanje imat ce neizmjernu vrijednast. Ljubit ces Ga
savrsenstvam buducih apostola kaji ce imati zaslugu da ljube
22
lsusa upoznatog samo duhom. Ucinit ces to? «
«Da! Da! Da nadoknadim. Ali volio bih cuti od Njega jednu
rijec. A necu je cuti nikada vise ... »
«Treci dan On ce uskrsnuti i gavorit ce onima koje ljubi. Cia
svijet ceka Njegov Glas.»
«Blazena Ti, koja mazes vjerovati 23 . . . »
«Josipe! Jasipe. Maj zarucnik bijase tvaj stric. I vjerovao je u
jednu stvar u koju je jas teze bilo vjerovati od ove. Znao je
vjeravati da je siromasna Marija iz Nazareta bila zarucnica i
Majka Boga. Zasto ti, sinovce ovog Pravednika i nosilac
njegovag imena, ne mofos vjerovati da jedan Bog moze reci
Smrti: "Dasta" i Zivotu: "Vrati se!"?»
«Ja ne zaslufojem tu vjeru, jer sam bia zao. Nepravedan
sam bia prema Njemu. Ali Ti. .. Ti si Majka. Blagoslovi me.
Oprosti mi ... Daj mi mir ... !»
«Da... Mir ... Oprostenje ... Oh! Bofo! Jednam sam rekla:
"Kako je teska biti 'Otkupiteljima"'. A sada kazem: "Kako je
21
Presveta Marija je bi la, bez sumnje, ~udo ~istoce i ljubavi, zajedno isprepletenih.
22
Vidi Iv 20,24-29
23
456 Muka
tesko biti Majka Otkupitelja!" Milost! Boze! Milost!. .. ldi Josipe!

Tvoja je majka toliko trpjela u ovim satima. Utjesi je ... Ja
ostajem ovdje ... sa svim sto imam od mog Djeteta ... A moje
samotne suze ishodit ce ti Vjeru. Zbogom, sinovce moj. Reci
svima da zelim sutjeti ... razmisljati. .. moliti ... Ja sam jedna
siromasna zena drZana nad bezdanom, na jednoj niti. .. Ta nit to
je moja Vjera. A vasa nevjera, jer nitko ne zna potpuno i sveto
vjerovati, neprestano gurka u ovu moju nit. .. I ne znate kakav mi
napor namecete ... Ne znate da pomazete Sotoni da me muci.
ldi!. .. »
I Marija osta sama ...
Klekne pred Ubrus. Ljubi celo, oci, usta Sinovljeva i govori:
«Tako! Tako! Imam snage ... Moram vjerovati. Moram vjerovati.
la sve 24 .»
Spustila se noc. Bez zvijezda. Tamna. Sparna. Marija osta u
samoci sa svojom boli.
Subotnji dan je zavrsen.
24
Vidi : bilj. 13 i bilj 21. pogl. 34.
457
35. NOC SVETE SUBOTE
Noc Svete Subote.
Marija Alfejeva ulazi oprezno i osluskuje. Mazda misli da je

Djevica zaspala. Primakne se, sagne se. I vidi je na koljenima s
licem do zemlje pred Ubrusom. Mrmlja: «0, jadnica! Tako je
ostala!»
Mora da misli da je tako usnula iii se onesvijestila. Ali Marija
izlazeci iz svoje molitve, kaze: «Ne, molila sam .»
«Ali na koljenima! U mraku! U hladnom! Otvoren prozor!
Osjecas? Hladna si kao led.»
«Mnogo mi je bolje, Marijo. Dok sam se molila - i jedino
Vjecni zna koliko sam bila iscrpljena nakon sto sam podrZavala
tolike vjere koje se kolebaju, osvijetlila tolike pameti koje cak ni
njegova smrt nije rasvijetlila - ucinilo mi se da osjecam
andeoski miris 1. svjezinu Neba, milovanje krila... Jedan
trenutak ... Ne vise. Ali cinilo mi se, da se je u more mire, koje
me razbjesnjelo vec tri dana potapa, ulila kap smirujuce
njefoosti. Ucinilo mi se da se zatvoreni nebeski svod otskrinuo i
da je jedan tracak svijetle ljubavi sisao na Napustenu 2 . Ucinilo
mi se da je, dolazeci iz beskrajnih daljina jedno bestjelesno
foborenje govorilo: "Doista je zavrseno." Moja molitva, sve do
toga trenutka bezutjesna, postade mirnija. Obojena je
svjetlosnim mirom - oh! jedva jedna nijansa! - svjetlosnim
mirom, sto bijahu moji dodiri s Bogom u molitvi... Moje
molitve! ... Marijo: jesi Ii ti mnogo ljubila svoga Alfeja kada si bila
zarucena djevica?»
«Oh Marijo! ... Klicala sam u zoru govoreci: "Prosla je jedna
nae. Jedna manje za cekanje." Klicala sam pri zalasku govoreci:
"Jos Jedan dan je zavrsen . Jos je blizi moj ulazak pod njegov
krov. " I kako se spustalo sunce ja sam pjevala kao seva
misleci: "Uskoro dolazi". A kada sam ga vidjela gdje dolazi, lijep
u lieu kao moj Juda - zbog toga mi je Juda moj ljubimac ali ociju
35 . Pisano 31. ofojka 1945. A. 11807-11828.

1
Vidi: bilj . 3, pogl. 133 , Sv. VI.
2
Vidi: bilj . 5, pogl. 4, Sv.
3
Vidi: bilj . 3, pogl. 22, Sv. I.
458 Muka
zaljubljenog jelena kao sto je moj Jakov, oh, tada ja vise nisam
znala gdje sam! A kada me je pozdravljao govoreci: "Slatka
zarucnice!" ja sam mu mogla reci: "Moj gospodaru" tada sam
ja ... ja mislim da kad bih bila smrvljena u on om trenutku od kojih
teskih kola, i da me je udarila strijela, ja ne bih osjetila boli. A
kasnije!. .. Kada bijah njegova :Zena ... Ah!. .. » Marija se gubi u
zanosu uspomena. Zatim pita: «Ali cemu to pitanje?»
«Da bih ti objasnila sto su za mene bile molitve. Ustostruci
svoje osjecaje, uvecaj ih na tisucitu i tisucitu potenciju i shvatit
ces sto je uvijek za mene bila molitva, iscekivanje onog casa.
Da, ja vjerujem da i kad nisam molila u miru pecine iii moje
sobe, nego sam radila zenske poslove, moja se je dusa molila
bez prestanka ... Ali kada sam mogla reci: "Evo, cas dolazi da
se saberem u Bogu" srce je moje gorjelo brzo udarajuci. A kada
sam se u Njemu izgubila ... tada ... ne ... To ti ja ne mogu
objasniti. Kada budes u svjetlu Bozjem to ces shvatiti. .. Sve ovo
vec tri dana bijase izgubljeno ... I bilo je to jos bolnije nego
neimati vise Sina ... A Sotona je radio nad ovim dvjema ranama
postavljenim jedne na drugu, tj. smrti moga Djeteta i
napustenosti Boga, stvarajuci trecu ranu ui:asa nevjere4 • Marijo,
ja te ljubim i svojta smo. To ces reci kasnije svojim sinovima
apostolima, da bi znali izdri:ati u apostolatu, i biti pobjednici nad
Sotonom. Sigurna sam, da sam prihvatila sumnju, da sam
popustila pred napastovanjem Sotone, i rekla: "Nemoguce je da
On uskrsne" poricuci Boga - jer to reci bilo bi zanijekati Boga s
Njegovom istinom i Moci - ponovno bi ni na sta bilo spalo toliko
Otkupljenje.
Ja, nova Eva, bila bih ponovno zagrizla jabuku oholosti i
duhovne sjetilnosti i razorila djelo moga Otkupitelja 5 . Apostoli ce
4
Yidi: bilj. 5, pogl. 4 i bilj. 13, pogl. 30.
5
Ova tvrdnja izgleda pogresna i neuravnote:lena, medutim, ona je totna i promisljena.
Prema Bo:Zanskome planu obnove bilo je stvamo odredeno da kao sto je ljudski rod
upropasten po Adamu i Evi, koji su sacinili jedan jedini princip smrti, tako je trebao da bude
obnovljen po Novome Adamu i Novoj Evi Mariji koji sacinjavaju jedan princip obnove.
Marija doista nije samo Marija iii roditeljka Otkupitelja, nego Druiica i Suradnica
Otkupiteljeva, kako to svjedoci stara krseanska tradicija, produbljena, rasvijetljena i
objasnjena sve vise kroz vijekove po Duhu Svetome koji je stavio na svjetlo da se
paralelizam (slicnost) izmedu Eve i Marije ne sastoji bas u materinstvu, (Eva nije bi la majka
35. Noc svete Subote 459
biti neprestano napastovani tako: od svijeta, od tijela, od vlasti,

od Sotone. Nek ostaju cvrsti. Protiv svih mucenja, a tjelesna ce
biti najlaksa, da ne bi unistili ono sto je lsus ucinio.»
«Reci to ti, Marijo, mojim sinovima ... Sto hoces da zna tvoja
siromasna jetrva?! Oh, ipak! Kad bi dosli! Strpljenje, pobjeci u
prvi cas! Ali zatim!»
«Vidis da su Lazar i Simun imali naredenja da ih odvedu u
Betaniju. lsus zna sve ... »
«Da ... Ali .. . Oh! Kada ih budem vidjela ostro cu ih ukoriti. Bili
su kukavice. Neka i svi bili! Ali ne oni. Moji sinovi! Nikad im toga
necu oprostiti !»
«Oprosti, oprosti. .. bio je to cas privremene slabosti. .. Nisu
vjerovali da bi On mogao biti uhvacen. On je to bio rekao .. . »
«E bas zato im ne oprastam . Znali su to. Bili su stoga vec
pripravljeni. Kada se jedna stvar zna, i kada se vjeruje onome
tko je rekao, nema se tu vise sto cuditi!»
«Marijo, pa i vama je rekao: "Ja cu uskrsnuti" Pa ipak ... Kad
bi mogla otvoriti vam grudi i glavu, na srcu i na mozgu vidjela
bih napisano: "Ne moze biti".»
«Ali barem ... Da ... Teska je vjerovati ... Ali mi smo ipak
ostale na Kalvariji.»
«Po dobrohotnoj milosti Bozjoj. lnace bismo i mi bile
pobjegle. Jesi Ii cula Longina? Rekao je: "grozna stvar". A on je
ratnik. Mi zene, sames jednim djecakom, oduprijele smo se po
izravnoj pomoci Bozjoj. Zato se nemoj time hvaliti. Nije nasa
zasluga.»
«A zasto i njima nije dao tu milost?»
«Jer ce oni biti svecenici sutra . Moraju stoga znati. Znati, jer
su to iskusili, kako je lako vjerniku jednog (Creda) Vjerovanja
pasti i odreci se. lsus ne zeli svecenika poput onih, koji su bili
tako malo (svecenici) da su postali njegovi najuporniji
neprijatelji .. . »
«Ti govoris o lsusu kao da se je vec vratio.»
«Vidis Ii to? Ti ipak izjavljujes da ne vjerujes. Kako mazes,
dakle, koriti svoje sinove?»
Adamova! Marija je, medutim, bila majka lsusova), nego upravo u udruiivanju dje/ovanja :
u porobljavanju od strane Eve, i u otkupljivanju sa strane Marije.
460 Muka
Marija Alfejeva ne zna sto bi odgovorila . Osta pokunjen~

glave, mehanicki pomice predmete. Nailazi na svjetiljku i izlazi s
njome, da bi se vratila kasnije s njom upaljenom te je stavi na
njezino mjesto.
Marija je ponovno sjela pored rastrijetog ubrusa, koji na
:Zutom svjetlu ulja, na njegovom drhtavom plamicku poprima
narocitu zivost, i izgleda da pokrece usta i oci.
«Neces nista uzeti?» pita malo posramljena jetrva.
«Malo vode. Zedna sam.»
Marija ode i vraca se ... s mlijekom.
«Nemoj navaljivati. Ne mogu . Vodu da. Nemam vise vode u
sebi. .. Mislim da nemam vise cak ni krvi. Ali. .. »
Kucaju na vrata. Marija Alfejeva izlazi. Neko saputanje u
predsoblju, a zatim Ivan pomoli glavu .
«lvane, jesi Ii se vratio? Jos nista?»
«Ima. Simun Petar... I lsusov ogrtac... zajedno. .. u
Getsemaniju. Ogrtac6 ... » Ivan klizne na koljena i rece: «Evo
ga ... Ali sav je poderan i krvav. Otisci ruku su lsusovi. Samo je
On imao tako duge i tako tanke. Ali cijepanje je zubima, jasno
se vidi da su to covjecja usta. Mislim da je to bio ... da je bio
Juda lskariot, jer blizu mjesta gdje je Simun Petar nasao ogrtac
bijase i komad :Zute Judine odjece. Vratio se ta mo ... nakon ...
prije nego sto se ubio. Gledaj, Majko.»
Marija je samo pomilovala i poljubila tei:ak crveni ogrtac
Sinovljev, ali na upornost lvanovu, otvori ga i vidi krvave otiske,
tamne na crvenilu Krvi, i poderine od zubi... Drsce i sapuce:
«Koliko krvi!» - lzgleda da vidi samo to.
«Majko ... zemlja je od nje crvena . Simun koji je dotrcao tamo
gore u prvim jutarnjim satima , kaze da je trava bila jos sa
svjefom krvi na liscu .. . lsus ... Ja ne znam ... Nije mi izgledao
ranjen ... Odakle toliko krvi?»
<dz Njegova tijela. U tjeskobi. .. O! lsus-Zrtva potpuna 7 ! Oh,
moj lsuse!» Marija place tako tjeskobno, s iscrpljenim
jadikovanjem, da se zene pomaljaju na vratima, gledaju ... i
6
Vidi : bilj . I, pogl. 27.
7
Vidi : bilj. 26, pogl. 6 i bilj . 6 pogl. 6.
zatim se povlace. «To, to (si dozivljavao) dok su te svi

napustali. .. Sto ste cinili, vi, dok je on patio svoju prvu agoniju?»
«Spavali smo Majko ... » Ivan place.
«Je Ii tamo bio Simun? Pricaj.»
«Bio sam otisao traziti ogrtac. Mislio sam ga potraziti kod
Jone i Marka ... Ali oni su pobjegli. Kuca je zaklju.cana i sve je
napusteno. Onda sam sisao do zida da prodem cijelim putem
kojim se prolazilo u cetvrtak ... Bio sam tako umoran one veceri,
i ozaloscen, da se sada nisam mogao sjetiti gdje je lsus skinuo
sa sebe ogrtac. lzgledalo mi je da ga je jos imao, a onda da ga
nije imao ... Na mjestu gdje je uhvacen nista ... Gdje smo bili nas
trojica, nista ... Posao sam stazom po kojoj je isao Ucitelj ... I
mislio sam da je umro i Simun Petar, jer sam ga vidio tamo
svega scucurena uz liticu. Viknuo sam. Podigao je glavu .. . i
cinilo mi se da je lud, toliko se bio promijenio. Kriknuo je i
nastojao je pobjeci. Ali je teturao, zaslijepljen od placa, i ja sam
ga zgrabio. Rekao mi je: "Pusti me. Ja sam demon. Ja sam se
Njega odrekao. Kao sto je On rekao ... i pijetao je zapjevao, a
On me je pogledao. Pobjegao sam ... trcao sam gore i dolje po
polju, a onda sam se nasao ovdje. I vidis? Ovdje mi je Jahve
dao da nadem Njegovu Krv i da se optuzim. Svugdje krv.
Svugdje krv! Na litici, na zemlji, na travi. Ja sam ucinio da se
prolije. Kao ti, kao svi. Ali ja sam se te Krvi odrekao". Cinilo mi
se da je u ludilu. Nastojao sam ga smiriti i odvesti odatle. Ali nije
htio. Govorio je: "Ovdje, ovdje. Da cuvam strafo nad ovom
Krvlju i nad njegovim plastem. Isa suzama hocu da ga operem .
Kad ne bude vise krvi na platnu tada cu se vratiti medu zive, i
udarati se u prsi, govoreci: 'Ja sam se odrekao Gospodina!"' Ja
sam mu rekao da si ga ti ljubila. Da si me poslala da ga
potrazim . Ali to nije htio vjerovati. Onda sam mu rekao da si
htjela i Judu da bi mu oprostila, i da si trpjela sto to ne mofos
vise uciniti zbog njegovog samoubojstva. Tada je plakao mnogo
mirnije. Htio je znati. Sve. I pricao mi je da je na travi bila jos
svjefa Krv, i da je Juda iskalio svoj bijes nad ogrtacem, i da je
on nasao komad Judine haljine. Pustio sam ga da govori i
govori, a onda sam mu rekao: "Dodi k Majci". Oh, koliko sam ga
morao moliti da ga uvjerim! I kada mi je izgledalo da sam uspio
462 Muka
uvjeriti ga, i kad se podigoh da krenemo, on vise nije htio. lstom

je pred vecer dosao. Ali kad smo presli vrata sakrio se opet u
nekom napustenom povrtnjaku, govoreci: "Necu da me ljudi
vide. Na celu nosim napisanu rijec: Onaj koji se odrekao Boga".
Sada, po najdubljoj tami , uspio sam ga dovuci sve dovle.»
«Gdje je?»
«lza onih vrata .»
«Daj da ude.»
«Majko .. . »
«lvane ... »
«Nemoj ga koriti. Pokajao se.»
«Zar me jos take male poznajes? Uvedi ga.»
Ivan izlazi. Vraca se sam . Kaze: «Ne usuduje se. Pokusaj ga
pozvati Ti.»
I Marija ce blago: «Simune Jonin, dodi.» Nista. «Simune
Petre, dodi.» Nista. «Petre lsusov i Marijin, dodi.» I briznu Petar
u ostar plac. Ali ne ulazi. Marija ustaje. Ostavlja ogrtac na stolu i
ide do vrata .
Petar se zgurio tame vani. Kao pas bez gospodara. Place
toliko jako, i sav je u klupku, da ne cuje buku vratiju koja se
skripeci otvaraju , niti trljanje o pod Marijinih sandala . Primijeti da
je Ona tu kada se Ona sagnu dotle da ga uhvati za ruku koju je
pritisnuo na oci , i primorava ga da ustane. Ulazi u sobu vukuci
ga za sobom, kao dijete. Zatvori vrata kvakom i zasunkom, i
pognuta od boli, kao on od stida, vrati se na svoje mjesto.
Petar ide k njezinim nogama, na koljenima , i place bez
zastoja. Marija ga miluje po prosijedoj kosi, oznojenoj od boli.
Nista drugo do ovog milovanja, sve dok se on ne smiri. Zatim ,
kada Petar napokon rece: «Ti mi ne mozes oprostiti. Nemoj me
dakle milovati. Jer ja sam Ga se odrekao.» Marija kafo: «Petre,
ti si Ga se odrekao. To je istina. lmao si hrabrosti da ga se
odreknes javno. Kukavicku hrabrost da to ucinis. Ostali .. . Svi,
osim pastira, Manahena, Nikodema i Josipa i Ivana imali su
same plasljivost. Odrekli su se Njega svi: ljudi i fone lzraela,
osim nekolicine Zena ... Ne spominjem necaka i Sarinog Alfeja .
Oni su rodaci i prijatelji. Ali ostali! .. . A nisu imali ni sotonske
hrabrosti da lazu da bi se spasili , niti duhovne hrabrosti da se
zbog toga pokaju i placu, niti ni ono jos vece: da javno priznaju
pogrjesku . Ti si jadan covjek. Bolje, ti si bio. Sve dok si se
previse pouzdavao u sebe. Sada si covjek. Sutra ces biti svetac.
Pa i da nisi bio kako si sada, ja bih ti isto tako oprostila. Bila bih
oprostila i Judi, samo da mu spasim duh 8 . Jer vrijednost jednog
duha, pa i jednog jedinog, dostojan je svakog napora da se
nadvladaju odbojnosti i resentimenti, dotle da od toga budu i
prekinuti. Pamti to, Petre. Ponavljam ti to: "Vrijednost jedne
duse takva je, pod cijenu i da umres od napora da je podnosis
blizu (sebe), valja je driati tako, meau rukama, kao sto i ja driim
tvoju prosijedu glavu, ako se shva6a da drie6i je tako, ona se
moie spasitif' Tako. Kao majka koja, nakon ocevog kaznjavanja
privija na srce glavu sina krivca i vise s rijecima svoga
izmucenog srca koje kuca, koje kuca ljubavlju i bolju, nego Ii
udarcima ocevim postize da se pokaje i otrijezni. Petre moga
Sina, jadni Petre, koji si bio, kao svi, u rukama Sotone u onom
casu tmina 9 , a nisi to opazio, i vjerovao si da mazes ciniti sve
sam od sebe, dodi, dodi ovdje na srce Majke sinova moga
Sina 10 . Ovdje ti Sotona ne mofo vise nauditi. Ovdje se stisavaju
oluje i, u ocekivanju sunca: lsusa moga koji ce uskrsnuti da ti
kaze: 'Mir, Petre moj', izlazi zvijezda jutarnjica. Cista, lijepa koja
cini cistim i lijepim sve sto ona cjeliva , kao sto se dogada na
jasnim vodama nasega mora u svjezim proljetnim jutrima. Zbog
toga sam te toliko foljela. Na podnozju Kri:Za bila sam mucena
zbog Njega i zbog vas i - kako da to nisi osjetio - zvala sam
vase duhove tako jako, da vjerujem da su oni stvarno dosli k
meni. I, zatvoreni u mom srcu , cak: postavljeni na moje srce kao
postavljeni kruhovi 11 , ja sam ih dr:Zala pod kupelju njegove Krvi i
njegovog placa . Ja sam mogla, jer me je On, u lvanu, ucinio
Majkom sve svoje djece 12 ••• Koliko sam te zeljela!. .. Onaga
jutra, onoga popodneva, i u no6i i za novog dana ... Zasto si
dopustio da toliko ceka jedna Majka, jadni Petre, ranjeni i tlaceni
od Demona? Zar ne znas da je zadaca majki dovoditi na pravi
8
9
10
11
Vidi : lzl 25,30; 37,10-16; Lev 24,5-9; 1Sam21 , 1-7.
12
464 Muka
put, ozdravljati, oprastati, voditi? Ja te vodim k Njemu. Da Ii bi

ga htio vidjeti? Da Ii bi htio vidjeti njegov smijesak da te uvjerim
da te jos ljubi? Da? Da! Oh! Onda odvoji se od mog jadnog krila
:Zene, i stavi celo na njegovo okrunjeno celo, tvoja usta na
njegova ranjena usta, i poljubi svoga Gospodina.»
«Umro je ... Necu moci nikada vise.»
«Petre. Odgovori mi. Sto mislis, koje je bilo posljednje cudo
tvoga Gospodina?»
«Cudo Euharistije. Iii ne. (Nego) ono izljecenje vojnika
tamo ... tamo . Oh! ne primoravaj me da se sjecam! ... »
«Jedna :Zena, vjerna, ljubazna, jaka, sustigla Ga je na
Kalvariji i obrisala Mu Lice. I on, da kaze koliko moze ljubav,
utisnuo je svoje Lice na platno. Evo ga, Petre. To je postigla
jedna :Zena, u casu paklenih tmina i bofanskog gnjeva 13 . Samo
jer je ljubila. Zapamti to, Petre. Za casove kada ti se bude cinilo
da je Demon jaci od Boga. Bog je bio zarobljen od ljudi, vec
podjarmljen, osuden, bicevan, vec je umirao ... lpak, jer je i za
vrijeme naj:Zescih progonstava Bog uvijek Bog, iako bude
udarena /deja, nedodirljiv je Bog koji je podiie, i evo Bog,
poricateljima, nevjerujucima, ljudima onih ludih "zasto", onih
grjesnih "ne mote to biti", onih svetogrdnih "sto ja ne shvacam
nije istina" (Bog) odgovara , bez rijeci , s ovim platnom . Gledaj
ga. Jednog dana, ti si mi to rekao, govorio si Andriji: "Zar da se
Mesija tebi ocituje? Ne moze biti istina!", a zatim se tvoj ljudski
um morao sagnuti pred snagom duha koji je vidio Mesiju tamo
gdje ga razum nije vidio. Drugi puta za oluje na moru ti si iskao:
"Da dodem, Ucitelju?", a zatim si , na pola puta, na uzburkanoj
vodi, posumnjao govoreci: "Voda me ne mo:Ze odrZati" i sa
sumnjom kao teretom, zamalo da se nisi utopio. Samo kada je
protiv ljudskog razuma nadjacao duh koji je znao vjerovati,
mogao si naci Bozju pomoc. A opet drugi put si rekao: "Ako je
Lazar umro prije cetiri dana, cemu smo dosli? Da uzalud
umremo?" Jer nisi mogao sa svojim ljudskim razumom pripustiti
drugo rjesenje. A tvoje rasudivanje opovrgao je duh pokazujuci
ti s uskrsnutim slavu Uskrsitelja, i pokazao ti je da niste uzalud
posli (u Betaniju). A drugi put, dapace, vise puta, rekao si,
13
Yidi : bilj. 2, pogl. 199, Sv. VII.
slusajuci svoga Gospodara govoriti o smrti, i o okrutnoj smrti :

"To ti se nece nikada dogoditi" I ti vidis kako je opovrgnuto tvoje
rasudivanje . Ja sada cekam, da cujem rijec tvoga duha u ovom
posljednjem slucaju .. . »
«Oprosti.»
«Ne tu. Drugu rijec.»
«Vjerujem.»
«Drugu .»
«Ne znam .. . »
«Ljubim. Petre, ljubi! Bit ce ti oprosteno. Vjerovat ces. Bit ces
jak. Bit ces Svecenik, a ne farizej koji tlaci, a ima samo
formalnosti, a ne djelatnu vjeru! Pogledaj ga (na platnu). Usudi
se gledati Ga. Svi su Ga gledali i izrazili stovanje . Pa i Longin ...
A ti da ne bi znao? A znao si se Njega odreci! Ako ga ne
prepoznajes sada, preko ognja moje majcinske ljubazne boli
koja vas sjedinjuje, koja vas izmiruje, neces ga moci vise
prepoznati. On uskrisuje. Kako ces Ga moci gledati u njegovom
novom sjaju , ako ne znas gledati Njegovo Lice u prijelazu od
Ucitelja kojega poznajes do Pobjednika kojega ne poznajes?
Jer bol, sva Bol vjekova i svijeta obradivala Ga je dlijetom i
klesarskim cekicem u onim satima ad veceri Cetvrtka do devete
ure Petka. I izmijenili su njegovo Lice. Prije bijase samo Ucitelj i
Prijatelj. Sada je Sudac i Kralj. Uzasao je na svoje prijestolje da
sudi. I okrunio se vijencem . Tako ce ostati. Samo sto, nakon
slavnog uskrsnuca, nece vise biti Covjek Sudac i Kralj. Nego
14
Bog Sudac i Kralj . Gledaj Ga. Gledaj Ga dok Ga Covjestvo i
Bol pokrivaju, da Ga uzmognes gledati kada bude slavio
pobjedu u svom Bofanstvu.»
Petar najzad podiie glavu iz krila Marijina i gleda Je svojim
ocima pocrvenjelim od placa, na lieu starog djeteta, ocajnog i
iznenadenog ad ucinjenog zla i ad toliko dobra koje nalazi.
Marija ga primorava da gleda svojega Gospodina. A tada ,
dok Petar, kao pred zivim licem jeca: «Oprosti, oprosti! Ne znam
kako to bi. Sta bi. Nisam to bio ja. Bijase nesto sto me je
primoravalo da ne budem ja. Ali ja Te ljubim, lsuse! Ljubim Te,
Ucitelju moj! Vrati se! Ne odlazi tako a da mi ne kazes da si me
" Vidi: Mt 25.3 1-46; I Kor 15,20-28.

466 Muka
razumio!» Marija ponavlja cin koji je nacinila u grobnici. S

ispru:Zenim rukama, stojeci, izgleda svecenica u trenutku
15
prinosa . I kao sto je tako prinijela neokaljanu Zrtvu, ovdje
prinosi raskajanog grjesnika 16 ! I zatim dize Petra. I jos ga tjesi. I
kaze mu: «Sada sam zadovoljnija . Znam da si tu. A sada ti idi.
Tamo. Sa zenama i lvanom . Potreban vam je odmor i hrana . ldi.
I budi dobar ... » kao djetetu .
I dok potom, u kuci koja, mirnija u ovoj noci drugoj od
Njegove smrti, tezi da se vrati ljudskim navikama sna i hrane, i
pokazuje umoran izgled i pomirenost sa sudbinom prebivalista u
kojima se preostali malo pomalo oporavljaju od udarca smrti ,
Marija jedina hoce da ostane na nogama. Cvrsta na svom
mjestu .
U svom ocekivanju. U svojoj molitvi. Uvijek. Uvijek. Za zive i
za mrtve. Za pravednike i za grjesnike. Za povratak. Povratak.
P.ovratak Sina.
Jetrva je htjela ostati s Njom. Ali sada je u dubokom snu
sjedeci u uglu, glavom naslonjenom na zid. Marta i Marija
dolaze dva puta, a zatim se pospane povlace u susjednu sobu i
nakon nekoliko rijeci padaju i one u san ... A tamo dalje, u jednoj
maloj sobici kao igracci, spavaju Saloma sa Suzanom, dok na
dvjema hasurama bacenim na tlo uz bucno hrkanje spavaju
Petar i Ivan. Prvi jos u mehanickim jecajima koje se gube u
njegovom hrkanju . Drugi smijeskom djeteta koji sniva neko
veselo videnje.
Zivot poprima svoje cine i tijelo svoja prava ... Samo Jutarnja
Zvijezda sjaji budna, sa svojom ljubavlju, koja bdije i pored slike
Sina.
I noc Svete Subote tako prolazi. Sve dok pijev pijetla 17 u
prvom razvedravanju zore, ne probudi Petra koji s krikom skoci
na noge. Njegov prestraseni i bolni krik probudi ostale sto
spavaju.
Tako je za njih zavrsen pocinak. I muka zapocinje iznova.
Dok za Mariju samo raste ce:Znja iscekivanja.
15
Yidi : bilj . 11 , pogl. 25 .
1
• Yidi: bilj. 12, pogl. 25 .
17
Bilj. 4, pogl. 174, Sv. VII.
Rim, Bazilika sv. Kriia u Jeruzalemu

OVA TRNA IZ KRUNE GOSPODINOVE, koje je sv. Jelena donijela iz
Jeruzalema. Dugacki su oko pet centimetara.
SADRZAJ
1. Razliciti uvodi ......................................................................... 9

2. Razliciti uvodi ................... ................................. .. .. ............. 13
3. Razliciti uvodi ....................................................................... 16
4. Razliciti uvodi ............. ........ ....... ........ ........... .......... .............. 19
5. Razliciti uvodi ..... ................................... ......... ....... ..... ...... .... 27
6. Oprostaj od Lazara ............................................................... 30
7. Juda ide poglavicama Sinedrija ................................... ........ 43
8. lz Betanije u Jeruzalem ............................................. .... ....... 54
9. Ulazak lsusov u Jeruzalem .............................................. .... 61
10. Vecer Cvjetne nedjelje .. .... ............ ...... ................................. 77
11 . Ponedjeljak nakon ulaska u Jeruzalem, DAN - I. dio .... .... .. 83
12. Ponedjeljak prije Pashe, NOC - II. dio .............................. 103
13. Utorak prije Pashe, DAN - I. dio ...................... ...... .... ....... . 110
14. Utorak prije Pashe, NOC - II. dio ....................................... 117
15. Srijeda prije Pashe, DAN - I. dio ........................................ 122
16. Srijeda prije Pashe, NOC - II. dio ...................................... 166
17. Cetvrtak prije Pashe: Dan .......................... ........................ 175
18. Opis Cenakula i oprostaj s Majkom prije zadnje vecere .. .. 193
19. Pashalna vecera ..... .. .... ... ... ...... ............................ .............. 198
20. Razmisljanje o posljednjoj veceri ....................................... 238
21. Smrtna borba i hvatanje u Getsemaniju .. .... ....................... 241
22. Razliciti procesi ...................... .... ...... ...... .................... ........ 265
23. Razmisljanje o ponasanju prema lsusu ............. ...... ......... . 299
24. Juda iz Keriota nakon svoje izdaje ................................... :. 306
25. Dase je Juda bacio Majci pred noge i rekao «Milost»,
milostiva bi ga prihvatila kao ranjenika ............................... 315
26. «Marija mora ponistiti Evu» ................................................ 319
27. Ivan ide da dovede Majku ................................................ 332
28. Od Pretorija do Kalvarije .................................................... 338
29. Razapinjanje ............... ........................................................ 357
30. Grob Josi pa Arimatejskog .............. .... .............................. .. 391
31. Povratak u Cenakul ......... .... ............................................... 408
32. Noc svetoga Petka .... .... ....................................... ... ...... .... . 421
33. Jadikovanje Djevice ............................................................ 427
34. Na dan svete Subote .......................................................... 444
35. Noc svete Subote ... ...... .. .................. .. ......................... .... ... 457

Marija Valtorta - Evandelje Kako Mi Je Objavljeno - IX. Svezak - MUKA

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Marija Valtorta - Evandelje Kako Mi Je Objavljeno - IX. Svezak - MUKA

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

EVANDELJE

KAKO MI JE BILO OBJAVLJENO

Prema najnovijem dekretu Kongregacije za nauk vjere od 7. ofojka 1995. pod

SCRJTTI DI MARIA VALTORTA

MUKA: SLIKE I CRTEZI

Isusov lik na naslovnoj stranici prema turinskom

Vecinu crtefa prema opisu spisateljice izradio:

Svezak II (u dva dijela)

Svesci: III (u dva dijela) i IV (u dva dijela)

Svesci: V (u dva dijela), VI (u dva dijela) i VII (u dva dijela)

Svezak VIII (u dva dijela)

u dol>a Isusovo ,..•.... ,"

Odgovara: Don Bozidar Medvid

21465 JELSA - Tel/fax: (0)21761-251

Tekst: Paulo Bun~uga

"Tko da povjeruje u ono §to

I. «SIN BOGA I ZENE BEZ LJAGE POJAVIO SE KAO CRV»

I. Pisano I 0. veljate 1944. A, 1756-1765

zadavajuci tako mojoj cistoci najvecu od svih muka, pribijajuci

Od jednog i drugog naciniste i mamac i nisan te ste Me

Vidim lsusa onakvim kakvim se sam opisuje . Ove veceri, od 19 sati pa

11. «DOVOLJNO JE RECI ISTINU DA Bl VAS MRZILI»

2. Pisano 13 . veljace 1944. A. 1813-1818.

Niti ce ikada biti. Grmi, grmi i proklinje suvremene nesretnike,

"Sluge smo beskorisne" 6 , i zatim ocekivati da vam moj i vas

Pokazao sam ti boli sto SU prethodile Muku. Pokazat cu ti i druge. Ma

111. «TRPIO SAM GLEDAJUCI KAKO TRPI MOJA MAJKA»

3. Pisano 14. ve ljate 1944. A, 1827-1 832.

Ne, djeco. Ja sam iskusio i ljudska stradanja 4 . Trpio sam

IV. «JA BIJAH, JESAM, SIN BOZJI,

4. Pisano 15 . veljate, 1944, A. 1832-1848.

duhovima oslabljenima, i usahlima od poroka i bezbostva, od

zivot da me sprijeci da postanem Covjek3 i da stignem do

te On napusti, a sam nikada nisam strog, i ne napustam nikada.

odvojeno od Oca, osjecalo sve manje podrzavano od Bozjeg

najljubeznije Majke i biti u blizini nevjernog prijatelja. Bijahu to

Ali Juda je imao Lucifera i Ja sam imao Lucifera. On u srcu,

"V idi: prethodnu bilj. 5.

sam ga htio pobijediti. Samim svojim covjecjim snagama. Tada

Kada Bog pomaie, lako je tada podignuti i svijet i nositi ga

Pobijedio sam oca1 1 njegovog zacetnika Sotonu, da bih

Oh! Blagoslovljeni moji! Utjeha Krista umirucega! Majka ,

I evo Ja: Covjek , morao sam trpjeti i za stvari i od stvari

5. Pisano 16. veljate 1944. A, 1849- 1854.

Sina Bozjega i udarao ga zausnicama i pesnicama, naorufao se

lsus je u Betaniji. Vecer je. Blaga travanjska vecer. Kroz

6. Napisano 2. ofojka 1945. A, 11278-11402.

«Lazare, prijatelju moj» pita lsus ostajuci stojecki, sucelice

'-' Vidi bilj . 4, pogL 98, Sv. VI.

da bih s njezinih usana izvukao snagu kao sto izvukoh zivot iz

jednoj od njih. Bijase sudbina da Ja budem tvoj Gost. Ali od

7. JUDA IDE POGLAVICAMA SINEDRIJA

Juda ide poglavicama Sinedrija

Juda je prispio nocu do ladanjske kuce Kajfine. A tu je i

7. Pisano 29. oZlljka 1947. A, 11176- 11196.

«Ti? Udi!» rece onaj koji je otvorio vrata, a za koga ne znam

VELIKA DVORANA SINEDRIJA

«Dodi naprijed. Sto hoces?» pitaju ga.

dozivamo u pamet nadahnute rijeci vrhovnog svecenika Kajfe -

«Maran Ata!» kafo ostali s dubokim i tugaljivim tonom,

«Evo, ti bi nas morao dovesti k Njemu u trenutku kada je

nama je zakon. Bog nek je s tobom kao sto je bio sa svim

«Dapace! Odvise malo su nam se protivili! Eh! Eh! Eh! A