Plan rada Centra za socijalni rad Cazin

Kritički osvrt i analiza

U samom uvodu ovoga plana stoji da će centar u skladu sa mogućnostima pružati kvalitetnu zaštitu
građanima koji su pogođeni socijalnim slučajem.

Kao gradski viječnik ne mogu reći da sam u potpunosti zadovoljan predstavljenim planom rada i
predložio bih da se isti u određenoj mjeri doradi i dopuni, naravno uz dužno poštovanje prema struci.

Kada to kažem mislim da nedostaje određen i jasan stav kako uprave tako i rukovodstva centra. Iako
struka ima zadnju riječ, postavljam pitanje da li je u centru zaposlen dovoljan broj stručnih radnika? Da li
naš centar za socijalni rad raspolaže dovoljnom količinom materijalno tehničkih sredstva za normalno
obavljanje svojih poslova? (namještaj, informarička oprema, službena vozila, kancelarijski materila i dr.)
Da li se sve aktivnosti odvijaju u prostorijama koje su za to potpuno adekvatne? Po ovom planu bi se
slobodno moglo reći kao je sve u najboljem redu, a vrlo dobro se zna da to u praksi nije baš tako.

Kako grad kao osnivač može uložiti dodatni napor u poboljšanju rada centra, ako mi iz centra ne
dobijemo određene zahtjeve, sa ciljem poboljšanja kvalitete rada.

Osvrćući se na dio plana rada u kome stoji da su uposlenici pre opterećeni, te da se kod njih usljed
ogromnog pritiska usljed same prirode posla, jer se radi o jednoj od najhumanijoj profesiji, javlja
zasićenost samim poslom.

Pitam ja sada sve Vas prisutne kako čovjek može funkcionisati i ostati u fokusu svog posla, ako se ne
osjećate spremni za obavljanje neophodnih poslova.

Profesija socijalnog rada je na žalost u našem društvu veoma neophodna, ali je i u velikoj mjeri
podcijenjena i ne pridaje joj se dovoljno važnosti.

Posao socijalnog radnika je jedno od najstresnih zanimanja.

Mislim da ovu konstataciju mogu i potvrditi svi socijalni radnici i ostali njihovi saradnici i ne samo u
našem centru već u cijeloj zemlji.

Najčešće se spominje edukacija uposlenika kao jedan od glavnih zadataka, što je po meni u redu.

Jedino s obzirom da su uposlenici stalno prezaposleni, postavlja se pitanje kako će oni biti u mogućnosti
da odvoje dio vremena na ličnom i profesionalno usavršavanju, pored svakodnevnih poslova. Ovo je jako
bitno i svakako ne ide u prilog trenutnoj situaciji u našem centru, jer svima je nama poznato da su ti ljudi
preopterećeni, a posljednji primjer je dječiji dodatak, gdje je potrebno izdati i rješenje od strane centra
za svakog korisnika, radi se on pozamašnom broju rješenja. Taj proces traje i mjesecima nakon što je
ministarstvo donijelo odluku o isplati dječijih dodataka.
Da li je to u redu i da li dio krivice snosi samo centar što taj proces već nije završen ili je poenta u nečemu
drugome.

Iako nisam stručnjak i nadam se da na ovakav način ne vrijeđam socijalne radnike i njihovu struku,
smatram da svi mi imamo obavezu da ozbiljno radimo na unapređenju njihove službe.

I moje zadnje pitanje se odnosi na rad centra i saradnja sa osnovnim i srednjim školama po pitanju
prevencije maloljetničke delikvencije i nasilnog ponašanja.

Kada i na koji način centar konkretno planira da surađuje sa svim obrazovnim ustanovama, ali na način da
se poduzimaju aktivnosti i mjere spriječavanja pojave maloljetničke delikvencije i vršnjačkog nasilja. Ja
uistinu nikada do sada nisam u životu čuo da je centar za socijalni rad poduzeo bilo kakvu aktivnost da se
takve pojave u našem društvu događaju uopšte i ne dese, odnosno da se preventivno djeluje kako bi se
te pojave svele na najmanju moguću mjeru. Da li za to uopšte trenutno postoji mogućnost i da li to
centar može postići, ili je to u nadležnosti nekih drugih resora?

Za disuksiju sam se javio jer mene lično, a vjerujem i sve ostale naše sugrađane zanima, kako centar za
socijalni rad planira da normalno funkcioniše pored silnih problema kojima je opterećen, a ovim planom
rada ne ulijeva se dovoljno povjerenja u poboljšanje situacije. Ako ste u problemu onda bi trebalo da se
obratite onome ko može da pomogne i plan rada je jedna od prilika za to. Ovako mi se čini da se samo
zadržava postojeći nivo kvalitete rada, koji je po meni lično nedovoljan i ima prostora i mogućnosti za
poboljšanje. Zašto se ne planira zapošljavanje određenog broja ljudi radi rasterećenja? Planom se planira,
a da li će do toga i doći ovisi o nizu faktora, ali barem ste trebali to planirati, ako ništa drugo. Ako centar
za socijalni rad ne bude tražio i predlagao ono što je neophodno za normalan rad, niko od nas neće biti u
mogućnosti da im omogući napredak.

Mi kao društvena zajednica moramo pronaći mogućnost za ispravan odgovor na zahtjeve našeg centra za
socijalni rad. Ako ne bude tako, mišljenja sam da ovaj plan će doživiti svoju realizaciju ali u jako malom
procentu. A to bi samo značilo i određeno nezadovoljstvo i na štetu svih onih kojima je centar za socijalni
rad pružao ili će pružati zaštitu.