7.

PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA

7.1 STUPNJEVI PROČIŠĆAVANJA
Radnje i postupci kojima se uklanjaju onečišćenja u vodi.
Pročišćavanjem se iz otpadnih voda:
- odvajaju krutine, tekućine I plinovi
- pretvaraju otopljene ili raspršene tvari u tekućine ili plinove koji nemaju svojstva
onečišćivača
- smanjuju broj mikroorganizama koji izazivaju bolesti.
Pročišćavanje otpadnih voda se obavlja primjenom fizikalnih, kemijskih i bioloških postupaka.
Stupnjevi pročišćavanja otpadnih voda:
- prethodno pročišćavanje
- prvi stupanj (primarno)
- drugi stupanj (sekundarno)
- treći stupanj (tercijalno)
Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama
Prvi stupanj (I) pročišćavanja znači obradu komunalnih otpadnih voda fizikalnim i/ili
kemijskim procesom koji obuhvaća taloženje suspendiranih tvari ili druge procese u kojima se
BPK -5 ulaznih otpadnih voda smanjuje za najmanje 20% prije ispuštanja, a ukupne
suspendirane tvari ulaznih otpadnih voda smanjuje za najmanje 50%.
Drugi stupanj (II) pročišćavanja znači obradu komunalnih otpadnih voda procesom koji
općenito obuhvaća biološku obradu sa sekundarnim taloženjem ili druge procese prema
zahtjevima utvrđenim u Tablici.
Treći stupanj (III) pročišćavanja znači obradu komunalnih otpadnih voda procesom koji se
uz drugi stupanj pročišćavanja još dodatno uklanja fosfor i/ili dušik, prema zahtjevima
utvrđenim u tablici.
Prethodni stupanj pročišćavanja označava primjenu radnji i postupaka kojima se iz otpadnih
voda uklanjaju sve krupne plutajuće otpadne tvari, pijesak i šljunak.
Odgovarajuće pročišćavanje otpadnih voda znači obradu otpadnih voda bilo kojim procesom,
koje nakon ispuštanja ne narušavaju dobro stanje prijemnika.

1
Alternativni postupci čišćenja otpadnih voda:
- na/u tlu,
- akvakulture te
- čišćenja u dubokim spremnicima.
Uklanjanjem otpadnih tvari iz vode, na uređaju ostaju krute i tekuće tvari u koncentriranom
obliku, koji se ne mogu ispuštati u okoliš bez opasnosti za ljudsko zdravlje i neželjene
promjene ekosustava. Te tvari se nazivaju mulj s uređaja za čišćenje vode.

Izbor pojedinog postupka pročišćavanja otpadnih voda ovisi o podrijetlu, sastavu i

koncentraciji onečišćenja u vodi kao i o načinu ili mjestu ispuštanja otpadne vode te odlaganju
mulja.
7.2 POSTUPCI PRETHODNOG I PRVOG STUPNJA PROČIŠĆAVANJA
7.2.1 REŠETANJE
Rešetanjem se iz vode uklanjaju krupne raspršene i plutajuće tvari (lišće, krpe, plastične
vrećice, komadići drveća i sl.) koje bi mogle ometati rad crpki i drugih dijelova uređaja.
Razlikuje se rešetanje na:
- rešetkama
- sitima.
Prema razmaku između šipki, rešetke se dijele na:
- široke rešetke s razmakom 50 – 100 mm.
- srednje rešetke s razmakom od 10 – 25 mm.
- uske rešetke s razmakom 3 – 10 mm.
Širina rešetki se izračunava prema izrazu:

Gdje je Q –protok, s – debljina šipki, e – razmak između šipki, h – dubina vode, v – brzina
vode, f – stupanj ispunjenosti rešetke (0.9).

2
U kanalima s rešetkom treba spriječiti taloženje onečišćenja iz otpadne vode. Pri srednjem
dotoku preporučuje se brzina vode 0.6 do 1 m/s, a pri najvećem dotoku 1.2- 1.4 m/s.
Gubici pri protjecanju vode u granicama su od 0.1 m do 0.4 m.
U normalnim uvjetima za gradske otpadne vode, količina otpada koji se uklanjaju s rešetke
iznosi 2 do 5 litara godišnje po stanovniku za razmak rešetke 30 – 50 mm. Kada je razmak
rešetke 15 – 25 mm količina otpad je u granicama 5 – 10 litara po stanovniku godišnje.
Odvoz otpada s rešetki se vrši u zatvorenim spremnicima.
Ovisno o konstrukciji sitima se uklanja 10 – 80% suspendiranih tvari.Npr. kod veličine otvora
od 1.5 mm obično se postiže smanjenje do 30% uz smanjenje BPK -5, 15 – 25%.

7.2.2. USITNJAVANJE
Osnovna funkcija usitnjavanja je da ukloni opasnost od začepljenja crpki i uređaja tijekom
procesa čišćenja voda.
Ovisno o izvedbi razlikuju se:
- usitnjivači sa slobodnim prolazom vode,
- usitnjivači u obliku crpki.

7.2.3. IZJEDNAČAVANJE
Pri većim promjenama koncentracije otpadnih tvari ili količine otpadne vode, pojedini dijelovi
ili cijeli uređaj može biti preopterećen a posljedica je slabiji učinak čišćenja. Iz tog razloga se
ponekad na uređajima rade posebni spremnici za izjednačavanje kvalitete i količine vode.
Potrebno je posebno u slučajevima:
- mješovitog načina odvodnje u kišnom razdoblju
- dotoka komunalnih i industrijskih otpadnih voda posebnim glavnim kanalima
Spremnik za izjednačavanje postavlja se najčešće između dijela uređaja za prethodno čišćenje
te prvog stupnja.
Kako bi se poboljšao učinak izjednačavanja te ujedno i spriječilo taloženje u spremniku
postavljaju se uređaji za miješanje otpadne vode. Miješanje se može obavljati mehaničkim
miješalicama ili zrakom.

3
7.2.4 TALOŽENJE
Taloženje je postupak uklanjanja krutina iz tekućine silama gravitacije, a tijek postupka ovisi o
gustoći i krupnoći čestice krutine.
Stokesov zakon:

Gdje je: v – brzina taloženja, ρs – gustoća čestice, ρ –gustoća vode, d – promjer čestice i µ -
dinamička viskoznost vode.
Prema brzini taloženja, razlikuju se:
- zrnaste čestice,
- pahuljaste čestice.
Zrnate čestice se talože pojedinačno uz nepromjenjivu brzinu. Brzina taloženja ne ovisi o
dubini taložnika niti o vremenu zadržavanja već samo o površinskom opterećenju:

Gdje je Q – protok otpadne vode, A – horizontalna površina taložnika.

Pri taloženju pahuljičastih čestica brzina taloženja se povećava ovisno o zgrušavanju odnosno
povećavanju pahuljica. Spajanjem dviju ili više pahuljica povećava se masa nove pahuljice a
time i brzina taloženja.
Učinak taloženja pahuljičastih čestica ovisi o:
- vremenu zadržavanja
- dubini taložnika
- koncentraciji raspršenih tvari u vodi

7.2.4.1 PJESKOLOVI
Pjeskolovima se iz otpadne vode uklanja: pijesak, šljunak i druge krutine veće gustoće.Ovim
postupkom se štite crpke, cjevovodi i drugi dijelovi uređaja od trošenja
Kod gradskih otpadnih voda se nastoji spriječiti istodobno taloženje i čestica organskih tvari.
Zbog toga se kao minimalna brzina protjecanja kroz pjeskolov odabire 0.3 m/s.
4
Količina pijeska: 5 - 12 l/stanovniku/godišnje.
Skupljanje pijeska se obično obavlja mehanički.Pijesak se zatim pere, a oprani pijesak se
odvozi na odlagalište.
Kod malih uređaja veličine do 5000 ES, pjeskolovi mogu biti izvedeni u obliku jednostavnih
kanala sa stalnom ili promjenjivom brzinom protjecanja, ili mogu biti pjeskolovi sa kružnim
tokom vode.

Dimenzioniranje pjeskolova u obliku kanala se obavlja prema površinskom opterećenju,

odnosno brzini taloženja zrna pijeska određene veličine.

Volumen spremnika se određuje iz uvjeta da je zadržavanje vode 2-5 minuta pri mjerodavnom
kišnom dotoku.Horizontalna površina pjeskolova određuje se prema površinskom opterećenju
za mjerodavni kišni dotok Q te brzinu taloženja mjerodavne čestice ( 0.2 do 0.3 mm).

Gdje je: A – horizontalna površina taložnika, Q – mjerodavni satni dotok, v0 – brzina taloženja
mjerodavne čestice.

5
Dodavanjem zraka u pjeskolov se postiže:
- uklanjanje pijeska i šljunka bez organskih primjesa,
- uklanjanje plivajućih tvari,
- prethodno prozračivanje vode.
7.2.4.2 TALOŽNICI
Taložnici se koriste za odvajanje taloživih raspršenih tvari prije početka drugih postupaka
čišćenja ili za naknadno taloženje poslije bioloških i kemijskih postupaka:
- Prethodni taložnici
- Naknadni taložnici
Za razliku od pjeskolova koji su namijenjeni za odvajanje zrnatih čestica, taložnici odvajaju sve
čestice koje su teže od vode.
Prema obliku tlocrt:
- pravokutni
- okrugli
Prema načinu uvođenja vode:
- s horizontalnim protokom
- s vertikalnim protokom.
Pravokutni taložnici s horizontalnim tokom vode

Okrugli taložnici s horizontalnim tokom vode

6
Okrugli taložnici s vertikalnim tokom vode

Izbor oblika taložnika ovisi o veličini uređaja, raspoloživom prostoru, troškovima gradnje i
drugim mjesnim uvjetima.
Prednosti pravokutnog oblika su:
- potrebno je manje ukupne površine
- mogućnost izgradnje zbijenog uređaja
- povoljniji oblik za natkrivanje uređaja
Prednosti okruglog oblika su:
- manji građevinski troškovi za isti volumen i istu vodoravnu površinu u odnosu na pravokutni
oblik,
- skupljanje mulja u jednoj točki
- povoljniji hidraulički uvjeti.
Prednosti taložnika s uspravnim tokom vode su u tome što se mulj skuplja bez zgrtača, no
nedostatak je velika dubina taložnika.
Prema načinu taloženja:
- statične,
- kontaktne ili ubrzane.
Kod kontaktnih ili ubrzanih taložnika se mulj s dna održava u lebdećem stanju te se kroz takav
sloj uvodi voda na bistrenje. Na ovaj način se taloženje obavlja zapravo kroz kontaktni sloj.
Dimenzioniranje taložnika pravokutnog oblika temelji se na površinskom opterećenju:

Gdje je: A – vodoravna površina taložnika, Q – mjerodavni satni dotok, vo – površinsko

opterećenje.
Pri mjerodavnom suhom dotoku, za gradske otpadne vode se može približno računati da je
površinsko opterećenje 1.5 – 2 m3/m2h. Pri kišnom dotoku površinsko opterećenje ne smije
prelaziti 6 m3/m2h.

7
Vrijeme zadržavanja otpadne vode u prethodnom taložniku se obično uzima da iznosi 1 do 2
sata. Kod naknadnih taložnika, to vrijeme obično iznosi 1.5 do 3 sata.

Učinak čišćenja gradske otpadne vode u prethodnim taložnicima je u granicama:

- 50- 70% ukupne raspršene tvari
- 25 – 40% BPK - 5

7.2.4.3 ISPLIVAVANJE
Isplivavanje (flotacija) je radnja kojom se odvajaju čestice krutina i tekućina manje gustoće iz
tekućine veće gustoće.
Prirodno isplivavanje nastaje kao posljedica razlike u gustoći.
Umjetno isplivavanje se izaziva uvođenjem u vodu mjehurića plina.Mjehurići plina prihvate se
za čestice veće gustoće od otpadne vode te se postiže prividno manja gustoća odnosno pojačava
učinak isplivavanja.
Prirodno isplivavanje se primjenjuje kod mastolova kojim se uklanjaju masti i ulja iz garaža,
autoradionica, restorana i sl. Mastolovi s prirodnim isplivavanjem primjenjuju se i kod
odvodnje oborinskih voda s prometnica u vodozaštitnim područjima.
8
Mastolovi za pročišćavanje oborinskih voda s prometnica.

Uz zadržavanje vode od 3 do 5 minuta te uzlaznu brzinu od 15 m/h, učinak uklanjanja masnoće

je od 80 do 90%.
Umjetno isplivavanje se koristi pri pročišćavanju komunalnih i industrijskih otpadnih voda.
Primjenom tlaka između zraka i vode postiže se raspršivanje zraka u vrlo sitne mjehuriće što
pospješuje isplivavanje.

Učinak smanjenja organskih tvari u gradskim otpadnim vodama je 25- 40% BPK –
5.Smanjenje raspršenih tvari se postiže 40 – 50%.
Kod industrijskih otpadnih voda koje su znatno više opterećene organskom tvari moguće je
postići smanjenje i do 80% BPK – 5.
Da bi se poboljšao učinak zgrušnjavanja i pahuljičenja čestica, otpadnoj vodi se ponekad
dodaju i kemijska sredstva (npr. soli željeza i aluminija).
Prednost primjene postupka isplivavanjem je manji obujam spremnika te veća koncentracija
suhe tvari u mulju.
9
7.3 POSTUPCI DRUGOG STUPNJA PROČIŠĆAVANJA
Postupci drugog stupnja pročišćavanja najčešće se primjenjuju nakon prethodnog i prvog
stupnja. Ponekad, na nekim uređajima za pročišćavanje otpadne vode manjih naselja, drugi
stupanj slijedi izravno nakon prethodnog pročišćavanja.
7.3.1 BIOLOŠKI POSTUPCI
Biološki postupci upotrebljavaju se za provedbu raspršene i otopljene organske tvari u stanično
tkivo (biomasu), plinove i nerazgradivi ostatak.
Pri pročišćavanju otpadnih voda biološki postupci se primjenjuju za:
- uklanjanje organskog ugljika
- smanjenje dušikovih spojeva u otpadnoj vodi
- smanjenje spojeva fosfora
- stabilizacija mulja otpadne vode
Biološki postupci koji se koriste na uređajima za čišćenje otpadnih voda i isti su kao i oni koji
se odvijaju kod samočišćenja prirodnih vodotoka. Razlika je jedino u tome što se čitav
postupak obavlja u kraćem vremenu, u ograničenim prostorima (spremnicima) i uz nadzor svih
činitelja koji utječu na odvijanje postupaka.
Prema prilikama u otpadnoj vodi, a naročito prema količini otopljenog kisika,mogući su
slijedeći postupci:
-aerobna gradnja i razgradnja stanica,
- anaerobno kiselo vrenje i metanska razgradnja stanica,
- bakteriološka oksidacija i redukcija.
Kad u otpadnoj vodi vladaju aerobni uvjeti te postoji dovoljna količina otopljenih hranjivih
tvari dušika i fosfora, tada biološki razgradivu organsku tvar koriste mikroorganizmi kao hranu
za izgradnju novih stanica:
- organske tvari + O2 + N + P → nove stanice + CO2 + nerazgradivi ostatak + H2O
Istovremeno mikroorganizmi razgrađuju vlastite stanice pri čemu također troše kisik iz vode:

Stanice + O2 → CO2 + H2O + N + P +nerazgradivi stanični ostatak

Anaerobni proces razgradnje odvija se u dvije faze. U prvoj “ kiseloj“ ili “tekućoj“ fazi
bakterije kiselog vrenja razgrađuju organsku tvar na organske kiseline, vodik- sulfid, amonijak
i vodu:
organske tvari → nove stanice + organske kiseline + NH3 + H2S + H2O
U drugoj “metanskoj“ ili plinovitoj fazi metanske bakterije razgrađuju organske kiseline do
metana, ugljik – dioksida i vode:

organske kiseline → nove stanice + CH4 + CO2 + H2O

Ostatak mrtvih i živih stanica kao i nerazgrađene tvari kod bioloških postupaka čišćenja
otpadnih voda naziva se „biološki“ mulj.
Aerobnim postupcima proizvodi se od 0.5 do 1.5 kilograma biomase mulja na kilogram BPK –
5 uklonjenog iz vode. U anaerobnom postupku ista je vrijednost 0.1 do 0.2 kg/kg BPK – 5.

10
Postupak oksidacije organskog dušika i amonijaka u nitrite se zove nitrifikacija.Da bi došlo do
učinkovitog postupka nitrifikacije potrebno je da starost mulja bude veća od brzine rasta
nitrificirajućih bakterija.
Kad u vodi u kojoj je obavljena nitrifikacija dođe do smanjenja otopljenog kisika do približno
anaerobnog stanja nastaju postupci denitrfikacije. U tom slučaju nitrati se reduciraju i nitrite,
dušikove okside ili dušik.
Biološki postupci pročišćavanja otpadnih voda su osjetljivi na sastav vode te na prilike u
spremniku, posebno na:
- količinu hranjivih tvari
- otopljeni kisik
- temperaturu
- koncentraciju vodikovih iona, te
- koncentraciju otrovnih tvari.
Pri maloj koncentraciji organske tvari u vodi postoji velika mogućnost razgradnje, dok je
djelatnost mikroorganizama ograničena u slučaju vrlo velike koncentracije organske tvari u
vodi.
Kod nekih industrijskih otpadnih voda količina dušika i fosfora može biti nedovoljna pa treba
dodavati onaj element koji nedostaje. Najpovoljniji odnos BPK – 5/N treba biti oko 20, a BPK
– 5/P oko 100.

U aerobnim postupcima mikroorganizmi upotrebljavaju otopljeni kisik u vodi za razgradnju

organske tvari te izgradnju i razgradnju stanica.
Kod anaerobnih postupaka, a pogotovo metanskog vrenja, otopljeni kisik je štetan.
Povećanjem temperature biokemijski procesi se ubrzavaju.
Nisko opterećeni spremnici postupaka s aktivnim muljem u načelu su neosjetljivi na promjenu
temperature.
Prokapnici, a osobito lagune vrlo su osjetljivi na temperaturne promjene pa su učinci čišćenja
različiti u ljetnom i zimskom razdoblju.
Anaerobni postupci odvijaju se sporije na nižim temperaturama, a posebno metanska
razgradnja.Brzina denitrifikacije se bitno smanjuje kad su temperature niže od 10 stupnjeva
celzijevih.

11
Za većinu postupaka najpovoljnije je područje pH između 6.5 i 8.5. Povećanjem ili smanjenjem
vrijednosti pH smanjuje se razgradnja organske tvari.
Ovisno o svojstvima i koncentraciji otpadnih tvari mogu se usporiti reakcije a mikroorganizmi
mogu i uginuti.Otpadne tvari koje uzrokuju poremećaje mogu se svrstati u tri skupine:
- organske tvari koje su otrovne u velikim koncentracijama, a biološki razgradive kada im
je koncentracija niska (npr. fenoli)
- teški metali koji mogu uništiti bakterije i uz male koncentracije (npr. bakar, krom,
kadmij)
- anorganske soli i amonijak koji usporava postupke kad je njihova koncentracija visoka.
Biološki postupci pročišćavanja primjenjuju se za čišćenje kućanskih otpadnih voda i za
čišćenje industrijskih otpadnih voda, ako su otpadne tvari biološki razgradive i ako ne sadrže
štetne tvari u opasnim koncentracijama.

Ovisno o količini hranjive tvari ili organske tvari koja se uvodi u biološki uređaj, biološki
postupci se mogu podijeliti na visoko i nisko opterećene postupke.
Učinak smanjenja BPK – 5 kod visoko opterećenih bioloških postupaka je najčešće u
granicama 70 – 90%. Vrijeme zadržavanja u spremniku je kraće pa je obujam spremnika za
prozračivanje manji.
Pod visoko opterećenim biološkim postupcima se podrazumijevaju postupci s aktivnim
muljem, prokapnici i okretni biološki nosači.
Učinak čišćenja odnosno smanjenja BPK -5 kod nisko opterećenih bioloških postupaka je iznad
90%. Vrijeme zadržavanja u spremnik je duže pa je obujam spremnika za prozračivanje znatno
veći.
Nisko opterećeni biološki postupci se primjenjuju npr. kod prozračnih laguna i stabilizacijskih
bara.
7.3.1.1 AKTIVNI MULJ
Postupak s aktivnim muljem je dobio naziv po masi živih mikroorganizama koji se nalaze u
mulju naknadnog taložnika, te koji se vraćaju u biološki spremnik da bi povećali sposobnost
biomase u razgradnji organske tvari.

12
Unošenje kisika zrakom ili čistog kisika u biospremnik vrši se na dva temeljna načina:
- posredstvom mjehurića zraka ili čistog zraka,
- rasprskavanjem otpadne vode.
Biološko pročišćavanje postupkom aktivnog mulja se vrlo često primjenjuje kod obrade
gradskih otpadnih i industrijskih voda opterećenih organskom tvari.
Tijekom vremena razvile su se mnoge varijante temeljnog postupka koje se međusobno
razlikuju prema načinu vođenja postupaka te prema oblikovanju pojedinih dijelova uređaja.
1. KONVENCIONALNI POSTUPAK

2.POSTUPAK S POTPUNIM MJEŠANJEM

3. POSTUPNO PROZRAČIVANJE BIOSPREMNIKA

13
4.KONTAKT STABILIZACIJA

5. ADSORPCIJSKO – BIOLOŠKI (AB) POSTUPAK

6.PRODUŽENO OZRAČIVANJE

14
7.3.1.2 PROKAPNICI, BIOLOŠKE CJEDALJKE, OKRETNI BIOLOŠKI NOSAČI
Razgradnja organske tvari iz otpadne vode vrši se mikroorganizmima koji su u obliku opne
(filma) pričvršćeni na čvrstu podlogu.
Mikroorganizmi uzimaju organsku tvar iz vode za izgradnju novih stanica ta na taj način
pročišćavaju otpadnu vodu.
PROKAPNICI
Prokapnik se sastoji od spremnika ispunjenog poroznom ispunom (kamen, šljunak, zgura,
plastični komadi i sl.) kroz koju voda prolazi odozgo na niže, a zrak struji u istom smjeru ili
obrnuto.

Gubitak mikro biološke opne se naziva ispiranjem prokapnika.Ispiranje prokapnika ovisi o

organskom i hidrauličkom opterećenju prokapnika.
Organsko opterećenje je dnevna masa organske tvari ( izražena u BPK – 5) koja se unosi na
jedinicu volumena prokapnika.
Hidrauličko opterećenje označava dnevni protok otpadne vode kroz jedinicu površine
prokapnika.
Kod otpadnih voda s visokom koncentracijom organske tvari, vrši se povrat dijela pročišćene
vode na prokapnik. Na taj način se ulazna otpadna voda razrađuje do vrijednosti koje su
povoljne za razgradnju na prokapniku.
Istaloženi mulj koji se prikuplja u naknadnim taložnicima vraća se na prokapnik kako bi
pomogao u zasijavanju ispune s mikroorganizmima.
Kod postupaka pročišćavanja vode prokapnicima potrebno je predvidjeti prethodno taloženje,
odnosno odgovarajuće mehaničko čišćenje, kako bi se spriječilo začepljenje prokapnika
krupnijom otpadnom tvari.

15
Učinak pročišćavanja otpadnih voda u prokapnicama za BPK – 5 je u granicama 75 – 85% a
može dosegnuti i 90%.
Učinak pročišćavanja na prokapniku ovisi najčešće o:
- sastavu i karakteristikama otpadne vode
- načinu ozračivanja (prirodno li prisilno)
BIOLOŠKE CJEDILJKE
Podloga za mikroorganizme su kuglice od gline veličine 3 – 6 mm.

Biološka cjediljka istovremeno djeluje i kao naknadni taložnik, te je kakvoća pročišćene vode
vrlo visoko ( smanjenja BPK – 5 je od 93 – 97%). Iz tog razloga , postupak je naročito
pogodan za uređaje s ograničenim prostorom i industrijske otpadne vode visokoopterećene
organskom tvari.
OKRETNI BILOŠKI NOSAČ
Mikroorganizmi su pričvršćeni na ploče koje se okreću dok se otpadna voda nalazi u
spremniku.
Veličina ploča je 2 – 4 metra a debljina 10 mm. Razmak između ploča je 30 – 40 mm. Brzina
okretanja je 1 -2 okreta u minuti.
Učinak pročišćavanja otpadnih voda na okretni biološki nosač za BPK – 5 je vrlo visok te
iznosi do 95% pa i više.
Prednost postupka ja mala potrošnja energije, a nedostatak je potreba pokrivanja uređaja zbog
osjetljivosti na temperaturu i povećan rast algi.

7.3.1.3 LAGUNE I STABILIZACIJSKE BARE

Lagune i oksidacijske ili stabilizacijske bare su plitki, prostrani zemljani spremnici u kojima se
otpadna voda zadržava dovoljno dugo kako bi se obavili prirodni postupci čišćenja.
Stabilizacijske bare koriste kisik isključivo na prirodan način (otapanjem iz zraka i postupkom
fotosinteze), dok se kod laguna kisik iz zraka dodaje umjetnim putem (mehaničkim sredstvima
ili uronjenim raspršivačima).

16
Biološki procesi koji se odvijaju u laguni zavise o:
- organskom opterećenju (kg BPK-5/dan/m3)
- dubini vode u laguni
- klimatskim prilikama
Lagune i stabilizacijske bare su nisko opterećeni biološki postupci s malom koncentracijom
mikroorganizama u spremnicima, te malom dnevnom količinom razgrađene organske tvari.
Obzirom na dulje vrijeme zadržavanja uz relativno male brzine strujanja vode u spremniku,
pored bioloških procesa, u lagunama se istovremeno odvijaju i fizikalni postupci: taloženja
isplivavanja, isparavanja i procjeđivanja.

U praksi se primjenjuje više tipova laguna i stabilizacijskih bara, a dijele se prema vrsti
mikroorganizmima koji sudjeluju u razgradnji organske tvari, tako da se mogu razlikovati:
- anaerobne
- anaerobno-aerobne (fakultativne)
- aerobne

Otpadna voda se dovodi na lagune i stabilizacijske bare bez prethodnog taloženja.

Zbog znatne količine suspendirane tvari koje se nalaze u pročišćenoj vodi, obično se iza lagune
postavljaju naknadni taložnici. Stabilizacijske bare u pravilu nemaju naknadni taložnik.
Lagune i stabilizacijske bare se mogu postavljati u nizu.

17
Postupak čišćenja vode s lagunama i stabilizacijskim barama povoljan je za korištenje uz uvjet
da stoje na raspolaganju dovoljno velike površine zemljišta niske vrijednosti i odgovarajuće
klime.
7.3.1.4 ANAEROBNA RAZGRADNJA (digestija ili truljenje) VODE
Primjenjuje se kod pročišćavanja otpadnih voda s visokim organskim opterećenjem.
Kod postupka anaerobne razgradnje otpadna voda se uvodi u zatvoreni spremnik gdje je
spriječen pristup zraka u kojem se organska tvar razgrađuje istovremenim procesom kiselog i
metanskog vrenja.
Da bi se ubrzao biološki postupak razgradnje, moguće je:
- povisiti temperaturu vode
- vršiti prisilno miješanje
Metan je moguće izdvojiti iz spremnika te ga zatim koristiti kao pogonsku energiju za
zagrijavanje spremnika (digestora) i miješanje tekućine.
Moguća su tri tipa uređaja za anerobnu digestiju vode:
1. zatvoreni spremnik bez grijanja i miješanja (vrijeme zadržavanja vode je 30-60 dana)

2. zatvoreni spremnik s grijanjem i miješanjem (vrijeme zadržavanja vode je minimum 10

dana)

18
3. uređaj s povratnim muljem - anaerobni kontaktni postupak (vrijeme zadržavanja vode je 10-
30 dana)

S obzirom na malu količinu novoizgrađenih stanica kod anaerobnih procesa, količina viška
mulja, koja se izdvaja iz ovakvih anaerobnih uređaja je obično vrlo mala.
Nakon postupka anaerobne razgradnje obično slijedi daljnji aerobni postupak pročišćavanja
SEPTIČKE JAME
Kod usamljenih objekata gdje ne postoji u blizini kanalizacijska mreža, otpadne vode se mogu
prethodno pročistiti primjenom septičke jame.
Osnovna značajka septičkih jama jest u tome što se u njima izdvajaju suspendirane tvari
taloženjem i vrši truljenje istaloženog mulja.
Septička jama se obično dimenzionira na vrijeme zadržavanja od 12 do 48 sati (ovoj veličini
treba dodati 0.1 do 0.12 m3 po korisniku kao prostor za mulj). Mulj se vadi jednom do dva puta
godišnje te se odvozi na najbliži uređaj za pročišćavanje otpadne vode.

19
Učinak pročišćavanja u septičkim jamama u optimalnim prilikama je:
- redukcija suspendiranih tvari do 90%
- redukcija organskog opterećenja BPK-5 do 80%
- redukcija bakterijskog zagađenja do 90%

SABIRNE JAME
Sabirne jame nemaju funkciju pročišćavanja voda već samo njihove akumulacije. Iz tog razloga
se grade bez ispusta i preljeva te samo s jednom komorom. Sabirna jama se prazni putem
specijalnih vozila te se stoga mora locirati na mjestu do kojega je moguć pristup vozilima i gdje
je moguće pražnjenje jame bez štetnog utjecaja na okoliš.
7.3.2 FIZIKALNO KEMIJSKI POSTUPCI
Fizikalno kemijski postupci se primjenjuju kao drugi stupanj pročišćavanja u posebnim
slučajevima kao što npr.:
- pri ispuštanju otpadnih voda u otvorenije dijelove mora
- pri znatnijim varijacijama dotoka organskog opterećenja na uređaju ili dotjecanju štetnih
tvari industrijskog porijekla
Prednosti primjene fizikalno-kemijskih postupaka:
- razmjerno niži troškovi izgradnje
- moguće je brzo prilagođavanje postupka pročišćavanja varijacijama u dotoku tijekom dana i
godine
Nedostaci primjene fizikalno-kemijskih postupaka su:
- visoki troškovi pogona zbog potrošnje kemijskih sredstava
- manji učinci uklanjanja organske tvari
- veća količina sirovog mulja
Od fizikalnih i kemijskih postupaka, za drugi stupanj pročišćavanja najčešće se koriste:
- zgrušavanje
- pahuljičenje
- taloženje

20
Prije fizikalno-kemijskih postupaka uvijek se koriste postupci prethodnog pročišćavanja, dok se
prvi stupanj pročišćavanja, ovisno o veličini uređaja, može ponekad izostaviti.
7.3.2.1 ZGRUŠAVANJE (koagulacija)
Zgrušavanje ili koagulacija je postupak kod kojeg se unošenjem u vodu određenih kemijskih
tvari (reagensa) smanjuju sile koje sprječavaju međusobni dodir raspršenih čestica krute tvari
(elektrostatičke odbojne sile).
Kemijske tvari kojima se postiže poremećaj ravnoteže koloidnih čestica nazivaju se koagulanti.
Zgrušavanje pojedinih koloida se vrši do veličine čestica koje se dalje mogu izdvojiti iz vode
postupkom taloženja, cijeđenja ili isplivavanja.
Kao koagulanti se mogu koristiti:
- mineralne soli s polivalentnim kationima (npr. soli aluminija i željeza)
- prirodni ili sintetički polimeri (polielektroliti)
Prednost polimera je njihova topivost u vodi, pa se time koagulantima ne povećava količina
mulja.
U cilju bržeg dodira koloida i dodatnih sredstava (kationa) u spremnicima za zgrušavanje vrši
se brzo miješanje (vrijeme miješanja iznosi 3-5 minuta).

Nakon izvršene neutralizacije elektrostatski nabijenih koloida, voda se odvodi na postupak

međusobnog zgrušavanja čestica odnosno povećanja pahuljica (pahuljičenje).
7.3.2.2 PAHULJIČENJE (flokulacija)
Pahuljičenje ili flokulacija je postupak spajanja raspršenih čestica u vodi u veće pahuljice koje
se dalje talože uslijed povećane težine pahuljica.
Pahuljičenje se može poboljšati laganim miješanjem tekućine u spremniku čime se omogućava
učestaliji dodir pojedinih čestica, odnosno pahuljica.

21
Horizontalna brzina strujanja u spremniku je obično u granicama 0.15-0.3 m/s.
Vrijeme zadržavanja vode je 20-30 min.
Daljnje povećanje pahuljice može se postići dodavanjem sredstva za pahuljičenje
(flokulantima). Flokulanti se dodaju nakon izvršenog zgrušavanja (koagulacije).
Mineralna sredstva za pahuljičenje su npr.:
- aktivni silicij koji je i najstariji flokulant
- bentonit
- neke vrste gline
- istaloženi kalcijev karbonat
- sitni pijesak
- aktivni ugljen u prahu
- dijatomejska zemlja
Organski prirodni flokulanti proizvode se od algi, škroba i sjemenki biljki.
Sintetski flokulanti su poliamini i poliakrilomidi.
Količina i vrsta sredstva za pahuljičenje zavisi o karakteristikama vode koja se pročišćava, a
utvrđuje se eksperimentalno.
Nakon flokulacije, otpadna voda se odvodi na naknadni taložnik.
Ukupno vrijeme zadržavanja vode kod fizikalno-kemijskog postupka pročišćavanja najčešće
iznosi oko 2 sata.
Ukupan učinak fizikalno-kemijskog postupka pročišćavanja je u granicama smanjenja
raspršene tvari 80-90% i BPK-5 70-80%.
7.4 POSTUPCI TREĆEG STUPNJA PROČIŠĆAVANJA

Postupci trećeg stupnja pročišćavanja se primjenjuju samo u slučajevima kada je nužno postići
vrlo visok stupanj čišćenja, odnosno kad je iz vode potrebno ukloniti ne posebne tvari.
Najčešće se treći stupanj pročišćavanja primjenjuje za uklanjanje hranjivih soli iz vode kako bi
se u prijemniku spriječilo nastajanje procesa eutrofikacije.
Uklanjanje hranjivih soli dušika i fosfora nužno je prije ispuštanja pročišćenih voda u osjetljive
dijelove vodnih sustava.
Kod trećeg stupnja pročišćavanja otpadnih voda moguće je koristiti fizikalne, kemijske i
biološke postupke koji omogućavaju da se iz vode uklone koloidne i otopljene tvari kao i
patogeni mikroorganizmi.

22
Fizikalni postupci su:
- cijeđenje; adsorpcija, te membranski postupci.
Kemijski postupci su:
- kemijsko obaranje; ionska izmjena; oksidacija i redukcija; te dezinfekcija.
Biološki postupci su:
- postupci uklanjanja dušika; i postupci uklanjanja fosfora.
7.4.1 FIZIKALNI POSTUPCI
7.4.1.1 CIJEĐENJE (filtriranje)
Cijeđenje ili filtriranje je propuštanje mješavine krutina i tekućine kroz poroznu sredinu-
cjediljku ili filtar.
Uklanjanje krutina temelji se na slijedećim djelovanjima:
- mehaničko; taložno; adsorpcijsko; adhezijsko; kemijsko; te biološko.
Postupak cijeđenja može se vršiti na površinskim cjediljkama (kroz mikrosita ili platna) i
dubinskim cjediljkama (kroz filtarska tijela sastavljena od granuliranog materijala).
Cijeđenje kroz površinske cjediljke primjenjuje se uglavnom kod obrade mulja.
Postupak cijeđenja kroz filtarsko tijelo primjenjuje se kod pročišćavanja otpadnih voda za:
- uklanjanje koloida i pahuljica koji se ne talože nakon kemijskih i bioloških postupaka,
- smanjenje raspršenih tvari, mutnoće, fosfora, BPK, KPK, bakterija, itd.
Kod cjediljki sa zrnatom ispunom kao materijal za ispunu se najčešće koriste: kvarcni pijesak,
antricit i mramor.
Ispune s većim adsorpcijskim djelovanjem su: fina ilovača, silicij, aktivna glina i aktivni
ugljen.
Cjediljke sa zrnatom ispunom se mogu podijeliti:
1. Prema smjeru protjecanja vode

2. Prema vrsti i sastavu ispune mogu biti jednoslojne ili višeslojne

23
3. Prema pogonskom tlaku mogu biti gravitacijske i tlačne
4. Prema načinu nadzora protjecanja mogu biti s nepromjenjivim i promjenjivim protokom
Rad cjediljke se može podijeliti u dvije faze: cijeđenje i pranje. Pranje cjediljke se obavlja se
obično obrnutim tokom vode i zrakom ili samo vodom.

7.4.1.2 ADSORPCIJA
Apsorpcija je sposobnost pojedinih tvari (molekula ili skupina molekula) da privuku na svoju
površinu pojedine ione ili molekule koje se nalaze raspršene u plinu ili tekućini.
Za čišćenje otpadnih voda kao adsorbenti se koriste: fina ilovača, silicij, aktivna glina i aktivni
ugljen.
Aktivni ugljen u prahu se dodaje pri zgrušavanju a odvaja se taloženjem ili cijeđenjem, dok se
aktivni ugljen u zrncima koristi kod dubokih cjediljki.
Primjenom aktivnog ugljena iz vode se uklanjaju: ukus, miris, boja, KPK, fenoli, deterdženti,
fosfati, nitrati i klor u postupku dekloriranja.
7.4.1.3 MEMBRANSKI POSTUPCI
Postupci pročišćavanja voda polupropusnim membranama kroz koje prolaze samo neke
otopljene tvari dok je membrana nepropusna za tvari koje treba ukloniti iz vode.
Uglavnom se koriste membrane izrađene od sintetičkih materijala, kao npr.: polimeri, polivinil-
klorid, polipropilen, polistiren, acetat-celuloza, floro-ugljici, itd.
U membranskim postupcima za prolaz vode ili otopljenih tvari kroz membrane koriste se sile
tlaka ili elektriciteta.
24
Za odvajanje otopljenih tvari iz vode pomoću sila tlaka primjenjuju se:
- mikrofiltracija za odvajanje čestica 10-0.02 mm
- ultrafiltracija za odvajanje čestica 0.02-0.001 mm
- inverzna osmoza za odvajanje čestica 0.001-0.0001 mm

Inverznom osmozom se postižu vrlo veliki učinci čišćenja voda

Odvajanje otopljenih tvari iz vode pomoću elektriciteta se koristi u postupku elektrodijalize.

Postupak elektrodijalize se temelji na načelu elektrolize.
U ovom postupku se koriste polupropusne membrane koje propuštaju samo katione ili samo
anione.

25
Inverzna osmoza i elektrodijaliza se koriste za uklanjanje iona iz vode, dok se ultrafiltracija i
mikrofiltracija koriste za odvajanje makromolekula i mikročestica.
Postupci mikrofiltracije se koriste za smanjenje koncentracije: raspršene tvari, BPK-5, fosfora i
bakterija, te smanjenje mutnoće.
Postupci ultrafiltracije se primjenjuju za uklanjanje otopljenih tvari pri ponovnoj uporabi
industrijskih otpadnih voda, pri omekšavanju vode za proizvodnju pare u industriji, za
prethodno čišćenje voda prije postupka inverzne osmoze i elektrodijalize, itd.
7.4.2 KEMIJSKI POSTUPCI
7.4.2.1 KEMIJSKO OBARANJE (precipitacija)
Kemijsko obaranje ili precipitacija je postupak kojim se iz vode uklanjaju nepoželjne otopljene
tvari posredstvom dodatnih kemijskih sredstava (reagensa).
Kemijsko obaranje se primjenjuje za omekšavanje vode, smanjenje alkaliniteta i saliniteta, te
uklanjanje iona teških metala kao što su bakar, cink, kadmij, olovo, željezo i srebro.
Omekšavanje vode se provodi dodavanjem vapna:

Uklanjanje kalcij-sulfata se može postići dodavanjem natrij-karbonata:

Smanjenje fosfata u vodi se postiže dodavanjem vapna ili soli željeza i aluminija:

26
Primjenom kalcij-hidroksida se postiže smanjenje iona teških metala (kroma, bakra, cinka,
nikla, kadmija i olova).
7.4.2.2 IONSKA IZMJENA
Ionska izmjena je postupak zamjene iona između krutine (ionskog izmjenjivača) i tekućine
(otopine elektrolita).

Kao ionski izmjenjivači se koriste kruti makromolekularni polielektroliti koji obavljaju izmjenu
iona bez vidljivih fizičkih promjena.
Izmjenjivači se ugrađuju u zatvorene cjediljke.
Otpadne vode prije čišćenja na ionskim izmjenjivačima se moraju prethodno pročistiti
fizikalno-kemijskim ili biološkim postupcima.
Postupak ionske izmjene se najčešće primjenjuje za:
- omekšavanje vode
- dekarbonizaciju
- potpunu demineralizaciju
- uklanjanje iona metala
- druge postupke izmjene iona u industriji

Do tu???
7.4.2.3 OKSIDACIJA I REDUKCIJA
Oksidacija i redukcija su reakcije u kojima se prihvaćaju ili gube elektroni.
U postupku pročišćavanja otpadnih voda oksidacija se primjenjuje za dezinfekciju vode, za
smanjenje BPK, uklanjanje boje i mirisa, uklanjanje željeza i mangana te za pretvorbu cijanida
u manje opasne spojeve:
Uklanjanje željeza i mangana:

27
Pretvorba cijanida u manje opasne spojeve:

7.4.2.4 DEZINFEKCIJA
Dezinfekcija je postupak smanjenja broja mikroorganizama u vodi koji bi mogli izazvati bolest.
Najčešći postupci dezinfekcije su:
- primjena kemijskih sredstava (npr. klor, klorni spojevi, ozon, brom, jod, kiseline, lužine)
- fizikalnim djelovanjem (toplina i UV zrakama)
- zračenjem (gama zrakama i elektronsko zračenje)
7.4.3 BIOLOŠKI POSTUPCI
Biološki postupci se koriste u trećem stupnju pročišćavanja uglavnom za smanjenje dušikovih i
fosfornih spojeva.
Za smanjenje dušikovih spojeva se koriste postupci nitrifikacije i denitrifikacije, dok se
uklanjanje fosfora vrši biološkim postupcima ili kemijskim obaranjem.

7.4.3.1 UKLANJANJE DUŠIKA

Nitrifikacija:

Potpuna nitrifikacija se vrši dodavanjem hidrogenkarbonata:

Kao rezultat postupka nitrifikacije u vodi nastaju velike količine nitrata koji, ako se ispuste u
okoliš, mogu izazvati poremećaje u hranidbenom lancu ekosustava te dovesti do eutrofikacije.
Denitrifikacija se vrši dodavajući metanol:

28
7.4.3.2 UKLANJANJE FOSFORA
Uklanjanje fosfora biološkim postupkom provodi se uvođenjem otpadne vode u anaerobni a
zatim u aerobni spremnik.
Najčešće se koriste uređaji s istovremenim uklanjanjem dušika i fosfora.

Vrijeme zadržavanja u anaerobnom dijelu je 0.5-1.5 sati, u anoksičnom dijelu 0.5-1.0 sati, te u
aerobnom dijelu 3.5-6.0 sati.
Kad se zahtjeva visok učinak uklanjanja fosfora, moguće je dodavati i kemijska sredstva za
obaranje fosfora.
7.5. ALTERNATIVNI POSTUPCI PROČIŠĆAVANJA
Među alternativnim postupcima pročišćavanja najznačajniji su:
- čišćenje na/u tlu
- akvakultura
- čišćenje u dubokim spremnicima
Neki od tih postupaka razvijeni su kao postupci čišćenja otpadnih voda prije njihove ponovne
upotrebe (npr. u poljoprivredi).

Alternativni postupci se mogu primjenjivati i kao treći stupanj čišćenja, odnosno nakon
uobičajenog drugog stupnja. U pojedinim slučajevima mogu se primjenjivati i kao jedini
postupci čišćenja.
Ovakvi uređaji obično zahtijevaju znatno više prostora od konvencionalnih te njihova primjena
ovisi i o veličini raspoloživog zemljišta.
7.5.1 PROČIŠĆAVANJE NA/U TLU
Može se vršiti na dva načina:
- tečenjem po površini tla
- procjeđivanjem kroz slojeve tla
Tečenje po površini tla je postupak čišćenja kad voda teče u tankom mlazu po nagnutom tlu
koje je zasađeno travom na kojoj se zadržavaju raspršene tvari a organske tvari se razgrađuju
mikroorganizmima pričvršćenim na travi.

29
Nagib tla je 2-8% u jednolikom padu odnosno bez udubina u kojima bi se voda zadržavala.
Prije korištenja ovog postupka potrebno je i prethodno čišćenje na kojem će se odvojiti
eventualne krupne plivajuće tvari ili masnoće.
Ovisno o klimatskim prilikama, godišnje hidrauličko opterećenje u granicama je 3-20 m3/m2.
Postupak se primjenjuje kao drugi stupanj pročišćavanja ili kao treći stupanj kad se uklanjaju
hranjive soli.
Procjeđivanje kroz slojeve tla je postupak kad se otpadna voda isprekidano ispušta preko
spremnika u propusno tlo kroz nezasićene slojeve a zatim kroz zasićene.
Pročišćavanje vode zbiva se uslijed fizikalnih, kemijskih i bioloških postupaka u tlu i
podzemnoj vodi.

Otpadnu vodu koja se upušta u tlo je potrebno prethodno pročistiti i to najmanje primjenom
prvog stupnja čišćenja kako bi se spriječilo začepljivanje tla.
Postupkom procjeđivanja kroz tlo se potpuno uklanjaju bakterije i virusi te je voda stoga
bakteriološki čista.
7.5.2 AKVAKULTURE
Pročišćavanje otpadnih voda postupcima akvakulture temelji se na uzgoju određenih vodenih
biljaka ili organizama koji razgrađenu organsku tvar koriste kao hranu.
Postupak se primjenjuje u umjetno izgrađenim močvarama ili u prirodnim močvarama.
Postupci razgradnje organske tvari u građenim močvarama odvijaju se kao i na
konvencionalnim biološkim uređajima. Razlika je samo u veličini prostora (močvare
zahtijevaju znatno veće površine tla).

30
Uobičajeno se grade dva tipa močvara:
- močvare sa slobodnom vodnom površinom
- močvare s podzemnim tokom

Močvare s podzemnim tokom zahtijevaju približno s 2-3 m2/st. Močvare sa slobodnom

vodnom površinom 7-9 m2/st.
Hidrauličko vrijeme zadržavanja je od 3-6 dana.
Čišćenjem otpadne vode u močvarama se mogu znatno sniziti koncentracije organskih tvari,
raspršene tvari i hranjivih soli.
U močvarama se postiže znatno bolji učinak smanjenja patogenih bakterija i virusa nego na
konvencionalnim uređajima.

7.5.3 PROČIŠĆAVANJE U DUBOKIM SPREMNICIMA

Duboki spremnici grade se za zadržavanje vode tijekom godine i za ponovnu uporabu pri
navodnjavanju poljoprivrednih površina.
Dubina spremnika je obično 7-10m.
Duboki spremnici se grade uglavnom radi dodatnog pročišćavanja otpadne vode kojim se
postižu vrijednosti kakvoće vode potrebne za navodnjavanje poljoprivrednih površina.
Prije dovođenja u duboke spremnike vodu je potrebno prethodno na odgovarajući način
pročistiti (npr. kroz prozračene lagune i stabilizacijske bare, postupcima s aktivnim muljem, na
prethodnim taložnicima i sl.)

31
Najmanje vrijeme zadržavanja otpadne vode u dubokom spremniku je 10 dana.
Kod održavanje dubokog spremnika je važno spriječiti stvaranje anaerobnih prilika u
površinskom sloju.

8. ZBRINJAVANJE OTPADA
Zakon o otpadu:
Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na:
- sprječavanje nastanka otpada, smanjivanje količine otpada i/ili njegovoga štetnog utjecaja na
okoliš,
- obavljanje skupljanja, prijevoza, oporabe, zbrinjavanja i drugih djelatnosti u svezi s otpadom,
te nadzor nad obavljanjem tih djelatnosti,
- skrb za odlagališta koja su zatvorena

Oporaba otpada - postupak ponovne obrade otpada radi njegova korištenja u materijalne i
energetske svrhe.
Npr.:
- korištenje otpada kao goriva ili drugog načina dobivanja energije,
- recikliranje otpadnih metala i spojeva metala,
- regeneracija otpadnih kiselina ili lužina,
- ponovna prerada otpadnih ulja ili drugi načini ponovne uporabe otpadnih ulja,
- tretiranje tla otpadom u svrhu poljoprivrednog ili ekološkog poboljšanja,
- itd..

Zbrinjavanje otpada - postupak obrade ili odlaganja otpada.

Obrada otpada je postupak kojim se u mehaničkom, fizikalnom, termičkom, kemijskom ili
biološkom procesu, uključujući razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada u svrhu smanjivanja
količine i/ili opasnih svojstava, te olakšava rukovanje i poboljšava iskoristivost otpada.
Kemijsko-fizikalni postupci obrade otpada su npr: neutralizacija, taloženje, ekstrakcija,
redukcija, oksidacija, dezinfekcija, centrifugiranje, filtracija, sedimentacija, reverzna osmoza i
derivatizacija.
Biološki postupci obrade otpada su npr. aerobna i anaerobna razgradnja.
Termički postupci obrade otpada su npr: spaljivanje, piroliza, isparavanje, sterilizacija,
destilacija, sinteriranje, žarenje, taljenje, zataljivanje u staklo i slični postupci.
32
Kondicioniranje otpada je priprema za određeni način zbrinjavanja i uporabe otpada, a može
biti npr.: usitnjavanje, ovlaživanje, pakiranje, odvodnjavanje, otprašivanje, očvršćivanje,
stabilizacija te postupci kojima se smanjuje utjecaj štetnih tvari koje sadrži otpad.
Odlaganje otpada:
- odlaganje otpada u ili na tlo
- duboko utiskivanje otpada u tlo
- odlaganje otpada u površinske bazene
- odlaganje otpada na posebno pripremljeno odlagalište
- ispuštanje otpada u kopnene vode,
- ispuštanje otpada u more uključujući i ukapanje u morsko dno,
- itd.

33