Omerović Enes - Stranci Na Krivaji U Prvoj Polovini XX. Stoljeća

STRANCI NA KRIVAJI
U PRVOJ POLOVINI XX STOLJEĆA

Enes S. Omerović
Sliv rijeke Krivaje predstavlja prostor izuzetnih potencijala i prirodnih

bogatstava (šume, rude, rijeke, termalni izvori) koji su sve do početka XX
stoljeća bili gotovo u potpunosti neiskorišteni. Početak eksploatacije šum-
skih i rudnih bogatstava u slivu rijeke Krivaje i uz nju vezana izgradnja
uskotračne šumske željezničke pruge od Zavidovića preko Olova do Kusa-
ča, te izgradnja pilanskih kapaciteta u Zavidovićima početkom XX stolje-
ća označili su prekretnicu u razvoju ovog privredno i kulturno zaostalog
i zapuštenog kraja. Presudnu ulogu u preobražaju ovog područja imao je
strani kapital i strani radnici koji su u relativno kratkom periodu izmijenili
demografsku strukturu naselja u slivu rijeke Krivaje. Autor u ovom radu
prikazuje prije svega demografske, ali i druge promjene koje su nastale
kao posljedica, prvo masovnog naseljavanja stranaca, a zatim njihovog po-
stepenog iseljavanja i asimiliranja u naseljima sliva rijeke Krivaje tokom
prve polovine XX stoljeća. Ove demografske promjene rekonstruisane su
na osnovu rezultata popisa stanovništva, drugih statističkih materijala,
arhivske građe i dostupne literature.
Ključne riječi: Krivaja, stranci, manjine, Stupčanica, Bioštica, Zavidovići,
Olovo, Han-Pijesak.
Rijeka Krivaja je najveća pritoka rijeke Bosne. Njen sliv zahvata površinu
od 1387 km²,1 a prostire se od ušća Krivaje u Bosnu u Zavidovićima (omeđe-
nu planinama Klek, Čauševac, Igrišta i Zvijezda sa lijeve i Konjuh i Smolin sa
1
Statistički godišnjak, knjiga II, 1930. 1933. 15.
RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 127

Enes S. Omerović
desne strane) do Olova u kojem Krivaja nastaje spajanjem planinskih rijeka

Stupčanice i Bioštice. Od Olova sliv rijeke Krivaje lepezasto se širi uz rijeku
Stupčanicu (omeđenu sa desne strane planinama Javor i Devetak) do njenog
izvora ispod Han-Pijeska, te uz rijeku Biošticu i njene pritoke do izvorišta na
obroncima planina Romanija i Ozren.
Prilog br. 1 – Karta sliva rijeke Krivaje kao dijela sliva rijeke Bosne
Ovo područje izuzetnih potencijala i prirodnih bogatstava (šume, rude,

rijeke, termalni izvori) krajem XIX i početkom XX stoljeća bilo je u svojevrsnoj
saobraćajnoj izolaciji. Stari karavanski putevi koji su presijecali dolinu Krivaje
128 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

STRANCI NA KRIVAJI U PRVOJ POLOVINI XX STOLJEĆA
ili su išli uz nju odavno su izgubili značaj, a važne komunikacije koje su pove-
zivale veće gradove u Bosni i Hercegovini i te gradove sa granicama zaobilazi-
le su ove prostore ili su samo dodirivale njegove rubove. Put koji je sa Save od
Bosanskog Broda vodio do Sarajeva zaobilazio je ušće Krivaje u Bosnu, odno-
sno mjesto na kojem se danas nalaze Zavidovići, a tek je izgradnja uskotračne
pruge Bosanski Brod – Sarajevo (1878-1882), koja je, za razliku od puta, pratila
tok rijeke Bosne, djelimično “otvorila” sliv Krivaje prema svijetu.2 I put koji je
iz Sarajeva vodio prema Zvorniku prolazio je samo rubom slivnog područja
Krivaje, odnosno dodirivao ga je na prostoru oko današnjeg Han-Pijeska, koji
je i vododijelnica između slivova rijeka Bosne i Drine. Zbog ove saobraćajne
izolacije u slivu rijeke Krivaje na razmeđu XIX i XX stoljeća nije bilo većih
naseljenih mjesta (gradova) koji bi imali ulogu administrativnih, privrednih
i kulturnih centara. Čitavo područje bilo je administrativno razdrobljeno i
podijeljeno između kotara, a kasnije srezova Žepče, Maglaj, Tuzla, Kladanj, Vi-
soko, Vlasenica i Sarajevo. Stanovništvo je bilo siromašno i uglavnom se bavi-
lo stočarstvom, poljoprivredom i voćarstvom, često ne uspijevajući podmiriti
ni vlastite potrebe za osnovnim prehrambenim artiklima. Međutim, krajem
XIX i početkom XX stoljeća dolazi do velikih promjena u slivu rijeke Krivaje.
Početak eksploatacije šumskih i rudnih bogatstava i uz nju vezana izgradnja
uskotračne šumske željezničke pruge od Zavidovića preko Olova do Kusača,
te izgradnja pilanskih kapaciteta u Zavidovićima početkom XX stoljeća ozna-
čili su prekretnicu u razvoju ovog privredno i kulturno zaostalog i zapuštenog
kraja. U tome je presudnu ulogu odigrao strani kapital, ali i prava “vojska”
stranih radnika koja je u relativno kratkom periodu izmijenila demografsku
strukturu u naseljima sliva rijeke Krivaje.
Upravo su doseljeni strani radnici u centru našeg interesovanja u ovom
radu, i namjera nam je prikazati prije svega demografske, ali i druge promjene
koje su nastale kao posljedica prvo masovnog naseljavanja stranaca, a zatim
njihovog postepenog iseljavanja i asimiliranja u naseljima sliva rijeke Krivaje
tokom prve polovine XX stoljeća. Ove promjene pratili smo kroz popise sta-
novništva iz 1885, 1895, 1910, 1921, 1931. i 1948. godine, te druge zvanične
2
Izgradnja pruge od Bosanskog Broda počela je 20. septembra 1878. godine i do jula
1879. godine završena je dionica do Zenice. Izgradnja je nastavljena u augustu 1881.
godine, a do Sarajeva je došla početkom oktobra 1882. godine. Juzbašić Dž. 1974. 43-83.

Enes S. Omerović
statistike organa uprave i privrednih društava koja su djelovala na ovom pro-

storu. Također, koristili smo i dostupnu arhivsku građu i literaturu.
I pored obilja statističkih podataka, bilo je teško pratiti demografska kre-
tanja zbog nekoliko razloga. Prije svega, probleme je stvarala spomenuta ad-
ministrativna razdrobljenost sliva rijeke Krivaje na čak šest kotara (srezova),
a niti jedan nije imao sjedište na Krivaji. Velike probleme stvarale su i razli-
čite popisne metodologije koje su primjenjivane u navedenim popisima sta-
novništva, pa u većini popisa nije bilo moguće utvrditi nacionalnu strukturu
doseljenih stranaca, mjesta njihovog porijekla, a bilo je i vrlo teško kompari-
rati rezultate popisa, posebno na lokalnom nivou. Ipak, u svakom od popisa
stanovništva moguće je, bar djelimično, registrirati doseljenike/strance na
osnovu podataka o zavičajnosti, ili religiji, ili maternjem jeziku, ili nacional-
noj pripadnosti, a čak su i podaci o spolu i zanimanju stanovnika određenog
područja povremeno bili od koristi za ovu temu.
Doseljavanje stranaca na prostore u slivu rijeke Krivaje nije bio izoliran
slučaj i predstavljao je samo dio procesa naseljavanja stranaca u Bosnu i Her-
cegovinu, koji je započeo austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine.
Neposredno nakon okupacije 1878. godine u Bosnu i Hercegovinu počinju se
slijevati rijeke stranaca – vojnika, činovnika, raznih namještenika, privatnih
poduzetnika, trgovaca, zanatlija, radnika, seljaka i drugih koji “trbuhom za
kruhom” dolaze iz svih dijelova Austro-Ugarske monarhije, ali i Rusije, Srbije,
Njemačke, Italije, Holandije i drugih zemalja. Broj stranaca se iz godine u go-
dinu povećavao, pa ih je 1910. godine bilo oko 120 000, odnosno činili su oko
6% stanovništva Bosne i Hercegovine.3
3
Pored 114 591 osoba koje 1910. godine službena statistika prepoznaje kao strance u
Bosni i Hercegovini, bilo je i oko 6 000 stranaca (koji su se od domicilnog stanovništva
razlikovali maternjim jezikom), koji su u međuvremenu stekli bosanskohercegovačku
zavičajnost.

Ukupno stranih Ukupan broj stanovnika

Popisi stanovništva
doseljenika Bosne i Hercegovine
1880. 16 275 (1,40%) 1 158 440
1885. 27 368 (2,05%) 1 336 091
1895. 70 848 (4,52%) 1 568 092
1910. 114 591 (6,04%) 1 898 044
Prilog br. 2 – Broj doseljenih stranaca prema rezultatima popisa stanovništva
Ovu šaroliku doseljeničku populaciju koju je domaće stanovništvo u Bo-

sni i Hercegovini nazivalo “kuferaši”, a službene statistike prema državljan-
stvu prepoznavale kao drugačije, mi ćemo nazivati “stranci”. Stranci u Bosni
i Hercegovini bili su Nijemci, Poljaci, Rusini, Česi, Slovaci, Slovenci, Italijani,
Mađari, Rumuni, Rusi, Albanci, Jevreji (Aškenazi), ali i brojni Srbi i Hrvati koji
su se u vrijeme austrougarske okupacije doselili u Bosnu i Hercegovinu. Ipak,
zbog objektivnih okolnosti u ovom radu najviše pažnje posvetit ćemo onim
doseljenicima koji su se od domicilnog stanovništa razlikovali maternjim je-
zikom i nacionalnom pripadnošću, odnosno onim kategorijama koje su na-
kon 1918. godine postale nacionalne manjine, dok će o doseljenim Srbima i
Hrvatima biti govora samo do 1918. godine, jer ih do tada službene statistike
prepoznaju kao strance.4
4
U ovom radu nije bilo moguće slijepo se držati definicije pojma “stranac” prema kojoj
je stranac osoba koja nema državljanstvo države u kojoj boravi, zbog činjenice da je
Bosna i Hercegovina u posmatranom periodu bila dio nekoliko različitih država – od
1878. do 1918. godine Austro-Ugarske monarhije, od 1918. do 1941. godine Kraljevstva/
Kraljevine SHS/Jugoslavije, od 1941. do 1945. godine Nezavisne države Hrvatske i nakon
1945. godine Federativne narodne republike Jugoslavije. Neke kategorije stanovništva u
jednom periodu predstavljale su strance u Bosni i Hercegovini, a tako su ih prikazivale
i zvanične statistike, dok bi u drugom periodu gotovo preko noći gubile taj status (npr.
Srbi, Hrvati i Slovenci doseljeni u Bosnu i Hercegovinu tokom austrougarske uprave for-
malno-pravno prestaju biti stranci nakon stvaranja Kraljevstva SHS 1918. godine). Tako-
đer, dio doseljenih stranaca i njihovih potomaka vremenom stječe zavičajnost u Bosni
i Hercegovini ili državljanstvo države u kojoj se Bosna i Hercegovina u tom trenutku
nalazila, te i na taj način formalno prestaju biti stranci.

Enes S. Omerović
Nisu svi dijelovi Bosne i Hercegovine tokom posljednjih decenija XIX sto-
ljeća i početkom XX stoljeća bili izloženi jednakom prilivu stranog stanov-
ništva. Najviše je stranaca dolazilo u veće gradove koji su bili ili su postali
administrativni centri, ali i ekonomska, trgovačka, zanatska, industrijska i
kulturna središta. Također, veliki broj stranaca, seljaka-kolonista naseljavao
se u privatnoj ili državnoj režiji na prostorima sjeverne i sjeveroistočne Bosne,
tj. u krajevima sa relativno plodnom zemljom.
I na prostore u slivu rijeke Krivaje krajem XIX i početkom XX stoljeća po-
činju prodirati stranci, ali je taj proces naseljavanja imao određene specifič-
nosti. Naime, prvih dvadesetak godina austrougarske okupacije u slivu rijeke
Krivaje stranci su vrlo rijetki. Prirodna bogatstva i privredni potencijali ovog
kraja nisu mogli privući veći broj stranaca jer nisu postojale odgovarajuće ko-
munikacije neophodne za njihovu eksploataciju, kao ni industrijski kapaciteti
za njihovu preradu. Nisu postojali ni administrativni centri u kojima bi radili
državni službenici, a koji bi privukli trgovce, zanatlije, obrtnike i druge stran-
ce. Nisu postojali ni veliki kompleksi slobodne plodne zemlje za koju bi bili
zainteresirani seljaci-kolonisti.
Ipak, i prije početka XX stoljeća bilo je nešto doseljenih stranaca u slivu
Krivaje. O tempu naseljavanja govore nam rezultati popisa stanovništva u Bo-
sni i Hercegovini.5 Prema drugom popisu stanovništa iz 1885. godine, u slivu
rijeke Krivaje bilo je naseljeno svega 56 stranaca u samo šest naselja.
5
Prvi popis stanovništva iz 1879. godine ne sadrži podatke o zavičajnosti, maternjem
jeziku ili nacionalnosti stanovnika Bosne i Hercegovine te se iz njega ne mogu crpiti
podaci za našu temu.

Pripadnici stranih država

Austrougarski državljani
ukupno stanovništva
Ukupno stranaca
džemat (općina)
rimokatolici
druge vjere
pravoslavci
muslimani
mjesto
Jevreji
Kotar
žepče Zavidovići Zavidovići* 389 - 218 - - 607 6 - 6

žepče Zavidovići dubravica 253 - 61 - - 314 9 - 9
maglaj Vozuća 2 575 3 - - 580 2 - 2
Visoko Vareš duboštica 1 - 68 - - 69 10 - 10
Kladanj Olovo Olovo 320 73 10 6 - 409 2 - 2
Kladanj žučka Čude 36 208 - - - 244 32 - 32
Sarajevo Rakova Noga Kalauzovići - 280 2 - - 282 4 - 4
* U prva tri popisa stanovništva (1879, 1885. i 1895. godine) imenom Zavidovići bila su obuhvaćena sela
Alići, Biljačić, debelo Brdo, dolina, džebe, Laguzi, majdan i Ridžali. Ta naselja nalazila su se sa lijeve strane
rijeke Bosne, nizvodno od ušća Krivaje u Bosnu i današnjih Zavidovića. Kasnije su u popisu stanovništva iz
1910. godine ova naselja obuhvaćena nazivom Zavidovići donji, dok se u istom popisu stanovništva prvi
put spominje naselje Zavidovići Gornji, odnosno novonastalo naselje koje se razvilo oko industrijskih po-
gona firmi Gregersen i sinovi i Eissler i Ortlieb, smješteno od ušća Krivaje u Bosnu uzvodno sa lijeve i desne
strane rijeke Bosne. mujkić J. h. 1999. 85.
Prilog br. 3 – Broj stranaca u naseljima sliva rijeke Krivaje prema rezultatima popisa
stanovništva iz 1885. godine6
Deset godina kasnije, 1895. godine, situacija je bila malo drugačija i broj
stranaca je bio nešto veći – 449 u jedanaest naselja.
6
Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. 1886.

Enes S. Omerović
iz austrijskog dijela monarhije
iz ugarskog dijela monarhije

ukupno stanovništva
ukupno stranaca
džemat (općina)
iz stranih država
drugi kršćani
rimokatolici
pravoslavci
muslimani
evangelici
mjesto
Jevreji
Kotar
žepče Zavidovići 372 - 256 - - - 628 8 10 - 18

žepče Potkleče 206 - - 20 - - 226 20 - - 20
žepče dubravica 251 - 57 - - - 308 9 - - 9
maglaj hajderovići 629 - 6 - - - 635 - 6 - 6
maglaj mahoje 153 47 3 - - - 203 - 3 - 3
Visoko Vareš duboštica 8 - 137 - - - 145 75 1 - 76
Visoko Vijaka Vijaka donja - - 119 - - - 119 4 - - 4
Visoko Vijaka Vijaka Gornja - - 196 - - - 196 - 3 - 3
Kladanj Olovo Olovo* 389 59 18 - - 8 474 - - - -
Kladanj žučka Berisalići 132 125 3 - - - 260 3 4 - 7
Kladanj žučka drecelj 50 258 302 - - 2 612 8 295 - 303
Vlasenica Kraljevo Polje Japaga 6 61 1 - - - 68 1 - - 1
* U Olovu 1895. godine nije evidentiran niti jedan stranac, ali je bilo 8 Jevreja sefarda doseljenih iz drugih
dijelova Bosne i hercegovine. Prema popisima stanovništva iz 1885. i 1895. godine naselje Olovo činila su
naseljena mjesta Olovo, Olovske Luke, Bioštica, dolovi, Kozjaci, Pogari, Pridvorica i Višnjica.
Prilog br. 4 – Broj stranaca u naseljima sliva rijeke Krivaje prema rezultatima popisa
stanovništva iz 1895. godine7
Zbog popisne metodologije koja je primjenjivana u ova dva popisa sta-

novništva nije moguće utvrditi kojim nacionalnostima su pripadali doseljeni
stranci. Korisnim su se pokazali samo podaci o zavičajnosti, odnosno podaci
o zemlji porijekla (Austro-Ugarska monarhija ili neka treća strana zemlja),
a od pomoći su bili i podaci o spolu i vjerskoj pripadnosti. U oba navedena
popisa nešto više stranaca bilo je prisutno na samo tri tačke u slivu Krivaje.
Prva od njih su Zavidovići8 i naselja u njegovoj neposrednoj blizini (Potkleče
7
Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895. 1896.
8
Vidi fusnotu uz prilog broj 3.

i Dubravica). Malobrojni stranci u Zavidovićima 1885. godine najvjerovatnije

su bili vezani za rad na željeznici i željezničkoj stanici u tom mjestu, a nešto
veći broj iz 1895. godine (47 stranaca u Zavidovićima, Potkleču i Dubravici)
vjerovatno je u direktnoj vezi s početkom intenzivnije eksploatacije hrastovih
šuma u bazenu rijeke Gostović.9
Druga tačka u slivu Krivaje sa nešto brojnijom populacijom stranaca je
selo Duboštica, na obroncima planine Zvijezda. U Duboštici je od 1881. godi-
ne radio rudnik hroma Rudarske zadruge “Bosnia”, te su registrirani stranci
bili rudari u tom rudniku. U prvim godinama postojanja ovog rudnika struč-
na radna snaga dovođena je iz Idrije, a moguće je da su i u narednim godi-
nama Slovenci predstavljali većinu među strancima-rudarima u Duboštici.10
Godine 1895. stranci su u ovom malom mjestu činili polovinu stanovništva.
Treća tačka sa praktično najbrojnijom grupom stranaca bila je selo Čude,
odnosno Drecelj, nedaleko od Olova.11 Njihovu ulogu na ovom prostoru ni-
smo u mogućnosti odgonetnuti bez dodatnih arhivskih istraživanja. Ono što
je evidentno iz popisa stanovništva jeste da su doseljeni stranci iz ugarskog
dijela Monarhije, da su gotovo isključivo rimokatolici, kojih inače nema u na-
vedenim naseljima, te dva Jevreja. Očigledno je da se radi o sezonskim radni-
cima, muškarcima bez porodica, o čemu nam govori podatak o spolnoj struk-
turi stanovništva u ovim naseljima.12 Postoji mogućnost da se radi o šumskim
radnicima zaposlenim na sječi i izradi francuske hrastove duge. Tome u prilog
govori činjenica da su stranci na tom mikrolokalitetu registrirani u velikom
broju samo u periodu kada je vršena intenzivna eksploatacija hrastovih šuma
(do 1903. godine), a već 1910. godine stranih radnika na tom prostoru gotovo
da nema. Također, za transport francuske hrastove duge nisu bile potrebne
dobre komunikacije, pa je bilo moguće njihovo transportovanje i prije izgrad-
9
O tome detaljnije u nastavku.
10
Hadžibegović I. 1980. 80-177.
11
U popisu stanovništva 1885. godine kao jedno od naselja u džematu Žučka navedeno
je i selo Čude u katastarskoj općini Drecelj, a 1895. godine Čude su dio sela Drecelj (Dre-
celj se sastojao od naselja Čude, Drecelj Donji, Drecelj Gornji, Gradac, Jošanica, Karaula,
Kula Mala, Kula Velika, Paklenik i Stupčina).
12
Od ukupno 612 stanovnika Drecelja bilo je 470 muškaraca i 142 žene.

Enes S. Omerović
nje željezničke pruge dolinom Krivaje i Stupčanice. Ipak, ovo su samo pretpo-
stavke koje mogu potvrditi ili opovrgnuti dodatna arhivska istraživanja.
U ostalim mjestima u kojima je zabilježeno prisustvo stranaca njihov broj
nije bio veliki. Možemo pretpostaviti da su u nekim mjestima (Vozuća, Olovo
i Kalauzovići) jedini stranci bili oružnici (žandari), jer su u tim mjestima po-
stojale oružničke stanice, a ogromnu većinu oružnika, čak i pred kraj austro-
ugarske vladavine, činili su upravo stranci.13 Pored oružnika vjerovatno je u
ove krajeve došao i poneki trgovac.
Masovnije naseljavanje stranaca u slivu rijeke Krivaje započinje na nje-
nom ušću u rijeku Bosnu, na mjestu današnjih Zavidovića, i vezano je za po-
četak eksploatacije šumskih bogatstava prvo u slivu rijeke Gostović, a nešto
kasnije i u slivu Krivaje. Dolazak stranaca na zavidovićko područje u početku
je bio vezan za eksploataciju šume u slivu rijeke Gostović. Iako je u Gostović-
kom bazenu bilo eksploatacije hrastovog drveta za izradu francuske duge i u
osmanskom periodu,14 sistematska eksploatacija hrastovih šuma na tom po-
dručju započinje tek 80-ih godina XIX stoljeća. Godine 1886. tršćanska firma
Marpurgo i Parente sklapa prvi ugovor sa Zemaljskom vladom za Bosnu i Her-
cegovinu o eksploataciji hrastovih šuma u Gostovićkom bazenu, te je u na-
rednih desetak godina bila gotovo jedina firma na tom području.15 Za potrebe
transporta posječene šume izgrađena je 1887. godine i gravitaciona željeznič-
ka pruga-koturača u dolini Gostovića.16 Radna snaga je dovođena iz Austro-
Ugarske monarhije, ali i izvan njenih granica, najčešće sa prostora Hrvatske,
Slavonije, Gorskog kotara, hrvatskog i slovenačkog primorja i Kranjske. Riječ
je o sezonskoj radnoj snazi koja je u bosanskim šumama angažirana od okto-
bra do kraja aprila na sječi hrastovine i izradi francuske duge, dok je domaće
stanovništvo konjima transportovalo dugu iz šume do glavnih saobraćajnica.17
13
Od 2181 oružnika u Oružničkom zboru u Bosni i Hercegovini 1916. godine bilo je
svega 278 oružnika iz Bosne i Hercegovine. Šehić Z. 2007. 100.
14
Mujkić J. H. 1999. 61-63.
15
Nakratko su ugovore o eksploataciji sklapale i firme K. Schlesinger iz Zagreba, Kern iz
Beča i Berger iz Zagreba. Mujkić J. H. 1999. 143-144.
16
Mujkić J. H. 1999. 145.
17
Hadžibegović I. 1980. 155. Popis stanovništva 1895. godine održan je 22. aprila, pa
možda i zbog činjenice da je krajem aprila završavana sezona sječe hrastovine i izrade

O njihovom broju je teško govoriti, jer do početka XX stoljeća nema preciznih

statistika o broju zaposlenika, a podaci koji govore o broju radnika uopće, a
posebno o udjelu stranaca u tom broju su rijetki. Iako u popisu stanovništva
iz 1895. godine nije zabilježen veći broj stranaca u okolini Zavidovića, jedan
podatak iz 1897. godine otkriva nam da je firma Marpurgo i Parente u okolini
Zavidovića imala oko 3000 zaposlenih na eksploataciji hrastove šume i da je
veliki broj među njima dolazio izvan Bosne i Hercegovine.18
Firma Marpurgo i Parente je 1897. godine izgradila i prvu pilanu na ovom
prostoru, na lijevoj obali Bosne u Podubravlju.19 Upravo izgradnju ove pilane
možemo smatrati prvim od tri važna događaja za početak intenzivnijeg na-
seljavanja stranaca u slivu rijeke Krivaje. Naime, prvi put se na tom području
otvaraju i industrijski kapaciteti koji su podrazumijevali i zapošljavanje stal-
ne radne snage, a ne samo sezonske koja je radila na sječi šume.
Drugi bitan korak, odnosno događaj jeste dolazak budimpeštanske fir-
me Gregersen i sinovi, koja 1899. godine sa Zemaljskom vladom za Bosnu i
Hercegovinu potpisuje dugoročni ugovor o eksploataciji četinarskog drveta
u bazenu Gostovića, te iste godine preuzimaju i ugovor o sječi hrastovine u
Gostoviću, te prugu i pilanu od firme Marpurgo i Parente.20
Treći, i najbitniji događaj je dolazak firme Eissler i Ortlieb na zavidovićko
područje. Naime, 1899. godine Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu potpi-
sala je dugoročni ugovor o eksploataciji četinarskih šuma u području Krivaje
i Žêpa sa firmama Eissler i Bruder iz Beča i Luis Ortlieb iz Minhena. Te dvije
firme naredne 1900. godine integrisale su se u jednu firmu koja je registrova-
na pod imenom Bosanska šumska industrija Eissler i Ortlieb u Zavidovićima.
Iste, 1900. godine spomenuta firma je u Zavidovićima podigla i pilanu koja
je predstavljala jednu od najvećih i najsavremenijih pogona u Evropi tog vre-
mena (sa pratećim sadržajima – sušarama, radionicama, sandučarama, ...).21
Godine 1900. započela je i izgradnja uskotračne šumske željezničke pruge Za-
duge i nije zabilježen veći broj stranaca u zavidovićkoj okolini.

18
Hadžibegović I. 1980. 156.
19
Mujkić J. H. 1999. 147-148.
20
Mujkić J. H. 1999. 148-149.
21
Mujkić J. H. 1999. 158-161.

Enes S. Omerović
vidovići – Olovo – Kusače dolinama rijeka Krivaje i Stupčanice. U jesen 1900.

godine pruga je završena do Duboštice,22 u jesen 1901. godine stiže do Olova, a
krajem 1903. godine završena je do Han-Pijeska, odnosno Kusača, u dužini od
118,7 km. Pruga je 1913. godine produžena i do Slapa u klancu Žepe i tada je
imala 133,05 km dužine na glavnom pravcu i još oko 143 km sporednih linija.23
Nabrojani događaji otvorili su slivno područje Krivaje prema svijetu i od
1899/1900. godine započinje brži priliv stranih radnika i njihovo masovnije
naseljavanje. Nekoliko hiljada radnika radilo je na izgradnji pruge Zavidovići
– Olovo – Kusače, zatim na izgradnji i radu u pilanama, željeznici i na radu
u šumi, a veliki dio dolazio je izvan Bosne i Hercegovine. O njihovom broju u
prvih nekoliko godina XX stoljeća nema pouzdanih statističkih podataka, a
kada se i pojave takvi podaci, oni se odnose samo na zaposlenike dvije velike
zavidovićke firme (Gregersen i sinovi, te Eissler i Ortlieb), a ne na sve doselje-
ne strance. Tako npr. nemamo podatke o broju radnika koji su angažirani na
izgradnji pruge Zavidovići – Olovo – Kusače. Svakako je stručna radna snaga
dovođena iz evropskih zemalja (najčešće sa prostora Austrije, Mađarske, Češ-
ke, Italije, ali i Dalmacije i Like), a domaći ljudi radili su samo najteže fizičke
poslove.24 Međutim, taj podatak i nije toliko bitan jer je najveći dio tih stra-
naca koji su radili na izgradnji pruge nakon njenog završetka otišao s ovih
prostora, a samo dio se tu i naselio.25
Mnogo konkretniji su podaci o strancima zaposlenicima firmi Gregersen
i sinovi, te Eissler i Ortlieb. Oni su se u kratkom periodu rasuli gotovo duž či-
tavog sliva Krivaje, uz rijeke Krivaju i njene pritoke, zatim Stupčanicu i njene
pritoke, odnosno uz izgrađenu prugu Zavidovići – Olovo – Kusače. S druge
strane, predjeli uz Biošticu i Kaljinu izvjesno vrijeme su ostali “pošteđeni” ma-
sovnog naseljavanja stranaca jer je taj prostor ostao i van domašaja pruge, a
22
Iz doline Krivaje, sa glavnog pravca prema Olovu, pruga se u Carevoj Ćupriji odvaja-
la prema Duboštici na obroncima planine Zvijezde, u kojoj je odmah i započela eksp-
loatacija šume.
23
Perić J. J. 1981. 64.
24
Perić J. J. 1981. 64
25
Tako je npr. Italijan Stephanus Brussa, koji je radio na izgradnji pruge, i nakon njenog
završetka ostao da živi u Olovu. Tu je zasnovao porodicu i izgradio jednu od prvih kuća
na mjestu današnjeg Olova.

uglavnom i sjekira i pila šumskih radnika. Naravno, neka područja naseljena

su gušće, a u nekima gotovo da nije bilo stranaca, niti je bilo promjena na-
stalih pod njihovim utjecajem. Iz statističkih podataka navedenih firmi mo-
žemo vidjeti da su dvije zavidovićke firme imale potpuno različitu politiku
prema zapošljavanju stranaca. S jedne strane, Gregersen i sinovi početkom XX
stoljeća zapošljavali su između 900 i 1200 radnika, a veći dio njih činili su
stranci – najčešće dovođeni iz Ugarske za rad u pilani, a iz Galicije i drugih
karpatskih zemalja za rad na šumskim radilištima. Međutim, u Gregersenu
broj stranaca iz godine u godinu se smanjivao zbog sve većeg angažiranja do-
maće radne snage. Tako su već 1911. godine u Gregersenu od 1183 zaposlena
radnika svega 98 ili 8% bili stranci.26
Znatno drugačija situacija sa odnosom domaće i strane radne snage bila
je u drugoj zavidovićkoj firmi – Eissler i Ortlieb. Ova firma je u prosjeku zapo-
šljavala više od 4000 radnika godišnje i do početka Prvog svjetskog rata veliki
procenat su i dalje činili stranci. Prema statistici s kraja 1911. godine, u Eissle-
ru i Ortliebu bilo je zaposleno 4648 radnika. Među njima je bilo 1798 stra-
naca ili čak 39% svih zaposlenih, što je bilo daleko iznad prosjeka u velikim
šumsko-industrijskim preduzećima u Bosni i Hercegovini.27 Najviše stranaca
1911. godine bilo je uposleno direktno u sječi – čak 1302 i činili su 52% rad-
nika na šumskim radilištima.28 Veliki dio njih predstavljao je sezonsku radnu
snagu koja je samo određeni dio godine boravila na šumskim radilištima. Naj-
brojniji su bili Rusini i manjim dijelom Rumuni, koje su agenti firme Eissler i
Ortlieb u posebnim vozovima dva puta godišnje dovodili sa prostora Galicije i
Bukovine. Oni su na šumska radilišta dolazili u aprilu, nakon sjetvenih rado-
va kod kuće, i tu bi radili do jula, kada su se vraćali da završe žetvu. Ponovo
bi dolazili sredinom septembra i ostajali bi do sredine decembra. Pored Ru-
sina i Rumuna, sezonski radnici na šumskim radilištima bili su, i to posebno
cijenjeni i odlično plaćeni, Talijani i Slovenci, koji su na bosanskim šumskim
radilištima provodili vrijeme od proljeća do kraja decembra.29 Relativno visok
26
27
Prosjek zaposlenih stranaca u velikim šumsko-industrijskim preduzećima u Bosni i
Hercegovini 1911. godine iznosio je 17%. Hadžibegović I. 1980. 172-173.
28
29
Hadžibegović I. 1980. 165

Enes S. Omerović
procenat stranaca zastupljen je i među pilanskim radnicima – 419 radnika ili

28%, dok je na željeznici zabilježen najmanji procenat zaposlenih stranaca
– 77 ili 12%.30 U pilani u Zavidovićima i na šumskoj željeznici među stran-
cima su najbrojniji bili Nijemci, odnosno doseljenici sa njemačkog govornog
područja, zatim Mađari, Česi, Italijani, Poljaci i drugi. Velika je vjerovatnoća
da je 1911. godine broj stranaca bio nešto manji nego prethodnih godina jer
su vremenom u poslove uključivani i domaći ljudi, dijelom zbog manje cijene
rada, a dijelom i zbog pritiska sve glasnijih zahtjeva da se zapošljavaju domaći
ljudi gdje god je to moguće, kako je bilo i predviđeno sklopljenim ugovorima o
eksploataciji šume.31 O problemu velikog procenta zaposlenih stranaca i izbje-
gavanja zapošljavanja domaće radne snage u Eissleru i Ortliebu raspravljalo se
i na sjednicama Bosanskog sabora.32
Ipak, navedeni podaci daju samo parcijalnu sliku i to iz nekoliko razloga.
Prvo, oni govore samo o zaposlenicima firmi Gregersen i sinovi i Eissler i Or-
tlieb, a ne o svim doseljenim i zaposlenim strancima (iako je broj ostalih stra-
naca svakako bio zanemariv u odnosu na navedene). Drugo, podaci ne uklju-
čuju ni radnu snagu koja je bila angažirana na izgradnji željeznice Zavidovi-
ći – Olovo – Kusače. Treće, statistike nam donose broj zaposlenih radnika, i
među njima stranaca na čitavom području gdje su poslovale firme Gregersen
i sinovi (dolina Gostovića) i Eissler i Ortlieb (od Zavidovića do planine Žep iza
Han-Pijeska), ali ne sadrže i podatke u kojim mjestima su bili raspoređeni i u
kojem broju.
Međutim, i pored toga možemo govoriti o velikim demografskim promje-
nama koje su nastupile zbog naglog priliva stranaca. Najvidljivije promjene
bile su na ušću Krivaje u Bosnu, gdje je na dotad nenaseljenom području u vrlo
30
31
Godine 1899. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu sklopila je ugovor u trajanju
od 30 godina sa firmom Eissler i Bruder iz Beča, te Luis Ortlieb iz Minhena o pravu sječe
četinarskih šuma na području Krivaje i Žepe. Naredne, 1900. godine sada integrisana
firma Eissler i Ortlieb potpisala je sa Zemaljskom vladom i ugovor o eksploataciji šume
na području Trstionice i Zvijezde, šumskom području oko Duboštice. Mujkić J. H. 1999.
159-160. U svakom od ovih, ali i drugih ugovora o eksploataciji šume bila je ugrađena
odredba o zapošljavanju domaće radne snage kad god je to moguće. Hadžibegović I.
1980. 168.
32

kratkom periodu izgrađena industrijska zona sa dvije velike pilane, a zatim i

potpuno novo naselje koje se od 1910. godine u popisima stanovništva spomi-
nje kao Zavidovići Gornji. Začetak tog novog naselja imamo već 1899. godine
kada firma Gregersen i sinovi na desnoj obali Bosne, u naselju Potklečje, na-
spram tek kupljene pilane u Zavidovićima gradi radničku koloniju za smještaj
stranih radnika.33 Mnogo veći doprinos nastajanju novog naselja dala je firma
Eissler i Ortlieb, koja je izgradila dvije kolonije – jednu s lijeve strane Bosne
u sklopu industrijskih kapaciteta, a drugu, tzv. Švapsko selo, na desnoj obali
Bosne u blizini ušća Krivaje u Bosnu. Pored toga, na ovom prostoru u blizini
industrijskih kapaciteta izgrađene su i brojne privatne kuće, kafane, gostio-
nice, hoteli, koji su također često služili i za smještaj stranih, ali i domaćih
radnika iz susjednih mjesta. Na taj način je u veoma kratkom periodu niklo
jedno potpuno novo naselje s ulicama, drvoredima, trgovinama, kafanama,
gostionicama, hotelima, školskim i bolničkim zgradama, te drugim sadržaji-
ma koje su posjedovali i drugi industrijski gradovi tog perioda. Radničke kolo-
nije još su od 1901. godine imale i električno svjetlo, ali, s druge strane, pitanje
vodovoda i kanalizacije još dugo nije bilo riješeno. Ogroman broj stanovnika
ovog novog naselja bili su upravo stranci, zaposleni u pogonima firmi Eissler
i Ortlieb, te Gregersen i sinovi.34 Strani doseljenici, posebno oni koji su doselili
s porodicama, od početka su aktivno učestvovali u oblikovanju novog naselja
i života u njemu. Za djecu stranih doseljenika otvorene su dvije osnovne ško-
le s njemačkim nastavnim jezikom – 1900. godine u radničkoj koloniji firme
Gregersen i sinovi, a 1901. godine i u koloniji firme Eissler i Ortlieb.35 Razvijanje
industrijskog naselja u Zavidovićima pratio je i razvoj trgovine, ugostiteljstva i
zanatstva. U tome su značajnu ulogu imali i doseljeni stranci. Tako je do 1914.
godine među 18 vlasnika trgovačkih radnji u Zavidovićima bilo najmanje
osam trgovaca porijeklom stranaca, ako sudimo prema imenima i prezime-
nima vlasnika. Također, i među ugostiteljima je bilo stranaca i do 1917. godi-
ne od 31 otvorene ugostiteljske radnje (hotela, gostionica, kafana) stranci su
otvorili 8. Istovremeno, kada je u pitanju zanatstvo, u Zavidovićima su otvo-
33
Mujkić J. H. 1999. 95.
34
Mujkić J. H . 1999. 97.
35
Mujkić J. H . 1999. 222.

Enes S. Omerović
rene samo pekara i mesara, ali su vlasnici i jedne i druge, bar prema imenima,
bili upravo stranci.36 Stranci osnivaju i kulturno-prosvjetna društva. Od 1905.
godine Jevreji imaju svoju čitaonicu,37 a 1911. godine osnivaju dobrotvorno
društvo “Chevra Kadischa”, oko kojeg su se okupljali i Sefardi i Aškenazi.38 I
Nijemci, kao najbrojnija doseljenička skupina u Zavidovićima, 1910. godine
osnivaju “Njemački klub druževnosti” (Geselligkeitsklub), ali su stranci, prije
svega oni sa njemačkoga govornog područja, imali vodeću ulogu u osnivanju
i radu “Činovničke kasine” (Beamtenkasino) 1906. godine i “Čitaonice” (Lese-
klub) 1911. godine.39 Strani doseljenici grade i vjerske objekte. Godine 1912.
izgrađene su evangelistička crkva i jevrejska sinagoga.40 Prvi ljekari u Zavido-
vićima također su bili stranci – dr. Bolgar Josef, dr. Eisenkolb, dr. Polacsek, dr.
Bernstein Maximilijan i dr. Band Pinkas.41
Koliko je nagla bila ekspanzija ovog novog naselja, ilustrira i podatak da
je već 1902. godine firma Eissler i Ortlieb uputila zahtjev za formiranje grad-
ske općine u Zavidovićima, jer je to novoizgrađeno industrijsko mjesto imalo
oko 3000 radnika.42 Međutim, prošlo je još nekoliko godina dok ideja o formi-
ranju Općine Zavidovići nije i realizirana. Tek 1911. godine Zajedničko mini-
starstvo finansija u Beču dalo je odobrenje za formiranje Seoske općine Zavi-
dovići. U radu prvog Općinskog odbora u Zavidovićima, koji je brojao osam
36
Detaljne podatke o vlasnicima trgovačkih, ugostiteljskih i zanatskih radnji vidjeti
kod: Mujkić J. H. 1999. 108-114.
37
Iako Jusuf H. Mujkić u svojoj knjizi Zavidovići kroz historiju piše o osnivanju ove čitaonice,
mi je ne pronalazimo na popisu registriranih društava u Bosni i Hercegovini za vrijeme au-
strougarske uprave, koji je priredio Đorđe Pejanović. Postoji mogućnost da su se zavidovićki
Jevreji zaista okupljali, ali da nisu i zvanično registrirali čitaonicu. Mujkić J. H. 1999. 423.
38
Pejanović Đ. 1930. 102.
39
Pejanović Đ. 1930. 102.
40
Zgrada evangelističke crkve u Zavidovićima sagrađena je 1912. godine, ali je još od 1903.
svećeničke poslove u Zavidovićima (Zenici i Žepču) obavljao Ludvig Šafer. Te 1912. godine
izgrađena je i jevrejska sinagoga u Zavidovićima, iako je jevrejski hram postojao i nekoliko
godina ranije jer su se vjerski obredi obavljali u jednom privatnom objektu. Interesantno je
za ovu zavidovićku sinagogu da je to bio zajednički hram za Sefarde i Aškenaze, odnosno
zajednička zgrada pod jednim krovom, ali zasebnim ulazima i prostorijama. Mujkić J. H.
1999. 210.
41
Mujkić J. H. 1999. 432.
42
Mujkić J. H. 1999. 69-72.

članova, učestvovalo je i nekoliko stranaca - Otto P. Hoefeld, Josef A. Musafija,

Jakob Urlich i Avram Musafija. Jakob Urlich je tada izabran za zamjenika na-
čelnika, a od 1915. godine bio je i načelnik.43
Stranci su naseljavali i druge dijelove krivajskog sliva, ali ne u tolikom
broju kao u Zavidovićima. U većem broju bili su skoncentrisani samo na ne-
koliko tačaka, i to u blizini značajnijih željezničkih stanica i u blizini šumskih
radilišta. Upravo se oko željezničkih stanica na pruzi Zavidovići – Olovo –
Kusače postepeno formiraju nova, manja naselja, najčešće od stanovnika iz
obližnjih sela, ali bilo je i mjesta u kojima su se naseljavali i stranci. Koje su to
tačke sa većim brojem stranaca u slivu rijeke Krivaje u prvih desetak-petnaest
godina XX stoljeća, možemo vidjeti iz rezultata popisa stanovništva iz 1910.
godine.
I ovaj statistički materijal može nam samo djelomično osvijetliti demo-
grafske promjene nastale na ovom prostoru. Naime, u rezultatima s ovog po-
pisa stanovništva prvi put su dostupni podaci o maternjem jeziku stanovni-
šta, koji se mogu, donekle, projicirati na nacionalni sastav stanovništva, ali
ti podaci dostupni su samo do nivoa kotara, a ne i za pojedinačna naselja u
svakom od kotara. Također, podaci o zavičajnosti stanovnika Bosne i Herce-
govine objavljeni su samo do nivoa kotara. Međutim, na osnovu podataka o
zavičajnosti u kotarima Žepče, Kladanj i Vlasenica, u kojima je bio i smje-
šten najveći broj stranih radnika zaposlenih u firmama Gregersen i sinovi, te
Eissler i Ortlieb, i njihovim poređenjem s istim podacima iz 1895. godine mo-
žemo steći bar djelimičan utisak o veličini demografskih promjena izazvanih
dolaskom stranih radnika.
Kao što možemo vidjeti, velike demografske promjene desile su se u kota-
rima Žepče i Vlasenica. U kotaru Žepče broj stranaca je sa 245 iz 1895. godine
skočio na čak 2421 u 1910. godini, a u Vlasenici sa 70 1895. godine na 874 u
1910. godini. Pad broja stranaca desio se u kotaru Kladanj i to prije svega zbog
činjenice da na njegovom području više nije bilo sezonske radne snage (koju
smo već spominjali na popisima iz 1885. i 1895. godine). Ovaj popis stanov-
ništva iz 1910. godine ipak nam pruža još dovoljno korisnih podataka za pra-
ćenje demografskih promjena u slivu rijeke Krivaje. Kombinovanjem podata-
43
Mujkić J. H. 1999. 72.

Ukupno stranaca 1910.
Ukupno stranaca 1895.

144
(ZEMALJSKA)
PRIPADNOST
španjolski
rumunjski
DRŽAVNA
arnautski
slovenski
mađarski
talijanski
njemački
ciganski
hrvatski
slovački
rusinski
Srpski/
poljski
KOTAR
turski
svega
češki
ruski
Bih 15075 165 38 2 4 1 - 3 1 1 - - - - 17 15308
Austrija 85 - 383 7 136 261 210 58 2 6 3 - - - - 1151
Ugarska 599 - 242 193 6 2 7 11 23 - 111 - - - - 1194
Žepče 2421 245
Inozemstvo 6 - 31 - - 6 - 1 - 29 1 2 1 - - 76
Ukupno 15765 165 694 202 146 270 217 73 26 36 115 2 1 - 17 17729
RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST
Enes S. Omerović
Bih 10911 24 - - - 5 - - - - 1 - - 17 10958
-
Austrija 38 - 33 2 14 14 1 9 - 2 - - - - 113
-
Ugarska 92 1 12 24 1 - - - - - - - - - 130
Kladanj - 257 361
Inozemstvo 5 - 1 - - 1 - - 7 - - - - - 14
-
Ukupno 11046 25 46 26 15 20 1 9 7 2 1 - - 17 11215
Bih 29582 47 - - - - - 1 - - - - - 1 423 30054

Austrija 33 - 52 5 23 30 26 7 - - 10 - - - - 186
Ugarska 98 - 11 60 - - 470 3 1 - - - - - - 643
Vlasenica 874 70
Inozemstvo 5 - - - - - - - - 39 - - 1 - - 45
Ukupno 29718 47 63 65 23 30 496 11 1 39 10 - 1 1 423 30928
Prilog br. 5 – Broj stranaca u kotarima žepče, Kladanj i Vlasenica prema Popisu stanovništva iz 1910. godine*1
* Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 27. septembra 1910. godine. 1912.
ka o zavičajnosti (državljanstvu) sa podacima o maternjem jeziku dolazimo

do zaključka da udio stranaca kojima je srpski ili hrvatski jezik bio maternji
nije bio veliki (u kotaru Žepče 695 od 2421 ili 28,7%, u kotaru Vlasenica 136
od 874 ili 15,5% i u kotaru Kladanj 135 od 257 ili 52,5%) ako ga uporedimo
s udjelom iste populacije u stranoj populaciji na nivou Bosne i Hercegovine
(58173 od 114 591 ili 50,7%).44
Tek nam podaci o pojedinačnim mjestima u slivu Krivaje daju pravu sli-
ku demografskih promjena nastalih do 1910. godine. Kao pomoćne kriterije
za određivanje ako ne približnog broja stranaca u slivu rijeke Krivaje, onda
bar tačaka s najvećom koncentracijom stranaca djelimično nam mogu poslu-
žiti podaci o vjeroispovijesti stanovništva. Naime, svi oni koji su popisani kao
evangelici i grkokatolici sigurno su bili i strani doseljenici. To se djelomično
odnosi i na jevrejsko stanovništvo, a u nekim područjima koja su 1878. go-
dine bila naseljena isključivo pravoslavnim i muslimanskim stanovništvom
prisustvo većeg broja katolika upućuje na mogućnost da je njihov veliki broj
ustvari strano doseljeno stanovništvo. Naravno, od koristi je i ako uporedimo
podatke o broju stanovništa na popisima iz 1895. i 1910. godine. Koristeći te
parametre, pored Zavidovića možemo izdvojiti još naselja Duboštica, Olovo i
širu okolinu današnjeg Han-Pijeska, kao mjesta s najvećim brojem stranaca.
44
Naravno, ovdje treba imati na umu još nekoliko činjenica. Prva je da je dio doseljenih
stranaca do 1910. godine stekao bosanskohercegovačku zavičajnost, te ih statistike više
ne prepoznaju kao strance, što se i vidi na popisu iz 1910. godine.

Enes S. Omerović
Ukupno stanovnika
Popis stanovništva
rimokatolici
grkokatolici
pravoslavci
muslimani
evangelici
Jevreji
ostali
KOTAR mjesto
žepče Potkleče 1895. 226 206 - - - 20 - -

1910. 674 327 29 208 4 72 341 -
žepče dubravica 1895. 308 251 - 57 - - - -
1910. 480 284 2 186 - 8 - -
žepče Zavidovići 1895. 628 372 - 256 - - - -
(donji) 1910. 768 460 15 292 - 1 - -
žepče Zavidovići 1895. - - - - - - - -
(Gornji) 1910. 2550 61 356 1598 223 115 1372
Visoko duboštica 1895. 145 8 - 137 - - - -
1910. 371 3 19 161 180 1 153 -
Kladanj Olovo 1895. 474 389 59 18 - - 8 -
1910. 778 525 96 115 1 2 394 -
Vlasenica Nevačka 1895. 391 299 92 - - - - -
1910. 1385 458 370 52 479 5 215 -
Vlasenica han-Pijesak 1895. - - - - - - - -
1910. 74 - 31 38 4 - 16 -
Vlasenica Kusače 1895. 87 - 87 - - - - -
1910. 187 2 151 19 1 - 147 -
1
Bilo je 13 Sefarda i 21 ostalih Jevreja (Aškenaza).
2
3
4
5
Svi su Sefardi.
6
Sefard.
7
Svi su Aškenazi.
Prilog br. 6 – Uporedni podaci sa popisa stanovništva iz 1895. i 1910. godine.
Broj stanovnika u Duboštici od 1895. godine ponovo se više nego ud-

vostručio. Pored rudara zaposlenih u rudniku hroma, u ovom naselju su od
1900. godine i dolaska jednog kraka šumske željezničke pruge bili naseljeni i
sezonski šumski radnici, prije svega Rusini (grkokatolici) i Jevreji.
I u Olovu se broj stanovnika gotovo udvostručio u odnosu na 1895. godi-
nu. U dolini ispod nekadašnjeg starog Olova, na obalama Stupčanice i Biošti-

ce, a oko željezničke stanice, počelo se formirati novo naselje nakon prolaska
pruge, a u tom procesu presudnu ulogu odigrali su upravo doseljeni stranci.
Popisna metodologija nam, nažalost, ne dozvoljava da izvodimo zaključke o
udjelu stranaca u tadašnjem stanovništvu Olova.
Idući dalje uz rijeku Stupčanicu, kao sljedeća tačka s većim broj stranaca
ističe se šira okolina današnjeg Han-Pijeska. Oko nekadašnjeg hana na putu iz
Sarajeva prema Zvorniku nakon prolaska pruge Zavidovići – Olovo – Kusače
počinje se formirati potpuno novo naselje. Izgrađena je željeznička stanica i
barake za smještaj šumskih radnika, ali još uvijek ne možemo govoriti o ve-
ćem naselju zbog strukture stranih doseljenika. Iako Han-Pijesak nije doživio
naglu ekspanziju u broju stanovnika, kao što je bio slučaj sa Zavidovićima,
ipak možemo reći da se u ovo vrijeme počinje stvarati jezgro novog naselja
koje će u narednim godinama izrasti u općinsko središte. U okolini Han-Pije-
ska stranci su predstavljali gotovo isključivo sezonsku radnu snagu zaposlenu
na šumskim radilištima. Popisom iz 1910. godine ti stranci su u većem bro-
ju evidentirani posebno oko sela Nevačka, a u manjem broju oko današnjeg
Han-Pijeska i dalje oko Kusača. Posebno brojni strani radnici bili su u seoskoj
općini Nevačka (sastojala se od naseljenih mjesta Nevačka, Babine, Brda, Klis,
Mrkov, Ravanjsko i Rubinići).45 Ipak, treba naglasiti da je riječ o sezonskoj rad-
noj snazi koja je na tom terenu boravila samo jedan dio godine i bila je mobil-
na jer su se šumski radnici premještali na nova radilišta nakon iscrpljivanja
postojećeg. O tome može posvjedočiti i činjenica da se u selu Rubinići (seoska
općina Nevačka) i danas nalazi lokalitet “Talijanske kolibe”, koji rječito govori
o prisustvu talijanskih šumskih radnika na tom području, a na popisu iz 1910.
godine ni pomoću posrednih podataka o vjeroispovijesti ne možemo utvrditi
postojanje većeg broja Italijana na tom prostoru (svega 3 rimokatolika).
Pored navedenih naselja u još nekolicini (npr. Hajderovići, Mustajbašići,
Žeravice, itd.) bilo je katoličkog i jevrejskog stanovništva u manjem broju, iako
su ta naselja bila muslimanska i/ili pravoslavna. Međutim, samo na osnovu
45
Uporedni podaci o broju stanovnika ove seoske općine iz 1895. i 1910. godine, kao i
podaci o vjeroispovijesti odlično pokazuju prisustvo stranaca na tom području. Svih
479 grkokatolika (Rusina) evidentirani su u mjestu Gornje Babine, kao i 17 Jevreja sefar-
da i dva evangelika. Još 4 Jevreja, tri evangelika i tri katolika živjela su u Rubinićima, te
tri katolika u Nevačkoj.

Enes S. Omerović
vjeroispovijesti nismo u mogućnosti utvrditi da li je riječ o strancima ili do-

maćem stanovništvu koje je doseljeno iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine.
Podaci o broju stranaca zaposlenih u firmama Gregersen i sinovi, te Eissler
i Ortlieb, te podaci sa popisa stanovništva ukazuju da je nakon naglog priliva
stranaca u prvim godinama XX stoljeća održavan njihov približan broj sve do
početka Prvog svjetskog rata, kada započinje obrnuti proces – proces iseljava-
nja i djelomične asimilacije. Taj proces će se odvijati u narednih 30-ak godina
u nekoliko talasa, s tim da će i između tih talasa iseljavanje i asimilacija biti
tiha konstanta.
Prvo osjetnije iseljavanje manjinskog stanovništva iz Bosne i Hercegovi-
ne vezano je za 1912. godinu, kada počinje opadati broj stranih, prije svega
sezonskih radnika, zbog krize nastale početkom balkanskih ratova.46 Ovaj
odliv stranih radnika iz Bosne i Hercegovine nastavljen je početkom Prvog
svjetskog rata, kada se zbog mobilizacije i smanjenja obima proizvodnje sma-
njuje i angažman stranih sezonskih radnika u nekim industrijskim granama,
a time i u šumskoj industriji. Tada je prestao i priliv stranih sezonskih radnika
zaposlenih na šumskim radilištima u slivu Krivaje.
Naredni iseljenički talas iz Bosne i Hercegovine kreće krajem 1918. i
početkom 1919. godine. Ovaj talas je zahvatio gotovo isključivo strano sta-
novništvo naseljeno u gradovima i industrijskim središtima. U osnovi, tri su
načina na koje strani doseljenici napuštaju Bosnu i Hercegovinu neposredno
nakon završetka Prvog svjetskog rata:
1. pojedinačnim, samoinicijativnim i neorganiziranim iseljavanjem,
2. organiziranim iseljeničkim transportima i
3. protjerivanjem stranaca.
Pojedinačno i samoinicijativno iseljavanje stranaca iz Bosne i Hercegovi-
ne bilo je najintenzivnije tokom oktobra i novembra 1918. godine, ali je takvih
slučajeva svakako bilo i u kasnijem periodu. Ovim talasom bili su zahvaćeni
visoki dužnosnici Zemaljske vlade, ali i niži činovnici i namještenici, pripad-
nici sigurnosnih službi itd.47 Ovaj talas iseljavanja vrlo je teško pratiti, jer ise-
ljenici od organa vlasti ne traže lične dokumente, dozvole za odlazak i izvoz
46
47
Brkljača S. 2006. 79.

ličnih stvari, zakonom stečena prava na penziju i slično, nego jednostavno

“nestaju” iz svojih domova i sa svojih radnih mjesta. Ovdje je, praktično, riječ o
bježanju. Međutim, njihov odlazak itekako se osjetio jer su pojedini segmenti
državne službe bili desetkovani ovim kadrovskim osipanjem.48 U slivu Kriva-
je, od Zavidovića do Han-Pijeska, i pored nagle ekspanzije, još uvijek nije bilo
administrativnih (kotarskih) središta s većim brojem državnih službenika, te
zbog toga i nemamo podataka koliko je ovaj iseljenički talas pogodio navede-
ni prostor. Ipak, iako nam sačuvana arhivska građa ne daje podatke o tome,
sigurni smo da je i s ovog područja u ovih nekoliko mjeseci bilo “bježanja”
stranaca, bar oružnika (žandara) iz nekoliko oružničkih stanica stacionira-
nih na tom području.
Drugi način odlaska stranaca iz Bosne i Hercegovine bio je organiziranim
iseljeničkim željezničkim transportima. Dio stranih doseljenika, prije svega
zaposlenih u državnoj službi, odlučio je napustiti Bosnu i Hercegovinu, ali ne
prije nego sebi osiguraju egzistenciju u domovini. Zbog toga prvi organizirani
iseljenički transporti civilnog stanovništva iz Bosne i Hercegovine kreću tek
u martu 1919. godine. Transporti su organizirani preko konzularnih ureda
pojedinih država u Sarajevu i pojedinaca – činovnika još uvijek zaposlenih
u Bosni i Hercegovini. Organizirani su prema matičnoj državi iseljenika, pa
imamo registrirane čehoslovačke, njemačko-austrijske, poljske, rumunske
transporte, a unutar takve podjele pojedini transporti bili su organizira-
ni samo za željezničarske, poštanske ili druge službenike. Arhivska građa o
ovom pitanju samo je fragmentarno očuvana, pa ne postoje pouzdani podaci
o broju iseljeničkih transporta, kao ni o broju iseljenih. Ipak, i ti podaci dovolj-
no govore o obimu iseljavanja. Kroz arhivsku građu i novine tokom 1919. go-
dine registrirano je 11 čehoslovačkih transporta, 3-4 njemačko-austrijska, 2
poljska, 2 rumunska, a 1920. godine još najmanje dva čehoslovačka. U svakom
48
To je bilo posebno vidljivo u onim službama koje su u vrijeme smjene vlasti trebale
osigurati red i mir. Oružništvo (žandarmerija) bilo je desetkovano zbog odlaska velikog
broja oružnika u matične države i određeno vrijeme uopće nije bilo moguće koristiti
ostatke oružničkih jedinica za uspostavljanje i održavanje reda i mira. Mnogo problema
zbog kadrovskog osipanja bilo je i u sudstvu i tužilaštvu. Opširnije o tome: ABiH, ZVBiH
(opća), kut. 2, sign. 30/13; 30/15/20; Omerović E. S. 2015. 77-94.

Enes S. Omerović
transportu bilo je 30 do 50 porodica, sa 100 do 150 članova.49 Među brojnim

strancima koji su organiziranim transportima napustili Bosnu i Hercegovi-
nu bilo je i stranaca iz doline Krivaje. U augustu 1919. godine u njemačkim
transportima ove prostore napustili su Klein Ignatz iz Han-Pijeska50 i Grofs
Leopold iz Olova.51 Svakako da to nisu bili jedini stranci koji su organiziranim
transportima napustili sliv rijeke Krivaje, ali nam fragmentarno sačuvana ar-
hivska građa ne nudi više informacija.
Veliki broj stranih doseljenika bio je protjeran iz Bosne i Hercegovine,
a proces protjerivanjaje bio je najintenzivniji u periodu 1919-1921. godine.
Među stranim doseljenicima u Bosni i Hercegovini bilo je mnogo podanika
država koje su u Kraljevstvu SHS smatrane neprijateljskim (Nijemaca, Ma-
đara, Austrijanaca, Bugara, osmanskih podanika). Strani doseljenici često su
imali političke stavove suprotstavljene stavovima vladajuće elite (komunisti,
simpatizeri bivšeg austrougarskog režima itd.), a uz to su, iz perspektive te
nove vladajuće elite, zauzimali radna mjesta i stambeni prostor koji se mo-
gao iskoristiti za zapošljavanje i stambeno zbrinjavanje domaćeg stanovniš-
tva. Zbog svega navedenog, novi organi vlasti strane doseljenike smatrali su
opasnim, nepouzdanim, sumnjivim i potencijalnim izvorom problema, te su
se nastojali riješiti barem dijela stranaca. S tim ciljem su, koristeći se nasli-
jeđenim zakonskim rješenjima iz austrougarskog perioda, te novim nared-
bama koje su povremeno donošene, protjerivali pojedince ili čitave porodice
iz Bosne i Hercegovine u zavičajna mjesta. Mjera progona stranaca narednih
godina stalno je primjenjivana, ali je u nekoliko navrata poprimila masovne
razmjere – u maju 1919. godine kao mjera za suzbijanje štrajkova i pasivne
rezistencije, koji su počeli zbog zabrane održavanja prvomajske proslave, u
novembru 1919. godine zbog zahtjeva lokalnih organa vlasti da se protjeriva-
49
ABiH, Fond: ZVBiH (opća), kut. 11, sign. 19/13; Fond: ZVBiH (opća), kut. 98, sign.
209/55/108; Fond: ZVBiH (opća), kut. 98, sign. 209/55/113; Fond: ZVBiH (opća), kut. 98,
sign. 209/55/125; Fond: ZVBiH (opća), kut. 98, sign. 209/55/180; Fond: ZVBiH (opća),
kut. 98, sign. 209/55/253; Fond: ZVBiH (opća), kut. 98, sign. 209/55/296; Fond: ZVBiH
(opća), kut. 98, sign. 209/55/304; Fond: ZVBiH (opća), kut. 98, sign. 209/55/313; Fond:
ZVBiH (opća), kut. 98, sign. 209/55/314; Fond: ZVBiH (opća), kut. 98, sign. 209/55/316.
50
ABiH, Fond: ZVBiH (opća), kut. 98, sign. 209-55/313.
51
ABiH, Fond: ZVBiH (opća), kut. 98, sign. 209-55/314.

njem stranaca osigura stambeni prostor za domaće ljude, zatim u maju i junu
1920. godine nakon štrajka željezničara i nakon donošenja Obznane krajem
1920. godine. Povremena zatišja i smanjenje obima protjerivanja stranaca na-
stupala su zbog straha da bi se masovni progoni stranaca mogli negativno
odraziti na vanjskopolitički položaj Kraljevstva SHS i čestih žalbi pojedinaca
i diplomatskih predstavništava, posebno Poljske i Češke.52 Progonima su bili
izloženi i strani radnici u slivu Krivaje, prije svega u Zavidovićima. Tako je
npr. iz Zavidovića protjerana grupa od 70 radnika, katolika iz Slavonije,53 ali
to svakako nisu bili jedini stranci koji su pod pritiskom državnih organa ili
domaćeg stanovništva morali napustiti Zavidoviće i njenu okolinu. Građevin-
ski preduzimač Adam Til je zbog pritiska domaćeg stanovništva i lokalnih
vlastodržaca 1920. godine napustio Zavidoviće.54
Paralelno s ovim iseljeničkim talasom u sliv rijeke Krivaje povremeno su
stizali drugi stranci, naravno ne u onom obimu kao s početka XX stoljeća.
Neke od tih doseljenika, odnosno doseljeničkih grupa moguće je i pratiti kroz
arhivsku građu. Tako je 1917. godine u Zavidoviće dovedeno 66 ratnih zaro-
bljenika, Rusa i Italijana, koji su raspoređeni na rad u firmi Gregersen i sinovi.
Dio tih zarobljenika ostao je u Zavidovićima i nakon završetka Prvog svjet-
skog rata.55
Također, u Bosnu i Hercegovinu je između 1919. i 1921. godine stiglo oko
3000 ruskih izbjeglica, koje su smještane u kasarnama, hotelima i sličnim
objektima u nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini.56 Da li je i koliko pristiglih
Rusa došlo i na prostore uz Krivaju, pokazat će rezultati popisa stanovništva
iz 1921. i 1931. godine.
Rezultati migracija kojima je bila izložena dolina rijeke Krivaje od 1912,
odnosno 1914. godine vidljivi su u rezultatima prvog poslijeratnog popisa sta-
novništva iz 1921. godine. Popis stanovništva iz 1921. godine prvi je koji nam
donosi podatke što ih možemo iskoristiti za utvrđivanje nacionalne pripadno-
52
Opširnije o protjerivanju stranaca iz Bosne i Hercegovine vidjeti kod: Šehić N. 1990.
195-222; Omerović E. S. 2015. 145-153.
53
Mujkić J. H. 1999. 258-259.
54
Mujkić J. H. 1999. 259.
55
Mujkić J. H. 1999. 466.
56
Šehić N. 1990. 214-222.

Enes S. Omerović
sti stranaca doseljenih u naselja sliva rijeke Krivaje, jer su ti podaci dostupni
i za svako naseljeno mjesto, a ne samo za kotare u cjelini kao na prethodnom
popisu. Međutim, i ovaj popis ima nekoliko nedostataka. Prije svega, u popisu
iz 1921. godine nemamo podatke o zavičajnosti, odnosno državljanstvu, pa
nije moguće više pratiti cjelokupnu doseljeničku populaciju, nego samo one
doseljenike koji su se od domaćeg stanovništva razlikovali maternjim jezi-
kom. Drugi bitan nedostatak ovog popisa stanovništva jeste da njime nisu
prikupljeni podaci o nacionalnosti stanovništva Bosne i Hercegovine, nego o
maternjem jeziku, a onda su ti podaci projicirani na nacionalnu pripadnost.
Na ovaj način nisu prikupljeni u potpunosti tačni podaci, jer se maternji jezik
u nekim slučajevima nije poklapao s nacionalnom pripadnošću. Tako je npr.
doseljeno jevrejsko stanovništvo bilo poliglotno i kao maternje jezike navo-
dili su njemački, mađarski, poljski itd., a Jevrejima sefardima, koji su u Bosni
i Hercegovini bili naseljeni još od XVI stoljeća, maternji jezik bio je španski.
Također, u rubrici Ostali, pored nekih kategorija stranaca, u velikom broju
smještani su Cigani i Jevreji sefardi, koji su već stoljećima živjeli u Bosni i Her-
cegovini, te ih ne možemo smatrati strancima u vlastitoj zemlji, nego samo
pripadnicima manjina. Ipak, i pored svih nedostataka, popis stanovništva iz
1921. godine predstavlja najbolji statistički materijal za praćenje demograf-
skih promjena u slivu rijeke Krivaje do tada, jer prvi put možemo vidjeti naci-
onalni sastav doseljenog stanovništva u pojedinim naseljima u slivu Krivaje.

Ukupno stranaca (manjina)

Ukupno stanovništva
Općina (mjesto)
Rumuni/Cincari
Srbi ili Hrvati
Čehoslovaci
Slovenci
Nijemci
Arnauti
Talijani
Mađari
Poljaci
Rusini
Ostali
Kotar
Turci
Rusi
Žepče Zavidovići 1738 1317 23 63 30 69 9 25 167 1 9 16 9 421
Žepče Potkleča 533 399 3 31 10 1 7 79 1 1 1 134
Žepče dubravica 402 385 5 1 1 3 7 17
Maglaj mustajbašići 556 552 3 1 4
Maglaj hrge 752 736 2 14 16
Maglaj Vukovine 289 288 1 1
Maglaj Vozuća 740 737 1 2 3
Tuzla Ribnica 1232 1231 1 1
Kladanj Rijeka 211 210 1 1
Kladanj magulica 265 264 1 1
Visoko G. Vijaka 217 211 6 6
Visoko Čuništa 205 203 2 2
Kladanj Križevići 180 179 1 1
Kladanj Olovo 766 709 5 6 1 1 26 1 1 1 15 57
Vlasenica žeravice 237 232 4 1 5
Vlasenica Nevačka 546 532 3 6 4 1 14
Vlasenica malo Polje 364 363 1 1
Vlasenica Kraljevo
254 233 13 6 1 1 21
Polje-Japaga
Vlasenica mrkalji 425 377 27 4 9 1 7 48
Vlasenica Kruševci 1022 1021 1 1
Vlasenica Kusače 164 152 6 6 12
126
100
304
767
79
31
11
42
12
20
38
UKUPNO
2
2
Prilog br. 7 – Broj stranaca (manjina) u naseljima sliva rijeke Krivaje prema rezultatima
popisa stanovništva iz 1921. godine57
57
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. januara 1921. godine. 1932.

Enes S. Omerović
Prema navedenim rezultatima, u slivu rijeke Krivaje 1921. godine bilo je

767 stranaca, odnosno osoba kojima maternji jezik nije bio srpski ili hrvatski.
Najbrojniji su bili Nijemci, zatim Česi, Poljaci, Slovenci itd. Premda nemamo
isti podatak s popisa stanovništva iz 1910. godine, evidentan je pad broja stra-
naca, dijelom zbog iseljavanja, a dijelom jer statistike više ne prepoznaju kao
strance doseljene Srbe i Hrvate. I dalje je najveća koncentracija stranaca u
Zavidovićima, što je i razumljivo, zbog industrijskih kapaciteta. Od 2539 sta-
novnika Zavidovića i dva najbliža naselja, Potkleča i Dubravica, 572 (22,52%)
predstavljali su stranci, a u samoj općini Zavidovići, odnosno užem gradskom
jezgru stranci su činili 24,2% stanovništva (421 od 1738 stanovnika).
Pored Zavidovića jedan dio stranaca i dalje je živio u manjim skupinama
duž cijelog sliva Krivaje, ali se među njima neka naselja i dalje izdvajaju. Kao
tačke sa nešto više stranaca ponovo se izdvajaju: Olovo, kao najveća željeznič-
ka stanica na pruzi Zavidovići – Olovo – Kusače, sa 57 stranaca od 766 sta-
novnika (7,44%), i šire područje oko današnjeg Han-Pijeska – naselja Žeravi-
ce, Nevačka, Malo Polje, Kraljevo Polje-Japaga, Mrkalji, Kruševci, Kusače. Ni u
to vrijeme Han-Pijesak se ne izdvaja kao značajan centar na tom prostoru, ali
u naseljima u njegovoj bližoj i daljoj okolini još uvijek je bilo stranih radnika
zaposlenih na šumskim radilištima, ali u daleko manjem broju nego ranije.
Pored šireg područja Han-Pijeska, ovaj nedostatak sezonskih radnika vidljiv
je i u naselju Duboštica, u kojem 1921. godine nije evidentiran niti jedan stra-
nac (manjinac). Na mjestima najintenzivnije eksploatacije šume oko Han-Pi-
jeska ima tek nekoliko stranaca, najvjerovatnije nadzornika i sličnog osoblja.
U principu, sada nema evidentirane sezonske radne snage, prije svega Rusina,
koji su među njima bili najbrojniji. Treba naglasiti da je ovaj popis obavljen u
januaru 1921. godine, u doba godine kad je na šumskim radilištima bilo naj-
manje radnika. I dalje je u okolini Han-Pijeska na šumskim radilištima povre-
meno dolazilo do angažiranja manjih grupa stranih, najčešće kvalifikovanih
radnika, ali ipak strana radna snaga gotovo u potpunosti je potisnuta sa šum-
skih radilišta, a zamijenili su je domaći ljudi.58 Zbog dovođenja kvalifikovanih
58
U ovom popisu uzeli smo u obzir i rezultate za neka naselja koja geografski ne pripadaju
slivu Krivaje, ali su na vododijelnici između sliva Bosne i Drine (Kusače, Mrkalji). Ipak, po-
datke za ta naselja donosimo jer su gravitirali pruzi Zavidovići – Olovo – Kusače, a strani
radnici na tom području povremeno su mijenjali mjesto stanovanja kako su se pomjerala
šumska radilišta.

radnika Italijana u novembru 1921. godine štrajkovalo je čak 1200 radnika u

Eissleru i Ortliebu.59
Kao ilustraciju razmjera iseljavanja stranaca iz doline Krivaje možemo
navesti i podatak da je 1923. godine broj stranih radnika u dvije velike firme –
Eissler i Ortlieb i Gregersen iznosio svega 85 od 3949 zaposlenih (svega 2,15%
zaposlenih).60 Ipak, treba podsjetiti da je dio doseljenih stranaca do tada već
dobio državljanstvo Kraljevine SHS, te ih službene statistike više ne prepo-
znaju kao strance, ali ih mi i dalje možemo pratiti kroz popise stanovništva i
druge dokumente koji ih prepoznaju kao drugačije prema maternjem jeziku
ili vjeroispovijesti, odnosno kao pripadnike manjina.
Nakon iseljeničkog talasa tokom Prvog svjetskog rata i neposredno nakon
njega nastupa period u kojem iseljavanje stranaca nije više imalo masovniji
karakter, iako je iseljavanja (dobrovoljnog ili prisilnog) i doseljavanja stranaca
na ove prostore i dalje bilo.
O mirnijem periodu kada su u pitanju demografske promjene donekle
mogu govoriti rezultati popisa stanovništva iz 1931. godine.61 I ovaj popis
donosi novu metodologiju, što opet otežava njihovo poređenje s rezultatima
prethodnih popisa stanovništva. Ponovo su nam podaci o maternjem jeziku,
koji su onda projicirani na nacionalnu pripadnost, dostupni samo do nivoa
sreza (kotara), dok tih podataka za pojedinačna naselja nema. Ipak, i ovi po-
daci na nivou sreza (kotara) mogu nam biti od koristi jer je veliki broj stra-
naca, odnosno pripadnika manjina u srezovima Žepče, Kladanj i Vlasenica i
dalje živio u naseljima sliva rijeke Krivaje.
59
Perić J. J. 1989. 31.
60
Mujkić J. H. 1999. 464.
61
Die Gliederung der Bevölkerung des ehemaligen Jugoslavien nach Muttersprache und
Konfesion nach den unveröffentlichten Angaben der Zählung von 1931. 1943. Zahvaljujem
se kolegi i prijatelju Zoranu Janjetoviću s Instituta za noviju istoriju Srbije u Beogradu na
ustupljenom materijalu.

Enes S. Omerović
Konfesija
Jevreji (Juden)
Ostali kršćani
Rimokatolici
Grkokatolici
Pravoslavci
Evangelisti
Evangelisti
Muslimani
Maternji
Ukupno
Reform.
Augsb.
Ostali
jezik
Srpskohrvatski 7578 8994 12 36 - 10 13746 110 1 30487

Slovenski - 71 - - - - - 1 - 72
Češki 1 71 - - - - - 1 - 73
Slovački - 3 - 3 - - - - - 6
Ruski 16 14 7 1 - 1 1 - - 40
Ukrajinski - - 6 - - - - - - 6
mađarski - 38 1 2 - 1 - 5 - 47
Njemački 1 138 - 178 - 27 1 37 - 382
Albanski - - - - - - 1 - - 1
Turski - - - - - - 1 - - 1
Rumunski 6 - 1 - - 2 - - - 9
Jevrejski
- - - - - - - 62 - 62
(Juden)*
Ciganski - - - - - - 64 - - 64
Ostali 2 107** 37*** - - - 1 2 - 149
Ukupno 7604 9436 64 220 - 41 13815 218 1 31399
* U rezultatima popisa stanovništva iz 1931. godine izraz «Juden» (Jevreji, jevrejski, židovi, židovski) ko-
rišten je i u koloni gdje su upisane konfesije, ali i u koloni s maternjim jezikom. Pretpostavljamo da su u
koloni za maternji jezik njemački priređivači upisivali one kojima je maternji jezik bio jidiš.
** 83 Poljaka i 24 Italijana.
*** Poljaci.
Prilog br. 8 – Stanovništvo sreza žepče prema rezultatima popisa stanovništva iz
1931. godine62
62
Konfesion nach den unveröffentlichten Angaben der Zählung von 1931. 1943. 154.

Konfesija
Jevreji (Juden)
Ostali kršćani
Rimokatolici
Grkokatolici
Pravoslavci
Evangelisti
Evangelisti
Muslimani
Maternji
Ukupno
Reform.
Augsb.
Ostali
jezik
Srpskohrvatski 4728 1118 3 1 2 - 8610 19 - 14481

Slovenski 1 18 - - - - - - 19
Češki - 21 - 1 - - - - - 22
Slovački - 1 - - - - - - - 1
Ruski 3 1 3 - - - - - - 7
Ukrajinski - - - - - - - - - -
mađarski - 18 - 1 - - - 2 - 21
Njemački - 15 - 7 - - - 3 - 25
Albanski - - - - - - 6 - - 6
Turski - - - - - - - - - -
Rumunski 8 - - - - - - 3 - 11
Jevrejski
- - - - - - - 16 - 16
(Juden)
Ciganski - - - - - - - - - -
Ostali - 10 1 - - - - - - 11
Ukupno 4740 1202 7 10 2 - 8616 43 - 14620
Prilog br. 9 – Stanovništvo sreza Kladanj prema rezultatima popisa stanovništva

iz 1931. godine63
63

Enes S. Omerović
Konfesija
Jevreji (Juden)
Ostali kršćani
Rimokatolici
Grkokatolici
Pravoslavci
Evangelisti
Evangelisti
Muslimani
Maternji
Ukupno
Reform.
Augsb.
Ostali
jezik
Srpskohrvatski 25101 228 - 5 - - 11735 59 - 37128

Slovenski - 13 - - - - - - - 13
Češki 1 19 - - - - - - - 20
Slovački - - - 4 - - - - - 4
Ruski 20 - - - - - - 1 - 21
Ukrajinski - - 2 - - - - - - 2
mađarski 1 5 - - - - - - - 6
Njemački 1 16 - 4 - - - 3 - 24
Albanski - - - - - - 3 - - 3
Turski - - - - - - - - - -
Rumunski 150 - - - - - - - - 150
Jevrejski
- - - - - - - 4 - 4
(Juden)
Ciganski - - - - - - 143 - - 143
Ostali 4 5 3 - - 1 - 1 - 14
Ukupno 25278 286 5 13 - 1 11881 68 - 37532
Prilog br. 10 – Stanovništvo sreza Vlasenica prema rezultatima popisa stanovništva iz

1931. godine64
Korisno je pogledati i uporedne podatke za srezove (kotare) Žepče, Kla-

danj i Vlasenica iz 1910, 1921. i 1931. godine o broju osoba kojima maternji
jezik nije bio srpski ili hrvatski.
64

Popis stanovništva
srpski ili hrvatski
Ukupno manjina
jevrejski (juden)
italijanski
rumunski
arnautski
slovenski
mađarski
rusinski13
njemački
ciganski
slovački
španski
turski
poljki
ostali
češki
ruski
KOTAR
Žepče 1910. 17729 15765 165 694 202 146 270 217 73 26 36 115 2 1 - 17 - - 1964
1921. 15586 14834 - 357 40 113 90 31 55 - 21 10 22 2 1 - - 10 752
1931. 31399 30487 - 382 47 73 120 6 72 6 24 9 40 1 1 64 62 5 912
Kladanj 1910. 11215 11046 25 46 26 15 20 1 9 - 7 2 1 - - 17 - - 169
1921. 10931 10838 - 34 4 11 10 - 9 - 2 1 - - 2 - - 26 99
1931. 14620 14481 - 25 21 22 - - 19 1 - 11 7 - 6 - 11 11 134
Vlasenica 1910. 30928 29718 47 63 65 23 30 496 11 1 39 10 - 1 1 423 - - 1210
1921. 28865 28590 - 20 10 33 23 1 47 - - 38 2 - 4 - - 97 275
1931. 37532 37128 - 24 6 20 - 2 13 4 - 150 21 - 3 143 4 14 404
Prilog br. 11 – Uporedni podaci s popisa stanovništva 1910, 1921. i 1931. godine
o broju manjinskog stanovništva u kotarima žepče, Kladanj i Vlasenica65
U sva tri sreza došlo je do blagog povećanja broja manjinskog stanov-

ništva što govori da od posljednjeg popisa stanovništva iz 1921. godine nije
bilo masovnih iseljeničkih pokreta. Većina manjinskih zajednica je zabilježila
pozitivan priraštaj, iako je bilo i onih čiji je broj na određenim područjima
smanjen – Čeha u srezovima Žepče i Vlasenica, Poljaka u srezovima Kladanj
i Vlasenica, Slovenaca u srezu Vlasenica, Italijana u srezovima Kladanj i Vla-
senica, a Rusina je gotovo nestalo s ovog područja. Primjetno je povećanje
broja Rusa u sva tri sreza. Iako njihov broj nije bio velik, ipak nam pokazuje
da su i na ovim područjima, kao i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine
doseljene ruske izbjeglice u određenoj mjeri zamijenile dio ranije odseljenih
stranaca drugih nacionalnosti, najvjerovatnije na radnim mjestima na kojima
je tražena školovana i stručna radna snaga. Također, primjetno je i povećanje
broja Rumuna u srezu Vlasenica (sa 38 1921. godine na čak 150 1931. godine).
Ipak, smatramo da ovdje nije riječ o Rumunima, sezonskim radnicima koji su
65
U ovoj tabeli u posljednjoj rubrici izražene su brojke o ukupnom broju manjina (odno-
sno osoba koje nisu imale srpski ili hrvatski jezik kao maternji), a ne stranaca.

Enes S. Omerović
u ranijim periodima radili na šumskim radilištima oko Han-Pijeska. Naime,

od 1921. godine primjetno je povećanje broja “Rumuna” i u drugim dijelovi-
ma Bosne i Hercegovine, ali u pravilu u onim krajevima koje je naseljavalo
karavlaško stanovništvo, kojem je rumunski jezik bio maternji.66 U srezu Vla-
senica bilo je nekoliko naselja u kojima su živjeli Karavlasi (Purković, Simići,
Knežina),67 a koji su 1921. i 1931. godine najvjerovatnije popisani u rubriku s
rumunskim maternjim jezikom. Ukoliko je ova pretpostavka tačna (ne mo-
žemo je potvrditi jer nema podataka o nacionalnosti stanovništva za pojedi-
načna naselja u 1931. godini), pa od ukupnog broja manjinskog stanovništva
u srezu Vlasenica oduzmemo one koji su popisani u rubriku s rumunskim ma-
ternjim jezikom, kao i one u rubrici sa ciganskim maternjim jezikom (i jednu
i drugu skupinu nećemo smatrati doseljenim strancima jer na tom području
žive već nekoliko stoljeća), onda je u Vlaseničkom srezu 1931. godine živjelo
svega stotinjak osoba stranog porijekla, odnosno broj stranaca se smanjio u
odnosu na 1921. godinu.
Preostali stranci u slivu rijeke Krivaje, iako manje brojni nego u pret-
hodnom periodu, i dalje igraju značajnu ulogu na ovom prostoru u svim se-
gmentima života nekoliko lokalnih zajednica. Premda se broj stranaca u Za-
vidovićima nakon 1918. godine znatno smanjio, oni su i dalje činili oko 1/4
stanovništva ovog industrijskog mjesta. U radu seoske općine Zavidovići kao
vijećnici sudjelovali su pored domaćeg stanovništva uglavnom Jevreji. U go-
tovo svakom od saziva Općinskog vijeća među vijećnicima bio je najmanje
po jedan Jevrej, a obično dva. U prvom Općinskom vijeću u Zavidovićima,
imenovanom od strane upravitelja Kotarske ispostave u Zavidovićima 1919.
godine, jedan od osam vijećnika bio je Musafija Jozef,68 a 1921/1922. godine
Sonefeld Julius.69 U narednim godinama broj vijećnika se postepeno poveća-
66
Karavlasi su Cigani koji se u XVIII stoljeću u Bosnu i Hercegovinu doseljavaju iz Ru-
munije. Bili su pravoslavci i govorili su vlaškim (rumunskim) jezikom. Obrazovali su
dvadesetak naselja u sjevernoj i istočnoj Bosni, a naseljavali su krajeve bogate johovi-
nom, jer su se uglavnom bavili izradom drvenog posuđa, ali su se bavili i mečkarstvom.
Uhlik R. 1955. 58-62; Hadžijahić M. 1981. 213-215.
67
Filipescu T. 1907. 350-357.
68
Mujkić J. H. 1999. 236.
69
Mujkić J. H. 1999. 502.

vao, dijelom i zbog teritorijalnog povećanja općine Zavidovići, ali je broj Je-
vreja vijećnika uglavnom ostajao isti. Godine 1923. u Općinskom vijeću od
9 vijećnika bili su i Kabiljo Isak i Sonefeld Julius, 1925. godine ponovo od 9
vijećnika Jevreji su bili Kabiljo Isak i Kabiljo Jozef, 1929. godine od 17 vijećni-
ka Hofman Mihael i Kabiljo E. Isak, 1934. godine od 30 vijećnika (odbornika)
Kabiljo E. Isak, Pilc Adolf i Štern Hans i 1938. godine od 30 vijećnika Musafija
Leon i Kabiljo Isak. Jevreji u Općinskom vijeću Zavidovića nisu imali vijeć-
nike samo u periodu 1936-1938. godine.70 Drugi stranci, odnosno pripadnici
manjina u Zavidovićima gotovo da nisu vidljivi u sastavima općinskih vijeća.
Svega nekoliko imena asocira na strano porijeklo, ali mi ovdje nećemo niti
možemo ulaziti u razmatranje o tome kako su se te osobe osjećale ili izjašnja-
vale u nacionalnom smislu.71
Strani kapital je još izvjesno vrijeme bio prisutan u najvećoj zavidovićkoj
firmi. Firma Eissler i Ortlieb pod tim imenom i sa većinskim stranim kapi-
talom radila je do 1925. godine, kada je nasljeđuje novoformirana “Krivaja”
Šumska industrija a.d., u kojoj je, također, većinski kapital i dalje ostao stra-
ni (39% braća Eissler, 35% Fritz Regenstreif i Richard von Ortlieb, te 26%
državni erar Kraljevine Jugoslavije). Krivaja a. d. je 1930. godine obustavila
proizvodnju i tek 1937. godine ponovo su pokrenuti njeni pogoni, kada Kriva-
ju preuzima ŠIPAD. Drugu zavidovićku firmu, Gregersenovu šumsku industri-
ju, 1929. godine preuzima “Našićka”, Tvornica tkanina i paropila d. d. Zagreb.
Time je strani kapital “istisnut” iz zavidovićkih firmi.72
Među zavidovićkim trgovcima, ugostiteljima i zanatlijama i u međurat-
nom periodu značajnu ulogu igraju doseljenici. Godine 1930. u Zavidovićima
bilo je registrirano 43 trgovačke radnje, 34 ugostiteljske i 46 zanatskih. Vla-
snici velikog broja ovih radnji bili su doseljenici, posebno Jevreji. Trgovačke
radnje držalo je 17 Jevreja, 2 Nijemca i jedan Mađar, ugostiteljske radnje imali
70
Mujkić J. H. 1999. 502-503.
71
Ako uporedimo spiskove vijećnika s popisom prezimena doseljeničkih porodica u
Zavidoviće, koji je sastavio Jusuf H. Mujkić, kao osobe koje imaju strano porijeklo pro-
nalazimo samo imena Franjo Šeper, Ivan Šlipogor i Vilhem Vijater u sastavu Općinskog
vijeća iz 1934/1936. godine i Franjo Kajžar u Vijeću iz 1936/1938. godine. Mujkić J. H.
1999. 468-470, 502-503.
72
Opširnije o tome vidjeti u: Mujkić J. H. 1999. 310-354 i Ristić V. 1937.

Enes S. Omerović
su jedan Jevrej i jedan Nijemac, a među zanatlijama je bilo pet Jevreja i jedan
Nijemac. Zbog obustave rada Krivaje a. d. 1930-1937. godine i smanjenja broja
radnika smanjio se i broj trgovačkih, ugostiteljskih i zanatskih radnji, pa je
1938. godine u Zavidovićima radilo 27 trgovina, a među njima je bilo 12 je-
vrejskih i jedna u vlasništvu Mađara.73
Kulturna društva doseljenika osnovana u Zavidovićima tokom austrou-
garske uprave nastavila su funkcionirati i u međuratnom periodu. Tridesetih
godina XX stoljeća u Zavidovićima djeluje jevrejsko društvo i čitaonica, kao
i Njemačko kulturno društvo i klub tog društva.74 I u radu Sportskog društva
“Krivaja”, osnovanog 1921. godine, učestvovali su doseljeni stranci, uglavnom
Jevreji.75
Kada je u pitanju školstvo, dvije osnovne škole koje su početkom XX sto-
ljeća za strane radnike otvorile firme Eissler i Ortlieb, te Gregersen i sinovi
zatvorene su neposredno nakon stvaranja Kraljevstva SHS. Čini se da škola
firme Gregersen i sinovi nije ni započela rad nakon 1918. godine, dok je škola u
Eissleru i Ortliebu i tokom 1918/1919. godine radila sa njemačkim nastavnim
jezikom, a početkom 1919. godine prestala je s radom.76 Ipak, 30-ih godina XX
stoljeća njemačka zajednica u Zavidovićima uspijeva isposlovati odobrenje od
nadležnog ministarstva za otvaranje odjeljenja sa njemačkim nastavnim je-
zikom u zavidovićkoj osnovnoj školi. Ovo odjeljenje počelo je s radom školske
1931/1932. godine, ali je od početka bilo mnogo problema zbog malog broja
učenika. Zakonom o narodnim školama iz 1929. godine bilo je predviđeno
da minimalan broj učenika za otvaranje odjeljenja s manjinskim nastavnim
jezicima bude 30 učenika, a samo u izuzetnim situacijama 25.77 U molbama
koje su roditelji doseljenih Nijemaca u Zavidovićima upućivali Ministarstvu
prosvjete u Beograd, te izvještajima prosvjetnih organa vidi se da je broj nje-
mačke djece uvijek bio ispod zakonskog minimuma od 30, a nerijetko i ispod
25 djece. Premda je nekoliko puta predlagano ukidanje ovog odjeljenja, do
73
Opširnije o tome vidjeti kod: Mujkić J. H. 1999. 273-283.
74
Nažalost, ne raspolažemo detaljnim podacima o radu ovih društava. Mujkić J. H. 1999.
272-273.
75
Mujkić J. H. 1999. 431.
76
ABiH, Fond: ZVBiH (opća), kut. 63, sign. 90/109/14; kut. 162, sign. 86/146/1.
77
Isić M. 2005. 18-58.

tog konačno dolazi 11. augusta 1937. godine, kada ministar prosvjete donosi
odluku da se ovo odjeljenje zatvori zbog malog broja djece (24).78
U drugim naseljima sliva rijeke Krivaje situacija je bila drugačija, jer su
stranci bili malobrojni i razbacani u manjim grupama na širem području. Ipak,
mada malobrojni u nekim sredinama, stranci su imali značajnu ulogu u živo-
tu lokalnih zajednica. U Olovu su stranci sudjelovali u osnivanju i radu kul-
turnih i sportskih društava. U osnivanju prve olovske čitaonice (“Čitaonica u
Olovu”) 1912. godine pored “domaćih” ljudi (Abdulaha Hadžiabdića, Mustafe
Jamakovića i Milana Radojčića) istaknutu ulogu odigrali su i doseljeni stranci
– Haim Ozmo i Leon Levi.79 Čitaonica je uskoro prestala funkcionirati,80 ali je
njen rad obnovljen 1921. godine. I prilikom obnove rada čitaonice strani do-
seljenici su imali presudnu ulogu. Od 16 prisutnih na obnoviteljskoj skupštini
najmanje devet su bili doseljeni stranci,81 a i u upravi čitaonice stranci su za-
uzeli najistaknutija mjesta – predsjednik je bio Haim Ozmo, potpredsjednik
Hekli Jakob, tajnik Hepp Ebduard, blagajnik Leon Levi.82 Pored navedene či-
taonice u Olovu je od 1923. godine djelovala i “Narodna čitaonica”, čiji je prvi
predsjednik bio Behor Levi, a nakon njega Avram Ozmo.83 Kao što vidimo,
čitaonice su okupljale i domaće stanovništvo i doseljene strance, a aktivnosti
su se sastojale od povremenih izvođenja predstava i nešto češće organiziranja
78
AJ, Fond: 66, sign. 66-2043-2005; AJ, Fond: 66, sign. 66-3231-2342; AJ, Fond: 66, sign.
66-2031-1982.
79
ABiH. Fond: PUBiH (opća), kut. 44, sign. 18/59/24.
80
Iz dostupne arhivske građe nije jasno kada je i zašto čitaonica prestala s radom. Ipak,
spominje se da je to bilo “radi abnormalnih prilika”, te da je imovina društva stradala.
Jedan od mogućih uzroka stradanja i prestanka rada čitaonice može biti katastrofalna
poplava koja je pogodila Olovo 1915. godine.
81
Na skupštini kada je obnovljen rad olovske čitaonice prisustvovali su: Danon Salom, F.
Julius, Dolenček Mihovil, Isidor Levi, Gluhić Ahmed, Bruža Jozo, Ozmo Elias, Kovačević
Pavao, Hekli Jakob, Ozmo Haim, Hepp Eduard, Rudelić Stjepo, Kosanović Slavko, Rudelić
Šimo, Levi Leon i Salihović Alija. ABiH. Fond: PUBiH (opća), kut. 44, sign. 18/59/24.
82
Fond: PUBiH (opća), kut. 44, sign. 18/59/24.
83
AJ, Fond: 38, sign. 38-63-165. U knjizi Jeremije Perića Ješe Olovo u narodnooslobodilačkoj
borbi navedeno je da je “Narodna čitaonica” u Olovu osnovana 1924. godine. Perić, J. J.
1981. 107. Međutim, arhivska građa govori nam da je spomenuta čitaonica počela s ra-
dom godinu dana ranije.

Enes S. Omerović
narodnih sijela-igranki.84 Godine 1924. godine u Olovu je osnovan i Fudbalski

klub “Bor”, u čijem su osnivanju i radu aktivno sudjelovali i neki od stranih
doseljenika.85 Koliki je utjecaj stranih doseljenika bio u ovom malom mjestu,
govori i podatak iz 1928. godine da su u upravi kluba “Bor” bili gotovo isklju-
čivo stranci – predsjednik Isidor Levi, potpredsjednik Fritz Hauzer, blagajnik
Gabor Martinek, te odbornik O. Hauzer.86 Doseljenika je povremeno bilo i u
Općinskom vijeću seoske općine Olovo – 1919. godine jedan od sedam vijeć-
nika bio je i Isidor Schwerdberg.87
Koliki je broj doseljenika/stranaca/manjinaca u slivu rijeke Krivaje bio
uoči početka Drugog svjetskog rata 1941. godine, nemamo pouzdanih po-
dataka jer popis stanovništva u Kraljevini Jugoslaviji nije sprovođen nakon
1931. godine. Kad je u pitanju sliv Krivaje, možemo pretpostaviti da je do
određenog iseljavanja moralo doći u periodu 1930-1937. godine, kada Krivaja
a. d. nije radila, ali pouzdanih statističkih podataka o tome nemamo.
U trenutku kada je Drugi svjetski rat započeo i na prostorima uz Krivaju
počeo je još jedan iseljenički talas. Vezivno tkivo koje je strance držalo na
ovom prostoru – nekadašnje firme Eissler i Ortlieb, (Krivaja a. d., odnosno ŠI-
PAD), te Gregersen i sinovi (Našička tvornica tanina i paropila d. d. Zagreb) –
nastavili su s radom i u periodu 1941-1945. godine, ali zbog prilika na terenu
veliki broj doseljenih stranaca morao je napustiti ove krajeve. Našička je na-
stavila raditi pod tim imenom dok su nekadašnju Krivaju preuzeli Nijemci, te
je tokom Drugog svjetskog rata djelovala pod imenom Hobag, kao ekspozitura
istoimene firme “Hobag” - Holzbau/aktiengesllschaft, Bresalu/Krakov. Ova fir-
ma proizvodila je barake za vojne potrebe.88 Ipak, zbog ratnih operacija u či-
tavom slivu Krivaje i Gostovića, napada na prugu, željezničke stanice, šumska
radilišta i pilanska postrojenja, obim proizvodnje bio je mnogo manji nego u
periodu prije početka rata. Zbog toga je bio smanjen i broj zaposlenih, a rijetki
84
Perić J. J. 1981. 107-108.
85
Perić J. J. 1981. 108.
86
ABiH, Fond: Društva u BiH, kut. 5, sign. 16.
87
ABiH, Fond: ZVBiH (opća), kut. 42. sign. 17/154/2.
88
Mujkić J. H. 2003. 43-58.

podaci o zaposlenima pokazuju da stranih radnika gotovo da više i nema.89 S

druge strane, umjesto stranih radnika koji su već pedesetak godina krstarili
uz Krivaju sa sjekirama i pilama, od 1941. godine ovim prostorima počinju
krstariti “novi” stranci sa drugačijim “spravama” u rukama. Pored njemačkih
vojnika, tokom 1943. i 1944. godine na ovim prostorima (u Zavidovićima) kr-
starile su bugarske jedinice i ruske dobrovoljačke jedinice generala Vlasova.90
Ovi “stranci” ipak neće biti predmetom našeg interesovanja.
Sudbina najbrojnijih doseljeničkih skupina u slivu Krivaje, posebno u Za-
vidovićima, uglavnom je poznata. U julu 1941. godine Zavidoviće su napu-
stili radnici porijeklom iz Slovenije,91 a u novembru 1942. godine ovo mjesto
organizirano napuštaju i 54 njemačke porodice.92 Posebno tragična bila je
sudbina zavidovićkih Jevreja. Ustaške vlasti su u dva transporta – 1. augusta
i 27. decembra 1941. godine – deportovale gotovo sve zavidovićke Jevreje u
koncentracione logore. Od ukupno 151 Jevreja u Zavidovićima Drugi svjetski
rat je preživjelo svega 6. Njih 138 stradalo je u logorima, a za 7 nije utvrđe-
na sudbina.93 Možemo pretpostaviti da je slična sudbina zadesila i Slovence
i Nijemce raseljene uz Krivaju, posebno u Olovu, tj. pretpostavljamo da su se
organizirano iselili. Sigurno je da su i olovski Jevreji (porodice Pokorni, Ozmo,
Levi, Albahari, Frimenti, Izrael, Sakito) imali istu sudbinu kao i njihovi suna-
rodnjaci u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nekoliko olovskih Jevreja (među njima i
ing. Egon Pokorni, šef željezničkog prometa) pobile su ustaše tokom transpor-
ta do Zavidovića, a ostali (među njima i poznati slikar Daniel Ozmo) skončali
su u koncentracionim logorima.94 Šta se dešavalo s drugim stanovnicima Za-
vidovića, Olova i drugih mjesta u slivu Krivaje (Česima, Poljacima, Mađarima,
itd.) u periodu 1941-1945. godine, nije nam poznato, ali su rezultati četverogo-
dišnjeg haosa bili porazni, što najbolje ilustruju rezultati prvog poslijeratnog
popisa stanovništva iz 1948. godine.
89
Mujkić J. H. 2003. 47 i 50.
90
Mujkić J. H. 2003. 38.
91
Mujkić J. H. 1999. 466.
92
Mujkić J. H. 2003. 72-73.
93
Mujkić J. H. 1999. 457-462.
94
Perić J. J. 1981. 127-128.

Enes S. Omerović
Mjesni-gradski narodni odbor
Muslimani neopredijeljni
Rusini/Ukrajinci
Makedonci
nepoznato
Crnogorci
Slovenci
Rumuni
Italijani
Nijemci
Mađari
Šiptari
Hrvati
Rusi
Česi
Srbi
Srez
Zavidovići Zavidovići 3 369 942 1 444 32 1 7 851 15 22 10 14 17 19 1 1 16
Zavidovići Dubravica 3 071 29 1 812 2 1 223 2 3
Zavidovići Careva Ćuprija 2 676 17 949 1 708 2
Vareš Vijaka 1 737 76 1 660 1 7
Kladanj Dugandžići 950 516 6 427 1
Kladanjj Olovo 2 588 700 150 1 737 1
Kladanj Olovske Luke 1 008 610 4 2
Vlasenica Han Pijesak 2 632 2 330 35 3 264
Ukupno 38 2 7 18 23 12 14 17 26 1 1 21
Prilog br. 12 – Popis stanovništva 1948. godine
Na popisu iz 1948. godine u slivu rijeke Krivaje registrirano je svega 171

osoba stranog porijekla. Od tog broja najviše ih je i dalje bilo u Zavidovići-
ma – 147. Najbrojniji su bili Slovenci, a zatim Rusi, Nijemci, Mađari, Česi itd.
Koliko je među njima bilo potomaka stranih doseljenika iz ranijeg perioda,
a koliko eventualno stranaca koji su se doselili nakon Drugog svjetskog rata,
nije nam poznato. Strano stanovništvo koje je pedesetak godina ranije for-
miralo potpuno novo naselje u tom trenutku činilo je samo 4,36% stanov-
ništva Zavidovića. U ostalim dijelovima sliva rijeke Krivaje bilo je još svega
24 osobe za koje možemo pretpostaviti da su bili nekadašnji doseljenici ili
njihovi potomci.95 Naravno, iseljavanje ili stradanje tokom Drugog svjetskog
rata nije bio jedini razlog smanjenja broja stranog stanovništva. Dio nekadaš-
njih doseljenika bračnim vezama miješao se s domaćim stanovništvom, te se
95
Konačni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine. Knjiga IX. Stanovništvo
po narodnosti. 1954.

i asimilirao, a proces asimilacije nastavljen je i u narednim godinama. Danas

samo rijetka prezimena u ovim krajevima svjedoče o stranom porijeklu dijela
ovdašnjeg stanovništva,96 ali to nije jedino što su stranci ostavili u naslijeđe u
dolini Krivaje. Zahvaljujući stranom kapitalu i doseljenim strancima, udareni
su temelji današnjih općinskih centara – Zavidovića, Olova i Han-Pijeska, a za
duži period određen je smjer razvoja ovog kraja.
IZVORI I LITERATURA
IZVORI
a) Neobjavljeni izvori
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo (ABiH)
• Fond: Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu (ZVBiH)
• Fond: Pokrajinska uprava Bosne i Hercegovine (PUBiH)
• Fond: Društva u Bosni i Hercegovini (DBiH)
Arhiv Jugoslavije, Beograd (AJ)
• Fond: Centralni presbiro Predsedništva Ministarskog saveta Kraljevine Ju-
goslavije (38)
• Fond: Ministarstvo prosvete Kraljevine Jugoslavije (66)
b) Objavljeni izvori
• Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja
1885. 1886. Sarajevo: Zemaljska štamparija.
• Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895.
1896. Sarajevo: Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu.
• Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 27. septembra 1910. godi-
ne. 1912. Sarajevo: Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu.
• Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. januara 1921. godine. 1932.
Sarajevo: Opšta državna statistika.
96
Stranog su porijekla u Zavidovićima prezimena Aukst, Brajz (Breis), Celzner, Ezgeta,
Sepi itd., u Carevoj Ćupriji prezime Kir (Kyr), u Olovu prezime Bruža (Brussa).

Enes S. Omerović
• Die Gliederung der Bevölkerung des ehemaligen Jugoslavien nach Mutter-

sprache und Konfesion nach den unveröffentlichten Angaben der Zählung
von 1931. 1943. Wien.
• Konačni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine. Knjiga IX.
Stanovništvo po narodnosti. 1954. Beograd: Savezni zavod za statistiku.
• Isić M. 2005. Osnovno školstvo u Srbiji 1918-1941. Knj. 2, Građa. Beograd:
Institut za noviju istoriju Srbije.
• Statistički godišnjak, knjiga II, 1930. Beograd: Kraljevina Jugoslavija, Opšta
državna statistika, 1933.
LITERATURA
a) Knjige
• Hadžibegović I. 1980. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen
razvoj do 1914. godine. Sarajevo: Svjetlost.
• Juzbašić Dž. 1974. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu au-
strougarske politike od okupacije do kraja Kállayeve ere. Sarajevo: ANUBiH.
• Mujkić J. H. 1999. Zavidovići kroz historiju:Društveno-ekonomski i kulturni
razvoj područja zavidovićke općine od polovine XV do kraja XX vijeka. I tom
(od 1463. do 1941). Zavidovići: Općina Zavidovići.
• Mujkić J. H. 2003. Zavidovići kroz historiju: Društveno-ekonomski i kulturni
razvoj područja zavidovićke općine od polovine XV do kraja XX vijeka. II tom
(od 1941. do 1991). Zavidovići: Općina Zavidovići.
• Omerović E. S. 2015. Političko nasilje u Bosni i Hercegovini (1918-1921). Sara-
jevo: Institut za istoriju.
• Pejanović Đ. 1930. Kulturno-prosvetna, humana i socijalna društva u Bosni i
Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Sarajevo: [s. n.]
• Perić J. J. 1981. Olovo u narodnoslobodilačkoj borbi. Tuzla: Grafičar.
• Perić J. J. 1989. Han-Pijesak i okolina u narodnooslobodilačkoj borbi. Saraje-
vo: Opštinski odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata i
druge društveno-političke organizacije opštine Han-Pijesak.
• Ristić V. 1937. “Krivaja” Šumska industrija a.d., prije Eissler i Ortlieb Zavi-
dovići od osnivanja do stečaja, sa autentičnim izvještajima sudskih vještaka.
Sarajevo.
• Šehić Z. 2007. U smrt za cara i domovinu! Bosanci i Hercegovci u vojnoj or-
ganizaciji Habsburške monarhije 1878-1918. Sarajevo: Sarajevo publishing.

b) Članci u časopisima i zbornicima radova

• Brkljača S. 2006. “Stanovnici gradova u Bosni i Hercegovini”. Prilozi 35. Sa-
rajevo: Institut za istoriju. 61-104.
• Filipescu T. 1907. “Karavlaška naselja u Bosni i Hercegovini”. Glasnik Ze-
maljskog muzeja, XIX. Sarajevo: Zemaljski muzej. str. 77-101+215-241+335-
357.
• Hadžijahić M. 1981. “O manjinskim etničkim skupinama u Bosni i Herce-
govini u 18. i 19. stoljeću, do okupacije 1878”. Prilozi 18. Sarajevo: Institut
za istoriju. 203-220.
• Uhlik R. “Iz ciganske onomastike.” Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Istorija i etnografija. Nova serija, sveska X, 1955, str. 51-71.
• Šehić N. 1990. “Politika iseljavanja i useljavanja na području Bosne i Herce-
govine 1918-1921”. Migracije i Bosna i Hercegovina - Zbornik radova. Saraje-
vo: Institut za istoriju/Institut za proučavanje nacionalnih odnosa.

Omerović Enes - Stranci Na Krivaji U Prvoj Polovini XX. Stoljeća

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Omerović Enes - Stranci Na Krivaji U Prvoj Polovini XX. Stoljeća

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

STRANCI NA KRIVAJI

U PRVOJ POLOVINI XX STOLJEĆA

Sliv rijeke Krivaje predstavlja prostor izuzetnih potencijala i prirodnih

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 127

desne strane) do Olova u kojem Krivaja nastaje spajanjem planinskih rijeka

Ovo područje izuzetnih potencijala i prirodnih bogatstava (šume, rude,

128 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 129

statistike organa uprave i privrednih društava koja su djelovala na ovom pro-

130 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

Ukupno stranih Ukupan broj stanovnika

Prilog br. 2 – Broj doseljenih stranaca prema rezultatima popisa stanovništva

Ovu šaroliku doseljeničku populaciju koju je domaće stanovništvo u Bo-

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 131

132 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

Pripadnici stranih država

žepče Zavidovići Zavidovići* 389 - 218 - - 607 6 - 6

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 133

iz austrijskog dijela monarhije

iz ugarskog dijela monarhije

žepče Zavidovići 372 - 256 - - - 628 8 10 - 18

Zbog popisne metodologije koja je primjenjivana u ova dva popisa sta-

134 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

i Dubravica). Malobrojni stranci u Zavidovićima 1885. godine najvjerovatnije

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 135

136 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

O njihovom broju je teško govoriti, jer do početka XX stoljeća nema preciznih

duge i nije zabilježen veći broj stranaca u zavidovićkoj okolini.

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 137

vidovići – Olovo – Kusače dolinama rijeka Krivaje i Stupčanice. U jesen 1900.

138 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

uglavnom i sjekira i pila šumskih radnika. Naravno, neka područja naseljena

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 139

procenat stranaca zastupljen je i među pilanskim radnicima – 419 radnika ili

140 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

kratkom periodu izgrađena industrijska zona sa dvije velike pilane, a zatim i

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 141

142 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

članova, učestvovalo je i nekoliko stranaca - Otto P. Hoefeld, Josef A. Musafija,

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 143

Ukupno stranaca 1895.

Bih 29582 47 - - - - - 1 - - - - - 1 423 30054

Ukupno 29718 47 63 65 23 30 496 11 1 39 10 - 1 1 423 30928

ka o zavičajnosti (državljanstvu) sa podacima o maternjem jeziku dolazimo

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 145

žepče Potkleče 1895. 226 206 - - - 20 - -

Prilog br. 6 – Uporedni podaci sa popisa stanovništva iz 1895. i 1910. godine.

Broj stanovnika u Duboštici od 1895. godine ponovo se više nego ud-

146 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 147

vjeroispovijesti nismo u mogućnosti utvrditi da li je riječ o strancima ili do-

148 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

ličnih stvari, zakonom stečena prava na penziju i slično, nego jednostavno

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 149

transportu bilo je 30 do 50 porodica, sa 100 do 150 članova.49 Među brojnim

150 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 151

152 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

Ukupno stranaca (manjina)

RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST 153

Prema navedenim rezultatima, u slivu rijeke Krivaje 1921. godine bilo je

154 RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST

radnika Italijana u novembru 1921. godine štrajkovalo je čak 1200 radnika u