S obzirom na uticaj na `ivotnu sredinu i procese i operacije koji se u njoj javljaju,
metalurgija se mo`e podeliti na: primarnu i sekundarnu. U primarnu metalurgiju spada proizvodnja metala iz ruda i rudnih koncentrata, kao na primer proizvodnja aluminijuma iz rude boksita, proizvodnja gvo`|a iz `eleznih oksidnih ruda, i drugo. Sekundarni metalur{ki procesi se odnose na preradu metala, na primer u legure ili na preradu metalnog otpada u nove polazne sirovine za sekundarnu metalurgiju. Tehnolo{ke faze koje se javljaju u primarnoj metalurgiji su: priprema sirovina za topljenje; dobijanje metala topljenjem; rafinacija metala; livenje. Sekundarna metalurgija obuhvata procese i operacije obrade metala i legura koji imaju za cilj ili izmenu njihove strukture ili delimi~no, bar u povr{inskim delovima, sastav materijala. Po~ev od pripremnih operacija obrade strukture i povr{ine materijala pa sve do zavr{nih operacija, ovi postupci obuhvataju: mehani~ku obradu; termi~ku obradu; odma{}ivanje; galvansku obradu; nano{enje premaznih sredstava. Mnogi od ovih postupaka dovode do emisije opasnih materija ({tetnih gasova, otpadnih voda, ~vrstog otpada i dr.), ~ime mogu ugroziti `ivotnu sredinu. Zbog toga se za sve ove operacije postavlja zahtev da se vr{e u posebnim prostorijama. Odstupanje od ovog zahteva mo`e da se vr{i samo u slu~ajevima kada se koristi automatska oprema za kontinualno odvijanje operacija, kada je prisustvo radnika na izvorima o{te}iva~a nepotrebno. Radi pravilnog pristupa u re{avanju emisije opasnih materija od zna~aja je prilago|avanje u smislu izbora tehnologije koja koristi manje toksi~ne supstance, pri ~emu se ne naru{ava kvalitet proizvoda.