Professional Documents
Culture Documents
Radialis, A. Arcuata), Okolnih Struktura (Mokraćna Bešika, Parametrija, Crevo) I Indukuje
Radialis, A. Arcuata), Okolnih Struktura (Mokraćna Bešika, Parametrija, Crevo) I Indukuje
Radialis, A. Arcuata), Okolnih Struktura (Mokraćna Bešika, Parametrija, Crevo) I Indukuje
Prof. dr Tihomir Vejnović, prof. dr Đorđe Petrović, prof. dr Đorđe Ilić, prim. dr Branislava
Jakovljević, asist. dr Aleksandra Vejnović
Placenta akreta spektar (PAS) predstavlja niz poremećaja u formiranju posteljice. Kao
što sam naziv kaže, to je spektar stanja od patološke adherencije do različitog stepena
invazije posteljice u zid materice koji nastaje usled nedostatka ili narušene građe decidualnog
sloja zida materice.
Decidua u fiziološkim uslovima utiče na ćelije trofoblasta i ograničava njihovu
invaziju na nivou sluznice materice. Kada decidua nedostaje, trofoblast prodire u dublje
slojeve zida materice (miometrijum, serozu), vrši invaziju većih krvnih sudova materice (a.
radialis, a. arcuata), okolnih struktura (mokraćna bešika, parametrija, crevo) i indukuje
neovaskularizaciju.
Decidualni sloj najčešće biva oštećen mehaničkom silom. Operacije na materici, kao
što su carski rez ili miomektomija, oštećuju zid materice celom debljinom i na mestu ožiljka
nastaje defekt koji se naziva niša ili istmokela. Međutim, intervencije sa pristupom iz
materične duplje (kiretaža, histeroskopske resekcije, manuelna liza posteljice i revizija
materične duplje) takođe se smatraju značajnim, jer mogu oštetiti bazalni sloj endometrijuma
i ogoliti miometrijum.
Danas se smatra da PAS nastaje razvojem ektopične trudnoće u ožiljku od carskog
reza („cesarean scar pregnancy“ - CSP). Prepoznata su dva glavna faktora koji značajno
povećavaju rizik od CSP i PAS. To su: prisustvo ožiljka na materici (najčešće od carskog
reza) i placenta previja. Što je broj ožiljaka na materici kod jedne pacijentkinje veći, to je veći
rizik da se razvije CSP i PAS. Rizik se višestruko povećava ukoliko istovremeno postoji
placenta previja (tabela 1).
Tabela 1. Rizik za razvoj placenta akreta spektra u zavisnosti od broja carskih rezova i
prisustva placente previje
CARSKI REZ PO REDU Rizik od PAS ako nema Rizik od PAS ako postoji i
PLACENTE PREVIJE PLACENTA PREVIJA
PRVI 0.03% 3.3%
DRUGI 0.2% 11%
TREĆI 0.1% 40%
ČETVRTI 0.8% 61%
PETI 0.8% 67%
≥ ŠESTI 4.7% 67%
Poznato je i to da postoji veći rizik za nastanak placente previje, CSP i PAS ukoliko je
defekt u ožiljku veći (veća niša). Veličina niše zavisi od nekoliko faktora: mesta otvaranja
materice, načina šivenja materice, uslova sredine za zarastanje, stvaranja priraslica i
individualnih karakteristika pacijenta.
Da je nedostajuća decidua važan faktor za nastanak PAS bilo je poznato već
početkom 20. veka. Međutim, spektar stanja se širio paralelno sa evolucijom akušerstva, a sa
njim i broj termina kojima se opisuju delovi spektra. Do danas su u upotrebi mnogi nazivi
među kojima dominiraju anglosaksonske sintagme: placental adhesive disorders, abnormal
placental adherence, advanced invasive placentation, abnormal myometrial invasion,
morbidly adherent placenta (MAP, srp. patološki adherentna posteljica), pernicious
placenta, abnormally invasive placenta (AIP, srp. abnormalno invazivna posteljica).
Termin placenta akreta spektar (PAS) je najširi i obuhvata obe grupe stanja: i onu
koju karakteriše abnormalna adherencija placente i drugu, koju karakteriše invazija
placente. Dijagnozi PAS, u MKB10 odgovara šifra O43.2 iako uz šifru još uvek stoji termin -
patološki adherentna posteljica – lat. placenta adherens morbida.
Istorijski gledano, početkom dvadesetog veka je bilo mnogo manje slučajeva
prorastanja posteljice u serozu materice. U to vreme, antibiotici još nisu bili u primeni i carski
rez se izvodio samo u vitalnim indikacijama, tako da je bilo veoma malo operacija na
materici. Pedesetih godina 20. veka, carski rez je postao bezbednija operacija i broj operacija
je počeo da se uvećava do današnjih dana. Paralelno se povećavao broj i težina slučajeva PAS
i postalo je jasno da je PAS jatrogeno stanje.
U drugoj polovini dvadesetog veka predložena je klasifikacija kroz podelu stanja iz
ovog spektra prema histološkim nalazima na:
▪Placenta accreta (adherenta seu vera) – horionske resice su pričvršćene za
miometrijum bez invazije.
▪Placenta increta – horionske resice prodiru u miometrijum do seroze.
▪Placenta percreta – horionske resice prodiru u serozu i mogu da je probiju i invadiraju
okolne strukture.
Ova podela je i danas u upotrebi, inkorporirana u najnoviju FIGO klasifikaciju PAS
(2018).
Početkom 21. veka, PAS je dobio epidemijske razmere i zauzeo vodeće mesto po značaju
u akušerskom morbiditetu, jer je često praćen prevremenim rođenjem deteta, a tokom carskog
reza masivnim maternalnim krvarenjem, potrebom za masivnom transfuzijom i histerektomijom,
povredama mokraćne bešike, uretera, creva, a u nekim slučajevima čak i fatalnim ishodima po
majku i plod. Stoga je od velikog značaja da se ovo stanje prepozna pre trenutka porođaja i
adekvatno pripremi multidisciplinarni tim.
Sumnja na ovo stanje se može postaviti već u prvom trimestru trudnoće, iako se u 32.
gestacijskoj nedelji pravi reevaluacija. Zbog toga svaku trudnicu koja ima ožiljak na materici i
prednjačeću posteljicu treba do 32. gestacijske nedelje uputiti u referentni perinatalni centar.
Iako postoji jasna povezanost između histološkog nalaza PAS i težine perinatalnih ishoda
tj. da pacijentkinje sa nalazom placenta accreta, imaju bolji ishod lečenja nego pacijentkinje sa
nalazom placenta percreta, ovi zaključci se izvode retrogradno.
Histološka dijagnoza se postavlja kasno za kliničara, jer je ključni momenat u lečenju
PAS pacijentkinja, operacija. U dosadašnjem iskustvu, shvaćeno je da pacijentkinje sa istom
postpartalnom histološkom dijagnozom, npr. placenta percreta, mogu imati sasvim drugačiji tok i
opseg operacije. Tako kod jedne pacijentkinje može da se resecira samo invadirani segment zida
materice i sačuva materica, a kod druge mora da se uradi histerektomija, uz mnogo veći gubitak
krvi i mogućnost povrede susednih organa. Sa druge strane, dijagnoza placenta accreta se često
postavlja na osnovu kliničkog toka, jer se razreši konzervativno, bez operacije i samim tim i bez
preparata koji bi se slao na patohistološki pregled, pa izostaje patohistološka verifikacija. Ovi
primeri treba da pomognu da se razume potreba za dodatnim kriterijumima koji bi pomogli u
pripremi za operaciju i izboru optimalnog opsega operacije.
Ultrazvučni pregled ima visoku senzitivnost u prenatalnoj dijagnostici PAS, ali je
potrebno da se napravi uniformna klasifikacija i da se razvije sistem kojim će prenatalno moći da
se predvidi težina lečenja i opseg operacije.
Sa tim ciljem, FIGO (The International Federation of Gynecology and Obstetrics) je
2018 godine objavio Klasifikaciju za postavljanje kliničke dijagnoze PAS (tabela 2).
GRADUS 1
ABNORMALNO ADHERENTNA PLACENTA (SINONIMI: PLACENTA
ADHERENTA, PLACENTA ACCRETA)
KLINIČKI KRITERIJUMI HISTOLOŠKI KRITERIJUMI
GRADUS 2:
ABNORMALNO INVAZIVNA POSTELJICA – INCRETA
KLINIČKI KRITERIJUMI HISTOLOŠKI KRITERIJUMI
Prvi prenatalni ultrazvučni sistem za gradaciju PAS kod pacijentkinja sa placentom previjom
predložen je 2019. godine (tabela 3).
Tabela 3. Prenatalni ultrazvučni sistem za gradaciju PAS kod pacijentkinja sa
placentom previjom.