Professional Documents
Culture Documents
Projektni Zadatak
Projektni Zadatak
Projektni Zadatak
PROJEKTNI ZADATAK
Projektni zadatak je izrada sistema centralnog grijanja, hlađenja i ventilacije u stambenom objektu.
Koncept toplifikacije objekta zasniva se na sljedećem:
Prema slici tlocrta objekta izvršeno je definisanje prostorija prikazano u tabeli. Unutrašnje projektne
temperature za pojedine prostorije unutar objekta izabrane su prema literaturi
𝑠
Koeficijent prolaza topline (oznaka: k) je količina topline koju građevni element gubi u [𝑚2]površine, kod
𝑊
razlike temperature od 1 [K], izraženo u [𝑚2 𝐾]. Koeficijent k je bitna karakteristika vanjskog elementa
konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi ukupnih toplinskih gubitaka, a time i potrošnji energije za
grijanje. Što je koeficijent prolaska topline manji, to je toplinska zaštita zgrade bolja. Koeficijent prolaza
topline računa se na osnovu izraza:
1
𝑘=
1 𝛿 1
+∑ 𝑖+
𝛼𝑢 𝜆𝑖 𝛼𝑣
Gdje je :
𝑊
• 𝛼𝑢 - koeficijent prijelaza toplote sa unutrašnje strane površine [𝑚2 𝐾]
• 𝛿𝑖 - debljina i-tog sloja zida [𝑚]
𝑊
• 𝜆𝑖 - koeficijent provođenja toplote i-tog sloja zida [𝑚 𝐾 ]
𝑊
• 𝛼𝑣 - koeficijent prelaza toplote sa spoljne strane posmatrane površine zida [𝑚2 𝐾]
• Unutrašnji koeficijent prijelaza topline za zidove kao i za podove i tavanice pri prijelazu topline
𝑊
odozdo nagore: 𝛼𝑢 = 8 [𝑚2 𝐾]
𝑊
• Spoljni koeficijent prijelaza topline pri srednjoj brzini vjetra 𝛼𝑣 = 25 [𝑚2 𝐾]
3.1 Vanjski zidovi
Materijal δ[cm] 𝑊
λ[𝑚 𝐾 ]
Puna opeka 26 0,6
Cementni malter 2 1,4
Mineralna staklena vuna 10 0,041
Krečni malter 2 0,8
𝑊
𝑘𝑣𝑧 = 0,326 [𝑚2 𝐾]
Materijal δ[cm] 𝑊
λ [𝑚 𝐾 ]
Puna opeka 26 0,6
Cementni malter 2 1,4
Mineralna I staklena vuna 10 0,04
Krečni malter 2 0,81
Keramičke pločice 1 0,99
𝑊
𝑘𝑣𝑧𝑘 = 0,324 [ ]
𝑚2 𝐾
3.2 Unutrašnji zidovi
Materijal δ[cm] 𝑊
λ[𝑚 𝐾 ]
Puna opeka 10 0,6
Cementni malter 2 1,4
𝑊
𝑘𝑢𝑧 = 2,325 [𝑚2 𝐾]
Materijal δ[cm] 𝑊
λ[𝑚 𝐾 ]
Puna opeka 10 0,6
Cementni malter 2 1,4
Keramičke pločice 1 0,99
𝑊
𝑘𝑢𝑧𝑘 = 2,272 [𝑚2 𝐾]
Materijal δ[cm] 𝑊
λ [𝑚 𝐾 ]
Beton od šljunka 20 1,28
Malter 1 0,75
Hrastov parket 2 0,21
𝑊
𝑘𝑝𝑡 = 1,021 [𝑚2 𝐾]
3.4 Vrata i ostakljene površine
Proračun se provodi prema Europskoj normi EN 12831. Norma definira proračun potrebnog toplinskog
učinka za održavanje unutarnje projektne temperature prostorije pri vanjskim projektnim uvjetima.
Vanjski projektni uvjeti nisu definirani u normi, nego se uzimaju zavisno o lokaciji objekta. Vanjska
projektna temperatura predstavlja najnižu vanjsku temperaturu u zadnjih 20-30 godina u obliku dnevne,
dvodnevne ili peterodnevne srednje vrijednosti. Projektni toplinski gubitci se računaju za svaku grijanu
prostoriju, zatim se sumiraju i dobivaju se ukupni toplinski gubici zgrade. Dva osnovna modela izmjene
topline su transmisija i ventilacija. Transmisijski gubitci se događaju uslijed izmjene topline kroz
građevinske elemente prema okolnom prostoru niže temperature. Proračun transmisijskih gubitaka
podrazumijeva proračun izmjene topline kroz sve građevinske elemente prostorije prema vanjskom
okolišu, prema susjednim negrijanim prostorijama, prema susjednim prostorijama grijanim na nižu
temperaturu te prema tlu.
𝑄𝑇 = (1 + 𝑍𝑠 + 𝑍𝐷 + 𝑍𝑉 )
𝑄𝑜 = 𝛴𝑘 ∙ 𝐴 ∙ (𝑡𝑢 − 𝑡𝑣)
• 𝐴 – 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎
Površina [𝑚2 ] 𝑊
k [𝑚2 𝐾] t [⁰C] 𝑄𝑜 [W]
1 5 2,272 2 22,72
2 5 2,272 2 22,73
3 4,75 0,324 37 56,94
4 0,25 2,3 37 21,275
5 1,6 2,3 2 7,36
6 3,4 2,272 2 15,5
7 4 1,021 16 65,34
8 4 1,021 28 114,35
ΣQo=326,2 [W]
𝑄𝑇 =391,4 [W]
Površina [𝑚2 ] 𝑊
k [𝑚2 𝐾] t [⁰C] 𝑄𝑜 [W]
1 5 2,272 2 22,72
2 5 2,272 2 22,73
3 4,75 0,324 37 56,94
4 0,25 2,3 37 21,275
5 1,6 2,3 2 7,36
6 3,4 2,272 2 15,5
7 4 1,021 16 65,34
8 4 1,021 28 114,35
ΣQo=326,2 [W]
𝑄𝑇 =391,4 [W]
Tabela 4.3: Transmisioni gubici prostorije 3
Površina [𝑚2 ] 𝑊
k [𝑚2 𝐾] t [⁰C] 𝑄𝑜 [W]
1 5 0,326 35 57
2 6,3 2,3 35 512
3 4,2 0,326 35 48
4 6 2,3 35 483
5 4,6 0,326 35 52,5
6 2,4 2,3 35 193,2
7 5 2,272 2 22,72
8 3,4 2,272 2 15,5
9 1,6 2,3 2 7,36
10 5 2,272 2 22,72
11 36,6 1,021 26 971,58
12 36,6 1,021 14 523,16
ΣQo=2908,8 [W]
𝑄𝑇 =3315 [W]
Površina [𝑚2 ] 𝑊
k [𝑚2 𝐾] t [⁰C] 𝑄𝑜 [W]
1 5 2,272 2 22,72
2 5,1 0,326 35 58,191
3 2,4 2,3 35 193,2
4 4,7 0,326 35 53,62
5 1,2 2,3 35 96,6
6 1,6 2,3 35 128,8
7 9 1,021 5 46
8 9 1,021 14 128,64
ΣQo=727,77 [W]
𝑄𝑇 =902,43[W]
Tabela 4.5: Transmisioni gubici prostorije 5
Površina [𝑚2 ] 𝑊
k [𝑚2 𝐾] t [⁰C] 𝑄𝑜 [W]
1 5,1 0,326 35 58,191
2 2,4 2,3 35 193,2
3 12 1,021 26 318,5
4 12 1,021 14 171,528
ΣQo=741,419 [W]
𝑄𝑇 =926,7[W]
Površina [𝑚2 ] 𝑊
k [𝑚2 𝐾] t [⁰C] 𝑄𝑜 [W]
1 5,1 0,326 35 58,191
2 2,4 35 35 193,2
3 12 1,021 26 318,5
4 12 1,021 14 171,528
5 7,6 0,326 35 86,716
6 2,4 2,3 35 193,2
7 3,4 2,272 2 15,5
8 1,6 2 2 7,36
ΣQo=1044 [W]
𝑄𝑇 =1305 [W]
Tabela 4.7: Transmisioni gubici prostorije 7
Površina [𝑚2 ] 𝑊
k[𝑚2 𝐾] t [⁰C] 𝑄𝑜 [W]
1 6,35 0,326 35 72,45
2 2,4 2,3 35 193,2
3 5,1 0,326 35 58,191
4 2,4 2,3 35 193,2
5 5 2,272 2 22,72
6 10,5 1,021 26 278,73
7 10,5 1,021 14 150
ΣQo=775 [W]
𝑄𝑇 =883,5[W]
Prostorija 𝑄𝑇 [W]
1 391,4
2 391,4
3 3315
4 902,43
5 926,7
6 1305
7 883,5
Σ𝑄𝑇 = 8115,43
4.2 Proračun infiltracijskih toplotnih gubitaka
𝑄𝑖𝑛𝑓 = ( a ∙ l ) ∙ H ∙ R ∙ 𝑍𝑒 ∙ (𝑡𝑢 − 𝑡𝑣 )
Gdje su:
𝑚3
• a[ 2 ] = – propustljivost procjepa
𝑚ℎ𝑃𝑎 3
2
𝑊ℎ𝑃𝑎 3
• H [ 𝑚3 𝐾 ] – karakteristike zgrade
• R = – karakteristika prostorije
• 𝑍𝑒 = 1 – dodatak na prozore
Prostorija 𝑚3 l [m] 2
∆t [⁰C] R 𝑄𝑖𝑛𝑓
a[ 2 ] 𝑊ℎ𝑃𝑎 3
H [ 𝑚3 𝐾 ]
𝑚ℎ𝑃𝑎 3
1 0,7 2 1,81 37 0,9 84,4
2 0,7 2 1,81 37 0,9 84,4
3 0,6 83,6 1,81 35 0,9 2860
4 0,6 18,6 1,81 35 0,9 636,3
5 0,6 9,2 1,81 35 0,9 314,7
6 0,6 18,4 1,81 35 0,9 629,5
7 0,6 18,4 1,81 35 0,9 629,5
Σ 5238,7 [𝑊]
4.3 Proračun ventilacijskih toplotnih gubitaka
Pri čemu je :
• 𝑉𝑧 = V ∙ n
𝑖𝑧𝑚𝑗𝑒𝑛𝑎
• n=2[ ]
𝑑𝑎𝑛
𝑖𝑧𝑚𝑗𝑒𝑛𝑎
• n = 2 [ 𝑠𝑎𝑡 ]- za kuhinju i kupatila
𝑘𝐽
• 𝐶𝑧 = 1,01 [𝑘𝑔𝐾 ] - specifični toplotni kapacitet vazduha
𝑘𝑔
• 𝜌𝑧 = 1,2 [𝑚3] - gustina vazduha
Prostorija Površina [𝑚2 ] 𝑄𝑣𝑒𝑛𝑡 [𝑊] 𝑄𝑖𝑛𝑓 [𝑊] 𝑄𝑡𝑟𝑎𝑛𝑠 [𝑊] 𝑄𝑢 [𝑊]
1 4 246,6 84,4 391,4 722,4
2 4 246,6 84,4 391,4 722,4
3 36,6 89,27 2860 3315 6300,9
4 9 525 636,3 902,43 2063,73
5 12 29,26 314,7 926,7 1270,66
6 12 29,26 629,5 1305 196,76
7 10,5 25,85 629,5 883,5 1538,85
∑ 88,1 [𝑚2 ] ∑ 1191,8 [𝑊] ∑ 5238,7 [𝑊] ∑ 8115,4 [𝑊] ∑ 14546 [𝑊]
5. PRORAČUN GREJNIH TIJELA
Odabir grijnih tijela (radijatora) vrši se na osnovu potrebne količine topline za svaku prostoriju. Potrebna
količina toplina po prostoriji dobije se sabiranjem transmisionih i ventilacijskih gubitaka za svaku
prostoriju.
𝑄𝑘 = 𝑄𝑎 (1 + 𝑎 + 𝑏)
Gdje su :
𝑄𝑘 = 19643 0[𝑊]
Na osnovu kapaciteta kotla pristupamo izboru kotla i odabirem kotao TKP20 proizvođača Topling d.o.o.,
Prnjavor.
24 ∙ 3,4 ∙ e ∙ y ∙ SD ∙ Qk
𝐵𝑔 =
(𝑡𝑢 − 𝑡𝑠 ) ∙ Hd ∙ η
Gdje su :
𝑒 = 𝑒𝑡 ∙ eb = 0,855
η = ηk ∙ ηc ∙ η r
• η = 0,7
• ηk = 0,75 − stepen iskorištenja kotla(tabela 9. V − Todorović)
• ηc = 0,98 – stepen iskorištenja cijevne mreže (tabela 9. V − Todorović);
• ηr = 0,95 – stepen iskorištenja regulacionog iskorištenja(tabela 9. V − Todorović)
• SD = 2881 - broj stepen-dana za Tuzlu
𝑘𝑔
𝐵𝑔 = 37918,6 [ ]
𝑔𝑜𝑑
6. PRORAČUN CJEVOVODA I ODABIR PUMPE
Dvocjevni sistemi grijanja sastoje se od razvodnog i povratnog voda. Razvodni vod služi za dovođenje
tople vode iz kotla do ogrjevnih tijela, a povratni vod da vrati vodu iz ogrjevnih tijela do kotla.
𝐷𝑟 = 15 + 1,5√𝑄𝑘
𝐷𝑟 = 20,92 [𝑚𝑚]
Usvaja se : 𝐷𝑟 = 25[𝑚𝑚]
𝐷𝑝 = 15 + 0,93√𝑄𝑘
𝐷𝑝 = 19,1 [𝑚𝑚]
Za materijal cjevovoda usvajaju se bakarne cijevi. Prečnik cijevi usvaja se po evropskom standardu EN
1057 po kojem su bakarne cijevi dostupne na tržištu.
6.2 Odabir ekspanzionog suda
Svako otvoreno toplovodno grijanje mora da ima ekspanzioni sud za prihvatanje vode usljed širenja, za
nadoknadu gubitaka usljed nezaptivenosti i odzračivanja. Za mala postrojenja, danas se uglavnom
usvajaju zatvoreni ekspanzioni sudovi.
Nominalna zapremina ekspnazionog suda (ukupna zapremina) približno je dvostruko veća od zapremine
širenja vode koja pri zagrijavanju od 10 ̊C do 100 ̊C iznosi 4,3%, približno 1 do 2 litra po kW grijnog
kapaciteta.
Prema preporuci iz literature [3] za toplovodno grijanje radijatorima zapremina se uzima u granicama od
1 do 1,3 litra po kW grijnog kapaciteta.
𝑉𝑛 = (1,2 ÷ 1,5)𝑄𝑘
𝑉𝑛 = 26[𝑙]
𝑉 ∙ Hpumpe
𝑃=
η
Gdje su :
𝑚3
• V- zapreminski protok kroz pumpu [ ]
𝑠
• Hpumpe - napor pumpe [𝑃𝑎]
• η − stepen iskoriptenja pumpe
Da bi se odredio napor koji pumpa mora ostvariti neophodno je prethodno ustanoviti poziciju
najnepovoljnijeg radijatora u sistemu centralnog grijanja. Najnepovoljniji radijator je onaj koji je
horizontalno najudaljeniji od pumpe (kotla).
l v2
Hpumpe = (λ + ∑ ξk + ξu + ξi + ξt )
d 2
Gdje su :
𝑃 = 35 [𝑊]
Na osnovu dobijene snage izabrana je pumpa: Wigo GRUNDFOS UPS s rasponom snage od 5W do
45W s mogućnošću regulisanja promjenom broja obrtaja
Slika 6.1Wigo GRUNDFOS UPS