Sadržaj

Uvod....................................................................................................................................................1
1. Sudska vlast u teoriji....................................................................................................................2
1.1. Odnos i razlike između sudske i zakonodavne vlasti............................................................2
1.2. Odnos i razlike između sudske i upravne vlasti....................................................................4
2. Pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini.....................................................................................7
2.1. Struktura pravosuđa u Bosnii Hercegovini.......................................................................... 8
2.2. Reforma pravosudnog sistema............................................................................................12
2.3. Demokratska ustavna načela o sudovima...........................................................................13
3. Visoko sudsko i tužilačko vijeće................................................................................................15
4. Sudovi u Bosni i Hercegovini.....................................................................................................18
4.1. Sud Bosne i Hercegovine...................................................................................................18
4.2. Sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine...........................................................................20
4.2.1. Vrhovni s ud Federacije BiH.................................................................................... 20
4.2.2. Kantonalni sudovi.......................................................................................................21
4.2.3. Općinski sudovi..........................................................................................................22
4.3. Sudovi u Republici Srpskoj................................................................................................24
4.3.1. Vrhovni sud Republike Srpske....................................................................................25
4.3.2. Viši privredni sud u Banja Luci..................................................................................26
4.3.3. Osnovni i okružni sudovi..........................................................................................2~J
4.4. Sudovi Brčko distrikta........................................................................................................28
4.4.1. Osnovni sud Brčko distrikta........................................................................................28
4.4.2. Apelacioni sud Brčko distrikta....................................................................................30
5. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.................................................................................................30
6. Javno pravobranilaštvo Bosne iHercegovine............................................................................32
7. Advokatura.................................................................................................................................35
8. Ustavnost i zakonitost.................................................................................................................37
8.1. Vladavina prava..................................................................................................................38
8.2. Ustavni sud Bosne i Hercegovine.....................................................................................39
8.3. Ustavni sud FBiH.............................................................................................................41
8.4. Ustavni sud RS.................................................................................................................43
Zaključak..........................................................................................................................................44
Literatura...........................................................................................................................................45
Uvod

U ovom diplomskom radu razmatrat će se pravosudni sistem Bosne i Hercegovine, kao sistem
sudova i drugih pravosudnih organa koji imaju ustavnu i zakonsku nadležnost da tumače i
primjenjuju pozitivno pravo Bosne i Hercegovine. Sudovi su najvažniji dio pravosudnog sistema,
pravosuđe u širem smislu, pored sudova, obuhvata i tužilaštva, advokaturu, sudsku upravu i javna
pravobranilaštva. Svi ovi organi su funkcionalno povezani i zajedno čine pravosudni sistem Bosne
i Hercegovine, taj sistem je složen i direktno je ovisan o ustavnom poretku Bosne i Hercegovine.
Pravosudni sitem se u funkcionalnom smislu može posmatrati na državnom nivou, entitetskom
nivou i nivou Brčko distrikta.

1
 L Sudska vlast u teoriji

Pravosuđe je jedna od funkcija državne vlasti koja autoritetom države primjenjuje pravo
na konkretne slučajeve, odnosno u konkretnim sporovima konačno utvrđuje šta je pravo. Cesto se
pravosuđe izjednačava samo sa sudovima i njihovom funkcijom. Mada su sudovi najvažniji dio
pravosudnog sistema, pravosuđe u širem smislu, osim sudova, obuhvata i tužilaštva, advokaturu i
sudsku upravu. Ponekad se u pojam pravosuđa uključuju i institucije ombudsmena i javnih
pravobranilaštava. Svi ovi organi su funkcionalno povezani i zato se govori o pravosudnom
sistemu. U sistemu podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, sudovima se povjerava
ostvarenje sudske vlasti. Sudovi djeluju samo u slučaju kad nastane spor. Njihov zadatak je da
kao neutralan arbitar utvrde činjenično stanje u konkretnom slučaju i da odluče koji će se propis
na to stanje primijeniti. Istina koja se utvrdi pred sudom smatra se konačnom istinom. Odluke
suda ne podliježu kontroli bilo koje druge vlasti, a sudovi kontrolišu akte i zakonodavne i izvršne
vlasti. Sa stanovišta uloga sudova je nezamjenjiva u ostvarenju demokratskog principa vladavine
prava, odnosno pravne države. Posebno je značajna uloga sudova u zaštiti individualnih sloboda i
prava čovjeka. Sudovi uvijek djeluju na inicijativu stranaka. Uloga sudova ne može se samo
svoditi na mehaničku primjenu zakona. Svojom praksom sudovi tumače zakone i ujednačavaju
njihovu primjenu. 5

5 Kasim Trnka, Ustavno pravo, Sarajevo, 2006, str. 341-342.

2
 1.1. Odnos i razlike između sudske i zakonodavne vlasti

Zakonodavstvo se sastoji u postavljanju opštih pravila, a sudstvo u njihovom

primjenjivanju na posebne slučajeve. Kao i zakonodavstvo tako se i sudstvo sastoji u
rezonovanju. Pošto zakoni propisuju opšta pravila za sve vrste slučajeva, to svaki slučaj treba
staviti u njegovu vrstu, da bi se moglo odrediti koji se zakon na njega odnosi. To kategorisanje
posebnih slučajeva jeste sudski posao, a kategorisanje posebnih slučajeva je rezonovanje; to je
zaključivanje da po izvjesnim karakternim znacima jedan akt ima sličnosti s drugim aktima. Ali,
ako se sudstvo i zakonodavstvo sastoje u rezonovanju, između njih postoji ta razlika što
zakonodavac ide od posebnoga ka opštem - a sudija obrnuto, od opštega ka posebnom.
Zakonodavac izvodi iz više sličnih slučajeva jedno opšte pravilo. Zakonodavac ide induktivnim
putem: posmatrajući jedan neodređen broj slučajeva, on zaključuje kakva pravila treba za njih
propisati. Sudija ide deduktivnim putem, jer na osnovu jednog naprijed postavljenog pravila
zaključuje kako u dalom slučaju treba postupiti.

Iz toga što sudija podvodi posebne slučajeve pod već postavljena pravila izlazi jasno da
on u svom tadu nije slobodan. Šta treba u datom slučaju uradili, on ne rješava po vlastitom
uvjeienju, već po zakonskim propisima koje je dužan primijeniti, makar ih u dubini svoje savjesti
ne odobiavao. On ima da izrazi jednu tuđu volju, zakonodavčevu, a ne svoju vlastitu. Sudska
presuda nalazi se već sadržana u zakonu, odakle sudija treba samo daje izvuče. Ne samo, daje
sudska radnja jedno rezonovanje kao i zakonodavna radnja, nego je rezonovanje na osnovu onih
premisa koje su zakonodavnom radnjom postavljene. U zakonodavstvu se formuliše jedna
državna volja koja dotle nije postojala; u sudstvu se jedna već formulisana volja formuliše
nanovo- za jedan dati slučaj naročito - i to radi toga da ne bilo sumnje o njenoj važnosti u datom
slučaju, pošto je ona ranije bila formulisana tek uopšte, za čitavu vrstu takvih slučajeva.

Po načelu podjele vlasti, sudska vlast ne bi trebalo da se miješa u zakonodavne poslove.

Ovo je načelo poštovano svugdje zbog toga što sudska vlast ne uzima nikakva učešća u
donošenju zakona. Ali, načelo podjele vlasti traži ne samo da jedna vlast ne učestvuje u aktima
druge, nego traži, takođe, da jedna vlast vrši nadzor nad aktim druge. Prema tome, sudskoj vlasti
ne bi trebalo dati pravo da vrši nadzor nad radnjom zakonodavnih organa, da ocijeni da li su
zakoni koje ima da primjenjuje donijeti pravnim načinom. Ispitujući zakon s formalnog gledišta,
sud hoće da se uvjeri da li je to na šta se vlast ili pojedinac poziva, doista zakon, da li je doista
jedan propis koji su zakonodavci činioci izdali, da li doista ima formu zakona. U ovom pitanju
sud ne može činiti samostalan izviđaj, on mora vjerovati aktu proglašavanja. Ako je tu rečeno da
su se zakonodavci činioci saglasili na izdavanje zakona o kome je riječ, sud nema šta više da

3
ispituje. Ispitujući zakon s materijalnog gledišta, sud hoće da se uvjeri da li je zakon po sadržini
pravilan. Može jedan zakon dolaziti od zakonodavnih činilaca, a da opet bude sadržinom
nepravilan, na primjer, ako propisuje svari koje je čak i zakonodavcu zabranjeno propisivati. Ova
vrsta nepravilnih zakona moguća je samo u državama s pisanim ustavom, gdje zakonodavna vlast
ne može uzakoniti što god dođe, nego samo ono što ustav ne zabranjuje.

U ime načela podjele vlasti zabranjuje se sudskoj vlasti da povodom posebnih slučajeva
koje raspravlja, donosi odluke od opšte važnosti, koje se odnose na sve slučajeve iste vrste. Nju
ne mogu vezati njena ranija rješenja, kao obrasci od kojih ne smije biti odstupanja. Kad bi njena
ranija rješenja imala tu obavezujuću snagu, sudska vlast ne bi ustvari rješavala posebne
slučajeve, nego bi postavljala opšta pravila, i njene bi odluke nosile više zakonodavni nego
sudski karakter. U ime načela podjele vlasti, zakonodavnom se tijelu zabranjuje miješanje u
sudske odnose. Zbog toga se, čak i u zemljama s parlamentarnim režimom, nadzor parlamenta
prostire samo nad upravom, a ne i nad sudstvom. Parlamentarni pretresi o sudskim presudama i
rješenjima, kao i parlamentarni izviđaji o radnji sudske vlasti, smatraju se nedopuštenima. Ipak
zato nije se moglo postići potpuno isključenje parlamenta iz sudskih poslova. 1 u monarhijama i
u republikama ima primjera da gornji dom sudi ministrima po tužbi donjeg doma; u
republikama, sudi takođe i predsjedniku. Načiniti sudom jednu granu zakonodavne vlasti, ne
slaže se s načelom podjele vlasti. Ima država u kojima se amnestija daje zakonom. Dajući
amnestiju, zakonodavna se vlast miješa u sudske poslove. Amnestijom se sprečava, odnosno
prekida krivična istraga, ili poništava već izrečena presuda; učinjeno krivično djelo smatra se
kao da ne postoji. U modernoj državi važi kao pravilo da parlamen sam ovjerava punomoćja
svojih članova, to jest, da sam rješava o zakonitosti njihovih izvora. Ali, postoji mišljenje da taj
posao treba prenijeti sa parlamenta na sudove, jer je ovjeravanje punoćja sudski posao.
Ocjenjujući pravilnost izvora, parlament ocjenjuje da li su izvori izvršeni po zakonu; rješava,
drugim riječima, kako propise izbornog zakona treba primijeniti, i, što je glavno, rješava to
prilikom jednog spora između izabranog poslanika i onih koji se žale na njegov izbor kao
nepravilan. Po našem mišljenju ovjeravanje punomoćja nije sudski posao, jer se tom prilikom
ne raspravlja nikakav spor. Članovi parlamenta ne odgovaraju za glasanje i govor; ne mogu biti
tuženi niti osuđeni za krivice učinjene glasanjem i govorom, na primjer, glasanjem za jednu
buntovnu rezoluciju, govorom koji bi sadržavao uvredu ili klevetu. Za one krivice koje učine u
privatnom svojstvu, kao obični građani, članovi parlamenta, načelno, odgovaraju kao obični
građani. Ali, nadležna vlast ne može bez odobrenja parlamenta početi isljeđivanje njihovih
krivica, niti ih može staviti u pritvor.

4
 1.2. Odnos i razlike između sudske i upravne vlasti

Osporavano je da se sudstvo i uprava mogu jedno od drugoga odvojiti kao različite

funkcije. Izvjesna sličnost između njih doista postoji. I sudska i upravna vlast bave se posebnim
slučajevima, a ne kao zakonodavna vlast čitavim grupama sličnih slučajeva. Između te dvije
vlasti nalazi se ta razlika što upravna izvršava, a sudska primjenjuje zakone. Ni u jednom slučaju
nijedan se zakon se ne može izvršiti dok se prethodno ne riješi pitanje, da li taj slučaj pod taj
zakon potpada. Ovo pitanje nije ništa drugo nego pitanje o primjenjivanju zakona. Na primjer,
kad upravna vlast carini izvjesnu robu, ona nije u stanju izvršiti carinjenje dok prethodno ne
iznađe koji se propisi carinskog zakona, odnosno trgovinskog ugovora, odnose na tu robu, to
jest, dok prethodno ne primijeni one zakonske propise koje u ovom posebnom slučaju ima da
izuzmu. U svojoj sferi, upravna se vlast isto tako bavi primjenjivanjem kao i sudska. Ranije,
uzimalo se daje razlika između sudstva i uprave u tome što je sudska vlast vezana zakonom, dok
upravna vlast radi po svom slobodnom shvatanju državnog interesa. Sudska vlast primjenjuje
zakone koji postoje; upravna vlast ima prema zakonima koji postoje samo tu dužnost da ih ne
vrijeđa. Iz zakona, sudska vlast izvodi sadržinu svojih akata, pošto se sudske presude moraju
zasnivati na zakonima; u zakonima, upravna vlast nalazi samo jednu granicu za svoju radnju
pošto njena radnja nije rukovođena zakonima nego njenim vlastitim idejama o državnom
interesu. Kao što pojedincu nije glavni zadatak u životu da vrši zakone, nego da zadovoljava
svoje interese, i kao što pojedinac mora voditi računa o zakonima samo ukoliko je to potrebno
da s njima ne dođe u sukob, tako isto i upravnoj vlasti nije glavni zadatak da se brine o
primjenjivanju zakona, nego da se, u granicama zakona, brine o zadovoljavanju državnih
interesa. Ovakvo razlikovanje između uprave i sudske vlasti moglo se činiti samo u prvoj fazi
ustavne monarhije, kad administrativno zakonodavstvo još nije bilo razvijeno, kad je upravna
vlast uživala mnogo veću diskrecionu moć bila ograničena onim zakonima koji su obezbjeđivali
pojedincu jednu sferu lične slobode.

Upravna se vlast se ne može definisati kao vlast koja radi po svom slobodnom nahođenju,
jer njena radnja nije uvijek i isključivo slobodna; pored ovih slučajeva kada upravna vlast uživa
diskrecionu moć, ima drugih slučajeva kad ona ima samo da ispunjava zakonske propise. Kao što
upravna vlast nije uvijek i isključivo slobodna, tako ni sudska vlast nije uvijek i isključivo vezana.
Prema tome, da bi se povukla razlika između sudstva i uprave, treba vidjeti da li i kakve razlike
ima između upravne i sudske vezanosti, s jedne strane - između upravne i i sudske slobode, s druge
strane. Sudska vlast primjenjuje zakone samo onda kad se primjenjivanje odvojilo od izvršenja kao
zasebno pitanje. To biva, prvo, onda kad se privatna lica ne slažu u razumijevanju onih zakonskih
propisa koji njihove međusobne odnose regulišu. Pitanje o primjenjivanju zakona izdvaja se samo

5
 za sebe kao jedan njihov spor koji sudska vlast ima da riješi. Zatim, kad državna vlast hoće da
kazni za povredu pravnog poretka, primjenjivanje se zakona opet odvaja od njegovog
primjenjivanja. Upravna

vlast, pozvana da izvršava zakone, primjenjuje ih samo stoga što ih inače ne bi mogla izvršiti.
Primjenjivanje zakona za nju je samo jedan prethodan posao pri izvršavanju zakona. Upravna vlast
svakodnevno primjenjuje zakone; ona ne može da dejstvuje, a da ne primjenjuje zakone; jer je
njena pažnja regulisana zakonom; ali ona ih primjenjuje samo dotle dok primjenjivanje zakona ne
postane sporno. Vidjeli smo, takođe, da ima slučajeva kad je sudska vlast slobodna kao i upravna,
ali između upravne i sudske slobode ima ova razlika. Sudska vlast nema slobodu inicijative. Ova
se stavlja u pokret samo kad se javi jedno sporno pitanje o primjenjivanju zakona - i sva njena
sloboda sastoji se u izvjesnoj slobodi ocjenjivanja pri raspravljanju tog spornog pitanja kje je
pokrenuto bez njene inicijative. Sudska vlast stavlja se u pokret samo u onim slučajevima koje je
zakon predvidio; njeno funkcionisanje ne zavisi od njene volje. Upravna vlast uživa slobodu
inicijative,da li će učiniti jedan akt svoje nadležnosti, to je neki put ostavljeno njoj samoj da riješi.
Sudska je vlast slobodna samo utoliko što joj je stavljeno u nadležnost. Pitanje o odnosu između
upravne vlasti i sudske naročito se postavlja kod administrativnih sporova. Koja bi vlast po načelu
podjele vlasti, trebalo da raspravlja te sporove, sudska ili upravna? Administrativni se spor vodi
između upravne vlasti i jednog privatnog lica. Povod mu daje jedan akt upravne vlasti kome
pojedinac spori zakonitost. Prema tome administrativnost spora ne može biti u onim slučajevima
kada radnja upravne vlasti nije bila vezana nego slobodna. Zakonitost njenih akata ne može se
osporavati onda kad ona nije bila dužna da se drži zakonodavnih propisa. Upotrebom svoje
diskrecione moći, upravna vlast može povrijediti interese pojedinca, ali, ma kako ta povreda bila
teška uslova za administrativni spor nema, jer bi se pojedinac morao žaliti samo protiv
necjelishodnosti a ne i protiv upravnog akta.

U modernom društvu, šef upravne vlasti uživa pravno pomilovanje. Na osnovu tog prava, on
oprašta, ili smanjuje, ili ublažava izrečenu kaznu. Ako ne izvršava presudu onako kako je izrečena,
on ne stavlja namjesto nje drugu presudu. S formalnog gledišta, pomilovanje je akt upravne vlasti;
ipak zato ono je protivno načelu podjele vlasti, jer sprečava da akti jedne druge, sudske vlasti, jer
sprečava da akti jedne druge, sudske vlasti pro izvedu svoje pravno dejstvo. Posredstvom prava
pomilovanja, šef upravne vlasti vrši nadzor nad sudskom vlasti i izvršava njene presude samo ako
nalazi da one odgovaraju njegovim pojmovima o cjelishodnosti i pravičnosti. Svojim pravom
pomilovanja, on se miješa u sudske poslove na isti onaj način na koji se sud miješa u zakonodavne
poslove, kad cijeni ustavnost zakona. U modernoj državi nije se moglo izbjeći miješanje sudske vlasti
u upravne poslove. Sudska se vlast miješa u upravne poslove naročito posredstvom nadzora koji vrši

6
nad upravnim

7
organima. Sudovi imaju da cijene zakonitost uredbi koje izdaje upravna vlast. Stojeći pod zakonom,
sudovi ne mogu ništa rješavati što bi bilo potrebno zakonu - sljedstveno, ne mogu primjenjivati one
uredbe koje bi protivriječile zakonu. Ali, da bi se održala ova stroga potčinjenost suda zakonu, moralo
se povrijediti načelo podjele vlasti. Kad sud odrekne primjenu jednoj uredbi koju cijeni nezakonitom,
on se isto tako miješa u upravne poslove, kao što se miješa u zakonodavne poslove kad odrekne
primjenu jednom zakonu koji cijeni neustavnim.kad treba sudi pojedincima koji su odrekli pokornost
naredbama upravne vlasti, sud je dužan, prije svega, da ocijeni zakonitost tih naredbi. Upravni organi
odgovaraju pred sudovima kako za one krivice koje čine van svoje službe, tako i za one koje učine u
svojoj službi. Zbog svojih krivica učinjenih van službe, upravni organi mogu biti osuđeni na takve
kazne koje povlače sa sobom gubitak znanja. Stvar ne stoji drugačije ni onda kad upravni organi
odgovaraju za štetu koju su pričinili pojedincu svojom krivicom ili pogreškom u službi. Organi vlasti,
oni su samo u granicama svoje nadležnosti; međutim, svakom svojom krivicom ili pogreškom, oni
izlaze iz granica svoje nadležnosti, pošto se njihova krivica ili pogreška sastoji baš u tome što su
uradili nešto što kao organi vlasti nisu smjeli uraditi.

Kako granična linija između nadležnosti sudske i nadležnosti upravne vlasti nije sasvim
oštro povučena to su mogući sukobi nadležnosti između te dvije vlasti. Raspravljanje tih sukoba može
se dati ili šefu upravne vlasti, ili vrhovnom administrativnom sudu, ili vrhovnom redovnom sudu, ili
najzad jednom mješovitom sudu. Sa gledišta podjele vlasti od naročitog je interesa pitanje o načinu na
koji će se sudije postavljati. U monarhijama, pravilo je da ih postavlja monarh; ali, da oni ne bi uslijed
toga postali zavisni od njega kao obični činovnici, nima se ujemčava nepokretnost. Obične činovnike
vladalac i postavlja i smjenjuje; sudije kad postavi ne može više smijenit. U republikama, za
postavljanje sudija usvojeni su razni načini; ili ih postavlja predsjednik republike, ili ih bira
zakonodavno tijelo, ili ih bira narod.6

2. Pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini

Pravosudni sistem međunarodno priznate novonastale države BiH je utemeljen na propisima

bivše zajedničke države Jugoslavije. Predsjedništvo Republike BiH je Uredbom sa zakonskom
snagom preuzelo sve propise države Jugoslavije. Preuzeti su savezni zakoni koji se u BiH primjenjuju
kao republički zakon. Uz sve to BiH je preuzela međunarodne dokumente kojima su regulisana
ljudska prava i slobode. U aneksu I, kao sastavnom djelu Ustava Bosne i Hercegovine, utvrđen je
Dodatni sporazum o ljudskim pravima, koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, a koji sadrži

6 Slobodan Jovanovic, O državi, Beograd, 2011, str. 292-301, 325-340.

8
 međunarodne dokumente o ljudskim pravima koji obavezuju Bosnu Hercegovinu. Prva dilema u vezi
sa funkcionisanjem pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini problematizira mogućnost brzih i
interventnih izmjena i dopuna Krivičnog zakona RBiH u smislu pooštravanja sankcija za krivična
djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i podizanje opšteg zakonskog maksimuma zatvorske
kazne koja je preuzetim propisom iznosila 15 godina, odnosno najviše 20 godina. Valjalo je
prepoznati posljedice nadolazeće agresije, imali smo sliku agresije nad susjednom Hrvatskom, te
pooštriti sankcije za ratne zločine i sve zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava kao što je to
učinjeno 2003 godine sa svim problemima koji su proistekli iz retroaktivne primjene krivičnog
zakona. Nažalost nije bilo dovoljno pameti. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i završetka
rata pravosuđe je ostalo entitetsko. Bez obzira na sve manjkavosti ovog rješenja manji entitet je
ustrajavao i danas ustrajava da se treba poštovati Dejtonski sporazum i da se drugačijom
organizacijom pravosuđa ne smije dirati u izvorne nadležnosti entiteta. Međutim pod ingerencijom
međunarodne zajednice izvršena je reforma pravosuđa 2003. godine kojom prilikom je osnovan Sud
BiH i tužilaštvo BiH kao i Agencija za istrage i zaštitu koja će servisirati ovo dvoje sa propisivanjem
nadležnosti koji važe na čitavoj teritoriji BiH. Nadležnost za donošenje odluke je bilo predmetom
Apelacije Ustavnog suda BiH jer je manji entitet osporio ovu odluku ali odnos snaga na terenu, i
dominantni uticaj međunarodne zajednice stvorilo je ambijent za donošenje poznate odluke Ustavnog
suda BiH kojom je odbijen zahtjev.7

2.1. Struktura pravosuđa u Bosni i Hercegovini

Sudski sistem u Bosni i Hercegovini (BiH) organiziran je kroz složenu mrežu osnovnih (u
Federaciji BiH općinskih), kantonalnih (u Republici Srpskoj okružnih), entitetskih i državnih sudova. Koji
će sud suditi u određenoj pravnoj stvari (sporu) zavisi od toga da li ima pravo da u njoj postupa, odnosno
da li stranke kod tog suda mogu tražiti zaštitu svojih prava. Ovo pravo suda zove se sudska nadležnost
(jurisdikcija). Postoje mjesna i stvarna nadležnost. Mjesna nadležnost se odnosi na teritoriju. Tako su
općinski i osnovni sudovi nadležni da sude optuženima za krivična djela koja su počinjena na prostoru
jedne ili više općina koje taj sud ‘‘pokriva”. Nadležni su i da sude po svim tužbama koje građani naseljeni
na istoj teritoriji podnose jedni protiv drugih, protiv preduzeća i udruženja ili protiv organa državne vlasti.
Pred ovim se sudovima dijeli nasljedstvo, vode zemljišne knjige, utvrđuje zakonitost štrajka, tuži za
dugove, razvode brakovi, ispituje krivica za većinu krivičnih djela, vodi prekršajni postupak, otvaraju
stečaji i likvidiraju preduzeća (samo u FBiH, u RS-u to čine okružni privredni sudovi), odlučuje o
smetanju posjeda i pravima iz radnog odnosa, utvrđuje ili osporava očinstvo i obaveza izdržavanja djeteta.

7 Almin Dautbegović; Nedžad Korajlić; Agim Nuhiu; Ajten Ramadani, Reforma, pravosudnog sistema u Bosni i
Hercegovini i problemi u funkcionisanju, Kiseljak, 2019, str. 73.

9
Zbog toga općinski i osnovni sudovi predstavljaju prvu liniju odbrane prava građana. Mjesna nadležnost
nije neograničena. Ukoliko građanin (ili bilo koji drugi tužilac) tuži nekoga ko nije naseljen na istoj
teritoriji, dužan je to učiniti pred sudom koji pokriva teritoriju gdje je tuženi nastanjen. Ovaj se princip
primjenjuje jer se nastoji olakšati položaj tuženog historijski, smatralo se da je veća šansa za pristrasnost
suda u mjestu gdje živi tužilac. Ni ovo pravilo, kao ni većina pravila s kojima se u ovoj brošuri susrećete,
nije neograničeno. Ukoliko se sudi zbog nastanka štete, mjesno nadležan će biti i sud koji pokriva
teritoriju na kojoj je nastanjen tuženi, ali i sud koji pokriva teritoriju gdje je šteta nastala. U ovom slučaju,
tužilac ima šansu da bira gdje će podnijeti tužbu. Ukoliko je predmet spora nekretnina, mjesno će
nadležan uvijek biti sud na čijem se području nalazi nekretnina. Pored mjesne, postoji i stvarna
nadležnost. Stvarna nadležnost je nadležnost suda da sudi s obzirom na vrstu predmeta. Osnovni i
općinski sud neće biti nadležni za svako počinjeno krivično djelo. Npr.. za ona krivična djela za koja je
zaprijećena kazna zatvora od deset ili više godina u Federacije BiH nadležni su kantonalni, a u RS-u
okružni sudovi.

U Republici Srpskoj, dvije su vrste okružnih sudova: okružni privredni sudovi i okružni
sudovi. Najhitnije je za kantonalne i okružne sudove znati da su to sudovi kojima se podnosi žalba
protiv svih odluka osnovnih i općinskih sudova. Dakle, neko ko je nezadovoljan odlukom općinskog
ili osnovnog suda podnijet će žalbu na presudu kantonalnom u FBiH, odnosno okružnom sudu u
RS-u. Ovo je tzv. princip dvostepenosti u odlučivanju, čiji je smisao u lome da u rješavanju svake
odluke učestvuju najmanje dva suda. Sud koji prvi rješava je prvostepeni, a sud koji rješava na
osnovu podnesene žalbe je drugostepeni. Ovim se principom nastoji osigurati ujednačenost sudskih
odluka da bi se lako postigla jednakost u ostvarenju zaštite prava građana. Zbog toga kažemo da
kantonalni i okružni sudovi ujednačavaju sudsku praksu. Ujednačavanjem sudske prakse se također
bave i vrhovni sudovi entiteta - Vrhovni sud Federacije BiH i Vrhovni sud RS-a. Za razliku od

kantonalnih i okružnih sudova, oni nikad nisu prvostepeni, već sude isključivo po žalbama i
revizijama koje se podnose da bi se preispitale odluke ili postupci okružnih, odnosno kantonalnih
sudova. U ovim slučajevima govorimo o trostepenosti sudskog odlučivanja. Prisjetimo li se
analogije kojom smo općinske i osnovne sudove uporedili sa prvom linijom odbrane, vrhovne je
sudove adekvatno smatrati posljednjom linijom odbrane prava građana.

Svi sudovi kojima smo se do sada bavili su entitetski. Na nivou Bosne i Hercegovine
postoje i Sud BiH i Ustavni sud BiH. Sud BiH pruža pravnu zaštitu građanima koji smatraju da im
je povrijeđeno neko pravo upravnim aktom institucija BiH. Primjera radi, to će biti u situacijama
kada Uprava za indirektno oporezivanje nekoj kompaniji utvrdi novčanu kaznu za neplaćene
poreske obaveze ili kada Ministarstvo za civilne poslove utvrdi da je neko nelegalno stekao
državljanstvo BiH. Također, on sudi i u radnim sporovima koje radnici u institucijama BiH vode sa

1
0
institucijama BiH. U krivičnim predmetima, sudi na osnovu postupaka koje inicira Tužilaštvo
Bosne i Hercegovine (vidi niže). Najveći broj predmeta ratnih zločina procesuiranih u BiH, kao i
predmeta organiziranog kriminala, procesuirano je pred ovim sudom. U postupcima koji se vode
pred ovim sudom, drugostepenost se osigurava na način da se žalba podnosi ovom sudu, koji je
razmatra pred tzv. apelacijskim vijećem, koje će se uvijek sastojati od sudija koje nisu sudile u
prvostepenom postupku.

Posebnim se sudovima smatraju ustavni sudovi. U Bosni i Hercegovini postoje tri: dva
entitetska i jedan državni. Historijski gledano, postupke pred ovim sudovima nisu mogli voditi
građani, već predsjednici, premijeri, parlamentarne poslaničke grupe, općine, gradovi, kantoni i
drugi organi javne vlasti kao i istaknute političke ličnosti. To je zato što se oni bave samo
najkrupnijim i najsloženijim pitanjima na razmeđi prava i politike; ocjenjivanjem usklađenosti
usvojenih zakona i drugih akata sa entitetskim ustavima, odnosom između federalnih jedinica,
odnosom između gradova i općina i entiteta, postojanjem vitalnih interesa konstutitvnih naroda. U
entitetskim ustavnim sudovima RS-a i FBiH to je tako. Međutim, Ustavni sud BiH, kao najviši sud
u Bosni i Hercegovini, u skladu sa Ustavom BiH, ne rješava samo o pitanju usklađenosti zakona
BiH i entiteta sa njenim Ustavom. On također rješava i po apelacijama (žalbama) građana kada
smatraju da su im odlukom bilo kog suda u BiH povrijeđena prava zajamčena Ustavom. Budući da
Ustav BiH navodi veoma dugačku listu prava koja se jamče iz liste međunarodnih ugovora
navedenih u Aneksu uz Ustav, iz toga slijedi da građani na praktično svaku odluku bilo kojeg suda
u BiH mogu podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. Od osobite su važnosti odluke Ustavnog suda o
pravu na pravedno suđenje, kojim se posebno bavimo u jednom dijelu ove brošure. Ove odluke
temelje se na praksi

Eviopskog suda za ljudska piava, budući da su standardi pravednog suđenja u našoj zemlji
delinhani Eviopskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Evropska konvencija je međunaiodni
ugovoi. Zemlje koje su je potpisale, a radi se o svim evropskim zemljama osim Bjeloiusije.
obavezuju se ne samo na primjenu visokih standarda zaštite ljudskih prava, u koje spada i piavo na
ptavedno suđenje, već i na to da njihovi građani imaju pravo da se za zaštitu svojih piava obrate
posebnom sudu. Taj sud se naziva Evropski sud za ljudska prava i smješten je u Strazburu, u
Francuskoj. Ovom se sudu građani mogu obratiti tek nakon što iscrpe sva pravna sredstva domaćeg
pravosuđa. Iako se radi o međunarodnom sudu, njegove odluke obavezuju sve državne institucije,
pa i pravosuđe Bosne i Hercegovine.

Brčko distrikt Bosne i Hercegovine ima dva suda: Osnovni i Apelacijski. Osnovni je sud
opće mjesne i stvarne nadležnosti, a Apelacijski sud je sud kojem se izjavljuju žalbe protiv odluka
Osnovnog suda.

1
1
 Sudski sistem Bosne i Hercegovine čine:

3 ustavna suda (Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije BiH i Ustavni
sud Republike Srpske);
Sud Bosne i Hercegovine;
2 entitetska vrhovna suda (Vrhovni sud Federacije BiH i Vrhovni sud Republike Srpske);
16 kantonalnih i okružnih sudova (10 u Federaciji BiH, 5 u RS-u i jedan u Brčko Distriktu
BiFI);
- 52 Općinskih i osnovnih sudova (32 u Federaciji BiH, 19 u RS-u i jedan u Brčko Distriktu
BiH);
- 5 okružnih privrednih sudova u Republici Srpskoj;
Viši privredni sud u Banjoj Luci.

Tužilaštva u Bosni i Hercegovini, čine:

Tužilaštvo BiH,
Tužilaštvo Brčko distrikta,
dva entitetska tužilaštva,
deset kantonalnih tužilaštava u FBiH,
pet okružnih tužilaštava u RS-u,

1
2
 ptsebno tužilaštvo za suzbijanje organiziranoga kriminala i najtežih oblika piiviednoga
kriminala - Specijalno tužilaštvo RS-a.8

2.2. Reforma pravosudnog sistema

Pravosudni sistem Republike Bosne i Hercegovine, uz sve nedostatke koji su pioizilazili

iz ideološkog jednopartijskog sistema i socijalističkog uređenja, bio je jedinstven. On je
osigutavao jedinstvenu primjenu prava na cijeloj teritoriji Republike. Sudovi i drugi piavosudni
oigani su bili, uglanom, kadrovski dobro popunjeni. Ostvarivanje i zavidan nivo stiučnosti u
obavljanju ove funkcije. U toku agresije i rata došlo je do velike destrukcije ptavosudnog sistema
u Bosni i Hercegovini. Formiranjem paradržavnih tvorevina izvršena je secesija dijelova sistema.
Sudovi i javna tužilaštva stavljeni su u funkciju novih paradržavnih tvorevina. Faktički je
razbijeno i jedinstvo pravnog poretka zemlje. Sudovi su primjenjivali propise susjednih država.
Sudovi su primjenjivali propise susjednih država. Organi pravosuđa su nasiljem svedeni na
jednonacionalni sastav. Legalna rekonstrukcija pravosudnog sistema počela je na dijelu BiH
zaključivanjem Vašingtonskog sporazuma i stupanjem na snagu Ustava Federacije BiH.
Uspostavljanjem pravosudne strukture Federacije BiH prestale su funkcionisati takve de facto
strukture tzv. Hrvatske Republike Herceg - Bosne. Mirovnim sporazumom za BiH praktično je
legalizovano zatečeno stanje i tek otvorene mogućnosti za demokratsku reintegraciju
pravosudnog sistema u BiH. Zbog brojinih kompromisa koji su pravljeni prilikom zaključivanja
ovih sporazuma, mnoga rješenja o položaju, organizaciji i funkcionisanju pravosudnih institucija
su daleko od demokratskih standarda prihvaćenih u svijetu. To se, posebno, odnosi na činjenicu
da se sudska organizacija zaokružuje na nivou entiteta. Dugo vremena na nivou BiH nisu
postojale institucije pravosuđa. Kasnijim uspostavljanjem Suda BiH i Tužilaštva BiH samo je
pokrivena određena institucionalna i pravna praznina, ali nije uspostavljena institucija analogna
instituciji vrhovnog suda koja bi ujednačavala primjenu prava i osiguravala ravnopravnost
subjekta na cijelom prostoru države.

Reforma pravosuđa podrazumijeva cijeli sistem koordiniranih aktivnosti i mjera u svim

segmentima društva i od svih organa vlasti i građana. Djelovanje nezavisnih medija i drugih
dijelova civilnog društva na promociji demokraskih vrijednosti i pravne kulture i stvaranje
institucionalnih, materijalnih, kadrovskih i drugih pretpostavki samo su neki aspekti
uspostavljanja samostalnog i nezavisnog pravosuđa. Niz rješenja Mirovnog sporazuma za

BiH, posebno Ustav BiH nije uspostavio elementarne pretpostavke za jedinstven pravosudni sistem

8 https://advokat-prniavorac.com/pravosudie-u-Bosni-i-HercepovinLhtml, 05.02.2022

1
3
za cijelu zemlju. Time se dovodi u pitanje ne samo ostvarivanje jednakih prava građana u cijeloj
zemlji nego i jedinstvenog ekonomskog područja i potpune slobode kretanja ljudi, robe, kapitala i
informacija. Taj deficit, uglavnom intervencijom međunarodne zajednice, počinje se nadoknađivati
uspostavom Suda BiH, Tužilaštva i Pravobranilaštva na državnom nivou, kao i donošenjem
neophodnih materijalnih i procesnih zakona. I na entitetskom nivou je bilo neophodno najprije
izvršitiodređene promjene ustava, a zatim donijeti niz zakona i drugih propisa.

2.3. Demokratska ustavna načela o sudovima

Demokratski karakter društva i države u velikoj mjeri zavisi od ustavnog položaja i uloge
sudstva. Zbog toga, ustavi ovakvih zemalja uspostavljaju načela kojima se osigurava samostalan i
nezavisan položaj sudova i ukupog sistema pravosuđa. Ta načela već su prihvaćena kao demokratski
standard i u međunarodnom pravu. Tako su 1985. godine u Ujedinjenim nacijama prihvaćeni
„Osnovni principi nezavisnosti sudova”, a u vijeću Evrope 1994. godine „Preporuke o nezavisnosti,
efikasnosti i ulozi sudijaT Ti najvažniji principi su:

Načelo nezavisnosti sudaznači slobodu suda da bez utjecaja i pritiska izvršne ili
zakonodavne vlasti, kao i stranka u postupku, donese sudsku odluku. Pri tome sud mora osigurati
da se prema stranama u postupku, donese sudsku odluku. Pri tome sud mora osigurati da se prema
stranama u postupku postupa na isti nepristrasan način i sa poštovanjem. Sud je u postupku vezan
samo ustavom i zakonom i ne može se ponašati arbitarno, nit se smije rukovoditi političkim
oportunitetom. Zbog toga se u demokratskim društvima visoko vrednuje uloga suda, a sudije
uživaju veliki društveni ugled. To postaje element političke kulture i tradicije. Taj princip dobiva
punu snagu u kombinaciji sa drugim načelima kao što su načelo stalnosti, odgovarajuća materijalna
sigurnost koja odgovara značaju i ugledu ove funkcije i koja treba da omogući da se sudovi zaštite
od korupcije, zatim, načelo imuniteta, izbjegavanjem sukoba interesa i dr.

Načelo stalnosti sudijske funkcije znači da jednom izabrani sudija vrši tu funkciju bez
ograničenja mandata, odnosno bez obaveza da periodično podliježe postupku ponovnog izbora.
Samo postojanje reizbora moglo bi se koristiti za ostvarivanje utjecaja na njihov rad.

Zato se u demokiatskim sistemima stalnost sudija ostvaruje, prema pravilu vršenjem funkcije do
navišenja odleđene godine starosti. Samo se ustavom, rjeđe i samo: godine života ili službe, fizička
ili mentalna sposobnost za obavljanje funkcije ili osuda za krivično djelo koje sudiju čini moralno

1
4
nepodobnim za obavljanje te časne funkcije. Pri izboru i pri razrješenju sudija bitno je da ocjenu o
tome da li su nastupile navedene okolnosti ne daje ni izvršna ni zakonodavna vlast, nego ili najviši
sud ili posebno nezavisno tijelo regrutovano između nosilaca piavosudnih funkcija. Na isti način se
mora tretirati i pitanje disciplinske odgovornosti sudija.

Načelo sudijskog imuniteta štiti sudije od odgovornosti za djela učinjena u vršenju sudske
funkcije. Većina ustava izjednačava sudijski sa poslaničkim imunitetom. To znači da postoji
imunitet neodgovornosti, odnosno da sudija ne može biti pozvan na odgovornost za izneseno
mišljenje i dati glas tokom vođenja postupka i donošenja presude. Imunitet nepovredivosti
podrazumijeva da sudija ne može biti pritvoren, niti se protiv njega može voditi krivični postupak
bez odobrenja nadležnog suda ili posebnog nezavisnog organa (visokog sudskog vijeća). U nekim
sistemima je znatno uže postavljanja imunitetska zaštita sudija. U svakom slučaju, imunitet
omogućuje sudiji da slobodno izražava svoje mišljenje i da daje svoj glas ne strahujući od pritisaka
sa strane.

Načelo nespojivosti sudijske sa drugim funkcijama proizilazi iz sistema podjele vlasti i

načela nezavisnosti suda. Da bi se osiguralo, u demokratskim sistemima sudija ne može obavljati
istovremeno funkciju u izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti, niti može obavljati druge javne ili
profesionalne dužnosti. U većini ovih sistema nespojiva je funkcija sudije sa članstvom u
političkim strankama. Time se želi osigurati politička neutialnost u piimjeni zakona.

Načelo javnosti suđenja podrazumijeva da suđenju, osim stranaka, mogu prisustvovati i

druga lica, uključujući i predstavnike medija. To načelo omogućuje da javnost kontroliše tok
suđenja i nepristrasnosti suda. Time se javnost upoznaje sa sadržinom spora i podiže pravna
kultura i svijest o značaju principa ustavnosti i zakonitosti i uloge suda. Zbog ovakvog značaja,
ustavi samo izuzetno dozvoljavajuisključivanje javnosti iz suđenja. Sudu se, obično, dozvoljava
da isključi javnost kada je u pitanju čuvanje državne, vojne, službene ili druge tajne, kada je to u
interesu maloljetnika. Neki ustavi prepuštaju zakonodavcu da propiše izuzetke od načela
javnosti.

Načelo zboinosti suđenja znači da sud i donosi i odluke u vijeću, a samo izuzetno, u
sporovima koji imaju mali značaj, može sudili i sudija pojedinac. Suđenje u vijeću pružaveće
garancije da će se svestran ije sagledati i ocijenili činjenično stanje, da će se potpunije razmotiiti i
piimijeniti pravni propisi i da će bili primijenjeno načelo nepristrasnosti suda.

Načelo učešća građana u suđenju podrazumijeva da, osim sudija profesionalaca, pravnih
stručnjaka, u suđenju učestvuju i građani laici. To je institut porote. Poznata su dva sistema

1
5
porote. Prema anglo-američkom sistemu, postoje dva vijeća koja rade odvojeno. Porota utvrđuje
činjenično stanje i u krivičnim stvarima odlučuje o postojanju krivice. Zatim, sudije profesionalci
primjenjuju pravne propise i izriču kaznu. Prema drugom sistemu, postoji jedno vijeće sastavljeno
od stalnih sudija i sudija porotnika. Vijeće vodi postupak i donosi presude kao jedno tijelo.

Načelo instancionog odlučivanja podrazumijeva postupak preispitivanja odluka suda.

Preispitivanje se u cjelini odvija u okviru sudske vlasti. Pravo na žalbu, odnosno pravo na
najmanje dvostepeno sudsko odlučivanje je univerzalna tekovina. Pravo na žalbu predviđaju svi
ustavi, a ono je zagarantovano i međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. Svaka strana
u postupku ima pravo da na odluku prvostepenog suda uloži žalbu drugostepenom sudu koji
ocjenjuje da li je zakonito vođen postupak i da lije izrečena presudan skladu sa zakonom. U
pojedinim slučajevima dozvoljava se i trećestepeni postupak. Taj princip štiti prava građana i u
materijalnom i u procesnom smislu i omogućuje da se u okviru sudske vlasti koja donosi
konačnu odluku svestrano preispituju svi slučajevi i ujednači praksa sudova u primjeni prava?

3. Visoko sudsko i tužilačko vijeće

Vijeće je samostalan organ Bosne i Hercegovine i ima svojstvo pravnog lica.Vijeće se

finansira iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i
Hercegovine. Vijeće čini petnaest članova. Članovi Vijeća su osobe visokih moralnih kvaliteta i
profesionalne nepristrasnosti, poznate po djelotvornosti, stručnosti i profesionalnoj
nepristrasnosti.

Vijeće ima sljedeće nadležnosti:

5
Kasim Trnka, cif. djelo, str 341-346.

1
6
 imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova, sudije porotnike i dodatne sudije u sve
sudove na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i općinskom nivou u Bosni i
Heicegovini, uključujući Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom ustavnih sudova entiteta
Bosne i Hercegovine;

imenuje glavne tužioce, zamjenike glavnog tužioca i tužioce u sva tužilaštva na dižavnom,
entitetskom, kantonalnom i okružnom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući i Brčko Distrikt Bosne i
Hercegovine;

- daje prijedloge nadležnim organima u vezi sa njihovim predlaganjem i izborom sudija

Ustavnog suda Republike Srpske i imenovanjem sudija u Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Prilikom izvršavanja svojih nadležnosti iz ovog stava Vijeće, prije davanja prijedloga, traži pismeno
mišljenje odgovarajućeg ustavnog suda;

- prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku
odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, dodatnim sudijama i tužiocima;

- odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima;

- odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti sudija, sudija porotnika, dodatnih

sudija i tužilaca;

- nadzire stručno usavršavanje sudija i tužilaca i savjetuje entitetske centre za edukaciju sudija i
tužilaca i Pravosudnu komisiju Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u vezi sa usvajanjem programa
stručnog usavršavanja sudija i tužilaca,

- određuje minimalan obim stručnog usavršavanja koji svaki sudija i tužilac mora ostvariti u

toku godine;

- određuje početnu obuku za osobe koje su izabrane za sudije ili tužioce i nadzire ostvarivanje

takve obuke;

- odobrava godišnji izvještaj upravnih odbora entitetskih centara za edukaciju sudija i tužilaca i

Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u dijelu koji se odnosi na početnu obuku i

stručno usavršavanje sudija i tužilaca,

- odlučuje o pitanjima nespojivosti drugih dužnosti koje sudije ■ tužioci obavljaju sa

dužnostima sudija i tužilaca;

“jeo privremenom upućivanju sudija i tužilaca u drugi sud ili tužilaštvo;

1
7
 - odlučuje o odsustvima sudija i tužilaca:

učestvuje, piema vlastitoj ocjeni, u procesu izrade godišnjih budžeta za sudove i tužilaštva;

- daje piijedloge, piema vlastitoj ocjeni, u vezi sa godišnjim budžetom predloženim od strane
državnih tijela i/ili vlada za sudove i tužilaštva;

- daje i iznosi, piema vlastitoj ocjeni, prijedloge za izmjenu budžeta predloženih od strane
državnih oigana i/ili vlada i/ili Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nadležnim
zakonodavnim organima;

- prikuplja i analizira izvještaje, kao i potrebne informacije o budžetu i prihodima za sudove i

tužilaštva kako bi se obezbijedili statistički podaci za efikasan rad sudova i tužilaštava;

- zalaže se za adekvatno i kontinuirano finansiranje sudova i tužilaštava u Bosni i Hercegovini;

- učestvuje u izradi nacrta i odobrava Pravilnike o poslovanju za sudove i tužilaštva u Bosni i

Hercegovini;

- nadgleda i savjetuje sudove i tužilaštva o odgovarajućim i efikasnim tehnikama i postupcima u

vezi sa budžetom, upravljanjem i rukovođenjem i inicira edukaciju u tom pogledu;

- pokreće, nadgleda i koordinira projekte koji se odnose na poboljšanje pitanja vezanih za

upravljanje sudovima i tužilaštvima, uključujući traženje finansijskih sredstava iz domaćih i

međunarodnih izvora;

- utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija i tužilaca,

- utvrđuje kriterije za rad sudova i tužilaštava i pokreće istrage koje se odnose na postupanje u

oblasti uprave ili finansija;

- vodi, koordinira i nadgleda korištenje informacione tehnologije u sudovima i tužilaštvima da

bi se u tom pogledu postigla i održala uniformnost u sudovima i tužilaštvima u cijeloj zemlji. Sudovi i
tužilaštva mogu uvoditi automatizirane sisteme praćenja i registracije

predmeta ili slične sisteme uključujući si?tPn^ J .

j cujuci sisteme podrške i pohranjivanja podataka, samo uz prethodno

odobrenje Vijeća;

utviđuje bioj sudija, tužilaca i zamjenika glavnog tužioca za sudove i tužilaštva iz njegove
nadležnosti, nakon konsultacija sa predsjednikom suda ili glavnim tužiocem, tijelom nadležnim za
budžet, i nadležnim ministarstvom pravde;

1
8
 prikuplja informacije i vodi dokumentaciju o profesionalnom statusu sudija i tužilaca,
uključujući datum njihovog imenovanja i prestanka funkcije, statističke podatke koji se odnose na
njihove radne rezultate, te ostale informacije koje Vijeće smatra bitnim za rad predsjednika sudova,
glavnih tužilaca i zamjenika glavnih tužilaca, sudija i tužilaca;

- daje mišljenje o pritužbama koje podnese sudija ili tužilac koji smatra da su njegova prava
utvrđena ovim ili drugim zakonom, ili njegova nezavisnost, ugroženi;

- daje mišljenje o nacrtima zakona, propisa i o važnim pitanjima koja mogu uticati na
pravosuđe, pokreće postupak usvajanja zakona i drugih propisa i daje smjernice sudovima i tužilaštvima
iz nadležnosti Vijeća;6

4. Sudovi u Bosni i Hercegovini

4.1. Sud Bosne i Hercegovine

Da bi se obezbijedilo efikasno ostvarivanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine i poštovanje

ljudskih prava i vladavine zakona na njenoj teritoiiji, osniva se Sud Bosne i Hercegovine. Sjedište Suda
je u Sarajevu. Sud čine predsjednik i određeni broj ostalih sudija kako je to propisano ovim zakonom. U
postupku pred Sudom i u obraćanju Suda sa strankama u upotrebi su službeni jezici Bosne i Hercegovine
- bosanski, hrvatski i srpski jezik, te oba pisma - latinično i ćirilično pismo. Učesnici u postupku imaju
pravo da upotrebljavaju bilo koji od službenih jezika i pisama u svim radnjama postupka.

<■•7 , , • viieću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 25/04, 93/05 i
Zakon o visokom sudskom i tuzilackom vijeću tsosne ncic s
48/07)

1
9
 j V Za k''v'čna djela utvrđena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine i drugim zakonima
Bosne i Hercegovine ^,„1 i r . ....
b me. Sud je dalje nadležan za krivična djela utvrđena zakonima
Federacije Bosne i Hercegovine p„„,in c , ■ r,. ■ ,

egovine, Republike Srpske i Breko Đistrikta Bosne i

Hercegovine kada ta krivična djela:

ugiožavaju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost, državnu bezbjednost i

međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine;

mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu Bosne i Hercegovine, ili
mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku
štetu ili druge štetne posljedice van teritorije datog entiteta ili Brčko Đistrikta Bosne i Hercegovine.

- zauzima konačan i pravno obavezujući stav vezan za sprovođenje zakona Bosne i

Hercegovine i međunarodnih ugovora na zahtjev bilo kojeg suda entiteta ili bilo kojeg suda Brčko
Đistrikta Bosne i Hercegovine kojem je povjereno sprovođenje zakona Bosne i Hercegovine;

- Sud je takođe nadležan za donošenje praktičnih uputstava za primjenu krivičnog materijalnog

prava Bosne i Hercegovine iz nadležnosti Suda u vezi s krivičnim djelima genocida, zločina protiv
čovječnosti, ratnih zločina i kršenje zakona i običaja rata, te pojedinačnom krivičnom odgovornošću
vezano za ova djela, po službenoj dužnosti ili na zahtjev bilo kojeg entitetskog suda ili suda Đistrikta
Brčko Bosne i Hercegovine;

- odlučuje o pitanjima koja se tiču provođenja međunarodnih i međuentitetskih krivičnih

propisa, uključujući i odnose sa Interpolom i drugim međunarodnim policijskim organima, kao što su
transfer osuđenog lica, izručenje i predaja lica, koje druga država odnosno međunarodni sud ili tribunal
zahtijevaju od bilo kojeg organa na teritoriji Bosne i Hercegovine;

- rješava sukob nadležnosti između sudova entiteta, između sudova entiteta i Suda Brčko
Đistrikta Bosne i Hercegovine, te između Suda i bilo kojeg drugog suda;

- odlučuje o ponavljanju krivičnog postupka za krivična djela predviđena zakonima države. 7

’ Član 7 Zakona o Sudu BiH (..Službeni glasnik BIH, broj 49/09 - prečišćeni teksl, 74/09 - ispravka i 97/09)

2
0
 4.2. Sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine

Sudo\ i više sudsku vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine. Sudovi su samostalni i nezavisni od
zakonodavne i izvršne vlasti. Niko ne smije uticati na nezavisnost i nepristrasnost sudije pri odlučivanju u
predmetima koji su mu dodijeljeni u rad. Sudovi sude kao sudije pojedinci ili u vijećima sudija, odnosno u
vijećima sudija i sudija porotnika, a u odleđenim slučajevima piedviđenim zakonom mogu postupati i
odlučivati i stručni saradnici. Sastav sudskog vijeća određuje se zakonom. Ako zakonom nije drugačije
propisano, Vrhovni sud Fedeiacije sudi u vijećima sastavljenim od trojice sudija, a u vijećima sastavljenim
od pet sudija kada odlučuje o pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijeća. Službeni jezici koji se koriste
u sudovima su bosanski, hrvatski i srpski a službena pisma su latinica i ćirilica. Sud vodi postupak i donosi
odluke na jeziku kojim se služi sudija u postupku ili jeziku koji odredi predsjednik vijeća, s tim da će se
stranci, na njen zahtjev, osigurati prijevod na ročištu ili prijevod odluke suda na jezik kojim se stranka služi
u postupku i to u krivičnom postupku na trošak suda, a u svim ostalim postupcima na trošak stranke.
Stranke mogu pismena upućivati sudu na bilo kojem od službenih jezika. 8

4.2.1. Vrhovni sud Federacije Bili

Vrhovni sud Federacije BiH nadležan je:

- da odlučuje o redovnim pravnim lijekovima protiv odluka kantonalnih sudova, ako je to

zakonom određeno;

- da odlučuje o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova kada je to

zakonom određeno;

- da odlučuje o pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijeća, ako zakonom nije drugačije

određeno;

I ~ • • Hercegovini ( SI novine FBiH“,br. 38/2005,22/2006, 63/2010,

Zakon o sudovima u Federaciji Bosni i Heicegovim no
72/2010-ispr„ 7/2013, 52/2014 i 85/2021),

da rješava sukobe nadležnosti između kantonalnih i općinskih sudova sa područja različitih

kantona, ako zakonom nije drugačije određeno'

2
1
 - da odlučuje o pienošenju mjesne nadležnosti sa jednog suda na drugi sud kada je to određeno
zakonom i

- da obavlja druge poslove utvrđene zakonom, osim onih iz nadležnosti Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine.

Vrhovni sud Federacije može imati i izvorne nadležnosti, ako su utvrđene federalnim zakonima.
Vrhovni sud Federacije ima sjedište u Sarajevu i nadležan je za područje cijele Federacije.

4.2.2. Kantonalni sudovi

Kantonalni sudovi imaju prvostepenu i drugostepenu nadležnost. Kantonalni sud ima prvostepenu
nadležnost za sljedeće, i to:

- da sudi za krivična djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora više od 10 godina ili
dugotrajni zatvor, ako zakonom nije određena nadležnost drugog suda;

- da postupa u toku istrage i nakon podizanja optužnice u skladu sa zakonom;

- da sudi za krivična djela za koja je Sud Bosne i Hercegovine prenio nadležnost na kantonalne

sudove, i

- da odlučuje u svim upravnim sporovima, kao i o zahtjevima za zaštitu sloboda i prava utvrđenih
ustavom, ako su takve slobode i prava povrijeđeni konačnim pojedinačnim aktom ili radnjom službenog
lica u organima uprave, odnosno odgovornog lica u preduzeću, ustanovi ili drugom pravnom licu kada za
zaštitu tih piava nije osigurana druga sudska zaštita.

Kantonalni sud ima drugostepenu nadležnost za sljedeće, i to.

- da odlučuje o žalbama protiv odluka općinskih sudova,

- da odlučuje po žalbama izjavljenim na rješenja o prekršajima;

' lje o diuJm ledovnim i vanrednim pravnim lijekovima, ako je to određeno zakonom.

Ostale nadležnosti kantonalnih sudova su sljedeće, i to:

da iješava o sukobu mjesne nadležnosti između općinskih sudova sa područja kantona;

da odlučuje o piijenosu mjesne nadležnosti sa jednog općinskog suda na drugi općinski sud na

2
2
 području kantona;

- da odlučuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude na

osnovu sudske odluke;

- da postupa po molbama za pomilovanje u skladu sa zakonom;

- da rješava o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovačkih sudova i stranih arbitraža;

- da pruža međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim predmetima, i

- da obavlja druge poslove određene zakonom.

Kantonalni sudovi obrazuju se za područje jednog kantona. Kantonalni sudovi u Federaciji BiH
uspostavljeni su sa sjedištem u Bihaću; Odžaku; Tuzli; Zenici: Goraždu; Novom Travniku; Mostaru;
Širokom Brijegu; Sarajevu i Livnu.

4.2.3. Općinski sudovi

Općinski sudovi imaju nadležnosti u krivičnim, građanskim, privrednim i prekršajnim

predmetima. Nadležnost u krivičnim predmetima da sudi.

- za krivična djela za koja je zakonom propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna
zatvora do 10 godina, ako posebnim zakonom nije određena nadležnost drugog suda;

- za krivična djela za koja je posebnim zakonom određena nadležnost općinskog suda;

- za krivična djela za koja je Sud Bosne i Hercegovine prenio nadležnost na općinski sud;

- u svim krivičnim postupcima protiv maloljetnika, P I kom isti age i nakon podizanja
optužnice u skladu sa zakonom;
j' o vanicdnim pravnim lijekovima kad je to zakonom predviđeno;

da odlučuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude, na osnovu
sudske odluke i

da postupa po molbama za pomilovanje u skladu sa zakonom.

U građanskim piedmetima da u prvom stepenu sudi:

- u svim građanskim sporovima i

- u vanparničnom postupku.

U prekršajnim predmetima da u prvom stepenu sudi:

2
3
 - u svim prekršajnim predmetima i

- odlučuje o zahtjevima za ponavljanje prekršajnog postupka.

U privrednim predmetima općinski sudovi koji imaju privredna odjeljenja u prvom stepenu sude:

- u sporovima koji se odnose na prava i obaveze po osnovu pravnog prometa roba, usluga,
vrijednosnih papira, vlasničkih i drugih stvarnih prava na nekretninama, te na prava i obaveze proistekle iz
vrijednosnih papira u kojima su obje stranke u postupku pravno lice ili fizičko lice koje, u svojstvu
samostalnog poduzetnika ili u drugom svojstvu, obavlja privrednu ili drugu registriranu djelatnost u vidu
osnovnog ili dopunskog zanimanja;

- u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu na moru i unutrašnjim vodama, te u

sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika;

- u sporovima koji se odnose na avione, te u sporovima na koje se primjenjuje vazduhoplovno

pravo, osim sporova o prijevozu putnika,

- sporove iz autorskog prava, srodnih prava i prava industrijske svojine;

- sporove nastale povodom djela za koja se tvrdi da predstavljaju nelojalnu konkurenciju ili

monopolistički sporazum,

- u postupku stečaja i likvidacije, u skladu sa zakonom, kao i u svim sporovima koji nastanu u
toku i povodom provođenja postupka stečaja i likvidacije.

U piiviednim predmetima općinski sudovi u kojima se obrazuju privredna odjeljenja mjesno

su nadležni za područje cijelog kantona. Privredna odjeljenja obrazuju se u općinskim sudovima u.
Bihaću, Orašju, Tuzli, Zenici, Goraždu, Travniku, Mostaru, Širokom Brijegu, Sarajevu i Livnu.

Postupak u prekršajnim predmetima iz oblasti poreza i carina vrše općinski sudovi u Bihaću,
Orašju, Tuzli, Zenici, Goraždu, Travniku, Mostaru, Širokom Brijegu, Sarajevu i Livnu za područje
cijelog kantona.

Poslove upisa u registre pravnih lica vrše općinski sudovi u: Bihaću, Orašju, Tuzli, Zenici,
Goraždu, Travniku, Mostaru, Širokom Brijegu, Sarajevu i Livnu za područje cijelog i Q
kantona.

2
4
 4.3. Sudovi u Republici Srpskoj

Sudovi Republike Srpske su: Ustavni sud RS, Vrhovni sud RS, Osnovni sudovi i Viši
privredni sud u Banja Luci. Sudsku vlast u Republici Srpskoj vrše sudovi, koji su samostalni i
nezavisni u okviru djelokruga i nadležnosti određene zakonom. Sudovi su samostalni i nezavisni od
zakonodavne i izvršne vlasti i zabranjen je svaki oblik uticaja na donošenje sudskih odluka. Sudovi u
svom radu postupaju nepristrasno i odluke donose u razumnom roku. Niko ne smije uticati na
nezavisnost i nepristrasnost sudije pri odlučivanju u predmetima koji su mu dodijeljeni. Odluke
sudova Republike Srpske su obavezujuće i izvršne na teritoriji Republike Srpske i Bosne i
Hercegovine.9 10

4.3.1. Vrhovni sud Republike Srpske

Vihovni sud je najviši sud u Republici Srpskoj, koji obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona.
Sjedište Vrhovnog suda je u Banjoj Luci.

Vrhovni sud nadležan je da:

- odlučuje o redovnim pravnim lijekovima protiv odluka okružnih sudova, ako je to zakonom
određeno;

- odlučuje o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih odluka sudova, kada je to

zakonom određeno;

- odlučuje o pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijeća, ako zakonom nije drugačije
određeno;

- zauzima načelne stavove radi usaglašavanja sudske prakse o pitanjima za koja ocijeni da su od
značaja za jedinstvenu primjenu zakona u Republici Srpskoj,

- o zauzimanju načelnih stavova Vrhovni sud odlučuje na opštoj sjednici;

- način rada opšte i proširene sjednice uređuje pravilnikom predsjednik Vrhovnog suda;

- rješava sukobe nadležnosti između sudova, ako zakonom nije drugačije određeno;

- odlučuje o prenošenju mjesne nadležnosti s jednog suda na drugi sud, kada je to određeno
zakonom, i

9Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („SI. novine FBiH“, br. 38/2005, 22/2006, 63/2010,72/2010 -
ispr., 7/2013, 52/2014 i 85/2021)
10 Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske",br. 37/12, 14/14 - odluka Ustavnog
Suda, 44/15, 39/16 - odluka Ustavnog Suda i 100/17)

2
5
 - razmatra aktuelna pitanja sudske prakse, analizira potrebe za stručnim usavršavanjem sudija,
stručnih saradnika i viših stručnih saradnika i obavlja druge poslove određene zakonom.

Predsjednik Vrhovnog suda bira se iz reda sudija tog suda koji posjeduje dokazane rukovodne i
organizacione sposobnosti za rad u pravosuđu. Predsjednik se imenuje na mandat od šest godina i može biti
ponovo imenovan. Sudije se imenuju na mandat, koji nije ograničen, a mandat im može prestati:

- smrću,

- na lični zahtjev,

- kad naviše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju,

- kad budu razriješeni dužnosti iz razloga koji su utvrđeni zakonom.

Starosna dob za obavezan odlazak u penzij u za sve sudije je 70 godina života. Sud ima
predsjednika suda. Predsjednik suda obavlja poslove sudske uprave u skladu sa zakonom i Pravilnikom o
unutrašnjem sudskom poslovanju. Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i
sudskom upravom, on predstavlja sud pred drugim organima i organizacijama. Predsjednik suda može
pojedine svoje nadležnosti da prenese na sudije tog suda ili sekretara suda. U slučaju spriječenosti,
predsjednik suda će odrediti sudiju koji će ga mijenjati u njegovom odsustvu. Ukoliko predsjednik suda iz
bilo kojih razloga prestane da obavlja dužnost predsjednika suda, iz reda sudija tog suda imenuje se vršilac
dužnosti predsjednika suda, do izbora predsjednika suda, u skladu sa zakonom.

4.3.2. Viši privredni sud u Banju Luci

Viši privredni sud nadležan je da:

- odlučuje o žalbama protiv odluka okružnih privrednih sudova, a u prvom stepenu i o drugim
stvarima određenim zakonom;

- odlučuje o sukobu nadležnosti i o prenošenju nadležnosti okružnih privrednih sudova;

- utvrđuje pravne stavove radi jedinstvene primjene zakona iz nadležnosti okružnih privrednih

sudova, i

- obavlja druge poslove određene zakonom.

Viši privredni sud, kao drugostepeni, osniva se za teritoriju Republike Srpske. Sjedište Višeg
privrednog suda je u Banjoj Luci.

2
6
 Za sudiju Višeg privrednog suda može biti imenovano lice koje, ima najmanje šest godina iskustva
na poslovima sudije, tužioca, advokata ili drugog relevantnog pravnog iskustva, nakon položenog
pravosudnog ispita. Predsjednik Višeg privrednog suda imenuje se iz ieda sudija tog suda koji ima
dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti za rad u pravosuđu. Piedsjednik suda imenuje se na
mandat od šest godina i može biti ponovo imenovan. U Viši privredni sud za višeg stručnog saradnika
može biti imenovan diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom i iskustvom na radu na
pravnim poslovima sa najmanje tri godine. 11

4.3.3. Osnovni i okružni sudovi

Osnovni sudovi osnivaju se za područje jedne ili više opština. Okružni sudovi osnivaju se za
područje dva ili više osnovnih sudova. Okružni privredni sudovi, kao prvostepeni, osnivaju se za područje
koje pokrivaju okružni sudovi.

Osnovni sud nadležan je da u prvom stepenu sudi:

- za krivična djela za koja je zakonom propisana kao glavna kazna - novčana kazna ili kazna
zatvora do deset godina, ako posebnim zakonom nije određena nadležnost drugog suda,

- za krivična djela za koja je posebnim zakonom određena nadležnost osnovnog suda,

- za krivična djela za koja je Sud Bosne i Hercegovine prenio nadležnost na osnovni sud,

- za bilo koji krivični postupak protiv maloljetnika,

- da postupa tokom istrage i nakon podizanja optužnice u skladu sa zakonom,

Okružni sud nadležan je da u prvom stepenu sudi:

- za krivična djela za koja je zakonom propisana kazna veća od deset godina ili dugotrajni zatvor,
ako zakonom nije određena nadležnost drugog suda,

- da postupa u toku istrage i nakon podizanja optužnice u skladu sa zakonom,

- da sudi za krivična djela za koja je Sud Bosne i Hercegovine prenio nadležnost na okružne

sudove.

11 Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske‘\br.37/12, 14/14-odluka Ustavnog Suda,
44/15, 39/16 - odluka Ustavnog Suda i 100/17)

2
7
 4.4. Sudovi Brčko distrikta

Sudsku vlast u Bičko distriktu Bosne i Hercegovine vrše Osnovni sud Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine i Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Sudovi su nezavisni i samostalni od
zakonodavne i izvršne vlasti. Sudovi Distrikta sude nepristrasno u skladu s odlukama Arbitražnog tribunala
za spor oko međuentitetske linije razgraničenja u oblasti Btčkog i nalozima supervizora koji su doneseni u
skladu sa njima, Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine, Statutom i zakonima Brčko distrikta BiH. Niko
ne smije uticati na nezavisnost i nepristrasnost sudije pri odlučivanju u predmetima koji su mu dodijeljeni u
rad.Sudovi u svom radu postupaju nezavisno i nepristrasno, blagovremeno i efikasno. Sudovi sude kao
sudije pojedinci ili u vijećima sudija, a u određenim slučajevima predviđenim zakonom mogu suditi i
stručni saradnici. U prvom stepenu u svim predmetima sudi sudija pojedinac, a u krivičnim predmetima za
koja je propisana kazna zatvora veća od deset godina sudi vijeće sastavljeno od trojice sudija Osnovnog
suda.Sastav vijeća određuje se zakonom. Sudija koji je sudio u prvostepenom postupku ne može
učestvovati u postupku koji se vodi po žalbi u tom istom predmetu. Osim ako zakonom nije drugačije
propisano, o redovnim i vanrednim pravnim lijekovima izjavljenim na odluke Osnovnog suda odlučuje
Apelacioni sud u vijeću sastavljenom od trojice sudija.

Službeni jezici koji se koriste u sudovima su jezik srpskog, jezik bošnjačkog i jezik hrvatskog
naroda, a službena pisma su ćirilica i latinica. Sud vodi postupak i donosi odluke na jeziku kojim se služi
sudija u postupku ili jeziku koji odredi predsjednik vijeća, s tim da se stranci, na njen zahtjev, može
obezbijediti prijevod na ročištu ili prijevod odluke suda na jezik kojim se stranka služi u postupku, i to u
krivičnom postupku na trošak suda, a u svim ostalim postupcima na trošak stranke. Stranke mogu pismene
podneske upućivati sudu na bilo kojem od službenih jezika. Sudovi u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine
su Osnovni sud i Apelacioni sud.

4.4.1. Osnovni sud Brčko distrikta

Osnovni sud osniva se za područje Distrikta u skladu sa Statutom. Osnovni sud je nadležan da u
krivičnim predmetima sudi.

- za sva krivična djela.

jela za koja je Sud Bosne i Hercegovine prenio nadležnost na Osnovni sud;

- da postupa tokom istrage i nakon podizanja optužnice u skladu sa zakonom;

2
8
 da odlučuje o biisanju osude i prestanku mjera bezbjednosti i pravnih posljedica osude, na osnovu
sudske odluke;

da postupa po molbama za pomilovanje u predmetima iz svoje nadležnosti u skladu sa zakonom.

U prekršajnim predmetima:

- da preduzima sve zakonom predviđene radnje u rješavanju prekršajnih predmeta;

- da preduzima zakonom predviđene radnje za izvršenje izrečenih prekršajnih sankcija.

U građanskim predmetima da u prvom stepenu sudi:

- u svim građanskim sporovima;

- u vanparničnom postupku;

- u upravnim sporovima;

- u svim privrednim sporovima;

- u postupku stečaja i likvidacije, u skladu sa zakonom, kao i u svim sporovima koji nastanu u
toku i povodom provođenja postupka stečaja i likvidacije;

- u sporovima za ocjenu statutarnosti i zakonitosti.

U drugim predmetima:

- da provodi izvršni postupak;

- da određuje mjere obezbjeđenja, ako zakonom nije drugačije određeno;

- da rješava u posebnim postupcima, ako zakonom nije drugačije određeno;

- da obavlja zemljišnoknjižne poslove, ako zakonom nije drugačije određeno;

- da pruža pravnu pomoć sudovima u Bosni i Hercegovini;

- da vrši poslove međunarodne pravne pomoći;

- da vodi registar pravnih subjekata ako je to zakonom utvrđeno;

- da vrši druge poslove određene zakonom.

4.4.2. Apelacioni sud Brčko distrikta

2
9
 Apelacioni sud je nadležan da odlučuje o:

- redovnim pravnim lijekovima izjavljenim na odluke Osnovnog suda;

- vanrednim pravnim lijekovima izjavljenim na pravosnažne sudske odluke.

U postupku odlučivanja po vanrednim pravnim lijekovima neće učestvovati sudija koji je

učestvovao u rješavanju po žalbi. Apelacioni sud osniva se za područje Distrikta u skladu sa Statutom.
Sudovi obavljaju poslove iz svoje nadležnosti u svom sjedištu, gradu Brčko. Sudovi mogu poslove iz svoje
nadležnosti obavljati i izvan svog sjedišta iz razloga efikasnosti, smanjenja troškova ili drugih praktičnih
razloga.12

5. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine

Da bi se osiguralo efikasno ostvarivanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine i poštovanje

ljudskih prava i zakonitosti na njenoj teritoriji, ovim zakonom osniva se Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.
Tužilaštvo djeluje samostalno kao poseban organ Bosne i Hercegovine. Tužilaštvo se osniva na dan koji
ustanovi Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine. Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i
Hercegovine javno objavljuje datum osnivanja. Poslovi Tužilaštva vrše se u skladu sa Ustavom i zakonima
Bosne i Hercegovine a obavljaju ih glavni tužilac Bosne i Hercegovine , četiri zamjenika glavnog tužioca
Bosne i Hercegovine i određeni broj tužilaca Bosne i Hercegovine. Glavnog tužioca i zamjenike glavnog
tužioca biia i imenuje Visoko sudsko i lužilačko vijeće Bosne i Hercegovine iz reda tužilaca u Tužilaštvu.
U okviru lužilaštva osniva se Posebni odjel za ratne zločine, kao i Posebni odjel za oiganizirani kriminal,
privredni kriminal i korupciju, kako je utvrđeno zakonom. U Tužilaštvu su u ravnopravnoj upotrebi
bosanski, hrvatski i srpski jezik te latinično i ćiiilično pismo. Glavni tužilac predstavlja Tužilaštvo i
rukovodi njegovim radom. Kada je glavni tužilac odsutan ili spriječen da obavl ja svoje poslove,
zamjenjuje ga zamjenik glavnog tužioca kojeg odredi Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i
Hercegovine. Zamjenici glavnog tužioca i tužioci mogu vršiti svaku radnju u postupku pokrenutom pred
Sudom Bosne i Hercegovine za koju je, po zakonu Bosne i Hercegovine, ovlašten glavni tužilac.

Tužilaštvo je organ nadležan za provođenje istrage za krivična djela za koja je nadležan Sud Bosne
i Hercegovine, te za gonjenje počinilaca pred Sudom Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o
krivičnom postupku Bosne i Hercegovine i drugim primjenjivim zakonima. Tužilaštvo je organ nadležan za
primanje zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima, u skladu sa zakonima,

12 Zakon o sudovima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine(„ SI. glasnik Brčko distrikta BiH“, br. 18/20 - prečišćen tekst)

3
0
multilateralnim i bilateralnim sporazumima i konvencijama, uključujući i zahtjeve za izručenje ili predaju
traženih lica od strane sudova ili organa na teritoriji Bosne i Hercegovine i drugih država, odnosno
međunarodnih sudova ili tribunala. U slučaju daje za provođenje zahtjeva potrebna sudska odluka,
Tužilaštvo je ovlašteno da podnese zahtjev za donošenje takve odluke. Posebni odjeli, između ostalog,
preduzimaju zakonom određene mjere za ispitivanje i gonjenje počinilaca krivičnih djela ratnih zločina,
organiziranog kriminala, privrednog kriminala i korupcije predviđenih zakonom, kada je u navedenim
zakonima za ta djela predviđena nadležnost Suda Bosne i Hercegovine.

Za sve štete koje nastanu kao posljedica radnji koje službenici Tužilaštva preduzimaju pri
obavljanju svojih poslova odgovorna je Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina zadržava pravo na
odštetu od strane službenika ako se procijeni da je službenik namjerno preduzeo radnje s ciljem da izazove
štetu ili povredu, odnosno šteta ili povreda jeste posljedica nesavjesnog obavljanja poslova službenika. Do
donošenja posebnog zakona o obavezama Bosne i Hercegovine pojedinosti vezane za odštetni postupak i
uslove uređuju se pravilnikom. Propisi Bosne i Hercegovine o upravi, koji se odnose na rukovođenje i

odgovornosti nosilaca funkcija, shodno zakonom

se primjenjuju na glavnog tužioca, ako ovim
nije drugačije određeno.13

6. Javno pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine

sputala mogućnost da država Bosna i Hercegovina raspolaže efikasnom zakonskom

zaštitom i zastupanjem u pogledu zaštite njenih Ustavom utvrđenih nadležnosti, inteiesa i piava osniva se
Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine. Sjedište Pravobranilaštva je u Sarajevu.

Funkciju Pravobianilaštva, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a na osnovu zakona Bosne i

Hercegovine, vrše pravobranilac, dva zamjenika pravobranioca i više pomoćnika pravobranioca.
Pravobranilac predstavlja Pravobranilaštvo i rukovodi njegovim radom i viši druga prava i dužnosti
utvrđene ovim i drugim zakonima Bosne i Hercegovine, drugim propisom ili općim aktom Bosne i
Hercegovine. Kada je pravobranilac odsutan ili sprečen da zastupa, zamjenjuje ga zamjenik kojeg on
odredi. U radu, pravobraniocu i zamjenicima pravobranioca pomažu pomoćnici pravobranioca koji za svoj
rad odgovaraju pravobraniocu i zamjenicima. Prilikom izbora pravobranioca.zamjenika i pomoćnika
pravobranioca vodiče se računa o ravnomjernoj zastupljenosti konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.
U zastupanju pred sudovima i drugim organima zamjenici pravobranioca imaju ovlaštenja pravobranioca.
Pomoćnici pravobranioca pred sudom i drugim organima imaju ovlaštenja koja im odredi pravobranilac. U
Pravobranilaštvu su u ravnopravnoj upotrebi bosanski, hrvatski i srpski jezik i pisma latinica i ćirilica.

U nadležnosti Pravobranilaštva spadaju:

-Pravobranilaštvo vrši poslove pravnog savjetovanja i zakonskog zastupanja Bosne i Hercegovine

3
1
pred sudovima i drugim organima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.

■Pravobranilaštvo vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Bosne i Hercegovine,
njenih institucija, i drugih organizacija Bosne i Hercegovine koje se finansiraju iz budžeta institucija Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: i drugih organizacija Bosne i Hercegovine).

~ o, Službeni vlasnik Bosne i Hercegovine ’, br. 49/09).

1

Zakon o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine („ =>

Piavobianilaštvo zastupa Savjet ministara Bosne i Hercegovine pred Ustavnim sudom Bosne i
Hercegovine.

Poslove zastupanja Bosne i Hercegovine i institucija iz stava 2. ovog člana Piavobianilaštvo

natočilo, i bez oduzimanja od prethodne opšte odredbe, vrši pred Sudom Bosne i Hercegovine, i
institucijama Bosne i Hercegovine u upravnom postupku, pred sudovima i diugim oiganima u entitetima,
kao i pred Sudom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i oiganima upiave u Brčko Distriktu Bosne i
Hercegovine u upravnim stvarima, u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine.

-Pravobranilaštvo može zastupati pravna lica iz stava 2. ovog člana koja su tužena u upravnom
sporu, ako ga ona na to ovlaste.

-Pravobranilaštvo zastupa Bosnu i Hercegovinu, njene institucije i druge organizacije i pred

međunarodnim sudovima, sudovima drugih država, međunarodnim arbitražama i organima drugih država, i
pred arbitražom koja je predviđena članom VIII Sporazuma između država članica Sjevernoatlantskog
ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, odnosno Sporazuma između država članica
Sjevernoatlantskog ugovora i ostalih država koje učestvuju u Partnerstvu za mir o pravnom položaju
njihovih snaga.

-Ako po propisima strane države Pravobranilaštvo ne može neposredno zastupati Bosnu i

Hercegovinu, njene institucije i organizacije iz stava 2. ovog člana pred arbitražama, tribunalima i drugim
državnim organima i organizacijama, Savjet ministara ovlastitće lice koje će vršiti zastupanje, u skladu sa
propisima te države.

-Pravobranilaštvo, po njihovom zahtjevu, može zastupati i entitete Bosne i Hercegovine -

Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku (u daljem tekstu: entiteti) i Brčko Distrikt Bosne i
Hercegovine pred inostranim sudovima, arbitražama, tribunalima i drugim inostranim državnim organima i
organizacijama.

-Ako Pravobranilaštvo treba po zakonu da zastupa stranke čiji su interesi u suprotnosti, a jedna od

njih je Bosna i Hercegovina, Piavobianilaštvo zastupa Bosnu i Hercegovinu.

3
2
 -U slučaju da Pravobranilaštvo treba po zakonu da zastupa stranke čiji su interesi u suprotnosti, a

nijedna od tih stranaka nije Bosna i Hercegovina, Pravobranilaštvo neće zastupati nijednu stranku.

U višenju poslova zastupanja Pravobranilaštvo je ovlašteno da preduzima sve radnje koje

preduzima stianka u postupku, u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine, zakonima entiteta i zakonima
Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Institucije Bosne i Heicegovine i druge organizacije iz stava 2. ovog člana dužne su blagoviemeno
obavijestiti Piavobranilaštvo o slučajevima u kojima je ono ovlašteno da ih zastupa i ulaže piavna sredstva i
preduzima druge zakonom određene pravne radnje i da mu dostave svu potrebnu dokumentaciju.

-Piavobranilaštvo preduzima pravne radnje i sredstva za ostvarivanje funkcije na vlastitu inicijativu.

-Pravobranilaštvo pruža stručnu pomoć institucijama Bosne i Hercegovine, javnim agencijama,

javnim korporacijama i drugim organizacijama Bosne i Hercegovine utvrđenim zakonom Bosne i
Hercegovine u rješavanju imovinsko-pravnih pitanja i daje mišljenja u vezi sa zaključivanjem ugovora
imovinsko-pravne prirode.

-Institucije i organizacije dužne su pribaviti mišljenje Pravobranilaštva prije zaključenja ugovora o

kupoprodaji, zamjeni, zakupu, prijenosu na privremeno ili trajno korištenje stvari, uz naknadu ili bez
naknade, ugovora o koncesiji, ugovora o građenju i udruživanju sredstava za građenje, kao i drugih
ugovora kojima se raspolaže stvarima, odnosno materijalnim pravima ili pribavljaju stvari u svojini Bosne i
Hercegovine osim ako je vrijednost predmeta takvog ugovora ispod vrijednosti ispod vrijednosti od
10.000,00 KM.

- Zaključeni ugovor imovinsko-pravne prirode pravna lica iz stava 15. ovog člana dužna su
dostaviti Pravobranilaštvu u roku od 15 dana od dana zaključivanja ugovora.

- Ako Pravobranilaštvo smatra daje zaključeni ugovor ništavan, podnijet će nadležnom sudu tužbu
za utvrđivanje ništavnosti, a u slučaju da ugovorena cijena ne odgovara prometnoj vrijednosti - tužbu za
raskid ili izmjenu ugovora.

- Na traženje pravobranilaštava u entitetima i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine,

Pravobranilaštvo daje mišljenje o imovinsko-pravnim ugovorima koje entiteti i Brčko Distrikt Bosne i
Hercegovine i njihovi organi namjeravaju zaključiti sa stranim pravnim licima.

- U postupku donošenja zakona i drugih propisa kojima se uređuju imovinsko-pravni odnosi, a

stiču prava i stvaraju obaveze prema stvarima u vlasništvu Bosne i Hercegovine, obavezno se pribavlja
mišljenje Pravobranilaštva.

3
3
 -Ako Pravobianilaštvo smatra da ne trek
-,m ili treba novnći t -i °^
3 P renuti
Postupak pred sudom ili drugim
organom Hi ticba povuci tužbu Hj se odreći .
... । i- - benog zahtjeva, priznati zahtjev protivne
stranke ih zaključiti poravnanje, zatražiće od subjekta kn
, subjekta kojeg zastupa stav o daljem postupanju.
Ako se ne postigne saglasnost u mišljenju ili « ■ , c
subjekat koji je zastupan ne odgovori u
određenom roku, konačnu odluku donosi Kolernium u •
kjtim F idvohtanilastva i o tome obavještava
subjekat kojeg zastupa.14

7. Advokatura

Advokatu:a je nezavisna i samostalna djelatnost u okviru jednog poretka, koja je ustanovljena u

cilju pružanja pravne pomoći domaćim i stranim fizičkim i pravnim licima u ostvarivanju i zaštiti
njihovih sloboda i prava i zakonom priznatih interesa. Advokatska komora ima svojstvo pravnog lica i
predstavlja samostalnu obavezu, profesionalnu organizaciju advokata koji obavljaju poslove od opšetg
interesa za advokate upisane u njen imenik i vrše javna ovlaštenja koja su im povjerena zakonom. 15

Advokatska djelatnost obuhvata sve oblike pravne pomoći, a posebno:

- zastupanje stranaka (domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica);

- davanje pravnih savjeta strankama;

- sastavljanje različitih podnesaka (zahtjevi, tužbe, predstavke, prijedlozi, molbe, žalbe,

vanredni pravni lijekovi, apelacije i dr);

- sastavljanje obligacionih ugovora;

- zastupanje stranaka fizičkih i/ili pravnih lica i zaštita njihovih interesa pred svim upravnim

organima i sudovima, organizacijama i institucijama svih razina upravne i sudske vlasti u Bosni i

Hercegovini;

- odbrana i zastupanje stranaka pred međunarodnim krivičnim sudovima;

iTZ '—---------------------------------- - • / Službeni glasnik Bosne i Hercegovine". br. 8/02, 10/02

A

Zakon o pravobranilaštvu Bosne i Hercegov in („

*pr’ 44/04, 102/09 i 47/14). . n t 504
hataveljić Dragan, Ustavno pravo, Kragujevac,
 odbiana i zastupanje stranaka pred svim upravnim organima i sudovima u Bosni i Hetcegovini. u
giađanskom, krivičnom, upravnom i prekršajnom postupku, u postupku pred Ustavnim sudom Bosne i
Hercegovine.

- zastupanje stranaka pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strasbourgu kao i drugim
međunaiodnim sudovima u skladu sa ovim zakonom i međunarodim pravom;

- zastupanje stranaka pred domaćim i međunarodnim institucionaliziranim i/ili ad hoc arbitražama

u skladu sa međunarodnim pravom;

- zastupanju stranaka pred upravnim organima i/ili sudovima, i/ili arbitražama drugih država u
skladu sa međunarodnim pravom i principom reciprociteta, kao i primjenjivim zakonodavstvom druge
države u kojoj advokati iz Bosne i Hercegovine zastupaju interese stranaka;

- pregovaranje i sastavljanje domaćih i stranih međunarodnih trgovačkih ugovora;

- zastupanje stranaka pred međunarodnim organizacijama u Bosni i Hercegovini, kao i u mjestima

njihovog sjedišta u trećim državama;

- pružanje i drugih oblika pravne pomoći domaćim i stranim fizičkim i pravnim licima kako bi se
zaštitila njihova prava i interesi.

Prilikom obavljanja advokatske djelatnosti advokat je obavezan poštovati i pridržavati se Kodeksa

advokatske etike.

Advokat je dužan čuvati kao advokatsku tajnu sve što mu je stranka povjerila ili što je u zastupanju
stranke na drugi način saznao. Advokat je dužan da stranci pruža pravnu pomoć savjesno i stručno, u
skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, međunarodnim pravom, zakonom i drugim propisima, kao i
Statutom i drugim općim aktima Advokatske komore Bosne i Hercegovine, te Kodeksom advokatske etike.
Svaka stranka ima pravo slobodnog izbora advokata koji je ovlašten da obavlja advokatsku djelatnost u
Bosni i Hercegovini, u skladu sa ovim zakonom. Advokat je nezavisan u svom radu. 13

8. Ustavnost i zakonitost

Ustavnost i zakonitost nredstA'vli^ ~ w .

p ostavlja neravni sistem unutrašnjeg javnog prava (načelo legaliteta).
O\o načelo čini suštinu piavne države, koja služi ostvarivanju prava i u kojoj je državna vlast potčinjena
pravu . o pravnoj državi možemo govoriti samo u slučaju kada je djelatnost te vlasti stavljena pod pravnu
kontrolu. To znači daje takva državna vlast može učiniti samo ono na staje ovlaštena objektivnim pravom.

13 http://www.mpr.gov.ba/web dokumenti/Zakon%20o%20advokaturi.pd f, 12.02.2022.

3
6
Ustavnost se javlja pojavom prvih pisanih ustava, što znači da je ovaj princip uslovljen postojanjem ustava
kao najvažnijeg opšteg pisanog akta. Ustavnost i zakonitost se javljaju kao istovrsne pojave, koje
označavaju saglasnost nižih piavnih akata i normi sa višim, a u krajnjoj liniji sa zakonom, odnosno
ustavom.14

Povi eda ustavnosti i zakonitosti može biti učinjena bilo pojedinačnim, bilo opštim aktima izvišne,
sudske ili zakonodavne vlasti. Zbog toga svi ovi akti podliježu kontroli ustavnosti i zakonitosti s cijlem da
se iz pravnog poretka uklone neustavni i nezakoniti akti i otklone posljedice koje su oni proizveli. To je,
prvenstveno, u interesu ostvarivanja ustavom zajamčenih ljudskih sloboda i prava, ali i funkcionisanja
ukupnog ustavno — pravnog poretka. Kontrola zakonitosti pojedinačnih pravnih akata, rješenja, odluka,
naredbi i drugih pojedinačnih akata upravnih organa, prvostepenih presuda i akata drugih institucija koje
vrše javna ovlaštenja ostvaruje se putem instancionog nadzora od drugostepenih i, u određenim
slučajevima, i od trećestepenih organa. Pravo na žalbu je univerzalno ljudsko pravo. Njime se garantuje
mogućnost da svaku prvostepenu odluku sa stanovišta ustavnosti i zakonitosti preispita viši organ. Ovaj
mehanizam uključuje i upravni spor u kojem se ostvaruje sudska kontrolakonačnih pojedinačnih akata
organa uprave. Ovaj mehnizam uključuje i upravni spor u kojem se ostvaruje sudska kontrola konačnih
pojedinačnih akata organa uprave. Kontrolu ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata vrše redovni i
ustavni sudovi. U tu svrhu u nekim sistemima postoje posebni upravni, administrativni sudovi, a u drugim
ova kontrola sve provjerava posebnim odjeljenjima vrhovnih sudova. Kontrola ustavnosti pojedinačnih
pravnih akata ostvaruje se i pred ustavnim sudovima. To pravo se ostvaruje putem institucije ustavne tužbe,
odnosno apelacione nadležnosti ustavnih sudova. Kontrolu ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata vrše
redovni i ustavni sudovi. Redovni sudovi kada, u rješavanju krivičnih, građanskih ili drugih sporova, treba
da primijeni neki podzakonski akt, ovlašteni su da procjenjuju ustavnost i zakonitost toga akta. Ako
smatraju daje taj akt ili neka njegova odiedba koju bi trebalo piimijeniti u neskladu sa ustavom i zakonom,
sud može odbiti da ga primijeni i spoi liješiti neposredno na osnovu zakona. Kontrolu ustavnosti i
zakonitosti podzakonskih akata u hijerarhiskoj strukturi izvršnih i upravnih organa vrše viši organi u
odnosu na niže. 15 16

8.1. Vladavina prava

Vladavina prava je jedno od osnovnih ustavnih načela liberalno - demokratskih država i jedno od
opšteprihvaćenih pravila demokratskog ustrojstva vlasti. Danas se gotovo svi zalažu za vladavinu prava. U
tome naročito prednjače političke partije i njihovi istaknuti članovi. Iako suština vladavine prava proizilazi

14fiaiaveljić Dragan, cit. djelo, str. 457

15 Kasim Trnka, cif. djelo, str. 355-356.
16Živko Kulić, Mirko Kulić, Uvod u pravo, Brčko, 2015, str. 178.

3
7
iz zahtjeva da se vladavina ljudi zamijeni vladavinom prava, a vladavina državnih organa vladavinom
pravnih normi. Pod vladavinom prava u osnovi se smatra:

- striktno poštovanje načela ustavnosti i zakonitosti;

- demokratski izbor i demokratsko ustrojstvo vlasti;

- dosljedno sprovođenje principa podjele vlasti (zakonodavna, izvršna, sudska);

- nezavisno sudstvo;

- poštovanje ljudski prava i sloboda, i

- postojanje umjerene i ograničene izvršne vlasti.

Zagovornici striktne vladavine prava polaze od stava da pravo ne treba shvatatiti kao ograničenje
individualnih prava i sloboda nego kao njihovu najveću garanciju. Veoma je važno zaštiti osnovna ljudska
prava kao što su pravo na život, imovinu, slobodu. Bez čvrstih pravnih mehanizama, ta prava se ne bi
mogla uspješno zaštiti, činjenica je da se savremeni život ne može zamisliti bez vladavine prava.

8.2. Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Institudja Ustavnog suda je utemeljena članom VI Ustava, kojim se osim nadležnosti uređ uju i
organizaciono ustrojstvo i procedure, te konačnost i obaveznost odluka. Definirajući normativne preduvjete
za ulazak u demokratski politički sistem i modificirajući unutrašnju strukturu države, Ustav je na ovaj način
inovirao ustavni položaj Ustavnog suda i učinio ga kompatibilnim sa standardima ustavnog sudstva -
istovremeno i kao nezavisnog čuvara ustava i kao institucionalnog gaianta za zaštitu ljudskih prava i
sloboda ustanovljenih ne samo katalogom u elanu II Ustava, već i instrumentima Aneksa 1 Ustava Bosne i
Hercegovine.

Ustavni sud sačinjava devet sudija, od kojih šest sudija biraju parlamenti entiteta (Predstavnički
dom Federacije Bosne i Hercegovine bira četiri, a Narodna skupština Republike Srpske dva), a preostalu
trojicu bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, nakon konsultacija sa Predsjedništvom Bosne i
Hercegovine. Za sudije Ustavnog suda mogu biti izabrani istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda.
Svako ko udovoljava takvim kvalifikacijama i ima pravo glasa, može biti sudija Ustavnog suda. Sudije koje
bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti bilo
koje susjedne države. Mandat sudija imenovanih u prvom sazivu je pet godina, izuzev ako prije toga ne
podnesu ostavku ili ne budu s razlogom razriješeni konsenzusom ostalih sudija. Sudije kasnijih saziva
mogu obavljati svoje dužnosti do 70 godina starosti, izuzev ako prije toga ne podnesu ostavku ili budu
razriješeni konsenzusom ostalih sudija.

3
8
 Sud je ustanovljen nakon izvršenih procedura izbora i imenovanja, pivom sjednicom Ustavnog
suda u maju 1997. godine. Osnovna zadaća ove sjednice je bila da učini Sud radnim. Poslovnik je usvojen
na sjednici održanoj 29. jula 1997. godine. U međuvremenu Poslovnik je šest puta bio izmijenjen i
dopunjen, da bi Sud na sjednici održanoj 23. jula 2005. godine donio Pravila Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine. Ova Pravila su bila na snazi do aprila 2014. godine kada su stupila na snagu nova Pravila.
Ustavni sud tajnim glasanjem bira predsjednika i tri potpredsjednika iz reda sudija. Predsjedništvo Suda, tj.
predsjednik i tri potpredsjednika se biraju po principu rotacije. Mandat predsjednika Suda traje tri godine.
Pravila suda također sadrže i odredbe o nepodobnosti i imunitetu. Funkcija sudije je nespojiva ■ •-i;
„mitičkoi organizaciji u Bosni i Hercegovini, članstvom u
sa članstvom u političkoj stranci ili političkoj oigamzavj
zakonodavnoj, izvršnoj i drugoj sudskoj vlasti u Bosni i Hercegovini odnosno u entitetima, ili « bik, kojom

drugom funkcijom koja može uticati na nepristranost sudije.

Sudija može biti lazriješen dužnosti prije isteka mandata ako to sam zatraži, ako bude osuđen na
zatvoisku kaznu, ako trajno izgubi sposobnost da obavlja svoju funkciju, ili ako obavlja javne ili
profesionalne dužnosti nespojive sa funkcijom sudije Ustavnog suda. Sud utviđuje postojanje tazloga za
razrješenje sudije prije isteka mandata s obzirom na činjenicu da sudije mogu biti taziiješene dužnosti na
osnovu konsenzusa ostalih sudija. Sud svoju organizaciju i djelatnost ostvaruje na principu finansijske
samostalnosti.

Većina svih članova Suda sačinjava kvorum. Sud donosi odluke većinom glasova svih članova u
Plenarnoj sjednici i Velikom vijeću. Malo vijeće koje se sastoji od predsjednika Ustavnog suda i dva
potpredsjednika jednoglasno odlučuje o privremenim mjerama. Odluke Ustavnog suda su konačne i
obavezujuće i objavljuju se u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” te u službenim glasilima
entiteta i Distrikta Brčko. Sjedište Ustavnog suda je u Sarajevu. Sjednice se u pravilu održavaju u
sjedištu, ali Sud može odlučiti da se sjednica održi i van sjedišta. 17

Nadležnosti:

- Ustavni sud ima isključivu nadležnost da odlučuje u sporovima koji po ovom Ustavu nastaju
između entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i
Hercegovine, uključujući, ali se ne ograničavajući samo na to:

Da li je odluka nekog entiteta da uspostavi specijalni paralelni odnos sa nekom od susjednih

država saglasna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet
Bosne i Hercegovine. Da li je neki član ustava ili zakona entiteta u saglasnosti sa ovim Ustavom.
Sporove mogu pokretati samo članovi Predsjedništva, predsjedavajući Ministarskog savjeta,

17‘° https://www.ustavnisud.ba/bs/nadleznosti, 07.02.2022.

3
9
predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina
članova bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina bilo kog zakonodavnog vijeća
nekog entiteta.

- Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz
presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

- Ustavni sud ima nadležnost u pitanjima koja mu uputi bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, a

odnosi se na to da li je zakon na čijoj valjanosti počiva njegova odluka, saglasan sa ovim Ustavom,

Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa

zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu

postojanja ili djelokruga nekog opštee nravik

§ P a međunarodnog javnog prava koje je od značaja za odluku
tog suda.- 1

8.3. Ustavni sud FBiH

Ostvarivanje i zaštita ljudskih sloboda i prava, narodnog suvereniteta i trodiobe vlasti

predstavljaju temeljne vrijednosti svakog demokratskog društva. Ove civilizacijske tekovine
uspostavljaju se i garantuju, prvenstveno, ustavom. U svakoj demokratskoj i pravnoj državi svi zakoni i
diugi pi opisi, kao i djelatnost svih nosilaca javne vlasti moraju biti u skladu sa ustavom. Da bi se to i
ostvarivalo neophodno je uspostavljanje i funkcionisanje nezavisne i nepristrasne sudske vlasti koja će
ostvarivati kontrolu ustavnosti i zakonitosti. U evropskom kontinentalnom pravu, već gotovo jedan vijek,
razvijaju se i specifične institucije za kontrolu ustavnosti i zakonitosti. Radi se o ustavnim sudovima koji
ocjenjuju da lije osporeni zakon ili drugi propis u skladu sa ustavom. Redovni sudovi koji odlučuju o
konkretnim sporovima nisu ovlašteni da kontrolišu ustavnost zakona. Ukoliko posumnjaju u njihovu
ustavnost, ovi će sudovi zastati sa postupkom i zatražiti ocjenu ustavnosti zakona od ustavnog suda. Ovo
su ključni razlozi zbog kojih ustavni sudovi imaju nezamjenjivu ulogu u demokratskom društvu i u
ostvarivanju vladavine prava.

Prema sadašnjim ustavnim rješenjima, postoji vrlo uzak krug subjekata koji su ovlašteni za
pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije BiH. Istovremeno, neki od njih za to nemaju
motiva, jer su najčešće i sami participirali u donošenju propisa čiju bi ustavnost trebalo cijeniti. Bilo bi,
također, korisno da i sami građani i drugi pravni subjekti imaju ustavno ovlaštenje za davanje inicijative
za ocjenjivanje ustavnosti. Na njih se, u stvari, propisi i primjenjuju, tako da su samim tim u najboljoj
poziciji da osjete njihov kvalitet. Proširivanje kruga lica koje se mogu obratiti Ustavnom sud Federacije

4
0
 kao i proširivanje nadležnosti Suda bilo je u proceduri u predloženim amandmanima na Ustav Federacije
2009. godine, međutim isti amandmani nisu dobili potrebnu većinu u Predstavničkom domu Parlamenta
Federacije. Predložene amandmane podržao je Sud i u svemu aktivno učestvovao, što bi dovelo do
ujednačavanja nadležnosti entitetskih ustavnih sudova, a samim tim i do izjednačavanja prava građana u
ostvarivanju njihovih prava u Bosni i 1 letcegovini.

21
Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i „Službeni glasnik
BiH“, br. 25/2009 - Amandman I) 07.02.2022.

Odluke Ustavnog suda Federacije su konačne i obavezujuće. Kad je u pitanju pravno dejstvo
odluka Suda, piopisano je da, ako usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne,
kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom, neće se piimjenjivati
od dana objavljivanja presude Ustavnog suda Federacije u ..Službenim novinama Federacije Bili 1', odnosno
predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu. Zakon ili diugi propis primjenjivat će se odnosno
stupiti će na snagu od dana određenog u tom piopisu ukoliko se ne izmijeni na način koji propiše Ustavni
sud. Uzimajući u obzir sve okolnosti koje su od interesa za zaštitu ustavnosti, a naročito posljedice koje
utvrđeni nesklad proizvodi, odnose koji su uspostavljeni na osnovu takvog zakona ili drugog propisa, kao i
interes pravne sigurnosti, Ustavni sud može utvrditi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od
šest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u „Službenim novinama Federacije BiH“, o
utvrđenoj neskladnosti zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prijelaznim rješenjima. Imajući u vidu ova
ustavna određenja kao i posljedice koje bi mogle nastati ne postojanjem zakonskih rješenja. Ustavni sud je
u pojedinim sistemskim zakonima utvrdio prijelazno rješenje i naložio Parlamentu Federacije Bosne i
Hercegovine odnosno skupštini kantona da zakon odnosno pojedine odredbe zakona usaglasi sa Ustavom
Federacije Bosne i Hercegovine do kada se te odredbe odnosno zakon može primjenjivati.

Izbor i imenovanje sudija Ustavnog suda Federacije propisan je odredbama Ustava Federacije
Bosne i Hercegovine. U procesu izbora i imenovanja sudija učestvuju najviša izvršna i zakonodavna vlast
Federacije, te posebno pravosudno tijelo \ isoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine i sam
Ustavni sud Federacije, čime se osigurava najširi mogući legitimitet izabranih sudija.

U postupku izbora i predlaganja kandidata, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine,

Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine na zahtjev Ustavnog suda Federacije raspisuje i
provodi konkursnu proceduru, te sačinjava listu kandidata koju dostavlja Ustavnom sudu Federacije na
mišljenje. Nakon što Ustavni sud Federacije donese mišljenje o listi predloženih kandidata, Visoko sudsko i
tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine sačinjava konačnu listu kandidata i dostavlja je Predsjedniku
Federacije Bosne i Hercegovine, koji, uz saglasnost Potpredsjednika Federacije, imenuje sudiju, te odluku
dostavlja Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine na potvrdu imenovanja većinom

4
1
glasova prisutnih delegata.Za imenovanje sudije za člana Vijeća za zaštitu vitalnih interesa pri

4
2
Ustavnom sudu Federacije, potrebna je nntvHn ■
Federacije Bosne i Hercegovine.18 "kovanja od oba Doma Parlamenta

8.4. Ustavni sud RS

U ostvarivanju svojih, Ustavom utvrđenih nadležnosti, Sud prati pojave od interesa za ostvarivanje
ustavnost! i zakonitosti, obavještava najviše ustavne organe Republike o stanju i pioblemima u toj oblasti i
daje im mišljenja i prijedloge za donošenje zakona i preduzimanje diugih mjeia lađi obezbjedenja
ustavnosti i zakonitosti i zaštite vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naioda i ostalih, ostvarivanja i
zaštite sloboda i prava građana, organa i organizacija. Odluke Suda su opšteobavezne i izvršne. Sjedište
suda je u Banja Luci.

Organizacija suda:

Sud ima piedsjednika i osam sudija koji se biraju u skladu sa Ustavom i ovim zakonom. Vijeće za
zaštitu vitalnog interesa sastoji se od sedam članova, dva iz svakog konstitutivnog naroda ijedan član iz
reda ostalih. Organizacija i način rada Vijeća uređuje se Poslovnikom o radu Ustavnog suda Republike
Srpske. Mandat člana Vijeća prestaje prestankom dužnosti sudije ovog suda. Vijećem predsjedava
predsjedavajući Vijeća, kojeg biraju članovi Vijeća iz svog sastava, tako da je u svakom novom predmetu
odlučivanja predsjedavajući Vijeća iz drugog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih. Sud odlučuje o
pitanjima iz svoje nadležnosti na sjednici. Sjednice Suda saziva predsjednik po svojoj inicijativi, po
zaključku Suda, odnosno Vijeća ili na obrazloženi prijedlog sudije. Sjednica Suda može se održati ako
sjednici prisustvuje većina sudija.

Zaključak

U ovom lađu lazmatiali smo piavosudni sistem Bosne i Hercegovine kao sistem sudova i drugih
pravosudnih organa koji imaju ustavnu i zakonsku nadležnost da tumače i primjenjuju pozithno piavo
Bosne i Heicegovine. fo je složen sistem koji je direktno ovisan o ustavnom poretku Bosne i Hercegovine.
Piavosudni sistem u funkcionalnom smislu se može posmatrati na dižavnom, entitetskom nivou i nivou
distrikta. U sudove kao najvažniji dio pravosudnog sistema spadaju Sud BiH, Vihovni, kantonalni i
općinski na nivou Federacije, Vrhovni, osnovni i okružni, te Viši privredni sud u BL na nivou Republike
Srpske i Osnovni i Apelacioni sud Bičko distiikta. Pored sudova u pravosudni sistem BiH spadaju i Viško
sudsko i tužilačko vijeće, tužilaštvo, javno -sudu-RS.pdf, 12.02.2022.
pravobranilaštvo, advokatura.
18bll]^//www.ustavnisudfbih.ba/bs/indejGBilg> ®7■ ®~ ~
^Usž/advokat-pridavorac.conr/zakontVakrjll-O-t^

4
3
Literatura

- Bibliografske jedinice:

1) Bataveljić, Dragan, Ustavna n. ■ r, ,

/ , Plavni fakultet Univerziteta u Kragujevcu,
Kragujevac, 2013.

2) Kulić, Zivko: Kulić Mirko T- ,.

, Jvod u pravo, Evropski univerzitet Brčko distrikt, Brčko.

2015.

3) Jovanović, Slobodan, O državi, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2011.

4) Trnka, Kasim, Ustavno pravo, Fakultet za javnu upravu, Sarajevo, 2006.

5) Dautbegović, Almin; Korajlić, Nedžad; Nuhiu, Agim; Ramadani, Ajten, Reforma

pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini i problemi u funkcionisanju, Društvena i tehnička
istraživanja-časopis za društvene i tehničke studije, broj 1/2019, Kiseljak, 2019.

- Pravni propisi:

1) Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i

Hercegovini i „Službeni glasnik BiH“, br. 25/09 - Amandman I)

2) Zakon o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br.

49/09).

3) Zakon o sudovima Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine („SI. glasnik Brčko Distrikta

BiH“, br. 18/20 - prečišćen tekst)

4) Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“,br. 37/12,

14/14-odluka Ustavnog Suda, 44/15, 39/16-odluka Ustavnog Suda i 100/17)

5) Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike SrpskeTbr. 37/12, 14/14
- odluka Ustavnog Suda, 44/15, 39/16 - odluka Ustavnog Suda i 100/17)

6) Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („SI. novine FBiH L, br. 38/05, 22/06,

63/10, 72/2010- ispr., 7/13, 52/14 i 85/21)

7) Zakon o sudovima u Federaciji Bosni i u

4
4
22/06,63/10, 72/IO-ispr.. 7/13, 52/U i 85/2)), reeS°V"’' <”SL "°™= FBiH“,br. 38/05,

8) Zakon o Sudu BiH („Službeni piknik nu L. ■

glasnik BiH, broj 49/09 - prečišćeni tekst, 74/09 -
ispravka i 97/09)

9) Zakon o visokom sudskom i tužilaekom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik

BiH“, br. 25/04, 93/05 i 48/07)

Internet izvori: https://vvww-ustavnisud.ba/bs/nadleznosti

http://www.mpr.pov.ba/vveb dokumenti/Zakon%20o%20advokaturi.pdf

https://advokat-prnjavorac.com/pravosudje-u-Bosni-i-Hercegovini.html

4
5