TRASIRANA MJENICA

Trasirana mjenica je pisana isprava u kojoj izdavatelj mjenice (trasant) daje bezuvjetan nalog
trećoj osobi (trasatu) da isplati u mjenici označeni iznos novca određenom vjerovniku
(remitentu) ili osobi koju ovaj odredi.

Bitni sastojci trasirane (vučene) mjenice

1. Oznaka isprave kao mjenice. Kvalifikacija isprave kao mjenice mora se nalaziti u samom
slogu isprave i to na jeziku na kojem je isprava sastavljena. Time se upozorava svakoga tko
dolazi u kontakt s mjenicom da preuzima obveze za koje vrijede stroga pravila mjeničnog prava.
Time se sprječava i mogućnost naknadnog pridavanja svojstva mjenice ispravi kojoj izdavatelj
nije namjeravao dati takvo svojstvo.

2. Bezuvjetan nalog (uput) da se plati određeni iznos novca. Taj nalog za plaćanje ne smije biti
uvjetovan nekim činjenjem ili nečinjenjem bilo vjerovnika bilo nekog drugog ili nekim drugim
okolnostima. Ovo zato što je mjenica vrijednosni papir čiji je sadržaj novčana tražbina, koja
mora biti izvjesna i sigurna. Bilo kakvo uvjetovanje naloga za isplatu imalo bi za posljedicu
ništetnost mjenice. Izražava se riječima „platite“, „pozivam vas da platite“ i sl., dok ne može
sadržavati riječi poput „platite ako…“ ili „platite kad…“ Nalog za isplatu je apstraktan, ne može
se pozivati na pravni odnos koji je osnova za izdavanje mjenice (npr. platite prema
kupoprodajnom ugovoru od ...) Iznos novca je određen ako je naznačen iznos (brojkama i/ili
slovima) i vrsta novca (domaći ili strani). Valjana je mjenica u kojoj se iznos označen slovima ne
slaže s iznosom označenim brojkama, s tim da vrijedi iznos napisan slovima. Valjana je i
mjenica u kojoj je više puta napisana svota u različitim iznosima samo brojkama ili samo
slovima, a tada vrijedi najmanji iznos (čl. 6. ZM).

3. Ime onoga koji treba platiti (trasat). Trasat je fizička ili pravna osoba koju izdavatelj poziva da
o dospjelosti plati mjenični iznos imatelju mjenice. Ako na mjenici nema oznake trasata, takva
isprava ne vrijedi kao mjenica, ali nepravilno označavanje trasata ili označavanje nepostojeće
osobe kao trasata ne utječe na pravnu valjanost mjenice. To su tzv. podrumske mjenice.
Međutim, ako je označavanje trasata takvo da je evidentna nemogućnost njegova postojanja,
uzima se da trasat nije naznačen, što znači da je takva mjenica nevaljana. Kad izdavatelj trasirane
mjenice označi samoga sebe kao trasata riječ je o vlastitoj trasiranoj mjenici (čl. 3. st. 2. ZM).
4. Označavanje dospjelosti. Oznaka dospjelosti odnosno vremena ili roka kada se mjenični iznos
treba platiti važna je za imatelja mjenice kako bi pravodobno poduzeo sve zakonom propisane
radnje u svrhu naplate mjenice jer u protivnom gubi određena mjenična prava. Mjesto gdje se
plaćanje treba obaviti. Oznaka mjesta plaćanja važna je i za imatelja mjenice, kako bi znao gdje
će se o dospjelosti obratiti trasatu i za trasata, kako bi znao gdje će izvršiti isplatu o dospjelosti.
Mjesto plaćanja važno je i zbog toga što se u određenim pitanjima primjenjuju zakoni mjesta
plaćanja (kao što su: učinak obveze akceptanta, ograničavanje akcepta na dio mjeničnog iznosa,
primitak djelomične isplate, slučaj gubitka ili krađe mjenice ). Ako je kao mjesto plaćanja
označeno mjesto različito od trasatovog prebivališta odnosno sjedišta riječ je o domiciliranoj
mjenici (čl. 4. ZM). Domicilirana mjenica je i ona u kojoj je u mjenici posebno imenovana osoba
različita od trasata (domicilijat) koja će izvršiti isplatu. U svojstvu domicilijata najčešće se
označava trasatova banka. Domicilijat nije mjenični dužnik pa ako nakon predočenja mjenice na
isplatu imatelj mjenice ne dobije isplatu od domicilijata, mora podići protest protiv trasata-
akceptanta, a ne protiv domicilijata. Domicilirati mjenicu može samo trasant ili osoba koju je on
na to ovlastio. Ako domicilijat nije označen, a kao mjesto plaćanja označeno je mjesto različito
od mjesta trasatova prebivališta odnosno sjedišta, trasat ima pravo prilikom akceptiranja sam
označiti domicilijata. Ako to ne učini smatra se da će mjenicu platiti u mjestu plaćanja (čl. 26. st.
1. ZM). Platište je pobliža adresa unutar mjesta plaćanja. Ovlašten ga je označiti trasat prilikom
akceptiranja mjenice, ako je ona plativa u mjestu njegova prebivanja (čl. 26. st. 2. ZM).

6. Ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent). Mjenica u kojoj remitent nije
poimenično označen ili koja sadrži klauzulu plativosti donositelju je ništava, jer tada nema
poimenične oznake remitenta. Označava se riječima „platite N.N. ili po njegovoj naredbi“ Ako
izdavatelj označi samoga sebe kao remitenta pojavljuje se u dvojnoj ulozi, kao regresni obveznik
i kao mjenični vjerovnik, a takva mjenica je tzv. mjenica po vlastitoj naredbi (čl. 3. st. 1. ZM).
Označava se riječima „platite meni samome ...“ ili „platite po naredbi mojoj vlastitoj ...“

7. Oznaka dana i mjesta izdavanja mjenice. Datum izdavanja važan je za utvrđivanje dospjelosti
mjenice koja je plativa na određeno vrijeme po izdanju, kao i kod mjenice plative po viđenju, jer
od njega počinje teći rok unutar kojega njen imatelj treba podnijeti mjenicu trasatu na naplatu.
Kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju od datuma izdanja računa se početak roka
unutar kojega imatelj mjenice treba podnijeti mjenicu trasatu na akcept. Od dana izdavanja teku
kamate kod mjenice po viđenju ili na određeno vrijeme po izdanju. Ako u mjenici nema datuma
izdanja takva isprava nije mjenica, dok propuštanje oznake mjesta izdanja nema uvijek takvu
posljedicu. Uzima se da oznaka datuma i mjesta izdanja ne mora biti točna, za formalnu
valjanost mjenice bitno je da navedene oznake budu moguće. Zakonom nije propisano gdje se na
mjeničnoj ispravi nalaze datum i mjesto izdavanja. Uobičajeno se stavlja u gornji lijevi kut, na
što upućuju i mjenični blanketi.

8. Potpis izdavatelja mjenice (trasanta). Trasant vlastoručno potpisuje mjenicu. Ako je fizička
osoba potpisuje svoje ime i prezime, ali valjan je potpis i samo prezimenom, a ako je trasant
pravna osoba, mjenicu potpisuje osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe tako da svoj potpis
stavi uz naziv pravne osobe. Za formalnu valjanost mjenice u odnosu na trasantov potpis
dovoljno je da je potpisana nekim mogućim imenom, koje ostavlja dojam da je riječ o osobi
sposobnoj za mjenično obvezivanje. Tako to može biti lažan potpis, ime neke izmišljene osobe,
neovlaštenog zastupnika, osobe koja je nesposobna mjenično se obvezati, a da je usprkos tome
mjenica formalno valjana. U takvom slučaju, ako potpisi ne obvezuju osobe koje su potpisale
mjenicu ili one u ime kojih je ona potpisana, obveze ostalih potpisnika su pravovaljane (čl. 7.
ZM). Mjenicu može potpisati i punomoćnik ako je ovlašten za zastupanje pravne osobe od
njezina zastupnika po zakonu. Međutim, ako je netko potpisao mjenicu kao zastupnik drugoga, a
da za to nije bio ovlašten, ili je prekoračio svoje ovlaštenje, osobno je po njoj obvezan (čl. 8.
ZM). Za ispunjenje mjenične obveze neovlaštenog zastupnika potrebno je da je sam potpisao
mjenicu kao zastupnik neke osobe, a ne da je na mjenici potpisao tobožnjeg zastupanog.
Zakonom nije propisano ni mjesto za trasantov potpis na mjeničnoj ispravi. Uobičajeno se nalazi
na prednjoj strani, u donjem desnom kutu neposredno ispod teksta mjenice.

Uz navedene bitne sastojke mjenica može sadržavati i druge neobvezne, nebitne sastojke, kojima
se postižu različiti mjeničnopravni ili građanskopravni učinci. Neki od nebitnih sastojaka su:
rekta-klauzula, klauzula prezentacije mjenice na akcept, oznaka adrese po potrebi (pozivna
intervencija), klauzula „bez protesta“, klauzula valute, klauzula pokrića, klauzula o obavijesti,
klauzula „po naredbi“. (https://pak.hr/cke/obrazovni%20materijali/Mjenica.pdf )
Primjer trasirane mjenice : https://www.cbcg.me/slike_i_fajlovi/fajlovi/fajlovi_platni_promet/
ipmprimjer6.pdf

SOPSTVENA MJENICA SA FORMOM TRASIRANE MJENICE

Zakon o mjenici Republike Srpske

član 111

Ako izdavalac mjenice izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu
prihvati, ta mjenica praktično postaje sopstvena mjenica, iako je po formi trasirana.

Obrazloženje:

“Odluka prvostepenog suda je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Pravilno

prvostepeni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o vlastitoj trasiranoj mjenici. Iz same
mjenice, koja je priložena u spisu, vidi se da je tuženi i trasant i trasat, što znači da je samim tim
trasirana mjenica vučena na tuženog koji je trasat. Izdavalac mjenice, u ovom slučaju tuženi,
izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati, ta mjenica
praktično postaje vlastita mjenica, iako je po formi trasirana.

Prema odredbi člana 5. ZM-a, trasirana mjenica može da glasi po naredbi samog trasanta. Ona se
može vući (trasirati) i na trasanta. Ona se može izdati (trasirati) za račun trećeg lica. U
konkretnom slučaju radi se o mjenici koja se vuče na trasanta, odnosno radi se o vlastitoj
trasiranoj mjenici. Prema odredbi člana 114. stav 1. ZM-a, izdavalac vlastite mjenice odgovara
onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. Prema odredbi člana 80. stav 1. ZM-a, svi
mjenično-pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti.
Kada se ima u vidu da tuženi kao izdavalac mjenice odgovara kao akceptant, onda je prvostepeni
sud pogrešno primijenio odredbu člana 80. stay 2. ZM-a, jer u konkretnom slučaju primjenjuje se
odredba Člana 80. stav 1. ZM-a. Kako od dospjelosti mjenice nije protekao rok od tri godine, jer
je mjenica dospjela na plaćanje dana 10.8.2011. godine, a tužitelj prijedlog za izvršenje podnio
dana 24.9.2012. godine, to nije protekao rok od tri godine iz citirane zakonske odredbe, pa
potraživanje tužitelja po osnovu predmetne mjenice nije zastarjelo. Kako je prvostepeni sud
pogrešno primijenio materijalno pravo, to je valjalo primjenom člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP-a
žalbu tužitelja uvažiti i prvostepenu presudu preinačiti na način kao u izreci.”

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, Gž 151538/2016 od 29.8.2016. godine)

SOPSTVENA MJENICA SA FORMOM TRASIRANE MJENICE

Zakon o menici – član 111

Ako izdavalac mjenice izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu
prihvati, ta mjenica praktično postaje sopstvena mjenica, iako je po formi trasirana.

Obrazloženje:

“Odluka prvostepenog suda je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Pravilno

prvostepeni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o vlastitoj trasiranoj mjenici. Iz same
mjenice, koja je priložena u spisu, vidi se da je tuženi i trasant i trasat, što znači da je samim tim
trasirana mjenica vučena na tuženog koji je trasat. Izdavalac mjenice, u ovom slučaju tuženi,
izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati, ta mjenica
praktično postaje vlastita mjenica, iako je po formi trasirana.

Prema odredbi člana 5. ZM-a, trasirana mjenica može da glasi po naredbi samog trasanta. Ona se
može vući (trasirati) i na trasanta. Ona se može izdati (trasirati) za račun trećeg lica. U
konkretnom slučaju radi se o mjenici koja se vuče na trasanta, odnosno radi se o vlastitoj
trasiranoj mjenici. Prema odredbi člana 114. stav 1. ZM-a, izdavalac vlastite mjenice odgovara
onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. Prema odredbi člana 80. stav 1. ZM-a, svi
mjenično-pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti.
Kada se ima u vidu da tuženi kao izdavalac mjenice odgovara kao akceptant, onda je prvostepeni
sud pogrešno primijenio odredbu člana 80. stay 2. ZM-a, jer u konkretnom slučaju primjenjuje se
odredba Člana 80. stav 1. ZM-a. Kako od dospjelosti mjenice nije protekao rok od tri godine, jer
je mjenica dospjela na plaćanje dana 10.8.2011. godine, a tužitelj prijedlog za izvršenje podnio
dana 24.9.2012. godine, to nije protekao rok od tri godine iz citirane zakonske odredbe, pa
potraživanje tužitelja po osnovu predmetne mjenice nije zastarjelo. Kako je prvostepeni sud
pogrešno primijenio materijalno pravo, to je valjalo primjenom člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP-a
žalbu tužitelja uvažiti i prvostepenu presudu preinačiti na način kao u izreci.”

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, Gž 151538/2016 od 29.8.2016. godine)

xxxx

Zakon o izvršnom postupku

član 50 st. 4 i 5

Nakon podnošenja prigovora izvršenika na iznos mjeničnog duga, prijedlog za izvršenje se

smatra tužbom, pa se provodi parnični postupak a izvršenje se odlaže do donošenja odgovarajuće
odluke.

Obrazloženje

“Na prijedlog tražioca izvršenja, a na osnovu vjerodostojne isprave – protestirane mjenice sud je
rješenjem odredio izvršenje na koje je I izvršenik blagovremeno izjavio prigovor kojim je u
potpunosti osporio rješenje o izvršenju.

Članom 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku određeno je ako se rješenje o izvršenju pobija u
potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje
smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka a
stavom 5. istog člana, određeno je kada je podnesen prigovor iz prethodnog stava, sud će
odgoditi izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke
parničnog suda, ako uspije sa tužbom.

Na navedeno rješenje žalbu je uložio tražilac izvršenja, koju je Kantonalni sud odbio i
prvostepeno rješenje potvrdio.

Prema stanju spisa prvostepeni sud je odredio izvršenje na osnovu mjenice sa izdatim protestom
Općinskog suda u S. Prigovor je podnio prvoizvršenik u dijelu kojim je utvrđeno postojanje
potraživanja. Prvostepeni sud je rješenjem odložio izvršenje, odredio da se prijedlog za izvršenje
smatra tužbom i da će se po pravomoćnosti rješenja spis dostaviti parničnom odjeljenju, te
odredio da će se nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa tužbenim zahtjevom.

Ovakva odluka prvostepenog suda je pravilna i na Zakonu zasnovana. Podnesenim prigovorom I

izvršenik je osporila iznos mjeničnog duga. Stoga je prvostepeni sud pravilno postupio kada je
shodno članu 50. stav 4. ZIP-a prijedlog za izvršenje smatrao tužbom. To znači da se nakon
podnošenja prigovora provodi parnični postupak i da će se donijeti odgovarajuća odluka. Do
donošenja takve odluke u parničnom postupku izvršenje na osnovu donesenog rješenja o
izvršenju se odlaže – odgađa, kako je to propisano stavom 5. člana 50. Zakona o izvršnom
postupku, a nastavit će se na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa tužbenim zahtjevom.”

(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, Gž 160389/2011(1) od 10.12.2012. godine)

Vlastita mjenica sadrži:

1. oznaku da je mjenica, unesenu u sam slog isprave na jeziku na kome je ona sastavljena,
2. bezuvjetno obećanje da će se određena svota novca platiti,
3. oznaku dospjelosti,
4. mjesto gdje se plaćanje treba obaviti,
5. ime onog kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti,
6. oznaku dana i mjesta gdje je vlastita mjenica izdata,
7. potpis onoga koji mjenicu izdaje (izdavalac).

Postoje podvrste vlastite mjenice:

Trasirana vlastita mjenica – nastala kombinacijom trasirane i vlastite mjenice na način da njen
izdavalac vuče mjenicu na samog sebe (označava sebe kao trasata).

Trasirana mjenica po vlastitoj naredbi – nastaje na način da trasant izdaje mjenicu u vlastitu
korist, dakle označava sebe kao remitenta po toj mjenici. Kod ove mjenice je došlo do
sjedinjavanja trasanta i remitenta u jednoj ličnosti. Obično do izdavanja ovakve mjenice dolazi
kada trasant želi (u cjelosti ili djelimično) za svoje potrebe iskoristi potkriće koje posjeduje kod
trasata (da pomoću mjenice naplati neko svoje potraživanje od trasata).

(https://www.huskiclaw.com/bjanko-mjenica-aval/)

VLASTITA MJENICA

Zakon o mjenici Federacije BiH - član 106

Stavljanjem potpisa u desnom donjem dijelu mjenice na mjestu trasanta i u lijevom gornjem
dijelu mjenice uz navođenje punog imena i prezimena i adrese prebivališta, tužena je prihvatila
obavezu kao akceptant čime je postala glavni mjenični dužnik, pa se popunjavanjem ostalih
sadržaja takve mjenice od strane lica kojem je ona izdana radi o naplati potraživanja po vlastitoj
mjenici koja je sačinjena na obrazcu trasirane mjenice.

Obrazloženje:

“Predniku tužitelja tužena je predala bjanko vlastitu mjenicu kao sredstvo osiguranja za plaćanje
duga iz osnova ugovora o kreditu (od 28. 12. 2009. godine).

Stavljanjem potpisa u desnom donjem dijelu mjenice na mjestu trasanta i u lijevom gornjem
dijelu mjenice uz navođenje punog imena i prezimena i adrese prebivališta, tužena je prihvatila
obavezu i kao akceptant čime je postala glavni mjenični dužnik, pa se popunjavanjem ostalih
sadržaja takve mjenice od strane remitenta (lice kojem je izdana mjenica), radi se o naplati
potraživanja po vlastitoj mjenici koja je sačinjena na obrazcu trasirane mjenice, u skladu sa čl.
106. Zakona o mjenici, a ne o trasiranoj mjenici po viđenju na čemu insistira revidentica zbog
dospjelosti obaveze radi računanja roka zastarjelosti.

Prednik tužitelja je popunjenu mjenicu protestirao zbog neplaćanja, pa kako se radi o vlastitoj
mjenici popunjenoj i sa oznakom dospjelosti, kod utvrđivanja roka zastare potraživanja protiv
tužene kao akceptanta primjenjuje se odredba čl. 80. st. 1. Zakona o mjenici, a kako je dospjelost
mjenice navedena na istoj sa danom 28. 5. 2013. godine, a tužba podnesena prijedlogom za
izvršenje dana 12. 3. 2014. godine, proizilazi da mjenično potraživanje nije zastarjelo, zbog čega
ovi revizijski prigovori nisu osnovani.”
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 64 0P 033522 16 Rev od 22.8.2019. godine)

Akcept mjenice

Akcept mjenice izraz kojim se kod trasirane mjenice označava prihvat mjenične obveze od
strane trasata kojega je pri izdavanju mjenice naznačivanjem njegovih osobnih podataka i
naznačivanjem svojstva trasata, trasant pozvao da akceptira mjenicu. Akceptiranjem mjenice
trasat postaje akceptant i ujedno glavni mjenični dužnik, akcept uslužne mjenice akcept
mjenice društva koje traži kredit a ima slabi bonitet, pa mu akceptiranjem njegove mjenice iz
usluge posuđuje bonitet društva s izvrsnim bonitetom i na taj način to društvo jamči prema
kreditoru akceptant izraz kojim se u mjeničnom pravu označava onaj trasat mjenice koji je
mjenicu akceptirao i time prihvatio mjeničnu obvezu. Od trenutka akcepta mjenice trasat se
naziva akeptantom i ujedno postaje glavni mjenični dužnik, akcepti pogodni za rediskont
popis vrijednosnica koje središnja banka prihvaća na rediskont akceptna provizija naknada
banci kod akccptnog kredita. Kreće se od 1 do 2 %. a plaća je obično onaj za čiji je račun
banka akceptirala mjenicu. Tu provizija može platiti i trasant/izdavatelj mjenice u želji da
dode do mjenice s obvezom banke, jer time postaje sposobnija za eskontiranje i prodaju,
odnosno za daljnje refinanciranje. (https://www.moj-bankar.hr/Kazalo/A/Akcept-mjenice )

Akcept je izjava trasata unesena na mjenici kojom on preuzima obvezu isplatiti mjenicu na dan
dospijeća. Akceptiranjem mjenice trasat postaje akceptant, znači glavni mjenični dužnik, dok su
ostali potpisnici na mjenici regresni obveznici. Trasat je glavni dužnik po tome jer usprkos
solidarnoj obvezi svih potpisnika mjenice vjerovnik mora najprije njemu ići po isplatu. Nadalje,
čim akceptant plati mjenicu mjenična obveza prestaje za sve mjenične obveznike, a akceptant se
nema pravo regresirati od drugih mjeničnih dužnika. Za razliku od toga, ako je plati koji drugi
mjenični obveznik, mjenična obveza ne prestaje za sve jer platac može tražiti naknadu od
glavnog dužnika (akceptanta) i svih svojih prednika. Dakle, solidarnost obveze svih potpisnika
na mjenici dolazi do izražaja tek ako trasat neće akceptirati ili neće platiti mjenicu. Prije no što je
trasat akceptirao mjenicu između trasata i trasanta ne postoji mjeničnopravni odnos, nego samo
građanskopravni odnos na temelju kojega bi trasat imao obvezu akceptirati mjenicu. U pravilu su
oni prethodno ugovorili da će trasant izdati mjenicu, a trasat će ju akceptirati te kakvo će biti
osiguranje pokrića za isplatu mjenice (primjerice to može biti tražbina trasanta prema trasatu,
zajam koji trasat daje trasantu i sl.). Trasat ne postaje glavnim dužnikom samim time što je u
mjenici označen kao trasat, nego tek prihvaćanjem, akceptiranjem mjenične obveze. Akcept se
daje tako da se mjenica prezentira trasatu, a ovaj na samoj mjenici napiše „priznajem“,
„primljena“, prihvaćena“ ili koju drugu riječ jednakog značenja i tu izjavu potpiše. Akcept se u
pravilu stavlja na prednjoj strani, ali mjenica je valjano akceptirana i ako se trasatova izjava o
akceptu nalazi ma gdje na mjenici pa i na stražnjoj strani. Postoji i zakonska presumpcija prema
kojoj kao akcept vrijedi i sam trasatov potpis kad je stavljen na licu mjenice (čl. 24. st. 1. ZM).
Međutim, kako se mjenice u praksi u pravilu izdaju primjenom mjeničnog blanketa, na njemu se
akceptiranje obavlja potpisivanjem već upisane izjave „Prihvaćamo“ na lijevoj strani blanketa.
Trasat ima pravo, ako ne odluči akcept odbiti ili prihvatiti, zahtijevati da mu se mjenica još
jedanput podnese na akceptiranje i to sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje (čl. 23.
ZM). To je rok za razmišljanje u kojem trasat mora odlučiti hoće li akceptirati mjenicu ili neće.
On nema pravo tražiti da u tom roku mjenica ostane kod njega. Smatra se da je akcept neopozivo
dan tek nakon što je trasat akceptiranu mjenicu vratio podnositelju. Do tog vremena on može
dani akcept opozvati tj. poništiti. Naime, smatra se da je trasat odbio akceptiranje mjenice ako je
napisani akcept precrtao. Akcept se može opozvati i stavljanjem nove izjave kojom će negirati
prijašnju izjavu ili izmjenom dane izjave u negativnu (npr. „ne prihvaćam“).18 Ako je mjenica
ostala kod trasata, smatra se da je akcept odbijen, odnosno precrtan, sve dok je ne vrati s
akceptom. Ali ako je trasat pismeno izvijestio imatelja mjenice ili kojeg potpisnika da je mjenicu
akceptirao, on je prema njima obvezan po sadržaju danog akcepta (čl. 28. ZM). Mjenica se može
podnijeti na akcept sve do dana njene dospjelosti. Ovo zato jer se mjenica o dospjelosti mora
platiti pa kako je akcept tek obećanje plaćanja to mu nema mjesta u trenutku kad se već mora
izvršiti plaćanje. Akceptirana mjenica je za vjerovnika kvalitetnija, pruža veću sigurnost u
naplativosti mjenične tražbine, jer uz postojeće mjenične obveznike dobiva i glavnog mjeničnog
dužnika. No i neakceptirana mjenica je valjana mjenica, jer akcept nije bitan sastojak mjenice, i
sposobna je za opticaj, ali ako je trasat uskratio akcept mjenični vjerovnik nema zakonske
mogućnosti prisiliti trasata sudskim putem na akcept. Trasat nije obvezan na isplatu
neakceptirane mjenice pa ako ju dobrovoljno ne plati mjenični vjerovnik ga ne može prisiliti
sudskim putem, pa u tom slučaju može tražiti isplatu samo od ostalih potpisnika mjenice -
regresnih dužnika. Stoga najveću sigurnost remitent može imati ako od trasanta traži da mu već
kod izdavanja mjenice preda već akceptiranu mjenicu (https://pak.hr/cke/obrazovni
%20materijali/Mjenica.pdf )

AKCEPT MJENICE (https://advokat-prnjavorac.com/mjenica.html)

Zakon o menici

član 26

Akcept ili mjenični prijem je mjenična pravna radnja kojom trasat svojim potpisom potvrđuje da
prihvata mjeničnu obavezu, tj. izjavljuje da će izvršiti naredbu za isplatu koju je uputio trasant,
čime je od lica koje nije bilo ni u kakvoj mjeničnoj obavezi postao glavni dužnik, a trasant je
promijenio svoj mjenično-pravni položaj time što je postao prvi regresni dužnik.

Obrazloženje:

“Prema elementima predmetne mjenice izdavalac mjenice (trasant) je, a trećetužena je (zajedno
sa ostala dva tužena) lice koje treba da plati mjeničnu sumu (trasat) tužitelju, kao korisniku
mjenice (remitent). Trećetužena je, kao trasat mjenicu potpisala u desnom donjem uglu i
akceptirala je tu mjenicu potpisom na blanketu, pored naznake “prihvaćamo”, kako se mjenica i
akceptira. Naime, prema odredbi člana 26. ZM-a, akcept se piše na samoj mjenici a izražava se
potpisom trasata uz riječ “priznajem”; “primljena”; “prihvaćena” ili kojom drugom riječi, koja to
isto znači, a kao akcept, važi samo trasatov potpis kad je stavljen na licu mjenice. Akcept ili
mjenični prijem je mjenična pravna radnja (izjava) kojom neko lice (trasat) svojim potpisom
potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu, tj. izjavljuje da će naredbu za isplatu koju je uputio
trasant i izvršiti čime je, od lica koje nije bilo ni u kakvoj mjeničnoj obavezi, postalo glavni
dužnik, a trasant je promijenio svoj mjenično pravni položaj time što je postao prvi regresni
dužnik.

Svrha akceptiranja mjenice je da se utvrdi da je trasat (trećetužena je jedan od trasata) voljan da

prihvati poziv trasanta (ovdje je trasant, kao korisnik kredita), da postane glavni dužnik.
Akceptom se trećetužena (kao trasat) obavezala da mjenicu plati o dospjelosti, pa kako mjenična
suma nije plaćena tužitelj (kao njen imalac), u smislu odredbe člana 29. ZM-a ima, na osnovu
mjenice, pravo na neposrednu tužbu protiv tuženih, što znači i trećetužene (kao akceptanta).
Slijedom navedenog, drugostepeni sud je imao valjano uporište za zakljućak da je, shodno
odredbi člana 48. ZM-a (kojom je propisano da oni koji su mjenicu trasirali, akceptirali,
indosirali ili avalirali odgovaraju solidarno imaocu mjenice), trećetužena, kao solidarni mjenični
dužnik, dužna tužitelju isplatiti traženi iznos.

Drugačiji zaključak ne mogu ishoditi navodi revizije da su sudovi zauzeli pogrešan stav kada su
našli da u ovom slučaju nema mjesta primjeni ZZP-a. Prvostepeni sud je u pogledu ovih navoda
dao valjane razloge navodeći…, i da tuženi nisu zaključili ugovor o potrošačkom kreditu u
svojstvu potrošača (član 61. i 62. istog zakona), koje razloge je prihvatio i drugostepeni sud a
koje kao valjane prihvata i ovaj sud.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 11339/2014 od 9.12.2015. godine)

PRAVNA POSLjEDICA IZOSTANKA NEKOG OD BITNIH ELEMENATA MJENICE

Mjenica je pravni dokument koji se koristi za obezbjeđenje plaćanja ili drugih finansijskih
transakcija. Bitni elementi mjenice su iznos, datum dospijeća, ime osobe koja treba da plati, ime
osobe koja prima uplatu i izričit zahtjev za plaćanje.

Ako neki od bitnih elemenata mjenice nedostaje, to može dovesti do različitih pravnih
posljedica, ovisno o konkretnim okolnostima. Neki od mogućih scenarija uključuju:

Izostanak imena osobe koja treba da plati: ako mjenica nema navedeno ime osobe koja treba da
plati, onda se smatra nevažećom i nije moguće naplatiti njen iznos.

Izostanak datuma dospijeća: ako mjenica ne sadrži datum dospijeća ili je taj datum neodređen,
onda se smatra nevažećom. Međutim, ako se datum dospijeća može utvrditi iz drugih
dokumenata, tada će se mjenica smatrati važećom.

Izostanak izričitog zahtjeva za plaćanje: ako mjenica ne sadrži jasan izričit zahtjev za plaćanje,
onda se smatra nevažećom. Na primjer, ako se koristi fraza "molimo platiti", umjesto izričitog
zahtjeva za plaćanje, to može dovesti do pitanja o valjanosti mjenice.
Izostanak imena osobe koja prima uplatu: ako mjenica ne sadrži ime osobe koja prima uplatu,
onda se smatra valjanom, ali neće biti moguće naplatiti njen iznos ako se ne može dokazati tko je
primatelj uplate.

Ukratko, izostanak bilo kojeg bitnog elementa mjenice može dovesti do toga da se mjenica
smatra nevažećom, što znači da njen iznos nije naplativ.

Zakon o menici čl. 111 i 112 (https://www.pravobih.com/pravna-posljedica-izostanka-nekog-od-

bitnih-elemanata-mjenice-t740.html )

Kako je mjenica strogo formalna pismena isprava, odnosno formalni pravni akt, koji mora da
ima sadržaj određen zakonom, mjenica koja ne sadrži bezuslovno obećanje da će se određeni
iznos novca platiti ne važi kao vlastita mjenica.

Obrazloženje:

“Predmetni spor je, kako je naprijed rečeno, mjenični spor. Mjenica je strogo formalna pismena
isprava, odnosno formalni pravni akt, koji mora da ima sadržaj određen zakonom. Dakle,
trasirana mjenica mora da ima svih osam, a vlastita mjenica svih sedam bitnih elemenata
propisanih odredbom člana 3, odnosno člana 111. ZM. Sve mjenične radnje takođe, moraju da
budu u strogo pisanoj formi i na samoj mjenici. To je uslovljeno potrebom sigurnosti
mjeničnopravnog prometa koji se odvija brzo i, u pravilu, bez prostornih ograničenja.

Prema načelu inkorporacije, koje karakteriše mjeničnopravni odnos, prava iz mjenice su vezana
za posjedovanje mjenične isprave (papira) i ne mogu se ostvariti bez mjenice kao vrijednosnog
papira, a svi zakonom propisani elementi moraju biti upisani, odnosno sadržani (inkorporirani) u
mjeničnom obrascu. Isprava u kojoj nema bilo kojeg od elemenata nabrojanih u članu 3. ZM ne
smatra se, prema odredbi člana 4. stav 1. ZM, kao trasirana mjenica, osim u posebno nabrojanim
slučajevima, koji se odnose na označavanje dospjelosti i određivanje mjesta plaćanja ili mjesta
izdavanja, a isprava u kojoj nema bilo kojeg od sastojaka nabrojanih u članu 111. ZM, ne važi
kao vlastita mjenica, osim u posebno nabrojanim slučajevima, kao i kod trasirane mjenice (član
112. ZM).
U konkretnom slučaju isprava koju je tužitelj prezentirao kao mjenicu i na kojoj temelji svoje
potraživanje, ne važi kao vlastita mjenica, kakav karakter joj pogrešno daje prvostepeni sud (a
drugostepeni se o tome ne izjašnjava). Naime, shodno odredbi člana 111. tačka 2. ZM, vlastita
mjenica mora sadržavati bezuslovno obećanje da će se određeni iznos novca platiti. Znači,
vlastita mjenica nema poziv za plaćanje, već njen izdavalac izjavljuje “platiću za ovu” ili
“platićemo za ovu” ili “plaćamo za ovu”. Ona, dakle nije naredba plaćanja kao što je to trasirana
mjenica (izraz: platite, kakav je upotrebljen i na predmetnoj mjenici na kojoj se temelji tužbeni
zahtjev) već je bezuslovno obećanje plaćanja od izdavaoca takve mjenice. Za vlastitu mjenicu
(za razliku od trasirane) ne postoji propisan obrazac, pa se u praksi pojavljuje situacija da se
vlastita mjenica izda prepravljanjem odštampanog mjeničnog obrasca za trasiranu mjenicu. To se
postiže tako što se postojeći tekst precrtava, a iznad njega upisuju druge riječi da bi se dobio slog
koji sadrži bitne sastojke vlastite mjenice. Ovdje takve prepravke nisu izvršene, pa se, kako je
naprijed rečeno, ne radi o vlastitoj mjenici. Ta isprava se, shodno odredbi člana 4. stav 1. ZM, ne
može smatrati ni trasiranom mjenicom, jer ne sadrži jedan od obaveznih elemenata – ime onoga
koji treba da plati (trasat) – kako propisuje odredba člana 3. tačka 3. ZM.

Iz prednjih razloga se obaveza plaćanja traženog iznosa od 34.337,28 KM ne može zasnovati na

ispravi koju je prezentovao tužitelj i na kojoj temelji svoje potraživanje, ni u odnosu na G.J., koji
je tu ispravu potpisao kao jemac, pa slijedom toga ni u odnosu na tuženog, kao njegovog
nasljednika, bez obzira na sadržaj odredbe člana 163. stav 1. ZN.

Kod takvog stanja stvari, ostala pravna pitanja, kojima su se bavili nižestepeni sudovi i o kojima
se izjašnjava tuženi u žalbi i reviziji, a tužitelj u odgovorima na ove pravne lijekove, nisu od
uticaja na rješenje ovoga mjeničnog spora.

Slijedom izloženog nižestepene presude su preinačene kao u izreci, temeljem odredbe člana 250.
stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS”, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07,
49/09 i 61/13 – u daljem tekstu: ZPP).”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 171636 17 Rev od 7.2.2018. godine)

PRAVNA POSLjEDICA AKCEPTIRANjA MJENICE

Zakon o menici

čl. 26 i 29

Upisom imena trasata na mjenicu on nije obavezan da plaća mjenicu, već je samo pozvan da je
prihvati, ali ako trasat akceptira mjenicu vlastoručnim potpisom on time od pozvanog lica postaje
glavni mjenični dužnik.

Obrazloženje:

“Ovaj parnični postupak je započet kao izvršni postupak u kome je prijedlog za izvršenje
zasnovan na vjerodostojnoj ispravi, trasirane mjenice sa protestom serije RS…, RS… i RS…, u
iznosima od po 36.992,85 KM. Prijedlog za izvršenje usvojen je rješenjem prvostepenog suda
broj: 85 0 I… I od 27.1.2016. godine, da bi sud po uloženim prigovorima izvršenika rješenjem
od 31.3.2016. godine odredio da se izvršenje odgađa, prijedlog smatra podnesenom tužbom i da
će se sa izvršenjem nastaviti po okončanju parničnog postupka, na prijedlog tražioca izvršenja.

Dakle, ovaj postupak je započet i vođen kao mjenični spor, što znači da su u ovakvom sporu
isključeni prigovori koji se odnose na osnovni pravni posao. Mjenica je bezuslovni i apstraktni
pravni posao koji je nezavisan od osnovnog posla kojem služi.

Između stranaka nije sporna činjenica da je u stečajnom postupku broj: 60 0 St… St, koji je
pokrenut protiv stečajnog dužnika d.o.o. “M.” za poljoprivrednu proizvodnju, promet i usluge iz
D., tužilac kao stečajni povjerilac prijavio svoje potraživanje u ukupnom iznosu od 426.590,94
KM.

Prijava potraživanja zasnovana je na: ugovoru o kreditu broj:… od 4.11.2011. godine u iznosu
od 290.000,00 KM čiji je korisnik stečajni dužnik, a koje potraživanje je obezbjeđeno
zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika (ugovor broj: OPU-… od 10.11.2011.
godine), na ugovoru o nenamjenskom potrošačkom kreditu broj:… od 17.12.2007. godine u
iznosu od 50.000,00 KM čiji je korisnik tuženi D. P., a sudužnik tužena V. P., a koje
potraživanje je obezbjeđeno zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika (ugovor broj:
OPU-… od 1.7.2010. godine) i na ugovoru o nenamjenskom potrošačkom kreditu broj:… od
17.12.2007. godine u iznosu od 50.000,00 KM čiji je korisnik tužena V. P., a sudužnik tuženi D.
P., a koje potraživanje je obezbjeđeno zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika
(ugovor broj: OPU-… od 1.7.2010. godine).

Na ročištu za ispitivanje potraživanja održanom 14.11.2013. godine, stečajni upravnik je

prijavljeno potraživanje razlučnog povjerioca priznao u cijelosti i svrstan je u viši isplatni red.
Ovo potraživanje je uneseno u Tabelu priznatih potraživanja, čime je steklo svojstvo izvršnog
naslova saglasno odredbi člana 119. ZSP.

Revizioni prigovor sastoji se u tvrdnji da je tužilac obezbjeđen u svom potraživanju time što je
isto prijavio u stečajnom postupku, te da mu je to potraživanje u cijelosti priznato i nakon
uvrštenja u Tabelu priznatih potraživanja steklo svojstvo izvršnog naslova, pa da je pogrešno
cijenjen prigovor presuđene stvari.

Za postojanje presuđene stvari potrebno je da se ispune tri uslova: da postoji identitet stranaka u
istoj ili obrnutoj ulozi, identitet zahtjeva i identitet činjeničnog osnova. U konkretnom slučaju
nije ispunjen nijedan od ovih elemenata. Ne postoji identitet stranaka jer tuženi u ovoj parnici
nije stečajni dužnik d.o.o. “M.” D., ne postoji identitet zahtjeva osim što su u oba slučaja u
pitanju novčana potraživanja i ne postoji identitet činjeničnog osnova jer je potraživanje tužioca
u stečajnom postupku zasnovano na ugovoru o kreditu, odnosno ugovoru o zasnivanju založnog
prava, dok je u ovoj parnici osnov mjenična odgovornost.

Tuženi D.P. ne osporava da je trasant mjenica serije RS…, RS… i RS…, a tužena V. P. da je
akceptant mjenice serije RS….

Trasant stavljanjem svog potpisa preuzima mjeničnu obavezu i prvi je mjenični dužnik, a datim
potpisom u stvari izjavljuje da će on sam isplatiti označenu svotu novca, ukoliko to ne prihvati
da učini trasat na kog je mjenica vučena (član 11. ZM). Mjenica serije RS… vučena je na trasata
d.o.o. “M.” D.-direktor V. P., dok je mjenica serije RS… vučena na trasata d.o.o. “G.P.” D.-
direktor R. S. Kod obe mjenice trasati nisu prihvatili (akceptirali) mjenice.

Samim upisom imena trasata u mjenici trasat nije obavezan da plaća mjenicu, već je samo
pozvan da prihvati mjenicu. Ako trasat akceptira mjenicu vlastoručnim potpisom on time od
pozvanog lica, postaje glavni mjenični dužnik (član 22. u vezi sa članom 26. stav 1. i 29. stav 1.
ZM). Time i trasant mijenja svoj mjeničnopravni položaj i postaje prvi regresni dužnik. Međutim
kada, kao u konkretnom slučaju, trasat ne akceptira mjenicu, trasant ostaje prvi mjenični dužnik.
Tužena V. P. je akceptirala mjenicu serije RS… i time preuzela obavezu da će remitentu platiti
trasantov dug na dan dospijeća mjenice, jer je postala glavni mjenični dužnik.

Revizioni prigovor da je sada moguće da tužitelj dva puta naplati isto potraživanje, jednom u
stečajnom postupku i jednom od tuženih iz ove parnice, nije od uticaja na odluku jer je to
prigovor koji dužnik može istaći u izvršnom postupku.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 85 0 P 043887 18 Rev od 30.5.2018. godine)

PRAVNA POSLjEDICA PROPUŠTANjA ROKOVA ZA PODNOŠENjE MJENICE NA

ISPLATU

Zakon o mjenici

član 39 i član 54 stav 1 alineja 3)

• Propuštanjem rokova za podnošenje mjenice na isplatu ili njenim nepodnošenjem, imalac

mjenice gubi svoja prava prema indosantu, trasantu i ostalim obveznicima izuzev prema
akceptantu kao glavnom mjeničnom dužniku.

Obrazloženje:

“Pravilna je tvrdnja revidenta da se podnošenje prijedloga za izvršenje na osnovu mjenice kao

vjerodostojnog dokumenta ne može izjednačiti sa podnošenjem mjenice na isplatu u smislu
odredbe člana 39. ZOM. Međutim, o istom prigovoru žalbe, drugostepeni sud je dao
sveobuhvatno obrazloženje koje prihvata i ovaj sud. U konkretnoj situaciji, nesporno je da je
tuženi predmetnu vlastitu mjenicu potpisao kao trasant i kao akceptant (glavni mjenični dužnik),
na licu mjenice u dijelu “prihvaćamo”, a prema odredbi člana 54. stav 1. alineja 3., propuštanjem
rokova za podnošenje mjenice na isplatu ili nepodnošenjem te mjenice, imalac mjenice gubi
svoja prava protiv indosanta, trasanta i ostalih obveznika izuzev akceptanta. Dakle, propuštanjem
podnošenja mjenice na isplatu tužilac kao imalac mjenice nije izgubio prava ostvarivanja
mjeničnog potraživanja prema tuženom kao akceptantu čime se i ovaj prigovor revizije ukazuje
neosnovanim.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 25513/2018(2) od 11.10.2018. godine)

Mjenica i njena primjena u praksi Bosne i Hercegovine

U eri privrednog razvoja Bosne i Hercegovine, ali i u svim drugim modernim državnim
sistemima, mjenica kao sredstvo obezbjeđenja je izuzetno primjenjiva. Ako razgovaramo sa
običnim građanima, pa i sa pravnicima, ekonomistima i drugim strukama, iznenadićemo se
koliko se malo zna o mjeničnom pravu. Obično riječ mjenica je općepoznata, ali kada se pokuša
raspraviti o upotrebi mjenice i njenoj stručnoj primjeni, jako se malo zna o tome. U BiH ovo
pravo je regulisano posebnim zakonima koji se zovu Zakon o mjenici, s tim da Zakon o mjenici
je spušten na nivo entiteta pa imamo Zakon o mjenici FBIH i Zakon o mjenici Republike Srpske.
Ako analiziramo zakone o mjenici drugih pravnih sistema, vidjećemo da se radi o specifičnom
pravu i da se radi o institutu koji ima strogo propisane i specifične uzuse.

Definicija mjenice koja je prihvatljiva u svim pravnim sistemima je ta da je mjenica vrijednosni

papir ( isprava) na određeni iznos novca koji svom imatelju daje pravo da taj iznos naplati od
osobe koja je u njoj naznačena kao dužnik. U pravilu je mjenica jednostrani pravni posao u
kojem njen izdavatelj ( trasant) daje nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku mjenice
(remitentu) isplati određen iznos novca ili se njime obavezuje da će sam ispuniti tu obavezu. Iz
ove definicije se zaključuje da je mjenica jednostrani pravni posao, a ovaj posao nastaje na način
što izdavatelj mjenice (lice koje ima pravni insters) da nalog dužniku – trasatu da u korist
korisnika – povjerioca izvrši isplatu određenog novčanog iznosa. U praksi forma mjenice je
strogo propisana i ona se može kupiti kao dokument – vrjednosni papir koji nema pravnu snagu
dok ne bude potpisan od strane trasanta odnosno trasata.
Postavlja se pitanje zašto uopće mjenica služi? Osnovna svrha mjenice je ta da povjerioc zaštiti
svoje potraživanje od dužnika. Kako se putem mjenice može štiti potraživanje? Mjenica je strogo
zakonom propisan pravni posao koji ima dejstvo onog momenta kada trasant i trasat potpišu
mjenicu i dadnu mjeničnu izjavu. U mjeničnoj izjavi odnosno ugovoru se navodi da dužnik
putem mjenice garantuje obezbjeeđenje određenog potraživanja na način što će povjerilac
ukoliko dužnik padne u docnju u određenom roku koji su ugovoreni se naplatiti putem mjenice iz
imovine dužnika (trasata, trasanta ili trećeg lica). Način na koji se vrši naplata putem mjenice je
zakonom strogo propisana.

Zakon i pravna praksa poznaju više vrsta mjenica.

Najrasprostranjenija je trasirana mjenica koja može glasiti po naredbi samog trasata. Ova
mjenica se može trasirati i na trasanta ali se ona može i izdati za račun treće osobe. Trasirana
mjenica može biti plativa u mjestu prebivališta treće osobe bilo u mjestu u kome trasat prebiva,
bilo u kojem drugom mjestu. Zakon je jasno propisao šta trasirana mjenica mora sadržavati.
Tako je utvrđeno da mjenica sadrži: 1) oznaku da je mjenica, napisanu u samom slogu isprave,
na jeziku na kojem je sastavljena, 2) bezuvjetni uput da se plati određena svota novca, 3) ime
onoga koji treba platiti (trasat), 4) oznacenje dospjelosti, 5) mjesto gdje se placanje treba obaviti,
6) ime onoga kome se ili po cijoj se naredbi mora platiti (remitent), 7) označenje dana i mjesta
izdavanja mjenice, 8) potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant). Ukoliko bilo koji od elementa
koji su nabrojani budu izostavljeni u mjenici takva mjenica ne može proizvoditi pravne
posljedice.

Ono šo je bitno napomenuti jeste da trasirana mjenica u kojoj nije označena dospjelost smatra se
kao mjenica po viđenju.

U praksi to znači da kada neko nekome da mjenice koje su samo potpisane a sadržaj i dospjeće
nije popunjen, takva mjenica je mjenica po viđenju. Također postoji jedna zanimljivca stvar a to
je da kada se u praksi desi da je neko lažirao potpis nečiji, mjenica ne može proizvodii pravno
dejstvo za osobu čiji je potpis lažiran ali obaveze ostalih potpisnika mjenice su pravno valjane.
To je bitno znati jer u praksi se može desiti ovakva situacija.

Drugi bitan institut koji se pojavljuje u mjeničnom pravu je indosament.

Svaka mjenica i onda kada nije izričito trasirana po naredni može se prenijeti indosamentom.
Mjenica u koju je trasant stavio riječ „ ne po naredbi“, može se prenijeti, samo u obliku, učinkom
običnog ustupanja ( cesija) . Mjenica se može indosirati i na samog trasata bilo da ju je on
akceptirao ili ne, na trasanta ili bilo koje drugog obaveznika. Indosament – prenošenje mjenice
mora biti i bezuvjetno. Djelimični indosamnet je ništavan. Ovu ništavnost je propisao član 13
Zakona o mjenici, a to je bitno iz razloga što je ovo prinudna zakonska norma , koja se
primjenjuje u postupku poništenja obaveze koja je nastupila nepotpunim indosamentom.
Indosamentom se prenose sva prava koja proističu iz mjenice.

Također bitan prabni institut je i institut akcepritanje mjenice.

Imatelj trasiranje mjenice kao i onaj koji je samo drži, može je do dospjelosti podnijeti na
akceptiranje trasatu u mjestu njegovog prebivanja. U svakoj trasiranoj mjenici trasant može
odrediti da se ona podnese na akceptiranje ne znajući ili ne neznajući za taj rok. Trasant može
zabraniti da se mjenica podnese na akceptiranje, osim kada je u pitanju trasirana mjenica plativa
kod treće osobe ili u mjestu različitom od mjesta u koje trasat prebiva. Trasant može isto tako
odrediti da se mjenica ne podnosi na akceptiranje prije određenog roka. Trasant može zahtjevati
da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje.
Akcept mjenice se piše na samoj mjenici izražava se riječima „ priznajem“, „primljena“,
„obuhvaćena“ ili kojom drugom rječju koja isto to znači. Akcept isključivo potpisuje trasat.
Akcept mora bitu bezuvjetan, ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. Akcepom
se trasat obavezuje mjenicu platiti po dospjelosti. Ako mjenica ne bude plaćena njen imatelj pa
bio i to sam trasat ima na temelju nje pravo na neposrednu tužbu protiv akceptanta za sve što se
može zahtjevati.

Aval je također bitan intitut mjeničnog prava koji u pravilu predstavlja osiguranje – mjenično
jamstvo koji se jamči mjenicom. Aval se daje na mjenici i potpisuje ga avalista. Avalista je lice
koje trasantu jemči za izvršenej obaveza po mjenici. On se u praksi izražava rječima „ per aval“,
„kao jamac“ „kao poruk“ ili kojim drugim izrazom. Avalista odgovara onako kako odgovara
onaj za koga jamči.

Dospjelost mjenice je nešto jako bitno u praksi.

Sudska praksa a posebno praksa Vrhovnog suda FBIH je različita po pitanju roka dospjeća
mjenice. Odredbama Zakona o mjenici, tačnije članom 35 je utvrđeno da mjenica po viđenju je
plativa čim se podnese. Ona se mora podnijeti na isplatu u roku od jedne godine od dana
izdavanja. Trasant može ovaj rok skratiti ili odrediti dulji rok. Ove rokove indosanti mogu
skratiti. U praksi to znači da kada neko izda mjenicu po viđenju bez obzira o kojim
potraživanjima se radi mjenicu je neophodno na naplatu dostavitu u roku od godine dana od
njenog izdavanja. Mnoge obaveze su duže od godine dana i u pravilu nakon isteka roka od
godinu dana dužnik ostaje bez ove jamčevine. Indosant lice koje izdaje mjenicu može mjenicu
produžiti i to je bitno za dužnika koji mora paziti na ove rokove i zahtjevati da se rok mjenice ili
priduži ili da se dostavi mjenica na naplatu. Praksa je bila na stajalištu da nakon isteka rok od
godine dolazi do zastare potraživanje po mjenici, što je opravdano ukoliko tumačimo naprijed
citiranu zakonsku odredbu. Kasnija praksa je stala na stajlaište da nema zastare i da je mjenično
potraživanj usko povezano sa dugom sa kojim se jemči putem mjenice. Kad su u ptanju mjenice
na određeno vrijeme po viđenju rok dospjelosti se izračunava po danu akcepta.

Od dospejlosti mejnice treba razikovati plaćanje.

Mjenica je plativa na određen dan ili na određeno vrijeme nakon dana izdavanja ili viđenja, i ova
mjenica se mora podnijeti na ispaltu bilo na sam dan plaćanja ili jedan od dva radna dana koja
dolaze odmah za njim. Ovo je jako bitno da se zna kada mjenica dospjeva na plaćenje. Da ne bi
došlo do propuštanja rokova, mjenica se mora isti dan ili podnijeti na plaćanje ili se u naredna
dva dana mora podnijeti. Kada neko ima mjenicu i kada dužnik padne u docnju povjerilac
popunjava mjenicu sa visinom dužničkog potraživanja i takvu mjenicu dostavlja na naplatu
obično bankama gdje je račun dužnika otvoren. Kada banka primi mjenicu ona plijeni novčana
sredstva do visine duga i iste usmjerava na račun povjerioca. Ukoliko na računu nema dovoljno
novca banka zaržava mjenicu i svaki priliv koji se desi nakon toga banka plijeni i usmjerava ka
računu povjerioca. Nakon određenog perioda povjerilac ima pravo povući mjenicu sa te banke s
tim da je banka dužna da na poleđini mejnice naznači da li je došklo do naplate odnosno koliko
je iznos naplaćen. Povjerilac ima pravo nenaplaćenu mjenicu dostaviti i drugim bankama u
kojem dužnik ima otvoren račun, a kada se ne uspije naplatiti i na samoj mjenici bude
evidentirano od strane banaka, povjerilac je obavezan ukoliko na mjenici piše sa „ protestom“ da
kod nadležnog suda protestira mjenicu. Protest mjenice mora sadržavati : 1) prijepis protestirane
mjenice odnosno protestiranog mjenicnog prijepisa, kao i svih izjava odnosno napomena na
njima; ako se protest podize po mjenici izdanoj na stranom jeziku, onda se mora priloziti i
prijevod mjenice, s ovjerovljenjem onoga koji protest podize; 2) ime ili tvrtku osobe po cijem se
zahtjevu i protiv koje se protest podize; 3) potrebu da trazena osoba nije izvrsila cinidbu koja se
na temelju mjenice koja se od njega zahtijeva ili da je protestno tijelo nije moglo naci u njezinom
poslovnom uredu ili stanu, ili ako ju je i naslo, da joj iz bilo kojeg uzroka nije moglo priopciti
zahtjev; 4) mjesto, dan, mjesec, godinu i sat kad je, i lokal gdje je, poduzet ili bezuspjesno
pokusan protestni postupak; 5) datum protesta, broj pod kojim je zaveden u registar protesta,
sluzbeni potpis protestnog tijela, kao i pecat. Nakon što sud protestira mjenicu tada se putem
mjenice može pokrenuti izvršni postupak pred nadležnim sudom a cilju naplate duga iz čitave
imovine dužnika. Međutim, ukoliko dužnik – ivršenik ospori osnov i visinu potraživanja tada sud
upućuje tražitelja izvršenja na parnicu da riješe sporni odnos. Upravo ovaj segment izaziva
najveće nedoumice po pitanju kvaliteta obezbjeđenja potraživanja dužnika po osnovu mjenice.
Mjenica u pravilu je efikasan način zaštite potraživanja, ali ukoliko dužnik nema imovinu
odnosno ukoliko ospori osnov i visinu potraživanja ulazi se u sudski postupka koji u pravilu traje
izuzetno dugo. Očito da najefikasnije dejstvo mjenice nastupa u periodu plaćanja i dostavljanja
na naplatu putem bankovnih računa. Nakon toga u pravili ulazimo u dugotrajne sudske postupke.
Lično smatram da je sud po pitanju izvršenja putem mjenice dosta liberalan i naklonjen
izvršeniku-dužniku, s obzirom da svako osporavanje potraživanja mora biti argumentovano, dok
je u praksi potrebno samo paušalno osporiti osnov i visinu potraživanja da bi se izdejstvovala
odluka suda za upućivanje na parnicu.

Regres zbog neakceptiranja i nisplate je pravo imaoca mjenice koji može ostavriti protiv
indosanta, trasanta ali ostalih obveznika po dospjelosti , ako mjenica nije plaćena u cjelosti ili
delimično. Ovo je upravo ono pravo koje imatelj mjenice ima, ali je u praksi dosta dugotrajan
postupka koji usložnjava mogućnost namirenja potraživanja iz imovine naprijed navedenih lica.

Takođe u praksi je zanimljivo pitanje da li je mjenicu moguće umnožiti ili praviti prepis.

Zakon kaže da trasirana mjenica se može izdati u dva ili više primjeraka. Ovi primjerci moraju
biti u svom slogu označeni tekućim brojem, i ako se to ne učini svaki primjerak se smatra kao
posebna mjenica. Svaki imaoc mjenice u kojoj nije naznačen da je vučen saamo u jednom
primjeru, može zražiti da mu se o njegovom trošku izda još jedna ili više primjeraka. To znači da
je moguće umnožiti mjenicu ali u strogo zakonom propisanom postupku.

Zaključak:

Iz naprijed navedenog možemo zaključiti da je mjenično pravo pravo koje je strogo zakonom
propisano i da je mjenica vrijednosna isprava koja u velikoj mjeri štiti potraživanja povjerioca,
naravno uz sve mane koje mogu nastupiti mahinacijama dužnika koje se u praksi ne mogu ni
izbjeći. Svakom preporučujem da svoja potraživanja mogu zaštiti mjenicoim, ali pritom da se
poštuju propisani uzusi i pravila, jer svako kršenje pravilaza sobom povlači ništavu mjenicu, a to
je u prevodu nemogućnost zaštite svojih potraživanja. (https://www.bih-pravo.org/mjenica-i-
njena-primjena-u-praksi-bosne-i-hercegovine-t2330.html )