HAMLET

William Shakespeare bio je engleski književnik, glumac i redatelj. On je

svoja djela kreirao za vrijeme renesanse, a njegova smrt (1616.) označava
kraj renesansnog razdoblja. Njegovo se stvaralaštvo može podijeliti na više
razdoblja, ali kada govorimo speci čno o Hamletu, govorimo o vremenu
kada je Shakespeare pisao velike tragedije s fokusom na čovjekovo
ponašanje i moral te na psihološku karakterizaciju likova. Hamlet spada u
renesansu tragediju pa tako ima elemente antičke tragedije s odstupanjem
od nekih pravila, kao što je pravilo trojnog jedinstva. Priča prati Hamleta,
mladića koji oplakuje očevu smrt. Nakon potresitog događaja Hamletov se
pogled na svijet mijenja. On formira oblik mržnje prema bližnjima te se
konstantno zapitkuje koja je poanta života, vrijedi li živjeti?

Nakon očeve smrti Hamletova majka se udaje za Klaudija, brata

njezinog bivšeg muža. Ovo ima znatan učinak na Hamleta i njegov pogled na
žene u cjelini, smatra da su sve žene nepovjerljive i površne. To se odražava
na njegov odnos s majkom i Ofelijom. Hamletu se ne sviđa činjenica što
njegova majka ne oplakuje smrt njezina muža, već uživa u novom braku.
Smatra da je mogla pokazati više empatije prema njemu, ali i prema cijeloj
situaciji. ”Ve udala se./ Hitnjo prokleta s tolikom spretnoš u i žurbom juriti/U
rodoskvrnu postelju!” On svoj prezir i bijes uzrokovan od strane majke
projicira na druge odnose. Njegov odnos s Ofelijom se kroz djelo pogoršava.
Hamlet gubi nadu u ljubav zbog braka između Gertrude i Klaudija te se
udaljava od nje. On smatra da je ženska ljubav neistinska pa u par navrata to
zamjera Ofeliji “Je li to prolog ili spomen na nekom prstenu?/Kratko je,
kraljevi u./Kao ženska ljubav.“ Iako je u trenutku svoje ljutnje rekao kako ne
voli Ofeliju, na njenoj sahrani priznaje kako je ona jedina osoba koju je istinski
volio. “Ja ljubljah Ofeliju i etrdeset tisu a joj bra e /Sa cijelom snagom svoje
ljubavi/Nadmašit moju ne mogu…”

Hamlet je ogorčen nakon što saznaje da je razlog smrti njegova oca bio
njegov stric. On želi osvetu, ali nije siguran kako da je dobije zbog svojih
moralnih vrijednosti koje slijedi i ne želi ih prekršiti. Nakon što se, pri
napuštanju Danske, susreo s Fortinbrasom i njegovom golemom vojskom,
njegovo se stajalište mijenja. Kada je vidio vojsku od tisuće i tisuće vojnika,
pitao je Fortinbrasa na kakav se pohod pripremaju. Saznaje da žele osvojiti
sitan i bezvrijedan komad zemlje i shvaća da su tisuće ljudi spremni izgubiti
svoje živote na nešto u konačnici nebitnim. Taj događaj ga tjera na
razmišljanje. On shvaća da ima veoma validan razlog za osvetu, ali se
povlači. “Kad imam povod, volju, moć i sredstva da to i učinim/ Svi prosti
ć
ć
č
fi
ć
ć
ć
primjeri me uče/ Eto, ta vojska tako golema i skupa…” “A ipak puštam sve u
drijemežu i gledam tu na svoju porugu/ Gdje tisu ama ljudi prijeti smrt/ Što
tek za hir i slavu tri avu/ Put groba idu tko u postelju i bore se za sitan dijelak
zemlje…” Iako ga je sve to potaknulo na promjenu, svejedno ostaje
nepomičan i ne radi ništa. On govori “nek su mi misli krvave”, umjesto da
kaže da će mu djela biti krvava te s tim opet pokazuje svoju nespremnost.

Glavna tema ove tragedije jest osveta. Hamletova želja da osveti svog oca i
dobije pravdu. Najveći problem u njegovom putu za osvetu su njegova
moralna načela koja Shakespeare ističe u svojim tragedijama. Njegova
moralnost je razlog zašto Klaudija ne ubije prije. On se bori sa svojim mislima
koje ga stalno sprječavaju u ispunjenju njegove nakane. Ubiti nekog nije
moralno, ali ozbiljnost Klaudijevog zločina postaje sve veća kada razmislimo
o tome da se sve smrti ne bi dogodile da Klaudije nije ubio kralja.

U tragediji, Shakespeare prikazuje Hamletov lik kojeg stavlja u središte

zbivanja te prikazuje njegovo unutrašnje proživljavanje, njegove misli i
doživljaje. Shakespeare prikazuje borbu lika protiv svijeta i ljudi. Djelo
završava tragičnim događajem koji je posljedica Hamletova neprihvaćanja
strica kao kralja i novog muža njegove majke. Njegovi govori koji ukazuju na
pokvarenost svijeta ističu aktualnost teme u današnjici.



č
ć