NIKOLAJ VASILJEVIČ GOGOLJ, KABANICA

Nikolaj Vasiljevič Gogolj je bio ruski i ukrajinski pisac koji je djelovao u 19. stoljeću,
realizam. Utemeljitelj je modernog ruskog realizma te spada među najznačajnije književnike
u svijetu. Njegovo najznačajnije djelo je novela „Kabanica“ koja govori o životu Akakija
Akakijeviča i o njegovim događajima s kabanicom (kaputom). Još neka njegova poznata djela
su „Mrtve duše“, „Taras Buljba“…Gogolju podršku i veliki utjecaj pruža njegov prijatelj,
Puškin. U ovom ću eseju približiti lik Akakija Akakijeviča i polazni tekst.

Akakije Akakijevič je glavni lik ovoga djela koji je bio običan činovnik, uživa u
svome poslu i nema apsolutno nikakvih drugih životnih interesa. Kroz cijelu se novelu
prikazuje kao pasivni lik, bez imalo ambicija, a jedino što ga pokreće je želja da kupi novu
kabanicu. Pisac ga opisuje kao riđokosog, kozičavog, malenog, ćelavog čovjeka koji ima
pedeset godina. Akakije se ne slaže sa svojim kolegama, neprihvaćen i usamljen je u radnoj
sredini i društvu općenito. Može se uočiti da je kabanica – stvar, zapravo cijelo središte
novele. Tema ovog polaznog teksta je kabanica, ali i njegov odnos sa drugim ljudima.
Možemo primijetiti kako Akakije ima strahopoštovanja prema nadležnim ljudima te im se
obraća sa poštovanjem : „Ali, vaša preuzvišenosti“. Problematika polaznog teksta je
prisutnost podjele ljude na njihov društveni status. Klasna podčinjenost se vidi u tome što je
on toliko siromašan, ali sve čini kako bi si priuštio kabanicu. S druge strane birokratska
podčinjenost se vidi kada odlazi na policiju, njegov slučaj nije bitan jer je on nitko i ništa,
policija ima „važnijeg“ posla: „Zar vi, poštovani gospodine ne znate službeni put? Kamo ste
vi zašli? Zar ne znate kakav je postupak?“ Možemo primijetiti u ovom dijalogu između njega
i generala nepravdu, želio je izdići sebe jer je on na visokoj funkciji, zna da je njegova pomoć
vrlo važna te uopće ne mari za osjećaje drugih ljudi, svjesno posramljuje Akakija samo kako
bi sebi dao na važnosti. Koristi se i retoričko pitanje: “ Znate li komu vi to govoriti? Pojmite li
vi tko stoji pred vama? Pojmite li vi to? Pojmite li to, pitam ja vas?“ general je time samo
želio spustiti Akakija i želio istaknuti svoju “veličinu“. Nažalost takve situacije su poznate i u
današnje vrijeme, nije bitno kakav si čovjek već tko si i što si. Pjesnik se koristi i
personifikacijama kada je u pitanju kabanica koju Akakije smatra najvrjednijim što ima te za
njega postaje živa osoba. U ovoj noveli vidljivi su elementi fantastike. Fantastika se u
Gogoljevoj noveli može shvatiti kao kritika suvremenog ruskog društva, ali fantastikom je
prikazao i unutrašnje stanje glavnog junaka. Gogolj neće ostaviti mogućnost dvostrukog
značenja, već će jasno dati do znanja čitatelju na što ukazuje i time izazvati humor. Jezik
kojim se pisac služi je razumljiv i lako shvatljiv.

Djelo je fantastično prikazuje malog lika koji voli svoj posao i svoju kabanicu. Pisac
upotrebljava gronteskni humor da bi prikazao glavnog lika. Mislim da pisac želi istaknuti da
ne mora biti novac taj koji donosi sreću nego jednostavno može biti i jedna kabanica.
Gogoljev spoj realnog i fantastičkog, njegovo razumijevanje i prikazivanje tajnovitosti ljudske
psihe, smisao za otkrivanjem nečeg neobičnog u životima običnih i danas su izuzetna pojava u
svjetskoj književnosti.