Sporazum Cvetković-Maček i uspostava Banovine

Hrvatske

Dobra organizacija HSS-a i širenje mreže utjecaja omogućili su ujedinjenoj oporbi kojoj je na čelu bio Vladko Maček
da na izborima 1938. u Hrvatskoj ostvari izvrstan rezultat. To je utjecalo na to da je Milan Stojadinović početkom
1939. dao ostavku. Na mjesto predsjednika jugoslavenske vlade je došao umjereni političar Dragiša Cvetković koji je
započeo pregovore s vođom HSS-a i cijele oporbe Vladkom Mačekom. Pregovori su završili s uspjehom pa je 26.
kolovoza 1939. bio sklopljen sporazum Cvetković-Maček. Njime je formirana nova vlada u koju su ušli predstavnici
HSS-a, odnosno Seljačko-demokratske koalicije. Dragiša Cvetković je postao predsjednik, a Vladko Maček
potpredsjednik vlade. Sporazumom je barem djelomično bilo riješeno tzv. “hrvatsko pitanje” jer je unutar Jugoslavije
formirana Banovina Hrvatska koja je trebala dobiti široku autonomiju. U njezine su ovlasti preneseni poslovi
poljoprivrede, trgovine, industrije, šuma, rudnika, građevina, socijalne politike i narodnog zdravlja, tjelesnog odgoja,
pravde, prosvjete i unutarnje uprave, tj. većina poslova, osim vanjskih, vojnih i sigurnosnih te onih poslova koji su
osiguravali jedinstveni gospodarski i novčarski sustav. Predviđena je potrebna financijske samostalnost iz
autonomnih prihoda kako bi Banovina uspješno mogla obavljati poslove iz svojih ovlasti.

Uspostava Banovine Hrvatske

Stvaranje Banovine Hrvatske je predstavljao početak stvaranja novih političkih i teritorijalnih odnosa u Kraljevini
Jugoslaviji. Sporazumom je bilo dogovoreno da teritorij Banovine Hrvatske čine dotadašnje Primorska i Savska
banovina, te kotarevi ostalih banovina u kojima je bilo više od polovice hrvatskog stanovništva, a to su Dubrovnik,
Brčko, Gradačac, Dervenata, Travnik, Fojnica, Ilok i Šid. Glavni grad je bio Zagreb.

Banovina Hrvatska je dobila zakonodavnu, upravnu i sudsku autonomiju. Zakonodavnu vlast iz banovinske
nadležnosti obavljali su kralj i Hrvatski sabor za koji nikada nisu bili raspisani izbori. Sabor je vrhovno zakonodavno
i predstavničko tijelo u poslovima iz ovlasti Banovine. Upravnu vlast imao je ban, koji je morao supotpisati svaki
pisani čin kraljevske vlasti u Banovini. Bana je imenovao kralj, a odgovoran je Saboru i kralju. Banska se vlast
ostvarivala preko 11 odjela kojima su na čelu bili odjelni predstojnici što ih je postavljao ban. Na čelu autonomne
vlade banovine Hrvatske je bio prvi i jedini ban Ivan Šubašić.

Formiranje Banovine Hrvatske je imalo protivnike s hrvatske, srpske i muslimanske strane. Sa hrvatske su se strane
glavni protivnici bili pristaše ustaškog pokreta koji su težili stvaranju nezavisne države Hrvatske. Sa srpske strane je
protiv sporazuma bio dio političara koji je smatrao da uspostava Banovine Hrvatske ugrožava srpske interese.
Nositelji agresivne velikosrpske ideologije su pozivali na osnivanje jedinstvene srpske banovine koja bi se zvala
“Srpske zemlje”. Dio muslimanskog stanovništva je težio da se i prostoru povijesne Bosne i Hercegovine dade
autonomija.

Izuzetna je šteta po sve narode Jugoslavije što Cvetković Mačekov dogovor nije imao šanse u potpunosti zaživjeti
izbijanjem rata. Banovina Hrvatska je bila tek početak totalne reorganizacije države koja je trebala nastati nakon
raspisivanja potpunih demokratskih izbora.

Jugoslavija s banovinom ipak nije bila federalna država, Hrvatska je tu dobila samo status corpus separatum, kao
država u državi.

Plan je bio da se nakon uspostave Hrvatske uspostave i druge banovine, a njihov broj, granice i ovlasti bi se odredile
naknadno.

Maček je predlagao dva rješenja s Hrvatske strane:

1. Tri banovine, Slovenija, Hrvatska i Srbija, gdje bi se Hrvati i Srbi u potpunosti razgraničili.
2. Pet Banovina, Slovenija, Hrvatska, Srbija, BiH i Vojvodina.

Maček je imao razumijevanja za zahtjeve Crnogoraca i Makedonaca koji su htjeli autonomiju kao i Hrvati međutim
oni nisu imali stranke poput HSS-a koje bi ih predstavljale i oblikovale takve zahtjeve stoga o njihovom pitanju nije
bilo rasprave.

Pretpostavka je kako su to pitanje ostavili za kasnije s obzirom da je država već bila opasno pred raspadom, i
kaštrenje Srbije i srpskog utjecaja od Vardara do Triglava na samo Užu Srbiju i Kosovo bi bio ogroman šok srpskom
narodu.

Maček je u pregovorima zatražio sljedeće, u slučaju rješenja 5 Banovina, Hrvatska bi tražila kotar Gradačac,
Derventu i Brčko zatim bi granica išla na zapadu od rijeke Une, zatim Sane i tako do Jajca, zatim do Zenice, Žepča,
Visokog i zatim dolje Neretvom prema jugu kroz većinske Hrvatske kotareve do Dubrovnika, dok se od Boke
Kotarske zahtijevao izdvojiti još uvijek većinski Hrvatski Herceg Novi.

Pregovori imaju nekih zaista zanimljivih činjenica.

HSS-ovci su svi do jednoga smatrali kako se u pregovorima valja držati Hrvatskog državnog prava i kako su naše
zemlje i Srijem i Boka Kotorska i čitava BiH.

Na zasjedanju HSS-a se oštro raspravljalo posebno oko pitanja BiH gdje su mnogi žustro govorili kako je Hrvatske
bez Bosne citiram “nakaza i neprirodna tvorevina koja preživjeti kako gospodarski kulturno i prometno ne može bez
srca u Bosni”

Hrvati iz BiH su imali snažan utjecaj na Mačeka, većina njih nije imala ništa protiv podjele BiH ukoliko se izborimo
za sve Hrvatske krajeve.

Druga zanimljiva činjenica su Muslimani, mnogi od njih su se tada izjašnjavali Hrvatima, HSS je imao puno
Muslimana u članstvu i na tim pregovorima su oštro napali prijedloge podjele BiH i zahtijevali da Maček zatraži
pripajanje iste u cijelosti novoj Hrvatskoj Banovini .

Protiv podjele BiH su također bili određeni oporbeni krugovi iz Srbije s tvrdnjom kako čitava Bosne treba pripasti
Srbiji.

A vjerojatno najzanimljivija činjenica je stajalište Prečanskih Srba, vjernih HSS-ovih koalicijskih partnera koji su
unatoč svome srpskom identitetu također osjetili batinu Beograda na svojoj koži.

Prečanski Srbi su podržavali stvaranje Banovine Hrvatske pod uvjetom da se prečani ne podjele između Hrvatske i
Srbije, već da budu zajedno kako bi se njihov glas čuo.

Stoga su prečani podržavali Mačeka u pokušaju da se Turska Hrvatska do Vrbasa pripoji Hrvatskoj.

Također, bitno je napomenuti da granice Banovine koje poznajemo nisu bile konačne, referendumom se trebalo
odrediti status Turske Hrvatske, i granice u Srijemu dok je referendum u Boki Kotorskoj stopirao Knez Pavle zbog
molbe Mačeku kako i Srbiji treba prilaz moru .

Referendum u Vojvodini je obustavljen zbog srbijanskih tvrdnji kako bi isti podgrijao separatističke težnje Mađara i
Nijemaca što je Maček nevoljko prihvatio.