MIRJANA GROSS

Ideja jugoslavenstva u X l X stoljeću

u „Istoriji Jugoslavije"

Čitalac s Interesom uzima u ruke »Istoriju Jugoslavije« i želi iz uvodne

riječi saznati zašto su se autori odlučili za taj naslov, iako ne govore
0 razvoju Jugoslavije nakon 1918. nego o povijesti jugoslavenskih na-
roda.i N o u predgovoru se uopće ne spominje to pitanje koje određuje
obilježje knjige. Bila sam, dakle, p r i m o r a n a da sama pokušam naći
odgovor.
S obzirom n a naslov zanimalo me je li autori navješćuju u predgovoru
crvenu nit u razvoju »Jugoslavije« koja bi određivala izbor pojava za
obradu. Osim nekih najopćenitijih napomena, oni ne proklamiraju jedin­
stven stav. Izjavljuju, doduše, da imaju zajedničku »opštu koncepciju
1 metodologiju« ali se iz teksta vidi da ta knjiga ni po čemu nije rezultat
timskog rada. Suradnja je n u ž n o postojala između ČIrkovIća i Božića.
Ekmečić ne gradi na povijesnim tokovima koji su prikazani do kraja
X V I I I stoljeća a Dedijer, koji počinje s 1903, ponaša se kao da Ekmečićev
tekst nije uopće pročitao. N e može se, dakle, govoriti o cjelovitom obi­
lježju »Istorije Jugoslavije« nego samo o interpretacijama pojedinih autora
a ove su povezane jedino zajedničkim shvaćanjem koje proizlazi iz na­
slova. Nije, dakle, riječ o sintezi koja bi obuhvatila dubinske povijesne
pojave jugoslavenskih naroda. T a je knjiga pregled »prošlosti Jugoslavije«
i samo njen p r v i dio može poslužiti k a o priručnik.
Z a d a t a k mi je da pokušam ocijeniti Ekmečićevu koncepciju jugoslaven­
stva u X I X stoljeću, uz ispravke nekih najvećih faktičkih pogrešaka u
vezi s h r v a t s k o m povijesti. U dijelu Dedijerova teksta, koji obuhvaća
razdoblje od 1903—i914, teško je uočiti bilo k a k v u problematiku o kojoj
bi vrijedilo govoriti. Riječ je o ž u r n a l i s t i č k o m pris pojedinim, slu­
čajno izabranim, događajima, bez unutrašnje veze, koji ne d a j u . n i k a k v o
objašnjenje pojava bitnih za predvečerje stvaranja Jugoslavije. Z a t o ću
se na Dedijerov dio osvrnuti samo usput.
Koncepcija historije Jugoslavije, a ne jugoslavenskih naroda, vidljiva je
u Ekmečićevoj Interpretaciji najprije po tome što on gotovo svu svoju
pažnju obraća srpskom i h r v a t s k o m području. Povijest ostalih n a r o d a
buduće Jugoslavije samo je p o z a d i n a osnovnim problemima koji autora
zanimaju. Čitalac dobiva dojam da on jugoslavensko pitanje svodi uglav­
nom na srpsko-hrvatske odnose. Međutim ni srpsko i hrvatsko područje
nije obuhvaćeno u cjelini. Problemi se promatraju s gledišta nekih doga­
đaja u Srbiji i Banskoj H r v a t s k o j bez Vojne Icrajlne. I a k o je istaknut

' On očekuje objašnjenje, uz ostalo, i zato što već odavno postoje dva sveska »Historije
naroda Jugoslavije« pa bi bilo važno da pisci ove knjige jasno iznesu svoje gledište.
p r i m a t Vojvodine, sve do časa k a d a područje srpske d r ž a v e može p r e ­
uzeti k u l t u r n o I političko vodstvo u srpskom narodu, presudni utjecaj
vojvođanskoga srpskog građanstva u procesu integracije srpskog n a r o d a
u h r v a t s k i m zemljama i u Bosni i Hercegovini nije razrađen. Ypinu k r a ­
jinu pisac nije uzeo u obzir p a je presjekao nit koja bi mu omogućila
ocjenu procesa konstituiranja srpskog n a r o d a u H r v a t s k o j . U Ekmečićev
krug interesa ne ulazi cjelovita Interpretacija procesa Integracije srpskog
naroda, njegovih različitih obilježja, faza I r i t m o v a u Srbiji, Vojvodini,
Bosni i Hercegovini I h r v a t s k i m zemljama. Problemi Integracije h r v a t ­
skog n a r o d a obuhvaćeni su uglavnom samo u vezi s nekim događajima u
Banskoj H r v a t s k o j . Istina, autor je pokušao nešto reći o N a r o d n o m pre­
porodu u Dalmaciji ali je Dalmacija p r i k a z a n a kao zasebna cjelina. P o ­
jam »hrvatsko društvo« odnosi se samo na Bansku H r v a t s k u . " Srž obrade
z a p r a v o je u interpretaciji odnosa uglavnom službenog Beograda i ne-
službenog_Zagreba koji tobože ima,gotovo isti aristokratski I reakcionarni
mentalitet kao v r h o v i H a b s b u r š k e Monarliiije. U okviru tako shvaćenih
hrvatskih i srpskih odnosa autor daje etiketu jugoslavenstva pojavama,
djelatnostima I težnjama koje nastoje obuhvatiti jugoslavensko područje
Ili njegov veći dio bez obzira na njihov sadržaj, Izuzimajući pri tom
samo p r a v a š t v o .
Ekmečićevu teritorijalnom srpsko-hrvatskom jugoslavenstvu nedostaju
osnovne dimenzije. O n se ne pita je II svi pravci, kojima on daje jugo­
slavenski naziv, pridonose zbližavanju jugoslavenskih n a r o d a Ili ne. Z a ­
cijelo da težnje za povezivanjem jugoslavenskog teritorija s isključivo
srpskim d r ž a v n i m i nacionalnim sadržajem, koje autor ubraja u katego­
riju jugoslavenstva, ne pridonose zbližavanju s H r v a t i m a . Isto t a k o ni
pravaške težnje za okupljanjem jugoslavenskog područja pod hrvatskim
imenom ne p o m a ž u zbližavanju sa Srbima. N o tu Ideologiju Ekmečić
isključuje Iz jugoslavenstva za razliku od konzekventne^ srpskphrvatske
ujiitarIstIčke_yeologIje J o v a n a Skerlića I njene kasnije varijacije u Vase
Bogdanpva. Z a t o se u Ekmečićevoj viziji pojavljuju na srpskom I h r v a t -
skomi području dvije jugoslavenske ideologije: srpska u Srba I jugosla­
venska u H r v a t a , ali uglavnom bez hrvatskog nacionalnog obilježja, I
samo jedna ekskluzivna nacionalna ideologija — »čisto« hrvatska, tj. p r a ­
v a ^ . Postojanje srpske ekskluzivne nacionalne Ideologije, koja se ne bi
mogla povezati s jugoslavenstvom, nije Izričito spomenuto.
A u t o r r a z m a t r a problem nacionalne ideologije, koja p r a t i potrebe orga­
nizacije mlade srpske države, još u vrijeme p r v o g a srpskog ustanka. O d ­
govoru n a veliko pitanje — što je z a p r a v o Srbija — pogoduje n i i l . o ne­
prestanoj težnji srpskog n a r o d a za samostalnom d r ž a v o m te kult nema-
njićke d r ž a v e I cara D u š a n a a već se »počinje bacati oko na prostrana
okolna područja do J a d r a n s k o g m o r a i kraja (?! M. G.) Bosne«.^ Čitalac
sada pretpostavlja da je riječ o početku razvoja srpske nacionalne Ideo­
logije koju će autor objašnjavati u toku procesa konstituiranja srpskog

^ O Ekmečićevu prikazu Istre već se izjasnio P. Strčić u ocjeni pod naslovom: Primjedbe
na telist o Istri u drugoj polovici X I X st. u »Prosvetinoj« Istoriji Jugoslavije, ČSP 1973,
I, 195—210. Zato ovom prilikom nećemo govoriti o Istri.
' U, 213.

9
 n a r o d a i izgradnje njegove d r ž a v e . Ali, pisac uopće ne daje cjelovit
p r i k a z srpske nacionalne integracione ideologije. O n opisuje n a u k V u k a
K a r a d ž i ć a o »jednojezičnoj nacionalnosti« koji je »ideologiju« srpskog
n a r o d a okrenuo p r e m a z a p a d u »preko tradicionalne granice p r a v o s l a v ­
lja« ali to učenje ne povezuje s ideologijom koja p r a t i razvoj srpske
d r ž a v e i p o d utjecajem V u k o v e dogme r a đ a tendenciju da poistovjeti
granice srpske d r ž a v e s područjem štokavskog narječja. Ekmečić, doduše,
k a ž e da n a r o d n i preporodi imaju » k a r a k t e r demokratskih p o k r e t a za novi
koncept države«, ali o d m a h zatim definira historijske o k v i r e geneze p o ­
sebnih nacija »religijom, jezikom i različitim mentalitetom n a r o d a izra-
slom n a svesti o posebnom poreklu«.* O n , dakle, izostavlja bitni faktor
u građanskoj politici — koja na različite načine p r a t i integraciju srpskog
i hrvatskog n a r o d a — d r ž a v n u tradiciju. A u t o r ne uočava problem funk­
cije predaje o srednjovjekovnoj d r ž a v i i postojanja n o v e d r ž a v e k o d svih
dijelova srpskog n a r o d a , a h r v a t s k u d r ž a v n o s t svodi n a n e k a k v u reak­
cionarnu retoriku. Z a t o on susret hrvatskih i srpskih »snaga«, koji će
»definisati najznačajnije strane u istoriji jugoslovenskih n a r o d a « , vidi
uglavnom n a k u l t u r n o m polju i k a o borbu za »prestiž« na južnoslaven­
skom p r o s t o r u . ' Iz Ekmečićeva teksta ne razabire se da je prije svega
riječ o susretu dviju d r ž a v n i h ideja i d a pojam jugoslavenstva n a srp­
skom i h r v a t s k o m etničkom području u X I X stoljeću može obuhvatiti
samo zajednicu interesa srpske i hrvatske buržoazije, bez nametanja nji­
hovih d r ž a v n i h ideja i nacionalnih imena. Z a t o sadržaj i smisao sukoba
i zbližavanja srpske i hrvatske praktične politike i ideologije u X I X sto­
ljeću nije u svojoj osnovnoj problematici ni d o t a k n u t .

A u t o r kaže za Miletića da se uz politiku bavio »i ideologijom koja će

odrediti istorijsku strategiju srpskog n a r o d a n a ćelom Balkanskom polu-
ostrvu«.^ P o t p u n o točno! N o on nije objasnio sadržaj toga n a u k a . E k m e ­
čić je, doduše, nešto rekao o liberalnoj ideologiji Ujedinjene omladine
srpske, ali se nije ni d o t a k a o problema k a k o ona iz impulsa izgradnje
srpske državnosti i V u k o v e dogme stvara cjelovit ideološki sistem. Nije
se p i t a o je li ona velikosrpska ili jugoslavenska, jer on ta d v a pojma ne
razlikuje. Zbog toga svi događaji povezani s težnjama i djelatnošću srp­
ske dinastije, građanstva i građanske inteligencije za ujedinjenje srpskog
n a r o d a , u njihovu shvaćanju i štokavaca H r v a t a ili nekih njihovih dije­
lova, u srpskoj d r ž a v i s obilježjima koje joj daje srpsko građanstvo, dobi­
vaju u Ekmečića jugoslavensku etiketu.
U obradi problema jugoslavenstva k o d H r v a t a Ekmečić Ima druga mje­
rila. O n je ilirski p o k r e t uglavnom d o b r o ocijenio, ističući d a je uz p o ­
moć ilirske ideje integrirana m o d e r n a h r v a t s k a nacija. U njegovu tekstu
ostaje, međutim, nejasno k a k o se to moglo dogoditi, jer on ne uzima u
obzir sve sastojke ilirizma. O n kaže da k o d iliraca nije moguće razliko­
vati jezični od političkog p o k r e t a , n o pri t o m političku stranu ilirizma

* IJ, 235.
' IJ, 238.
• IJ, 273.

10
svodi isključivo n a problem zajedničke jugoslavenske d r ž a v e . ' A u t o r vidi
samo »politički ilirizam«, ali ne i »politički k r o a t i z a m « , iako sam citira
Gajevu lozinku o ugarskoj konstituciji, kraljevini H r v a t s k o j i ilirskoj na;:^
rodnosti. O n ne pita što je ta kraljevina H r v a t s k a i ne uzima u o b z i r )
k a k o politička p r a k s a iliraca usvaja d r ž a v n o p r a v n u predaju h r v a t s k o g !
plemstva i k a k o joj daje novi sadržaj.
U d a t o m opsegu Ekmečić je mogao podrobnije obraditi političku djelat­
nost iliraca. Ostale su m u nepoznate neke osnovne činjenice. O n , uz
ostalo, kaže d a je stvorena »grupa« pod n a z i v o m »Ilirska liga« koja je
tobože bila z a m e t a k kasnije N a r o d n e stranke. Nije postojala n i k a k v a
»liga« nego Ilirska s t r a n k a koja se n a k o n zabrane ilirskog imena n a z v a l a
Narodnom.*
Ekmečić smatra da je H r v a t s k a ilirizmom privremeno dobila političko
vodstvo k o d J u ž n i h Slavena, iako sam vidi da je pokret uspio samo kod
kajkavaca i »kod štokavskih katolika, koji su se s vremenom integrisali
u h r v a t s k u naciju« (ne uzima d a k a k o u obzir da su »štokavski katolici«
stoljećima upotrebljavali h r v a t s k o ime), a da ga je većina srpskih p r e p o ­
roditelja odbila u n a t o č tome što je »ispovedala potrebu d a se jugosloven-
ska zajednica stvori«. P r e m a Ekmečiću srpski su se preporoditelji slagali
»s hrvatskim ilircima u k o n a č n i m ciljevima jedinstvene jugoslovenske z a ­
jednice«.' U protivnosti s tim izjavama autor govori o razilaženju izme­
đu srpskog i ilirskog p o k r e t a 1844, k a d a nastaje G a r a š a n i n o v o Načerta-
nije, i ističe k r u g političkih aktivista koji su se zanosili »idejom stvaranja
zajedničkog jugoslovenskog jezika i jugoslovenske nacije oko srpske d r ž a ­
vne osnove«.^" Proširenje srpske d r ž a v e i d r ž a v n a zajednica s ilirskim
»prezimenom« — koja ne bi brisala genetička imena Srbin, H r v a t i Slo­
venac — Ekmečiću su pojave s istim sadržajem i ciljem. Ostaje, p r e m a
tome, nejasno zašto su predstavnici srpstva odbili ilirizam. Autor, d o ­
duše, napominje d a su se srpski preporoditelji bojali Austrije i katoli­
cizma p a su bili manje »unitaristi«. Time se on maglovito dotiče činje­
nice da su se oni suprotstavili ilirskom »prezimenu« za J u ž n e Slavene
ne jugoslavenskim »prezimenom« nego srpskim imenom. Iz kasnijih p o ­
lemika može se r a z a b r a t i da je i jugoslavensko ime bilo u upotrebi, ali
su u jugoslavensku zajednicu bili uključeni k a o H r v a t i samo kajkavci
d o k su svi štokavci smatrani Srbima.

' Nije točno Ekmečićevo mišljenje da se Hrvatska tek za ilirizma okrenula prema Bal­
kanu. Ideologija hrvatskih pisaca u doba feudalizma zanimala se za cijelo južnoslavensko
područje, npr. Pavla Rittera-Vitezovića. Predstavka zagrebačke Kr. Akademije znanosti
Hrvatskom saboru od 19. V 1790. opravdava svoj zahtjev da se provede u život kra­
ljevski sveučilišni privilegij iz 1669. uz ostalo i ulogom sveučilišta nakon skorog oslobo­
đenja Bosne i Srbije. Hrvatsko plemstvo bilo je jedino kršćansko plemstvo na Slaven-
skomjugu pa je, u okviru svoje ideologije »predziđa« kršćanske Evrope, bilo okrenuto
prema Balkanu.
" Može se pretpostaviti da su neke Ekmečićeve konačne formulacije nastale pod dojmom
»masovnog pokreta« u Hrvatskoj 1970—71. To se vidi iz njegove izjave da je Matica
hrvatska »stalno« pokušavala da, usmjeravajući nacionalnu kulturu (kao da je Matica
imala uvijek istu ulogu u kulturi!), određuje i cijelu »istorijsku strategiju« hrvatskog na­
roda.
• IJ, 242, 243.
IJ, 242.

11
 Pisac, doduše, ističe da »jezička« formula konstituiranja nacije nije bila
realna i da je p r o u z r o k o v a l a nametanje narodnog imena. I p a k žali što
»agrarno« d r u š t v o na južnoslavenskom prostoru nije uspjelo ugraditi »u
osnove naroda« ideju o jeziku kao jedinu demokratsku koncepciju. Taj
je »neuspjeh«, p r e m a Ekmečiću, odredio smisao kasnije južnoslavenske
historije. D a k l e , šteta što se n a današnjem srpskom i hrvatskom p o d ­
ručju ili u cijeloj Jugoslaviji nije konstituirao jedan narod n a jezičnom
temelju! Budući da je t a d a već bio u toku proces konstituiranja više na­
roda n a južnoslavenskom prostoru, Ekmečićev bi jedinstveni narod zaci­
jelo m o r a o imati obilježja onog n a r o d a kod kojeg je proces integracije
o d m a k a o najdalje. Rogoboreći t a k o p r o t i v povijesti, autor pripisuje k r i v ­
nju što nije stvoren jedan (jugoslavenski?) n a r o d religiji i klerikalizmu
koji su davali okvir posebnim zajednicama. G l a v n i uzrok stvaranju p o ­
sebnih nacija on vidi u oblikovanju zatvorenih agrarnih društava koja
su dovoljna sama sebi. Mislim da su uzroci stvaranja različitih nacija na
tlu današnje Jugoslavije ipak m n o g o kompliciraniji, da ne govorimo k a k o
ta društva nisu bila dovoljna sama sebi, što uz ostalo pokazuje i njihov
ekonomski i politički razvoj.
Ekmečić ispravno kaže da je u Dalmaciji postojao zajednički preporodni
p o k r e t H r v a t a i Srba ali mu ne daje p r a v o tumačenje. Nije točna nje­
gova tvrdnja da su varijante jugoslavenske ideje izražavale »posebno
poimanje opšteg jugoslovenskog n a r o d a i D a l m a t i n a c a u njemu«. Nije
riječ o neposrednom pretapanju »Dalmatinaca« u jugoslavenski n a r o d .
Ekmečić zaboravlja da je N a r o d n a stranka prije svega proglasila potrebu
sjedinjenja Banske H r v a t s k e i Dalmacije i da je na određenom stupnju
i u datim političkim prilikama zamijenila dotadašnje jugoslavensko ili
slavensko ime hrvatskim. Jugoslavenska ideja živjela je dalje kao n a d n a ­
cionalna ideja, štoviše i u najizrazitijeg ideologa h r v a t s t v a u Dalmaciji
Mihovila Pavlinovića, koji je u budućnosti želio stvaranje »Jugoslavije«.
K a k o pisac nigdje nije nacistu sa sadržajem jugoslavenstva ne začuđuje
d a on u tu pojavu u Dalmaciji t r p a i »Dalmatinstvo« i »Zemljaštvo«
iako se predstavnik »Zemljaštva« Ljubiša založio za teritorijalnu poseb­
nost Dalmacije uz afirmaciju srpstva. T a k o Ekmečić proglašava a u t o n o -
m a š t v o — jugoslavenstvom. Uostalom, to je njegovo gledište p o t p u n o u
skladu s njegovim nezadovoljstvom što se n a h r v a t s k o m i srpskom teri­
toriju nije stvorio samo jedan (koji?) narod.
Ekmečić je propustio objasniti da je srpska politika prihvaćala prograrn
sjedinjenja Dalmacije s Banskom H r v a t s k o m pod slavenskim imenom, ali
ne i pod hrvatskim, jer srpsko i h r v a t s k o ime nije bilo shvaćeno samo
k a o ime dvaju n a r o d a nego i kao izraz dviju d r ž a v n i h ideja. Razumije
se da je srpska politika u h r v a t s k i m zemljama gledala svoju d r ž a v u u
Srbiji, koja je već postojala. U vezi s time autor je također propustio
" Ne ulazeći ovom prilikom u interpretaciju godine 1848, moram u vezi s Bachovim
apsolutizmom istaknuti autorovu izjavu da je tada došlo do polemike »između Srba i
Hrvata« od koje je država imala tobože velike koristi. Čitalac ostaje zbunjen jer nema
pojma kakva je to polemika bila. Reagirajući na Vukovu koncepciju izraženu u srpskoj
štampi, bivši ilirac Ante Starčević prešao je u suprotnu krajnost pa je negirao postojanje
srpske nacije. N o doživio je osudu bivših iliraca. S hrvatske strane nitko nije prihvatio
njegovu konstrukciju, iako su i ilirci osuđivali Vukovo učenje. Tada nije bilo veće pole­
mike. Ona je počela tek na početku šezdesetih godina između srpske štampe i organa
Strossmaverove Narodne stranke.

12
objasniti k a k o je u z r o k tome što se veći dio srpskih političara u H r v a t ­
skoj orijentirao p r e m a oslonu n a režim bila i premoć Austro-Ugarske u
Srbiji n a k o n Berlinskog kongresa.*^
Budući d a je srpsko i h r v a t s k o nacionalno ime bilo i izraz dviju d r ž a v ­
nih ideja, razumljivo je da se mnogi srpski pisci ni p o t k r a j X I X stoljeća
nisu mogli odlučiti da n a z o v u Bansku H r v a t s k u , Dalmaciju i Istru —
H r v a t s k o m . Uvjeti za upotrebu toga imena i u srpskim k r u g o v i m a poja- '
vili su se tek n a k o n Z a d a r s k e rezolucije 1905. Teže je shvatiti zašto se
tragovi toga raspoloženja mogu naći i u ovoj knjizi u kojoj je, k a d je
riječ o X I X sto jeću, pojam »hrvatski« i » H r v a t s k a « p o t p u n o nejasan.
Z a opću Ekmečićevu koncepciju bitno je njegovo shvaćanje jugoslaven­
stva N a r o d n e stranke. O n kaže da je njena »istorijska misija« bila »stvar­
n o jugoslavenska« ali d a je H r v a t s k a u p r v o vrijeme bila u njenu sre­
dištu. Pogrešno interpretira jedan Kukuljevićev citat, koji i z r a ž a v a samo
njegovo osobno mišljenje a ne stav stranke, i uvjerava da je N a r o d n a
s t r a n k a uzela h r v a t s k o ime za hrvatski n a r o d samo privremeno, iz »stra­
teških« razloga, dok se ne n a d e neko zajedničko ime za J u ž n e Slavene.
Sam je autor u t v r d i o da je ilirizam pomogao integraciji h r v a t s k e nacije
i stvaranju moderne h r v a t s k e nacionalne ideologije. K a k o je o n d a m o ­
guće da bi u N a r o d n e stranke ime te nacije bilo samo nešto privremeno.
I što t o uopće znači da je misija N a r o d n e stranke bila »stvarno jugosla­
venska«. Iz te Ekmečićeve form.ulacije zacijelo proizlazi da bi to »pravo«
jugoslavenstvo prelazilo p r e k o hrvatske nacionalne individualnosti. P i t a ­
nje je sada koji bi mu sadržaj o n d a bio? D a k a k o , o tome autor šuti. N a
drugom mjestu kaže da je jugoslavenska ideologija N a r o d n e stranke
doživjela p o r a z jer h r v a t s k o društvo nije imalo snage da p r o v e d e u život
svoju vodeću ulogu n a Balkanskom poluotoku. Z a r je ta ideologija o n d a
ipak bila h r v a t s k a , k a d a je čak težila za h r v a t s k o m hegemonijom u
južnoslavenskom prostoru? Ili nije bila h r v a t s k a jer bi to samo bila hege­
monija d r u š t v a u Banskoj H r v a t s k o j s nekim bezličnim jugoslavenskim
obilježjem? Što znači izjava da je ilirski duh jugoslavenskog jedinstva
imao historijsku p r e t p o s t a v k u — borbu »za prestiž između istočnih i z a ­
p a d n i h delova J u ž n i h Slavena«. D a k l e , nije riječ samo o prestižu h r v a t ­
skog i srpskog g r a đ a n s t v a nego, npr., i Slovenaca i M a k e đ o n a c a ? i 3

Treba ispraviti Ekmečićevu tvrdnju da srpska politika nakon razlaza s hrvatskom

pokušava osnovati svoje vlastite stranke koje će se oslanjati na režim. Posebna srpska t
stranka, grupa oko Srbobrana, koja prerasta u Srpsku samostalnu stranku, bila je u •
opoziciji. Srpska režimska politika pomagala je bana Khuena bez svoje vlastite stranke.
Djelovala je samo preko Srpskog kluba. Ni za Srpsku stranku u Dalmaciji, koja je, ;
nakon izdvajanja iz Narodne stranke, surađivala s autonomašima, ne može se općenito
reći^ da se oslanjala na režim. To je, uglavnom, željela struja predvođena pravoslavnim '
svećenstvom dok je uz nju postojala opozicija koja je već devedesetih godina pobudila
antisrpsku politiku nekih vrhova Monarhije.
" Kako se Ekmečić drži svojih predodžbi bez najnužnijih informacija pokazuje i nje- ,
gova interpretacija zaključaka Hrvatskog sabora 1861. da se narodni jezik nazove jugo- j
slavenskim. Nakon raspusta Sabora ta je odluka poništena, kaže autor, i »nastojanjem ]
carevog povjerenika« u Hrvatskoj Ivana Mažuranića pa je jezik nazvan hrvatskim. I
Čitalac mora dobiti dojam da je reakcionar Mažuranić izvršio tu promjenu isključivo
pod utjecajem dvora- Zapravo su srpski predstavnici odbacili neutralni naziv »jugosla- j
venski« jezik »jer se jezik nikada po geografičkih pojmovih nenaziva«, kako Je u Saboru |
s pravom izjavio Mihajlo Polit, i jer su svoj jezik htjeli zvati srpskim. Zato je taj naziv,
izabran radi »sloge«, postao besmislen, a ni vladar ga nije potvrdio. Mažuranić je tada

13 i
u autorovu vrludanju jasno se vide ostaci unutarnje protivrječnosti s r p ­
skog stereotipa o H r v a t i n i a iz X I X stoljeća. Riječ je s jedne strane o
uvjerenju da H r v a t i nemaju svoju »nacionalnu dušu« jer ilirci nisu isti­
cali h r v a t s k o ime i jer su k a o književni jezik uzeli štokavsko narječje,
p r e m a V u k o v u n a u k u srpski jezik, i da njihovo jugoslavenstvo može
z a t o dobiti velikosrpski sadržaj. S druge strane živio je i strah od h r v a t ­
ske jugoslavenske ideje a z a t o i od hrvatske hegemonije n a južnoslaven­
skom području uz pomoć Austrije.
U n u t a r jugoslavenstva, kao isključivo teritorijalne kategorije, Ekmečić ne
može objasniti k a k a v je značaj jugoslavenske ideologije N a r o d n e stranke,
pogotovu stoga što ne vodi računa o tome da je jugoslavenska ideologija
u H r v a t a imala d o p r v o g a svjetskog rata više varijanti. Z a t o valja
u k r a t k o reći d a jugoslavenska ideologija u H r v a t a nije n i k a d a zamišljala
neposredno uključivanje rascjepkanih hrvatskih zemalja u novu d r ž a v n u
zajednicu, nego njihovo p r e t h o d n o ujedinjenje k a k o bi h r v a t s k a b u r ž o ­
azija mogla imati utjecaj pri njenu stvaranju i uređenju. I z u z e t a k čini
samo p r e d r a t n a unitaristička srpskohrvatska i jugoslavenska Ideologija
omladine i socijalista. D r u g i m riječima, jugoslavenska ideologija Stross-
m a y e r o v e N a r o d n e stranke Imala je svoju funkciju u procesu integracije
hrvatskog n a r o d a i njeno je jugoslavenstvo uglavnom bilo nadnacional­
no.^* Politički I društveni položaj H r v a t s k e u Monarhiji n a m e t a o je
p r v a c i m a N a r o d n e stranke uvjerenje da je o p s t a n a k H r v a t a , k a o nacije,
i njihove državnosti nemoguć bez uske suradnje sa Srbima a nju su mogli
p r i p r e m a t i samo n a k u l t u r n o m području. Nije točno da su godine 1868.
i 1878. slomile jugoslavensku Ideologiju ni d a je p r a v a š t v o prekinulo njen
kontinuitet, k a k o to kaže Ekmečić. Riječ je samo o tome je li postojala
mogućnost da jugoslavenska ideologija dođe jasno d o izražaja u k o n ­
kretnoj politici ili ne. N o , ona je oslabljena živjela dalje bez p r e k i d a i
u Banskoj H r v a t s k o j i u Dalmaciji.
N e t o č n a je a u t o r o v a tvrdnja o »trajnoj nemoći h r v a t s k e politike da Srbe
p r i z n a za posebnu n a c i j u « . T o se može reći samo za pravaše. N a s u p r o t
tome, sve su jugoslavenske struje izričito i naglašeno p r i z n a v a l e srpsku
naciju ali, uz Izuzetke, nisu htjele odustati od h r v a t s k o g imena i d r ž a v ­
nosti hrvatskih zemalja. P r i t o m je doista bio problem u t v r d o k o r n o j
upotrebi zastarjelog termina »hrvatski politički n a r o d « za cijelo stanov­
ništvo na području hrvatske državnosti. N o jugoslavenske struje taj p o ­
jam nisu poistovjećivale s h r v a t s k o m nacijom k a o pravaši. Počevši s
devedesetim godinama on se gotovo prestao upotrebljavati u jugoslaven­
ski orijentiranim grupacijama.

uveo naziv hrvatski jezik. Školski zakon iz 1874, iz vremena Mažuranićeva banovanja,,
izričito je određivao da se pod hrvatskim nastavnim jezikom ima u srpskim školskim
općinama razumjeti »istovetni jezik srpski« i da se u javnim školama uči ćirilica.
" Najbolju formulaciju toga problema dao je sovjetski historičar V. I. Freidzon. Isti­
čući da je hrvatska nacionalna buržoazija u ćO-im godinama nastojala harmonično p o v e ­
zivati kroatizam i jugoslavizam i da je bila uvjerena da može postići ujedinjenje hrvat­
skih zemalja samo teorijom jedinstva Južnih Slavena, prije svega Hrvata i Srba, zaklju­
čio je da je njen jugoslavizam bio nadnacionalna ideja. B. M. * p e i l f l 3 0 H , BopSa
xopBaTCKoro H a p o ^ a s a H a i i M O H a j i t H y i o C B o 6 o f l y , MocKsa 1970, 116—130.
" IJ, 323.

14
Ekmečić postavlja pitanje »prestiža« kao d a je riječ o d v a r a v n o p r a v n a
središta — srpskom i h r v a t s k o m — a ne o jednoj d r ž a v n o j politici i jed­
noj građanskoj opoziciji, koja je nastojala voditi p r a k t i č n u politiku, iako
je d r ž a v n i a p a r a t djelovao p r o t i v njenih interesa. Težnja N a r o d n e stran­
ke za^ »prestižem« imala je uglavnom samo značaj r a v n o p r a v n o g sudje­
lovanja hrvatskih političara i službene Srbije pri stvaranju jugoslavenske
d r ž a v n e zajednice. U svom dijelu teksta Dedijer ne zna reći apsolutno
ništa o p o j a v a m a koje dovode d o suradnje hrvatske i srpske politike u
predratnim godinama. Z a t o čitalac »Istorije Jugoslavije« mora, unatoč
Ekmečićevu u v o d n o m uvjeravanju d a su nacionalni pokreti kod jugosla­
venskih n a r o d a pokazivali tendencije zbližavanja, steći dojam da se »ju­
goslavenstvo« u X I X stoljeću sastojalo uglavnom u borbi za »prestiž«
izrnedu srpske i hrvatske politike. Bogatstvo i raznolikost te povijesne-
pojave uopće se iz teksta ne vide.
Posebno mjesto u Ekmečićevoj koncepciji ima p r a v a š t v o . O n kaže da je
historijski smisao pravaškog p o k r e t a u tome »što on čini gnezdo u kome
se odgojio ekskluzivni hrvatski nacionalizam«.*^ Saznajemo, dakle, da ta
pojava postoji u H r v a t a dok u Srba nije odvojena od »jugoslavenstva«.
A u t o r ističe da su pravaši htjeli osamostaljenje H r v a t s k e od Austrije i
Mađarske. Iz te se formulacije može pretpostaviti da oni žele samo i
maksimalnu autonomiju u okviru H a b s b u r š k e Monarhije k a o što ju je I
nastojala postići kasnija trijalistička koncepcija. Uistinu u Starčevićevoj
i K v a t e r n i k o v o j ideologiji samostalna h r v a t s k a d r ž a v a izvan o k v i r a M o ­
narhije bila je axiom. T u činjenicu autor nigdje ne spominje. Iz njegova
se teksta ne vidi ni to da je K v a t e r n i k digao ustanak p r o t i v H a b s b u r š k e
Monarhije. Z a t o p r a v a š k a ideologija nimalo ne smeta Ekmečićevoj t v r d ­
nji o austrijanštini i pokorničkom mentalitetu hrvatskog društva.
Autor, također, misli da je p r a v a š t v o prekinulo »jugoslavenski k o n t i ­
nuitet hrvatske nacionalne ideologije« i pokušalo konstituirati »čisto
h r v a t s k u naciju«. K a o i u prethodnoj interpretaciji N a r o d n e stranke, i
ovom prilikom ostaje nejasno je li jugoslavenska ideologija htjela kon­
stituirati jugoslavensku, srpskohrvatsku ili »nečistu« hrvatsku naciju!
Pitanje je, također, može li Ekmečić uopće konstituirati h r v a t s k u naciju
bez dodatnih pridjeva? Pisac smatra da p r a v a š k a ideologija ima mnogo
elemenata sličnih velikim nacionalističkim p o k r e t i m a idućeg stoljeća.
Najprije je riječ o »geopolitičkoj osnovi nacije«. P i t a m se zašto bi tu
osnovu imala samo ona ideologija koja nastoji okupiti južnoslavensko
stanovništvo, koje smatra hrvatskim, u jednu h r v a t s k u d r ž a v u a ne bi je
imala ideologija koja želi obuhvatiti južnoslavensko stanovništvo, koje
smatra srpskim, u jednu srpsku d r ž a v u ?
A u t o r se svojski trudi da što uže poveže Starčevića i K v a t e r n i k a s muč- ^
nim pojavama u X X stoljeću. D v a p u t se na jednoj stranici vidi k a k o n a ­
stoji naći argumente za svoje predodžbe iz istrgnutih citata koje ije razu­
mije jer ne p o z n a opću problematiku. O n t v r d i da je p r a v a š t v o ' » k o n s e ­
k v e n t n o katolički pokret« koji je zamjeravao svećenstvu da »ne drži
potrebnu čistoću« (vjerojatno vjere) i da je K v a t e r n i k pisao k a k o je oslo-
bodenje H r v a t s k e ujedno I oslobođenje njene vjere. Ekmečić i ovdje
pokazuje k a k o za nj ne postoji n i k a k v a analogija između srpske i h r v a t -

" U, 311.

. 15
 ske ekskluzivne nacionalne ideologije. Isticao je d a je V u k sekularizirao
srpsku nacionalnu ideologiju. Bilo je doista nemoguće da se ideologija
0 Srbima triju vjera kreće isključivo u okviru pravoslavlja. K a k o to da
Ekmečiću ne p a d a n a p a m e t da se ni pravaška ideologija, koja želi obu­
hvatiti južnoslavensko stanovništvo triju vjera p o d hrvatskim imenom,
ne može kretati u katoličkom okviru, a m o r a o bi uz to ipak znati da je
u p r a v o Starčević razbijao stoljetnu mržnju katoličkih H r v a t a p r o t i v
islama i d a je u muslimanskim begovima i agama gledao h r v a t s k o plem­
stvo kojemu se divio zato što je u prošlosti radije napustilo kršćanstvo
nego gospodstvo. Istina, K v a t e r n i k je bio religiozni fanatik. N o k a k o je
sebe doživljavao kao božjeg o d a b r a n i k a , koji ima z a d a t a k da na čelu
hrvatskog n a r o d a izvrši svoju misiju u samostalnoj hrvatskoj državi,
on u svom ideološkom sistemu nije postavljao pitanje vodstva katoličke
crkve. P a što o n d a znači njegova izjava da će se s oslobođenjem H r v a t ­
ske osloboditi i njena vjera? Smisao je u tome što je t a d a većina k a t o ­
ličkog svećenstva bila u redovima Strossmayerove N a r o d n e stranke, p a
će se, d a k a k o , oslobođenjem H r v a t s k e , tj. stvaranjem samostalne h r v a t ­
ske države, i H r v a t i i vjera spasiti ^obože pogubne jugoslavenske ideje.
Klerikalizam nije imanentan originalnom p r a v a š t v u , njegovo mu se uče­
nje p o svemu suprotstavlja. Klerikalizam se infiltrira u p r a v a š t v o Izvana
tek o n d a k a d a ono gubi osnovne značajke Starčevićeve I K v a t e r n i k o v e
Ideologije o samostalnoj hrvatskoj državi I k a d a se p r e t v a r a u niz for­
malnih s t r a n a k a s različitim koncepcijama.
A u t o r nastoji što više povezati originalno p r a v a š t v o sa zbivanjima ne­
d a v n e prošlosti i tvrdnjom d a se ono 1871. oslanjalo na — Njemačku.
A r g u m e n t mu je Starčevićeva Izjava da će nijemština satrti M a đ a r e . Z a ­
p r a v o , te su riječi samo jedna od mnogobrojnih Starčevićevih prijetnji
M a đ a r i m a koje su Ih morale upozoriti da ne tlače H r v a t e nego da se
zajedno s njima suprotstave utjelovljenju zla — nijemštini i austrijskoj
despociji, koja će Ih inače uništiti. Doista, teško je raspravljati s a u t o ­
rom koji ne zna d a je Starčević, k a k o su neki govorili, »patološki« mrzio
Nijemce, d a Im nije p r i z n a v a o n i k a k v e kulturne tekovine, da je u njima
vidio utjelovljenje despocije i sužanjstva dok je u Francuskoj I N a p o l e -
onu I I I doživljavao nosioce Ideje francuske revolucije I njena načela na­
rodnog suvereniteta. Slom Francuske u ratu s N j e m a č k o m 1870. bio je
za pravaše užasna katastrofa. Nije, dakle. Istina d a su se pravaši osla­
njali na N j e m a č k u a samo 1860. na Francusku. Isto tako nije točno da
su se nadali spasu od Rusije samo 1878. N j i h o v o rusoflltvo trajalo je
sve do povlačenja ruske diplomacije s Balkana n a k o n ujedinjenja
Bugarske.
Ekmečić kaže da su pravaši bili većim dijelom svoje historije antisrpski
1 antislovenski p o k r e t sa »sporadičnim antisemitskim rječnikom«. Z a -
[ p r a v o , oni su, izuzevši frankoklerikalce, bili toliko antisrpski i antislo-
j venski koliko je I srpska nacionalna ideologija bila antihrvatska. ( O čemu
} autor, d a k a k o , ne govori.) Pokušaji okupljanja J u ž n i h Slavena samo p o d
jednim nacionalnim imenom i samo s jednim političkim i kulturnim
nacionalnim sadržajem uvijek moraju razdvajati a ne spajati J u ž n e Sla-
vene. Antisemitski rječnik bio je u upotrebi k o d p r a v a š a p r o t i v n i k a F r a n -
' k o v e stranke jer je F r a n k bio Židov a u srpskih predstavnika zbog samog

16
 F r a n k a a i z a t o što se židovski k a p i t a l povezivao s h r v a t s k i m i p r e d ­
stavljao konkurenciju srpskom kapitalu.
A u t o r nastoji izazvati dojam da je originalno p r a v a š t v o svršilo isklju- '
čivo u frankovštini i zatim u ustaštvu. Z a t o i kaže da je Starčević osno­
v a o »čistu« Stranku p r a v a , a ne spominje d a je to F r a n k o v o djelo i nje­
gova stranka, p a t a k o čitaoce dovodi u zabludu. Z a t o samo usput spo­
minje p a k t »domovinaša« p r a v a š a i Neodvisne narodne stranke, a
n a drugom mjestu govori o njihovoj fuziji t a k o nejasno da se ne vidi
tko se fuzionirao s N e o d v i s n o m s t r a n k o m : »domovinaši« ili frankovci.
Nigdje se ne kaže da su se pravaši, F r a n k o v i protivnici, spojili s jugo­
slavenski orijentiranom N e o d v i s n o m n a r o d n o m strankom p o d imenom
H r v a t s k e stranke p r a v a , koja je postala najvažnija h r v a t s k a stranka
u H r v a t s k o - s r p s k o j koaliciji.*' N e m a , d a k a k o , ni riječi o tome da iz
dalmatinskog p r a v a š t v a niče »novi kurs«, tj. ideologija suradnje h r v a t - /
ske i srpske buržoazije koja je, neposrednije od stare N a r o d n e stranke,
o k r e n u t a p r e m a stvaranju jugoslavenske d r ž a v n e zajednice. K a o što
je već spomenuto, Ekmečić ne zna da je originalnoj pravaškoj ideo­
logiji samostalna h r v a t s k a d r ž a v a apsolut. O n misli da je riječ samo o
»opozicionarstvu stranke p r a v a « koje je F r a n k odbacio. U z ostalo, zato
i ne može shvatiti da ta ideologija, k a d a se uključuje u p r a k t i č n u poli­
tiku, n u ž n o ima d v a smjera: jedan u ideologiji o bezuvjetnom rješenju
hrvatskog pitanja u Habsburškoj Monarhiji, a drugi u ideologiji koja
ostaje pri samostalnoj hrvatskoj d r ž a v i izvan Habsburške Monarhije ali ^
shvaća da se ona može postići samo u jugoslavenskoj državnoj zajednici! /
2rato, uglavnom, sve jugoslavenske štriije uoči rata nose u sebi i p r a v a š k u
tradiciju (npr. H r v a t s k a stranka p r a v a , članica H r v a t s k o - s r p s k e koali­
cije. Šupilo, Trumbić, jugoslavenska nacionalistička ideologija p r e d r a t n e
omladine koja nastaje iz tradicije N a p r e d n e omladine i iz pravaškog
temelja). Dedijer nije uopće spomenuo p r e d r a t n o starčevićanstvo kao n a j - ..
jaču struju u p r a v a š t v u (frankovština je imala podlogu samo u Banskoj 2.
H r v a t s k o j i kod klerikalnog svećenstva u Bosni i Hercegovini). O n ne
zna da je atentator na komesara Cuvaja, L u k a Jukić, bio p r a v a š - M l a d o -
h r v a t a p o t p u n o je prešutio da je u p r a v o Starčevićeva stranka p r a v a (a 2
ne H r v a t s k o - s r p s k a koalicija) bila u vrijeme r a t a nosilac težnje i,,prak- >
tične politike stvaranja jugoslavenske d r ž a v n e zajednice.**
U svom spomenutom nastojanju Ekmečić postizava v r h u n a c citiranjem
jedne zlokobne K v a t e r n i k o v e izjave koja u autorovoj općoj koncepciji
dobiva posebno mjesto. Budući da on nigdje ne ističe sadržaj ekskluzivne
srpske nacionalne ideologije i njen odnos p r e m a H r v a t i m a k a o naciji,
ne p a d a mu n a p a m e t da radi »ravnoteže« donese i neki citat sa srpske

" Nema smisla ispravljati brojne činjenične pogreške u vezi s pravaštvom koje nisu
važne za opću autorovu koncepciju. Treba samo reći da Ekmečić naziva Starčevićevu
i Kvaternikovu struju Hrvatskom strankom prava a ona se zvala Stranka prava. Hrvat­
ska stranka prava bila je članica Hrvatsko-srpske koalicije. Tvrdnja da pravaši postaju
umjerena opozicija 1900. vjerojatno je posljedica tiskarske greške. Autor je zacijelo mislio
na 1890. Usput valja primijetiti da tekst obiluje nedorečenim i nejasnim rečenicama ^
tako da je ponekad teško dokučiti njihov smisao. Očigledno dio odgovornosti za to pada
1 na lektora i korektora.
" Dedijer spominje predratno pravaštvo samo usput, u okviru slovenske klerikalne po­
litike, i to s potpuno pogrešnim podacima.

2 Cisopis za suvremenu povijest ^7

 strane. O n , npr., govori o »pravaškim n a p a d i m a « na Srbe 1902. (riječ
? j e samo o demonstracijama frankovaca), a da ni jednom riječju ne spo­
minje članak N i k o l e Stojanovića objavljen u Srpskom književnom gla­
sniku, a zatim u zagrebačkom Srbobranu, koji je svojim p r o t i v h r v a t s k i m
pisanjem dao p o v o d demonstracijama. N a žalost, u »bratskim« citatima
na jednoj i drugoj strani ne oskudijevamo u X I X stoljeću. Razumije se
da se p r o t i v i m tome da se te, blago rečeno, vulgarnosti iznose u raz­
mjerno k r a t k o m i šturom pregledu u kojem ne mogu dobiti objašnjenje
ni k a d a bi im autor pristupio objektivno. Veći dio naše publike još nije
zreo da izraze nekadašnje nacionalne netrpeljivosti primi jedino k a o
historijski p o d a t a k i pobudu za razmišljanje. T a k v a m o n t a ž a samo s
jedne strane mora, u okviru autorove jednodimenzionalne jugoslavenske
koncepcije, imati svoj odjek k o d čitalaca, pogotovu z a t o što ta knjiga
ima pretenziju da bude p o p u l a r n o štivo i u nas i u inozemstvu.
Recept za bezbolno tumačenje teških problema prošlosti nudi n a m D e d i ­
jer. G l a v n i nosioci šovinizma u Srba i H r v a t a bili bi — ljudi stranog
porijekla. T a k o je Apis proglasio H r v a t s k u i Dalmaciju srpskim p o k r a ­
jinama, jer je bio — Cincar, a F r a n k je »povećao svoju žuč« p r o t i v Srba
jer je bio — Židov. Preostaje n a m samo da p r o t u m a č i m o jednu malen­
kost. Što da radimo s onim brojnim pojedincima hrvatskog porijekla
kroz generacije koji su negirali srpsku naciju i s onim »ovejanim« Srbima
( ' koji nisu htjeli vidjeti h r v a t s k u naciju? Dedijerovoj idealističkoj pre-
dodžbi treba suprotstaviti činjenicu da nije F r a n k stvorio mržnju p r o t i v
Srba u h r v a t s k o m m a l o g r a d a n s t v u nego je ono dalo podlogu za F r a n -
p^kovu ideologiju. U malograđanskom društvu, s izuzetno skučenom gospo-
1*" darskom podlogom, n u ž n o je postojala konkurencija Između hrvatskih
I srpskih obrtnika i trgovaca i nekih profesija koja se morala izraziti
u nacionalnoj netrpeljivosti. R a z u m n o objašnjenje teškim problemima
prošlosti može dati samo sociološki pristup historičara.
Treba još vidjeti k a k o se Ekmečićeva jugoslavenska koncepcija o d r a ž a v a
u njegovoj ocjeni društvenih problema.'^ N j e n o je osnovno obilježje u
shvaćanju o demokratskoj, seljačkoj podlozi srpske nacije i njena društva,
koje je okrenuto prema demokratskom Z a p a d u , u suprotnosti s aristo­
kratskim, antidemokratskim obilježjem hrvatskog društva u Banskoj
H r v a t s k o j , koje je o k r e n u t o p r e m a reakcionarnoj austrijanštini. D r u š t v o
u Dalmaciji i Istri nije uzeto u obzir k a o h r v a t s k o društvo. A u t o r govori
o h r v a t s k o m društvu u Banskoj H r v a t s k o j k a o o okamenjenoj strukturi
koja od 1848. do početka X X stoljeća Ima ista obilježja. D o b i v a se dojam
da Zagreb ima isti njemački značaj u vrijeme ilirizma i n a kraju stoljeća.
Nije jasno zašto h r v a t s k o malograđansko društvo mora imati aristo­
kratski mentalitet k a d a i sam autor zaključuje d a »malograđanstvo p o ­
činje d a određuje politički mentalitet svih d r u š t a v a « , tj. u J u ž n i h Sla-

" Naša historiografija dosada se slabo bavila proučavanjem društvenih struktura u

XIX sto:Ijeću. Zato svaki historičar ima u tom pogledu svoju terminologiju. Mene bi
prije svega zanimalo što u južnoslavenskim društvima, u različitim fazama njihova raz­
voja u XIX stoljeću, znače pojmovi: srednji slojevi, sitna buržoazija koja se oslanja na
vlastiti i tudi kapital ili kako to da sc slobodni hrvatski seljak u feudalizmu može naz­
vati — »seoskim feudalcem«. N o sadržaj te ocjene autorova je jugoslavenska koncepcija
a ne i njegov prikaz društvenih struktura.

18
vena.2o Taj aristokratski mentalitet pisac p r i p r e m a još u feudalizmu, k a d a
t v r d i da H r v a t s k a ima »snažno« nacionalno plemstvo! Istina je da'seljak
u Habsburškoj Monarhiji ostaje izvan političkog mehanizma i d a p o ­
staje politički zainteresiran rnnogo kasnije nego seljak u Srbiji. Ali to
nipošto ne sprečava stvaranje malograđanskog mentaliteta u politici.
N o , Ekmečić u p o r n o hoće d a »mentalitet starog aristokratskog društva«
b u d e u cjelini sačuvan i »prenesen u naredne decenije«. G l a v n i sadržaj
toga aristokratskog duha bio bi, d a k a k o , u pokornosti Habsburškoj M o ­
narhiji. Z a t o autor kaže da »poslušni carev vojnik Jelačić postaje u novoj
svesti mitski oslobodilac«.^^ Prije svega, piscu bi trebalo biti p o z n a t o
d a mit nema veze s p r a v i m sadržajem historijske pojave ili s ulogom
ličnosti na koju se poziva. U p r o t i v n o m to ne bi bila mitološka nego
znanstvena svijest. M i t se nadahnjuje onim sadržajem koji je potreban
određenoj ideologiji. A k a k o bi bilo moguće da Jelačić ne postane mit
u građanstvu onog dijela hrvatskog n a r o d a koji se nalazio p o d hege­
monijom mađarskih vladajućih klasa? Osim toga, u p r a v o demokratska
struja — N a p r e d n a omladina (koju autor spominje samo bezlično p a t a k o
ostaje sačuvana njegova predodžba o aristokratskom duhu) regrutira se
Iz demostranata kraj Jelačićeva spomenika. N a svoj jednostrani način
Ekmečić p o t p u n o prelazi preko oštre pravaške osude Jelačićeva kulta
I preko drugog mita, koji Ima Istu važnost k a o I Jelačićev, tj. kulta
Zrinskog i F r a n k o p a n a . O n , d a k a k o , ne spaja protivaustrijskl I p r o t i v -
m a đ a r s k i mit u cjelinu i ne želi shvatiti da su oni Izraz položaja jednog
potlačenoga i rascjepkanog n a r o d a p o d dvostrukom premoći austrijsko-'
-njemačkih I mađarskih vladajućih klasa. i
Ekmečić o p r a v d a v a svoju tezu o aristokratskom duhu hrvatskog društva
i jednom pripovijetkom Đalskoga. O n ne vidi književnu o b r a d u procesa
propadanja plemstva u H r v a t s k o m zagorju nego misli da je riječ o »no­
vom vladajućem sloju« u H r v a t s k o j . Zacijelo se od autora ne može
očekivati d a kontrolira svoje predodžbe o tobože aristokratskom d u h u
H r v a t a I pomoću r o m a n a Augusta Šenoe s njihovom izrazito antifeu-
dalnom I građanskom notom, pravaškim otporom p r o t i v plemstva i viših
slojeva buržoazije p a i antifeudalnim koncepcijama Ideologije N a r o d n e
stranke. Taj »mentalitet pokornosti« u »modernom društvu«, dakle cije­
lom h r v a t s k o m društvu a ne samo u višim krugovima ili pojedinim p r o ­
fesijama, taj duh »legitimnosti« ovisio je prema autoru o reakcionarnom
sistemu H a b s b u r š k e Monarhije ali je prije svega Izvirao iz »doktri-
narstva« hrvatskih stranaka koje se sastojalo »u stalnom određivanju
nacionalnih ciljeva iz Istorijskog p r a v a I prošlostl«.^^ Ekmečić ne može
shvatiti obilježje pretežne d r ž a v n o p r a v n e politike hrvatskih stranaka i
u njoj vidi glavni argument za reakcionarni duh hrvatskog društva, Iako
se I srpska politika neprekidno pozivala na svoju d r ž a v n u tradiciju, d o ­
duše na drugi način jer je postojala moderna srpska država. Slaba
h r v a t s k a buržoazija, koja se nije mogla osloniti na svoje vlastite snage,
nije imala drugog izbora osim d r ž a v n o p r a v n e politike. To je bila jedina
moguća politika u H a b s b u r š k o j Monarhiji u kojoj je H r v a t s k o j N a g o d ­
bi IJ, 314.
21 IJ, 286.

« IJ, 303.

19
bom ipak p r i z n a t o da predstavlja posebni »politički n a r o d « . N a koji
bi drugi način bilo moguće izraziti težnju za sjedinjenjem hrvatskih
zemalja? Ekmečić, d a k a k o , ne zna da je isključiva d r ž a v n o p r a v n a p o ­
litika društveno uvjetovana i da o n a postupno nestaje k a d a se ekonom­
ska podloga hrvatske buržoazije razvi a do one mjere koja je omogućila
oslon n a vlastite snage, povezivanje buržoaske politike Banske H r v a t s k e
i Dalmacije, suradnju sa srpskim građanstvom i k a d a se promijenilo
značenje hrvatskog seljaštva u društvu. To je bilo u vrijeme »novog
kursa«.
A u t o r o v o uvjerenje o »aristokratskom mentalitetu« i »duhu pokornosti«
u H r v a t a ima svoj ideološki okvir u romantičkom učenju o vječnoj duši
naroda. K a d a govori o razvoju industrijskog društva u Sloveniji, on izri­
čito k a ž e : »Slabost ovog društva je u tome što se u njemu ne vidi slo-
venačka nacionalna duša.«^* A k o postoji m a k a r i slabašna slovenska
nacionalna duša, zacijelo postoji i srpska i h r v a t s k a ! P r e m a tome u k a ­
pitalističkom društvu neke nacije ne bi bili važni različiti mentaliteti
njenih društvenih slojeva, više-manje spojeni općim okvirom društva za
koje je karakteristična podjela rada. Z a t o bi h r v a t s k o društvo obilježavao
duh pokornosti i reakcije bez obzira je li riječ o starom plemstvu, novim
zemljoposjednicima, bogatijem ili sitnom građanstvu, svećenstvu, činov-
ništvu, seljaštvu ili radništvu.^* Sreća je što je Ekmečić izdvojio društvo
u Dalmaciji i Istri iz hrvatskog društva. I a k o ne razumijem k a k o jedno
društvo, koje se razvija iz urbanoga mediteranskog tipa, kao što je to
u Dalmaciji, može biti svrstano u istu kategoriju s crnogorskim druš­
tvom, koje nastaje iz patrijarhalne jezgre, drago mi je d a je bar »dru­
štvo u Dalmaciji« spašeno mentaliteta pokornosti i da se približilo slo­
bodarskoj crnogorskoj narodnoj duši.
Teško je r a z a b r a t i k o d Dedijera što on razumijeva pod jugoslavenstvom.
Već u početku konstatira da je u E v r o p i postignuto »nacionalno ujedi­
njenje« od X V I I do X I X stoljeća, dok se Jugoslavija »prvi p u t pojavila
k a o samostalna d r ž a v a 1918. godine«.^' T a se formulacija ne može dru­
gačije shvatiti nego d a je Jugoslavija nacionalna a ne višenacionalna
d r ž a v a . N a s u p r o t tome, Dedijer ipak osuđuje p r e d r a t n o unitarističko
jugoslavenstvo i proglašava »novom vrsti jugoslovenstva« ideju _o »po­
trebi približavanja pojedinih n a r o d a , a kasnije i njihovog ujedinjenja« s
temeljnom misli o zajedničkom etničkom porijeklu i opasnosti od ger­
manskog imperijalizma.^^ P r e m a tome, ideja o približavanju južnoslaven­
skih n a r o d a i njihova ujedinjenja u d r ž a v n u zajednicu nije postojala
u X I X stoljeću? O tom se kaosu doista ne može ozbiljno raspravljati.
Uostalom, Dedijeru je v a ž n o da priča za koga je knez N i k o l a u d a o

'••i IJ, 288.

U knjizi koja žel:i prikazati procese što vode do socijalističke revolucije jugoslavenskih
.naroda,
.. „ , iipak „. mora!
j , „ . . bi ...„rali biti obuhvaćeni i socijalistički pokreti i usporedbe njihovih razli­
čitih obilježja. Ekmečić likvidira socijalistički pokret u Hrvatskoj i Sloveniji usput, kada
govori o Svetozaru Markoviću, s tri rečenice. Pri tom se uopće ne vidi da socijalistička
ideja živi u Hrvatskoj i Sloveniji kontinuirano od kraja šezdesetih godina. N o zato spo­
minje Socijaldemokratsku stranku Dalmacije koja nije postojala. Dedijer govori više
o socijalnoj demokraciji ali njegovi nabacani podaci ne daju uvid u njezin značaj.
" IJ, 333.
IJ, 370.

20
svoje kćeri, k a k o se austro-ugarski poslanik u Beogradu Forgach žalio
d a ga n a ulici nazivaju konjem i uopće da citira različite dokumente
s jedinom svrhom d a čitalac vidi k a k o je on imao u r u k a m a arhivsku
građu. Objašnjenje historijskih pojava očigledno ne smatra svojim za­
d a t k o m , Njegovi nabacani podaci iz hrvatske povijesti uglavnom su ne­
točni. D a k a k o , Dedijer ne može obraditi problem širenja jugoslavenske
ideje u hrvatskoj politici i u h r v a t s k o m društvu uoči rata, k a d a su mu
podaci n e p o u z d a n i i u vezi s materijalom o kojem je posebno pisao. O n ,
npr., kaže da se za trijalizam naročito izjašnjavao Franjo Ferdinand
i krugovi oko njega. Sam Franjo Ferdinand n i k a d a se nije izjasnio za
trijalizam p a ga z a t o nije mogao 1914. definitivno napustiti, a pogotovu
ne k a d a autor kao njegovu vlastitu izjavu iz 1914. citira elaborat njegova
a đ u t a n t a iz 1910/1911! Zbog te nonšalantnosti možemo mu oprostiti
male propuste, n p r . k a d a 1914. šalje u Beč m r t v o g a Josipa F r a n k a .
N a k o n knjige V i k t o r a N o v a k a (Vuk i Firvati, Beograd 1967) u kojoj je
V u k p r i k a z a n kao »Jugoslaven« (u svojoj naivnosti n a z v a l a sam je fo­
silnom) neodgovorno »stvaranje Jugoslavije« u »Istoriji Jugoslavije«
drugi je p r o i z v o d znanstvene historiografije koji služi k a o arci^-argument
nosiocima h r v a t s k o g a šovinizma.
Bez obzira n a ovu ili onu koncepciju u pogledu historije n a r o d a J u g o ­
slavije z a d a t a k historičara m o r a o bi biti pružanje pomoći međusobnom
upoznavanju naših naroda. N a žalost, ova knjiga koja bi, prevedena
n a više jezika, imala postati unosan biznis, može i a m o , J [ a z d v a j a t i a
vanjski svijet teško dezinformirati!