1. Naelektrisani pravac sa naelektrisanjem q=60π C/m leži duž ose z u praznom prostoru.

⃗⃗⃗⃗𝑥 +
⃗ u pravcu vektora 𝑝 = −2 ∙ 1
Odrediti komponente vektora električne indukcije 𝐷
2 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑦 − 1 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑧 u tački T (0,3,0).

⃗ ∙ ⃗⃗⃗⃗
∯𝐷 𝑑𝑆 = ∑ 𝑄

Zbog osne simetrije polje je radijalno raspoređeno i jednako je po iznosu u svim tačkama
na udaljenosti r od ose, odnosno vrijedi da je E=E(r), a pošto su vektori jačine
električnog polja i vektor električne indukcije međusobno vezani relacijom građe 𝐷 ⃗ =
𝜀 ∙ 𝐸⃗ onda slijedi D=D(r).
∯ ⃗⃗⃗⃗
1𝑟 ∙ 𝐷 ∙ 𝑛⃗ ∙ 𝑑𝑆 = ∑ 𝑄

∯ ⃗⃗⃗⃗
1𝑟 ∙ 𝐷 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑟 ∙ 𝑑𝑆 = ∑ 𝑄

∯ 𝐷 ∙ 𝑑𝑆 = ∑ 𝑄
𝐷 ∙ 2𝑟𝜋 ∙ ℎ = 𝑞 ∙ ℎ
𝑞
𝐷= [C/m2 ]
2𝑟𝜋

Raspodjela polja u okolini prostora oko z ose u smijeru koordinate r je:

𝑞
⃗⃗⃗⃗𝑟
⃗ (𝑟) = 1
𝐷
2𝑟𝜋

𝑝 = −2 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑥 + 2 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑦 − 1 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑧 2 2 1
⃗⃗⃗⃗
1𝑝 = = = − ⃗⃗⃗⃗
1𝑥 + ⃗⃗⃗⃗
1𝑦 − ⃗⃗⃗⃗
1
|𝑝| √4 + 4 + 1 3 3 3 𝑧

𝑞
⃗ (𝑝) = ⃗⃗⃗⃗
𝐷 ⃗ (𝑟) = ⃗⃗⃗⃗
1𝑝 ∙ 𝐷 1𝑝 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑟
2𝑟𝜋
 𝑟 = 0 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑥 + 3 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑦 + 0 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑧
⃗⃗⃗⃗
1𝑟 = = = ⃗⃗⃗⃗
1𝑦
|𝑟| √02 + 32 + 02
jer je T (0,3,0)

2 2 1 60𝜋
⃗ (𝑝) = (− ⃗⃗⃗⃗
𝐷 1𝑥 + ⃗⃗⃗⃗
1𝑦 − ⃗⃗⃗⃗
1𝑧 ) ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑦
3 3 3 2∙3∙𝜋

20
𝐷(𝑝) = [C/m2 ]
3

odnosno postoji samo komponenta po y osi.

2. Naelektrisanje prostorne gustine ρ ravnomjerno je raspoređeno u zamišljenoj kugli

poluprečnika r0. Odrediti jačinu električnog polja u prostoru (vakum).

Zbog simetrije problema biramo sferni koordinatni sistem.

⃗ =𝜌
∇𝐷

Iz priručnika uzimamo izraz za divergenciju za sferni koordinatni sistem koji glasi:

1 ∂ ∂ ∂
⃗ =
∇∙𝐷 [ (Dr ∙ r 2 ∙ sinθ) + (Dθ ∙ rsinθ) + (D ∙ r)]
r 2 sinθ ∂r ∂θ ∂α α

Pošto je polje radijalno nećemo imati članove po φ i θ pa dobijamo:

1 ∂ 1 ∂
⃗ =
∇∙𝐷 [ (Dr ∙ r 2
∙ sinθ)] = ∙ sinθ [ (D ∙ r 2 )] =
r 2 sinθ ∂r r 2 sinθ ∂r r

1 ∂
⃗ =
∇∙𝐷 [ (D ∙ r 2 )]
r 2 ∂r r

za 0 < 𝑟 < 𝑟0

⃗ =𝜌
∇𝐷
 1 ∂
2
(D1 ∙ r 2 ) = ρ
r ∂r

𝑑
(D ∙ r 2 ) = ρr 2 𝑑𝑟
𝑑𝑟 1

𝐷1 ∙ 𝑟 2 = 𝜌 ∙ ∫ 𝑟 2 𝑑𝑟

𝑟3
𝐷1 ∙ 𝑟 2 = 𝜌 ∙ + 𝑐1
3
𝑟 𝑐1
𝐷1 = 𝜌 ∙ +
3 𝑟2

Konstantu c1 određujemo primjenom uslova na granici za r=0, 𝐸⃗ ≠ ∞, 𝑐1 = 0

𝑟
⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗𝑟 ∙ 𝜌 ∙
𝐷1 = 1 [𝐶/𝑚2 ]
3

⃗⃗⃗⃗
𝐷1 𝑟
⃗⃗⃗⃗
𝐸1 = = ⃗⃗⃗⃗
1𝑟 ∙ 𝜌 ∙ [𝑉/𝑚]
𝜀 3𝜀

za 𝑟0 < 𝑟 < ∞

⃗ =0
∇𝐷

1 ∂
(D ∙ r 2 ) = 0
r 2 ∂r 2

𝑑
(D2 ∙ r 2 ) = 0
𝑑𝑟

𝐷2 ∙ 𝑟 2 = 𝑐2

𝑐2
𝐷2 =
𝑟2

Konstantu c2 određujemo uz pomoć Gausovog zakona za slučaj r=r0

⃗⃗⃗⃗ = ∑ 𝑄 = ∭ 𝜌𝑑𝑉
⃗ 𝑑𝑆
∯𝐷

⃗ = ⃗⃗⃗⃗
𝐷 1𝑟 ∙ 𝐷

⃗⃗⃗⃗ = 𝑛⃗ ∙ 𝑑𝑆 = 1
𝑑𝑆 ⃗⃗⃗⃗𝑟 ∙ 𝑑𝑆

𝑑𝑉 = 4𝑟 2 𝜋 ∙ 𝑑𝑟
 𝑟0
∯ ⃗⃗⃗⃗
1𝑟 ∙ 𝐷 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑟 ∙ 𝑑𝑆 = ∫ 𝜌 ∙ 4𝑟 2 𝜋 ∙ 𝑑𝑟
0

𝑟0
𝐷2 ∙ ∯ 𝑑𝑆 = 𝜌 ∙ 4𝜋 ∫ 𝑟 2 ∙ 𝑑𝑟
0

𝑟03
𝐷2 ∙ 4𝑟0 2 𝜋 = 𝜌 ∙ 4𝜋 ∙
3

𝑐2 2
𝑟03
∙ 4𝑟0 𝜋 = 𝜌 ∙ 4𝜋 ∙
𝑟02 3

𝑟0 3
𝑐2 = 𝜌 ∙
3

1 𝜌 ∙ 𝑟03
𝐷2 = 2 ∙
𝑟 3

1 𝜌 ∙ 𝑟03
𝐷2 = ⃗⃗⃗⃗
⃗⃗⃗⃗ 1𝑟 ∙ ∙ [𝐶/𝑚2 ]
𝑟2 3

⃗⃗⃗⃗
𝐷2 1 𝜌 ∙ 𝑟03
⃗⃗⃗⃗
𝐸2 = = ⃗⃗⃗⃗
1𝑟 ∙ 2 ∙ [𝑉/𝑚]
𝜀 𝑟 3∙𝜀
3. Prostor između dvije zamišljene koncentrične kugle poluprečnika R1 i R2 ispunjen je
𝑘
naelektrisanjem čija se prostorna gustina mijenja po zakonu 𝜌 = 𝑟 2. Odrediti jačinu
električnog polja u prostoru.

Zbog simetrije problema biramo sferni koordinatni sistem. Za rješavanje zadatka

primjenit ćemo Gausov zakon.

⃗ ∙ ⃗⃗⃗⃗
∯𝐷 𝑑𝑆 = ∑ 𝑄 = ∭ 𝜌𝑑𝑉

za 0 ≤ 𝑟 < 𝑅1
 ∯ ⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗ = ∑ 𝑄
𝐷1 ∙ 𝑑𝑆

𝐷1 ∙ ⃗⃗⃗⃗
∯ ⃗⃗⃗⃗ 𝑑𝑆 = 0

⃗⃗⃗⃗
𝐷1 = 0 [𝐶/𝑚2 ]

⃗⃗⃗⃗
𝐸1 = 0 [𝑉/𝑚]

za 𝑅1 ≤ 𝑟 < 𝑅2

∯ ⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗ = ∑ 𝑄 = ∭ 𝜌𝑑𝑉

𝐷2 ∙ 𝑑𝑆

𝐷2 = ⃗⃗⃗⃗
⃗⃗⃗⃗ 1𝑟 ∙ 𝐷2

⃗⃗⃗⃗ = 𝑛⃗ ∙ 𝑑𝑆 = 1
𝑑𝑆 ⃗⃗⃗⃗𝑟 ∙ 𝑑𝑆

𝑑𝑉 = 4𝑟 2 𝜋 ∙ 𝑑𝑟
𝑟
∯ ⃗⃗⃗⃗
1𝑟 ∙ 𝐷2 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑟 ∙ 𝑑𝑆 = ∫ 𝜌 ∙ 4𝑟 2 𝜋 ∙ 𝑑𝑟
𝑅1

𝑟
𝑘 2
𝐷2 ∙ ∯ 𝑑𝑆 = 4𝜋 ∫ 2
∙ 𝑟 ∙ 𝑑𝑟
𝑅1 𝑟

𝑟
2
𝐷2 ∙ 4𝑟 𝜋 = 𝑘 ∙ 4𝜋 ∙ ∫ 𝑑𝑟
𝑅1

𝑘(𝑟 − 𝑅1 )
𝐷2 =
𝑟2

𝑘(𝑟 − 𝑅1 )
𝐷2 = ⃗⃗⃗⃗
⃗⃗⃗⃗ 1𝑟 ∙ [𝐶/𝑚2 ]
𝑟2

⃗⃗⃗⃗
𝐷2 𝑘(𝑟 − 𝑅1 )
⃗⃗⃗⃗
𝐸2 = = ⃗⃗⃗⃗
1𝑟 ∙ [𝑉/𝑚]
𝜀 𝑟2 ∙ 𝜀

za 𝑅2 ≤ 𝑟 < ∞

𝐷3 ∙ ⃗⃗⃗⃗
∯ ⃗⃗⃗⃗ 𝑑𝑆 = ∑ 𝑄 = ∭ 𝜌𝑑𝑉

𝑅2
𝑘 2
𝐷3 ∙ ∯ 𝑑𝑆 = 4𝜋 ∫ ∙ 𝑟 ∙ 𝑑𝑟
𝑅1 𝑟2
 𝑅2
2
𝐷3 ∙ 4𝑟 𝜋 = 𝑘 ∙ 4𝜋 ∙ ∫ 𝑑𝑟
𝑅1

𝑘(𝑅2 − 𝑅1 )
𝐷3 =
𝑟2

𝑘(𝑅2 − 𝑅1 )
⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗𝑟 ∙
𝐷3 = 1 [𝐶/𝑚2 ]
𝑟2

⃗⃗⃗⃗
𝐷3 𝑘(𝑅2 − 𝑅1 )
⃗⃗⃗⃗
𝐸3 = ⃗⃗⃗⃗𝑟 ∙
=1 [𝑉/𝑚]
𝜀 𝑟2 ∙ 𝜀

4. Kroz ravni beskonačno dugi pravolinijski provodnik poluprečnika r0 teče struja I

ravnomjerno raspoređena po presjeku. Odrediti jačinu magnetskog polja unutar i izvan
provodnika.

Zbog simetrije problema biramo cilindrični koordinatni sistem. Primjenit ćemo prvu
Maxwellovu jednačinu koja glasi:
∇×𝐻 ⃗ =𝐽

1 ∂H ∂ ∂H ∂H 1 ∂ ∂H
⃗ = ⃗1r [ z − (Hα ∙ r)] + ⃗1α [ r − z ] + ⃗1z [ (Hα ∙ r) − r ]
∇×𝐻
r ∂α ∂z ∂z ∂r r ∂r ∂α

1 ∂
⃗ = ⃗1z ∙ [ (Hα ∙ r)]
∇×𝐻
r ∂r

za 0 < 𝑟 < 𝑟0
 ⃗ =𝐽
∇×𝐻

1 ∂ I
⃗1z ∙ [ (Hu ∙ r)] = ⃗1z ∙
r ∂r 2
r0 π

I
𝑑(Hu ∙ r) = ∙ 𝑟𝑑𝑟
r02 π

I
Hu ∙ r = ∙ ∫ rdr
r02 π

I r2
Hu ∙ r = 2 ∙ + c1
r0 π 2

I r c1
Hu = ∙ +
r02 π 2 r

Konstantu c1 određujemo iz graničnih uslova za r=0, odakle slijedi da je konstanta c1=0,

odnosno vrijedi da je

I r
Hu = ∙
r02 π 2

I r
Hu = ⃗⃗⃗⃗
⃗⃗⃗⃗⃗ 1α ∙ ∙ [A/m]
r02 π 2

za 𝑟0 < 𝑟 < ∞

⃗ =0
∇×𝐻

1 ∂
⃗1z ∙ [ (Hv ∙ r)] = 0
r ∂r

𝑑(Hv ∙ r) = 0

Hv ∙ r = c2
c2
Hv =
r
Konstantu c2 određujemo primjenom Amperovog zakona u intergralnom obliku za r=r0.

⃗⃗⃗ = ∑ 𝐼
⃗ 𝑑𝑙
∮𝐻

⃗ = ⃗⃗⃗⃗
𝐻 1𝛼 ∙ 𝐻(𝑟)

⃗⃗⃗ = ⃗⃗⃗⃗
𝑑𝑙 1𝛼 ∙ 𝑟𝑑𝛼
 ∮ ⃗⃗⃗⃗
1𝛼 ∙ 𝐻𝑣 (𝑟 = 𝑟0 ) ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝛼 ∙ 𝑟0 𝑑𝛼 = 𝐼

c2
∮ ∙ 𝑟 𝑑𝛼 = 𝐼
r0 0
2𝜋
𝑐2 ∫ 𝑑𝛼 = 𝐼
0

𝑐2 ∙ 2𝜋 = 𝐼

𝐼
𝑐2 =
2𝜋
𝐼
𝐻𝑣 =
2𝑟𝜋
𝐼
𝐻𝑣 = ⃗⃗⃗⃗
⃗⃗⃗⃗ 1𝛼 ∙ [𝐴/𝑚]
2𝑟𝜋

9. Kroz ravni, beskonačno dugi provodnik poluprešnika r0 teče struja čija je gustina po
𝑟 2
presjeku data relacijom: 𝐽 = ⃗⃗⃗⃗
1𝑧 ∙ 𝐽0 ∙ [1 + (𝑟 ) ]. Odrediti odnos jačina magnetskog
0
𝑟0
polja za 𝑟 = i 𝑟 = 2 ∙ 𝑟0.
2

Zbog simetrije problema biramo cilindrični koordinatni sistem. Primjenit ćemo prvu
Maxwellovu jednačinu koja glasi:
∇×𝐻 ⃗ =𝐽
 1 ∂H ∂ ∂H ∂H 1 ∂ ∂H
⃗ = ⃗1r [ z − (Hα ∙ r)] + ⃗1α [ r − z ] + ⃗1z [ (Hα ∙ r) − r ]
∇×𝐻
r ∂α ∂z ∂z ∂r r ∂r ∂α

1 ∂
⃗ = ⃗1z ∙ [ (Hα ∙ r)]
∇×𝐻
r ∂r

za 0 < 𝑟 < 𝑟0

⃗ =𝐽
∇×𝐻

1 ∂ 𝑟 2
⃗1z ∙ [ (Hu ∙ r)] = ⃗⃗⃗⃗
1𝑧 ∙ 𝐽0 ∙ [1 + ( ) ]
r ∂r 𝑟0

𝑟 2
𝑑(Hu ∙ r) = 𝐽0 ∙ [1 + ( ) ] ∙ 𝑟𝑑𝑟
𝑟0

𝑟 2
Hu ∙ r = 𝐽0 ∙ ∫ [1 + ( ) ] rdr
𝑟0

r2 r4
Hu ∙ r = 𝐽0 ∙ ( + ) + c1
2 4 ∙ r02

r r3 c1
Hu = 𝐽0 ∙ ( + 2 )+
2 4 ∙ r0 r

za r=0, c1=0

𝐽0 r 𝐽0 r 3
Hu = ⃗⃗⃗⃗
⃗⃗⃗⃗⃗ 1α ∙ Hu = ⃗⃗⃗⃗
1α ∙ ( + )
2 4 ∙ r02
𝑟0
Za 𝑟 = 2

𝑟0 𝐽0 r0 𝐽0 r0 3 𝐽0 r0 𝐽0 r0 9 ∙ 𝐽0 r0
Hu (𝑟 = ) = ( + ) = ( + ) =
2 4 8 ∙ 4 ∙ r02 4 32 32

za 𝑟0 < 𝑟 < ∞

⃗ =0
∇×𝐻

1 ∂
⃗1z ∙ [ (Hv ∙ r)] = 0
r ∂r

𝑑(Hv ∙ r) = 0

Hv ∙ r = c2
 c2
Hv =
r
Konstantu c2 određujemo primjenom Amperovog zakona u intergralnom obliku za r=r0.

⃗⃗⃗ = ∑ 𝐼 = ∬ 𝐽 ∙ 𝑑𝑆
⃗ 𝑑𝑙
∮𝐻 ⃗⃗⃗⃗

⃗ = ⃗⃗⃗⃗
𝐻 1𝛼 ∙ 𝐻(𝑟)

⃗⃗⃗ = ⃗⃗⃗⃗
𝑑𝑙 1𝛼 ∙ 𝑟𝑑𝛼

𝐽 = ⃗⃗⃗⃗
1𝑧 ∙ 𝐽

⃗⃗⃗⃗
𝑑𝑆 = ⃗⃗⃗⃗
1𝑧 ∙ 𝑑𝑆 = ⃗⃗⃗⃗
1𝑧 ∙ 𝑟𝑑𝛼𝑑𝑟
c2
∮ ⃗⃗⃗⃗
1𝛼 ∙ ∙ ⃗⃗⃗⃗
1 ∙ 𝑟 𝑑𝛼 = ∬ ⃗⃗⃗⃗
1𝑧 ∙ 𝐽 ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝑧 ∙ 𝑟𝑑𝛼𝑑𝑟
r0 𝛼 0
2𝜋
c2 𝑟2
∫ ∙ 𝑟 𝑑𝛼 = 𝐽0 ∙ ∬ (1 + 2 ) 𝑟𝑑𝛼𝑑𝑟
0 r0 0 𝑟0
2𝜋 𝑟0 2𝜋
𝑟2
𝑐2 ∫ 𝑑𝛼 = 𝐽0 ∙ ∫ (1 + 2 ) 𝑟𝑑𝑟 ∫ 𝑑𝛼
0 0 𝑟0 0

𝑟02 𝑟04
𝑐2 ∙ 2𝜋 = 𝐽0 ∙ 2𝜋 ∙ ( + 2 )
2 4𝑟0

𝐽0 ∙ 3𝑟02
𝑐2 =
4

3J0 r02
Hv = ⃗⃗⃗⃗
⃗⃗⃗⃗ 1α ∙ Hv = ⃗⃗⃗⃗
1α ∙
4r
Za 𝑟 = 2 ∙ 𝑟0

3 ∙ 𝐽0 r0 2 3 ∙ 𝐽0 r0
Hv (𝑟 = 2 ∙ 𝑟0 ) = ( )=
4 ∙ 2 ∙ r0 8

Omjer jačina polja iznosi:

𝑟 9 ∙ 𝐽0 r0
Hu (𝑟 = 20 ) 8 ∙ 9 ∙ 𝐽0 r0 3
= 32 = =
Hv (𝑟 = 2 ∙ 𝑟0 ) 3 ∙ 𝐽0 r0 32 ∙ 3 ∙ 𝐽0 r0 4
8
10. Magnetsko polje unutar beskonačno dugog cilindričnog provodnika poluprečnika r0 je
1 𝑟3 50
𝐻𝑢 = ⃗⃗⃗⃗
⃗⃗⃗⃗⃗ ⃗ (𝑟 = 𝑟0 ) = ⃗⃗⃗⃗
1𝛼 ∙ 2𝜋 ∙ 𝑟 4 (𝑟 < 𝑟0 ) a na njegovoj površini 𝐻 1𝛼 ∙ 𝜋 [𝐴/𝑚]. Odrediti
0
ukupnu struju koja protiče kroz provodnik i poluprečnik provodnika.

Zbog simetrije problema biramo cilindrični koordinatni sistem. Primjenit ćemo prvu
Maxwellovu jednačinu koja glasi:
∇×𝐻 ⃗ =𝐽

1 ∂H ∂ ∂H ∂H 1 ∂ ∂H
⃗ = ⃗1r [ z − (Hα ∙ r)] + ⃗1α [ r − z ] + ⃗1z [ (Hα ∙ r) − r ]
∇×𝐻
r ∂α ∂z ∂z ∂r r ∂r ∂α
1 ∂
∇×𝐻 ⃗ = ⃗1z ∙ [ (Hα ∙ r)]
r ∂r

za 𝑟 < 𝑟0

⃗ =𝐽
∇×𝐻

1 ∂
⃗1z ∙ [ (Hu ∙ r)] = 𝐽
r ∂r

1 ∂ 1 𝑟3
⃗1z ∙ [ ( ∙ ∙ r)] = 𝐽
r ∂r 2𝜋 𝑟04

1 1 ∂
𝐽 = ⃗1z ∙ ∙ 4 [ r4]
r 2𝜋 ∙ 𝑟0 ∂r

1 1
𝐽 = ⃗1z ∙ ∙ ∙ 4𝑟 3
r 2𝜋 ∙ 𝑟04
 2 ∙ 𝑟2
𝐽 = ⃗1z ∙
𝜋 ∙ 𝑟04

2 ∙ 𝑟2 2 ∙ 𝑟2
⃗⃗⃗⃗ = ∬ ⃗⃗⃗⃗
𝐼 = ∬ 𝐽 ∙ 𝑑𝑆 1𝑧 ∙ ∙ 𝑛
⃗ ∙ 𝑑𝑆 = ∬ ⃗⃗⃗⃗
1 𝑧 ∙ ∙ ⃗⃗⃗⃗
1 ∙ 𝑟𝑑𝛼𝑑𝑟 =
𝜋 ∙ 𝑟04 𝜋 ∙ 𝑟04 𝑧
2𝜋
𝑟0
2 3
2 𝑟04
𝐼= ∫ 𝑟 𝑑𝑟 ∫ 𝑑𝛼 = ∙ ∙ 2𝜋 = 1 [𝐴]
𝜋 ∙ 𝑟04 0 𝜋 ∙ 𝑟04 4
0

Za 𝑟 = 𝑟0

⃗⃗⃗ = ∬ 𝐽 ∙ 𝑑𝑆
⃗ ∙ 𝑑𝑙
∮𝐻 ⃗⃗⃗⃗ = 𝐼

50
⃗ (𝑟 = 𝑟0 ) = ⃗⃗⃗⃗
𝐻 1𝛼 ∙ [𝐴/𝑚]
𝜋

50
∮ ⃗⃗⃗⃗
1𝛼 ∙ ∙ ⃗⃗⃗⃗
1𝛼 ∙ 𝑟0 𝑑𝛼 = 𝐼
𝜋
2𝜋
50
∙ 𝑟 ∙ ∫ 𝑑𝛼 = 𝐼
𝜋 0 0
50
∙ 𝑟 ∙ 2𝜋 = 𝐼
𝜋 0
𝐼 1
𝑟0 = = = 0,01 [𝑚] = 1 [𝑐𝑚]
100 100