Petra Alimović 2.F Johann W. Goethe i predromantizam 24. April 2023.

Johann Wolfgang Goethe i predromantizam

Johann Wolfgang Goethe rođen je 1749. u Frankfurtu na Majni. Podrijetlom je bio iz ugledne
obitelji te je već u ranoj dobi pokazivao zainteresiranost za književnost, slikarstvo i kazalište. Završio
je pravni fakultet te radio kao odvjetnik u Frankfurtu. Prihvativši 1775. poziv vojvode Karla Augusta
da se nastani u Weimaru, ubrzo je postao tajni savjetnik te upravljao financijama i javnim službama.
Bio je iznimno svestran te se povremeno bavio i znanstvenim studijama poput botanike, anatomije i
osteologije. Otputovao je 1786. iz Weimara u Italiju. Ondje je stekao novi uvid u umjetnost antike i
novijega doba. Oslobodio se kao čovjek i pjesnik, vrativši se kritički, nekim klasicističkim načelima. U
Weimar se vratio 1788., a nekoliko godina kasnije vodio je novo dvorsko kazalište. Posljednje godine
života proveo je dovršavajući svoje djelo Faust koje je pisao gotovo šezdeset godina. Njegovo
stvaralaštvo velikog je opusa i obuhvaća gotovo sve književne rodove i nekoliko znanstvenih
područja. Uzori su mu bili Homer, Shakespeare i Biblija, od njemačkih autora Wieland, Herder i
Schiller koji mu je bio i blizak prijatelj. Utjecaj na njega imalo je i područje povijesti, teorije umjetnosti
i prirodnih znanosti što se može primijetiti u njegovim djelima. U duhu predromantičarskoga pokreta
Sturm und Drang napisao je prvo osebujno djelo, drama Götz od Berlichingena, 1773., koja je
doživjela velik uspjeh, a označava Goetheov prekid s klasicističkom estetikom te po novom tonu i
izrazu predstavlja novu epohu u njemačkoj književnosti. Roman Patnje mladoga Werthera, 1774.,
postigao je svjetski uspjeh, zasnovan na kultu osjećaja i snažnom osobnom doživljaju životnih
antinomija te svjetskoj boli što su sve odlike predromantizma. Goethe je umro 1823. u Weimaru.

Predromantizam obuhvaća europsko književno stvaralaštvo druge polovice 18. stoljeća. Ono je
prethodilo romantizmu, a glavna osobina mu je bila kontrast i odmak od klasicizma. Pojavljuju se
egzotični i sentimentalni romani te intimno pjesništvo što su u kontrastu s čistom racionalnošću i
razumu koji su prevladavali u klasicističkoj književnosti. Glavne odrednice su kult osjećaja, estetska
funkcija književnosti, sloboda izraza, mješovite vrste, a uzori su Shakespeare, Biblija i narodna
književnost. U tom razdoblju se javlja pojam svjetske boli. Ona je izraz za osjećanje tuge i
malodušnosti zbog nesklada ideala i stvarnosti. Tako se rađa kult patnje prema kojem zlu u svijetu
nema kraja. To prepoznajemo i u pročitanom romanu. U njemačkoj se oko 1765. javlja i pokret Sturm
und Drang koji je dobio ime po istoimenoj drami njemačkog književnika F. M. Klingera. Naziva se još i
razdoblje genija, a ono je antiklasicistički pokret koji njeguje osebujnost pojedinca. U tom periodu
pišu Goethe (Patnje mladog Werthera) i Friedrich Schiller(Razbojnici). Zatim slijedi pokret weimarske
klasike koji obilježavaju klasični pjesnički oblici i antičke teme.

Ispreplitanje umjetnosti, ljubavi i prirode u romanu Patnje mladog Werthera

U pročitanom romanu vidimo ispreplitanje tri motiva koji međusobno utječu jedan na drugoga te su
uvjetovani emotivnim stanjem lika. U početku djela Werther prirodu oko sebe opisuje pjesnički, uživa
u njoj. Bavi se slikanjem te tako zadivljen prirodom i ljudima naslika prizor dva dječaka koji mu se
omilio. Tada je zapravo zaljubljen u samo mjesto u koje se doselio i prirodu te poglede koje nudi.
Također govori i kako provodi vrijeme čitajući Homera.

Nakon što upozna Lotu i zaljubi se u nju, priroda mu postaje još milija i opisuje svaki njezin detalj. Sve
mu je prekrasno, ali saznajemo da više vremena provodi kod Lote nego u samom gradu među
ljudima. Njegova pisma počinju sadržavati više stilskih figura, ali ne samo kod opisivanja prirode već i
Lote i događaja. Pokušao je naslikati Lotin portret, ali bilo je bezuspješno. To nam upućuje na to kako
on smatra da on nikako ne bi mogao u slici zaokupiti to savršenstvo i ljepotu kao što je Lota pa
odustaje od slikanja njezina lica i naslika samo siluetu. Tu siluetu kasnije uvijek nosi sa sobom i drži je
blizu. Iz toga što nije uspio naslikati Lotin portret možemo čak vidjeti koliko on nju idealizira ili pak
Petra Alimović 2.F Johann W. Goethe i predromantizam 24. April 2023.

zaključiti da to nije čista ljubav što on osjeća prema njoj. Prijašnje spomenuti prizor dav dječaka je
naslikao bez problema jer mu je bio drag i jer je u tom trenutku bio zaljubljen u prirodu. Zašto onda
nije mogao nacrtati Lotu? Smatram kako prema njoj nije osjećao čistu ljubav, već je ondje bila i
određena opsesija, a moglo bi se reći i da on nije možda bio zaljubljen u Lotu nego u to kako se on
osjeća pored nje. Ona predstavlja svjetlo u njegovu životu te mu se sviđalo što ima neki cilj, neki
razlog za život koji mu ga čini zanimljivijim. Dakle, ljubav mu prirodu čini još ljepšom, a sve što voli
pokuša očuvati umjetnošću.

U razdoblju kada je otišao od Lote i našao posao, prestaje toliko pisati o prirodi, a kada ju opisuje ona
je mračna. Opisuje mračne šume, noć i sve kao da gubi boju. I dalje se služi mnogim stilskim figurama,
ali atmosfera opisane prirode se sumorna. Govori o tome kako je šetao po šumi, ali te šetnje nisu kao
one prijašnje s početka romana. U tom vremenu ne saznajemo je li se bavio umjetnošću, ali ne
spominje da je čitao išta ni slikao. Iz toga vidimo da mu je nedostajala Lota te koliko se on zapravo
osjeća prazno bez nje. Prije nego li ju je upoznao, nije mu bio problem biti sam, ali sada nakon što je
iskusio tu ljubav, dobrotu i određeni uzlet u svome životu, kada mu se ono oduzme, pada u
melankolično stanje i osjeća se još gore nego prije. Više se ne voli družiti s ljudima i sve mu je crno
bijelo.

Tako vidimo kako ljubav utječe na njegov umjetnički izražaj i samo viđenje prirode. Prije negoli je
upoznao Lotu, jedine ljubavi su mu bile umjetnost i priroda. Kada se zaljubi u Lotu, njegovo viđenje
prirode je još uzvišenije nego prije i kao da svijet gleda kroz ružičaste naočale. U to vrijeme također
se bavi i slikarstvom, priča djeci priče, njegova pisma su obogaćena stilskim figurama i čak počinje
čitati djela novog književnika (dok je prije čitao samo Homerova djela). Kada je udaljen od Lote, opisi
prirode mu postaju mračniji kao i atmosfera njegovih pisama. Sve o čemu piše, piše nezainteresirano
i nemamo podataka da ga je zanimala umjetnost tada.