KAKO NASTAJE OSJET SLUHA?

Naš je sluh 24 sata dnevno aktivan i može razlikovati do 400.000 tonova. Deset je puta
složeniji od ljudskog oka i vrlo je učinkovit. Stoga je još važnije osluškivati uši i brinuti o
njima na najbolji mogući način. Slušanje je kognitivan proces. To znači: slušamo ušima, a
razumijemo glavom. Mozak nam omogućava razaznavati zvukove i uopće razumjeti
jezik.
Uho se sastoji od tri područja: unutarnjeg, srednjeg i vanjskog uha. Vanjsko uho hvata
zvukove, skuplja ih i usmjerava prema bubnjiću koji počinje vibrirati. Srednje uho
pojačava vibracije, usmjerava ih dalje u unutarnje uho gdje se pretvaraju u električne
impulse. Unutarnje uho sastoji se od koštanog labirinta i membranskog labirinta. Koštani
dio čine pužnica, tri polukružna kanala i dva mjehurića. Zbog toga slušnim živcem impuls
dolazi do mozga – čujemo zvuk, ton ili prasak.
Osjetilo sluha čine spužvica, slušni živac i središte za sluh u mozgu. On nam prima zvučne
podražaje te nam omogućava orijentaciju i uočavanje opasnosti. Međutim, kako znamo
iz kojeg smjera zvukovi dolaze? Čovjek s razlogom ima dva uha jer je jedino na taj način
moguće locirati smjer izvora zvuka. Ako zatvorite oči i na trenutak doživite sve zvukove
koji vas okružuju! Kakav je osjećaj? Koliko od tih zvukova vaš mozak ignorira? Za
stvaranje osjeta sluha nužna su tri osnovna dijela: uho, slušni živac i centar za sluh u kori
velikoga mozga. Uho je organ kojim se primaju slušni podražaji i informacije važne za
orijentaciju u prostoru – ravnotežu. Veći dio uha nalazi se zaštićen kostima lubanje.
Titranje zraka –zvučni valovi dolaze od izvora zvuka npr. zvučnika do uške. Ona ih svojim
naborima usmjerava u zvukovod. U trenutku kad val dođe do bubnjića uzrokuje njegovo
titranje. Taj se podražaj prenosi dalje na čekić, nakovanj i stremen. Stremen prenosi
podražaj na pužnicu. U njoj zatitra tekućina i u konačnici slušne stanice. Tada one
podražaj pretvaraju u električni impuls te ga predaju slušnome živcu. Slušni živac
podražaj prenosi do centra za sluh u kori velikoga mozga.
Uho je svojevrsna sonda ili senzor. Ono pretvara jedan oblik energije u drugi, akustičnu
energiju (zvučni tlak) pretvara u kinetičku energiju (pokreti kostiju srednjega uha), a
zatim u električnu energiju (živčane impulse koje interpretira mozak).