1. Naslovni slajd.

Poštovana profesorice, drage kolegice i kolega, danas ćemo vam predstaviti roman Krik
i bijes autora Williama Faulknera.

2. Slajd. William Faulkner rođen je 1897. u Mississippiju, kao najstariji od četvero braće. Njegov bogat
opus sastoji se od 17 romana i mnogo kratkih priča, a neki od najpoznatijih romana su Krik i bijes, Kad
ležah na samrti, Siđi Mojsije i dr.

3. Slajd. Sam autor o svom romanu navodi sljedeće: „Prema mojoj ocjeni, ni jedna moja priča nije dosta
dobra i zato sam trideset godina uvijek pisao novu, nadajući se da bi ta mogla biti dosta dobra. Počela je
kao kratka priča, priča bez zapleta, o nekoj djeci koju šalju od kuće za vrijeme bakina sprovoda. Tada sam
vidio da to ne mogu nikako izreći u kratkoj priči. Pa sam tako iskazao idiotovo doživljavanje toga dana i
bilo je nerazumljivo, čak ni ja ne bih bio mogao reći što se tada zbivalo, pa sam dodao još jedno
poglavlje... I tako je nastala knjiga, tj, istu sam priču napisao četiri puta." Sa prijašnjih seminara već
spomenuta tehnika struje svijesti opisuje se unutar razvitka jednoga zasebnoga tipa romana, a to je
monološko–asocijativni roman. Zna li netko objasniti kakav je to roman i gdje ga u našoj (hrvatskoj)
književnosti možemo uočiti. (Odgovor: U romanu postoji fabula, ali nije primarna. Karakteristična su
unutrašnja proživljavanja likova, asocijativne veze, simboli. U hrvatskoj književnosti primjer takvog
romana je Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krleže.)

4. Slajd. Tema romana jest tragično propadanje aristokratske obitelji Compson, koja ne propada samo
financijski, već i na emocionalnoj i psihičkoj razini. Roman je podijeljen u četiri dijela. Dijelovi nemaju
naslove, već umjesto njih nose određene datume. U prva tri dijela događaji su prezentirani kroz svijest
trojice braće, a zadnji dio je usredotočen na sluškinju Dilsey, gdje su događaji prezentirani iz perspektive
sveznajućega pripovjedača. Već na samom početku romana možemo naslutiti sudbinu braće u sceni kad
se svi zajedno igraju na rijeci. Caddy želi skinuti haljinu, no Quentin joj to zabranjuje. U međusobnoj
svađi, Caddy će smočiti i uprljati donje rublje. U svađu se uključuje i Jason koji obeća da ih neće otkriti,
ukoliko mu daju mito. Ovdje možemo uočiti Caddyino „prljanje“ obitelji, Quentinova incestuozna ljubav
prema sestri, te Jasonova pokvarenost i zaluđenost za novcem.

5. Slajd. Na ovoj fotografiji se nalaze članovi obitelji Compson i zanima me može li netko prepoznati o
kojem je događaju riječ.

6. Slajd. Jason Compson III - Glava obitelji, otac trojice braće i Caddy, po zanimanju odvjetnik, sklon piću.
Hobi je pisnje o stanovnicima Jeffersona, i zapisivanje nekih, po njemu vrijednih filozofskih misli. U
njegovo vrijeme počinje propadanje obitelji Compson.

Caroline Buscomb - Majka, neuravnotežena žena, ovisna o lijekovima. Sažalijeva sebe i svoju sudbinu,
smatra da je njena obitelj (Buscomb) prokleta i da je ona unijela nesreću među Compsonove, očekuje da
je i drugi sažalijevaju.

7. Slajd. Benjamin (Benji) - Rodio se kao Maury Compson, ali kasnije su mu promijenili ime u Benjamin.
Najmlađe je dijete u obitelji, gluhonijemi, svoje reakcije i uzbuđenja izražava zavijanjem, stenjanjem i
jaukanjem. Benji je najviše vilo tri stvari: livade, Caddy i svjetlost ognja.

8. Slajd. Quentin Compson III - Najstarije je dijete Compsonovih, student na Harvardu. On je prototip
mladića kojega opsjedaju misli o incestu i samoubojstvu.
9. Slajd. Jason Compson IV - Odgovoran je i zreo, ali pokvaren glavar obitelji nakon očeve smrti. Jasonovo
djelovanje pokreće materijalno (konkretno novac), a krivca za svoj neuspješan život traži u drugima. .
budući da on nije uspio u životu, namjerava ga svima oko sebe dodatno zagorčati.

10. slajd. Disley

11. Slajd. Sam Faulkner za Caddy kaže: „Pokušao sam s trećim bratom, jer mi je Caddy i dalje bila odviše
lijepa i suviše me dirala da bih je sveo na to da priča što se događa, pa sam pomislio da bi bilo
uzbudljivije kad bi se ona vidjela očima nekoga drugoga."

12. Slajd. Prvi dio romana nosi naziv Sedmi travnja 1928. i priča ga najmlađi član obitelji Compson,
gluhonijemi Benjamin koji u vrijeme koje nosi naslov ima trideset i tri godine. On ne razlikuje prošlost od
sadašnjosti i kaže isključivo ono što vidi i čuje ili zapamti iz prošlosti, što mu se vraća u svijest na principu
asocijacija. Posebno su asocijativno doživljeni mirisi. Primjerice, Benjy se zadržava na sjećanju kad je
njegova sestra Caddy stavljala parfem. Budući da je ona njemu mirisala na drveće i na kišu, ova promjena
mu se nije svidjela, pa je Benjy zavijao. Caddyjev miris po drveću i kiši simbolizira nevinost i nešto
poznato, no kad ona odraste, tj kada Benjy osjeti parfem, dakle njegovom njuhu nešto nepoznato, on
reagira. Upotreba parfema je također ovdje simbolična. Zanima me može li netko protumačiti koja bi
bila simbolika parfema. (Odgovor: Pokazuje Caddyino odrastanje i time njeno gubljenje nevinosti. Njen
gubitak nevinosti je njemu bitan jer na neki način označava gubitak uloge u kojoj Benjy želi da ona
ostane, uloga brige koju nikad nije dobio s majčine strane.)

Promjena imena Maury u Benjamin bila je posljedica stavova njegove majke koja je sama to zatražila. Ta
promjena imena nosi određenu simboliku majčinog odricanja vlastitoga sina, zbog toga što je on sin
smanjene inteligencije.

Benjyjevi skokovi u prošlost su izvan njegove kontrole i on ih kao pripovjedač ne može spoznati, već samo
prikazati nama kao čitateljima. Velik broj tih vraćanja vezan je uz njegovu sestru, s kojom je on imao
jedan poseban, moglo bi se na neki način reći čaki majčinski odnos, tako da se on nje često sjeća i puno
stvari ga podsjeća na nju.

13. Slajd. Drugi dio romana naslovljen je Drugi lipnja, 1910. i priča ga najstariji brat obitelji Compson. U
ovome odlomku sam zaplet čini priprema za samoubojstvo, unutar kojeg se isprepliću mnogi drugi
događaji koji se također skokovito kreću njegovom sviješću. On je, za razliku od svog mlađeg brata,
svjestan vremena, te ga ono na neki način opsjeda. Njegov monolog se otvara sjećanjem na trenutak kad
mu je otac dao djedov sat. U početku nam je naznačena tema koju ćemo čitati u ovome odlomku – tema
vremena. Otac mu je poklonio sat u kojem vidi mauzolej svih nada i želja. Quentinov odnos prema
vremenu vrlo je zanimljiv. Vrijeme koje prolazi opsjeda ga, te on dana kada priprema svoje samoubojstvo,
simbolički kida kazaljke sa sata. Kako biste vi protumačili njegov postupak kidanja kazaljki sa sata?
(Odgovor: On je time pokušao zaustaviti vrijeme, pobijediti ga i time prekinuti propadanje ili gubljenje
nečega što je njemu drago.)

Osim njegovih priprema za samoubojstvo i ostalih događaja iz njegove sadašnjosti, saznajemo mnogo i o
njegovoj prošlosti i o prošlosti same obitelji Compson. Neki od važnih događaja ovog poglavlja su
Quentinov posjet uraru, tuča s Blandom, druženje s talijanskom djevojčicom „sestricom“. U trenutku
obračuna s Blandom on to poistovjećuje s radnjom iz prošlosti, gdje se obračunao s Caddyinim
ljubavnikom Daltonom Amesom. Možemo zaključiti da je u tom trenutku bio potpuno obuzet prošlošću.
Zahvaljujući njemu, dobili smo uvid u karakter njihove majke kroz događaj kad je upoznao sestrinoga
zaručnika koji joj je poklonio automobil. Majka se dodvorava, te rješava posao svome miljeniku, Jasonu.
Također se prisjeća igre u kojoj Jason nabavlja brašno i prodaje ga i s time nas priprema na Jasonov
karakter. Duboko u sebi zna da ne može doslovno zaustaviti vrijeme, sat koji je nastavio kucati nekon
kidanja kazaljki ga podsjeća na propast, stoga spas nalazi u smrti.

14. Slajd. Slijedi Jasonov monolog koji je pisan jednostavnim i vulgaranim jezikom. Koji događaj je
obilježen datumom koji nosi naslov ovog dijela? (Odgovor: Dan kad Quentina, kći njegove sestre, bježi od
kuće.) Tako je, dakle ovdje saznajemo da njeno boravljenje kod njih on iskorištava radi alimentacijskih
čekova koje joj šalje njena majka. No, on svojoj majci daje lažne čekove koje ona spaljuje, a one prave
unovčuje i čuva na sigurnom. Na samom početku ovog poglavlja možemo vidjeti kako gleda na članove
svoje obitelji i da sam sebe smatra nadmoćnim. Primjer u kojem ovo zaključujemo je sljedeći: „Kurva
ostaje kurva, velim ja. Ja ti velim, možeš biti sretna, ako te uznemiruje samo njezino markiranje iz škole.
Ja ti kažem, ona bi sada morala biti ovdje u kuhinji, a ne gore u svojoj sobi, gdje trpa ličilo na lice i čeka da
joj šest crnaca prigotovi doručak, onakvih crnaca koji se ne mogu ni dići sa stolica ako nemaju puno
ždrijelo kruha i mesa da im održi ravnotežu." Također, možemo zaključiti ne osjeća empatiju, pogotovo
ne prema ženama što vidimo iz njegovog odnosa prema svojoj nećakinji i činjenici da je jedina žena s
kojom ima nekakav dublji odnos prostitutka. Događaji u ovome odlomku ispričani su u prvome licu. No,
za razliku od svoje braće on se ne vraća u svoje djetinjstvo jer u njemu ne vidi ništa bitnoga, a ne brine ga
ni smrt njegova oca, na čijem se pogrebu stojeći pred njegovim grobom, kako sam autor to navodi
osjećao „nekako smiješno”. On je jedan od simbola obiteljskoga raspada, prije svega zbog prigrlivanja
malograđanstva, škrtosti, sadizma i rasizma. Također, budući da nema djece, s njim završava obiteljska
loza. Sestrinom zaslugom dobio je posao u banci preko njenoga muža, no kada ju muž napusti, Jason
izgubi mogućnost napredovanja i materijalnog uzdizanja. Zbog toga neprestano želi osvetiti gubitak posla
i na taj događaj se neprestano vraća, čineći zlo svima oko sebe.

15 Slajd. Četvrti dio romana, naslovljen je Osmi travnja, 1928. i usredotočen je na Dilsey, osobu koja
brine o kućanstvu Comsponovih i za koju sam Faulkner kaže da mu je najdraži lik. Dilsey je jedini lik u
romanu koji shvaća vrijeme u potpunosti. Ona razlikuje i logično povezuje prošlost sa sadašnjošću, te se
njezine misli ne kreću po prošlošću tragajući za sjećanjima, već je usmjerena na sadašnjost i na kretanje
naprijed. Dilseyin odjeljak završava na Uskrs, nakon Uskršnje mise na kojoj prisustvuju obitelj crnaca i
Benjy. Uskrs kao najveći kršćanski blagdan ovdje možemo simbolički shvatiti kao preporod obitelji. Caddy
izbačena iz kuće, a njezina kći je pobjegla, Quentin je mrtav, Jason je ostao bez svog bogatstva i na
poslijetku jedini osoba koja je ostala nepromijenjena je njihov mentalno zaostao brat Benjy.

16. Slajd. Polifoličnost romana. Polifoničnost se odnosi na postojanje više glasova, odnosno perspektiva,
u tekstu. Vremenski skokovi u monolozima svakog od likova ruše tradicionalan, objektivan protok
vremena, te se za radnju može reći da se više odvija u 'prošlosti' nego 'sadašnjosti'. Faulknerovi likovi
gledaju unatrag, oni su zapeli u trenutku koji je odavno prošao, kada je 'sve bilo bolje' i žale za
prolaskom tog trenutka. Povezanost četiriju dijelova Krika i bijesa jedino se može shvatiti preko činjenice
da je to roman s različitim poimanjima vremena: za Benjyja vrijeme ne postoji i nije ga svjestan, Quentin
je njime opsjednut i želi ga ukinuti, gledajući na vrijeme kao na simbol propadanja i gubitak ideala, Jason
na vrijeme gleda kao na način gomilanja materijalnih dobara, a Dilsey živi u skladu sa svojim
subjektivnim vremenom, spontano i prirodno. Benjy događaje ne može mjeriti, čitatelj može shvatiti
kako se vrijeme u njegovom slučaju mjeri onime što je njemu bitno, događajima koji su već prošli, ali im
se stalno vraća. Svrha sadašnjosti u Benjyjevom je slučaju vraćanje u prošlost. Quentinova sadašnjost
postoji, ona je sadržana u satu, iako je njemu sadašnjost samo prošla budućnost, a prošlost ono u što se
treba vratiti, što u sebi sadržava sve bitno. Objektivno vrijeme je u Quentinovom slučaju prisutno u vidu
sata te ga on 'zaustavlja', odnosno, pokušava zaustaviti, ali ostaje prisutno u zvuku mehanizma koji
nastavlja raditi iako su kazaljke nepovratno uništene. Jasnon živi u budućnosti, čekajući novac svoje
sestre, gomilajući bogatstvo koje ne služi ničemu.U vidi vrijeme u kojem će skovati još jedan plan,
dočekati još jedan ček, ali mu se ipak 'odmiče'. Naposlijetku, Dilsey živi u savršenom skladu sa svojim
vremenom. Ona nije ograničena satom, ona nikud ne žuri te radi sve prema intuiciji. Na vrijeme kao
takvo ona samo gleda, znajući da je u nemogućnosti podrediti ga sebi i da živi na milost i nemilost
prolaznosti, a da ništa neće dobiti vraćanjem u prošlost moglo bi se reći kako Dilsey živi u stalnoj
sadašnjosti, puštajući sat da kuca do trenutka kada ga niti ona niti bilo koji član obitelji Compson više
neće biti u mogućnosti spoznati

17. slajd
Ovisno o načinima fokalizacije, možemo razlikovati unutarnju, vanjsku i nultu. Unutarnja
fokalizacija je postupak 'promatranja' iz perspektive lika, čime se omogućuje da se pripovjedača
(koji se nalazi izvan fabule) ograničiti na 'vidokrug lika'. Unutarnje fokalizacija može biti fiksna
(ne napušta se gledište lika), promjenjiva (točka gledišta se može naizmjenično mijenjati
između više likova) i mnogostruka (događaj može biti sagledan više puta prema gledištu više
likova) Vanjska je fokalizacija postupak 'gledanja' kroz pripovjedača, koji je obično odmaknut
od vremena zbivanja radnje i pri tome može biti na različitim mjestima, pa ima različlite uvide o
svijetu o kojemu priča. nulta fokalizacijom označava tehniku tipičnu za klasični pripovjedni tekst
sa sveznajućim pripovjedačem u kojem pripovjedač zna više od lika ili govori više nego lik zna
17. Slajd. Zaključak- Faulkner je uspio iz jedne kaotične situacije, osmisliti cijelu priču koja će kroz svu
vremensku zbrku i nesređenost vremena stvarnog života ipak čitatelju dat uvid u tri različite dubine
svijesti. Htio je prikazati dubine ljudske svijesti, koje ne mogu ići po kronološkom ili mehaničkome
vremenu. Nepredvidivost vremena se također može vidjeti u samom vremenskom ustroju romana.
Dijelovi koji su stavljeni u okvir jednog dana nadilaze sve vremenske granice, jedan dan za jednog
pojedinca traje tridesetak godina, za drugog on ne predstavlja ništa, već služi kao prozor kroz kojeg se
gledaju sve godine koje će tek doći, dok za trećeg jedan dan uopće ne postoji, već je on sastavnica svega
onoga što se dogodilo i prošlo, simbol svega nedodirljivoga i umrloga.