Nik Vujičić (Nicholas James Vujicic) je australijski propovednik i motivacijski
govornik, srpskog porekla, te jedan od najčitanijih autora u Americi. Rođen je 4.
decembra 1982. godine u Melburnu u Australiji. Živi u Kaliforniji. Oženjen je sa Kane Mijaharo (Kanae Miyahara) s kojom ima četvoro dece, sinove Kijošija Džejmsa (Kiyoshi James Vujičić )i Dejana Levija (Dejan Levi Vujičić), te blizankinje Oliviju Mej (Olivia Mei Vujičić) i Eli Laurel (Ellie Laurel Vujičić). Vujičić pati od tetra-amelija sindroma, retkog genetskog poremećaja zbog koga je rođen bez ruku i nogu. Da piše, telefonira i obavlja svakodnevne poslove naučio je koristeći dva prsta na nedovoljno razvijenom levom stopalu. Iako je život njega i njegove roditelje stavio pred veliko iskušenje, Nik je uspeo da se izbori za svoje mesto, da pronađe svrhu života, a danas svojim govorima motiviše milione ljudi da slede njegov primer. Njegove govore do sada je uživo slušalo 1,3 milijardi ljudi u 64 zemlje sveta. Detinjstvo Nik Vujičić je rođen 1982. godine u Melburnu kao nastarije dete srpskih imigranata Borislava i Duške Vujičić koji su 1964. godine doselili u Australiju. Borislav koji je sveštenik i Duška koja je radila kao medicinska sestra imaju još dvoje mlađe dece, sina Arona (Aaron Vujičić) i ćerku Mišel (Michelle Vujičić). Nik je rođen sa retkim genetskim tetra-amelija sindromom koga karakteriše nedostatak ruku i nogu. Ima samo dva nedovoljno razvijena stopala, a na levom stopalu dva prsta pomoću kojih je naučio da piše, koristi telefon, pa čak i da igra fudbal. Kada je rođen roditelji su bili u šoku, vrlo teško su prihvatili stanje u kome se nalazio. Ipak, zahvaljujući njihovoj ljubavi, podršci i pažnji, uspeo je da savlada teške životne situacije. S obzirom da je bio mentalno potpuno zdrav upisao se u školu. Prvo je to bila škola za decu zaostalu i razvoju, a kada je donesen zakon koji dozvoljava da, s obzirom na njegovu inteligenciju može da pohađa redovnu nastavu, bio je jedan od prvih učenika s ovom vrstom deformiteta u redovnoj školi. Ipak, nije nailazio na razumevanje svojih vršnjaka. Iako je lako savladavao školske zadatke, reakcije okoline su mnogo uticale na njegovo mentalno zdravlje. Prvi put je pokušao da se ubije kada mu je bilo deset godina. Kasnije je priznao da je od te namere odustao zbog roditelja koje bi njegova smrt mnogo pogodila. Uprkos svemu završio je osnovnu školu „Viktorija“ u Melburnu.Nik Vujičić (Nicholas James Vujicic) je australijski propovednik i motivacijski govornik, srpskog porekla, te jedan od najčitanijih autora u Americi. Rođen je 4. decembra 1982. godine u Melburnu u Australiji. Živi u Kaliforniji. Oženjen je sa Kane Mijaharo (Kanae Miyahara) s kojom ima četvoro dece, sinove Kijošija Džejmsa (Kiyoshi James Vujičić )i Dejana Levija (Dejan Levi Vujičić), te blizankinje Oliviju Mej (Olivia Mei Vujičić) i Eli Laurel (Ellie Laurel Vujičić). Vujičić pati od tetra-amelija sindroma, retkog genetskog poremećaja zbog koga je rođen bez ruku i nogu. Da piše, telefonira i obavlja svakodnevne poslove naučio je koristeći dva prsta na nedovoljno razvijenom levom stopalu. Iako je život njega i njegove roditelje stavio pred veliko iskušenje, Nik je uspeo da se izbori za svoje mesto, da pronađe svrhu života, a danas svojim govorima motiviše milione ljudi da slede njegov primer. Njegove govore do sada je uživo slušalo 1,3 milijardi ljudi u 64 zemlje sveta. Detinjstvo Nik Vujičić je rođen 1982. godine u Melburnu kao nastarije dete srpskih imigranata Borislava i Duške Vujičić koji su 1964. godine doselili u Australiju. Borislav koji je sveštenik i Duška koja je radila kao medicinska sestra imaju još dvoje mlađe dece, sina Arona (Aaron Vujičić) i ćerku Mišel (Michelle Vujičić). Nik je rođen sa retkim genetskim tetra-amelija sindromom koga karakteriše nedostatak ruku i nogu. Ima samo dva nedovoljno razvijena stopala, a na levom stopalu dva prsta pomoću kojih je naučio da piše, koristi telefon, pa čak i da igra fudbal. Kada je rođen roditelji su bili u šoku, vrlo teško su prihvatili stanje u kome se nalazio. Ipak, zahvaljujući njihovoj ljubavi, podršci i pažnji, uspeo je da savlada teške životne situacije. S obzirom da je bio mentalno potpuno zdrav upisao se u školu. Prvo je to bila škola za decu zaostalu i razvoju, a kada je donesen zakon koji dozvoljava da, s obzirom na njegovu inteligenciju može da pohađa redovnu nastavu, bio je jedan od prvih učenika s ovom vrstom deformiteta u redovnoj školi. Ipak, nije nailazio na razumevanje svojih vršnjaka. Iako je lako savladavao školske zadatke, reakcije okoline su mnogo uticale na njegovo mentalno zdravlje. Prvi put je pokušao da se ubije kada mu je bilo deset godina. Kasnije je priznao da je od te namere odustao zbog roditelja koje bi njegova smrt mnogo pogodila. Uprkos svemu završio je osnovnu školu „Viktorija“ u Melburnu.