Glavni izbornik









Traži Kreni

 Stvori račun
 Prijavi se
Osobni alati


[sakrij]

Od 21. ožujka do 31. svibnja sudjelujte u projektu CEE Proljeće 2023.

Sadržaj
 sakrij

Početak


Ime Austrija


Povijest
Sadržaj cjeline Povijest

Administrativna podjela
Sadržaj cjeline Administrativna podjela

Zemljopis
Sadržaj cjeline Zemljopis

Gospodarstvo


Galerija


Promet
 
Politika
Sadržaj cjeline Politika

Obrazovanje


Stanovništvo
Sadržaj cjeline Stanovništvo

Kultura
Sadržaj cjeline Kultura

Državni blagdani (neradni dani)


Izvori


Vanjske poveznice
Sadržaj cjeline Vanjske poveznice

Austrija
285 jezika
 Stranica
 Razgovor
 Čitaj
 Uredi
 Uredi kôd
 Vidi povijest
Pomagala













 »Österreich« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Österreich
(razdvojba).

Republika Austrija
Republik Österreich
 Zastava Grb

Geslo
nema

Himna
Land der Berge, Land am Strome
("Zemljo brda, zemljo na rijekama")
1:30

Glavni grad  Beč

Najveći grad Beč

Službeni jezik njemački 1)

Državni vrh

 - Predsjednik Alexander Van der Bellen

 - Predsjednik Vlade Karl Nehammer

Neovisnost državnim ugovorom,

27. srpnja 1955.

Površina 112. po veličini

 - ukupno 83.879 km2
  - % vode 0,84 %

Stanovništvo 113. po veličini

 - ukupno (2021.) ▲ 8,935,112[1]

 - gustoća 106/km2

BDP (PKM) procjena 2018.[2]

 - ukupno 461,4 milijardi $ (28.)

 - po stanovniku 51.936 $ (27.)

Valuta euro 2) (100 centa)

Pozivni broj +43

Vremenska zona UTC +1

UTC +2 ljeti

Internetski nastavak .at

.eu3)

1)
 Regionalni jezici su slovenski u Koruškoj, te hrvatski i mađarski u Gradišću;
2)
 Do 2002. austrijski šiling;
3)
 Zbog članstva u Europskoj uniji

Austrija (njemački: Österreich, bavarski: Östareich ili Estareich, alemanski: Öschtriich, 
slovenski: Avstrija, mađarski: Ausztria), službeno Republika Austrija (njem. Republik
Österreich), država u Srednjoj Europi. Austrija graniči s Lihtenštajnom i Švicarskom na
zapadu, Italijom i Slovenijom na jugu, Mađarskom i Slovačkom na istoku,
s Njemačkom na sjeverozapadu i Češkom na sjeveru.
Austrija se proteže u smjeru zapad-istok 575 km, a u sjeverno-južnom pravcu 294 km.
Oko 60% površine Austrije je brdovito i dio je planinskog vijenca Alpa.[3] Na istočnoj
granici prema Češkoj, nalaze se obronci Karpata. Nizine se nalaze istočno i uzduž
toka Dunava, te u južnoj Štajerskoj i Gradišće je na rubu Panonske nizine. Ukupno 43%
Austrije je pošumljeno. Najniža točka Austrije je Hedwighof u Gradišću s 114 m, a
najviši vrh je Grossglockner s 3.798 m
Austrija je parlamentarna demokracija. Sastoji od devet saveznih država, i jedna je od 2
europskih država koje su proglasile stalnu neutralnost (druga je Švicarska). Austrija je
članica Ujedinjenih naroda od 1955., a članica Europske unije od 1995. godine. Od
2009. do 2010. godine, bila je nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.[4]

Ime Austrija[uredi | uredi kôd]

Službeni naziv Österreich potječe od stare visokonjemačke
riječi Ostarrîchi (istočni reich) i kao takvo se prvi put spominje 996. godine.

Dokument iz 996.

Taj izraz odnosio se na markgrofoviju kojom je vladao grof od Babenberga Henrik I,

smješten na teritoriju koji je otprilike u današnjoj pokrajini Donjoj Austriji. Ime Austrija je
latinizirani oblik germanske riječi za istok, *austrō se također spominje i u
imenu Austroazija, istočnom dijelu Franačke. Ime Österreich znači istočna marka tj.
Istočno granično područje, jer je to bio najistočniji dio Svetog Rimskog Carstva u to
doba.[5] Ujedno je to bilo i najistočnije njemačko govorno područje.

Povijest[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Povijest Austrije

Venera iz Willendorfa

Ukratko[uredi | uredi kôd]
Nakon što su je osvajali Rimljani, Huni, Lombardi, Ostrogoti, Bavarci i Franci, Austrija je
bila pod vlašću Babenberga od 10. do 13. stoljeća, kada su ih naslijedili Habsburgovci.
Kuća Habsburg je potom vladala Austrijom sve do 20. stoljeća.
Do osnivanja Njemačkog carstva 1871. godine, Austrija je bila nadvojvodstvo u
sklopu Svetog Rimskog Carstva. U stoljećima kada se se ustalilo pravilo da tzv. knezovi
izbornici Svetog Rimskog Carstva za cara uzimaju vladare iz obitelji Habsburg, Austrija
- kao zemlja u kojoj su Habsburzi imali nasljedno vojvodsko pravo - predstavljala je
uvijek oslonac carske kuće.
Nakon što je Napoleon I. prisilio Franju II. 1806. godine da se odrekne vlasti nad
Njemačkom i većinom drugih područja koja su činila Sveto Rimsko Carstvo, zadržao je
taj vladar carski naslov, a Austrija je od tada bila odvojena od Njemačke.
Od 1867. godine, odnosi u zemljama kojima je vladala kuća Habsburg uređeni su na
način da se govorilo o "dvojnoj monarhiji", Austro-Ugarskoj. Austro-Ugarska se raspala
nakon što je izgubila Prvi svjetski rat, pa je nastala Austrija u današnjim granicama.
Austriju je pripojila Njemačka 1938. godine ("Anschluss").
Saveznici su nakon Drugog svjetskog rata držali Austriju pod okupacijom
do 1955. godine, kad je opet stekla potpunu nezavisnost potpisivanjem Austrijskog
državnog ugovora i pod uvjetom da ostane neutralna. Ipak, nakon
propasti komunizma u Istočnoj Europi, Austrija se politički sve više angažirala, te
je 1995. godine postala članica Europske unije, a 2002. je uvela valutu Euro.
Starije kameno doba[uredi | uredi kôd]
Područje Austrije bilo je naseljeno i u starijem kamenom dobu, o čemu svjedoči i jedan
od najvrednijih nalaza arheologije u Austriji tzv. Venera iz Willendorfa. Nastala je oko
25.000 godina pr. Kr. na području današnjeg Willendorfa u dolini Wachau u Donjoj
Austriji. Pronađena je 1908. godine, a danas se nalazi u Prirodoslovno-povijesnom
muzeju u Beču.
Kelti, rimske provincije[uredi | uredi kôd]

Karta rimskih provincija na području današnje Austrije [6]

Na području današnje Austrije keltska plemena — Ambidraven, Ambisonten, Boier,

Kampi i Noriker, osnivaju kraljevstvo Norik. Ovo kraljevstvo bilo je poznato po
izvozu željeza, sve do područja današnje Italije, kao i po svojim konjima "Noriker". Imali
su i svoju kovnicu novca.
Širenjem Rimskog carstva, kroz mirno osvajanje, pod rimskim vojskovođama i carskim
sinovima Tiberijem i Druzom 15. pr. Kr., područje današnjeg Tirola i Vorarlberga prelazi
u vlasništvo Rima. Rimljani osnivaju provincije[7] Norik, Panoniju i Reciju. Veći rimski
gradovi u to vrijeme bili su: Ovilava — Wels, Lauriacum — Lorch
kod Ennsa, Cetium — Sankt Pölten, Vidobona — Beč i Iuavavum — Salzburg.
Srednji vijek[uredi | uredi kôd]

Austrijski carski grb

Nakon što su teritoriju današnje Austrije

osvajali Rimljani, Huni, Lombardi, Ostrogoti, Bavarci i Franci, ona dolazi pod vlast
dinastije Babenberga od 10. do 13. stoljeća, kad su ih
naslijedili Habsburgovci. 976. godine spominje se markgrof Leopold I. iz dinastije
Babenberg, kao povjerenik cara Otona I. Prvo spominjanje Austrije,
kao Ostarrîchi[8] zabilježeno je 1. studenoga 996. godine u ugovoru o poklonu
950 ha zemljišta, cara Otona III, biskupu od Freisinga u okolini današnje
općine Neuhofen an der Ybbs u Donjoj Austriji, riječima: „...in regione vulgari
vocabulo Ostarrîchi in marcha et in comitatu Heinrici comitis filii Luitpaldi marchionis.“
Oko 1000. godine pojavljuju se imena za Austriju, koja imaju i druga značenja, kao
npr. in orientali regno, in oriente, Osterland, Austria i terra orientalis.
Izumiranjem dinastije Babenberg, Rudolf I., 1240. godine postaje prvi njemački kralj iz
dinastije Habsburg, te uzima ime Rudolf I, vojvoda austrijski i štajerski.
Dinastija Habsburg vladala je Austrijom sve do svog izumiranja 1780. godine, kada ju je
naslijedila lotarinška dinastija pod imenom Habsburg-Lothringen.
Austrijsko Carstvo[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Austrijsko Carstvo
Raspadom Svetog Rimskog carstva 1804. godine, Franjo II., kao posljednji vladar tog
carstva osniva Austrijsko Carstvo i uzima ime Franje I., austrijskog cara. Carstvo se
prostiralo na područjima današnje
Austrije, Češke, Slovačke, Rumunjske, Hrvatske, Slovenije, Mađarske, sjevernih
dijelova Italije, kao i dijelova Poljske i Srbije, Njemačke i Bosne i Hercegovine.
Austro-Ugarska[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Austro-Ugarska
Prijestolonasljednik Franjo Ferdinand

Austrijsko carstvo je 1867. godine Austro-ugarskom nagodbom preustrojeno u dvojnu

monarhiju, Austro-Ugarsku, na austrijski i mađarski dio. Odlukom Berlinskog
kongresa Austrija okupira Bosnu i Hercegovinu, koju 1908. godine anektira.[9]
Prvi svjetski rat[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Sarajevski atentat
28. lipnja 1914. godine, Gavrilo Princip, izvršio je atentat na austrougarskog
prijestolonasljednika i nadvojvodu - Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.
Napad Austro-Ugarske na Kraljevinu Srbiju aktivirao je niz savezništava koji su
pokrenuli lančanu reakciju objava rata, zbog čega iste godine započinje Prvi svjetski rat.
S ukupnom površinom od 676.615 -km2 Austro-Ugarska je bila druga po veličini zemlja
u Europi, a s 53 milijuna stanovnika 1914. godine, treća u Europi.
Prva Republika[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Njemačka Austrija
 Podrobniji članak o temi: Prva Austrijska Republika

Karta Njemačke Austrije

Austro-Ugarska raspada nakon što je izgubila Prvi svjetski rat, pa je mirovnim ugovorom

u Saint-germainu i mirovnim ugovorom u Trianonu 1918. godine, nastala Republika
Njemačka Austrija (njem. Republik Deutschösterreich ili Deutsch-Österreich), nazivana
kao Prva Republika (njem. Erste Republik), s prvim predsjednikom vlade Karlom
Rennerom.
Anschluss[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Anschluss

Glasački listić, 1938.

1938. godine, Austrija je pripojena nacističkoj Njemačkoj.[10]

Adolf Hitler, koji je i sam rodom iz austrijskog grada Braunau na Innu, imao je veliku
želju za pripojenjem Austrije Njemačkoj što je i pokazao 1934. godine kad je javno
zahtijevao pripojenje Austrije. I sama politika tadašnjeg Reicha je bila vođena pod
sloganom: "Svi Nijemci u jednoj državi".
Godine 1938. Hitlerove pristaše ulaze u austrijsku vladu gdje odmah preuzimaju
ministarstva unutarnjih i vanjskih poslova. S već velikim utjecajem unutar države, već
iste godine organiziraju referendum o pripojenju Trećem Reichu. Referendum je održan
pod strogim nadzorom nacista tako da su oni doslovno vidjeli tko je zakružio "ZA", a tko
"PROTIV" pripajanja Njemačkoj. Zbog ovakve stroge kontrole rezultati referenduma su
bili nevjerojatni, čak 99,7% stanovništva Austrije izjasnilo se za pripojenje.
Drugi svjetski rat[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Drugi svjetski rat
Krajem Drugoga svjetskog rata 1945. godine, saveznici su podijelili Austriju na četiri
okupacijske zone.[11]
Dana 27. travnja 1945. godine proglašena je privremena vlada na čelu s Karlom
Rennerom. Ta vlada proglašava uspostavljenje tzv. Druge republike i upravlja
Austrijom, s manjim promjenama, sve do prvih legitimnih izbora 1949. godine.
 Podrobniji članak o temi: Austrijski državni ugovor
S potpisivanjem državnog ugovora 1955. godine, Austrija je ponovo stekla potpunu
neovisnost. Austrija proglašuje stalnu neutralnost i zakonski zabranjuje težiti ponovnom
pripojenju Njemačkoj.[12]
Suvremeno doba[uredi | uredi kôd]
Godine 1955. godine počinje gospodarski uspon Austrije, koji je 1989. godine rezultirao
zahtjevom za pristup u EU, od 1995. Austrija je punopravna članica EU.
Godine 2002. je uvela valutu euro.
Administrativna podjela[uredi | uredi kôd]
Savezne države[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Savezne države Austrije
Austrija je savezna republika i dijeli se na devet saveznih država (njem. Bundesländer).
Te države su podijeljene na kotare (njem. Bezirke) i statutarne
gradove (njem. Statutarstadt). Kotari se dalje dijele na općine.

Gradišće
 Koruška

 Donja
Austrija

 Gornja
Austrija

 Salzburg

 Štajerska
 Tirol
Tirol 

Vorarlberg

Beč

GDP
Glavni Površina Stanovništvo
Savezna država (u Eurima) BDP (PPP)
grad km 2
(1. travnja 2015.) [13]
(milijardi)

 Gradišće Eisenstadt 3,965 288.472 7.311 25.600

 Koruška Klagenfurt 9,536 557.754 17.62 31.700

 GDP
Glavni Površina Stanovništvo
Savezna država (u Eurima) BDP (PPP)
grad km 2
(1. travnja 2015.) [13]
(milijardi)

 Donja Austrija Sveti Hipolit 19,178 1.638.618 49.75 30.800

 Salzburg Salzburg 7,154 539.612 23.585 44.500

 Štajerska Graz 16,401 1.222.326 40.696 33.600

 Tirol Innsbruck 12,648 730.444 28.052 39.400

 Gornja Austrija Linz 11,982 1.439.592 53.863 38.000

 Beč 415 1.805.681 81.772 47.300

 Vorarlberg Bregenz 2,601 379.613 14.463 38.900

[otkrij]
V • U
Savezne države Austrije

Zemljopis[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Zemljopis Austrije

Grossglockner, najviši vrh Austrije.

Austrijski zapad i jug smješteni su u Alpama. Zbog tih planinskih područja, Austrija je
glasovito turističko odredište za zimske sportove. Najviši vrh je Grossglockner (3798 m),
a nakon njega Wildspitze (3774 m). Sjever i istok zemlje su uglavnom brežuljkasti i
ravni. Najveća rijeka je Dunav. Austrija ima sedam nacionalnih parkova i šezdesetak
prirodnih rezervata.
U zapadnom i središnjem dijelu prevladava snježna klima s izrazitim padalinama i
niskim zimskim temperaturama. Ljetne temperature su do 20 °C. U dolinama su česte
magle i temperaturne inverzije. Prema istoku prevladava umjereno kontinentalna klima.
Gradovi[uredi | uredi kôd]
Najveći gradovi su:

Grad Broj stanovnika[14] Savezna država

Beč (glavni
1.889.083  Beč
grad)

Graz 286.216  Štajerska

Linz 204.861  Gornja Austrija

Salzburg 153.363  Salzburg

Innsbruck 132.487  Tirol

Klagenfurt 100.316  Koruška

Villach 61.887  Koruška

Wels 61.213  Gornja Austrija

Sveti Hipolit 54.673  Donja Austrija

Dornbirn 48.779  Vorarlberg

Alpska Austrija[uredi | uredi kôd]

Alpska Austrija pruža se od Bodenskoga jezera do Dunava; ondje je pojas ulančanih
gorja ispresijecanih dolinama i prirodnim prijevojima: sjeverna strana Tridentinskih i
Karnskih Alpa (na granici s Italijom), Visoke Ture, Niske Ture, Noričke Alpe (u središnjoj
zoni), Allgäuske alpe, Bavarske Alpe i Češka šuma (na granici s Njemačkom i Češkom).
Alpske su planine obrasle gustim šumama, a nad njima se uzdižu veličanstveni
ledenjaci. Najviši vrh Austrije je Grossglockner (3797 m) u Visokim Turama.

Wildspitze

Dunavska Austrija[uredi | uredi kôd]

Dunavska je Austrija ravničarska ili blago valovita, a pruža se na sjeveru zemlje
prostranom dunavskom ravnicom. U sjeveroistočnom dijelu nalazi se Mađarska ravnica
koja nastavlja u Mađarskoj. Tok Dunava u Austriji dug je 360 km; Dunav ulazi u Austriju
kod Passaua i teče do periferije Bratislave na granici sa Slovačkom. U Dunav se
slijevaju mnogi pritoci koji se spuštaju s istočnih Alpa: najvažniji je Inn, koji protječe
Tirolom s pritokom Salzach, Enns i Traun. Drava izvire na talijanskom teritoriju, ali teče
Austrijom 400 km od svojih 720 km, prije nego što se ulije u Dunav u Hrvatskoj; jedini
važniji lijevi pritok Dunava jest Morava koja dijelom označava granicu s Češkom. Alpski
predio obiluje malim i slikovitim ledenjačkim jezerima; najveće jezero Nežidersko
(Neusiedl,320 km kvadratnih) nalazi se u Gradišću u Mađarskoj ravnici. Austriji pripada
dio obale Bodenskoga jezera na granici sa Švicarskom i Njemačkom. Klima istočnih
predjela je hladna, kontinetalna. Na Alpama ovisi o nadmorskoj visini i o rasporedu
udolina i uzvisina. Jako se osjeća utjecaj fena, toploga vjetra koji ublažava temperaturu
na brdima i uzrokuje topljenje snijega. Krajolici su prekriveni prostranim šumama
crnogorice i bjelogorice te planinskim livadama.
Vode[uredi | uredi kôd]
Rijeke[uredi | uredi kôd]
Najveća europska rijeka Dunav protječe kroz Austriju pa time i veći dio voda Austrije
pripada Crnomorskom slivu. Veće rijeke Austrije su: Mura, Raba, Inn, Drava i Dunav.
Obzirom na reljef Austrija je bogata i ledenjačkim jezerima. Uz prirodna jezera ima i više
akumulacijskih jezera koja su u sustavu dobivanja električne energije, a s 9
hidroelektrana u istu svrhu koristi se i snaga Dunava.
Jezera[uredi | uredi kôd]
Najveće jezero u Austriji je Niuzaljsko jezero u Gradišću. Ukupno 77 % površine od
ukupno 315 km2 pripada Austriji, a ostatak pripada Mađarskoj. Drugo po veličini
je Attersko jezero s 46 km2 u Gornjoj Austriji, te Traunsee s 24 km2. Na tromeđi
s Njemačkom i Švicarskom. Austriji pripada i manji dio Bodenskog jezera. Točna
granica između država na Bodenskom jezeru nije definirana.
Osim njih, posebno za turizam, su važna jezera u Koruškoj: Vrbsko
jezero, Millstättersko jezero, Osojsko jezero i Weißensee. Druga poznatija jezera u
Austriji su Mondsee, Wolfgangsee i Zellersko jezero.
Austrija je neobalna država, te nema izlaz na more.

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Austrije

Beč, 22. gradski kotar - Donaustadt

Austrijska središnja banka u Beču (2006.)

Austrija je država visoko razvijenoga slobodnotržišnoga gospodarstva potpomognutog

poticajnom fiskalnom i čvrstom novčanom politikom. Ostvaren je visok rast BDP-a,
niska inflacija i nezaposlenost te visok bruto nacionalni dohodak od 42.500 USD po
stanovniku (2012.), a glavnina dohotka ostvaruje se u tercijarnom sektoru. Poljoprivreda
zapošljava malo stanovnika, ali je visokoproduktivna i temelj je snažne prehrambene
industrije, čiji se proizvodi velikim dijelom izvoze. Najviše obradivog tla nalazi se u
sjevernom i istočnom dijelu države, u saveznim državama Beč, Gornja Austrija, Donja
Austrija i Štajerska; a glavne kulture su pšenica i ječam, šećerna
repa, kukuruz, krumpir; voćarstvo i vinogradarstvo.
Njeguje dobre veze s gospodarstvima Europske unije, pogotovo s Njemačkom.
Članstvo u EU privuklo je strane investitore, koje posebno privlači položaj Austrije
između sadašnjih i budućih članica EU. Sporiji ekonomski rast u obližnjoj Njemačkoj i
općenito u svijetu usporio je gospodarski porast na 1,2 % u 2001. godini.

Galerija[uredi | uredi kôd]


Railjet – vlak velikih brzina, Austrijskih državnih željeznica na glavnom kolodvoru u Salzburgu

 

Süd Autobahn (A2)
 

Bečki metro, stanica Karlsplatz

 

Tunel u Gornjoj Austriji

Promet[uredi | uredi kôd]
   Ovo je osnova ili početak budućeg članka.
Pomozite Wikipediji i dopunite ga.
Austrija ima vrlo razvijen promet, 10.000 km željezničkih pruga,
[15]
 suvremene autoceste, u Alpama brojni i dugački tuneli.
Značajnije riječne luke za međunarodni promet su Beč i Linz (Dodatak:Popis zračnih
luka u Austriji).

Politika[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Politika Austrije
Šef države je predsjednik, koji se bira na općim izborima svakih 6 godina. Predsjednik
bira kancelara, koji je obično vođa najjače stranke u parlamentu. Austrijski parlament
ima dva doma: Bundesrat (savezno vijeće), koji ima 64 predstavnika saveznih država
prema broju stanovnika, i Nationalrat (državno vijeće), koji ima 183 zastupnika koji se
biraju izravno.
Od 2000.[uredi | uredi kôd]
Nakon tri desetljeća vlasti socijaldemokrata (SPÖ), 2000. godine osnovana je desna
koalicija konzervativne Narodne stranke (ÖVP) i desničarske Slobodarske stranke
(FPÖ). Nakon što je unutar FPÖ zavladala gužva oko politike i vodstva stranke, savezni
kancelar Wolfgang Schüssel (ÖVP) najavio je 9. rujna 2002. da će opći izbori biti
održani prijevremeno, krajem studenoga. U izborima od 24. studenog 2002. stranka
ÖVP premoćno je pobijedila (42.3% glasova), dok je FPÖ dobio 10.1%
Dana 28. veljače 2003. koalicija između ÖVP i FPÖ je obnovljena, a Wolfgang Schüssel
(ÖVP) je opet postao savezni kancelar. Njegov zamjenik je bio Herbert Haupt (FPÖ)
dok ga nije zamijenio Hubert Gorbach (FPÖ) 20. listopada 2003. Prije toga su dugo
trajali "ispitivački pregovori" ("Sondierungsgespräche") između ÖVP i ostalih najvećih
stranaka - FPÖ, SPÖ i Zelenih.

Ovaj članak ili dio članka sadrži zastarjele podatke. (Rasprava)

Nadopunite članak novijim podacima i uklonite ovaj predložak.

2021.[uredi | uredi kôd]
Dana 11. listopada 2021., kancelar Sebastian Kurz podnio je ostavku, nakon pritiska
izazvanog korupcijskim skandalom. Ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg iz
ÖVP-a naslijedio ga je kao kancelar.[16] Nakon korupcijskog skandala u koji je umiješana
vladajuća Narodna stranka, Austrija je dobila svog trećeg konzervativnog kancelara u
dva mjeseca nakon što je Karl Nehammer prisegnuo na dužnost 6. prosinca 2021.
Njegov prethodnik Alexander Schallenberg napustio je dužnost nakon manje od dva
mjeseca.[17] ÖVP i Zeleni nastavili su zajedno vladati.

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Obrazovanje u Austriji
Najstarija gimnazija u Austriji.

Obrazovni sustav u Austriji reguliran je na saveznoj razini, tako da su sve škole širom
Austrije, osim alternativnih, jednake. U nadležnosti Ministarstva obrazovanja je i
obrazovanje nastavnika i održavanje škola.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Stanovništvo Austrije

Jezik[uredi | uredi kôd]

Dvojezični natpis u Gradišću

Prema Ustavu Austrije iz 1920. godine, službeni jezik u Austriji je njemački jezik.

Austrijska varijanta njemačkog jezika je materinji jezik oko 98% od ukupnog broja
austrijskih državljana. Razlika austrijskog njemačkog, sastoji se u riječima, koje su
karakteristične u upotrebi na području Austrije, različitim gramatičkim pravilima, kao i
korištenjem riječi koje su u njemački jezik ušle iz jezika susjednih i bivših austro-
ugarskih naroda (npr. Kukuruz, Kren, Golatsche, Sliwowitz, Powidl, Fisole). U
području Gradišća i Koruške, službeni jezik je pored njemačkog, hrvatski i slovenski, na
kojim se jezicima, može odvijati dvojezična nastava u školama, izdavati dokumenti,
obilježavati službene državne institucije i prometne oznake. U nekim
općinama Gradišća je romski jezik priznat kao službeni jezik.
Jedan dio državljana Austrije pripada manjinama. Hrvatska manjina je najzastupljenija
u Gradišću, gdje živi oko 35.000 Hrvata. U Koruškoj i Štajerskoj živi oko
50.000 Slovenaca. Austrija ima i mnogo radnika-migranata.
Demografija[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Austrije
Prema popisu iz 2011. godine, su 85 % stanovništva etnički Austrijanci. 5,2 % su
narodi bivše Jugoslavije; 2,7 % Nijemci; 2,2 % Turci a među ostalim
spadaju Arapi, Česi, Mađari i Poljaci.[18]
Vjeroispovijest[uredi | uredi kôd]
U Austriji je službeno priznato dvanaest religija [19] i religioznih zajednica. Za službeno
priznanje od strane države potrebno je priznanje, zahtjevom zatražiti od Ministarstva
školstva i kulture. Nakon ispunjavanja preduvjeta, religioznoj se zajednici priznaje
status, čime zajednica ostvaruje određene prednosti i povlastice, koje joj država jamči i
potpomaže. Uvjeti za prihvaćanje državno priznane religiozne zajednice su između
ostalog:

 broj članova, koji bi trebao prelaziti 16.000 članova,

 pozitivan odnos zajednice prema državi i društvu,
 obvezivanje zajednice na sprječavanju psihičkog utjecaja na razvoj zajednice,
te
 kontrola finacijskih sredstava zajednice, koja ne bi trebala biti korištena samo
u religiozne svrhe.
Ispunjavanjem ovih uvjeta i dobivanjem statusa, religiozna zajednica ima pravo na:

 organiziranje nastave religije i njezino financiranje od strane državnih organa,

 oslobađanje od obveze plaćanja poreza na zemljište,
 pravo na postavljanje svećenika u vojsci, stručnom savjetu državne
televizije ORF i dušobrižnika u bolnicama, kao i
 zaštitu crkvenog osoblja od progona, zbog propovijedanja u smislu tokova i
pravila zajednice,

Priznate religije u Austriji

Religija Broj članova 1

Rimokatolička crkva 2 5.600.000

Islam 515.914[20]

Protestantizam 375.000

Srpska pravoslavna crkva 175.000

Jehovini svjedoci 23.200

Starokatolička crkva 14.500

Budizam 10.400

Judaizam 8.000

Istočne pravoslavne Crkve 5.000

Novoapostolska crkva 4.200

Mormoni 2.250

Metodisti 1.250

1
 Broj članova s popisa stanovništva iz 2001. godine
2
 Broj na osnovu podataka iz 2007. godine

Kultura[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Kultura Austrije
Joseph Haydn

U Austriji su rođeni mnogi slavni skladatelji, među ostalima Mozart, Schubert, Haydn,

Johann Strauss otac i sin, Schönberg, Webern i Berg, Bruckner.
Treba spomenuti i slavne fizičare Boltzmanna i Schrödingera,
filozofe Wittgensteina i Gödela, psihoanalitičara Freuda, pisce austrijske
književnosti Brucknera i Musila i slikara Klimta.
Kuhinja[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Austrijska kuhinja
Austrija je poznata i po svojoj kuhinji, a neki od specijaliteta su: Tirolske okruglice od
slanine (Tiroler Speckknödel), Bečka salonska plućica (Wiener Salonbeuschel), Pržolica
s lukom (Zwiebelrostbraten), Bečka kuhana govedina (Wiener
Tafelspitz), Saće (Buhteln), Savijača od jabuka (Apfelstrudel), carski drobljenac
(Kaiserschmarrn), Salzburški žličnjaci (Salzburger
Nockerln), Germknedle (Germknödel)

Državni blagdani (neradni dani)[uredi | uredi kôd]

datum hrvatski naziv lokalni naziv napomene
1. siječnja Nova godina Neujahr  
6. siječnja Sveta tri kralja Heilge Drei Könige zove se i Epiphanie
klizni datum Uskrsni ponedjeljak Ostermontag dan nakon Uskrsa
1. svibnja Praznik rada Staatsfeiertag zove se i Praznik rada
klizni datum Uznesenje Kristovo Christi Himmelfahrt četvrtak, 40 dana nakon Uskrsa
klizni datum Duhovi Pfingstmontag  
klizni datum Tijelovo Fronleichnam četvrtak, 11 dana nakon Duhova
15. kolovoza Velika Gospa Mariä Himmelfahrt  
26. listopada Dan države Nationalfeiertag donesen Zakon o neutralnosti 1955.
 1. studenog Svi sveti Allerheiligen  
8. prosinca Bezgrešno začeće Mariä Empfängnis  
25. prosinca Božić Christtag, Weihnachten  
26. prosinca Sveti Stjepan Stephanitag  

Izvori[uredi | uredi kôd]
1. ↑ Population by Year-/Quarter-beginning. 7. studenoga 2018. Inačica izvorne
stranice arhivirana  12. lipnja 2015. Pristupljeno 12. lipnja 2015.
2. ↑ imf.org, Međunarodni monetarni fond.
3. ↑ Alps. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica Online. 11. lipnja 2009. Inačica
izvorne stranice arhivirana  1. lipnja 2009. Pristupljeno 12. lipnja 2009.
4. ↑ Austria in the UN  Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2018., austria.org,
pristupljeno 10. lipnja 2018.
5. ↑ http://wwwg.uni-klu.ac.at/spw/oenf/name2.htm
6. ↑ Lonnie Johnson 17
7. ↑ Rome's metropolis on the Danube awakens to new life. Archäologischer Park Carnuntum.
Archäologische Kulturpark Niederösterreich Betriebsgesellschaft m.b.H. Inačica izvorne
stranice arhivirana  16. siječnja 2010. Pristupljeno 20. veljače 2010.
8. ↑ '-{Karl Vocelka', Geschichte Österreich. ISBN 978-3-453-21622-8 Heyne Verlag München}-
9. ↑ The Annexation of Bosnia-Herzegovina, 1908. Mtholyoke.edu. Inačica izvorne
stranice arhivirana 14. listopada 2017. Pristupljeno 2. lipnja 2018.
10. ↑ Ian Kershaw, 2001, Hitler 1936-1945: Nemesis. str. 83
11. ↑ Manfried Rauchensteiner: Der Sonderfall. Die Besatzungszeit in Österreich 1945 bis 1955
(The Special Case. The Time of Occupation in Austria 1945 to 1955), edited
by Heeresgeschichtliches Museum / Militärwissenschaftliches Institut (Museum of Army
History / Institute for Military Science), Vienna 1985
12. ↑ Lonnie Johnson 153
13. ↑ Archived copy. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2014. Pristupljeno 19.
listopada 2011. Neispravna vrijednost parametra |deadurl=da (pomoć)
14. ↑ Najveći austrijski gradovi (2018.), de.statista.com, pristupljeno 2. lipnja 2018.
15. ↑ Željeznička infrastruktura, oebb.at/infrastruktur, pristupljeno 2. lipnja 2018.
16. ↑ Jutarnji list - Kancelar Sebastian Kurz podnio ostavku! Funkcije su ga stajale sporne SMS
poruke...  www.jutarnji.hr. 9. listopada 2021. Pristupljeno 11. siječnja 2022.
17. ↑ Jutarnji list - Nakon Kurza, i Alexander Schallenberg iznenada odlučio dati ostavku na
mjesto kancelara. www.jutarnji.hr. 2. prosinca 2021. Pristupljeno 11. siječnja 2022.
18. ↑ Etničke grupe  Inačica izvorne stranice arhivirana 14. siječnja 2017.,
medienservicestelle.at, pristupljeno 13. svibnja 2018.
19. ↑ Članak u Die Presse, 8. svibnja 2009. godine[neaktivna poveznica] (njem.)
20. ↑ Članak u Die Presse, 25. veljače 2010., na osnovu publikacije Österreichische
Integrationsfond (ÖIF) na dan 1. siječnja 2009. godine (njem.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

 Službeni portal Austrije
 Austrijske oružane snage
 Zajednica za zimski turizam
 Skijanje u suradnji s lokalnim turističkim organizacijama
 Austrijska turistička zajednica
 ORF-redakcija za narodne grupe
  Austria News Austrian news in English language

    Portal:Europa

Ostali projekti[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Austrija
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Austrija
Zajednički poslužitelj sadrži atlas Austrije
[otkrij]
V • U
 Austrija
[otkrij]
V • R • U
Države u Europi
[otkrij]
V • U
 Europska unija
[otkrij]
V • U
Zapadnoeuropska unija
[otkrij]
V • U
Zemlje Austro-Ugarske Monarhije
[otkrij]
V • U
Frankofonija
Kategorije: 
 U izradi
 Zastarjeli podaci
 Austrija
 Države članice Europske unije
 Ova stranica posljednji je put uređivana 3. travnja 2023. u 19:33.
 Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons: Imenuj autora/Dijeli pod istim uvjetima; mogu se
primjenjivati i dodatni uvjeti. Pogledajte Uvjete upotrebe za detalje.
 Zaštita privatnosti

 Impresum

 Odricanje od odgovornosti

 Prikaz za mobilne uređaje

  Razvojni programeri

 Statistika

 Izjava o kolačićima

Ograničenje širine teksta