JU SREDNJOŠKOLSKI CENTAR

“JOVAN CVIJIĆ”
MODRIČA

SEMINARSKI RAD
IZ IZBORNOG PREDMETA

TEMA: RUTIRANJE

Mentor: Učenik:
Kristina Goranović, prof. Aleksandra Božić, IV-4
Modriča, školske 2022/2023. Godine
 SADRŽAJ
1. UVOD ...................................................................................................................................... 3

2. MREŽNE TOPOLOGIJE ........................................................................................................ 4

3. PROTOKOLI RUTIRANJA ................................................................................................... 7

4. ALGORITMI RUTIRANJA.................................................................................................. 10

5. SIGURNOST U RUTIRANJU .............................................................................................. 11

6. PRIMJERI IMPLEMENTACIJE .......................................................................................... 12

7. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................ 13

8. LITERATURA ...................................................................................................................... 14

2
 1. UVOD

Rutiranje je proces preusmjeravanja paketa podataka od izvora do odredišta u mreži. U suštini,

rutiranje je način na koji mreža prenosi podatke između računala, uređaja i različitih mrežnih
segmenata.

Glavne značajke rutiranja uključuju sposobnost da se prepozna najbolji put prema odredištu na
temelju topologije mreže, različitih protokola i algoritama za izračunavanje najboljeg puta i
mehanizme za otkrivanje grešaka u mreži.

Rutiranje je ključna funkcija u današnjim mrežama. Ono omogućuje računarima i uređajima da

komuniciraju međusobno unutar mreže, ali i s drugim mrežama. Bez rutiranja, mreže bi bile
zasebna ostrva informacija, a komunikacija između različitih uređaja i mreža bila bi nemoguća.

U savremenim mrežama, rutiranje se koristi u različitim područjima, uključujući telekomunikacije,

poslovne mreže, javnu infrastrukturu interneta i sve veći broj "pametnih" uređaja koji su povezani
na internet. Iz tog razloga, razumijevanje rutiranja je ključno za sve koji se bave mrežnim
inženjerstvom i srodnim područjima.

3
 2. MREŽNE TOPOLOGIJE

Postoji nekoliko različitih mrežnih topologija koje se mogu koristiti u mrežama, a svaka od njih
ima svoje specifične karakteristike koje utječu na način na koji se rutiranje odvija. Neke od
najčešćih mrežnih topologija uključuju:

Zvjezdasta topologija: U zvjezdastoj topologiji, svi uređaji su povezani s jednim središnjim

uređajem. Središnji uređaj obično ima ulogu prekidača ili usmjerivača, a svaki uređaj šalje podatke
izravno prema njemu. U ovom slučaju, rutiranje se odvija na središnjem uređaju, koji odlučuje
gdje poslati podatke.

Slika 1. – Topologija zvijezde

Topologija magistrala: U lančanoj topologiji, uređaji su međusobno povezani u nizu, tako da se

podaci prenose od jednog uređaja do drugog. Rutiranje u ovom slučaju odvija se linearno, od prvog
uređaja u nizu prema zadnjem.

Slika 2. – Topologija magistrala

4
Topologija stabla: Topologija stabla sastoji se od više zvjezdastih topologija koje su međusobno
povezane. Središnji uređaji svake zvjezdaste topologije povezani su s drugim središnjim
uređajima, stvarajući hijerarhijsku strukturu. Rutiranje u ovoj topologiji odvija se prema unaprijed
definiranoj putanji koja vodi kroz mrežu.

Slika 3. – Topologija stabla

Topologija prstena: U topologiji prstena, uređaji su povezani u kružnom nizu, tako da se podaci
prenose od jednog uređaja do drugog u krugu. Rutiranje u ovom slučaju odvija se prema smjeru
kretanja prstena.

Slika 4. – Topologija prstena

Hibridna topologija: U topologiji mreže, svaki uređaj povezan je s više drugih uređaja, stvarajući
mrežu međusobno povezanih točaka. Rutiranje u ovom slučaju može biti vrlo složeno jer podaci
mogu putovati na mnogo različitih načina kroz mrežu.

5
 Slika 5. – Hibridna topologija

Kako se različite topologije razlikuju u načinu na koji se podaci prenose i rutiraju, razumijevanje
mrežne topologije je ključno za razvoj i upravljanje mrežama.

6
 3. PROTOKOLI RUTIRANJA

Postoje različiti protokoli rutiranja koji se koriste u mrežama, a svaki od njih ima svoje prednosti
i mane. Neki od najčešćih protokola rutiranja uključuju:

OSPF (Open Shortest Path First): OSPF je protokol unutarnjeg rutiranja (IGP) koji se najčešće
koristi u velikim mrežama. OSPF koristi algoritam Dijkstra kako bi odredio najkraći put između
dvije točke u mreži, a rutiranje se odvija na temelju najkraćeg puta. Prednosti OSPF-a uključuju
brzo prepoznavanje promjena u mreži i prilagodljivost za različite vrste mrežnih topologija.
Međutim, mana OSPF-a može biti složenost konfiguracije i održavanja, pogotovo u većim
mrežama.

Slika 6. – OSPF

EIGRP (Enhanced Interior Gateway Routing Protocol): EIGRP je također protokol unutarnjeg
rutiranja (IGP) koji se često koristi u velikim mrežama. EIGRP koristi složeniji algoritam rutiranja
od OSPF-a, a koristi i metriku koja uključuje faktore poput propusnosti, kašnjenja, pouzdanosti i
opterećenja putanje. Prednosti EIGRP-a uključuju brzo konvergenciju mreže i automatsku
prilagodljivost na promjene u mreži. Međutim, EIGRP je propietarni protokol razvijen od strane
tvrtke Cisco, što znači da može biti ograničen u upotrebi u drugim mrežama.

7
 Slika 7. - EIGRP

BGP (Border Gateway Protocol): BGP je protokol vanjskog rutiranja (EGP) koji se koristi za
povezivanje različitih autonomnih sustava (AS) u internetu. BGP se koristi za razmjenu
informacija o dostupnosti mrežnih putanja između različitih AS-ova, a odluke o rutiranju donose
se na temelju najkraćeg puta i drugih kriterija poput pouzdanosti i propusnosti. Prednosti BGP-a
uključuju mogućnost povezivanja različitih mreža i fleksibilnost u donošenju odluka o rutiranju.
Međutim, BGP je vrlo složen protokol koji zahtijeva iskusne administratora mreže.

Slika 8. - BGP

8
RIP (Routing Information Protocol): RIP je jedan od najstarijih protokola rutiranja i obično se
koristi u manjim mrežama. RIP koristi algoritam Bellman-Ford za određivanje najkraćeg puta
između dvije točke, a odluke o rutiranju se donose na temelju broja skokova (hop count) do
odredišta. Prednosti RIP-a uključuju jednostavnnost konfiguracije i lako razumijevanje, što ga čini
idealnim za manje mreže s jednostavnom topologijom. Međutim, RIP ima svoje mane, poput
ograničenja na broj skokova i nedostatak prilagodljivosti na promjene u mreži

Slika 9. - RIP

Uz gore navedene protokole, postoje i drugi protokoli rutiranja poput IS-IS, iBGP, EGP, itd. Važno
je odabrati pravi protokol rutiranja ovisno o veličini mreže, vrsti topologije i drugim zahtjevima.
U nekim slučajevima, različiti protokoli mogu se kombinirati kako bi se postigli najbolji rezultati
u mreži.

Kada se razmatraju prednosti i mane protokola rutiranja, važno je uzeti u obzir različite čimbenike,
kao što su brzina konvergencije, pouzdanost, skalabilnost, složenost i sigurnost. Pravilno odabran
protokol rutiranja može pomoći u osiguravanju optimalnog performansi mreže i olakšati
održavanje i nadzor mreže.

9
 4. ALGORITMI RUTIRANJA

Algoritmi rutiranja su matematički postupci koji se koriste za izračunavanje najboljeg puta između
dvije točke u mreži. Glavni cilj algoritama rutiranja je optimizirati putanje u mreži kako bi se
osigurala brza i učinkovita isporuka podataka između različitih dijelova mreže.

Najčešće korišteni algoritmi rutiranja su Dijkstraov algoritam i Bellman-Ford algoritam.

Dijkstraov algoritam koristi se u stvarnom vremenu i pronađe najkraći put od izvorišta do svih
ostalih čvorova u mreži. Ovaj algoritam koristi informacije o težini veza između čvorova kako bi
izračunao najbolji put.

Bellman-Ford algoritam koristi se za pronalaženje najkraćeg puta između čvorova u grafu s

negativnim ciklusima. Ovaj algoritam osigurava da se u mreži ne stvaraju ciklusi koji mogu
utjecati na performanse i sigurnost mreže.

Uz ova dva algoritma rutiranja, postoje i drugi algoritmi poput algoritma usmjeravanja po stanju
veze (Link-State Routing Protocol - LSRP) i algoritma usmjeravanja vektorskih udaljenosti
(Distance Vector Routing Protocol - DVRP). LSRP koristi se za pronalaženje najboljeg puta
između dvije točke u mreži na temelju stanja svake veze u mreži, dok DVRP koristi tablice vektora
udaljenosti kako bi izračunao najbolji put između čvorova.

Uz ove algoritme, postoje i druge tehnike poput algoritama sačinjenih poput genetskog algoritma,
umjetne inteligencije i neuronske mreže, koje se koriste za optimizaciju i poboljšanje performansi
mreže.

Uzimajući u obzir različite faktore kao što su veličina mreže, topologija i zahtjevi, pravi algoritam
rutiranja može se odabrati kako bi se osiguralo najbolje performanse mreže. Važno je odabrati
odgovarajući algoritam rutiranja, koji će omogućiti efikasno i pouzdano usmjeravanje podataka u
mreži.

10
 5. SIGURNOST U RUTIRANJU

Sigurnost u rutiranju je ključna za zaštitu mreže od različitih vrsta napada i prijetnji. Postoje mnogi
sigurnosni problemi u rutiranju, a neki od najčešćih uključuju DDoS napade, IP spoofing i napade
na protokole rutiranja.

DDoS (Distributed Denial of Service) napadi su vrlo česti u rutiranju i predstavljaju opasnost za
mrežnu infrastrukturu. U ovom napadu, napadači koriste veliki broj računala i uređaja kako bi
preplavili mrežu s velikim brojem zahtjeva i iscrpili resurse mreže. Kako bi se smanjio rizik od
DDoS napada, koriste se različite sigurnosne mjere poput upotrebe ACL (Access Control Lists),
firewalla, IDS (Intrusion Detection System) i IPS (Intrusion Prevention System).

IP spoofing je tehnika u kojoj napadač manipulira izvornu IP adresu kako bi prevario rutere i
stvorio lažnu identifikaciju. Ova tehnika može dovesti do napada poput TCP SYN napada, UDP
napada i ping napada. Za sprečavanje IP spoofinga koriste se različite metode kao što su provjera
autentičnosti poruka i filtriranje ulaznih poruka na temelju vremena.

Napadi na protokole rutiranja su također uobičajeni u rutiranju, a cilj im je manipulirati ruterima

kako bi preusmjerili promet na lažne ciljeve. Najčešći primjer ovog napada je napad na protokol
BGP (Border Gateway Protocol), koji se koristi za međusobno povezivanje autonomnih sustava u
mreži. Za sprečavanje ovih napada koriste se različite sigurnosne mjere kao što su enkripcija
podataka, autentifikacija i provjera integriteta podataka.

Uz navedene sigurnosne probleme postoje i druge vrste napada poput napada usmjerivača,
usmjerivačkih protokola i protokola autentifikacije. Kako bi se ove prijetnje riješile, koriste se
različite sigurnosne mjere kao što su enkripcija podataka, digitalni certifikati, pristupne liste i
sigurnosni protokoli.

U zaključku, sigurnost u rutiranju je izuzetno važna kako bi se zaštitila mreža od različitih vrsta
napada i prijetnji. Kako bi se osigurala sigurnost mreže, potrebno je implementirati odgovarajuće
sigurnosne mjere i postupke koji se temelje na analizi rizika i potreba mreže.

11
 6. PRIMJERI IMPLEMENTACIJE

Primjeri implementacije rutiranja u stvarnom svijetu su mnogobrojni i raznoliki, a ovdje ćemo

navesti nekoliko primjera iz različitih područja:

Telekomunikacije: Telekomunikacijski operateri koriste različite protokole rutiranja kako bi

uspostavili i održavali veze između svojih mreža. Primjerice, protokol BGP se koristi za rutiranje
između autonomnih sustava (AS), dok se protokol OSPF često koristi za unutar AS rutiranje.

Data centri: U velikim podatkovnim centrima se često koristi "fabric" arhitektura u kojoj je mreža
podijeljena u nekoliko segmenata koji su povezani preko rutera. Algoritmi rutiranja poput Shortest
Path First (SPF) se koriste za pronalaženje optimalnog puta kroz ove segmente.

Cloud computing: Cloud usluge se obično temelje na virtualnim mrežama, a protokoli rutiranja
se koriste za uspostavu veza između virtualnih strojeva i mrežnih čvorova.

VoIP: Glasovne usluge preko IP-a (VoIP) zahtijevaju posebne zahtjeve za rutiranje kako bi se
osigurala visoka kvaliteta govornog prometa. Protokoli poput Session Initiation Protocol (SIP) se
koriste za uspostavu poziva, dok se RTP (Real-time Transport Protocol) koristi za prijenos glasa.

Industrijske mreže: Industrijske mreže, kao što su SCADA (Supervisory Control and Data
Acquisition) mreže, često koriste posebne protokole rutiranja prilagođene specifičnim potrebama
i uvjetima okoline. Na primjer, DNP3 (Distributed Network Protocol) se često koristi u
industrijskim mrežama za prijenos podataka.

Ovi primjeri pokazuju kako se rutiranje koristi u različitim područjima i za različite namjene.
Važno je imati na umu da je svaka mreža jedinstvena i zahtijeva prilagođena rješenja za rutiranje.

12
 7. ZAKLJUČAK

U zaključku se može istaknuti da je rutiranje ključna funkcija u mrežnom inženjerstvu, bez koje
ne bi bilo moguće uspostaviti i održavati komunikaciju između računala i drugih uređaja u mreži.
Različite mrežne topologije zahtijevaju različite načine rutiranja, a postoji nekoliko različitih
protokola rutiranja koji se mogu koristiti za optimizaciju mrežnog prometa. Algoritmi rutiranja
igraju važnu ulogu u pronalaženju optimalnih puteva u mreži, dok sigurnost u rutiranju postaje sve
važnija u današnjem sve više povezanom svijetu. Primjeri implementacije rutiranja u stvarnom
svijetu pokazuju važnost i učinkovitost ove tehnologije u širokom spektru industrija. Ukratko,
rutiranje je ključni element za uspješnu mrežnu komunikaciju i njegova uloga će samo rasti u
budućnosti s razvojem sve složenijih mrežnih sustava.

13
 8. LITERATURA

1. https://docs.vmware.com/en/VMware-Telco-Cloud-Service-Assurance/2.0.1/npm-bgp-
user-guide-201/GUID-14476D74-E989-4E21-AF2D-F8A98E4A330C.html
2. https://www.mustbegeek.com/understanding-basics-of-eigrp-routing-protocol/
3. https://www.javatpoint.com/ospf-protocol
4. https://bs.wikipedia.org/wiki/Topologija_ra%C4%8Dunarskih_mre%C5%BEa

14