Vanesa Novosel

Blaž Jurjev

Blaž Jurjev najznačajniji je slikar s područja Dalmacije, a djelovao je u prvoj polovici 15. stoljeća. Bio
je putujući slikar koji je za potrebe tadašnjih crkava naslikao značajan broj raspela i poliptiha na
području dalmatinskih gradova i otoka. Kasnogotički slikar Blaž Jurjev nazvan je Trogiranin prema
gradu u kojem je proveo najveći dio svog stvaralačkog vijeka. Kao talentirani mladić školovao se u
Veneciji i po povratku u domovinu radio je za potrebe ondašnjih crkava i crkvenih bratovština.
Njegove Bogorodice i svetački likovi naslikani su u maniri kasnogotičkog internacionalnog stila, s
prepoznatljivim tipografskim karakteristikama koje ga izdvajaju od ostalih slikara i smještaju među
najzanimljivije umjetnike toga razdoblja.

O aktivnosti i vremenu djelovanja ovog putujućeg slikara prvi spomen datira u 1412. kada se spominje
kako djeluje u Splitu, tada boravi u samostanu sv. Franje u Splitu sa slikarom Menegellom de
Canaliem gdje oslikava strop kapele glavnog oltara. Nakon toga spominje ga se kako odlazi u
Dubrovnik gdje ne ostvaruje značajniji slikarski uspjeh te odlazi u Trogir i na otok Korčulu. Oko
1431. godine došao je u Šibenik. Za vrijeme boravka u Splitu pripisujemo mu oslikavanje drvenog
svoda glavnog oltara u samostanu sv. Franje u Splitu. Za vrijeme boravka u Trogiru, dobiva narudžbu
da izradi poliptih za oltar sv. Jeronima u samostanu sv. Ivana Krstitelja, zatim i poliptih za crkvu sv.
Jakova na Čiovu. Oko 1444. spominje se u Zadru, gdje potpisuje svoju sliku pod imenom Gospa od
Kaštela za crkvu Gospe od Zdravlja. Važna obilježja po kojima se može prepoznati rad ovog
umjetnika su izduženi vrat i prsti kod oblikovanja likova te intenzivni kolorit i razni dekorativni oblici.
On je podvojen između dvaju stilova gotike (quattrocenta i čiste gotike). Gotički stil Blaževog
slikarstva očituje se u krutim, široko postavljenim draperijama, u dugim i pomalo ušiljenim prstima
likova i kompozicijska statičnost. Radi tankim obrisnim linijama te lazurnim namazom, koristi
svjetlije boje, a možemo izdvojiti bijelu, ljubičastu, plavu i crnu kao one koje se najviše ističu, a
pozadina mu je obično neutalno, smeđe boje. Kod prikaza, sve slike mu imaju zajedničku
karakteristiku religijskue tematike prepune simbolike. Mnoge su njegove slike neujednačene kvalitete,
a to se može objasniti gubitkom dodira s umjetničkim središtima. Unatoč vidljivim mletačkim
utjecajima (Nicolò di Pietro, Gentile da Fabirano) on razvija osjećaj za nadahnute linearne ritmove u
cjelini i u pojedinostima (draperije), karakterističnu tipologiju likova s neobično izbuljenim očima te
već spomenutu ljestvicu boja.

Blaž Jurjev ostao je zabilježen kao najznačajniji slikar na području Dalmacije krajem 15. st. stoljeća
iako se o njegovu životu zna malo, ostao je zapamćen kao putujući slikar, koji je radio za potrebe
ondašnjih crkava, crkvenih bratovština, po čitavoj Dalmaciji, od brojnih poliptiha, oltarnih raspela, a
ujedno je i oslikavao unutrašnjosti crkava. Njegov se značaj, osim u velikoj umjetničkoj ostavštini,
očituje i u nagoviještanju novo nadolazećeg umjetničkog razdoblja i stila — talijanske renesanse.
Umire 1450. godine.