Imanuel Kant, Šta je prosvijećenost?

Teza: Immanuel Kant (Königsberg 1724. – Königsberg, 1804.), bio je jedan od najuticajnijih
filozofa u historiji zapadne filozofije. Također, proučavao je geografiju, religiju, fiziku i
metafiziku, te je svrstan među klasične njemačke idealiste. Neki od filozofa koji su značajno
uticali na njegov diskurs razmišljanja i propitivanja dotadašnjih postulata filozofije, bili su
Leibnizov, Wolff, Hume i Jean-Jacque Roussoe. U ovom tekstu, imamo uvid u Kanatovo
tummačenje mentalne i duhovne zrelosti koju svaka osoba u određenom trenutku života postiže,
odnosno ne postiže. Kant postavlja pitanje „Šta je prosvijećenost?“ i daje odgovor da je to stanje
čovjeka gdje ulogu vrhovnog autoriteta nad njegovim duhom i tijelom ima upravo njegov vlastiti
razum. On je to uobličio izrazom „Sapere aude! Imaj hrabrosti da se služiš vlastitim
razumom!“(1) i tu zapravo počiva osnovna kritika, odnosno njegov pogled na to da ljenost i
jednostavnost toga da neko drugi misli umjesto nas samih, čini da neki ljudi nikad ne dožive
potpunu prosvijećenost. Kant odbacuje mišljenje da je dobna punoljetnost analogna zrelosti i
vjeruje da većina ljudi ostaje maloljetno do kraja života, što implicira zapravo tu jednostavnost
života bez odgovornosti. Naglašavajući da je ključni faktor za prosvijećenost većine ljudi
sloboda, koja se ogleda u tome da ljudi samostalno misle, donose zaključke i imaju vlastite
stavove i mišljenja. S druge strane postoje situacije u kojima su izvijesna ograničenja slobode
potrebna, dok obratno neka ograničnja mogu znatno inhibirati proces prosvjećivanja. Smatram
da je ovaj tekst i Kantovo tumačenje značajan kritički osvrt na trenutno gledano period
adolescencije mladih, odnosno prelazak iz tinejdžerskog doba i maloljetnosti u proces
sazrijevanja i formiranja ličnosti. Sam Kant kaže da ne živimo u dobu prosvijećenosti, mada se
to odnosilo na period u kojem je tekst napisan, ali mislim da se može isto reći i za današnjicu, s
tim da se trenutno nalazimo u procesu prosvijećivanja i da se dobna graniza za ulazak u „svijet
odraslih“ značajno pomjerila u odnosu na ranija stoljeća.

Citat: „Za ovu prosvijećenost ne zahtijeva se ništa drugo do sloboda i to ona najmanje štetna od
svega što se može nazvati slobodom, naime: sloboda javne upotrebe uma u svakom pogledu.“(2)
Smisao kompletnog procesa prosvijećivanja, ogleda se u tome da čovjek bude slobodam, da
misli svojom glavom i ima slobodu mišljenja. U suprotnom, znači da neko drugi upravlja njime i
sve gubi smisao.

Pitanje: Postoji li direktna veza i analogija između prosvijećenosti i generalno optimalnijeg

stanja u društvu?

Broj riječi: 400