NIR 2 – PARCIJALNI ISPIT

Čitanje i kritička analiza akademskih i drugih znanstvenih tekstova

Akademsko čitanje podrazumijeva prikupljanje građe ili dokumentacije za predviđene

istraživače aktivnosti. Ono podrazumijeva ne samo dio istraživačkog proces u kojem se
traga za informacijama, nego se odnosi i na kritičko razmišljanje o pročitanom tekstu,
sposobnost interpretacije pročitanog teksta, što uključuje analizu proučenih činjenica,
ulazak u suštinu argumentacije, te u najširem smislu pokušaj da se prodre u način
autorovog razmišljanja.

Bitne odrednice akademskog čitanja:

 Određivanje osnovne svrhe teksta i analiza načina na koji autor razvija ili
argumentira svoj stav
 Analiza konteksta u kojem je tekst nastao
 Analiza samog izlaganja
 Analiza ponuđenih argumenata
 Evaluacija sveukupnog teksta
 Zauzimanje vlastitog stava

Vrste čitanja (prva tri se ograničavaju na selektivno čitanje materijala):

 Scaning – brzo pregledavanje ili skeniranje;
 Skimming – letimični pregled;
 Key terms, key words – identifikacija ključnih rečenica ili riječi;
 Close reading – detaljno čitanje.

Akademske radove treba čitati pažljivo, poalgano i strpljivo. Tekst se mora kritički
promišljati kako bi se obuhvatio i u cjelini i u pojedinostima i da bi se shvatio svaki
odlomak, svaka rečenica, te svaka riječ.

Brzo, okomito ili dijagonalno čitanje

Odnosi se na izostavljanje dijelova teksta, iz našeg čitanja, koji nam nisu zanimljivi ili
bitni. Ubrzo se počinju razvijati metode brzog čitanja i selektivnog čitanja kao što su
power reading ili mind mapping. U konačnici ove metode omogućuju da bolje
razumijemo ono što je pročitano, da budemo sposobni da iskažemo vlastite stavove
čime osiguravamo sveobuhvatnije i bolje pamćenje.

Bez obzira da li se čita brže ili sporije najvažnije je obratiti pažnju na ono što je vezano
za temu koju smo odabrali za predmet svog rada. Najprije treba da čitamo radove sa
širom problematikom U tu svrhu dobro posluže pregledni radovi.

Ključni dijelovi rada su:

 Naslov
 Sažetak
 Ključne riječi
 Uvod
 Materijal i metode
 Rezultati
 Rasprava ili diskusija
 Zaključak ili znanstveni doprinos
 Zahvale
 Literatura
 Bilješke o autoru

Konsultacija različitih izvora podataka

Primarni izvori podataka su najvažniji izvori. To su pretežno originalni naučni radovi

koji sadrže nove znanstvene ili stručne spoznaje ili su ponudili neko novo tumačenje. To
mogu da budu članci, knjige, disertacije, kao i materijali sa znanstvenih skupova.

Sekundarni izvori podataka su oni izvori koji se naslanjaju ili služe kao nadopuna
primarnim izvorima s bitnim elementima njihovog sadržaja. Nastaju kao pomagala u
lakšem pronalaženju onoga što je sve objavljeno iz pojedinog naučnog ili stručnog
područja. U njih spadaju enciklopedije, priručnici, monografije, udžbenici, vodiči,
riječnici, popularni časopisi, pregledni radovi, apstrakti i indeksi.

Tercijalna literatura treba da sadrži ključne riječi i podatke koji upućuju na sekundarnu
publikaciju koja upućuje an sekundarnu literaturu. Po vrsti sadržaja dijele se u dvije
grupe kazalo ili index znanstvenih navoda i tekući sadržaji. Kazalo ili index znanstvenih
navoda polazi od pretpostavke da neki određeni članak, koji je citiran kao izvor ili
referira na sadržaj drugog članka ima stanovitu zanstvenu vrijednost, odnosno i neko
šire društveno značenje.

Zabilješke
Postoje razne vrste zabilješki, kao i njihova klasfikacija.
Za potrebe pisanja izvještaja razlikujemo:
 Bibliografske (obične ili deskriptivne)
 Dokumentarne (primarnih ili sekundarnih izvora)
 Metodološke
Občne zabilješke su uglavnom detaljnije opisuju pročitani materijal, dok kritičke
uključuju određeno vrednovanje, odnosno zauzimanje stava prema tekstu.

Dokumentarne zabilješke upućuju na vrstu bibliografskog izvora kojim smo se služili

kako u istraživanju tako i prilikom pisanja članka.

Metodološke bilješke ukazuju na određene specifičnosti koje se javljaju kod

prorađivanja pročitanog materijala, jer se zna dogoditi da na način na koji je neki autor
predstavio svoja saznanja i stavove nije u skladu sa našim razmišljanjima, te treba
stavove autora razdvojiti od vlasitotg metodološkoe postavke i zabilješke.