Professional Documents
Culture Documents
Klokvij Djelomični Šalabahter
Klokvij Djelomični Šalabahter
EMOCIONALNI RAZVOJ: facijalna eksp. Emocija: od rođenja djeca pokazuju zanimanje pomnim
gledanjem (ljudsko lice) gađenje, potaknuto neugodnim okusima ili mirisima; refleksni smješak: na
početku, fiziološki je uvjetovan; 3 ili 4 tj.: osmijeh koji odražava ugodu (kao reakcija na ljudski glas ili
lice u pokretu) 3-4 mjeseca: facijalna ekspresija žalosti i srdžbe 7. mjesec: facijalna ekspresija straha
pred kraj 1. godine: facijalne ekspresije koje upućuju na složenije afektivne reakcije, npr. sram; tijek
razvoja facijalne ekspresije vođen je biološkim procesima: jednak tijek razvoja facijalnih ekspresija
kod američke i japanske djece emocionalni razvoj djelomično je i pod utjecajem socijalne okoline:
modeliranje: većina majki pokazuje djeci uglavnom pozitivne facijalne ekspresije pa ih i djeca
uzvraćaju djeca depresivnih majki pokazuju više tužnih izraza potkrepljivanje: tijekom prve godine
pozitivni emocionalni signali djece su u porastu, a negativne reakcije u opadanju majke češće
reagiraju pozitivno na dječje izražavanje ugode nego na njihovo iskazivanje neugode u početku dječji
afektivni izrazi vjerno odražavaju njihove emocije s vremenom djeca uče kontrolirati svoje afektivne
izraze i oni ne moraju odražavati što stvarno osjećaju ovo se događa kao posljedica sve većeg
razumijevanja očekivanja i stavova prema izražavanju emocija, tj. pravila izražavanja emocija u
kulturi u kojoj dijete raste ZAKOČENA DJECA: istraživanje u dobi od 2, pet i pol i sedam i pol godina:
oko 75% djece pokazivalo je ponašanja konzistentna s onima u ranoj dobi, a dio njih razvio je i
dodatne strahove i tjeskobe
TJELESNI RAZVOJ: promjene veličine tijela i količine mišićnog i masnog tkiva, tijekom dojenačke dobi
promjene u ukupnoj veličini tijela su brže nego u bilo kojem drugom razdoblju nakon rođenja, do
kraja 1. godine: prosječno je dojenče više za 50% u odnosu na rođenje, utrostručena je porođajna
težina, do druge godine: 75% više, učetverostruči se porođajna težina
MOTORIČKI RAZVOJ: upravljanje trupom i usklađenost ruku i nogu koja je potrebna da bi se kretalo u
prostoru sposobnost korištenja ruku kao alata u aktivnostima kao što su hranjenje, građenje i
istraživanje, 4 osnovne faze u učenju motoričkih vještina: 1. dijete ne pokušava izvršiti neku
motoričku radnju, 2. početni pokušaji da izvrši radnju – potrebna mu je pomoć: upute i uvježbavanje
osnovnih pokreta, 3. usvajanje osnovnih pokreta koji su koordinirani i relativno lako i precizno se
izvode, 4. vješti tjelesni pokreti, usvojena vještina
FAZE U RAZVOJU CRTEŽA: nakon 1 godine – počinje šaranje, prvi “crteži”: vodoravne ili cik cak linije,
zatim kružne šare, krajem druge godine: napredak u šaranju, dijete se drži rubova papira, šaranje je
kontrolirano, 1. šaranje: prve dvije godine 2. prvi oblici predodžbi: dijete nacrta neki oblik i onda ga
odluči imenovati, u dobi od 3 do 4 godine dijete počne koristiti crte za označavanje obrisa predmeta,
u dobi od 3 godine: čovjek kao punoglavac, u dobi od oko 4 godine: dodaju se obilježja kao što su oči
nos, usta, kosa, prsti i stopala, počinje se razaznavati spol likova ali nema proporcionalnosti, 3. realniji
crteži: u dobi od 5 i 6 godinA
• simbolička funkcija: sposobnost upotrebe neke stvari (npr. mentalna slika ili riječ) kao
simbola za predodžbu o nečem drugom
• simbolička igra (igre pretvaranja): oblik igre u kojem dijete upotrebljava jednu stvar
namjerno se pretvarajući da je nešto drugo, kocke postaju telefon, metla postaje čamac, hrpa
pijeska kolači, lonac šešir itd.
• neizravno oponašanje: pred kraj ranog djetinjstva dijete je sposobno oponašati model
opažen ranije (npr. ponašanje nekog drugog od prije tjedan dana)
• RAZVOJ SOC. UPORABE JEZIKA: Pragmatika: čekanje svog reda u govoru, praćenje iste teme,
jasno prenošenje poruka, prilagođavanje pravilima svoje kulture
• s dobi se povećava: broj izmjena redoslijeda koje djeca mogu održati i, sposobnost
zadržavanja na jednoj temi, naizmjeničnost: osoba komentira što je upravo rečeno i dodaje
zahtjev kojim od sugovornika traži odgovor, dvogodišnjaci rijetko koriste naizmjeničnost, ali
tijekom godina koje slijede djeca to rade češće
• nijansiranje: 5-9 godina: sugovornik potiče promjenu teme tako što postupno skreće
razgovor prema drugoj temi
• 4 godine:
• kada grade priču koristeći igre pretvaranja (“Ispričaj mi priču koristeći ove igračke”)
oni stvaraju složenije, koherentnije priče nego njihovi vršnjaci koji su izravno
potaknuti na pričanje priče
• 6 godina:
• rijetko sadrže evaluaciju: komentare o tome kako i zašto su se zbili događaji ili o
svojim i tuđim mislima, osjećajima i namjerama
EMOCIONALNA SAMOREGULACIJA: strategije koje koristimo kako bismo intenzitet ili trajanje svojih
emocionalnih stanja doveli na ugodnu razinu koja nam omogućuje ostvarenje ciljeva; zahtijeva
voljno upravljanje emocijama u koje treba uložiti trud, tijekom razvoja kontrola s naporom (koja se
smatra dimenzijom temperamenta) postupno se poboljšava kao rezultat: razvoja mozga i uz pomoć
skrbnika
• u dobi od 4 do 6 mjeseci:
• kada su suočene s jakim podražajima bebe koje brže odvrate pogled ili sišu prst
manje su sklone uznemirenosti
• krajem 1. godine:
• tijekom 2. godine:
• nakon 18. mjeseca rječnik za pričanje o emocijama razvija se ubrzano ali mala djeca
još nisu dobra u korištenju jezika za upravljanje svojim emocijama
• poslije 2. godine:
• znaju da mogu otupiti emocije: ograničavanjem osjetnog ulaza – prekrivanjem očiju ili ušiju
kako bi blokirali neugodnu sliku ili zvuk, govoreći sama sebi (npr. “Mama će brzo doći”),
promjenom svojih ciljeva (npr. odluka da se ne žele igrati nakon što su isključeni iz igre)
• 6-8 godina: sporo napredovanje u visini i težini (zamah u adolescenciji), djevojčice ranije (10-
12 godina), dječaci između 12 i 14 godine, postupna zamjena mliječnih zuba trajnima,
smanjuje se obrtanje slova, rukopis postaje sitniji i čitkiji, crteži postaju organiziraniji i
detaljniji, postaju uobičajene igre s pravilima
• 9-11 godina: grube motoričke vještine (npr. trčanje, skakanje, šutiranje, udaranje palicom)
izvode se brže i uz bolju koordinaciju vrijeme reakcije se poboljšava, poboljšava se
prikazivanje dubine na crtežima
KOGNITIVNI RAZVOJ U SREDNJEM DJETINJSTVU: 6-8 godina: mišljenje postaje logičnije, poboljšava se
razumijevanje prostornih pojmova, pažnja postaje selektivnija, prilagodljivija i više planska, za
pamćenje se koriste strategije ponavljanja i organizacije, raste svijest o strategijama pamćenja i
utjecaj psiholoških faktora (pažnja, motivacija) na uspjeh u rješavanju zadataka, 9-11 godina: logičko
mišljenje još je uvijek vezano uz konkretne situacije, strategije pamćenja, ponavljanje i organizacija
postaju učinkovitiji počinje se koristiti strategija elaboracije – stvaranje povezanosti ili zajedničkog
značenja između dvije ili više informacija koje nisu članice iste kategorije, primjenjuje se nekoliko
strategija pamćenja istodobno, baza dugoročnog znanja se povećava i postaje bolje organizirana,
poboljšava se kognitivna samoregulacija (proces kontinuiranog nadziranja napredovanja prema cilju,
provjeravanje ishoda i preusmjeravanje neuspješnih napora)
KOGNITIVNA SAMOREGULACIJA: djeca školske dobi i aadolescenti imaju teškoća u korištenju sve
bolje metakognicije zbog toga što nisu dobra u kognitivnoj samoregulaciji: proces stalnog nadziranja
napretka prema cilju, provjeravanja ishoda i preusmjeravanje neuspješnih pokušaja
• npr. većina djece od 3. do 6. razreda: zna da bi trebala grupirati elemente koje treba
upamtiti, iznova pročitati odjeljak teksta koji želi razumjeti i povezati nove informacije s već
postojećim znanjima ali to ne čine u svakoj situaciji
• nadzor ishoda učenja kognitivno je zahtjevan, traži stalnu evaluaciju napora i napretka
• uspješni učenici: znaju ide li im učenje dobro ili ne kada se susretnu s preprekama rješavaju ih
korak po korak (ponovo pogledaju gradivo, traže pomoć...)