RAZDOBLJE ZIGOTE (od zač. do 2.

tj): zigota se umnožava i oblikuje blastocistu, blastocista se ugrađuje

u stijenku maternice, formiraju se strukture (amnion, korion, žumanjčana vreća, posteljica, pupčana
vrpca->hrane organizam, čuvaju ga)
RAZDOBLJE EMBRIJA (3.-8. tj.): primitivni mozak, kralježnička moždina; počinju se razvijati:srce,
mišići, rebra, kralježnica, probavni sustav, razvitak osjeta dodira, embrij se može micati
RAZDOBLJE FETUSA (9.-12 tj.): organiz. I povez. Živčanog sustava, mišića i organa; nova ponašanja:
udaranje, sisanje palca, otvaranje usta, vježbanje disanja, spol vidljiv, nokti, začeci zuba i očnih
kapaka, moguće čuti otkuc. Srca
2. TROMJESEČJE (13.-24. tj.): nastavk brzog rasta, majka osjeti micanje, prisutna većina živč. Stanica u
mozg., oči osjetljive na svjet. I fetus reagira na zvuk, organi se razvijaju i dalje, pluća nezrela, mozak
ne može kontrolirati disanje i tjelesnu temp.
3. TROMJESEČJE (25-38. TJ): ima izgleda za preživljavanje, mozak ubrzani razvitak, ispod kože sloj
masnog tkiva, antitijela prelaze s m. na d., fetus se okreće glavom prema dolje, stanja spavanja i
aktivnosti, sinkron. Srčanog ritma i motorič. Aktivnosti
PRAVILNO izmjenjivanje aktivnih i mirnih razdoblja->mirna beba
DUGA razdoblja velike aktivnosti-> nemirna, vrlo aktivna, nova iskustva uznemiravaju, obrasci
spavanja i gladi nepravilni
TETAROGENI: svaki okolinski činitelj koji uzrokuje oštećenje za vrijeme prenatalnog razvoja (lijekovi,
droge, stanja majke, bolesti i infekcije)
KOKAIN: trajna oštećenja (očiju, kostiju, spolnih org., urinarnog trakta, bubr., srca, krv. U mozgu,
ozbiljno zaostajanje u rastu) apstinencijski simptomi, problemi u precep., motorici, pažnji, jeziku i
kontroli impulsa
HEROIN: prijevremeno rođ., niska porođ. tež., teškoće disanja, smrt u perinatalnoj dobi, apst. Simpt.
MARIHUANA: kontradikt. Rezultati, neka istraž.: manja glava, teškoće sa spavanjem, pažnjom,
pemćenjem, slabije vještine rješavanja problema u pubertetu
NIKOTIN: mala porođajna težina, problemi s pažnjom, učenjem i ponašanjem, rizik od spont.
Pobačaja, prijevremenog rođ, dojenačke smrti, i karcinoma u ranom djetinjstvu
ALKOHOL: fet. Alk. Sindrom: usporen tj. rast, abnormalnosti lica, oštećenja mozga
Parcijalni fet. Alk. Sindrom: 2 abnormalnosti lica, poremećaji u tri funkcionalna područja
Neurorazvojni poremećaj povezan s alkoholom: nema abnorm. Lica i tjelesnog razvoja,
prisutno oštećenje u barem 3 pod. Funkc.
UTJECAJ DOBI MAJKE: maloljetnice + žene starije od 35: niska porođajna težina, viša dob, veća šansa
za down
NEADEKVATNA PREHRANA: zastoj u rastu, prerano rođ., slaba pažnja, slaba sposobnost interakcije
BOLESTI I INFEKCIJE:
ŠEĆERNA BOLEST: trostruko povećanje svih vrsta urođ. Poremećaja
FENILKETONURIJA: ako m. nije na dijeti->ošteć. Mozga i mentalna retardacija
RUBEOLA: (razdoblje embrija): mrena, gluhoća, ošteć. Srca, ošteć. Genitalnog, urinarnog, probavnog
sustava, mentalna retardacija
(razdoblje fetusa): niska porođ. Tež., gubit. Sluha, koštana ošteć.
(prenatalna rubeola): rizik od shizofrenije
HIV: do 6. mj trudnoće: proljevi, gubitak tež., bolesti diš. Sustava, Oštećenje mozga, konvulzije,
zaostajanje u psihomotornom razvoj, mnoga djeca umiru
CITOMEGALOVIRUS: gluhoća, sljepoća, abnormalan rast glave i mozga, mentalna retardacija
HERPES SIMPLEX: mentalna ret., sljepoća, problemi sa zgrušavanjem krvi
GRIPA I ZAUŠNJACI: spontani pob., nije jasan utjecaj na fetus
KLAMIDIJA: nisk. Porođ. Tež., prijevremen porođaj, r. za spont. Pob.
GONOREJA: inf očnih kapaka, prerano rođ., s. pob.
TUBERKULOZA: uzr. S.pob., ment. Retard.
TOKSOPLAZMA: mož imati: teška ošteć. Sred. Živ. Sustava, abn. Rast glave i mozga, ment. Retard.
ZRAČENJE: s.pob., d. s nerazvijenim mozg., tjelesna ošteć., usporen razvoj
ŽIVA: tje. Ošteć., ment. Retard., abnormalan govor, teškoće kod žvakanja i gutanja, nekooridinar
pokret
OLOVO: prijev. Rođ, nisk. Porođ. Tež., ošteć. Mozg., različita tjelesna ošteć., lošiji ment. I mot. Razvoj
EMOCIONALNI STRES: spont. Pob., prijev. Rođ., niska porođ. Tež., bolesti diš. I probav. Sus.
PRILAGODBE DJETETA ZA (prilagodba na kontrakcije maternice) i NAKON (strani podražaji,
uspostavljanje neovisnog disanja, uravnoteženje svih fizioloških procesa koje se događaju u prva 4. tj)
PORODA
NASLJEĐE, PREHRANA I VJEŽBANJE UTJEČU NA RAST I SAZRIJEVANJE.MOTORIČKI RAZVOJ:
2. KATEGORIJE: 1. pokretljivost i razvoj tjelesnog držanja
2. hvatanje
NAČELA: cefokaudalni, proksimodistalni
RAZVOJ POKRETLJIVOSTI I SPOSOBNOSTI HVATANJA: 1 mj. dijete okreće glavu ležeći na trbuhu, oko
2,5 mj. dijete podiže prsa oslanjajući se na ruku, 4,5 mj. dijete sjedi poduprto ali se ne kreće u
prostoru, 5mj. može se potpuno okrenuti ako ga položimo na trbuh ili leđa, 6. mj. prvi pokušaji u
kretanju prema naprijed, 6,5 mj. dijete sjedi samostalno, 8 mj. sjedi i naginje se naprijed, može se
uspraviti na noge i stajati uz pridržavanje, 10 mj. hoda uz pridržavanje, 11 mj. stoji kratko vrijeme
bez oslonca, 12 mj. pravi nekoliko koraka samo, 13-15 mj. većina djece prohoda (na širokoj osnovi,
teturavo, s puno suvišnih pokreta ali neumorno), refleks hvatanja – do 4. mj. – nije voljna reakcija,
voljno hvatanje javlja se oko 5-6 mjeseci u početku je slaba neuromišićna kontrola, pokreti ruke i oka
nekoordinirani, 20 tj. prvi znaci koordinacije ruke i oka i pokušaji da se dosegnu predmeti, 5 mj.
dijete koristi obje ruke i hvata bolje, rukuje s većim brojem predmeta, krajem prve godine dijete
hvata predmete precizno, s palcem u opoziciji prema ostalim prstima
OKOLINA može poticati na pokazivanje određene vještine u određeno vrijeme
PSIHOLOŠKE POSLJEDICE MOTOR. RAZVOJA: kontola nad tijelom, organizira svoj svijet, bolje razumije
prostorne odnose, unaprjeđuje i djetetovo procjenjivanje značenja udaljenosti i visine
OSJETILNI RAZVOJ: OSJET: doživljaj izazvan podraživanjem osjetnog organa PERCEPCIJA:tumačenje
osjetnog podraživanja temeljeno na iskustvu PAŽNJA: izabiranje određenih ulaznih podražaja koji će
se perceptivno i kognitivno obrađivati i odbacivanje podražaja koji se s njima natječu VID: ono što
novorođenče vidi s udaljenosti od 6 m, odrasla osoba normalnog vida može vidjeti s udaljenosti od
120 do 240 m s oko 2-3 mj.: djeca mogu fokusirati predmete gotovo kao odrasli oko 3 mj.: oštrina
vida povećava se na 6/30 s 12 mj.: približno jednaka oštrini vida u odraslih osoba u trenutku rođenja
djeca mogu razlikovati crvenu od zelene boje s 2 mj.: svi receptori za boje funkcioniraju 3 mj.: djeca
radije gledaju žutu i crvenu nego plavu i zelenu boju 3,5 mj.: slijede kretanje predmeta 3-5 mj.:
stereoskopski vid (koji omogućuje percepciju dubine 4.-5.: razlikovanje boje kao u odrasle osobe,
poboljšava se osjetljivost na binokularne znakove dubine (prilagođava pokrete ruku i dlana
udaljenosti predmeta od očiju), počinje reagirati na monokularne znakove dubine (kakve umjetnici
koriste da bi stvorili trodimenzionalni izgled) 6-9 : osjetljivost na ove monokularne znakove još se
povećava, kada odrasla osoba govori, djeca stara dva tjedna promatraju njezine oči a ne usta SLUH:
1-6 MJ: organizira zvukove u sve složenije obrasce, kao što su glazbene fraze, preciznije utvrđuje
izvor zvuka, krajem ovog razdoblja postaje osjetljivo na obrasce naglasaka na slogovima u vlastitom
jeziku; 7-12 MJ:prepoznaje istu melodiju odsviranu u različitim tonalitetima, “izdvaja” glasove koji se
ne korite u materinjem jeziku, prepoznaje jedinice govora ključne za razumijevanje značenja kao što
su poznate riječi i pravilnosti u slijedovima zvukova i riječi OKUS I NJUH:vrlo malo dijete okreće glavu
od vate koja ima neugodan miris, novorođenčad pravi različite izraze lica kada kušaju slatko i
neslatko, kiselo, gorko i slano DODIR I BOL: dodir (npr. ruka položena na prsni koš novorođenčeta)
može smiriti plač, mala djeca na bol reagiraju: plačem visokih tonova, ubrzanjem rada srca,
povišenjem krvnog tlaka, znojenjem dlanova, širenjem zjenica, mišićnom napetošću
PAMĆENJE MALE DJECE: većina ljudi se ne može prisjetiti događaja od prije treće godine života
GOVORNI RAZVOJ: predverbalno (faza respiracije: jedini oblik glasanja – plač, gukanje: oko 2. mj.,
obično izražavanje ugode, javlja se i kod gluhe djece gluhonijemih roditelja, faza vokalizacije:
“brbljanje” oko 6 mj., izgovara samoglasnike i suglasnike (čak i one koji ne postoje u jeziku koji govore
roditelji), slogovi, udvostručavanje slogova: ovo roditelji često zamijene za riječ (npr. ba-ba), geste:
veća djeca koriste ih kao nadopunu govora, a mala djeca kao glavni oblik komunikacije (vidljivo u
starijoj dobi kod djece, npr. oštećena sluha ili zbog drugih razloga oštećenog govora) i govorno
razdoblje (velike individualne razlike, prva riječ obično između 12. i 18. mj. (ne kod sve djece!); prije
nego nauče govoriti djeca nauče razumjeti govor, oko 18 mjeseci: većina djece imaju rječnik od oko
50 riječi koje govore i oko 100 riječi koje razumiju, počinje eksplozija imenovanja: imenuju sve što
vide, imenice se razumiju ranije , ranije i češće se počinju govoriti (čak se i izgovaraju bolje), između
12 i 24. mjeseca: djeca produciraju izraze sastavljene od jedne riječi, djeca koriste izraze od jedne
riječi i za imenovanje i za zahtijevanje nekog objekta , holofraze: riječ koja se rabi da bi se izrazila
veća misao – ima značenje rečenice, do 2 godine: većina djece izgovara rečenice od 2 ili 3 riječi

EMOCIONALNI RAZVOJ: facijalna eksp. Emocija: od rođenja djeca pokazuju zanimanje pomnim
gledanjem (ljudsko lice) gađenje, potaknuto neugodnim okusima ili mirisima; refleksni smješak: na
početku, fiziološki je uvjetovan; 3 ili 4 tj.: osmijeh koji odražava ugodu (kao reakcija na ljudski glas ili
lice u pokretu) 3-4 mjeseca: facijalna ekspresija žalosti i srdžbe 7. mjesec: facijalna ekspresija straha
pred kraj 1. godine: facijalne ekspresije koje upućuju na složenije afektivne reakcije, npr. sram; tijek
razvoja facijalne ekspresije vođen je biološkim procesima: jednak tijek razvoja facijalnih ekspresija
kod američke i japanske djece emocionalni razvoj djelomično je i pod utjecajem socijalne okoline:
modeliranje: većina majki pokazuje djeci uglavnom pozitivne facijalne ekspresije pa ih i djeca
uzvraćaju djeca depresivnih majki pokazuju više tužnih izraza potkrepljivanje: tijekom prve godine
pozitivni emocionalni signali djece su u porastu, a negativne reakcije u opadanju majke češće
reagiraju pozitivno na dječje izražavanje ugode nego na njihovo iskazivanje neugode u početku dječji
afektivni izrazi vjerno odražavaju njihove emocije s vremenom djeca uče kontrolirati svoje afektivne
izraze i oni ne moraju odražavati što stvarno osjećaju ovo se događa kao posljedica sve većeg
razumijevanja očekivanja i stavova prema izražavanju emocija, tj. pravila izražavanja emocija u
kulturi u kojoj dijete raste ZAKOČENA DJECA: istraživanje u dobi od 2, pet i pol i sedam i pol godina:
oko 75% djece pokazivalo je ponašanja konzistentna s onima u ranoj dobi, a dio njih razvio je i
dodatne strahove i tjeskobe

TJELESNI RAZVOJ: promjene veličine tijela i količine mišićnog i masnog tkiva, tijekom dojenačke dobi
promjene u ukupnoj veličini tijela su brže nego u bilo kojem drugom razdoblju nakon rođenja, do
kraja 1. godine: prosječno je dojenče više za 50% u odnosu na rođenje, utrostručena je porođajna
težina, do druge godine: 75% više, učetverostruči se porođajna težina

MOTORIČKI RAZVOJ: upravljanje trupom i usklađenost ruku i nogu koja je potrebna da bi se kretalo u
prostoru sposobnost korištenja ruku kao alata u aktivnostima kao što su hranjenje, građenje i
istraživanje, 4 osnovne faze u učenju motoričkih vještina: 1. dijete ne pokušava izvršiti neku
motoričku radnju, 2. početni pokušaji da izvrši radnju – potrebna mu je pomoć: upute i uvježbavanje
osnovnih pokreta, 3. usvajanje osnovnih pokreta koji su koordinirani i relativno lako i precizno se
izvode, 4. vješti tjelesni pokreti, usvojena vještina

FAZE U RAZVOJU CRTEŽA: nakon 1 godine – počinje šaranje, prvi “crteži”: vodoravne ili cik cak linije,
zatim kružne šare, krajem druge godine: napredak u šaranju, dijete se drži rubova papira, šaranje je
kontrolirano, 1. šaranje: prve dvije godine 2. prvi oblici predodžbi: dijete nacrta neki oblik i onda ga
odluči imenovati, u dobi od 3 do 4 godine dijete počne koristiti crte za označavanje obrisa predmeta,
u dobi od 3 godine: čovjek kao punoglavac, u dobi od oko 4 godine: dodaju se obilježja kao što su oči
nos, usta, kosa, prsti i stopala, počinje se razaznavati spol likova ali nema proporcionalnosti, 3. realniji
crteži: u dobi od 5 i 6 godinA

KOGNITIVNI RAZVOJ: Piaget - stadij predpojmovnog (ili predoperacijskog) mišljenja - karakteristike:

• simbolička funkcija: sposobnost upotrebe neke stvari (npr. mentalna slika ili riječ) kao
simbola za predodžbu o nečem drugom

• simbolička igra (igre pretvaranja): oblik igre u kojem dijete upotrebljava jednu stvar
namjerno se pretvarajući da je nešto drugo, kocke postaju telefon, metla postaje čamac, hrpa
pijeska kolači, lonac šešir itd.

• neizravno oponašanje: pred kraj ranog djetinjstva dijete je sposobno oponašati model
opažen ranije (npr. ponašanje nekog drugog od prije tjedan dana)

• tijekom predoperacijskog razdoblja dijete razvija posebne vrste spoznaje: kvalitativni

identitet

• spoznaja o tome da se kvalitativna priroda nečega ne mijenja promjenom u

vanjskom izgledu te stvari

• npr. voda ostaje voda bez obzira u kakvoj je posudi

• ali dijete još ne shvaća da količina vode ostaje nepromijenjena

• RAZVOJ SOC. UPORABE JEZIKA: Pragmatika: čekanje svog reda u govoru, praćenje iste teme,
jasno prenošenje poruka, prilagođavanje pravilima svoje kulture

• tijekom predškolskog razdoblja djeca ostvaruju značajan napredak u svladavanju pragmatike

• Vrlo mala djeca u komunikaciji licem-u-lice:, ostvaruju kontakt očima, primjereno odgovaraju
na izjave sugovornika, izmjenjuju redoslijed

• čak i dvogodišnjaci su uspješni u razgovoru ali

• s dobi se povećava: broj izmjena redoslijeda koje djeca mogu održati i, sposobnost
zadržavanja na jednoj temi, naizmjeničnost: osoba komentira što je upravo rečeno i dodaje
zahtjev kojim od sugovornika traži odgovor, dvogodišnjaci rijetko koriste naizmjeničnost, ali
tijekom godina koje slijede djeca to rade češće

• nijansiranje: 5-9 godina: sugovornik potiče promjenu teme tako što postupno skreće
razgovor prema drugoj temi

• naracija – konverzacija o prošlim događajima:

• 4 godine:

• obično kratko izlaganje – “preskakanje po priči” – skaču neorganizirano iz jednog

događaja u drugi

• kada grade priču koristeći igre pretvaranja (“Ispričaj mi priču koristeći ove igračke”)
oni stvaraju složenije, koherentnije priče nego njihovi vršnjaci koji su izravno
potaknuti na pričanje priče

• između 4,5 i 5 godina:

• djeca počinju iznositi kronološke priče, stavljajući događaje u vremenski slijed

• 6 godina:

• kronološke se priče proširuju u klasične narativne priče, u kojima djeca dodaju i

rasplet

• priče djece predškolske dobi:

• rijetko sadrže evaluaciju: komentare o tome kako i zašto su se zbili događaji ili o
svojim i tuđim mislima, osjećajima i namjerama

• SOCIJALNI POREMEĆAJ KOMUNIKACIJE: Trajne teškoće u socijalnoj upotrebi verbalne i

neverbalne komunikacije koje se očituju svim od sljedećih obilježja:

• 1. deficiti u korištenju komunikacije za socijalne svrhe, kao što su pozdravljanje i

dijeljenje informacija na način koji je prikladan za socijalni kontekst.

• 2. oštećenje sposobnosti promjene komunikacije kako bi odgovorala kontekstu ili

potrebama slušača, kao što je različito govorenje u razredu od onog na igralištu,
različito govorenje djeci od onog odraslima i izbjegavanje korištenja pretjerano
formalnog jezika.

• 3. teškoće u sljeđenju pravila konverzacije i pripovijedanja, kao što su izmjenjivanje

u konverzaciji, ponovno izražavanje na drugi način kada je pogrešno shvaćeno i
znanje kako upotrijebiti verbalne i neverbalne signale da bi se regulirala interakcija.

• 4. teškoće u razumjevanju onog što nije eksplicitno rečeno (npr. izvođenje

zaključaka) i nedoslovnih ili dvojbenih značenja jezika (npr. fraze, humor, metafore,
višestruka značenja interpretacija kojih ovisi o kontekstu).
SOCIJALNI RAZVOJ U RANOM DJETINJSTVU: dijete opaža učinak vlastitog ponašanja na druge, razvija
pojmove dobrog i lošeg, razumijevanje pravila, prava i privilegija drugih osoba, stvaraju se prva
prijateljstva, nova socijalna iskustva (npr. vrtić) potiču razvoj igre, prihvaćenost u grupi ovisi o
usvajanju pravila ponašanja i rituala grupe, ali i o prijateljskom ponašanju, preferiraju se prijatelji
istog spola, opada nesocijalna aktivnost, a povećava se interaktivna igra

EMOCIONALNA SAMOREGULACIJA: strategije koje koristimo kako bismo intenzitet ili trajanje svojih
emocionalnih stanja doveli na ugodnu razinu koja nam omogućuje ostvarenje ciljeva; zahtijeva
voljno upravljanje emocijama u koje treba uložiti trud, tijekom razvoja kontrola s naporom (koja se
smatra dimenzijom temperamenta) postupno se poboljšava kao rezultat: razvoja mozga i uz pomoć
skrbnika

• u dobi od 4 do 6 mjeseci:

• kada su suočene s jakim podražajima bebe koje brže odvrate pogled ili sišu prst
manje su sklone uznemirenosti

• krajem 1. godine:

• puzanje i hodanje omogućavaju dojenčadi reguliranje emocija približavanjem ili

povlačenjem od raznih podražaja

• tijekom 2. godine:

• nakon 18. mjeseca rječnik za pričanje o emocijama razvija se ubrzano ali mala djeca
još nisu dobra u korištenju jezika za upravljanje svojim emocijama

• javljaju se napadi bijesa

• Da bi dijete steklo učinkovite strategije reguliranja ljutnje i socijalne vještine važno je da

roditelji: budu suosjećajni, ali postavljaju granice – ne popuštaju na ispade bijesa, aktivno
odvlače pažnju djeteta od zabranjene aktivnosti (uključuju dijete u prihvatljivu alternativnu
aktivnost), kasnije upućuju na bolje načine nošenja sa zabranama odraslih

• poslije 2. godine:

• djeca često pričaju o svojim osjećajima i aktivno ih pokušavaju kontrolirati

• znaju da mogu otupiti emocije: ograničavanjem osjetnog ulaza – prekrivanjem očiju ili ušiju
kako bi blokirali neugodnu sliku ili zvuk, govoreći sama sebi (npr. “Mama će brzo doći”),
promjenom svojih ciljeva (npr. odluka da se ne žele igrati nakon što su isključeni iz igre)

TJELESNI I MOTORIČKI RAZVOJ U SREDNJEM DJETINJSTVU:

• 6-8 godina: sporo napredovanje u visini i težini (zamah u adolescenciji), djevojčice ranije (10-
12 godina), dječaci između 12 i 14 godine, postupna zamjena mliječnih zuba trajnima,
smanjuje se obrtanje slova, rukopis postaje sitniji i čitkiji, crteži postaju organiziraniji i
detaljniji, postaju uobičajene igre s pravilima

• 9-11 godina: grube motoričke vještine (npr. trčanje, skakanje, šutiranje, udaranje palicom)
izvode se brže i uz bolju koordinaciju vrijeme reakcije se poboljšava, poboljšava se
prikazivanje dubine na crtežima

KOGNITIVNI RAZVOJ U SREDNJEM DJETINJSTVU: 6-8 godina: mišljenje postaje logičnije, poboljšava se
razumijevanje prostornih pojmova, pažnja postaje selektivnija, prilagodljivija i više planska, za
pamćenje se koriste strategije ponavljanja i organizacije, raste svijest o strategijama pamćenja i
utjecaj psiholoških faktora (pažnja, motivacija) na uspjeh u rješavanju zadataka, 9-11 godina: logičko
mišljenje još je uvijek vezano uz konkretne situacije, strategije pamćenja, ponavljanje i organizacija
postaju učinkovitiji počinje se koristiti strategija elaboracije – stvaranje povezanosti ili zajedničkog
značenja između dvije ili više informacija koje nisu članice iste kategorije, primjenjuje se nekoliko
strategija pamćenja istodobno, baza dugoročnog znanja se povećava i postaje bolje organizirana,
poboljšava se kognitivna samoregulacija (proces kontinuiranog nadziranja napredovanja prema cilju,
provjeravanje ishoda i preusmjeravanje neuspješnih napora)

KOGNITIVNA SAMOREGULACIJA: djeca školske dobi i aadolescenti imaju teškoća u korištenju sve
bolje metakognicije zbog toga što nisu dobra u kognitivnoj samoregulaciji: proces stalnog nadziranja
napretka prema cilju, provjeravanja ishoda i preusmjeravanje neuspješnih pokušaja

• npr. većina djece od 3. do 6. razreda: zna da bi trebala grupirati elemente koje treba
upamtiti, iznova pročitati odjeljak teksta koji želi razumjeti i povezati nove informacije s već
postojećim znanjima ali to ne čine u svakoj situaciji

• nadzor ishoda učenja kognitivno je zahtjevan, traži stalnu evaluaciju napora i napretka

• uspješni učenici: znaju ide li im učenje dobro ili ne kada se susretnu s preprekama rješavaju ih
korak po korak (ponovo pogledaju gradivo, traže pomoć...)

• neuspješni učenici: pasivan pristup

NAUČENA BESPOMOĆNOST: stečeni osjećaj nekompetentnosti, koji često proizlazi iz ponavljanih

doživljaja neuspjeha neuspjehe pripisuju nesposobnostima, a uspjehe vanjskim uzrocima (npr.
sreći) imaju nepromjenjiv pogled na sposobnosti: sposobnost se NE može poboljšati trudom kad je
zadatak težak, ova djeca imaju doživljaj gubitka kontrole što budi anksioznost i najčešće odustaju
usmjeravaju se na ciljeve izvedbe: dobivanje pozitivnog i izbjegavanje negativnog vrednovanja svojih
sposobnosti kada npr. riješi loše test iz matematike zaključuje: “Ja sam loš u matematici”