Saturn je šesti planet u Sunčevu sustavu.

Udaljen je 9,54 AJ odnosno 1 429 400 000

km od Sunca, promjera 120 536 km (na ekvatoru) i masu 5,68 × 1026 kg. Saturn je po
volumenu i masi drugi planet nakon Jupitera. Uz Jupiter, Uran i Neptun pripada
skupini plinovitih divova, planeta vanjskog dijela Sunčevog sustava. Saturn je
planet najmanje gustoće i s najvećim prstenom. Obiđe Sunce za 29,5 godina na
srednjoj udaljenosti 1,426 · 109 km. Tijelo mu je znatno spljošteno (ekvatorski
promjer 120 536 km, polarni promjer 108 728 km), tako da je najspljošteniji od
planeta. Masa mu je 95 puta veća od Zemljine. Jedini je planet kojega je gustoća
manja od gustoće vode (690 kg/m3).

Saturn se sastoji pretežno od vodika i helija (jednak odnos kao kod Jupitera).
Ispod plinovite atmosfere prostire se sloj molekularnoga vodika s nešto zamrznute
tvari (u kojoj ima tragova metana, amonijaka i drugog), zatim sloj metalnoga
vodika, te središte sa stjenovitom jezgrom. Temperatura je u središtu vrlo visoka
(12 000 K), pa je to Saturnov izvor energije usporediv s energijom koju prima
Sunčevim zračenjem; temperature oblačnoga sloja iznosi –130 °C, dok bi temperatura
samo zbog doprinosa Sunčeva zračenja bila –170 °C. U atmosferi se primjećuju
svjetliji i tamniji oblaci usporedni s ekvatorom, manje istaknuti nego kod
Jupitera, jer se, zbog niže temperature, stvaraju bliže središtu planeta. Među
oblacima se opažaju vrtlozi, kao Velika bijela pjega. Infracrveno zračenje otkriva
topliji polarni vrtlog, takozvanu vruću pjegu. Brzina vjetra iznosi do 500 m/s. U
ekvatorskom području planet se vrti s periodom od 10 h 14 min, a središte se, prema
podatcima prikupljenima uz pomoć radio valova, vrti s periodom od 10 h 39 min 22 s.
Saturn ima prostrano magnetsko polje, kojega je magnetski moment 600 puta veći od
Zemljina, a magnetska indukcija na površini iznosi oko 50 μT. Za razliku od
Jupitera, os vrtnje mu je primjetno nagnuta. Oko Saturna zabilježeno je 62 prirodna
satelita, od kojih je 7 zaokruženo djelovanjem vlastite gravitacije (u stvarnosti
ima ih više od 150).

Najpoznatije obilježje Saturna su planetarni prsteni koji ga okružuju u 7 pojaseva,

označenih slovima A do G. Oko Saturna kruži i mnoštvo prirodnih satelita, kojih je
do sada otkriveno 62. Osim satelita, u ravnini Saturnova ekvatora kruži golem broj
satelitskih čestica, koje čine koncentrične prstene. Saturnov je prsten prvi vidio
Christiaan Huygens 1655. Glavni se dio prstena, promjera 275 000 km, dijeli na
prsten A (vanjski) i prsten B (srednji), između kojih je Cassinijeva pukotina, te
prsten C (unutarnji). Prsten D nalazi se najbliže planetu, dok se dalje od glavnoga
dijela nalazi tanak prsten F (sastavljen od vrpca), širi prsten G i najširi E,
usred kojega se giba prirodni satelit Enkelad. Debljina je glavnoga dijela prstena
1 km. Čine ga uglavnom ledene i manje često stjenovite čestice, obujam kojih se
kreće od praha pa do tijela metarskoga promjera. Na oblik i dijeljenje prstena
utječu sateliti svojom gravitacijom.

Saturn odbija oko 47% Sunčeve svjetlosti (albedo 0,47). Saturn se za prosječne
opozicije (kada je najbliži Zemlji) vidi pod kutom od 20 lučnih minuta, a magnituda
mu je u prosjeku 0,7 (u najboljim uvjetima: 0,43). Saturn je jedan od najsvjetlijih
objekata na nebu (iza Sunca, Mjeseca, Jupitera i Venere) pa je zato i poznat od
davnina. Mali teleskop je dovoljan da se ugledaju prsteni. Sunčeva rasvjeta na
Saturnu je oko 100 puta manja nego na Zemlji. Ravnotežna temperatura koju bi imao
zbog Sunčeve rasvjete, 90 K, niža je od izmjerene prosječne temperature, 95 - 105
K, što znači da ima značajan vlastiti izvor energije. Sjaj Saturna mijenja se kako
se mijenja vidljivost prstena. Saturn su istraživale letjelice Pioneer 11 (1979.),
Voyager 1 (1980.), Voyager 2 (1981.), a umjetnim satelitom postala je svemirska
letjelica Cassini-Huygens, u srpnju 2004.[7]

Saturn je u rimskoj mitologiji otac vrhovnog boga Jupitera, dok je u grčkoj

mitologiji poznat kao Kronos. Po uzoru na stara češka imena planeta, kajkavci su
jedno vrijeme upotrebljavali ime Hladolet pored međunardonog imena Saturnuš
(Saturnus po starom kajkavskom pravopisu).[8]