Professional Documents
Culture Documents
Vježbe SVE PDF
Vježbe SVE PDF
RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA
Doc.dr.sc. Andrea Arbula Blecich
E mail: andrea.arbula.blecich@efri.hr
RAZDVAJANJA FIKSNE I VARIJABILNE
KOMPONENTE TROŠKOVA
Vježbe 1
Troškovi – kriterij reagiranja na stupanj zaposlenosti
Apsolutno fiksni
FIKSNI
(troškovi razdoblja)
Relativno fiksni
(stepeničasti)
MJEŠOVITI
(POLUVARIJABILNI)
Proporcionalno
Progresivno
VARIJABILNI (visoko korištenje
kapaciteta)
Neproporcionalno
Degresivno
Metode razdvajanja fiksne i varijabilne
komponente troškova
Iskustvene
• Metoda procjene
• Metoda varijatora
Matematičke
• Elementarne matematičke metode
• Metoda koeficijenta reagibilnosti
• Metoda više i niže točke neovisne varijable
• Metoda računske interpolacije (ekstrapolacije)
• Grafička metoda
• Metoda funkcionalne regresije
• Metoda jednostavne regresije
• Metoda višestruke (multiple) regresije
Metoda varijatora
Primjer 1:
Na razini proizvodnje od 400 jedinica (razina prosječnog iskorištenja kapaciteta) poduzeće je
ostvarilo ove troškove:
Vrsta troškova iznos
Materijal izrade 3.000
Pomoćni materijal 700
Mazivo 260
Energija 920
Usluge 660
Amortizacija 500
Nematerijalni troškovi 2500
Plaće izrade 2.500
Odvojite varijabilnu od fiksne komponente troškova i izračunajte ukupne, fiksne i varijabilne troškove
ako poduzeće poveća proizvodnju na 430 jedinica. Sastavite fleksibilan plan troškova predviđajući
10% oscilacija u proizvodnji. Primijenite iskustvenu metodu varijatora u odvajanju fiksne od varijabilne
komponente troškova.
Izračun P1: P1:
Izračun Dobiveni iskustveno (zadano)
VRSTA UT FT VT
TROŠKA VARIJATOR % IZNOS % IZNOS % IZNOS 10 %
UT VT FT
PROSJEČNO ISKORIŠTENJE 8.730 4.793 3.937
10% 9.209 5.272 3.937
-10% 8.251 4.314 3.937
Metoda koeficijenta reagibilnosti
Primjer 2:
Poduzeće ostvaruje sljedeće troškove na dvije razine iskorištenja kapaciteta:
Opseg realizacije
VRSTA TROŠKA Br. jedinica Br. jedinica
3.900 4.485
1. Materijal izrade (MI) 8.480 9.752
2. Energija 2.500 2.630
3. Opći troškovi uprave i prodaje (OTUP) 987 1.025
4. Amortizacija 900 900
5. Plaće izrade (PI) 1.950 2.100
UT VT FT
4.485 jed. 16.407 12.004 4.403
Primjer 3:
Ukupne troškove u visini od 558.000 kn sačinjavaju: apsolutno fiksni 230.000, proporcionalno
varijabilni (PVT) 190.000 i neproporcionalno varijabilni (NPVT) 138.000. Ovi troškovi se
odnose na proizvodnju od 19.000 jedinica. Izračunajte ukupne, apsolutno fiksne, proporcionalno i
neproporcionalno varijabilne troškove za proizvodnju od 28.000 jedinica ako
je koeficijent reagibilnosti neproporcionalno varijabilnih troškova 1,125 za proizvodnju iznad
19.000 jedinica.
Izračun P3:
Q1 19.000 Q2 28.000
KR(NPVT) 1,125
Metoda više i niže točke neovisne varijable (metoda diferencijalnih troškova, metoda dviju točaka)
Primjer 4:
Poduzeće zapošljava pomoćnog radnika u službi prodaje po potrebi prodajne službe. Trošak je
miješan, poluvarijabilni, jer ovisi o satima rada koji su uvjetovani veličinom prodaje. Poduzeće
želi procijeniti trošak za svako buduće poslovanje primjenom metode više i niže točke
neovisne varijable.
Fiksna komponenta= 80 kn
305 – (2,5%*9.000)
ili 505-(2,5%*17.000) = 80 kn
2. UT = 9.000+2*Q
UT = 9.000+2*30.000
Izračun korištenjem funkcije „FORECAST” (FileInsert functionForecast)
UT = 69.000
3. UT = 17.000
17.000 = 9.000+2*Q
8.000 =2Q Q = 4.000
Metoda više i niže točke neovisne varijable (metoda diferencijalnih troškova, metoda dviju točaka)
Primjer 6:
Poduzeće ostvaruje sljedeće troškove na dvije razine iskorištenja kapaciteta:
NA RAZINI PODUZEĆA
vt = razlika u troškovima / razlika u opsegu aktivnosti
vt= (17.220-14.490)/(9.240-7.000) 1,21875
VT= (1,21875*9.240) 11.261,25
FT= 17.220-11.261,25 5.958,75
(1) xy = xa + b x2
(2) y = n a + b x
x = neovisna varijabla
y = ovisna varijabla (trošak)
a = fiksni trošak
b = prosječni varijabilni trošak
n = broj promatranja
Primjer 9
Metodom linearne regresije izračunajte fiksne i prosječne varijabilne troškove poduzeća ako
su poznati podaci o ukupnim troškovima na određenim stupnjevima iskorištenja kapaciteta:
1 77 1.370
2 62 1.230
3 54 1.185
Ocijenite pouzdanost dobivene formule u predviđanju troškova pomoću:
a) koeficijenta determinacije i
b) standardne greške.
Izračun P9:
2 2
X (Q) Y (UT) X XY Yc (Y-Yc)
3.785
y 1.261,67
3
xy = xa + b x2
y=na+bx
245.740 = 193a + 12.689b /*3
3.785 = 3a + 193b /*193
737.220 = 579a + 38.067b
730.505 = 579a + 37.249b (-)
6.715 = 818b
Yc=a+bx
b = 8,209
Yc = 733,55 + 8,209X
3.785 = 3a + 1.584,337
2.200,663 = 3a
a = 733,55
Koeficijent determinacije (r2) mjeri postotno prilagođavanje kretanja troškova onom koje objašnjava
jednadžba pravca. Koeficijent determinacije je relativna mjera odstupanja. Formula za izračun je:
r2 1
( y y c ) 2
( y y) 2
(y – yc) = razlika stvarnih vrijednosti troškova i onih vrijednosti koje određuje regresijska jednadžba
Dobiveni rezultat pokazuje da se regresijski pravac (linija trenda) dobro prilagođava stvarnom kretanju
troškova. 98,7 % stvarnih vrijednosti troškova objašnjeno je regresijskim pravcem.
• Standardna greška (Se) mjeri prosječno odstupanje stvarnih vrijednosti troškova od regresijskog pravca.
Standardna greška je apsolutna mjera odstupanja. Formula za izračun je:
Se
( y y c ) 2
n2
Ako je standardna greška bliže nuli, znači da se više promatranja prilagođava regeresijskoj
jednadžbi. Da je vrijednost standardne greške jednaka nuli, to bi značilo da sva promatranja
leže na regresijskom pravcu. Statistička istraživanja su pokazala da do 68% stvarnih vrijednosti
promatranja pada unutar jedne standardne greške predviđene vrijednosti regresijskom
jednadžbom, a 95% unutar dvije standardne greške.
242,084
Se 15,56 €
1
U primjeru 68% stvarnih troškova će odstupiti u intervalu od 15,56 € od vrijednosti predviđene
regresijskom jednadžbom, a 95% će odstupiti u intervalu od 31,12 € (15,56*2), odnosno dvije standardne
greške.
Metode jednostavne linearne regresije - excel
Grafikon:
Metode jednostavne linearne regresije - excel
1.400 Y = UKUPNI TROŠKOVI
y = 8,209x + 733,55
R² = 0,987
1.350
1.300
1.250
1.200
1.150
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90
Metode jednostavne linearne regresije – excel
(ručno uključivanje funkcije Analysis ToolPak)
SUMMARY OUTPUT
Regression Statistics
Multiple R 0,993476907
R Square 0,986996364
Adjusted R Square 0,973992729
Standard Error 15,55906013
Observations 3
ANOVA
df SS MS F Significance F
Regression 1 18374,58 18374,58 75,90157 0,072754
Residual 1 242,0844 242,0844
Total 2 18616,67
123 1.743
HVALA VAM NA PAŽNJI…
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA
Doc.dr.sc. Andrea Arbula Blecich
E mail: andrea.arbula.blecich@efri.hr
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
Trgovac kupuje usisavače za 1.000 n.j. i prodaje za 1.200 n.j. Godišnja zakupnina poslovnog prostora iznosi
10.000 n.j., a plaća pomoćnika 15.000 n.j. Koliki su fiksni i varijabilni troškovi? Kolika je stopa doprinosa pokrića?
Na kojoj razini prometa će trgovac pokriti sve svoje troškove? Nakon koliko prodanih komada će početi ostvarivati
financijski rezultat i koliki?
a) Ako se zakupnina trgovca poveća na 15.000 n.j. godišnje, na kojoj razini realizacije će biti ostvarena točka
pokrića, odnosno za koliko će se komada morati povećati prodaja?
b) Kako na točku pokrića djeluje povećanje nabavne cijene usisavača za 50 n.j. ?
c) Kako na točku pokrića djeluje povećanje plaće pomoćniku za 500 n.j. mjesečno bruto uz istovremenu
nabavnu cijenu usisavača od 950 n.j. ?
d) Trgovac je uspio nabaviti usisavače za 820 n.j. po komadu, pa je snizio prodajnu cijenu na 1.100 n.j. Zbog
povećanja plaće pomoćnom radniku (pod c) ostvaruje ukupne fiksne troškove u iznosu od 31.000 n.j.
Analizirajte točku pokrića.
Izračun P1:
vt = 1.000 n.j.
pc (up)= 1.200 n.j.
FT= 25.000 n.j.
sdp= 16,67%
TP(n.j.)= 150.000,00 n.j.
Financijski rezultat se počinje ostvarivati od 126-tog
dp= 200 n.j. prodanog komada u visini od 200 n.j. po svakom daljnjem
TP(Q)= 125 kom prodanom komadu.
Povećanje FT za 20%
TP(n.j.)= 180.000 n.j. s 25.000 na 30.000
TP(Q)= 150 kom
Povećanje FT za 20% uzrokuje proporcionalno povećanje TP.
b) vt(b)= 1.050 n.j.
sdp= 20,83%
TP(n.j.)= 148.800 n.j. Točka pokrića ostvaruje se na razini opsega aktivnosti od
148.800 n.j., a od 125.-og prodanog komada ostvaruje 250
dp= 250 n.j. n.j. financijskog rezultata po komadu.
TP(Q)= 124 kom
d) vt(d)= 820 n.j.
up(d)= 1.100 n.j.
Sniženje prosječnih varijabilnih troškova je dovoljno za kompenzaciju povišenja fiksnih troškova jer
se je točka pokrića snizila.
Primjer 2:
Polazna situacija poduzeća, proizvođača piva je sljedeća:
VRSTA TROŠKA FIKSNI PROPORCIONALNI UKUPNI
MI 0 10.000.000 10.000.000
PI 0 6.000.000 6.000.000
OTI 1.700.000 1.400.000 3.100.000
OTUP 1.000.000 3.200.000 4.200.000
UKUPNI
2.700.000 20.600.000 23.300.000
TROŠKOVI
UKUPAN PRIHOD 27.000.000
FINANCIJSKI REZULTAT 3.700.000
sdp(2)= 17,07%
Sniženje prodajne cijene za samo 8% izaziva potrebu za 38,9% većom prodajom od dosadašnje
da bi se ostvario jednak FR. To je uvjetovano značajnim sniženjem stope doprinosa pokrića.
Granica sigurnosti – grafički prikaz
UP1
UP
UP2
UT
TP2
TP
TP1
FT
GRANICA SIGURNOSTI
GRANICA SIGURNOSTI 1
GRANICA SIGURNOSTI 2
Primjer 3:
Poduzeće iz prethodnog primjera planira povećati financijski rezultat za
78% uz povećanje prihoda na 47.000.000 n.j.. Zbog novih investicija fiksni
troškovi će se povećati na 9.500.000 n.j., a proporcionalno varijabilni po
jedinici će se smanjiti, pa će ukupno iznositi 30.900.00 n.j.. Da li su takva
planiranja realna? Razmotrite slučaj da:
a) poduzeće ne može postići planiranu prodaju, već samo na razini od
33.000.000 n.j.,
b) da se prodaja ne može povećati u odnosu na polaznu situaciju,
c) da se planirana prodaja može ostvariti, ali samo uz odobrenje rabata od
15%.
Izračun P3:
ELEMENTI POLAZNA VARIJANTA PLAN
UP 27.000.000 47.000.000
FT 2.700.000 9.500.000
VT 20.600.000 30.900.000
UT 23.300.000 40.400.000
FR 3.700.000 6.600.000
sdp 23,70% 34,2553191%
TP 11.390.625 27.732.919,25
GS 57,81% 40,99%
Plan poduzeća je optimističan, jer predviđa gotovo udvostručenje financijskog rezultata uz nešto nižu granicu sigurnosti. Rizik
plana je u predviđenoj realizaciji, koja se npr. zbog poremećaja potražnje na tržištu ne mora ostvariti. Moguće poremećaje
ilustriraju varijante a) do c):
a) FR= 1.804.255,32 n.j. UP(plan pod a)*sdp(plan)-FT(plan)
b) FR= -251.063,83 n.j. UP(polazna varijanta)*sdp(plan)-FT(plan)
c) sdp= 22,6533166% 1-(VT(plan)/(UP(plan) umanjen za rabat))
TP= 41.936.464,09 n.j.
FR= -450.000,00 n.j. UP(plan umanjen za rabat)*sdp(plan pod c) - FT
U a) i b) varijanti pretpostavljeno je sniženje prodaje u odnosu na plan, što
znači i proporcionalno sniženje ukupnih varijabilnih troškova. Zato stopa
doprinosa pokrića ostaje nepromijenjena.
U a) varijanti financijski rezultat je znatno niži u odnosu na plan, a u b) varijanti
poduzeće već ostvaruje gubitak. To znači da planirano povećanje stope
doprinosa pokrića s početnih 23,7% na planiranih 34,26% nije dovoljno za
kompenzaciju povećanih fiksnih troškova.
U c) varijanti se zbog rabata mijenja stopa doprinosa pokrića, te odobreni rabat
uzrokuje gubitak.
U konkretnom poduzeću bi zbog rizika planirane realizacije bilo bolje uvesti
prekovremeni rad ili novu smjenu u proizvodnji, nego ulaziti u nove investicije.
Primjer 4:
Trgovac ostvaruje 38% marže na nabavnu cijenu uvećanu za ovisne troškove
nabave. Mjesečni fiksni troškovi (najam, režije, plaća zaposlenog djelatnika)
iznose 52.000 n.j.. Koliku mjesečnu prodaju mora ostvariti da bi pokrio sve
troškove?
Izračun:
sdp = 1 – 1 / 1,38 = 0,2754
TP = 52.000 / 0,2754 = 188.816,27 n.j.
Primjer 5:
Trgovac B:
sdp (B) = 0,422
TP (B) = 568.767,1 n.j.
Primjer 6
Poduzeće ostvaruje 110.000 n.j. fiksnih i 620.000 n.j. varijabilnih troškova, te
1.100.000 n.j. prihoda. Kada bi se prodajna cijena snizila za 18%, koliki je dodatni
prihod potreban za ostvarenje jednakog financijskog rezultata?
Izračun P6:
Primjer 7:
Prosječni vt po jed. proizvoda iznose 300 n.j., a prodajna cijena 500 n.j.. Poduzeće želi
ostvariti 30 n.j. financijskog rezultata po jed. proizvoda, a ukupni FT iznose 450.000 n.j..
Koliku razinu realizacije vrijednosno i količinski treba ostvariti da pokrije sve troškove i
ostvari ciljani financijski rezultat?
Izračun P7:
FR=UP-VT-FT
UP=FR+VT+FT
pc*Q=fr*Q+vt*Q+FT
Q= 2.647 komada
UP za cilj FR= 1.323.529 n.j. UP za cilj FR = Q*pc
Primjer 8:
Poduzeće X je odlučilo uvesti novi proizvod. Očekivana prodaja je 30.000 jedinica
po cijeni od 12 n.j. po jedinici proizvoda. Poduzeće ima dva proizvodna procesa,
proizvodni proces A i proizvodni proces B. Proizvod se može proizvesti u oba
proizvodna procesa. U proizvodnom procesu A više se upotrebljava rad i njegovi
varijabilni troškovi su 8 n.j. po jedinici proizvoda, a fiksni troškovi 50.000 n.j.. U
proizvodnom procesu B više se upotrebljavaju strojevi, a njegovi varijabilni troškovi
su 6 n.j. po jedinici proizvoda, a fiksni troškovi 105.000 n.j..
• Izračunajte: 1) TP vrijednosnu i količinsku, 2) GS (količinsku i postotnu), 3) točku
indiferencije za oba poslovna procesa.
• Za koji prces bi se odlučio menadžer manje sklon riziku, a za koji onaj skloniji
riziku?
Izračun P8: Proces A Proces B
Prihod od prodaje 360.000 360.000 (Q*pc)
Varijabilni troškovi 240.000 180.000 (Q*vt)
Doprinos pokrića 120.000 180.000 (UP-VT)
Fiksni troškovi 50.000 105.000
Financijski rezultat 70.000 75.000
Iako bi sukladno dobivenim rezultatima bilo opravdano odabrat poslovni proces B (viši FR), s
obzirom da se radi o procijenjenim rezultatima (na temelju očekivanja), prije odluke je potrebno
izraditi dodatnu analizu.
Proces A Proces B
TP (n.j.)= 150.000 210.000
TP (Q)= 12.500 17.500
Proces A Proces B
UT(A)=UT(B)
FT(A) + vt(A)*Q = FT(B) + vt(B)*Q
.
Q (TI) = 27.500 komada
Prodajom ispod točke indiferencije, manje troškove i veću dobit ostvarit će proces A dok će prodajom iznad
točke indiferencije veću dobit ostvariti proces B. Ukoliko menadžer želi izbjeći rizik odabrat će proces A, a
ukoliko je skloniji riziku odabrat će proces B kojim ostvaruje višu dobit.
Grafički prikaz P8
150.000
100.000
Financijski rezultat
50.000
0
-50.000 0 10000 20000 30000 40000 50000
-100.000
-150.000
Količina proizvodnje
Proces A Proces B
Utvrđivanje kontribucijske marže za asortiman od više proizvoda
Izračunajte na kojoj razini prometa (vrijednosno) će poduzeće pokriti sve svoje troškove ako mu
fiksni troškovi iznose 31.200 n.j.. Ukoliko poduzeće želi ostvariti financijski rezultat u iznosu od
12.000 n.j., koliku razinu prodaje treba ostvariti za njegovo ostvarenje.
Izračun P9
Prosječna vagana stopa doprinosa pokrića na temelju postotnih udjela u
prodaji i stopa doprinosa pokrića
ELEMENTI A B C
1) udio u prodaji
45% 35% 20%
2) sdp
53,57% 63,38% 58,93%
3) vagani prosjek =
(1*2)/100 24,11% 22,18% 11,79%
vagana sdp = (3A+3B+3C)
58,08%
• TP = FT / sdp
• TP = 31.200 / 58,08%
• TP = 53.719 n.j.
Ako je željeni financijski rezultat, 12.000 n.j., tada je potrebna razina prodaje za
njegovo ostvarenje:
Proizvod A B C
Udio u prihodima (prodajni mix) 45% 35% 20%
Potrebna prodaja (Q) 432 336 192
Primjer 10:
Poduzeće je u prošloj godini ostvarilo prihode od 25.000.000 n.j. uz varijabilne troškove od
400 n.j. /j.p. i fiksne troškove od 5.000.000 n.j.. Prodajna cijena proizvoda iznosi 500 n.j. /j.p.
U idućoj godini poduzeće prognozira povećanje prodajnog tržišta za svoj proizvod te odlučuje
povećati iskorištenost kapaciteta sa 60% na 90%. Također poduzeće želi poboljšati svoj
financijski rezultat smanjenjem fiksnih troškova za 10%. Izračunajte i komentirajte koliki će
biti financijski rezultat u idućoj godini ako se poveća iskorištenost kapaciteta s 60% na 90% i
smanje fiksni troškovi za 10%?
Izračun P10
Primjer 11:
Poduzeće je izašlo iz zone negativnog financijskog rezultata i ostvarilo dobitak od 2.500.000 n.j.
Analiza izvora odstupanja ostvarene od planirane kontribucijske marže
(ostv.-pl.)
Ukupna varijanca od –21.000 ostvarene u odnosu na planiranu kontribucijsku maržu sastoji se od:
• varijance u prosječnom varijabilnom trošku u ukupnoj svoti od -12.902,44 n.j. ostvarenja u odnosu na plan,
• varijance u volumenu prodaje u ukupnoj svoti od 5.585,37 n.j. ostvarenja u odnosu na plan i
• varijance u prodajnoj cijeni u ukupnoj svoti od -13.682,93 n.j. ostvarenja u odnosu na plan.
Ostvarena kontribucijska marža niža je od planirane za -12.902,44 n.j. zbog povišenja prosječnih varijabilnih
troškova, viša je za 5.585,37 n.j. zbog povećanja volumena prodaje i niža je za -13.682,93 n.j. zbog niže
ostvarene prodajne cijene u odnosu na plan. Suma pojedinačnih varijanci čini ukupnu varijancu od 21.000 n.j.
nižeg ostvarenja u odnosu na plan.
HVALA VAM NA PAŽNJI…
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA
Doc.dr.sc. Andrea Arbula Blecich
E mail: andrea.arbula.blecich@efri.hr
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
1. faza:
Računovodstvo inputa poslovnog
procesa
1. faza:
Raspored troškova po troškovnim mjestima
2. faza:
Računovodstvo proizvodnje
2. faza:
Raspored troškova po troškovnim nositeljima
1. faza:
3. faza:
Zbirni obračun troškova realizirane proizvodnje
Računovodstvo prodaje
2. faza:
Kalkuliranje prodajne cijene
Inputi poslovnog procesa su:
sredstva za rad, Neki elementi inputa poslovnog procesa predmetom isključivo financijskog računovodstva.
predmeti rada, Postoje sredstva za rad koja računovodstvenom konvencijom ne spadaju u osnovna sredstva,
usluge drugih i nego u materijal ili sitan inventar. Takva sredstva za rad nisu predmet računovodstva osnovnih
rad zaposlenika. sredstava, kao niti tuđa sredstva za rad, npr. sredstva koja se koriste iz najamnog odnosa.
U računovodstvu troškova možemo govoriti o suženom konceptu inputa poslovnog procesa i to:
Računovodstvu osnovnih sredstava, (Osnovna sredstva s obzirom na procese i stanja kroz koja prolaze, javljaju se u obliku
novca, stvari i potraživanja. Predmetom računovodstva troškova su samo sredstva u obliku stvari, i to njihov vrijednosni aspekt.
Računovodstvo troškova zanima nabavna vrijednost, ispravci vrijednosti, amortizacija i drugi troškovi u vezi s osnovnim
sredstvima, a ne zanimaju ga tehnički i tehnološki aspekti sredstava. )
Računovodstvu materijala,
Računovodstvu vanjskih usluga i
Računovodstvu rada zaposlenika.
Vremenske:
a) proporcionalna (ravnocrtna, linearna)
b) progresivne
c) degresivne
1.opadajućeg salda –aritmetička (za istu svotu se smanjuje svaku
godinu)
2. opadajućeg salda –geometrijska (po istoj stopi se smanjuje
svake godine u odnosu na prethodnu)
3.dvostrukog opadajućeg salda-geometrijska (po istoj dvostrukoj stopi)
Funkcionalne:
a)metoda broja sati
b)metoda outputa
Primjer 1:
Nabavna vrijednost opreme je 120.000 n.j., a procijenjen vijek trajanja 5 godina. Sastavite
amortizacijski plan uz primjenu:
pravocrtne metode,
metode zbroja godina (digitalna metoda – progresivna i degresivna aritmetička metoda),
progresivne metode uz 15% prosječnog godišnjeg povećanja amortizacije,
degresivne uz 25% prosječnog godišnjeg sniženja amortizacije.
PRAVOCRTNA METODA
100 / 5 = 20
120.000 × 20% = 24.000 1. god.
Izračun P1:
× 20% = 24.000 2. god.
: : :
× 20% = 24.000 5. god.
100% = 120.000
166.959,61 1.674.031,243
31.12 259.009,15 92.049,54 (A-Kta) (OD-Gl)
• U slučaju rasta cijena PPC metoda pokazuje više troškove i niži poslovni rezultat
• U slučaju pada cijena FIFO metoda pokazuje više troškove i niži poslovni rezultat
• U slučaju pada cijena PPC metoda pokazuje niže troškove i viši poslovni rezultat
Primjer 5: Formiranje nabavne vrijednosti putem kalkulacije troškova nabave
Nabavljeno je 440 kg materijala A ukupne fakturne vrijednosti 380.000 n.j. i 360 kg materijala B ukupne
fakturne vrijednosti 520.000 n.j.. Ovisni troškovi nabave iznose 25.000 n.j.. Izračunajte jedinične nabavne
vrijednosti materijala A i materijala B. Ovisne troškove nabave rasporedite prema a) količini materijala, b)
vrijednosti materijala.
Izračun P6
A B
Q 440 360
Fakt. vrijed. 380.000 520.000
OTN= 25.000
A B A B
894,88636 1.475,694 887,6263 1.484,568
(jed.OTN*QA(B)+FVA(B)/QA(B) (jed. OTN*FVA(B)+FVA(B))/QA(B)
a) PREMA KOLIČINI MATERIJALA b) PREMA VRIJEDNOSTI MATERIJALA
Primjer 7: Formiranje nabavne vrijednosti putem kalkulacije troškova nabave
1. Kupljen je materijal koji se planira koristiti u proizvodnji haljina i to: 1.000 m svile cijene
od 450,00 n.j/m i 1.000 m pamuka po cijeni od 150,00 n.j./m, te je primljena faktura
dobavljača materijala na iznos od 600.000,00 n.j. + PDV.
2. Primljena je faktura dobavljača za transport materijala u iznosu od 11.000,00 + PDV.
3. Primljena je faktura dobavljača za ukrcaj i iskrcaj materijala u iznosu od 6.000,00 +
PDV.
4. Primljena je faktura dobavljača za transportno osiguranje materijala u iznosu od
3.000,00.
5. Proveden je obračun nabave, te je utvrđena nabavna cijena kupljenih materijala.
1. Kupljeno je 4.000 kg ljepila za drvo (30,00 n.j./kg) i 4.000 kg drvenih letvi (50,00 n.j./kg) koji se
koriste u proizvodnji namještaja te je primljena faktura dobavljača iznosa od 320.000,00 n.j. +
PDV. Ljepilo za drvo zauzima 500 m³ prostora, a drvene letve 2.000 m³ prostora.
2. Primljena je faktura dobavljača za transport materijala u iznosu od 11.000,00 + PDV.
3. Primljena je faktura dobavljača za ukrcaj i iskrcaj materijala u iznosu od 6.000,00 + PDV.
4. Primljena je faktura dobavljača za transportno osiguranje materijala u iznosu od 3.000,00.
5. Proveden je obračun nabave, te je utvrđena nabavna cijena kupljenih materijala
RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA
Doc.dr.sc. Andrea Arbula Blecich
E mail: andrea.arbula.blecich@efri.hr
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
RAČUNOVODSTVO PROIZVODNJE
RASPORED TROŠKOVA PO TROŠKOVNIM MJESTIMA
Vježbe 4
Primjer 1: obračun internih učinaka, njihovog evidentiranja i raspoređivanja između
troškovnih mjesta
Trgovinsko poduzeće ima tri centra odgovornosti za koje utvrđuje financijski rezultat. To su:
prodavaonica, vozni park i uprava i prodaja. Originalni troškovi pojedinih centara odgovornosti su:
za prodavaonicu 17.000
za vozni park 5.200
za upravu i prodaju 4.100
Originalni, primarni
17.000 5.200 4.100 26.300
troškovi
Sekundarni, prevaljeni
6.400 8.100 7.000 21.500
troškovi
Realizacija (interna +
27.000 13.800 10.600 51.400
eksterna)
FINANCIJSKI
3.600 500 -500 3.600
REZULTAT:
Knjiženje P1 (T-konta)
PRODAVAONICA
520 521 571 590
(1) 17.000 17.000 (7) (2) 6.400 6.400 (7) (8) 27.000 27.000 (5) (7) 23.400 27.000 (8)
(9) 3.600
VOZNI PARK
520 570 521 571
(1) 5.200 5.200 (10) (11) 10.900 3.900 (2) (3) 8.100 8.100 (10) (11) 2.900 2.900 (6)
7.000 (4)
590
(10) 13.300 13.800 (11)
(12) 500
UPRAVA I PRODAJA
520 570 521 590
(1) 4.100 4.100 (13) (14) 10.600 2.500 (2) (4) 7.000 7.000 (13) (13)11.100 10.600(14)
8.100 (3) 500 (15)
Rješenje P2:
P1= 347.938,1
P2= 319.587,6
G1= 1.004.923
G2= 1.052.320
Primjer 3
Troškovi radionice raspoređuju se na osnovnu djelatnost 70% i na ložionicu 30%. Troškovi ložionice
raspoređuju se na osnovnu djelatnost 70%, na zajedničke službe 20% i na radionicu 10%. Troškovi
zajedničkih službi raspoređuju se na osnovnu djelatnost 50%, na radionicu 30% i na ložionicu 20%.
X1 X2 X3 X4
Originalni tr. 4.000 200 250 300
Prevaljeni tr. 0,7 X2 0,1 X3 0,2 X2 0,1 X2
Prevaljeni tr. 0,7 X3 0,3 X4 0,2 X4 0,2 X3
Prevaljeni tr. 0,5 X4
S P1 S P2 S P3
P1 300.000 10% 5%
P2 138.000 4% 3%
P3 120.000 2% 6%
MA 135.000 24% 15% 23%
MB 255.000 47% 15% 23%
MC 180.000 23% 54% 46%
RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA
Doc.dr.sc. Andrea Arbula Blecich
E mail: andrea.arbula.blecich@efri.hr
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
RAČUNOVODSTVO PROIZVODNJE
RASPORED TROŠKOVA NA TROŠKOVNE NOSITELJE
-TRADICIONALNE METODE-
Vježbe 5
Pregled metoda kalkuliranja troškova na nositelje
1. Tradicionalne
1.1. Djelidbene
1.1.1. Čiste
* Jednostupanjska
* Višestupanjska
1.1.2. S ekvivalentnim brojevima
1.1.3. Vezanih proizvoda
1.2. Dodatne
1.2.1. Sumarne
1.2.2. Elektivne
* Horizontalna eleksija
* Vertikalna i kombinirana eleksija
2. Suvremene
2.1. Kalkuliranje na osnovi aktivnosti poslovnog
procesa (ABC)
2.2. Ciljno kalkuliranje
Djelidbena kalkulacija s ekvivalentnim brojevima
Primjer 1:
• Tvornica šećera proizvodi četiri proizvoda: bijeli, smeđi, dijetetski šećer i šećerne kocke.
U mjesecu siječnju proizvela je 8.000 kg smeđeg šećera, 11.000 kg bijelog šećera, 6.000
kg šećernih kocki i 4.000 kg dijetetskog šećera. Ukupni troškovi proizvodnje su 7,429
milijuna n.j.. Ekvivalentni brojevi i prodajne cijene po vrstama proizvoda su:
Primjer 2:
• Poduzeće prehrambene industrije proizvodi u vezanom tehnološkom procesu 2 glavna
(A i B) i 2 sporedna proizvoda (C i D). U promatranom razdoblju poduzeće je proizvelo
180.000 jedinica proizvoda A, 102.000 jedinica proizvoda B, 12.000 jedinica proizvoda
C i 7.000 jedinica proizvoda D. Ukupni troškovi u promatranom
razdoblju iznose 1.500.000 n.j., a prodajna cijena za sporedne proizvode je 11 n.j. za
sporedni proizvod C i 9 n.j. sporedni proizvod D. Ključ za raspored vezanih troškova na
glavne proizvode je proporcija osnovnog zajedničkog sastojka kojeg u
proizvodu A ima 30% manje nego u proizvodu B. Izračunajte cijenu koštanja proizvoda
A i B.
S obzirom da se ne može izravno odrediti koji se troškovi odnose na glavne, a koji na sporedne proizvode, sporedni
proizvodi, čija je vrijednost obično niska u odnosu na glavne, procjenjuju se po tržišnoj (prodajnoj) vrijednosti.
Izračun P2:
• 1. faza: suptrakcija:
Σ VEZANIH TROŠKOVA
1.500.000
- VRIJEDNOST SPOREDNOG PROIZVODA C (11 * 12.000) 132.000
- VRIJEDNOST SPOREDNOG PROIZVODA ¸D (9 * 7.000) 63.000
= VEZANI TROŠKOVI GLAVNIH PROIZVODA
1.305.000
A
0,7 180.000 126.000 721.184,2 4,006579
B
1 102.000 102.000 583.815,8 5,723684
228.000 1.305.000
Primjer 3:
Poduzeće „X” proizvodi u vezanom tehnološkom procesu 3 glavna (A, B i C) i 2 sporedna proizvoda (D i E). U
promatranom razdoblju poduzeće je proizvelo 430.000 jedinica proizvoda A, 355.000 jedinica
proizvoda B, 240.000 jedinica proizvoda C, 11.000 jedinica proizvoda D i 12.000 jedinica proizvoda E. Ukupni
troškovi u promatranom razdoblju iznose 4.400.000 n.j. , a prodajna cijena za sporedne proizvode je 8 n.j. za
sporedni proizvod D i 3 n.j. sporedni proizvod E. Ključ za raspored vezanih troškova na glavne proizvode je
proporcija osnovnog zajedničkog sastojka kojeg u proizvodu C ima 19% više, a u proizvodu A 24% manje nego
u proizvodu B. Izračunajte cijenu koštanja proizvoda A, B i C.
Izračun P3:
Primjer 4:
• Poduzeće proizvodi proizvode A,B i C. Direktni troškovi su: materijal izrade 70.000 n.j. za
proizvod A, 50.000 n.j. za proizvod B i 20.000 n.j. za proizvod C i plaće izrade 30.000
n.j. za proizvod A, 40.000 n.j. za proizvod B i 15.000 n.j. za proizvod C. Ukupni opći
troškovi iznose 100.000 n.j. i raspoređuju se u
ovisnosti o utrošenom materijalu izrade. Izračunajte cijenu koštanja proizvoda A, B i C
ako je poduzeće proizvelo 400 jedinica proizvoda A, 180 jedinica proizvoda B i 120
jedinica proizvoda C.
Izračun P4:
A B C Σ
OT=100.000
MI 70.000 50.000 20.000 140.000
u ovisnosti o MI
PI 30.000 40.000 15.000 85.000
100.000/140.000=
DT 100.000 90.000 35.000 225.000
0,714285714 na MI
OT 50.000 35.714 14.286 100.000
Primjer 5:
• Poduzeće proizvodi proizvode A,B i C. Direktni troškovi su: materijal izrade 70.000 n.j. za
proizvod A, 50.000 n.j. za proizvod B i 20.000 n.j. za proizvod C i plaće izrade 30.000 n.j.
za proizvod A, 40.000 n.j. za proizvod B i 15.000 n.j. za proizvod C. Ukupni opći troškovi
iznose 100.000 n.j. i raspoređuju se 75% u ovisnosti o materijalu izrade i 25% u ovisnosti
o plaćama izrade. Izračunajte cijenu koštanja proizvoda A, B i C ako je poduzeće proizvelo
400 jedinica proizvoda A, 180 jedinica proizvoda B i 120 jedinica proizvoda C.
Izračun P5:
A B C Σ
MI 70.000 50.000 20.000 140.000
PI 30.000 40.000 15.000 85.000
DT 100.000 90.000 35.000 225.000
OT na MI 37.500 26.786 10.714 75.000
OT na PI 8.824 11.765 4.412 25.000
UT 146.324 128.550 50.126 325.000
Q 400 180 120
Ck 365,809 714,169 417,717
OT 100.000
Primjer 6:
• Poduzeće ima tri organizacijske jedinice: pogon A (PA), pogon B (PB) i zajedničke službe (ZS). Bavi se
proizvodnjom tri proizvoda: A i B, koji prolaze kroz PA i PB i proizvoda C, koji se u cjelini izrađuje u PB. U
obračunskom razdoblju poduzeće je proizvelo 7.000 kom proizvoda A, 5.000 kom proizvoda B i 3.500 kom
proizvoda C. Direktni troškovi koji se javljaju u proizvodnji su: materijal izrade (MI), plaće izrade (PI) i direktne
usluge (DU). Direktni troškovi po jedinici proizvoda iznose:
Opći troškovi su: OTI u PA = 190.000; OTI u PB = 170.000; OT u ZS = 111.000. OTI u PA i PB raspoređuju se na
osnovi sume MI i PI, a OTUP na osnovi PI. Rasporedite horizontalnom eleksijom opće troškove na nositelje i
izračunajte cijenu koštanja proizvoda A, B i C.
Izračun P6:
PA PB
MI PI DU MI PI DU Σ
2.495.000+1.745.000
3. faza: kalkuliranje jedinične cijene koštanja
PA + PB za MI, PI, DU
ELEMENTI CK A B C
MI 520,00 300,00 130,00
PI 280,00 200,00 110,00
DU 70,00 20,00 -
DT = (MI + PI + DU) 870,00 520,00 240,00
+ 3,31838% na PI 9,29 6,64 3,65
+ 4,04255% na MI+PI u PA 18,19 12,53 -
+4,00943% na MI+PI u PB 14,03 7,62 9,62
Ck 911,51 546,79 253,27
4. faza: provjera rezultata:
Q
Opći troškovi su: OTI u PA = 190.000; OTI u PB = 170.000; OT u ZS = 111.000. Opći troškovi se po načelu vertikalne
eleksije raspoređuju 30% u ovisnosti od MI, 50% u ovisnosti od PI I 20% u ovisnosti o strojnim satima. Strojni sati po
jedinici proizvoda iznose: za proizvod A 13 SS, za proizvod B 11 SS i za proizvod C 9 SS. Rasporedite vertikalnom
eleksijom opće troškove na nositelje i izračunajte cijenu koštanja proizvoda A,B i C.
Izračun P7:
MI (PA) + MI (PB) =
a) raspored 30% OT na nositelje 3.100.000 + 2.495.000
ELEMENTI CK A B C
MI 520,00 300,00 130,00
PI 280,00 200,00 110,00
DU 70,00 20,00 -
DT 870,00 520,00 240,00
+ 2,52546% na MI 13,13 7,58 3,28
+ 7,04035% na PI 19,71 14,08 7,74
+ 53,07042% na SS 6,90 5,84 4,78
Ck 909,74 547,50 255,80
A= 13; B= 11; C= 9
4. faza: provjera rezultata:
RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA
Doc.dr.sc. Andrea Arbula Blecich
E mail: andrea.arbula.blecich@efri.hr
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
RAČUNOVODSTVO PROIZVODNJE
RASPORED TROŠKOVA NA TROŠKOVNE NOSITELJE
-SUVREMENE METODE-
Vježbe 6
Primjer 1: Usporedni primjer tradicionalnih metoda kalkuliranja i ABC metode
PROIZVOD
Poduzeće proizvodi A B C
proizvode A, B i C sa Količina proizvodnje 40.000 20.000 10.000
slijedećim podacima: utrošak materijala (kg/jed.) 5 5 11
trošak neposrednog materijala 30 n.j. 20 n.j. 10 n.j.
sati direktnog rada 1,33 2 1
sati strojnog rada 1,33 1 2
trošak direktnog rada 9 n.j. 15 n.j. 8 n.j.
broj proizvodnih serija 4 8 15
broj isporuka gotovih proizvoda 9 3 20
broj nabavki materijala 20 30 200
broj proizvodnih promjena 10 15 20
Opći troškovi:
Troškovi pokretanja proizvodnje 40.000 n.j.
Troškovi održavanja strojeva 800.000 n.j.
Troškovi naručivanja 500.000 n.j.
Troškovi pakiranja 300.000 n.j.
Troškovi pripreme proizvodnje 400.000 n.j.
Izračunajte cijenu koštanja pojedinih proizvoda:
A B C
MI 30 n.j. 20 n.j. 10 n.j.
PI 9 n.j. 15 n.j. 8 n.j.
OT 26,2907 39,53488 19,76744
ck 65,29 n.j. 74,53 n.j. 37,77 n.j.
Troškovi naručivanja/(trošak neposrednog materijala*količina prozvodnje)=
500.000/(30*40.000+20*20.000+10*10.000)
b) Elektivna
A B C
MI 30 n.j. 20 n.j. 10 n.j. TM1=1481,48 * broj proizvedenih serija/količina pr.
PI 9 n.j. 15 n.j. 8 n.j. TM2= 8,58 * sati strojnog rada
TM1 0,148 0,593 2,222 TM3= 2.000 * broj nabavki materijala/količina
proizvodnje
TM2 11,416 8,584 17,167
TM4= 9.375 * broj isporuka got.pr./količina
TM3 1 3 40 proizvodnje
TM4 2,109 1,406 18,750 TM5= 8 888.89 * broj proizvodnih promjena/količina
proizvodnje
TM5 2,222 6,667 17,778
ck 55,9 n.j. 55,25 n.j. 113,92 n.j.
Primjer 2:
Aktivnost A Aktivnost B
Trošak 30.000 45.000
Pokretač (količina) 400 800
Proizvod A Proizvod B
Razina konzumacije pokretača aktivnosti A 300 400
Razina konzumacije pokretača aktivnosti B 400 200
A B
Trošak aktiv. (A)/Pokretač akt.(A)* Razina konzumacije
pokretača aktivnosti (A;B) 22500 30000
Trošak aktiv. (B)/Pokretač akt.(B)* Razina konzumacije
pokretača aktivnosti (A;B) 22500 11250
Ukupan trošak 45000 41250
HVALA VAM NA PAŽNJI…
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA
Doc.dr.sc. Andrea Arbula Blecich
E mail: andrea.arbula.blecich@efri.hr
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
RAČUNOVODSTVO PRODAJE
ZBIRNI OBRAČUN PROIZVODNJE
Vježbe 7
Primjeri zbirnih obračuna proizvodnje – utjecaj sustava internog
obračuna na iskazani FR
Primjer 1.
Podaci za zbirni obračun proizvodnje su:
Nedovršena Ulaganja u toku
Gotovi proizvodi
Troškovi proizvodnja obračunskog
početkom razdoblja
početkom razdoblja razdoblja
VT FT VT FT VT FT
35.000 25.000 900.000 300.000 120.000 90.000
UKUPNO 60.000 1.200.000 210.000
Završeno je 75% proizvodnje. Prodano je 71% gotovih proizvoda za 1.500.000 kn. Izračunajte financijski
rezultat:
a) ako se zalihe procjenjuju po punoj cijeni koštanja
b) DC metodom, ako početne zalihe sadrže fiksne troškove (prijelazno razdoblje) i
c) čistom DC metodom (ako početne zalihe ne sadrže fiksne troškove).
Prikažite zbirna knjiženja u financijskom računovodstvu.
a) Zbirni obračun proizvodnje – PCK
VT
VT PC
Početne zalihe nedovršene proizvodnje 18.000
+ Ulaganja u obračunskom razdoblju 94.000
= Ukupno 112.000
- Konačne zalihe nedovršene proizvodnje 23520
= Završena proizvodnja 88.480 99.000
+ Početne zalihe gotovih proizvoda 7.200 8.000
= Ukupno 95.680 107.000
- Konačne zalihe gotovih proizvoda - -
= Troškovi realiziranih proizvoda 95.680 107.000
UP 128.000
Doprinos pokriću FT (DP ili kontribucija) 32.320
FT 21.000
FR 11.320
Knjiženje P2 Knjiženje Svota Konto duguje Konto potražuje
1 94.000 4 VT 0,1,2,3
2 21.000 4 FT 0,1,2,3
3 94.000 49 VT 4 VT
4 21.000 49 FT 4 FT
5 94.000 60 (P.s.=18.000) 49 VT
6 21.000 70 49 FT
7 88.480 60
99.000 63 (P.s.=8.000)
10.520 639 (PC-VT)(P.s.=800 potr.)
8 107.000 7 63
9 11.320 7-storno, 639
10 128.000 12 75
11 116.680 79 7
12 128.000 75 79
13 11.320 79 8
Korištena konta
4 Troškovi poslovanja
49 Raspored troškova
12 Potraživanja od kupca
60 Proizvodnja u toku
63 Proizvodi
639 Odstupanja od cijena proizvoda, odnosno od standardnih troškova
7 Prihodi i rashodi
75 Prihodi od prodaje proizvoda i usluga
79 Razlika prihoda i rashoda
8 Rezultat poslovanja
UT Ukupni trošak
VT Varijabilni trošak
FT Fiksni trošak
HVALA VAM NA PAŽNJI…
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA
Doc.dr.sc. Andrea Arbula Blecich
E mail: andrea.arbula.blecich@efri.hr
EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
RAČUNOVODSTVO PRODAJE
KALKULIRANJE PRODAJNE CIJENE
Vježbe 8
Moguće su četiri situacije unutar kojih se novi proizvod uključuje
u postojeći asortiman, a koje opredjeljuju planiranje njegove
prodajne cijene pomoću troškovnog koncepta:
FR = 200.000
sdp = (up – vt)/up = (2.000.000-1.300.000) /2.000.000) = 0,35
Situacija C
Pc proizvoda x mora
Proizvodnja postojećeg proizvoda pokriti
•vt novog proizvoda
•Izgubljeni dp postojećeg
proizvoda
•Dodatni FT
vt
Situacija D
Izračunajte minimalnu prodajnu cijenu novog proizvoda kako se financijski rezultat ne bi
promijenio uzimajući u obzir navedene uvjete:
•Dodatni FT = 30.000
•Proizvodnja se snižava na 1.600.000
•Realizacija proizvoda X je ograničena na 1.300 jedinica
•Izgubljeni DP= 140.000 (istiskuje se postojeći proizvod, pa se mora ugraditi njegov doprinos
pokrića u pc novog proizvoda)
_____________________
Pc proizvoda x mora pokriti
Situacija D:
Dodatni FT = •vt novog proizvoda
snižava se proizvodnja
postojećeg proizvoda 30.000 •Izgubljeni dp postojećeg proizvoda
•Dodatni FT
• Postoji ograničenje količine
Određen je mogući Q
Situacija D: Dodatni FT
snižava se proizvodnja postojećeg proizvoda
Određen je mogući Q
Primjer 2
Vježbe 9
1. Standardiziranje direktnih troškova i analiza uzroka odstupanja
ODSTUPANJE
OSTVARENOG OD
OSTVARENI TROŠAK - STANDARDNI TROŠAK
STANDARDNOG TROŠKA =
STANDARDNO OSTVARENO
UTROŠAK MI 32 jed. 35 jed.
CIJENA MI 29 n.j. 33n.j.
ODSTUPANJE
OSTVARENOG OD
OSTVARENI TROŠAK - STANDARDNI TROŠAK
STANDARDNOG TROŠKA =
STANDARDNO OSTVARENO
TARIFA/satu 200 n.j. 190 n.j.
VRIJEME/jed.proizvoda 2h 3h
STANDARDNO OSTVARENO
TARIFA/satu 450 n.j. 420 n.j.
VRIJEME/jed.proizvoda 9 min 12 min
Vježbe 10
Senzitivna analiza
Primjer 1: Osjetljivost TP na prodajnu cijenu
Poduzeće ostvaruje 100.000 n.j. fiksnih i 70 n.j. prosječnih varijabilnih troškova, te 120 n.j. prihoda po jedinici
proizvoda.
a)Kada bi se prodajna cijena a) povećala za 10%, b) smanjila za 10%, kako bi to utjecalo na točku pokrića?
Izračunajte koeficijent osjetljivosti i prokomentirajte rezultat u oba slučaja.
TP1= 240.000
Broj varijanti A B C
• Kako bi se dobio odgovor koja projektna varijanta je najpovoljnija, a koja najmanje povoljna,
treba izračunati benefit-cost pokazatelj samo za razliku godišnjih veličina dviju varijanti.
Godišnje koristi Godišnji troškovi
A minus B
B–C = (272.000 – 264.000) / (145.000 – 140.000) = 1,6
A minus C
B–C = (272.000 – 251.000) / (145.000 – 125.000) = 1,05
B minus C
B–C = (264.000 – 251.000) / (140.000 – 125.000) = 0,867
• Dobiveni rezultat pokazuje da svaka dodatna novčana jedinica investirana u
varijantu A preko ukupne vrijednosti investicije u varijantu B donosi 1,6
novčanih jedinica koristi, odnosno 1,05 novčanih jedinica, ako se investira u
varijantu C. To govori u prilog varijanti A u odnosu na varijantu B, i C.
Suprostavljanjem B i C varijante dobivamo 0,867 novčanih jedinica koristi na
svaku novčanu jedinicu investiranu u varijantu B, preko ukupne vrijednosti
varijante C. Budući da je benefit-cost pokazatelj niži od 1, opredjeljujemo se za
C varijantu u odnosu na varijantu B. Sukladno rezultatima, najpovoljnija je
varijanta A, potom slijedi varijanta C, a najmanje povoljna je varijanta B.
Primjer 4:
Konvencionalna i modificirana B-C metoda
r (r 1) 1,08 (1,08 1)
n 20
p
0,1019 *100.000 10.190 r 1
r 1n
1,08 1
20
100
Konv. b – c = čiste uporabne koristi (uštede) / {(čisti troškovi kapitala + čisti troškovi
djelovanja i održavanja)}
Za A prema postojećoj situaciji:
• B–C = (200.000 – 165.000) / {( 10.190 – 0 ) + (270.000 –
250.000)} = 1,16
Konvencionalni benefit cost pokazatelj u primjeru daje veliku prednost varijanti B, u odnosu na
A varijantu, iako je godišnja ušteda troškova u odnosu na postojeću situaciju jednaka za
projektne prijedloge A i B.
Modificirani benefit-cost pokazatelj
Modif. b – c = {(čiste uporabne koristi (uštede) - čisti troškovi djelovanja i održavanja)} /
čisti troškovi kapitala
Čiste godišnje uporabne koristi iznose 100.000, čisti godišnji troškovi djelovanja i održavanja
30.000, a čisti troškovi kapitala 40.000. Koliko iznosi Benefit-Cost pokazatelj po modificiranoj
metodi? Je li projekt prihvatljiv i zašto?
Izračun P5:
Modificirani b – c pokazatelj= {(čiste uporabne koristi (uštede) - čisti troškovi djelovanja i
održavanja)} / čisti troškovi kapitala
=(100.000-30.000)/40.000=1,75
r n ( r 1)
čisti troškovi kapitala troškovi kapitala *
n
r 1
1, 04 30 (1, 04 1)
5 . 000 . 000 *
1, 04 30 1
0 , 057830098 * 5 . 000 . 000
čisti troškovi kapitala 289 . 150 , 49