SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI

Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni učiteljski studij
1. godina

KRALJ TOMISLAV
SEMINARSKI RAD

Kolegij: Hrvatska povijest

Mentori: prof. dr. sc. Damir Matanović, dr. sc. Pavao Nujić
Studentice: Petra Pavlović, Gabriela Stipić, Eva Župan

Osijek, studenoga, 2022.

 2

SADRŽAJ

UVOD......................................................................................................................................................3
1. TKO JE BIO KRALJ TOMISLAV?.................................................................................................4
1. 1. KNEZ ILI KRALJ.........................................................................................................................5
2. NASTANAK HRVATSKE KRALJEVINE........................................................................................6
3. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA..............................................................................................7
4. CRKVA I TOMISLAV.................................................................................................................8
5. MAĐARSKA NAJEZDA..............................................................................................................9
6. BORBA S BUGARIMA.............................................................................................................10
7. IZVORI KOJI SPOMINJU TOMISLAVA.....................................................................................11
7.1. LITERATURA......................................................................................................................11
7.2. KNJIŽEVNOST, UMJETNOST I SPOMENICI.........................................................................13
7.3. MAČEVI U VRIJEME TOMISLAVA.......................................................................................14
8. NASLJEDNICI KRALJA TOMISLAVA.........................................................................................15
9. ZAKLJUČAK............................................................................................................................16
10. LITERATURA..........................................................................................................................17
11. PRILOZI.................................................................................................................................18
 3

UVOD

U ovome radu govori se o liku i djelu kralja Tomislava kao prvog hrvatskog kralja. Iako
rijetko spominjan u hrvatskoj povijesti, ovaj je kralj učinio velik korak prema utemeljenju
Hrvatske kakvu znamo danas. Poznato je da se upravo on prvi okrunio za kralja na
Duvanjskom polju te da je tim činom Hrvatska postala kraljevina. Ovaj srednjovjekovni
vladar značajno je utjecao i na površinu i raspored svoje kraljevine

Hrvati iznimno cijene Tomislava kao povijesnu ličnost, a to je primjetno iz brojnih ulica i
parkova koji su po njemu dobili ime. Kompleks parkova u samom centru Osijeka, danas se
zove Perivoj kralja Tomislava, a i jedan od najvećih trgova u glavnom gradu Hrvatske,
Zagrebu je dobio ime upravo po njemu. U središtu samog parka istaknut je i kip u čast
Tomislava.

Cilj ovog rada bio je analizirati i prikazati bitne dijelove života kralja Tomislava, uputiti
čitatelja u njegov povjesni značaj i utjecaj na stvaranje Hrvatske kraljevine. Također, pokušati
odgovoriti na pitanje je li Tomislav uistinu bio prvi hrvatski kralj, ili su to tek postali njegovi
nasljednici i spomenuti izvore te vrijednu ostavštinu iz njegova vremena. Kako bi se moglo
odgovoriti na ova pitanja, proučeni su pisani izvori o ranom srednjem vijeku i uspoređena je
nekolicina izvora različitih povjesničara koji su na svoj način interpretirali vrijeme početka
10. stoljeća.
 4

5. 1. TKO JE BIO KRALJ TOMISLAV?

Tomislav je bio nasljednik kneza Mutimira, kojega još u pojedinim spisima povjesničari
nazivaju Muncimir. Smatra se da je Mutimir vjerojatno bio Tomislavov otac. 1
Tomislav
dolazi iz dinastije Trpimirović koja je dobila ime po knezu Trpimiru koji je vladao Hrvatskom
kneževinom sredinom 9. stoljeća. „Dinastija Trpimirovića osamostalila je Hrvatsku i
ostvarila integraciju dalmatinskih gradova sa zaleđem. Zahvaljujući njima stvoreno je
Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije, koje se vezalo uz zapadnoeuropski kulturni krug, ali je
ostalo otvoreno i vezama s Bizantom.“2 Dio izvora tvrdi da je Tomislav naslijedio svoga brata.

Živio je u srednjem vijeku, a pretpostavlja se da je na poziciju kneza došao 910. godine kada
ujedinjuje Hrvatske krajeve. Okrunio se između 914. i 925. godine te je time postao prvi
Hrvatski kralj. Svoju je državu širio izvana, ratujući sa brojnim moćnim narodima, ali i
iznutra, sazivajući crkvene Splitske sabore na kojima je utjecao na mentalitet svoga naroda i
društveno te duhovno uređenje. Zapamćeni ratovi kralja Tomislava bili su s Mađarima i
Bugarima, a dobre je odnose gradio s rimskom stolicom i papom Ivanom X. koji ga je
nazivao svojim sinom.3

Pero Gavranić za Tomislava kaže: „... Stare knjige mnogo nam pričaju, da je Tomislav bio
hrabar mladić, jak na oružju i vele poduzetan, (...) Njega ide velika zasluga, da je hrvatske
kneževine sjedinio, novu državu svoju osilio i proslavio, pače i temelj potonjoj duševnoj
kulturi položio.”4 Iz ovoga vidimo da je Tomislav bio snažan vladar koji je mario za svoj
narod i državu te da je bio i velik ratnik i poduzetnik.

Ni o kraju njegove vladavine nije puno poznato, no već 928. godine u spisima se spominje
kralj Trpimir II. za kojeg se vjeruje da je bio brat kralja Tomislava i otac budućeg kralja
Krešimira.

1
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 73.
2
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, „Hrvatska enciklopedija“,
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62491, 2021. (posjećeno 3. siječnja 2023.)
3
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zbornik kralja Tomislava,Tisak nadbiskupske tiskare, Zagreb
1925., str. 118.
4
J. Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski…, str. 55.
 5

5. 2. KNEZ ILI KRALJ

Obzirom na rijetke izvore koji datiraju iz vremena između 910. i 928. godine, povjesničari se
ni danas ne mogu usuglasiti kada je točno Hrvatska postala kraljevina te koji je njen prvi
okrunjeni vladar. Jedan od znanstvenika koji je proučavao ovo pitanje i donio vlastiti
zaključak je Franjo Rački koji analizom slijeda događaja utvrđuje je li kralj Tomislav bio prvi
okrunjeni Hrvatski kralj ili su to tek postali njegovi nasljednici.

On tvrdi da je poznato da su se hrvatski vladari na koncu 9. stoljeća oslovljavali kraticom dux,

što je bio naziv za srednjovjekovne knezove. Ovom su titulom u papinskim ispravama
oslovljavani Tomislavovi pretkodnici kneževi Muncimir, Sedeslav i Branimir. Titula rex,
označavala je kraljeve, a u kontekstu Hrvatske, prvi puta je spomenuta kada je papa Ivan X.
U svojoj poslanici Tomislava nazvao „rex Croatorum“.5 U njoj je pisalo: „Ivan biskup, sluga
slugu božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, izvrsnom knezu Humljana,
te prepoštovanom i presvetom bratu našem Ivanu, nadbiskupu crkve salonitanske, i svim
podložnim biskupima, nadalje svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji boravi
u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima.“6

S druge strane u spisima Tome Arhiđakona, Tomislav je oslovljem titulom dux, a prvi
navedeni hrvatski kralj je Držislav. Franjo zaključuje, da iako je Historia Salonitana, djelo
Tome Arhiđakona, važan povijesni izvor, nepotpun je i pisan prema izvorima iz 914. godine
zanemarujući godine nakon navedene. Arhiđakon je bio u funkciji popisivanja svih poznatih
godina i vladara no njegovi izvori nisu nužno morali biti potpuni. Kao dokaz tomu navodi da
su u razdoblju između 914. i 970. godine, u njegovim spisima, preskočeni i pojedini važni
vladari i nadbiskupi. Izvedeni zaključak je da se kralj Tomislav uistinu okrunio između 914.
godine i 925., kada je održan spljetski sabor uoči kojega je poslano pismo pape Ivana X.7

5
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zbornik…, str. 2.
6
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, „Pisma pape Ivana X.“, https://povijesni-izvori.webnode.hr/pisma-
pape-ivana-x/, 2018. (posjećeno 3. siječnja 2023.)
7
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zbornik…, str. 4.
 6

5. 3. NASTANAK HRVATSKE KRALJEVINE

Obzirom da se Tomislav prema papi Ivanu X. i spisima spljetskog sabora oko 926. godine
naziva kraljem, dio povjesničara smatra da je rimska stolica tada zamoljena za krunu.
Obzirom da su hrvati bili mlad narod koji je napredovao u duhu Zapada, ta molba im je
odobrena. Cilj Rima je bio proširiti latinski jezik u Europi i suprostaviti se grčkoj crkvi koja je
u to vrijeme jačala. Također, Hrvati su dobro došli Rimu i Italiji u borbi protiv Mađara koji su
dolazili sa sjevera. U isto vrijeme, rimski su poslanici okrunili i Bugarskog kralja Simeona s
ciljem poboljšanja odnosa.8

Na nastanak hrvatske kraljevine utjecale su i političke prilike u Europi. U vrijeme kada je

Tomislav postavljen za kneza, raspadalo se franačko kraljevstvo, a grčko je carstvo oslabljeno
zbog prijestolnih borbi. Velika vojna sila koja se uzdignula u to vrijeme bila je Mađarska.
Nasuprot Mađara, uzdignue su se i slavenske vojske Hrvata i Bugara. Dok su Bugari ratovali
sa Grcima, Tomislav je uvidio priliku za krunidbom. Prema Peri Gavraniću, ovaj se vladar
samostalno okrunio između 920. i 925. godine, a odobrenje je tek naknadno tražio kada je pri
kraju vladavine htio urediti unutarnje stanje svoje države. Tada je sazvao crkvene sabore u
Splitu na kojima se raspravljalo o školstvu, vjeri i socijalnom i političkom uređenju kraljevine
Hrvatske.9

Kako je Hrvatska kraljevina jačala pod kraljevskom vlasti, tako su se širile njene granice. Iz
priloga 1 vidljivo je da je u vrijeme kralja Tomislava sezala od Drave na Sjeveru do
Jadranskog mora te da je sadržavala većinski dio današnje Bosne i Hercegovine sve do rijeke
Drine. Graničila je sa srednjovjekovnim državama Karantanijom na Zapadu i Zahumljem,
Trebinjem i Dukljom na jugu, Mađarkom na sjeveru te Bugarskom i Raškom (Srbijom) na
istoku.

8
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 51.
9
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 56.
 7

5. 4. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA

Nakon velike i slavne bitke protiv Bugara 925. godine, hrvatska je vojska Tomislava
proglasila kraljem te je iste godine bio okrunjen, što potvrđuje činjenica da ga papa i splitski
sabor već 926. godine nazivaju kraljem. Mjesto njegove krunidbe bilo je u crkvi na
Duvanjskom polju, koje se još može naći i pod nazivom Hljevansko. Ono se nalazi na
jugozapadnom dijelu današnje Bosne i Hercegovine10.

Povjesničar Vjekoslav Klaić u svome osvrtu na krunidbu kralja Tomislava spominje Ljetopis
popa Dukljanina koji je u povijesti bio vrlo važan izvor znanja, no danas se ona smatra
nepouzdanom jer je dio, osobit onaj o starijoj povijesti, prikazan simbolično, ali u duhu
tadašnjeg vremena. U tom dijelu ljetopisa detaljno je opisana i krunidba kralja Svetopeleka
kojeg je okrunio sv. Ćiril na Duvanjskom polju. Na tom činu prisustvovali su i broni podanici
i poslanici rimskog pape. Krunidbi je prethodovao sabor koij je trajao dvanaest dana, a na
njemu se raspravljalo o crkvenim i svjetovnim temama. Zadnji dan sabora, kralj Svetopelek je
bio okrunjen po običaju rimskih kraljeva.

Ova priča o Svetopeleku, zainteresirala je hrvatske povjesničare, koji uzimaju u obzir da se

skupština uistinu dogodila te da je tadašnji kralj htio, okružen mudracima, starješinama i
županima, urediti vlast u kraljevini Hrvatskoj. Klaić predlaže da je ovaj skup bio simbol za
sve sabore koji su se događali tijekom vladavine ove dinastije. U dijelu spisa kralj Svetopelek
je preimenovan u Budimir, no ni jedno od ovih imena nije bilo poznato hrvatskoj povijesti te
se dolazi do zaključka da je jedini kralj koji je mogao prisustvovati ovom saboru i
potencijalno biti okrunjen na Duvanjskom polju bio kralj Tomislav. To je bila prva krunidba
na tlu tadašnje Dalmacije. Ovu tvrdnju potkrepljuju i bilješke pronađene u Duvnu, a u njima
je spomenuto da se priča o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju generacijama i
usmeno prenosila.11

10
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 55.
11
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 59. –
str. 72.
 8

5. 5. CRKVA I TOMISLAV

Crkva u Hrvata u doba narodnih vladara poziva vjernike na poštovanje prava i pravednosti,
ističe važnost sakramentalne prakse, njeguje osjećaje razumijevanja i solidarnosti. Kralj
Tomislav svojom dalekosežnom politikom uspijeva crkveno povezati hrvatski i latinski
(romanski) element na dobrobit obiju strana (splitski sabori 925 – 928.). Javni religiozni život
u Hrvata za Tomislavova vladanja odvija se pod okriljem mjesnih, regionalnih i nacionalnih
zaštitnika. Na cijeni su hodočašća i proštenja. Godišnji ciklus Marijinih i svetačkih blagdana
odraz je bogatog liturgijskog života u Crkvi u Hrvata, koja strpljivim radom i
propovijedanjem surove ratnike, neuke pastire i poljodjelce preoblikuje u evanđelju odane
kršćane. 12

Prvi sabor u Splitu bio je 925. godine gdje su se pojavili svi dalmatinski biskupi, kralj
Tomislav i ostali velikaši. Na saboru bi zaključeno, da se vlast nadbiskupije splitske, kao
metropole i baštinice nekadašnje salonske crkve, koja da je tobože osnovana još u
apostolskim vremenima, proteže od Raše do Kotora, a onda su pokušali dokinuti slovensku
službu božju. No na njezinu obranu odlučno ustade ninski biskup Grgur i spase je za niže
svećeničke redove.

Na ovom je crkvenom saboru , 928., prije svega naglašena vrhovna vlast nadbiskupa
splitskoga po cijeloj hrvatskoj državi. i s tim u svezi ninska je biskupija dokinuta, a Org-ur
postade biskupom skradinskim. Slovenska služba ipak se održala i dalje među Hrvatima,
zacijelo zbog energičnoga istupa biskupa Grgura. Skoro poslije toga sabora preminuo je kralj
Tomislav (oko 928.).13

12
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998.
13
Šišić F., Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Narodne novine, Zagreb, 1925.
 9

5. 6. MAĐARSKA NAJEZDA

Knezu Bijele Hrvatske, Tomislavu (903. – 928.), kasnije prvom hrvatskom kralju uspjelo je
od Bijele Hrvatske stvoriti jaku silu na Jadranu. On je graničio na sjeveru s Mađarima, a na
istoku s Bugarima, gdje se Simeon Veliki okrunio za cara Bugara. Još kao knez sjedinio je
Tomislav Posavsku Hrvatsku s Bijelom Hrvatskom. Smatrali su ga moćnim vladarom koji je
raspolagao sa 60 000 konjanika i 100 000 pješaka te s ratnom mornaricom od 80 velikih
brodova, na svakome 40 ljudi i 100 manjih brodova, na svakome 10 do 20 momaka.14

Tomislav je s Mađarima imao mnoge bojeve, ali je uvijek bio pobjednik. Mađari više nisu
pokušavali napasti Italiju preko Hrvatske jer bi im uvijek bilo vraćeno istom silom. Tomislav
je tada uspio ujediniti Panonsku Hrvatsku s Dalmatinskom u jednu državu. (rudolf horvat
povijest hrvatske). Mađari su početkom X. stoljeća postali strah i trepet tadašnje srednje
Europe te su svojim prodorima zaprijetili narušavanjem dotadašnjeg europskog odnosa snaga
i poretka. Kad su preko Posavske Hrvatske krenuli prema Jadranskom moru, 917. ih je na
Dravi dočekao Tomislav i porazio u bitki. Pobjedom nad Mađarima proširio je hrvatsku
državu ujedinivši Posavsku i Primorsku Hrvatsku. Bilo je to prvi put da su se te dvije hrvatske
zemlje našle pod žezlom jednog vladara. Granice tadašnje Hrvatske ulazile su duboko u
Bosnu i Podunavlje, a za vladavine Tomislava srednjovjekovna je Hrvatska imala dotad
najveći opseg.15

14
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998. str. 160
15
https://hrvatski-vojnik.hr/kralj-tomislav/, posjećeno 25. siječnja 2023.
 10

5. 7. BORBA S BUGARIMA

Godine 925. krenula je bugarska vojska pod vojskovođom Alogoboturom prema granicama
Bijele Hrvatske, prema moru, prema srcu hrvatske države. Car Simeon htio je proširiti svoju
državu do Jadranskog mora. Ona bi se prostirala od Crnog do Jadranskog mora, na sjeveru do
Dunava i Save te preko tih rijeka, a na jugu preko Egeje do Marmarsko mora. Njegova jaka
vojska u kojoj su većina bili kopljanici i konjanici prolazi kroz hrvatske granične gore, preko
južne Bosne i Hercegovine, prema sadašnjoj granici Dalmacije. Taj prolaz kroz gore bio je za
Bugare poguban. Oni pretrpješe, prije nego što je došlo do sukoba s hrvatskom vojskom, teške
gubitke. Protiv njih ustadoše dobrovoljci, narodni junaci. Kad se bugarska vojska sukobila s
hrvatskom, bila je već teško načeta. Tomislav hametom potuče Bugare. Uzmak bugarske
vojske uslijedio je bez reda. Bugarska vojska bila je raspolovljena.

Nakon te pobjede ujedinio je knez Tomislav sve velike i manje hrvatske pokrajine u jednu
veliku državu. U nju ulaze i srpski krajevi, pa i latinski gradovi uz dalmatinsku obalu. Na
kraju velikih uspjeha tog sjajnog hrvatskog kneza uslijedila je njegova krundiba za kralja na
Duvanjskom polju gdje ga je sav hrvatski narod proglasio i priznao prvim kraljem svih
Hrvata.16

16
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998. str. 159-
160
 11

5. 8. IZVORI KOJI SPOMINJU TOMISLAVA

Kralj Tomislav se u ranoj hrvatskoj povijesti ne ističe samo značajkama vladanja i ulogom u
oblikovanju rane hrvatske države nego i oskudnošću sačuvanih vrela o njemu. Ni prema
jednom ranosrednjovjekovnom hrvatskom vladaru spomenička baština nije bila tako škrta kao
prema Tomislavu. O njemu nije sačuvan nijedan izvorni podatak prvoga reda, njegovo se ime
ne spominje ni na jednom kamenom spomeniku, o njemu ne govori ni jedna isprava ili
zabilješka i ni jedan se predromanički spomenik ne može izravno vezati uz toga hrvatskog
vladara. O Tomislavu i njegovu razdoblju govore samo pripovjedna vrela.

5. 9. LITERATURA

U 31. i 32. poglavlju spisa cara Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio nalaze
se podatci o vojnoj snazi Hrvatske u prvoj polovici X. st. i o pobjedi Hrvata nad Bugarima
koje je vodio Alogobotur. U XIII. poglavlju Salonitanske povijesti Tome Arhiđakona
spominje se Tomislav kao knez u godini 914., a Ljetopis popa Dukljanina sadržava podatak o
pobjedi Tomislava nad Atilom, kraljem Ugra. I napokon u građi o splitskim hrvatskim
saborima 925. i 928. godine, koja je dodana preradi Tominog djela, poznatog po imenu
Historia salonitana maior, sačuvani su važni podatci o Tomislavovu vladarskom naslovu i
opsegu vlasti, te o crkvenim prilikama njegova vremena.17

Godine 1925. u Hrvatskoj je svečano proslavljena tisućugodišnjica hrvatskoga kraljevstva. U

hrvatskoj historiografiji tu su obljetnicu prije svega obilježila dva djela: Zbornik kralja
Tomislava u spomen tisućugodišnjice hrvatskoga kraljevstva, u izdanju
Jugoslavenske/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb,1925.) i Povijest Hrvata u
vrijeme narodnih vladara Ferde Šišića (Zagreb, 1925.). Upravo je to, po svemu temeljno,
Šišićevo djelo usredotočilo istraživačke domete dotadašnje hrvatske historiografije u
proučavanju hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti i između dvaju svjetskih ratova
najutemeljenije djelovalo na stvaranje historiografske predodžbe o državnoj i vojnoj moći
kralja Tomislava. Ferdo Šišić opisuje kralja Tomislava i određuje njegovu povijesnu ulogu u
poglavljima: Kralj Tomislav i njegovo doba (401.-430.) i Hrvati i madžarski kralj Koloman

17
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 204.
 12

(624.-650.). U prvom Šišić razmatra Tomislavovu vanjsku politiku, u drugom ocjenjuje

njegov odnos prema crkvenim pitanjima svojega doba. Prema Dukljaninovu podatku o
pobjedi nad Atilom, Šišić ističe da Tomislav nije Mađare "samo srećno i pobjedonosno odbio
od svojih granica, već je i vlast svoju proširio po najvećem dijelu nekadašnje Panonske
Hrvatske sve do i Drave" (404.-405.). Upozorava da se ne zna "kad i kako se proširila
Dalmatinska Hrvatska po Panonskoj", ali da "bezuvjetno stoji, da se 925. računala teritorija
nekadašnje sisačke biskupije [...] kao zemlja, koja potpada u jednu ruku pod splitsku
nadbiskupiju, a u drugu pod hrvatskoga vladara" (405).18 U knjizi Josipa Horvata Politička
povijest Hrvatske (Zagreb, 1936.) Šišić je objavio Uvod u političku povijest Hrvatske (7-53),
kratak pregled hrvatske povijesti od početaka do narodnog preporoda. Prikaz o Tomislavu
(12-13) posve je u skladu s predodžbom o njemu u velikoj Povijesti iz 1925. godine, ali je
teški i neutemeljeni prigovor Tomislavu da je bio odlučan protivnik "zdravih narodnih težnji"
u njemu ipak izostavljen. To donekle vrijedi i za tekst o Tomislavu u novom izdanju Pregleda
povijesti hrvatskoga naroda što ga je F. Šišić, uz pomoć Mihe Barade, započeo priređivati
potkraj života. I tu je oštri izričaj iz 1925. godine izostavljen, ali je u njemu istaknuta teza o
kraljevoj naklonosti prema dalmatinskim biskupima na splitskim crkvenim-saborima 925. i
928. Šišić ističe da je Tomislav "hoteći da što jače privuče k sebi dalmatinske gradove,
pristajao na težnje Platinskog episkopata, ali je naišao na jak otpor ninske crkve i njena
biskupa Grgura" (123), što pokazuje kako je do kraja zastupao tezu da kralj Tomislav nije
podupirao crkvene težnje vlastitoga biskupa.19

18
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 206.-
208.
19
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 211.
 13

5. 10. KNJIŽEVNOST, UMJETNOST I SPOMENICI

Nasuprot oskudici povijesnih izvora o Tomislavu, postoji pravo bogatstvo književnih i

likovnih ostvarenja koje ga žele prikazati, afirmirati i urezati u trajno sjećanje Hrvata.

Već je Ivan Kukuljević Sakcinski u liku vladara u splitskoj krstionici vidio kralja Tomislava,
te prema kruni na tom liku opisao i krunu prvoga hrvatskoga okrunjenog vladara. I on je vidio
sudbinsku povezanost Tomislava i Grgura Ninskoga - prvom je posvetio svoj znanstveni rad,
drugom pjesmu (1872.). Kasniji su likovni povjesničari izražavali sumnju u tu Kukuljevićevu
atribuciju, ali ni danas nije posve utvrdeno kojega hrvatskoga kralja taj lik prikazuje. Tih je
godina i mladi Franjo Marković sastavio epilij (pjesničku pripovijest u pet dijelova), posvećen
kralju Tomislavu - Povratak pod hrvatskoga kralja. Dok je historiografija XIX. stoljeća
voljela isticati pobjede kralja Tomislava nad Mađarima i Bugarima, kao i zadobivanje
dalmatinskih gradova, hrvatska je politička i kulturna zbilja njega radije gledala u krugu
boraca za hrvatsku duhovnu samobitnost, te je već na zidnoj slici Celestina Medovića Splitski
crkveni sabor 925. godine (1897.), koja se nalazi u Zlatnoj dvorani nekadašnjeg Odjela za
bogoštovlje i nastavu (danas Hrvatski institut za povijest u Opatičkoj ulici), središnji lik Grgur
Ninski prikazan u žaru dokazivanja svoje pravice, a kralj Tomislav je doduše uz njega, ali
samo kao pažljiv slušatelj raspre. Slika se isprva zvala Sabor kralja Tomislava, i ona je postala
medu Hrvatima ne samo poznata i popularna nego oleografijom tvrtke Petar Nikolić i veoma
raširena. Opis slike, kao posebnu brošuru, napisao je Kerubin Šegvić. Oleografiju pod
nazivom Tomislav prvi kralj hrvatski ili ujedinjenje Hrvatske, autora Kikereca i Zadnika, koju
je ista tvrtka nudila, nije postigla popularnost slike Celestina Medovića.20 Josip Horvat
Međimurec svoju je nacionalnu slavu stekao slikom Kralj Tomislav na prijestolju iz 1941.
godine. Najpoznatiji spomenik kralju Tomislavu nalazi se na istoimenom trgu u Zagrebu te ga
je izradio kipar Robert Frangeš Mihanović 1938., spomenici kralju Tomislavu podignuti su i u
Ogulinu, Livnu i Tomislavgradu.

20
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 309.
 14

5. 11. MAČEVI U VRIJEME TOMISLAVA

Dok smo o organizaciji oružane sile, društvenim odnosima i općenito o stvarima koje spadaju
u narativnu povijest veoma slabo ili nikako obaviješteni, o tipovima oružja koja su
upotrebljavali starohrvatski ratnici imamo neusporedivo jasnije spoznaje. Zahvaljujemo to
običaju polaganja grobnih priloga u grobove ratnika i dostojanstvenika kao i marljivom i
samozatajnom radu nekoliko generacija hrvatskih arheologa. Običaj polaganja oružja u
grobove ratnika trajao je tijekom čitavog 9. i 10. st. da bi u 11. st. Znatno splasnuo, a
sporadično ga zatječemo i do 14. st. Od 11. st. pa nadalje u biti nalazimo priložene samo neke
ratničke atribute, kao što su ostruge i ukrašeni pojasi dok na oružje u pravom smislu riječi
nailazimo vrlo rijetko. Na početku moramo stoga odmah osporiti jednu stereotipnu tvrdnju
kako je kod nas s kristijanizacijom nestao iskonski poganski običaj polaganja oružja u
grobove. U našim se muzejima nalazi impresivan broj različita oružja iz vremena narodnih
vladara.21

Hrvatskih uglednih ratnika, u pravilu konjanika, kojima je u općem broju ratnika raspolagala
Hrvatska u Tomislavovo vrijeme, bilo je razmjerno malo i bili su naoružani mačevima tipa K
te u manjoj mjeri mačevima tipa X za koje je karakteristična jednostavna, jednodijelna
polukružna glavica te duga ravna križnica četvrtastog profila. Ovi mačevi su zapravo
svojevrsna simplifikacija mačeva karolinškog tipa. Možemo očekivati i upotrebu mačeva
predaka, dakle starijih inačica karolinških mačeva iz 9. pa čak i iz kraja 8. st. Bar dio mačeva
tipa K i X predstavljao je lokalni proizvod i to u cijelosti ili djelomično.22

21
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 259.
22
Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb, 1998., str. 269.
 15

5. 12. NASLJEDNICI KRALJA TOMISLAVA

Historija Hrvata za prvih nasljednika kralja Tomislava veoma je tamna, jer osim nekih
podataka, što ih je zabilježio suvremeni car Konstantin Porf., nema o tom vremenu do potkraj
X. vijeka gotovo nikakih izvora, ni domaćih ni stranih. Napose treba istaknuti da nam na
žalost odsada do kraja XII. stoljeća presahnjuje - van u dva tri slučaja - jedno osobito važno
vrelo, papinski registar, a s druge strane opet ostavljaju nas vizantijski i franački ljetopisci, pa
i mletački kronista dakon Ivan - izuzev jedan jedini podatak - ne javlja do devedesetih godina
X. vijeka ništa. Zato izlazi pred nas hrvatska historija ovoga vremena samo u nejasnim
konturama, a tako i ona naokolnih srodnih plemena u oblastima na jugu ušća Cetine, u Srbiji,
pa i u samoj Bugarskoj. Mi ćemo stoga prikazati niz događaja o kojima nam se učuvao pomen
do kraja sedmoga decenija X. vijeka u Hrvatskoj i u susjednim zemljama, s kojima je ona bila
u tijesnom doticaju, koliko se to može, a onda dat ćemo geografsko-topografski pregled ovih
zemalja, kako nam ga je ubilježio za polovinu X. stoljeća car Konstantin Porf.23

Kralja Tomislava naslijedio je Trpimir II. ( 928.- 935. ?), njegov mlađi brat, a prema tome, na
što nas upućuje već i ime, unuk istoimenog hrvatskog kneza iz sredine 9. stoljeća. O njemu, a
tako i o njegovu sinu i nasljedniku Krešimiru I. , ne znamo ništa osim da su uspjevali
održavati Hrvatsku na onoj visini i snazi, do koje je podiže kralj Tomislav.

23
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zbornik kralja Tomislava,Tisak nadbiskupske tiskare, Zagreb
1925., str. 431.
 16

5. 13. ZAKLJUČAK

Tomislav je bio nasljednik kneza Mutimira, kojega još u pojedinim spisima povjesničari
nazivaju Muncimir. Živio je u srednjem vijeku, a pretpostavlja se da je na poziciju kneza
došao 910. godine kada ujedinjuje Hrvatske krajeve. Okrunio se između 914. i 925. godine te
je time postao prvi Hrvatski kralj. Kako je Hrvatska kraljevina jačala pod kraljevskom vlasti,
tako su se širile njene granice te je u vrijeme kralja Tomislava sezala od Drave na Sjeveru do
Jadranskog mora i sadržavala većinski dio današnje Bosne i Hercegovine sve do rijeke Drine.

Prvi sabor u Splitu bio je 925. godine gdje su se pojavili svi dalmatinski biskupi, kralj
Tomislav i ostali velikaši. Kralj Tomislav svojom dalekosežnom politikom uspijeva crkveno
povezati hrvatski i latinski (romanski) element na dobrobit obiju strana (splitski sabori 925 –
928.). Još kao knez sjedinio je Tomislav Posavsku Hrvatsku s Bijelom Hrvatskom. Smatrali
su ga moćnim vladarom koji je raspolagao sa 60 000 konjanika i 100 000 pješaka te s ratnom
mornaricom od 80 velikih brodova, na svakome 40 ljudi i 100 manjih brodova, na svakome
10 do 20 momaka. Tomislav je s Mađarima imao mnoge bojeve, ali je uvijek bio pobjednik.
Mađari više nisu pokušavali napasti Italiju preko Hrvatske jer bi im uvijek bilo vraćeno istom
silom. Kad se bugarska vojska 925. godine sukobila s hrvatskom, bila je već teško načeta.
Tomislav hametom potuče Bugare. Uzmak bugarske vojske uslijedio je bez reda. Bugarska
vojska bila je raspolovljena.

Kralj Tomislav se u ranoj hrvatskoj povijesti ne ističe samo značajkama vladanja i ulogom u
oblikovanju rane hrvatske države nego i oskudnošću sačuvanih vrela o njemu, ali postoji
pravo bogatstvo književnih i likovnih ostvarenja koje ga žele prikazati, afirmirati i urezati u
trajno sjećanje Hrvata. Hrvatski ugledni ratnici su u Tomislavovo vrijeme bili naoružani
mačevima tipa K te u manjoj mjeri mačevima tipa X. Kralja Tomislava naslijedio je Trpimir
II. ( 928.- 935. ?), njegov mlađi brat, a prema tome, na što nas upućuje već i ime, unuk
istoimenog hrvatskog kneza iz sredine 9. stoljeća.
 17

5. 14. LITERATURA

1. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, „Pisma pape Ivana X.“, https://povijesni-

izvori.webnode.hr/pisma-pape-ivana-x/, 2018. (posjećeno 3. siječnja 2023.)
2. Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad,
Zagreb, 1998.
3. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zbornik kralja Tomislava,Tisak
nadbiskupske tiskare, Zagreb 1925., str. 118.
4. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, „Hrvatska enciklopedija“,
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62491, 2021. (posjećeno 3. siječnja
2023.)
5. Šišić F., Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Narodne novine, Zagreb, 1925.

INTERNETSKE STRANICE

6. https://hrvatski-vojnik.hr/kralj-tomislav/ , posjećeno 25. siječnja 2023.

 18

5. 15. PRILOZI

Izvor: Josip Bratulić (ur.), Prvi Hrvatski kralj Tomislav, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad,
Zagreb, 1998., str. 58.