Ljubav i osjećaji su teme koje su uvijek bile prisutne u književnosti, a njihova
tematika se mijenja s vremenom. Antuna Branka Šimića "Ljubav" i Antuna Gustava Matoša "Utjeha kose". Ove pjesme su dijelom književnog stvaralaštva dvaju različitih autora koji stvaraju u različitim vremenskim razdobljima. Antun Branko Šimić je poznat po svojem romantičnom i ljubavnom stilu pisanja, dok je Antun Gustav Matoš poznat po svom pesimističnom i filozofskom pristupu životu. "Ljubav" Šimića prikazuje žudnju i strast prema ljubavnici, dok "Utjeha kose" Matoša prikazuje tugu i žalost zbog gubitka voljene osobe. Struktura oba teksta se razlikuje. "Ljubav" Šimića sadrži četverostih , dok "Utjeha kose" Matoša sadrži jednu prozu koja govori o sanjanju voljene osobe. Oblik "Ljubav" je klasičan i jednostavan, dok je "Utjeha kose" složeniji i sadrži filozofske i metaforičke elemente. Pjesnički jezik oba teksta također se razlikuje. "Ljubav" Šimića koristi jednostavne i direktne riječi, dok "Utjeha kose" Matoša koristi složene i značajne riječi. Stilska izražajna sredstva su primjetna u oba teksta, ali su u "Ljubav" Šimića prisutna zbog naglašavanja strasti, dok su u "Utjeha kose" Matoša prisutna zbog opisivanja tuge i žalosti. Šimićev tekst "Ljubav" sadrži opipljivu atmosferu i ljubavnu poeziju, s jasno izraženim osjećajima i emocijama. Pjesma se kreće od opisa spavaće sobe do apela prema voljenoj osobi, uz neprekidno zaigranost između dva tijela. Riječi "Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu" sugeriraju na istinsku i potpunu zaljubljenost, dok riječi "Moje ruke svijaju se žude mole" ukazuju na želju i nadanje. Naprotiv, Matošev tekst "Utjeha kose" sadrži mračniju atmosferu i težnju prema iskonskoj traumi. Pjesma se kreće od snova o mrtvoj voljenoj osobi do sumnje u vlastiti život, a kroz tekst se osjeti tjeskoba i nespokojstvo. Riječi "U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne" sugeriraju na kobnu situaciju, dok riječi "Samo kosa tvoja još je bila živa" ukazuju na jedino preostalo živo tijelo voljene osobe. "Ljubav" i "Utjeha kose" daju različite slike ljubavi. U Šimićevom tekstu, ljubav se prikazuje kao snažna, strastvena i fizička, dok je u Matoševom tekstu ljubav prikazana kao tuga i sjećanje na nekoga tko više nije živ. Oba teksta se bave temom ljubavi, ali svaki na svoj način. Matošev tekst je dublji i filozofski, dok Šimićev tekst odiše romantikom i živahnošću.