35.

PISANE VJEŽBE U NASTAVI HRVATSKOGA JEZIKA

Pismenost nije gotov dar. Ona je rezultat dugotrajnog kontinuiranog učenja i vježbanja. U
metodičkoj su literaturi zabilježeni raznoliko postupci u razvijanju pisanoga izraza. Nastava
pismenosti mora uvažiti karakteristike dobi učenika, tj. mora pokrenuti doživljajni svijet
učenika. Uz princip primjerenosri povezuje se i princip postupnosti. Postupnost se očituje u
izboru sadržaja, oblika i postupaka.
Po obliku i namjeni pisane radove dijelimo u dvije skupine:
1. Sastavci
2. Vježbe i zadaci
Sastavci - Na osnovnoškolskom se stupnju provode svi oblici pisanih sastavaka: opisivanje,
izvještavanje, pripovijedanje, prepričavanje, prikazivanje, raspravljanje. Na srednjoškolskom
se stupnju provode još raznovrsniji oblici pisanog izražavanja. Uz afirmirane se oblike uvode
novi, složeniji oblici: impresija, paralela, referat, interpunkcija, marginalija, argumentacija
postavljenih teza, rasprava, esej. Suvremena metodika nastave pismenosti proklamira princip
interesa. Kod učenika treba pobuditi interes za pismeno izražavanje i povjerenje u vlastite
izražajne mogućnosti. Djecu privlače oni sadržaji koji su povezani uz njihov svakodnevni
doživljajni svijet. Rado pišu o onome što vole i što poznaju. Iako je afirmirana i u drugim
nastavnim predmetima, nastava pismenosti ipak pronalazi najjače uporište u nastavi
hrvatskoga jezika. Govorne vježbe su u uzajamnom odnosu s nastavom pismenosti pa je za
oba područja uveden termin nastava izražavanja. U njegovanju pisanoga izraza književni će
tekst odigrati vrlo značajnu ulogu. U književnim tekstovima jezični je izraz doveden do
najvišeg stupnja izražajnosti. Upravo pažljivim, doživljajnim čitanjem i razumijevanjem
književnoga teksta učenik će oplemeniti svoj vlastiti izraz. U organizaciji nastave pismenosti
ne smije biti zanemaren princip individualnoga postupka. U području izražavanja učenik
otkriva individualne sklonosti. Njih treba respektirati i razvijati. S naročitom pažnjom treba
prihvatiti stvaralačke pokušaje učenika. Nastava pismenosti ima i praktičnu namjenu. Ona će
osposobiti učenike za najrazličitije forme pisanoga komuniciranja od intimnog ispovijedanja
do poslovnoga komuniciranja. Tematska su područja u nastavi pismenosti neobično šarolika.
Po metodičkim kriterijima u područje teme ulaze prvenstveno oni sadržaji koji izazivaju
interes učenika, aktiviraju njegovu promatračku, doživljajnu, misaonu i fantazijsku aktivnost.
Svi tematski sustavi moraju polaziti od doživljajno-spoznajnih mogućnosti učenika, moraju
imati jasno određen obrazovni i odgojni smisao. Učenik treba biti afirmiran kao aktivan
subjekt koji promatra, doživljava, mašta i razmišlja. Značajan trenutak predstavlja
formuliranje teme. Tema mora biti uvjetovana ranijim radom, tj. učenici moraju biti
pripremljeni za prihvaćanje teme. Rad na pripremanju učenika za oblikovanje određene teme
odvija se u tri smjera: doživljanom, spoznajnom i leksičkom. U pripremnoj fazi učenici
usvajaju sadržaje i zaokupljaju se temom. Temu može formulirati sam nastavnik, a mogu i
učenici ponuditi niz varijani od kojih se odabire nabolja, najkonkretnija i najpreciznija. Pažnju
i interes učenika naročito privlače one teme koje već u naslovu kriju emocionalni naboj. Što je
tema jednostavnije i preciznije formulirana, to će i njezina razrada biti konkretnija, osobnija i
uvjerljivija.
Vježbe i zadaci – Vježbe i zadaci služe za razvijanje tehnike pisanja, pravopisnih navika,
gramatičke pravilnosti izraza, bogaćenje leksika, razvijanje stila i smisla za komponiranje.
Oni prethode samostalnim sastavcima u kojima učenik primjenjuje znanje i navike koje je
stekao vježbanjem i zadacima. Najpoznatiji su tipovi pismenih vježbi i zadataka:
Prepisivanje teksta – Posebnu pažnju prepisivanju teksta poklanjala je tradicionalna
metodika. Ističe se odgojna vrijednost ovoga oblika. Prepisivanjem učenik razvija pažnju,
smisao za točnost i estetski izgled rukopisa. U suvremenoj školskoj praksi ovaj je oblik rada
potisnut što svakako negativno utječe na razvijanje tehnike pisanja i estetskog izgleda
rukopisa. Na srednjoškolskom stupnju učenici mogu prepisivati odabrane rečenice ili odlomke
iz književnih djela. prepisivanje tekstova sa zadatkom traži od učenika da u tekst unosi neke
izmjene (npr. da perfekt zamijeni prezentom). Prepisivanje kao tip vježbi ima primaran
zadatak da razvije tehniku pisanja, tj. pravilnost u oblikovanju slova, urednost i brzinu.
Odgovori na pitanja – Ovaj tip vježbi ima dugu tradiciju u nastavi pismenosti i može se
provoditi na različite načine (nastavnik zapisuje pitanja na ploči, usmeno formulira pitanja...).
U obradi književnih tekstova može formulirati pitanje na koje će učenik odgovoriti
prepisivanjem stiha ili rečenice iz djela. Pravilnom organizacijom ovakvih vježbi učenik će
steći okretnost u formuliranju, jasnoću i sažetost u izražavanju.
Vježbe s deformiranim rečenicama – Prvenstveno su namijenjene za razvijanje učenikovih
logičkih sposobnosti. Primjerice, uzima se rečenica s ispreturanim redom riječi koji dovodi do
poremećaja smisla. Učenik će promjenom reda riječi otkloniti logički poremećaj.
Dopunjavanje i proširivanje rečenica – Može imati svoju leksičku, gramatičku, pravopisnu
i stilističku namjenu. Kao predložak za provođenje tog tipa vježbi mogu poslužiti različiti
tekstovi u kojima su izostavljene pojedine riječi koje treba zamijeniti novim riječima, npr.
riječima suprotnoga značenja. I ove vježbe izoštravaju logički smisao, obogaćuju riječnik i
otkrivaju učeniku raznovrsne mogunosti izražavanja.
Diktati – Diktat je vrlo prikladan oblik pisane vježbe u razvijanju pravopisne pismenosti.
Njime se razvijaju ortografske navike, memorija i sposobnost rasuđivanja. Pravilno
postavljeni diktati pokazuju učenikovo znanje i navike, razvijenost njegove memorije, točnost
pamćenja i logičnog povezivanja sadržaja, sposobnost razlikovanja i raspoznavanja, brzinu
reagiranja, sposobnost obuhvaćanja zvukovnih nizova i njihova grafičkog predočivanja
odgovarajućim znakovima uvažavajući pritom pravopisne konvencije, spretnost u primjeni
naučenih pravila. Diktati se primjenjuju u svim fazama školovanja. Raznoliko su po karakteru
i namjeni. Stvaralački diktat je diktat u kojem učenik samostalno oblikuje pojedine riječi u
tekstu, preinačuje zadane riječi ili nadopunjuje tekst odgovarajućim jezičnim podacima.
Diktat s obrazloženjem je diktat u kojemu učenik dobije zadatak da sažeto pismeno formulira
pravilo, a tek iza toga zapisuje riječi po diktatu. Pismeno formuliranje pravila pojačava
učenikovu misaonu aktivnost. Objašnjeni (eksplikativni) diktat pretpostavlja objašnjenja koja
će učeniku olakšati snalaženje u novoj situaciji. Objašnjava se određeni tekst s ciljem da
učenici određuju značenje pojedinih pojmova u tekstu. Još neki oblici diktata: diktat s
predusretanjem pogrešaka, kontrolni diktat, proučeni diktat, samodiktat, izborni diktat.
Leksičke vježbe – Uz usvajanje rječničkoga blaga potrebno je razabirati i značenje riječi.
Nepoznavanje značenja riječi dovodi do besmisla i govornih nesporazuma. Da bi se proširio
opseg riječi i da bi učenici ispravno upotrebljavali usvojene riječi, treba provoditi organizirane
leksičke vježbe. Leksičke se vježbe tijesno povezuju s nastavom gramatike, ortografije,
stilistike i nastavom ostalih predmeta. Razlikujemo: leksičko-stilističke, leksičko-semantičke,
leksičko-gramatičke i leksičko-ortografske vježbe.
Stilističke vježbe – U nastavi pismenost učenik mora upoznati i izražajne mogućnosti jezika.
Stilističke će vježbe osposobiti učenika za nijansirano izražavanje, otkrit će mu mogućnosti
izbora i rasporeda riječi i izraza, njihovo funkcioniranje u određenom kontekstu, njihovu
izražajnu vrijednost. Vježbe koje imaju takvu namjenu mogu se dobro iskoristiti u obradi
književnih tekstova. U razvijanju učenikova stila svrsishodni su pisani komentari nastavnika
koji upućuju učenika na pogreške i sugeriraju mu postupke u otklanjanju pogrešaka.
Vježbe u promatranju – Promatranje je metoda spoznavanja, metodički postupak u koje
subjekt usmjeruje svoju pažnju prema odabranom objektu s određenim ciljem (namjerom).
Kompozicijske vježbe – Usporedo s razvijanjem rječnika treba provoditi vježbe u
komponiranju. Do najjednostavnijih kompozicijskih uzoraka učenik će doći u toku
promatranja.