S Malim Isusom Do Mistike

OGS_01 31.01.17.
09:51 Page 1
str. 1
Ante Stantić, OCD
S Malim Isusom do mistike

Ulomci iz pisane riječi o. Gerarda Tome Stantića
S Malim Isusom do mistike 1

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 2
str. 2
Edicija Sveci, knj. 3
Nakladnici:
Katoličko društvo „Ivan Antunović“ – Subotica
Vicepostulatura sl. Božjega o. Gerarda Tome Stantića
Izbor i uređenje:
Katarina Čeliković
Za nakladnike:
Stjepan Beretić
o. Srećko Rimac, provincijal
ISBN 978-86-7450-070-5
2 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 3
3. str
Ante Stantić, OCD
S Malim Isusom
do mistike
Ulomci iz pisane riječi
o. Gerarda Tome Stantića

Vicepostulatura sl. Božjega o. Gerarda Tome Stantića
Subotica, 2016.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 4
4. str prazna
4 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 5
5. str.
Uvodna riječ
Knjige, brošure i mnogobrojni članci koje je godinama za kato-
lički mjesečnik Zvonik, priređivao o. Ante Stantić, OCD, dugogo-
dišnji vicepostulator postupka za proglašenje blaženim našega
sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, potrebno je našim čitate-
ljima iznijeti na svjetlo dana jednom opsežnom knjigom. To i čini-
mo povodom 140. godišnjice rođenja i 60. godišnjice smrti sluge
Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina. Ove, 2016. godi-
ne navršavaju se tri godine od smrti o. Ante Stantića, kojemu pos-
većujemo ovu knjigu. Valja istaknuti da je o. Ante Stantić, od 1985.,
dugi niz godina pomno skupljao, istraživao pismenu ostavštinu
sluge Božjega o. Gerarda i tematski složio u 20 svezaka pisane ri-
ječi o. Gerarda. Možemo se slikovito izraziti, da je o. Ante Stantić
„zaorao“ duboku brazdu na njivi pisane ostavštine Sluge Božjega i
nama utro put kojim ćemo se kretati u daljnjem istraživanju krepos-
nog i svetačkog života o. Gerarda. Zahvalni smo mu što je godina-
ma surađivao u katoličkom časopisu Zvonik kao dopisnik rubrike
„Govori vam sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić“. Želja mu je bila
da što više vjernika upozna lik i djelo o. Gerarda, da se mole Bogu
za svoje duševne i tjelesne potrebe, po njegovu zagovoru, kako
bismo slugu Božjega mogli častiti na našim oltarima.
Ova knjiga tematski predstavlja razne ulomke pisane riječi slu-
ge Božjega o. Gerarda. Oni se prije svega odnose na Isusa Krista,
izvora duhovnosti o. Gerarda. U oblikovanju duhovnoga života o.
Gerarda glavnu ulogu ima Duh Sveti, Presveto Trojstvo koje sta-
nuje u duši krštenika. Gerardov Isus Krist je „Mali Isus“, odnosno
poniznost Utjelovljene Riječi, koja postaje tijelom za naše spasenje.
U tom smislu promatramo Gerardovog „Malog Isusa“ u Utjelov-
ljenju, rođenju, muci, smrti, uskrsnuću, uzašašću na nebo i slanju
Duha Svetoga. Nije to neko infantilno promatranje Isusa Krista,
nego stvarno promatranje, „kenosis“ poniženja Isusova, koji se

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 6
spušta na zemlju i iz ljubavi prilazi čovjeku. Sakramenti Crkve su za

o. Gerarda kanali po kojima struji božanski život u našim venama i
posvećuju nas ako surađujemo s milošću Božjom. O. Gerard posve-
ćuje svoj život neumornom ispovijedanju vjernika i pohađanju bo-
lesnika u gradu i na salašima da ih pomiri s Bogom i međusobno,
hraneći ih sakramentom pričesti i bolesničkim pomazanjem.
Uzori duhovnog života i savršenosti za o. Gerarda, prije svega
su: Blažena Djevica Marija, Isusova Majka, i sv. Josip, potom sv. Te-
rezija Avilska, sv. Ivan od Križa i sv. Mala Terezija. Njihovim duhov-
nim naukom hrani svoj molitveni, bratski i apostolski život. Bogo-
slovne kreposti, vjera, nada i ljubav, poluge su o koje se oslanja u
duhovnom rastu, kao i stožerne kreposti. Molitveni život o. Gerard
razvija na temelju četiri stupnja molitve, kako ih predstavlja sv.
Terezija Avilska: usmena, meditativna, kontemplativna i mistična
molitva. Iz pisane ostavštine o. Gerarda, osobito kada govori o mo-
litvi, o slavlju euharistije, razvidno je da je on čovjek mistike, kojeg
ne prate vanjski fenomeni, poput elevacije, bilokacije ili drugih
fenomena koje nalazimo u mistika Crkve. Njegova se mistika teme-
lji na teologalnim krepostima, vjere, nade i ljubavi, kako uči sv. Ivan
od Križa čiji je učenik o. Gerard. Pokorom i poniznošću o. Gerard
želi „milovati Isusa“.
Kao redovnik, o. Gerard posvećuje stranice i stranice redov-
ništvu, kako živjeti prema Pravilu, konstitucijama i karizmi uteme-
ljitelja. Za ostvarenje savršenog redovničkog života, o. Gerard isti-
če vrijednost kršćanske askeze koja je nezamjenjiva na putu sveto-
sti. Sve to nije moguće ostvariti ako čovjek nema odlučnosti i us-
trajnosti na putu evanđeoskog života. Još kao mladi početnik na
putu redovničkog života o. Gerard zapisuje: „Hoću postati svet!“
Ova ga je odluka i ustrajnost dovela do zrele kršćanske svetosti, za
koju očekujemo pravorijek Crkve, kako bismo ga mogli častiti na
našim oltarima.
Knjiga koju predstavljamo zanimljiva je i po tome što nas upoz-
naje s dolaskom o. Gerarda u Sombor 1904., i njegovom više od
pedeset godina dugom apostolskom djelatnosti, osobito kao navjes-
titelja Božje riječi i rado slušanog propovjednika u Somboru. Još
prije Drugoga vatikanskog koncila o. Gerard je u Somboru razvijao
6 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 7
ekumenizam, osobito s pravoslavnom Crkvom. Za nas je također

vrijedna spoznaja kako je o. Gerard živio u višenacionalnoj sredini,
te kako je živio u vrijeme komunističkog sustava. Sve nam je to u
brojnim člancima za Zvonik opisao o. Ante Stantić, dugogodišnji
vicepostulator kauze o. Gerarda, kojemu ovom knjigom odajemo
počast o njegovoj trećoj godišnjici smrti.
Brojne članke o. Ante Stantića sabrala je, tematski posložila i
knjigu uredila dugogodišnja članica Uredništva Zvonika prof.
Katarina Čeliković. Članci ne slijede kronološko objavljivanje već
su stavljeni u cjeline kroz koje čitatelji mogu bolje upoznati osobu
i djelovanje o. Gerarda. Tako se neke teme mogu naći u više cjeli-
na, prema temi o kojoj se više govori u tekstu, a isti navodi se nala-
ze na više mjesta i pomalo razlikuju budući da ih je o. Ante iz izvor-
nog bunjevačkog izričaja najčešće pisao na hrvatskom književnom
jeziku u različitim razdobljima kroz godinu. U knjizi su sabrani tek-
stovi objavljivani od ožujka 1996. do ožujka 2013. godine i pred-
stavljaju doista pravu duhovnu riznicu iz koje ćemo crpiti poruke
svi mi koji u pisanoj ostavštini čitamo znakove svetosti našeg sluge
Božjega o. Gerarda Tome Stantića, ali i oni koji će ga ovom knjigom
tek upoznati. Lakše snalaženje u brojnim navodima omogućava
nam popis kratica rukopisne ostavštine o. Gerarda. Neka je svima
na korist!
o. Mato Miloš, OCD, vicepostulator

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 8
Kratice u ovoj knjizi
BD Blago duše
BH Bilješke hrvatski
BM Biser mišljenja
DM Dobre misli
DV Duhovne vižbe
K Korizma
KP Korizmena propovijed
LjSS Ljetopis somborskog samostana
M Milosrdnost
MC Marialis cultus
MPR Misijska propovijed
MŽ Moj život
NIMP Na Isusa i Majku paziti
ND Neumrla duša
OR Osservatore Romano
PB Put blaženstva
PKI Put k Isusu
PR Propovijedi
PRB Propovijed na Božić
R Rudnik
Red Redovnik
RI Razgovor s Isusom
RIM Razgovor s Isusom i Majkom
RIMJ Razgovor s Isusom, Marijom i Josipom
RM Redemptoris Mater
RM Razgovor s Majkom
S Sjedinjenje
SI Sjedinjenje s Isusom
TH. PAST Theologia pastoralis
ŽPLj Živi plamen ljubavi
KKC Katekizam Katoličke Crkve

SB Sluga Božji
8 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 9
I. DUHOVNOST

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 10
10 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 11
Isus Krist izvor duhovnosti
Nezasitan u ljubavi Krista i Crkve

Naslovom ovog prikaza o Gerardovoj ljubavi prema Kristu i
Crkvi želim istaknuti da je ta Gerardova ljubav bila nezasitna. Kad
bismo si dali truda i izbrojili sve čine ljubavi prema Kristu Osobi i
prema Kristu u njegovom otajstvenom Tijelu, što je u svojoj brojnoj
pisanoj riječi Sluga Božji zapisao, morali bismo zaključiti da je ta
ljubav habitualno stanje njegove duše i da on to stanje neprestano
raspiruje novim žeravicama ljubavi.
Osobito su mu na srcu četiri Kristova otajstva po kojima želi
živjeti s Kristom: Krist u otajstvu svoga djetinjstva, Krist na križu,
Krist Euharistija i Krist zaručnik duše.
Razmišljajući o Kristovom djetinjstvu on želi gledati i vidjeti
Isusovo srce kao malo kraljevstvo, kao mali vrt pun cvijeća i lijepih
ptica. Dok tako Isusa promatra, moli Isusa da na zemljištu njegova
srca iščupa trnje strasti i zasadi cvijeće kreposti, i da po svojim misli-
ma kao ptica u nebo leti (TH. PAST, 91).
S Isusom na križu SB se želi do te mjere poistovjetiti da bi
postao oruđe u Isusovim rukama, da Isus preko njega govori, ispo-
vijeda i izrijekom dodaje: Nek mi želja Tvoja želja. Nek je moje djelo
Tvoje djelo, moja ruka Tvoja ruka. Bilo djelovanje, bilo popravljanje
neka znače: sve Tvoje (RI, 52). Poistovjećuje svoju ljubav prema
Raspetome s ljubavlju prema svim ljudima i piše: Tko voli Raspe-
toga, taj voli svakoga (TH. PAST, 15). Zaboravit ću na sebe samo da
liječim Tvoje rane... Moram za Tobom ludovati kad vidim druge da
Te na križ prikivaju (RI, 26, 85).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 12
Među brojnim zapisima i sadržajima njegovih adoracija Krista

u Euharistiji susrećemo i ovu: Ti si kruh za sav svijet, ali Ti si i
med. Želim biti vrijedna pčela da raznosim ovaj gotov med drugima
(RI, 6a).
Isus je i zaručnik duše. Ovaj vid općenja s Kristom također u
više navrata ističe. Piše, primjerice: Naša duša mora se vazda pri-
premati na divno vjenčanje s Isusom (RI, 33).
Njegova je žarka želja: Isusove ljubavi zarobljenik biti, u njego-
vu srcu kao u tamnici biti i samo to uživati što će mi u toj tamnici
dati i to pažljivo primati (BM, 29).
Kao da je opijen ljubavlju prema Kristu te to očituje u riječima:
Ljubav je jača i slađa od svega i samo nju želim (RIM, 61, 62). Isus
je Riječ, radio nebeskog Oca; ja nek budem Isusov radio... Što bi Isus
činio u mom stanju to je predmet najboljem razmatranju (BD, 469).
Tko za drugog želju živi, taj slijedi Isusa (TH. PAST, 32).
Svim ovim navodima samo sam odškrinuo vrata njegove za-
ljubljene duše u Krista i njegovo otajstveno Tijelo. Iako je sve ovo,
ovdje zabilježeno, samo jedna skica o Gerardovoj ljubavi prema Kris-
tu – Osobi i Kristu u otajstvu njegova Tijela – Crkve, dovoljno je da
nam dade pravo zaključiti da je Sluga Božji uistinu nezasitan u lju-
bavi prema Kristu i njegovoj Crkvi. Naglasio bih u ovom zaključku
i obilježje te ljubavi. Ta Gerardova ljubav prema Kristu i njegovoj
Crkvi ima sva obilježja kontemplativne ili iskustvene ljubavi. U
ovom stoljeću koje je na kraju, u kojem se trudimo primijeniti u
život obnovu koju nam nudi II. vatikanski koncil, u Gerardu nam je
Bog podario, i to pod ovim našim podnebljem, čovjeka koji nam
pokazuje put autentične obnove, a to je Krist – Osoba i Krist koji
živi u svom otajstvenom Tijelu.
Nas dvojica
U jednom vlastoručnom zapisu o. Gerard otvara svoju dušu i
govori nam o svom odnosu s Isusom. Zapis nosi naslov „Nas dvoji-
ca“. Evo teksta i kratkog komentara:
12 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 13
Isuse moj! Što ću? Tebe ne poznam, jer Te ne vidim. Ali to mi

nije potrebno. Vjerujem da je Bog Svemogući, dobar, milostivan.
Vjerujem da si Ti Otkupitelj. Daj da Te štujem kao najvećeg
Gospodara: kao Svemogući učini da ja ništa ne činim nego sve Ti; da
ne kvarim Tvoje poslove. Kao milostivan, smiluj mi se, da uvidim
stanje svoje duše. Dakle odgovori, kaži. (Isus): sreća što si glupav bio
jer samo zato nisi sagriješio, grdobe na sebi i na drugom učinio! Što
si za grijeh držao to si uvijek ispovjedio. Da nepristojnost nije bila gri-
jeh, iz toga vidiš jer se nikad nisi od toga ispovijedao i u savjesti ipak
miran bio. Što si za grijeh držao i ispovjedio to nije bio grijeh, jer
nikad nisi ni pomislio da to Bogu nije milo. Jedanput si slagao u
naglosti u maloj stvari ali i to nisi hotimično učinio ni s time Boga
uvrijedio. Kada si iz cijeloga života ispovijed učinio u novicijatu, nisi
se dobro izrazio, jer da si bolje i razgovitnije kazao da nikad nisi
mislio na to što činiš da je grijeh, ne bi ti duhovni otac kazao smrtni
grijeh nisi učinio, nego bi kazao da, budući da nisi znao što je grijeh,
valjda baš ni mali grijeh nisi učinio. /Opaska: bio je tada u Grazu
pa se po svoj prilici ispovijedao na njemačkom jeziku./ Poslije mno-
gog razmatranja ne znaš ni jedan slučaj kazati, niti smiješ: ‘Znam,
ovo Bogu nije milo, ipak ću učiniti.’ Dakle, kada ne znaš, nisi sagri-
ješio. Predaj se meni i više ne želi drugo nego za mene disati. Za
mene dišeš kad po mojoj volji živiš, sada i u sve vjekove. Diši, diši
junački, do mučeničke smrti! ‘Ego fr. Gerardus a s. Steph. R. Sic
juro, sic affirmo, sic me Deus adjuvat. Somborini 2. IX. 1924.’ Što
na hrvatskom znači: ‘Ja br. Gerard od sv. Stjepana Kralja zaklinjem
se, tako tvrdim, tako me Bog pomogao u Somboru 2. IX. 1924 g.’
Dodaje: ‘In casu erroris esto misericors mihi peccatori.’ To jest: ‘U
slučaju da se varam budi milosrdan meni grešniku.’ Dodaje na
kraju: ‘Alaj je slatka tvoja milost! Isuse! Zašto rasipaš toliko milosti
na me?’ Prema sv. Tereziji, naše duše Zaručnik nikada ne odkrene
oči od nas. A za sebe dodaje: ‘Sve što je ugodno (nevino) drž za stube
koje Bogu vode!’ (DV, Nas dvojica, 17).
Ovaj zapis je slika stanja Gerardove duše. Kratki i neposredni
komentar što dodajem obznanjuje nam da SB na temelju ispita
svoje savjesti osjeća da ga Bog zove na potpuno predanje a koje se
ima očitovati u vršenju volje Božje, koja sjedinjuje dušu s Bogom.
Da ima disati samo za Boga i učiniti da mu duša bude jedino

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 14
Kristova. U riječima: Isuse, alaj je slatka Tvoja milost daje nam

naslutiti da on uživa kontemplativno iskustvo ljubavi koje uživa
duša – zaručnica. Osjeća ugodnost iskustva ali, kao sin Ivana od
Križa, ne želi se zadržati na uživanju iskustva nego želi da ugodnost
milosti budu stube koje neposredno vode samoj Osobi zaručnika
duše: Isusu. Osoba Isusova je jedino važna! Smisao ovog sažetog
komentara potvrđuju mnogi osobni zapisi SB i druga svjedočan-
stva.
Gerardov Isus Krist

Gerardov Isus Krist je Isus Krist Ivana od Križa. Ovu tvrdnju
temeljim na učenju Ivana od Križa ukoliko je Isus Krist vjera, ufa-
nje i ljubav po kojem Ivan od Križa osmišljava svoj život i u Kristu
temelji sav svoj sistem sjedinjenja s Bogom, odcjepljenje od svega
što nije Bog. Njegovim stopama hoda i o. Gerard i zato ne nalazim
bolji izraz nego tvrditi da je Gerardov Isus Krist, Isus Krist Ivana od
Križa.
Gerardova temeljna predožba o značenju Isusa Krista u rastu i
razvoju duhovnog života sve do sjedinjenja s Bogom nadahnjuje se
na cjelokupni misterij Kristova života. Isus je mogao doći, piše on,
kao zreo čovjek i tako otpočeti spasenje. Došao je ipak kao Dijete kako
bismo poželjeli najprije biti kao djeca u pogledu duhovnog života te
zatim sve više i više rasti (RI, 36).
Proučavanjem njegove pisane riječi otkrivamo da su posebno
četiri Isusova otajstva najvažnija u rastu i razvoju hoda prema sje-
dinjenju s Bogom.
Na prvom mjestu je otajstvo Isusova djetinjstva, zatim otajstvo
Isusa na Križu, pa Euharistija i zaručništvo duše s Isusom. Ipak, u
svakom od nabrojanih otajstava, dok za pojedina otajstva veže po-
sebni vid duhovnoga rasta, prisutna su i druga otajstva: muke,
smrti i uskrsnuća, i nebeske slave. Kao dokaz dosta je navesti slje-
deći vlastoručni zapis SB.: Mali Isuse, Ti si u nama lijepo zeleno
14 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 15
žito, koji želiš u nama rasti. Kad nas muče i ubijaju, onda rasteš u
nama kao na drvetu križa. Mi nećemo umrijeti iako smo umrli. Žito
raste, plod donosi te imamo šta jesti. Po štovanju Malog Isusa Isus
raste u nama, raste njegova ljubav i djelovanje te postajemo pokorni,
marljivi. (Po muci) Isus je kao pogaženo iz korijena iščupano žito,
ali nije trulo, nego privremeno uvenulo, kako bi po uskrsnuću oži-
vjelo i u vijeke puno slasti i jakosti bilo (RI, 32, 36). Kad se tako u
nama dogodi, kroz ovu sliku o pšenici, stiže se do iskustva sjedi-
njenja: Mi ćemo njemu (Isusu) biti sladak kolač a on nama (BM,
67).
Svako od nabrojanih otajstava ima svoje posebno značenje u
hodu prema sjedinjenju duše s Bogom. Smatram, na temelju pisa-
ne riječi SB, da je otajstvo Isusova djetinjstva posebno vezano za
rast u poniznosti, slobodi i rastu u drugim krepostima. Temeljni za-
pis koji potvrđuje ovo moje mišljenje je sljedeći: Isus je čovjek postao
a ne anđeo; ni jedno od anđela izvrsnije stvorenje nego baš čovjek...
Pa čuj, čovječe, Bog svemogući čovjekom postaje: to je takvo poniže-
nje, takva ljubav da na drugo ne misliš, nego na poniznog Isusa,
dobrog, velikog Božjeg Sina, koji je tako mali postao. Pošto si slab,
Isus ne želi nego da se poniziš kad ti nešto nedostaje, pomisliš na nje-
govu poniznost, da se poniziš i strpljiv budeš (DV, 19). Gerard kao da
sluša Isusa govoriti: Tko me voli, nek se ponizi. Tko ne može moliti,
raditi, trpjeti, neka ponizno misli: ovo ne mogu podnijeti ako mi Isus
ne dadne poniznosti. Kad dobijem poniznost, dobit ću sigurnost (on-
dje). Danas sam poništen ali odmah i oživljen da Ti živiš u meni, da
ja budem kao pero u tvojoj ruci. Još bolje: da budem prah na pišućoj
tvojoj ruci (BD 36). Nadahnjujući se na otajstvu Isusovog djetinj-
stva on bez sumnje aludira na ono što sv. Ivan od Križa tvrdi o po-
niznosti i njezinom značenju za sjedinjenje. Ivan od Križa, među
ostalim, ovako piše o značenju poniznosti: Kada (duša) bude svede-
na na ništa, to jest kada bude postigla savršenu poniznost, tada će se
dogoditi duhovno sjedinjenje Boga i duše (Uspon na Goru Karmel,
II, 7, 11). Poniznost je za sv. Ivana od Križa isto što odcijepljenost i
sloboda duha, ili sloboda od sebeljublja, po kojoj duša daje cijeli
svoj prostor Bogu i s njime se sjedinjuje. Gerard izričito piše da se
treba, kao Mala Terezija, poznata učenica sv. Ivana od Križa, opra-
ti vodom poniznosti jer oholi nemaju vremena misliti na Isusa jer im

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 16
je glava puna misli sebeljublja (TH. PAST, 7, 47). Nisam sigurno

iscrpio temu o značenju Malog Isusa u životu o. Gerarda. Mislim
da je ovo što sam iznio dovoljno kako bismo se uvjerili da otajstvo
Isusova djetinjstva ima u Gerardovom duhovnom hodu postići sta-
nje odcijepljenosti i duhovne slobode, tj. postići poniznost, kako
bismo dali cijeli prostor duše Bogu da ga on potpuno zaposjedne u
sjedinjenju.
Dok otajstvo Isusovog djetinjstva ima značenje očišćenja duše
i spremne na sjedinjenje, Isus na Križu, pak, prema Gerardovim
razmišljanjima, označava proces čišćenja duše od svega što nije
Bog. Sljedeći navodi to potvrđuju: Kako bi izbacio iz sebe sve što mi
nije milo, moraš podnositi dugotrajnu operaciju (RI, 63); Patnja je
kao ekspresni vlak koji brzo vodi k Isusu (DV, 5); Moje kićenje križa
nosenje (RIMJ, 8); Da se ostvari sjedinjenje, Isus uništi u nama što
mu je protivno kako bi sve (u nama) bilo sposobno za sjedinjenje
(BM, 169).
Osim što križ i trpljenje čiste dušu od primjesa sebeljublja i pri-
premaju za sjedinjenje, trpljenje s Isusom na križu ima i eklezijalnu
dimenziju: Tko misli na Propetoga, taj voli svakoga (TH. PAST, 19).
Moram za Tobom ludovati kada vidim druge Tebe na križ prikivati
(RI, 26, 83). Ovi navodi, kad ih čitamo u svjetlu učenja Ivana od
Križa, otkrivaju nam kako učenik ide stopama svoga učitelja. Neka
nam kao potvrda budu ove riječi Ivana od Križa: Put o kojem govo-
ri naš Gospodin ne sastoji se od uživanja, niti od vlastitih ukusa i
duhovnih osjećaja, nego od istinite smrti na križu osjetnoj i duhov-
noj... Tada postiže sjedinjenje i najveća djela čini (Uspon na goru
Karmel, II, 5, 11). Sljedeći Gerardov poziv: ... ljudi patite da lijepi
budete... Ranite svoju sebičnost da dobijete milost slave uksrsnuća
(TH. PAST, 151), je zapravo žarki poziv da se suobličimo Kristu i
nastavimo živjeti Krista u vremenu, po sjedinjenju s njim.
Isus Euharistija i Isus zaručnik su za Gerarda neprestani raz-
govor s Onim koga ljubi, s kojim suživi, i za kojim neprestano
čezne, za čiju slavu djeluje.
Euharistija je za Gerarda: ... najmilija zabava, s Isusom se lju-
biti, mirisavi tamjan biti, za Isusa gorjeti (PKI, 31). Po Euharistiji
se: ... zaručujemo s Isusom a na nebu ćemo vječnu svadbu slaviti,
16 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 17
vječnu gozbu s njime imati... po Euharistiji s Bogom sjedinjeni i sa

svime opskrbljeni (BM 23, 210). Na temelju ovih zapisa možemo
zaključiti da on po Euharistiji zapravo ima iskustvo sjedinjenja duše
s Bogom. On to iskustvo posebno podržava vježbom u Božjoj pri-
sutnosti koju veže za riječi: Pazi na Isusa, koje kad se analiziraju
vode k zaključku da te riječi odgovaraju onoj vježbi što sv. Ivan od
Križa naziva Atención amorosa to jest: ljubavna pažnja. Oslonjeni na
činjenicu da tu riječ bezbroj puta ponavlja u svojim zapisima, dola-
zi se do saznanja da je njegova povezanost s Kristom praktički
neprestana, što potvrđuje i sljedeći zapis: Tko ne bi volio vrt pun
cvijeća i voća gledati, u kojem se mnogi šetaju, lijepu glazbu i pjeva-
nje slušaju i slatkog voća jedu... Sve imamo i uživamo kad Euha-
ristiju štujemo: jelo, odijelo, lijek, hranu, glazbu, najdivnije društvo,
bez umora, bez prestanka (RI, 199).
Euharistija je također njegova neprestana briga za duše. Ti si
kruh za sav svijet ali i med. Želim biti vrijedna pčela da raznosim
ovaj gotov med (RI, 60).
Ovaj, iako poduži prikaz, samo je skica koja nam može doča-
rati što je Krist za Gerarda. Njegova vjera, ufanje i ljubav, nije nešto
apstraktno nego živi Krist, koga on voli, kojega nasljeduje, za koje-
ga živi, u kojega je zaljubljen, kojem je suobličen, kojega želi poka-
zati dušama, bilo životom i iskustvom, bilo radom kako bi druge
privukao k Isusu. Po mom dubokom uvjerenju on je mistik, a ako
je pokornik, njegova pokora je samo dokaz da je vrlo ozbiljno shva-
tio svoj život u službi Krista i duša, i da ona zapravo izražava surad-
nju s milošću kako bi Krist živio u duši, a duša se s njim sjedinila...
Svjetlo na prosvjetljenje naroda

U životu o. Gerarda Krist je uvijek u središtu života. Krist je
smisao njegova života. Poput Male Terezije nosio je sa sobom
Sveto pismo Novoga zavjeta kako bi mogao imati pri ruci Božju
riječ, te u slobodnim trenucima, kroz dan, nešto pročitati i produ-
biti svoj odnos s Isusom Kristom. Ono što bi otkrio redovito je zapi-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 18
sao, o tome razmišljao, od toga živio, i to priopćavao vjernicima,

bilo u ispovjedaonici, bilo u propovijedima. Svoja je razmišlja- nja
podijelio s vjernicima svakog dvadeset petoga u mjesecu kada je
slavio sv. misu o Malom Isusu i propovijedao vjernicima koji su se,
prema samostanskoj kronici, okupljali u velikom broju.
Razmišljajući tako o prikazanju Isusa u hramu, pogodile su ga,
izgleda, napose riječi starca Šimuna koji je u Isusu gledao Mesiju,
Svjetlo na prosvjetljenje naroda... i znak kojem će se protiviti.
Kako svijeća koja se blagoslivlja na dan prikazanja Isusa u hra-
mu simbolizira Isusa, Gerard ovako razmišlja o Isusu Kristu i o
kršćanima koji su krštenjem primili u sebe klicu Božjega života i po
Isusu Kristu postali „sinovi u Sinu“: Svijeća svijetli, piše o. Gerard,
i u isto vrijeme izgara. Takva najdivnija svijeća je Isus. On svijetli,
dok njegova Majka izvršava zakon a on prikazan u hramu. Krist
nestaje poput svijeće koja izgara, kad je bio prikovan na križ. Na ovu
misao navezuje primjenu na kršćanina i piše: Svijećom treba biti
svaki kršćanin koji sebe ne štedi nego radi, muči se, kako bi dao pri-
mjer drugima. On temeljno svijetli drugima kada drži Božji zakon a
posebno kad čini i više nego što bi morao činiti. Kad bi svijeća znala
misliti i vikati, mislila bi i vikala bi: neka gorim i onda kada nije
potrebno. Neka tako gorim prema vama, Isuse i Marijo, kad pred
vama stojim. Neka vas na taj način štujem i cilj života ispunim.
Svijeća moga života bi morala govoriti: trebam živjeti u vašoj
prisutnosti, Isuse i Marijo, koji ste moja radost. Kad u toj radosti ži-
vim nema u meni žalosti, iako goreći, kao svijeća nestajem.
Držim da je ovo razmišljanje oca Gerarda, o Isusu, kao svjetlu,
kao svijeći koja svijetli i izgara, i primjeni toga svjetla na kršćane,
kako bi i oni bili svjetlo i svijeća koja izgara, kao Isus, primjerom
svoga života, još uvijek vrlo aktualno. Živimo u vremenima kada se
kršćanska vjera ne predstavlja toliko kao izbor za ili protiv Krista,
nego više kao raspoloženje vjere ili nevjere. Oblik nevjere nije toli-
ko, niti u tolikoj mjeri borbeni ateizam, koliko više religiozna indi-
ferentnost, agnosticizam. U suvremenom svijetu se na Boga zabo-
ravlja, ili ga se nastoji zaboraviti, iako to nije moguće. Pitanje o Bo-
gu je vrlo prisutno u povijesti ljudi današnjice, unatoč svim promje-
nama, revolucijama, i tehničkom napretku. U takvim okolnostima
18 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 19
vjera ne može biti nametnuta, danas manje nego ikada prije, ali
može i mora biti predložena slobodnom osobnom izboru, svakoga
čovjeka. Evangelizacija, ili navještaj Radosne vijesti za spasenje
ljudi, mora usmjeravati kršćane vjernike na svjedočenje o vjeri u
Isusa Krista, na građansku odgovornost, na solidarnost, na ljubav.
Zato je vrlo aktualno da kršćani danas budu „svijeća“, odsjaj
Isusovog svjetla, da izgaraju poput svijeće, kao što je Isus izgarao
na križu, za spasenje svijeta. Nije dovoljna djelatnost nego je, uz
djelatnost, potrebno i svjedočenje života.
Zeleno voće i loptice od krpe

Zeleno voće i loptice od krpe su slike kojima se SB. o. Gerard
služi da preko njih predoči neke „dinamične“ vidove duhovnog
kršćanskog života. Služi se tim slikama kako bi uputio običan puk
kako surađivati s milošću u rastu kršćanskog duhovnog života.
Slikama zeleno voće ili loptice od krpe prispodobljuje nesavrše-
ne i manje djelotvorne želje kršćanina kako bi ga podučio što treba
poduzeti kako bi želje bile savršenije ili savršene i poslužile napret-
ku u kršćanskom životu. Kršćanin treba nastojati, u suradnji s mi
lošću, da od zelenog voća postane zrelo voće a loptice od krpe posta-
nu zlatne loptice.
Ovim slikama i prispodobama Gerard se zapravo želi nadove-
zati na cilj kamo želi voditi duše a to je, igrati se (sigrati se) s Isu-
som, tj. prisnosti, i blizini i iskustvu. Svako naše zanimanje je sigra-
nje (BD, 292)
Razvoj, dinamizam, po kojem od zelenog voća postaje zrelo vo-
će, ili proces po kojem loptica od krpe, postaje zlatna loptica je sigra.
Konkretno, slika zelenog voća i loptica od krpe je igra: po mirovanju
ili djelovanju... Po Isusovoj želi živjeti, djelovati, umirati i trpjeti.
Kako bismo uspjeli u igri, da dobre Isusove želje budu ostvare-
ne, da od zelenog voća postane zrelo voće i od loptica od krpe zlatne
loptice, a ne bi bilo opterećenje za dušu, igra treba biti prožeta lju-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 20
bavlju i poniznošću. Ljubav i poniznost dakle preobražavaju igru i

oslobađaju igru od opterećenja.
Ovo svoje mišljenje Gerard potvrđuje zornim primjerom iz
života dječaka od tri godine. Piše: Neko jutro, (valjda u parku ispod
karmelskog samostana u Somboru?), dječak od tri godine svirao je
u frulu. Možete zamisliti da mu to nije bilo lako, ali mu je zacijelo
bilo slatko, jer se mali veselio kako je znao. Njemu valjda ni najljep-
ša glazba ne bi bila tako lijepa kao njegova, makar njegova nije
imala nikakvu melodiju (ondje).
Iz navedenog primjera, naš Božji sluga izvodi zaključak: Ako
poniznošću i ljubavlju za Isusa živimo i njemu služimo dobrom
željom život postaje: kao blagotvorna rosa, po kojoj ruže rastu i miri-
šu... grijemo srce drugih ljudi (ondje, 293).
Vrijedi istaknuti da, prema mišljenju o. Gerarda, kršćanin koji
želi svoje nesavršene želje, zeleno voće i loptice od krpe, pretvoriti u
savršeno ispunjavanje Isusovih želja, u zrelo voće i zlatne loptice, ne
samo da osobno napreduje u kršćanskom životu nego njegovo
nastojanje ima i eklezijalnu dimenziju. Tada blagotvorna rosa milos-
ti ne pridonosi samo rastu osobnog duhovnog života, rastu i miri-
su ruže, nego grijemo srce drugih ljudi.
O. Gerard zaključuje ovo svoje razmišljanje poticanjem koje
upućuje kršćanima: Isus ovakvo nastojanje kad nas potiče rije- čima:
budite savršeni kao Otac vaš nebeski. Kršćanin koji ne nastoji zeleno
voće pretvoriti u zrelo voće... i loptice od krpe u zlatne, tj. svoje želje
u Isusove želje, toga vara sebičnost i oholost, makar misli da je na
putu savršenosti (ondje, 298).
20 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 21
Gerardov „Mali Isus“

– od utjelovljenja do otajstva
muke i uskrsnuća, Duh Sveti,
Presveto Trojstvo, Crkva…
U Djetetu rođenom u Betlehemu

Bog nam se daje milovati
Pred Djetetom, Božjim Sinom rođenim u Betlehemu, ostajemo
zadivljeni činjenicom da nas Bog toliko voli da nam je dao svoga
Sina, da bi nas u Sinu učinio sinovima.
Manje možda obraćamo pažnju da nam se Bog, po svome Sinu,
rođenom u liku Djeteta, želi dati milovati, da želi pružiti mogućnost
da kušamo njegovu blizinu.
Ovaj iskustveni vid kušanja Božje blizine i milovanja Boga
preko betlehemskog Djeteta osobito je iskusio u svom životu naš
Sluga Božji s bačkih ravnica i to iskustvo priopćio drugima.
Izdvojimo u povodu Božića po koju misao iz njegovih brojnih
zapisa koji svraćaju našu pažnju baš na ovaj vid kušanja i milovanja
Boga, u Isusu Djetetu.
U slikama, kao i obično u svom pisanju, i kao sin Bačke na čijoj
se ravnici lelija žito, on se služi slikom žita kako bi istaknuo koji je

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 22
temeljni uvjet da nam se Bog dade milovati u Djetetu Isusu: Zlo bi

bilo kad ne bi bilo žita, piše on, a još više bi zlo bilo kad ne bi bilo
Isusa. Isusa posjeduje onaj tko Isusa kao stabljiku zelenog žita zasa-
di u srce neka (da) tamo raste i postane našoj duši jelo, kojim nasi-
ćena naša duša, bit će sva sretna. Drugim riječima to znači: ne mo-
žemo kušati Božju blizinu sve dok se ne povežemo životno s
Isusom, sve dok nismo u Božjoj milosti. Znači da kušanje Božje bli-
zine, milovanje Boga, nije dostupno sve dok nismo životno s Bo-
gom povezani po milosti! Nema autentičnog iskustva Boga, Božje
blizine, bez milosne povezanosti s Bogom, po milosti. Onda je
moguće kušati Božju blizinu i milovati Boga što Sluga Božji želi
dočarati slikama o igri, o kolaču i drugim brojnim slikama.
Koristeći sliku igre piše: Iskusit ćemo Božju blizinu ako se ‘igra-
mo’ s Isusom ali tako da dozvolimo da on predvodi i upravlja igrom.
Najistinitija je naša ‘igra’ s Isusom ako dozvolimo da nas Isus pokre-
će, da on pokreće naše oči, jezik, ruke, noge (TH. PAST, 26). Kad doz-
volimo da Isus predvodi ‘igru’ jer time dozvoljavamo da dotiče u duši
milost, i kad milost upotrijebimo onda posebno Isusa veselimo (BM,
125). ‘Igra’ koju prepuštamo Isusu da je predvodi veseli toliko Isusa
da se on vrlo veseli i želi svoju radost podijeliti sa svojom Presv.
Majkom ... i pokaže joj cijelu jednu četu malih duša, to jest pokršte-
nih duša, i počne ih sve grliti i s njima se igrati... (ondje).
Mogli bismo nastaviti mislima u kojima se vidi kako nam se
Bog želi dati milovati po Isusu Kristu, rođenom u Betlehemu. Važ-
no je, ipak, da shvatimo poruku u ovim našim vremenima kada se
dosta govori o duhovnom iskustvu, a to je: iskustvo pretpostavlja
milost, suradnju s milošću. Bez tih istina, iskustvo može biti lažno
iskustvo ili osjećajnost, trenutačno oduševljenje, a to nije pravo
iskustvo Božje blizine.
Utjelovljeni Otkupitelj ljudi

Jedna od najomiljenijih tema, o kojoj Sluga Božji s bačkih
ravnica rado i često razmišlja, govori i piše, jest tema o Kristovu
Utjelovljenju. Usredotočimo našu pažnju na temu koju podvlači o.
22 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 23
Gerard u svezi s Utjelovljenjem Isusa Krista, a to je Isusova soli-

darnost s nama ljudima. Po svome Utjelovljenju, Isus je postao soli-
daran s ljudima, s njima u svemu sličan osim u grijehu, kako bi ih
otkupio od grijeha.
Što je Isus učinio da nas otkupi, pita se u jednoj propovijedi i
odgovara: Postao je čovjekom. Što to znači? Veliko je to djelo. Ne
samo da je veliko, nego je najveće koje nam je Bog mogao učiniti...
Čovjekom postajuć, postao je naš brat. Braća su pak jednaka, barem
većina jedan život žive, tj. (imaju) jedan kruh, jedno odijelo, jedan
teret... Isus se začeo po Duhu Svetom u svetoj utrobi Djevice Marije.
Rođen na svijet bio je dijete kao i mi. Dijete nemoćno koje je osjeća-
lo nemoć, slabost, nesnažnost. Osjetio je glad, zimu, kao i mi njegova
braća.
Putem svoje solidarnosti, po svom Utjelovljenju, Isus želi doći do
čovjekove duše da ju liječi i izliječi. On liječi, posebno putem sakra-
menata Pomirenja i Euharistije. Tko želi primiti lijek koji Isus bada-
va dijeli, neka potraži ispovjedaonicu da svoje grijehe istinito ispo-
vjedi, neka se hrani Euharistijom. Prostrujit će tada u njemu milost
koja liječi i ozdravlja i tako će po Isusovu Utjelovljenju svi biti liječe-
ni i izliječeni i na puninu života, na uskrsnuće, pripremljeni.
Kad vjerom prihvatimo Isusovu solidarnost s nama, da nas po
svom Utjelovljenju liječi, Isus tada postaje naša ljubav i naš smisao
života.
Jasan i jednostavan govor o. Gerarda o Isusu, Utjelovljenoj Ri-
ječi, iako izrečen prije više desetaka godina, još je uvijek aktualan,
u ovim vremenima dezorijentacije, kada se čovjeku nudi toliko
recepata za njegovu umornu dušu.
Prenositelji želja Malog Isusa

Radujemo se Božiću iz više razloga. Božić je dan obiteljske
radosti i obiteljskog zajedništva. Djeca se raduju darovima Malog
Isusa.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 24
Kršćanska radost Božiću, koja pretpostavlja već navedene i

mnoge druge ljudske radosti, a koja izvire iz vjere u otajstvo Utje-
lovljene Riječi, dodaje ljudskim radostima iskustvo Božje dobrote i
ljubavi prema nama ljudima.
Sluga Božji o. Gerard Stantić, koji nam je već poznat po štova-
nju Malog Isusa, između mnogih poruka i pouka o tome kako treba
biti dionicima radosti što izviru iz otajstva Boga koji se utjelovio, i
tu radost podijeliti s drugima, predlaže (znanje) kako najbolje upo-
trijebiti vlastite oči. Radi se svakako o očima vjere. Najbolje oči upot-
rebljavamo, piše on, kad na Isusa gledamo i njegove želje otkrijemo
(BM, 125). Među Isusovim željama koje tada otkrivamo je prije
svega Isusova želja da se otvorimo djelovanju njegove milosti i da
dobro činimo. Piše doslovce da se Isusovim željama otvaramo: Ka-
da Isusovu milost primamo i dobro činimo (isto). Kao da želi reći da,
kada se otvorimo milosti, osjećamo radost prisutnosti, ali isto tako
postajemo prenositelji Isusove radosti drugima kada dobro činimo,
u korist bližnjega.
Preporučuje nam još jedno sredstvo koje još više pridonosi
kršćanskoj radosti: da osluškujemo Isusovo predavanje i da ono što
od Isusa naučimo drugima prenesemo. Isus drži iz jaslica predava-
nje... o poniznom djetetu... o poslušnosti jer je postao poslušan i dao
primjer poslušnog djeteta, kad je dobro činio, bolesne liječio i postao
uzor dobrote i liječnik. Tko ova predavanja prihvati i u život primi-
jeni, taj se toliko za Isusa oduševi da svoju radost prenosi i na
druge. On tada viče... kako bi svako stvorenje vikalo, gledaj, pazi na
lijepog Isusa i da smo po Isusovoj ljepoti i mi lijepi, već od dana kršte-
nja i još uz to... dragim kamenjem nakićeni (RI).
Kad se sve ovo uklopi u evanđeoski navještaj i poruku Božića:
... donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam
se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist Gospodin (Lk 2,11) –
nisu nam potrebni komentari kako bismo shvatili poruku Božića i
kako kršćanski slaviti Božić, iako je kod mnogih izgubljen kršćan-
ski smisao Božića. Zato je ova poruka SB o. Gerarda Tome Stantića
još uvijek aktualna.
24 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 25
Sigranje s Malim Isusom

SB Gerard Tome Stantić na pristupačan, iskustven način pri-
kazuje duhovni kršćanski život i naziva ga igranjem (sigranjem) s
Malim Isusom.
Duhovni život, prema njemu, treba završiti u iskustvu Božje
prisutnosti, Božje blizine. Kako bi to predočio u konkretnom obli-
ku, koji je pristupačan i razumljiv puku kojem se on obraćao, napo-
se je svakog 25. u mjesecu slavio sv. misu i propovijedao o Malom
Isusu.
Igranjem ili sigranjem, kako se on izražavao svojom bunjevač-
kom ikavicom, i po tome bio blizak običnom puku, on je želio Ma-
lom Isusu što sličniji biti (BD, 288).
Kako bi sigranje postalo iskustvom susreta s Isusom, što slič-
niji Malom Isusu, Gerard ističe da treba Trn iz srca izvaditi. To se
događa kada Strast iz srca izbacimo i prostor, gdje je u srcu bila
strast Na Božju želju pomislimo (ondje). Za prvi je dakle uvjet, kako
bi Malom Isusu što sličniji bili, potreban osobni rad čišćenja vlasti-
tog srca od strasti koje zarobljavaju dušu.
Na Božić 1954., dakle dvije godine prije svoje smrti, na margi-
nama iste stranice dodaje da je, uz vađenje trnja iz srca, potrebna
molitva razmatranja: Razmatrat pa djelovat za porođenje duhovnog
života. Kako on molitvu naziva govorom srca... disanjem duše (BM,
98), u povezanosti sa zabilježenim navodom, kako bi iz srca izvadi-
li trn i na Božju želju mislili, znači da u tome procesu molitva ima
veliko značenje, pa joj treba dati prostora u duhovnom životu.
Molitva, dakle, ulazi u proces sigranja s Malim Isusom.
Kako je pak neizbježno da čovjek ima osobnih slabosti, i sam
svojim naporom ne može ih sve izbjeći, potrebno je uz vađenje
trnja iz duše, uz molitvu razmatranja, i priznavanje vlastitih slabos-
ti. Piše doslovce: Kad Isusu priznamo slabosti, on nam pruža jakost.
Jakost pak čini da sigra bude srićna sigra, dakle iskustvo blizine,
susreta s Malim Isusom. Nije moguća igra ako osoba nije prisutna.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 26
Provjeru blizine i iskustva Gerard nalazi u raspoloženju koje

se doživljava u duši potpunim prihvaćanjem onoga što Bog hoće.
Izražava tu provjeru riječima: Kad mislim ovako, dobro mi je svaki
put svakako... Vaša želja ovako u svako vrijeme, ili barem kad mi
ponašanje nije tako (ondje).
Ovakav rad u duhovnom životu je naporan. Prispodobljuje ga
sportskom natjecanju, koje je sigranje, gdje se uz dobre rezultate
događaju incidenti, primjerice razbijanje glave. Zaključuje iz ove
usporedbe duhovnog života sa sportom da je najpametniji tko je
Malom Isusu sličniji i s Malim Isusom se sigra (BD, 288).
Sigranje s Malim Isusom treba, po Gerardovu mišljenju, biti
također izazov bližnjima da se i oni s Isusom igraju, kako bi se odu-
ševili za Isusa kao što sport izaziva oduševljenje, ili kao što je iza-
zov za natjecanje maloj bunjevačkoj djeci dok se na Badnju večer
natječu tko će pokupiti što više oraha, kad im nana baca orahe, dok
je u prostoriji, gdje se slavi Božić, prostrta slama (ondje, 12).
Bilo osobno sigranje s Malim Isusom, bilo sigranje koje se po-
kazuje kao izazov bližnjima, kako bi se i oni s Isusom sigrali, divan
je program života predstavljen na jednostavan način ali pun dubo-
kog značenja za kršćanski život.
U konačnici, ističe o. Gerard, sigra postaje šećer, postaje Božja
volja a ustrajnost raste (BD, 291). Drugim riječima, duhovni život,
sigranje s Malim Isusom, postaje duhovno iskustvo koje počiva na
solidnim temeljima, vađenjem trnja iz duše, molitvom, razmatra-
njem, životom punim duhovne slasti, jer se Isus doživljava prisutnim
u životu.
Štovanje Djeteta Isusa

u Subotičkoj biskupiji
Povijest štovanja Malog Isusa u Subotičkoj biskupiji ima i povi-
jesno značenje, ne samo kao događaj već i po sadržaju, u propovi-
jedima o. Gerarda, koje je on držao svakog 25. u mjesecu, propovi-
26 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 27
jedajući hrvatski, mađarski, uz sudjelovanje znatnog broja vjerni-

ka, koji su se u toj prigodi ispovijedali i pristupali sv. Pričesti.
Dvije su osobe bile promicateljice štovanja Djeteta Isusa u
Subotičkoj biskupiji dok je ona još bila Apostolska administratura.
Bili su to o. Gerard Tomo Stantić i Janja Prćić, kćer uglednog vele-
posjednika Vece Prćića. O. Gerard nam je već poznat, dok je Janja
Prćić, za života poznata kao dobročiniteljica crkvenih ustanova,
danas manje poznata mlađim generacijama. U rodbinskoj vezi s o.
Gerardom, postala je još u mladosti član svjetovnog karmelskog
reda i u svijetu je živjela, kao i njezin rođak, kao karmelićanka u svi-
jetu. Njoj i njezinom ocu o. Gerard je napisao vrlo lijepih pisama i
bio je sa seka Janjom, kako smo je zvali, i s njezinim ocem u vrlo
bliskim odnosima. Janja Prćić umrla je iste godine kada i o. Gerard.
Bilo je to 1956. Janja Prćić krajem svibnja te godine a o. Gerard kra-
jem lipnja iste godine.
Prvi promicatelj štovanja je bio svakako o. Gerard. On je naba-
vio godine 1913. kip Malog Praškog Isusa i uspostavio i u sombor-
skoj karmelskoj crkvi bratovštinu i drevno štovanje Malog Isusa.
Doduše, štovanje Malog Isusa već je poznato u životu sv. Jeronima,
a kasnije kod sv. Antuna Padovanskog, ali: On je bio dar s neba u
obnovljenom Karmelu od samih njegovih početaka (Ivan od Križa,
Mali Isus u terezijanskom Karmelu, Milano 1967., str. 9).
Štovanje je dobilo naziv „Štovanje Malog Praškog Isusa“ jer je
to štovanje vezano za kip Malog Isusa kojeg je princeza Poliksena
Lobkovicz, donijevši ga iz Španjolske, darovala ocima karmelićani-
ma u Pragu. Kako je Prag pripadao austrougarskom carstvu, to se
štovanje proširilo na cijelo carstvo, osobito pod utjecajem milosti
što su od Malog Isusa primili oci karmelićani a i sam narod toga
grada u teškim ratnim prilikama onoga vremena. Sama carica
Marija Terezija je šivala odijelo Malom Isusu! O. Gerard također
zapisuje u samostanskoj kronici u Somboru da je od Malog Isusa
primio mnoge duhovne milosti.
O. Gerardu se pridružila u promicanju štovanja Malog Isusa
Janja Prćić. Pod njezinim imenom je tiskana knjižica – molitvenik,
11 x 7 cm, 40 str., Pobožnost na slavu Djetešceta Isusa od Praga,
1928. godine.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 28
Knjižica sadrži, među ostalim, kratku povijest kipa Malog

Praškog Isusa, razne pobožnosti u njegovu čast, molitvu koja se
pripisuje o. Ćirilu, praškom karmelićaninu, koji je bio glavni pro-
micatelj te pobožnosti u austrougarskom carstvu. Knjižica je iz-
dana uz odobrenje „Duhovne Oblasti Apostolske Administrature
Bačke“, pod brojem: 2316/1928.
Zalaganjem o. Gerarda i Janje Prćić kip Malog Praškog Isusa
postavljen je u više crkava Subotičke biskupije, kako spominje u
svome dopisu biskup Matiša Zvekanović. (Dopis u pismohrani
vicepostulature o. Gerarda u Zagrebu.)
Tko je Mali Isus oca Gerarda?

Za nastavak povijesti štovanja Malog Isusa u Subotičkoj bisku-
piji važno je postaviti pitanje i na njega odgovoriti: tko je Mali Isus
oca Gerarda? SB je, naime, začetnik toga štovanja na bačkom pros-
toru. Pitanje je važno za razumijevanje naravi štovanja Malog Isusa,
u Subotičkoj biskupiji, a sukladno tome važno je znati ima li to što-
vanje neku teološku podlogu a time i veće povijesno značenje pod
bačkim podnebljem!
Jasno je da odgovor trebamo tražiti u vlastoručnim zapisima
SB, kako bismo otkrili koji su temelji njegova razmišljanja ili, dru-
gim riječima, saznali ima li njegovo štovanje Malog Isusa teološke
temelje, je li u povezanosti s Malim Putom Terezije od Malog Isusa
ili je to štovanje pobožnjačke naravi? To je tim važnije što znamo da
je o. Gerard štovanje Malog Isusa promicao u Božjem narodu pro-
povijedajući u karmelskoj crkvi u Somboru, o Božanskom Dje-
tešcu, svakog 25. u mjesecu u sklopu euharistijskog slavlja, i to što-
vanje širio u Bačkoj.
Kada je riječ o teološkoj podlozi štovanja Maloga Isusa, onda
treba poći od činjenice da Gerard uvijek govori samo o Isusu i ne
upotrebljava drugo ime osim imena Isus u svojim zapisima. Palo je
mišljenje da Gerard daje prednost riječi Isus, i iz te činjenice došlo
28 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 29
se do zaključa da radije treba govoriti o njegovom „Isusu – centriz-

mu“ nego li o „Kristocentrizmu“ jer SB nikada ne upotrebljava ime
Krist nego samo „Isus“. U skladu s tom činjenicom, postavilo se
pitanje je li Gerard bio toga „svjestan“? Slijedio je odgovor da se
kod Gerarda radi radije „o jednoj više emotivnoj nego li svjesnoj
činjenici, iako to ne umanjuje značenje činjenice“.
To je mišljenje potkrijepljeno s dvama tumačenjima: dvije
činjenice to pojašnjuju. Nazivom „Isus“ o. Gerard izražava onaj unu-
tarnji odnos koji on ima s Bogom, odnos koji je familijaran i oso-
ban, što je tipično za Duhovno Djetinjstvo; on naime želi živjeti u
neprestanom zajedništvu s Isusom, u svakom svom radu, kao što
ćemo vidjeti kasnije. Drugi odgovor je u tome što je ime „Isus“
često sinonim Maloga Isusa.
Ova mišljenja me ne zadovoljavaju jer nisu utemeljena na tvrd-
njama SB, bez kojih nema uvjerljivih zaključaka. Istražujući jasne
odgovore, u vlastoručnim zapisima o. Gerarda, došao sam, po
meni, do vrlo važnog zaključka, rekao bih presudnoga, a to je da o.
Gerard SVJESNO upotrebljava ime Isus zato što sve temelji na
čovještvu Sina Božjega. Ključni temelji mojoj tvrdnji su Gerardovi
zapisi: Isus je ČOVJEKOM postao, ne anđelom, ni jedno još od anđe-
la izvrsnije stvorenje nego BAŠ ČOVJEKOM. Pa čuj čovječe, Bog sve-
mogući ČOVJEKOM POSTAJE! To je takovo PONIŽENJE, takva
LJUBAV, da bi trebao poći u pustinju, oči zatvoriti, kleknuti, DOKLE
GOD MOŽEŠ DISATI da na drugo ne misliš nego na PONIZNOST,
dobroga Sina Božjega, koji je tako MALI postao. Pošto si slab, Isus ne
želi nego da se PONIZIŠ, kad ti nešto nedostaje, da pomisliš na nje-
govu PONIZNOST, da se poniziš i strpljiv budeš (DV, 19; zapis iz
1928.). Osim poniznosti Utjelovljenoga Sina Božjega, kao razlog
zašto se utjelovio, ističe: Isus je uzeo na sebe LJUDSKU NARAV da
čovjek uvidi da ga Bog voli... Jednako tako ističe što Utjelovljeni Sin
Božji znači za njega: Isuse, zaista Ti si ogledalo. Kada na Tebe gle-
dam lijep, sit, zdrav, bogat, svet postajem. Želim se s Tobom sjedi-
niti... Isuse, jedino zanimanje s Tobom sjedinjenje... CRV si postao,
Ti o Bože Svemogući, da crva od smrti oprostiš (SI, 7). Očito, nepo-
sredno razumijevanje zapisa ističe Isusovo čovještvo i Isusovo poni-
ženje koje je uzor i poticaj i životno nadahnuće za Gerarda, nadah-
nuće i poticaj na poniznost, na malenost: Isus je postao malen, isti-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 30
če još naš Sluga Božji, mali želi ostati zbog svoje velike poniznosti, i
sada je malen i ima svoje prijatelje malene. Želi ih imati u kraljev-
stvu nebeskom, one koji slušaju njegove savjete (TH. PAST, 83). Kako
tumačiti ovaj zadnji navod, u kontekstu drugih navedenih zapisa,
ako ne tvrditi da je Isus uvijek malen zato što je Utjelovljeni Sin
Božji i da po svome Čovještvu, malenosti, želi omogućiti urastanje
u Božji život onima koji ga štuju: Mali Isuse, Ti si u nama lijep pro-
ljetni život koji želi u nama RASTI. Kad nas ubijaju, onda SAZRIJE-
VAŠ KAO NA DRVETU KRIŽA (RI, 133).
Mali Isus je Bogo-Čovjek

Što sam, iz Gerardovih zapisa iznio, dovoljno potvrđuje da je
Mali Isus Bogo-Čovjek. Bog Čovjekom postao, kako bi po njegovu
čovještvu, oni koji ga štuju, postali maleni a što omogućuje da Mali
Isus RASTE i SAZRIJEVA u nama kao na drvetu križa i napokon se
SJEDINIMO s njime. Isusovo Utjelovljenje je našeg zemaljskog raja
stvaranje, dodaje, naš SB (TH. PAST, 214). Jasno iz toga slijedi da
štovanje Malog Isusa ima teološke temelje u čovještvu Sina Bož-
jega, po kojem se povezujemo i sjedinjujemo s Bogom. Po njego-
vom čovještvu imamo mogućnost rasti u Božjem sinovstvu. Ovaj
rezultat na temelju Gerardovih navoda i ove kratke raščlambe su
dovoljni da se ogradimo od mišljenja po kojem bi njegovo nazivanje
„Malog Isusa“, samo Isus, bilo više na ... emotivnoj negoli svjesnoj
činjenici. Treba svakako prihvatiti da u životu o. Gerarda postoji
unutarnji odnos što on ima s Bogom, odnos koji je familijaran, kako
se tvrdi u spomenutom mišljenju, ali pod uvjetom da se prihvati da
se taj odnos temelji na čovještvu Sina Božjega, po kojem rastemo u
Bogu. Također je logično tvrditi da je sve to na teološkoj postavci,
i da zato to štovanje nije više emotivna nego je svjesna činjenica, a
ne pobožnjačko štovanje Malog Isusa!
Gerard je zapisao da je Svaka riječ Svetoga pisma... puna misti-
ke (DV, razmatranje XXII, str. 18, 1924.) a očito je da je štovanje
Malog Isusa utemeljeno na toj „mistici“: Riječ tijelom postala i pre-
30 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 31
bivala među nama... (Ivan 1,14). Gerard, koji izričito tvrdi da želi
„čitati“ svoj duhovni život u učenju sv. Terezije Avilske i sv. Ivana
od Križa, a možemo reći, i čitanjem Povijesti jedne duše Terezije od
Malog Isusa, kako ćemo kasnije zabilježiti, daje nam pravo reći da
je to učinio i u pogledu štovanja Malog Isusa. Sv. Terezija iz Avile
piše: Jasno vidim, a i kasnije sam vidjela, da bismo ugodili Bogu i
da nam udjeljuje milosti, kako hoće da to bude iz ruku ovog presve-
tog čovještva... Jako, jako puno sam to vidjela iz iskustva. Jasno sam
uvidjela da kroz ta vrata moramo ući ako hoćemo da nam nena-
dmašivo Veličanstvo razotkrije velike tajne... U prisutnosti tako veli-
kog prijatelja, uz tako dobrog zapovjednika koji je stao na čelo, u
trpljenju sve se može podnijeti (MŽ, 22,6). Jednako tako mu je izvor
Ivan od Križa koji je bio ushićen pred otajstvima Isusovog čovješ-
tva: Ivan od Križa doživljavao je neodoljiv ushit pred jaslicama i u
grljenju križa: to su dva otajstva koja prevladavaju u njegovim spisi-
ma (usp. Federico Ruiz, S. Giovanni della Croce, Il Santo. Gli scritti,
Il sistema, Roma, str. 410). O tome će još biti govora na stranicama
koje slijede.
U temeljima Gerardova razmišljanja je prisutna i Mala
Terezija, kako sam spomenuo, primjerice: Želim kao Mala Terezija,
oprati se vodom poniznosti jer oholi nemaju vremena misliti na
Isusa, jer im je glava puna sebeljublja. Isuse, Marijo, Josipe, uništite
u meni sebičnost, iskorijenite je na temelju poniznosti... (TH. PAST,
7,41). Je li previše reći da je Gerardov „Mali Isus“, po svome čovješ-
tvu, također susret sa zemaljskim Kristom kao sakramentom su-
sreta s Bogom? (usp. E. Schillebeecks, sam naslov njegove knjige,
Rim, 1968.). Po mom dubokom uvjerenju, na temelju Gerardovih
navedenih zapisa, to nije samo pitanje nego i pravi odgovor!
Mislim da je dovoljno utvrđeno da Gerardovo štovanje Malog
Isusa nije pobožnjačke naravi nego ima svoje temelje u čovještvu
Sina Božjega! Ima duboke teološke temelje! Temelj je poniznost
Sina Božjega koji je čovjekom postao. On je, kako sam već rekao,
sakrament po kojem se ništi sebičnost kako bismo postali ponizni!
Isus uništava i iskorjenjuje sebičnost u duši, kako bi u nju urastao.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 32
Mali Isus: iz sebičnosti put u slobodu

Razmišljajući nad pojmovima Mali Isus i Štovanje Malog Isusa,
iz rukopisa SB o. Gerarda, postavljamo logično pitanje: kakav je
odnos između „Malog“, Utjelovljenog Boga, i kršćanske duše i koji
je cilj štovanja Malog Isusa?
O. Gerard govori o „Mistici Božje riječi“, za koju je značajno
utvrditi sastavnice. Važno je to priopćiti za razumijevanje prijelaza
iz sebičnosti u slobodu. Govoreći o onome što je potrebno za „mis-
tiku“, Gerard nabraja sastavnice tog života: zdrav razum, poniznost,
živa vjera, pod vodstvom Isusovim (TH. PAST, 984; originalni tekst
na latinskom jeziku).
Pojašnjavajući što je poniznost na putu u „mistiku“, Gerard je
predočuje slikom dječjeg stanja. Što je to dječje stanje koje je u
Gerardovim riječima sinonim poniznosti? Očito se radi prije svega
o nevinoj duši djeteta, o osjećaju nemoći, o osjećaju neophodne
pomoći od drugih kako bismo jeli, pili, hranili se, bili čisti itd., kao
što je slučaj malog djeteta. O. Gerard to potvrđuje: Ponizan je uvje-
ren da ništa spasonosno ne može bez osobite Božje milosti, da ne može
biti bez grijeha. Ponizan sebe stavi u krilo Isusa neka ga nosi, neka
ga vodi, neka mu da što hoće... (Poniznost, Korizma, 1941). Strast
pak to ne dopušta jer je kao ... trun u oku duše, od kojeg se ne može
vidjeti Božja svjetlost (BD, 1).
Druga slika kojom se Gerard služi kao sinonimom za „misti-
ku“ je ponizna i slobodna duša – mekani vosak, što je u logičnoj po-
vezanosti s prvom slikom dječjeg stanja i „mistikom“. Slikom me-
kani vosak ističe da je potrebno omekšati dušu kako bi duša od tvr-
doga voska, svladavajući sebičnost, postala mekani vosak, a kad
postane mekani vosak onda se u dušu utisne, ili kako Gerard piše
na bunjevačkoj ikavici užglibi, kao u mekani vosak Mali Isus. Ova
je druga slika, po svoj prilici, nadahnuta zapisom Male Terezije
gdje ona opisuje dječicu kojoj je držala pouke prije nego što je stu-
pila u Karmel, i uočila kako su djeca kao mekani vosak u koji se sve
i svašta može utisnuti. Terezija, između ostalog, zapisuje: Gledajući
32 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 33
izbliza te nevine duše, shvatila sam kakva je nesreća ako se ne obli-

kuju dobro čim se razbude, dok su još nalik na mekan vosak u koji se
može utisnuti biljeg kreposti ali i zla... (Povijest jedne duše, Zagreb
1989., str. 111). Gerard se služi tom slikom kako bi istaknuo što
duša treba postati „po mistici“, po poniznosti, po živoj vjeri, po oslo-
bođenju od sebičnosti i strasti. Treba postati mekani vosak po kojem
se otvaraju putovi kako bi se u dušu utisnuo Mali Isus, jer Koga
nagnuće vuče, taj trnje obuče, a tko sebe u svemu zataji, taj ništa
drugo ne može nego samo Božje primati (BM, 194). Pri ovom navo-
du, naš SB stavlja u zagradu (Ivan od Križa)! Znači da mu je izvor
u govoru o poniznosti i njezinom značenju, učenje sv. Ivana od
Križa. Važno je zato priložiti Gerardovom razmišljanju tekst sv.
Ivana od Križa o poniznosti i njezinom značenju na putu sjedinjenja
s Bogom ili kako Gerard zapisuje da se Mali Isus utisne u dušu: U
ovom odcjepljenju, piše Ivan od Križa, duh nalazi svoj odmor jer, ne
želeći ništa, ništa ga ne opterećuje u njegovom usponu prema gore, i
ništa ga ne vuče prema dolje jer se nalazi u središtu svoje poniznosti.
Međutim, kada nešto želi baš ga to opterećuje (Uspon, I, 12, 13).
Važno je podvući riječ odcjepljenje, koje Ivan poistovjećuje s poniz-
nošću! Gerard isto tako poistovjećuje poniznost s odcjepljenjem, sa
slobodom kao Ivan od Križa, potvrđuje to njegov zapis: Svoju slo-
bodu žrtvuje tko strast ne svlada (TH. PAST, 824). Poniznog stanje
pišem s 0 (nulom) grljenje sa O (veliko slovo; O=Isus). Najbolje grli i
taj je siguran tko je ponizan O = O (tj. biti prazan pa ispunjen) (TH.
PAST, 933). Znači: poniznost je ispražnjenje od svega što nije
dostojno prebivališta, utiskivanja Malog Isusa u du- šu. Još je jasni-
ji zapis: Na temelju ništa, tj. poniznosti graditi Isusu kuću savršeno-
sti (BD, 20). Dakle, tko se oslobodi od sebičnosti grli, sjedinjuje se
s Malim Isusom koji se utiskuje, užglibljuje u dušu, kao u mekani
vosak, gradi Isusu kuću.
Ovom slobodom od sebičnosti Gerard je sav ushićen i kao da
„pjeva“ o slobodi po poniznosti. Zapisuje: Tko želi služiti Bogu,
mora ponizan biti. Ako se u služenju Bogu umiješa čovjekova slabost,
neka se slabost poniznošću liječi. Po mogućnosti jedino, na Jedinoga
Boga misliti. Ako ponizno Bogu služimo, peremo dušu od blata i
praha, a po dobrim djelima duša postaje puna zlatnoga praha.
Ponizan se, poslije učinjene pogreške, ponizi. Poniznošću oboružan

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 34
od svakoga je zla očuvan, jer više dobrote dobiva nego što zaslužuje.
Ponizan je čovjek zadovoljan: nema ništa, lagan je, lako moli i dje-
luje, iako posrće i pogriješi. Njegova ga nemoć neprestano tješi: jer,
što ne uspije učiniti to ga ne uznemiruje, što može učiniti, učini, a
što ne može pred tim se ponizi. Moja poniznost: neka mi oči i želje
budu podignute, da svako zlo mjesto mene, Isuse i Marijo, popravite!
Tko se hoće čestito pred Bogom vladati, neka odmakne od sebe sebič-
nost, nečistoću, kako ne bi smetala Božjem oku. Ponizan se ne zabav-
lja svojom tjeskobom, nego se zabavlja s Božjom voljom. Božja volja
je poniznome slava i ljubav trajna. Po Božjoj volji sve, i tako nesta-
ne svake tjeskobe (BD, 252). Oholost donosi žalost, a prava poniznost
radost. Oholost žalost, poniznost radost. Oholost je ubila Isusa, poniz-
nost uzvisila čovjeka!!! (Korizma, 1938.).
Ponizan se ziba s Isusom u kolijevci jer se ne može protiviti.
Ponizan je u svojim očima ništa jer mu se ne otima ništa, ne mijenja
se, vazda je jednak, smiren. Baš je zato siguran. Ponizan može izgu-
biti vremenito, ono što je ništetno, ali zato mu je od Boga darovano
sve, i ostaje nakićeno; za njega je vremenito ništa a nakićena duša
sve (RIM, 77).
Postati najprije djeca

Poznat nam je zanos kojim Sluga Božji štuje „Malog Isusa“ i o
njemu govori. Ta nas činjenica, ako je ne povežemo s cijelom nje-
govom koncepcijom duhovnog života, može „zavesti“ i potaknuti na
zaključak da je njegovo štovanje Malog Isusa samo jedna pobož-
nost puna afektivnog naboja.
Međutim, kad štovanje Malog Isusa stavimo u kontekst s nje-
govom koncepcijom duhovnog kršćanskog života, u oslobađanje od
sebičnosti, otkrit ćemo da on u Malom Isusu vidi sam temelj na
kojem treba graditi kršćanski duhovni život: to je poniznost – slo-
boda.
Sv. Ivan od Križa, čije učenje slijedi naš Sluga Božji, ističe da
je poniznost isto što i sloboda od sebičnosti. U ogolićenju (poniznos-
34 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 35
ti), piše Ivan od Križa, duša nalazi svoj odmor, budući da je ništa ne
opterećuje, u njezinu usponu prema gore, niti je išta gura dolje, jer
se nalazi u središtu svoje poniznosti (Uspon na goru Karmel, I,
11,13.). Na temelju ove misli sv. Ivana od Križa, Gerard razmišlja i
piše: Isus je mogao doći kao odrastao čovjek i otpočeti spasenje, ali je
došao kao dijete da bi najprije bili djeca, a onda sve veći i veći (RI,
004042-43).
Polazeći od učenja Ivana od Križa o poniznosti („ogolićenju“)
Gerard, kada živi i propovijeda o Malom Isusu, zapravo, u svjetlu
toga Ivanovog učenja, komentira Mali put sv. Terezije od Djeteta
Isusa: Mali Isus i Mala Terezija žele da se operemo vodom poniznos-
ti, jer oholi nemaju vremena na Isusa misliti jer im je glava puna
pitanja: što misle o meni i što će o meni misliti (Ondje, 003352).
Znači: tko se pere vodom poniznosti, taj je slobodan od ljudskog
obzira, od oholosti i sebičnosti, u središtu je svoje poniznosti; postav-
lja temelje duhovnog života. Bez poniznosti, naime, Svaka je kre-
post opasna, napominje sluga Božji, jer oholost visoko digne čovjeka
ali duboko padne s njom čovjek bez poniznosti (PKI, 004804).
Na ovu misao o poniznosti i malenosti Gerard nadodaje mnoge
druge misli Male Terezije tako da moramo prihvatiti da je njegov
„Mali Isus“ oličenje Malog puta sv. Terezije od Djeteta Isusa. Kao
potvrda tome neka posluži još nekoliko sljedećih navoda iz Gerar-
dove pisane ostavštine, koje biram između mnogih drugih: Život
Male Terezije: novi oblik svetosti, dječja igra u usporedbi s drugim
svetima. Isus je veliko cvijeće, Mala Terezija malo cvijeće: jedno i
drugo mirišu po svemu svijetu. Ovako ćemo cvijeće postati ako ćemo
Vas slijediti... Moje igranje vama dopadanje. Od maloga djeteta
izrast će odrastao čovjek, a od poniznog kršćanina veliki svetac...
Mala Terezija je spretni umjetnik jer je izmislila novi i laki put k sve-
tosti... Bog želi da bude sveta prema slabosti, dakle kao loptu da je
baca (RI, 004079).
Prah (terminologija Male Terezije) je praktična tema razmiš-
ljanja“, piše Gerard. Iz praha postaje zlato. Pozlaćeni prah je često
uznemirivan jer ga bacaju sad gore sad dolje. To je put čišćenja bilo
tijela bilo duše, ali pod uvjetom poniznosti... Kad smo slični Prahu
(Malom Isusu), budimo zahvalni. Malog Isusa dah je kao dah Isusa
koji je postao Prah, kako bi čovjek, bio mali prah, pristao pripasti sav

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 36
Malom Isusu (LjSS, 001837.). Gerard zaključuje: Sva je pobožnost,

svetost, slabašnog kršćanina, poniznost, to jest sloboda od sebičnosti.
Neka zato što češće pomisli: ja sam kao mala mrvica, grli me Isusova
ručica. Bez njega se neću micati, može sa mnom što hoće činiti. Kad
se sa mnom naigrao on me neće baciti nego ću u nebo uzletjeti. Ali,
prije nego što nas pozlati, i za nebo pripremi, on nas po nemilim
neprijateljima kuša da kao iz spužve iscijedi svu gadnu sebičnost,
oholost, kako bi stvarna bila naša poniznost i zrelost za nebo (TH.
PAST, 003008).
Sukladno ovim stavovima Gerard odlučuje: Želim biti mala lju-
bičica, jamačno kao što je željela i Mala Terezija... Ako Ti je po volji
neka budem i loptica, (opet kao što je željela Mala Terezija), kako bi
mi duša bila Tvoja sestrica, kojom se igra Tvoja dušica. Meni je na
diku da ovako visoki kralj se sa mnom lopta, makar mi puklo srce i
koža (RI, 003899). Mali put dječja sigra (igra) (ondje, 004089).
Sav dinamizam duhovnog života je biti dijete, biti prah, ili lop-
tica, to jest biti ponizan – slobodan, kako bismo bili slobodni od se-
bičnosti i duboko povezani s Malim Isusom: Kad Isusak, primje-
ćuje Gerard, postane u nama zrela vlat po suzama pokore i vrućine
srca, bit će nam u nebu čudnovat brat: mi ćemo njemu biti kolač a
on nama (BM, 004336).
Jasno slijedi: za Gerarda je Mali Isus, oličenje poniznosti ili
ogolićenja Ivana od Križa, sloboda od svega što nije Bog, razrađeno
u sustavu Malog puta sv. Terezije od Djeteta Isusa.
Kako ne bismo bili u zabludi, treba istaknuti da biti dijete u
duhovnom životu, biti ponizan, nije ponižavanje ili biti djetinjast ili
degradiran u ljudskom dostojanstvu, nego biti slobodan, ispražnjen
od oholosti. To je život po istini Evanđelja. Kad lipsa oholost, piše o.
Gerard, živi poniznost, to lijepo cvijeće, koje zalijeva svako biće, još i
najveći zlotvor ( TH. PAST, 002718.).
36 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 37
Utjelovljena Riječ
i kršćanski duhovni život
U središtu pisane riječi o. Gerarda Tome Stantića je otajstvo
Utjelovljenoga Sina Božjega Isusa Krista. Među brojnim zapisima
koji se odnose na Bogo-čovjeka izdvajam ovaj koji je u samim teme-
ljima njegova razmišljanja i življenja: Isus je čovjekom postao a ne
anđelom, ni jedno još od anđela izvrsnije stvorenje nego baš čovjek.
Pa čuj, čovječe, Bog svemogući čovjekom postaje, to je takvo poniže-
nje, takva ljubav, da bi trebalo da odeš u pustinju, oči zatvoriš, klek-
neš, dokle god možeš disati da na drugo ne misliš nego na poniznog,
dobrog, velikog Sina Božjega, koji je mali postao. Pošto si slab, Isus
ne želi nego da se poniziš kad ti nešto nedostaje, da pomisliš na nje-
govu poniznost, da se poniziš i strpljiv budeš (DV, 1918., str. 19).
Gerard se ne upušta u teološka razglabanja o otajstvu Božjeg
Sina, Bogo-čovjeka, teološkom terminologijom, nego iz te temeljne
istine naše vjere ide na primjenu, na značenje Utjelovljenje Riječi u
duhovnom životu kršćanina, a i svom osobnom duhovnom životu.
Treba urasti u Isusa, ističe on.
Kako bi dočarao što znači urasti u Isusa, služi se slikama svoje
ravne Bačke, i ovako opisuje urašćivanje u Isusa: Isuse, Ti si u na-
ma mlado zeleno žito koje želi u nama rasti (RI, 32, 36). Isuse, poga-
ženo, iz korijena iščupano Žito, ali koje nije istrunulo, nego trenutač-
no uvenulo, kako bi po uskrsuću oživjelo i u vijeke slavno, puno slas-
ti bilo. Ti si lijepo zeleno, pogaženo žito, da naša duša ne bude poga-
žena... Žito mora istrunuti da bi ponovno izniklo... (ondje, 43). Žito
raste, donosi plod, te imamo što jesti. Po štovanju Malog Isusa, on u
nama raste, tj. raste njegova ljubav, njegovo djelovanje u nama, pos-
tajemo pokorni, marljivi (ondje, 218). Milo je zrelo Žito jer će od
njega biti slatko tijesto. Ali najslađi je Isus, od svoga poroda i cijelo-
ga Života i do skončanja svijeta. Ako Žito u klici uništimo, od tog
slatkog kolača ne jedemo. Tko ne voli Malog Isusa ne voli ni zrelog,
propetog Spasitelja. Zato, tko ga nije ozbiljno usadio, neka ga usadi...
Došlo je ljeto, zrije Žito a Isus želi to biti!!! (BD, 389, 390).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 38
Utjelovljeni Isus Krist nas voli, ističe Gerard, i to je razlog zbog

kojega želi da u njega urastemo. Kakva slast! – piše Gerard, Mene
Najljepši voli... Isuse moje blago, ja ću na Tebe misliti. Najbolji mene
voli i za mene brigu vodi! (ondje). Iako se Gerard ne služi teološ-
kom terminologijom, ipak je jasno da su njegovi zapisi puni teolo-
gije i to one sv. Pavla o su-umiranju s Kristom da bi s njime su-uskrs-
nuli na novi život.
Saznanje i svijest o tome što Utjelovljena Riječ znači u životu
kršćanina izaziva odgovor ljubavi na ljubav Kristovu, na ljubav
Utjelovljene Riječi. Izdvajam, kao potvrdu ovoj tvrdnji, između broj-
nih Gerardovih zapisa, sljedeće: Pazim, na Tebe mislim, gledam, s
Tobom govorim... Ali srce mi mora biti od svega čisto, u savjesti sve
mirno. Srce mi mora biti uzorano s plugom mrtvenja, smrvljeno raz-
matranjem (DV, 34).
Ovaj temeljni program će Gerard na dugačko raščlanjivati u
osobnom životu a i u svome propovijedanju Božjem narodu, kako
ćemo kasnije doznati. Ovdje želim samo istaknuti da ovaj odgovor
ljubavi na Isusovu ljubav nije intimistički odgovor – Ja i moj Bog –
nego obuhvaća sve ljude jer Isus, svojim Utjelovljenjem, voli sve
ljude, pa zato Gerard voli sve ljude kao Isus. Gerard, brojnim zapi-
sima, to ističe: Ti si Emanuel, s nama Bog, a mi s Tobom putem po-
bjede. Dakle, s Tobom sve najprije željeti i misliti. A zatim govoriti,
činiti, pa će sva molitva sabrana biti... Bez pokore ne spašavaju se
duše (BH, II, 401). Duše spašavam kad poljubac Isusu vraćam (J. G.,
99). Ljubljenje Isusa: to želim jedino na zemlji (ondje). Gerard će,
osobno potaknut, ludovat iz ljubavi (Zapis 15. X. 1935.).
U zaključku ovog sažetog uvida u Gerardov život važno je is-
taknuti da cijeli proces ljubavi Krista i duše nije prvenstveno na
moralnoj i asketskoj razini, nego je u temeljima toga procesa sama
Osoba, Utjelovljena Riječ, milost, što duša prima urastanjem u
Isusa, Utjelovljenoga Boga. Utjelovljena Riječ daje smisao cijelom
duhovnom kršćanskom životu. Gerard ne zagovara moraliziranje
života, a ako moral, askeza, imaju značenje u životu, to je zato što
je potrebno imati dušu uzoranu plugom mrtvenja, kako bismo uras-
li u Krista Bogo-Čovjeka.
Treba još istaknuti da je proces urašćivanja u Isusa Krista, po
pisanju o. Gerarda, dinamična stvarnost. Potrebno je proći kroz
38 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 39
otajstva Kristova križa i umiranja kako bismo postigli puni život

uskrsnuća. Treba pjevati na drvetu križa (RI, 127). Osim toga, na-
glašava da je kršćanski život umiranje – ako Tebe (Krista) slijedimo
u nošenju križa, slijedit ćemo Te i u životu uskrsnuća. Ti nisi samo
čovjek nego i uskrsnuće naše (RI, 214). Za Gerarda je to najpriči
posao!
Mogli bismo, kao potvrdu svemu ovome, dodati druge brojne
navode iz Gerardovih zapisa. Držim da je ovo dovoljno kako bi bilo
bjelodano da je Isus, Utjelovljena Božja Riječ, stvarno u središtu
Gerardove pisane riječi, a time i njegova života. Da Isus po svom
otajstvu Utjelovljenja daje smisao cijelom duhovnom kršćanskom
životu. Da je Utjelovljena Riječ ključ za razumijevanje cjelokupnog
Gerardovog života i rada. Da je sama Isusova Osoba motor koji nas
pokreće i zaustavlja. Da taj motor ... izbacuje iz nas tjelesne i duhov-
ne ‘bakcile’, čuva zdravlje duše i tijela... (BD, 342).
Sjedinjenje duše s Bogom

i Utjelovljeni Sin Božji
U Gerardovim razmišljanjima pojam duhovnog kršćanskog
života, urašćivanje u Isusa Krista, dinamična je stvarnost. Krist u
nama treba postati zrela vlat. Znači da urašćivanje u Krista ima svoj
razvoj i dubinu, koja se očituje u iskustvu koje Gerard prispodob-
ljuje kolaču: Isusu postati sladak kolač a on nama (BM, 67). Uraš-
ćivanje dakle u Krista ima mogućnost postati iskustvom, što Ge-
rard naziva sjedinjenjem, oslanjajući se pri tome na svoga učitelja
Ivana od Križa. Taj razvoj i dubina se ostvaruje: izbacivanjem iz sebe
svega što nije Bog... Dugotrajnom operacijom... (po kojoj) Isus uniš-
ti u nama sve što mu je protivno kako bi tako sve bilo sposobno za sje-
dinjenje (RI, 63; BM, 169).
Ove su Gerardove riječi prericanje, među ostalim, sljedećega
teksta Ivana od Križa: Put o kojem govori naš Gospodin ne sastoji se
od uživanja, niti od vlastitih ukusa i duhovnih osjećaja, nego od isti-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 40
nite smrti na križu, osjetne i duhovne... Tada postiže sjedinjenje i

najveća djela čini (Uspon na Goru Karmel, II, 5,11). Sjedinjenjem,
dakle, duša postaje sladak kolač Isusu a on nama i njezin život
postaje vrijedan u životu Kristova Tijela što je Crkva.
Drugo ime za sjedinjenje je motrenje ili kontemplacija, mistika,
koja je svakako poseban Božji dar ali Gerard uvjerava da je taj dar
dostupan. Tvrdi, naime: U motrenju Bog čini sve. Ako nastojimo,
dobit ćemo ga po obećanju sv. Terezije (TH. PAST, 663).
Iako se urašćivanje u Krista, zeleno žito, koje može poprimiti
stupanj sjedinjenja, ne ostvaruje bez milosnog života, bez suradnje
i posebne milosti Duha Svetoga, (BD, 384), ono ipak ovisi i od surad-
nje i intenziteta usaglašavanja volje kršćanina s voljom Božjom. S
Tobom sjedinjena duša nema svoje volje, piše naš Sluga Božji. Nje-
zina je volja Tvoja slobodna volja; (duša) nema snage protiviti se
Tvojoj volji (TH. PAST, 663). Sasvim ću predati svoju volju Bogu jer
je ona sveza: ako je (sveza) potpuna, sjedinjenje je potpuno (SI, 8).
Očito se Gerard ovdje nadahnjuje na sv. Ivana od Križa koji piše:
Sjedinjenje se ostvaruje kada se ljudska volja potpuno suglasi s
voljom Božjom tako da ne postoje dvije volje nego samo jedna i to
Božja, koja je također volja duše (Ivan od Križa, Uspon na goru
Karmel, I, 11.2.3). Ovaj navod, uz mnoge druge, očito ističe što
Gerard želi postići svojim urašćivanjem u Krista. Želi i nastoji
sasvim predati svoju volju Bogu kako bi postigao sjedinjenje.
Pokušajmo još dočarati što se događa između Isusa i duše u
sjedinjenju. Gerard je zapisao da se putem sjedinjenja Isus utiskuje,
(užglibi), u dušu kao u mekani vosak. Tragajući za izvorima i za zna-
čenjem tih riječi, našao sam da se pri tome naš kandidat za oltar
služi pisanim djelima sv. Terezije Avilske. Nekada sam mislio da se
u tome koristi slikom Terezije iz Lisueuxa koja opisuje mekoću
duše djeteta da primi pouke koje mu se pružaju kao mekani vosak.
I to je moguće. Međutim, očito je da se Gerard pri tome služi djeli-
ma sv. Terezije Avilske. Naime, u petoj odaji, u 2. poglavlju knjige
Zamak duše sv. Terezija govori o gusjenici – svilcu, koji plete svile-
no vlakno u obliku čahure i u nju se zatvara da bi potom izašao iz
čahure, preobražen u lijepog leptira. Tom slikom sv. Terezija Avil-
ska opisuje proces i preobrazbu duše i visoki stupanj sjedinjenja s
40 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 41
Bogom. Služi se pri tome slikama mekanog voska, pečatom... Piše

ona na tom mjestu ovako: Zar niste čule za Zaručnicu koju je Bog
uveo u odaju vina i uredio u njoj ljubav? Pa to je to (preobrazba
gusjenice – svilca u lijepog leptira). Jer kako se ta duša već predaje u
njegove ruke, a velika ju je ljubav tako obuzela da niti zna niti hoće
osim da Bog od nje napravi ono što bude htio... hoće da iziđe odande
(iz čahure) a da ona i ne shvaća, opečaćena Njegovim pečatom. Jer
uistinu duša tu predstavlja samo vosak, dok pečat utiskuje drugi,
zato što ga vosak ne utiskuje sebi, samo je pripravljen, hoću reći
mekana čak ni za tu pripravu ne smekšava se ona, već je mirna i
pristaje na to. Ah, Božja dobroto, dodaje Terezija, (Isus zaručnik):
Hoće samo našu volju i da nema prepreke s voskom (5 odaje, 2,12).
Očito se Gerard, kad govori o Isusu koji je utisnut, Užglibljen u
dušu kao u mekani vosak, služi navodom iz djela sv. Terezije
Avilske da bi tom slikom predočio događanje u duši koja se sjedi-
njuje s Bogom.
Je li o. Gerard osobno stigao do urašćivanja u Isusa, zeleno žito
i postao zrela vlat, do stupnja kako bi bio užglibljen u Isusa kao u
mekani vosak? Do sjedinjenja? Odgovor na ovo pitanje je vrlo važan
za razumijevanje njegove duhovne fizionomije.
Ima jasnih naznaka za odlučan pozitivan odgovor. Među broj-
nim navodima citiram sljedeće iz njegovih vlastoručnih zapisa:
Želim Oca i Sina, snagom Duha Svetoga: molitvom, radom i pos-
tom“ (JG, 99). Kontemplacija je uzlet dokle se može; spustit se dakle
dolje ne može, (uči sv. Ivan) (ondje, 112). Svako mišljenje ljubavi
vraćanje, makar je teško: oči, uši, ruke opotrijebit, a jednako tako
razum, pamet i volju, a uz to po velikim mukama čišćenja. Samo nek
postignem sjedinjenje! (ondje, 162).
Naveo sam ovdje samo nešto iz rukopisa iz 1941.-45., dakle iz
doba njegove duhovne zrelosti. Jedno je sigurno: bez sastavnice
Gerardove težnje za sjedinjenjem nije moguće shvatiti cjelinu nje-
gove duhovne fizionomije. On zaista želi urasti u Isusa, zeleno žito,
i biti u njemu zrela vlat, urasti u Isusa kao u mekani vosak. Pripre-
miti se za dar sjedinjenja s Bogom po Isusu Kristu, Utjelovljenoj
Riječi!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 42
Spasiteljevo rođenje
i duhovni kršćanski život
Na Božić nas sv. Luka vodi u Betlehem najavljujući da se u tom
gradu: Rodio Spasitelj svijeta. Po tom rođenju Stari zavjet postiže
svoj vrhunac jer se rađa Mesija u gradu Davidovu. Stoga su mogli
anđeli pjevati: Slava Bogu na visini u kojim se riječima povezuju
nebo i zemlja: slavi se Bog i u njemu obnavlja čovjek.
Naš kandidat za oltar, za koga je Sveto pismo Tijela i duše sva-
ko pomicanje... riječ dobrog sjemena sijanje, koje ako primimo imat
ćemo čistu dušu (DM, 161), i oslanjajući se očito na Mali put duhov-
nog djetinjstva sv. Terezije od Djeteta Isusa i učenje sv. Ivana od
Križa, razmišlja kako proslaviti Boga i kako shvatiti značenje Isu-
sova rođenja za duhovni kršćanski život i za razvoj toga života u
dušama. U svjetlu tih izvora Gerard ovako razmišlja i zapisuje:
Malo dijete ako ne raste, majke su žalosne... Isus treba da raste u na-
ma ali to nije moguće bez naše volje i našega rada. Ali paradoks je u
tome što Isus, kako bi rastao u nama, mi moramo ostati mali, piše
ovaj čovjek s naših ravni. Kako ne bi bilo nesporazuma, Gerard
dodaje da naša malenost ima za cilj postići, u duhu raspoloženje što
imaju djeca: Malo dijete, piše on, ne razbija glavu o onome što će biti
od njega. Dijete se spontano tako ponaša da prima što mu majka
pruža. Stoga i kršćanin treba biti kao dijete, koje ne želi rasti jer je
to uvjet da u Isusu možemo rasti. Kako bi bio do kraja jasan, doda-
je: Isus da bi u nama rastao želi da ga hranimo s našom voljom tako
da u nama raste njegova volja. Produbljujući ovu misao dodaje: Isus
kao Bog nije imao majku pa je zato njegova hrana bila nebeskog Oca
volja. Kao Bog i Čovjek imao je majku koja ga je hranila svojim mli-
jekom. Mi, kad želimo da se u nama Isus porodi i raste, moramo ga
hraniti s jelom koje je njemu najslađe a to je naša volja. Kad to čini-
mo, On mirno raste u nama jer ga našom voljom hranimo, tj. sasvim
našu volju predajemo njemu (ondje).
Tko se trudi i prihvati ovaj program rasta u Isusu, ispunit će se
u njemu, ističe SB, što su anđeli navijestili kada su pjevali: ‘Slava
42 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 43
Bogu na visini a mir ljudima dobre volje’. To se može ostvariti i u

ovo vrijeme, dodaje on, jer tko Isusa hrani sa svojom voljom, Isus
raste i djeluje u njemu i može kazati da ne samo da živi on, nego da
Isus živi i djeluje u njemu.
Otac Gerard u zaključku potiče slušatelje svoga vremana a sa-
da i nas: Svoju volju Isusu predati, darovati, znači dozvoliti da Isus
svime u nama upravlja, da ne gledamo i ne slušamo, ne govorimo,
ne činimo i ne trpimo mi, nego sve čini Mali Isus u nama. Kad
bismo tako činili, to bi bio život pun slasti i radosti, dječje igre s
Isusom, kao da smo u kolijevki a on nas ziba, nama lijepe pjesme
pjeva, kako bi zaspali strastima, a kad se probudimo, on bi nas hra-
nio. Kad je Isusova volja primljena, naša je uništena a duša nam
spašena u ovom strašnom vremenu (ondje, 177). Znači, kad čovjek
uspije u svemu vršiti volju Božju, kuša Božju blizinu! … neće se slab
čovjek nego Bog misiti po čovjeku, dodaje o. Gerard (TH. PAST,
270). Ja sam kao beba, rekla je Terezija od Djeteta Isusa. Predajem
se. Idem kamo Bog hoće (Biskupijski proces).
Gerard je zapisao ove misli za vrijeme II. svjetskog rata kada
su vremena bila teška i neizvjesna. Slična nas vremena i danas pra-
te pa su zato ova njegova razmišljanja i danas aktualna. Mi kršćani
moramo posebno ova razmišljanja ozbiljno prihvatiti kako bismo
rasli u autentičnom kršćanskom životu jer nas je zato pohodilo
mlado Sunce s visine, a jednako tako time svjedočiti pred svijetom
o autentičnom značenju Božića od kojega potrošačko društvo naše-
ga vremena masovno odvlači naše suvremenike, iako su kršteni, i
time lišava Božić njegovog autentičnog smisla.
Mali Isus i Utjelovljeni Sin Božji

O Malom Isusu sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića više
smo puta govorili na ovim stranicama. Što više proučavam njegove
brojne rukopise, sve više otkrivam da sve dosad napisano ipak nije
dorečeno. Stoga je važno vratiti se ovoj temi i dobro uočiti tko je za
njega Mali Isus, jer o tome ovisi cijela njegova zamisao o duhov-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 44
nom životu, i njegova originalnost! To je važno i zato jer ima mišlje-

nja da je Mali Isus oca Gerarda samo objekt štovanja, pobožnosti,
koje je on širio među vjernicima u Somboru i u Bačkoj. Jednako
tako ima mišljenja da je za njega Mali Isus štovanje Isusa Krista
samo pod jednim otajstvom, u njegovom djetinjstvu, ali ne i štova-
nje cijeloga Otajstva Utjelovljene Riječi. Zato, zaključuju, njegova
vizija nema neke originalnosti niti neke posebne poruke za naše
vrijeme kada je cjelovita Osoba Utjelovljene Riječi važna i aktualna
i u teologiji i u duhovnosti...
Gerardovi vlastoručni zapisi koji slijede jasno nam priopćuju
da je njegov Mali Isus cjelovito Otajstvo Utjelovljenje Riječi: Ti si
Mali u djetinjstvu, Mali kao mladić, Mali kao zreo čovjek. Razmiš-
ljajući o Tvojoj Neizmjernosti, s kojom si sjedinio čovječju narav,
uočavamo da je ona prah u odnosu na Neizmjernost. Stoga Te u cije-
lom životu možemo zvati Malim Isusom, (u bratovštini Malog Isusa
iz Praga)... Isus kao da se nanovo rađa (u nama). Rođeni Isus raste,
bolje i sigurnije raste u onome tko se bolje ponizi i njega slijedi, tj.
raste kao dijete, ako ga slijedimo u njegovu djetinjstvu, ili barem dječ-
jim ponašanjem. Raste kao mladić ako činimo djela valjanog mladi-
ća. Sazrijeva kao zreo čovjek u nama ako činimo djela valjanog zre-
log čovjeka (RI, 003940-41). Za Gerarda je Mali Isus i onaj u Eu-
haristiji: Euharistijski Isus izgleda kao malo dijete s raskriljenim
ručicama, koje prosipaju slatke sjajne zrake, kako bi svakoga usrećio
i zagrlio (ondje, 003947).
Kad pretočimo Gerardove navode u govor Svetoga pisma,
možemo reći da je njegov Mali Isus Utjelovljeni Božji Sin koji se po-
nizio uzimajući ljudsku narav, kako ga je opisao sv. Pavao u posla-
nici Filipljanima: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje
jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postav-
ši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan
do smrti, smrti na križu (Fil 2, 6-8.).
Već ovi navodi sluge Božjega otvaraju razne teme o duhovnom
životu, o povezanosti s Isusom Kristom, Utjelovljenom Božjom
Riječju, osobito u povezanosti s njegovim poniženjem u Utjelovlje-
nju, s Malim Isusom, i o značenju toga poniženja, kada je uzeo ljud-
sku narav u utrobi Presvete Bogorodice Marije i začet po Duhu
Svetome.
44 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 45
U ovom prikazu ostanimo pri odgovoru na temu koju sam

postavio a odnosi se na pitanje tko je Mali Isus oca Gerarda Tome
Stantića.
Njegovi vlastoručni navodi, koje sam naveo, jasno nam kažu
da je njegov Mali Isus Utjelovljeni Božji Sin u cijelom otajstvu
Utjelovljenja. Druga Božanska Osoba koja je radi nas ljudi i radi
našega spasenja postala čovjekom.
Zaključujući, važno je pojasniti zašto Gerard upotrebljava u
svojim rukopisima terminologiju kojom u hrvatskom jeziku naziva
Malog Isusa „Isusak“, u mađarskom „Jézuska“, ili u njemačkom
jeziku „Jesulein“. To je radi toga što je njegovo propovijedanje o
Malom Isusu svakog 25. u mjesecu vezano za svetište praškog
Malog Isusa, kojega Česi nazivaju „Jezulatko“, što o. Gerard pre-
vodi na hrvatski jezik sa „Isusak“.
Držim važnim dodati da je štovanje Djeteta Isusa u Pragu ima-
lo svoj početak 1628., kada ga je kneginja Poliksena darovala kar-
melićanima, koji su u tome gradu imali svoj samostan i crkvu.
Svetište je vezano uz povijest češkog naroda, osobito u borbi sa
Šveđanima. Iz Praga štovanje Malog Isusa proširilo se na cijelu
Austro-Ugarsku monarhiju.
Poslije ukinuća redova po Josipu II., svetište Malog Isusa u
Pragu izgubilo je svoje značenje koje je imalo u austro-ugarskom
carstvu, a još više je izgubilo svoje značenje dolaskom komunizma
na vlast. Poslije pada komunizma, praški nadbiskup kardinal Vlk
povjerio je talijanskim karmelićanima upravu svetišta koji se sada
brinu ne samo za svetište nego i za karmelska zvanja u češkom
narodu i već imaju par svećenika karmelićana češke narodnosti.
Svetište Malog praškog Isusa, u naše vrijeme, dobiva ponovno na
značenju. Poznato je da sve više postaje mjesto hodočašća iz cijelo-
ga svijeta. Janja Prćić zajedno s ocem Gerardom, s kojim je bila
povezana rodbiskom vezom, širila je pobožnost prema Djetetu
Isusu u Bačkoj, u Subotičkoj biskupiji. Janja je izdala knjižicu
Pobožnost na slavu Djetešceta Isusa od Praga, Subotica 1928.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 46
Isusova malenost
i duhovni život kršćanina
Prema zamisli oca Gerarda, Isus je uvijek Mali, u svim otajstvi-
ma njegova Utjelovljenja. Kada tragamo za značenjem toga mišlje-
nja, u duhovnom životu, otkrivamo da je to zato jer je duhovni
kršćanski život rast: treba najprije biti malen kako bi se moglo
rasti.
Malenost se treba provlačiti kroz cijeli proces duhovnoga živo-
ta, a ona je isto što i poniznost – sloboda. Kao što se Božji Sin poni-
zio kad je uzeo na sebe ljudsku narav, postao Dijete, tim putom
mora poći i kršćanin kako bi postavio uvjete za rast u punini života
s Utjelovljenim Sinom Božjim. O. Gerard malenost zapravo poisto-
vjećuje s duhovnim ogolićenjem sv. Ivana od Križa, ili Malim putom
sv. Terezije od Djeteta Isusa.
Kako Gerard o toj temi govori običnom puku s bačkih ravnica,
služi se slikama svoje Bačke kako bi vjernicima dočarao ono što
želi reći o značenju malenosti. Među ostalim, piše: Korijen žita
duhovnog života je poniznost. Čim se čovjek ponizi odmah se usreći
jer ponizan doživi da ga Bog miluje i više mu ugodnosti udijeli nego
što zaslužuje. Zadovoljan je onaj koji je ponizan. Žito mora istrunu-
ti da bi izniklo (TH. PAST, 003845).
Zapravo trunjenje pšeničnog zrna je uvjet da žito uspije iznik-
nuti i rasti. Sličan proces se mora dogoditi kršćanskoj duši kako bi
uspjela rasti u Isusu Kristu. Opet novom slikom o žitu Gerard ob-
jašnjava što kršćanska duša dobiva kada postane ponizna, dijete u
duhovnom značenju: Mali Isus je pogaženo, iz korijena iščupano žito
ali nije istrunulo nego privremeno uvenjeno a po uskrsnuću oživlje-
no i navijek slavno, puno slasti i jakosti (ondje, 003842). Takav pro-
ces se treba dogoditi u duši kršćanina kako bi rastao. To sluga
Božji opet dočarava slikom pšenice: Mali Isuse, Ti si lijepo zeleno
proljetno žito koji želiš u nama rasti. Kad nas muče i ubijaju, onda
sazrijevaš kao na drvetu Križa. Mi ovako nećemo umrijeti iako smo
umrli (RI, 003844). U ovoj slici Gerard zapravo pretače sadržaje sv.
46 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 47
Pavla apostola koji govori u su-umiranju s Isusom Kristom da bismo

s njime su-živjeli.
Dinamizam rasta u Isusu Kristu nije samo čovjekov rad, aske-
za, nego i milost Duha Svetoga, zato se Duhu Svetom treba utjeca-
ti kako bi se ovako zamišljen dinamizam rasta ostvario: Duhovnog
života motor je Duh Sveti. Bez njega je duša trulo cvijeće, ili, bez što-
vanja (Duha Svetoga) uvenulo cvijeće, ili suha ili crvljiva voćka,
bolesna ili mrtva ptica (BM, 004345).
Ovako zamišljen i uspostavljen duhovni život kršćanina vodi u
duhovno kršćansko iskustvo: Kad Isusak u nama postane zrela vlat
po suzama pokore i vrućine srca, jamačno po suradnji putovima
bogoslovnih kreposti, vatrenoj ljubavi, bit će nam u nebu čudnovat
brat: mi ćemo njemu biti sladak kolač a on nama (ondje, 004336).
Već na zemlji kršćanska duša, ako slijedi put malenosti, može
doživjeti iskustvo Isusove blizine jer se oslobađa sebičnosti to jest
postaje malena, ponizna, slobodna: Tko za Isusom ide taj ne nosi
sebe. Samo sebičnost ne prima milost. Tko prima milost, vazda ima
radost jer duša prima najslađe zalogaje (ondje, 004341). Ono će gle-
dati, govoriti, činiti što dolikuje: S Isusovim očima gledati, jezikom
Isusovim govoriti, rukama Isusovim djelovati. Jedini stid to ne slije-
diti, kad bi s očima drugo gledali ili što se njemu ne bi dopadalo itd...
(ondje, 004340).
Gore izneseno Gerard nije samo drugima priopćavao nego je
sam, osobno, tako živio. Zapisuje, među ostalim, na dan svojeg sre-
brnog jubileja misništva: Netko je na 25 obljetnicu promocije za notu
uzeo: Za Tebe, Isuse, da sve umre, za Malog Isusa živi, da tako Mali
Isus u njemu raste i naraste (TH. PAST, 002663).
Ovako programiran duhovni kršćanski život je i danas, kada
sebičnost tako razarajuće djeluje, za svakoga aktualan, ali pod uvje-
tom da otvori svoju dušu snazi Božje ljubavi. Stoga Gerard poruču-
je i danas: S vatrom se kuha i peče dobro jelo, ali vatra zna uništiti
i ono što je skupocjeno, (jamačno, u kontekstu, po sebičnosti). Tko
gori od vatre ljubavi, pripravlja Isusu jelo. Tko gori (od strasti) čini
Sotoni djelo milo (TH. PAST, 002663).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 48
U Cvijeću cvijeće
Po Isusovom Utjelovljenju duša je najljepše cvijeće: Prije Utje-
lovljenja, ističe sluga Božji, svako biće i cvijeće mogli su se tužiti:
gadan je čovjek ne možemo ga zgledati, (vidjeti). Poslije pak doga-
đaja Utjelovljenja čovječje je dostojanstvo cvijeće najljepše i najljepše
biće u prirodi, na ovome svijetu (BM, 004231).
Zašto je čovjek bio gadan prije Isusova Utjelovljenja? Gerard
odgovara: to je zato što je pun neprijatelja, a to su osjetila (TH.
PAST, 003280). Treba istaknuti da osjetila nisu po sebi neprijatelji
duše. Oni su neprijatelji duše samo dok nisu pročišćeni i osposoblje-
ni biti pozitivna sastavnica duhovnog kršćanskog života, snagom
Isusova Utjelovljenja, što se, temeljno, događa sv. Krštenjem: Čov-
ječja duša i tijelo, ističe Sluga Božji, su sjeme pokvareno ali, ako ih
bacimo u Isusov grob, bit će (sjeme) kalamljeno, (cijepljeno). Mjesto
korova i trnja donosit će cvijeće. Bog hoće da odabrani budu Isusu
slični i odlikovani (ondje, 003034). U logici to znači: Isus je Cvijeće
najljepše, a kršćanin treba postati cvijeće po njegovu uzoru!
U Gerardovoj pisanoj riječi ima brojnih zapisa koji ističu lje-
potu koju je čovječja duša dobila Isusovim Utjelovljenjem: kako bi
postala cvijeće u Cvijeću. Sljedećih par navoda iz njegovih rukopi-
sa to na poseban način ističu: Mali Isus je čovječju narav, po Utje-
lovljenju, neizmjerno odlikovao (ondje, 003220). Bog nas nije mogao
većma odlikovati, nego kad je čovjekom postao a ljubav bolje pokazati
nego kad je kao Bogo-Čovjek za nas umro (ondje, 003221).
Aludirajući jamačno na poslanicu sv. Petra: Vi ste rod izabrani,
kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni... (Petrova, I, 2, 9),
dodaje: Svi smo sretni kraljevi postali po Isusovoj želji jer je čovje-
čanstvo odlikovao kad je čovjekom postao. Geslo nam križ jer ovo Isus
želi da vazda nosimo (ondje, 003223).
Utjelovljeni Sin Božji čini sve kako bi duša postala cvijeće, lije-
pa po milosti Božjoj, živjela snagom njegova Utjelovljenja, ali pod
uvjetom da prihvati kalamljenje, to jest da se ucijepi u dušu cvijeće
milosti: Ljubazni prijatelj pošalje kola za svog prijatelja da mu ga
48 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 49
donesu u goste. Isus nam šalje svoj križ, kao zrakoplov, da se u njega
smjestimo i u nebo Njemu putujemo (TH. PAST, 003138).
Kako bismo ušli u zrakoplov, to jest prihvatili križ što Isus ša-
lje, i stigli k njemu u goste, po križu, potrebna je naša suradnja, koja
se bitno očituje predanjem u volju Božju: Predajem se u svemu da
sličan budem Spasitelju, kojega je jelo što je nebeskom Ocu milo. To
znači: Najprije vjerovati i Božje planove izvršavati, sto postotno sve
sasvim žrtvovati (BM, 103). Posebno, u vršenju volje Božje, treba
se uhvatiti u koštac sa sjetilima, jamačno sa gadom u njima: Iz srca
sebičnost iskopati (ondje). Jer: Svoja volja je opasni otrov, trn uz
srce, kojeg pokreće i najmanji vjetrić, koji bode i žalosti lice (BM,
004263). Vjera će postići svoj učinak ako je rasplamsava ljubav:
Želim da mi srce ne bude srce nego riječ ispisana zlatnim slovima:
„ljubav“ (TH. PAST, 003140). Kako bi pak ljubav bila izbor, iskustvo
duha a ne neki sentimentalizam, mora biti upaljena drvom križa
(ondje, 002901).
U konačnici kao rezultat oslobađanja od gada, u strastima,
otvaraju se putovi pravoj slobodi, susretu s Bogom, po Isusu
Kristu, dakle cvijeće u Cvijeću: Kad je svladana neuredna sloboda,
svako djelo je puno slasti i ploda (BM, 004264). Sloboda od neuredne
slobode je isto što poniznost koja otvara putove rastu u milosti, rastu
u iskustvu, u biti cvijeće u Cvijeću: Rasti, radi ponizno, ali ostaj
malo cvijeće, na prsima Malog Isusa... Srce ponizno, vazda ponizno,
da pred Isusom ne bude strašilo (TH. PAST, 002755, 002757).
Lako je shvatiti aktualnost poruke koju sadrže ove Gerardove
misli u današnjem svijetu koji je pun gada strasti, egoizma, unatoč
tako divnom napretku u znanosti, u tehnici, programima oko slo-
bode i ljudskog dostojanstva! Bez Krista, bez nastojanja biti cvijeće
u Cvijeću, čovjek čovjeku postaje vuk!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 50
Isusovo Utjelovljenje
novog zemaljskog raja stvaranje
Propašću prvog plana spasenja u raju zemaljskom, po prvom
Adamu, Bog je stvorio novi plan Isusovim Utjelovljenjem (TH.
PAST, 002877-79). Novi Adam je čovječjoj naravi neiskazanu ljepotu
dao kad se s njom sjedinio. Svi su stvorovi odlikovani jer je narav
stvora uzeo na sebe Isus. Osobito je čovjek odlikovan, tako da mo-
žemo reći da je krastav, ranjen, gol prosjak najbogatiji kralj postao
(ondje, 002877).
Gerard je sav ushićen pred ovim saznanjem i između ostalog
ovim riječima izražava svoje divljenje promatrajući veličinu i zna-
čenje Utjelovljenog Sina Božjeg u životu ljudi: U Tebi je, Mali Isuse,
svakog lijepog cvijeća ljepota, svakog dragog kamena sjajnost, svakog
slatkog jela slatkoća, svake lijepe pjesme milina, svake radosti puni-
na. Isusova milost jedina radost. Svaka druga radost je prije ili posli-
je žalost (ondje, 002925).
Dok je pun ushita, promatrajući Utjelovljenoga Sina Božjega,
otkriva u isto vrijeme program koji treba ispuniti kako bi Utjelov-
ljeni Božji Sin stvarao novi zemaljski raj u čovjekovoj duši: Ti si
Bog, a o Božjoj neizmjernosti ne znam misliti, ali o Tebi kao čovjeku
mogu saznati da si najmogućniji i najbolji kralj. U Tvom kraljevstvu
nema nevolje, nema nesreće. Ako ima nevolje to je samo za tijelo, a
za dušu to je slava i početak nebeske slasti. Pokaži mi u svakom tere-
tu Tvoje čovječje junaštvo, kako bih shvatio da bez Tebe ništa ne mo-
gu. Da u svemu ljubim Tvoju ruku... Tvoja je ruka svemoguća jer je
Božja (RI, 003898).
Suradnju koju duša treba pružiti kako bi Isus u njoj, po svome
čovještvu djelovao, Gerard predočuje jednom slikom: Naša duša
neka bude kao svilena i fina vreća u koju Isus bez prestanka pohra-
njuje dragulje. Vreća mora biti samo prema nebu otvorena a za sve
drugo zatvorena. Mora biti zatvorena posebno paklenim muhama,
koje lete oko duše, a to su strasti, koje su kao bacili iz kojih se koti
paklena paščad, tj. grijesi. Stoga moramo trajno bdjeti, sve muhe tje-
50 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 51
rati. Bez bdjenja ove muhe neće samo u nas uletjeti, nego će progris-
ti finu vreću, našu dušu, i tako će se prosuti nebeski dragulji, tj
milost. Zato, kada smo sabrani od muha smo obranjeni (TH. PAST,
002806).
Kako bi istaknuo važnost bdjenja i suradnje s Isusom Kristom,
kako bismo očuvali stanje milosnog života u duši, SB potiče kršća-
nina na provjeravanje stanja duše, i opet za to upotrebljava jednu
sliku: Naše srce je kao jedna velika prodavaonica, kojoj Isus želi biti
jedini vlasnik. Čim Isus nešto tuđega vidi, odmah ga srce od nas
odvraća. On nije spao na tuđe vlasništvo. Zato je naš glavni posao
neprestano u prodavaonici provjeravati kako Isus u njoj ne bi našao
nešto što će mu zasmetati (TH. PAST, 002809).
Smisao našeg povezivanja s Novim Adamom Isusom Kristom,
Utjelovljenom Božjom Riječi, i općeg plana kako bismo se povezali
s njime, je vraćanje čovjeka u Božji zagrljaj, u novi zemaljski raj, a
što je Gerard opet, govoreći običnom kršćanskom puku, predočio
sljedećom slikom uzetom s bačkih ravnica: Milo je zrelo žito jer će
od njega postati slatko tijesto. Najslađi je Isus od svoga poroda, cije-
loga života, sve do svršetka svijeta. Ako žito u klijanju uništimo, od
njega, slatkog kolača ne jedemo (BD, 008684). Klijanje milosti treba
se malo po malo razvijati, po ljubavi, kako bi u duši sazrio Isus
Krist: Jer Tko ne voli Malog Isusa, ne voli ni zrelog Isusa, propetog
Spasitelja. Neka ga zato usadi u sebe (ondje).
U logici ovog navoda, u povezanosti s onim što je rečeno, znači
da tko želi biti u novom zemaljskom raju, povezati se s Novim
Adamom, mora prije svega živjeti u posvetnoj milosti: Ne smije
uništiti žito u klijanju i jednako tako treba rasti u Isusu Kristu. Biti
najprije dijete, kao što je bio Isus, a onda sve veći putovima su-umi-
ranja s Kristom, a što se događa kroz dinamizam ljubavi.
Sukladno svim ovim sastavnicama koje naš SB nabraja kako bi
Isus Krist postao Novim Adamom i uveo nas U novi zemaljski raj,
logičan je zaključak: Isuse, bez Tebe ništa dobroga ne mogu a sve
dobro Tebi pripisujem (TH. PAST, 002642). Zato, dodaje o. Gerard,
tko želi u raju novog Adama prebivati taj mora: Milost primati a
djelo pružati (ondje). Djelo se pruža putem ljubavi.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 52
Utjelovljeni Božji Sin

i duhovni život kršćanina
Usađeni trn u duši po istočnom grijehu može se izvući iz duše
snagom Utjelovljenoga Sina Božjega Isusa Krista. Neizmjerna
Božja ljepota, piše o. Gerard, dodala je svojoj neizmjernoj ljepoti
novu ljepotu kada je uzela na sebe čovječju narav, kako bi čovjek uvi-
dio da ga Bog voli, da uvidi kako je čovjek lijep. (Pun ushita doda-
je): Isuse, Ti si zaista ogledalo, ali takvo da drugoga posla nemamo
osim neprestano na Tebe gledati, na Tebe paziti, jer kada na Tebe
gledamo postajemo lijepi, zdravi, siti, i bogati... (DV, 004448-49).
Postajemo lijepi, siti i bogati zato što se po krštenju iz duše briše
istočni grijeh i u dušu se sije milost, snagom Kristova Utjelovlje-
nja, koja je kao Sjeme cvijeća, i kada to sjeme primimo, cvijeće iznik-
ne, raste i cvata, tako da tim cvijećem Isusa kitimo, a kada ga dovolj-
no nakitimo, Isus nas prima u nebo. Isus nam postaje brat, a braća
imaju jednaki život, barem redovito, i isti kruh jedu (KP, 007087, 88)
U Isusovom utjelovljenju kršćanin nalazi ne samo brisanje istočno-
ga grijeha, i ucjepljenje milosti, nego po tim novim bogatstvima nje-
gov život dobiva i novi smisao. Gerard tu istinu, među brojnim zapi-
sima, predočuje ovim: Ti si Bog! Božju neizmjernost ne mogu doku-
čiti, ali o Tebi, kao čovjeku, mogu razmišljati, a to je da si najmoguć-
niji, najbolji kralj. U Tvome kraljevstvu nema nevolje, nema nesre-
će, a ako ima, to je samo za tijelo, ali za dušu to je slava i početak
nebeske slasti. Pokaži mi u svakom teretu Tvoje čovječje junaštvo
kako bi ovladala u meni poniznost, da uvidim da bez Tebe ništa ne
mogu, da u svemu ljubim Tvoju ruku... Ta je ruka svemoguća jer je
Božja (RI, 003898).
Po utjelovljenju kršćanin je povezan s Bogom i otvoren mu je
put dubljeg povezivanja s Bogom pod uvjetom da čovjek ima:
Najbolje želje po kojima želi Isusu sličan biti i s njim se sjediniti... a
sjedinjenje se događa kada se kršćaninove želje pretaču u djela. Onda
u duši Isus kraljuje (BM, 004467).
Sljedećom slikom naš SB opisuje želje koje trebaju biti u srcu
kršćanina kako bi dozvolio da Isus u njegovom srcu kraljuje: Do-
52 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 53
maćin je veseo kad mu ptica u kavezu pjeva. Mi budimo Isusu kavez.

Neka se Njegov mili glas čuje iz Njegovih usta ili neka Njegovo
nadahnuće bude naša pjesma i melodija (ondje).
Kako bi se ostvarilo takvo raspoloženje, potrebno je imati na
umu da bez Isusa ništa ne možemo na putu milosnog života: Prije
nego što je Isus sv. Petru zadao najdivniju zadaću da ljude lovi, piše
o. Gerard, pokazao mu je da bez njega ništa ne može. Ako hoćemo da
nam Isus dušu ulovi, budimo kao mreža kojom je sv. Petar mnoge
ribe ulovio na Isusovu zapovijed... Sve što vidimo neka nam bude kao
mreža, po kojoj nas Isus u svoju mrežu hvata... ali budimo i mi
mreža da svakoga, okom, uhom i svom dušom za Isusa ulovimo (TH.
PAST, 003150). Ovom općem raspoloženju, kako bi Isus Krist po
svojem utjelovljenju postao smisao našega života, o. Gerard drži da
je vrlo važno odlučno opredjeljenje za Isusa i povjerenje u Njega:
Ako smo odlučni onda smo sigurni, ako mi ne povučemo natrag našu
ruku, Ti ćeš zacijelo pružiti svoju ruku, a Sotona se boji odlučne du-
še. Odlučan ne stoji nego dukate milosti broji. Dokle brojim milosti,
siguran sam od propasti. Dok brojim milosti, milost se umnožava...
Med će biti svaki čas jer samo od Tebe čekam spas. Ti si mi Spasitelj
kojeg je poslao Stvoritelj, da sve stvoreno bude milo opskrbljeno... Ako
neću prekinuti odluke, Ti ćeš držati moju ruku (TH. PAST, 003150).
O temi Utjelovljenja moglo bi se navesti još mnogo toga iz Ge-
rardove pismene ostavštine, ali ako vjerujemo u značenje Kristova
Utjelovljenja za vjerski život, onda se ne smijemo oglušiti na ovaj
Gerardov apel: Čuj, čovječe, Bog svemogući postaje čovjekom, to je
takvo poniženje, takva ljubav, da bi trebao kleknuti, oči zatvoriti i
dokle god možeš disati da na drugo ne misliš nego na poniznog, dob-
rog i velikog Sina Božjeg koji je tako malen postao... (ondje, 004848,
004849).
Istaknimo na kraju da su ova razmišljanja o Utjelovljenoj Riječi
vrlo aktualna. Kao potvrda neka nam posluže riječi Uredbe II. vati-
kanskog koncila koja nosi naziv Radost i Nada: ... sam je Gospodin
došao da oslobodi čovjeka i da ga ojača, obnavljajući ga iznutra izba-
cujući van ‘kneza ovog svijeta’ (Iv 12,31), koji ga je držao u ropstvu
grijeha. A grijeh umanjuje samoga čovjeka sprečavajući ga da postig-
ne svoju puninu (GS, 13).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 54
Stari i novi Adam

Stari i Novi Adam tema je o kojoj naš sluga Božji često govori
u svojim propovijedima. Stari Adam, kako nas uči Katekizam
Katoličke Crkve, prvi je čovjek kojeg je Bog stvorio i dao mu Evu za
ženu, postavio ga u svoje prijateljstvo, samo ako se slobodno pod-
redi Bogu. Međutim, zlorabeći svoju slobodu, nije poslušao Božju
zapovijed. Svaki grijeh nakon toga bit će neposluh prema Bogu i
manjak povjerenja u njegovu dobrotu… Nakon toga prvog grijeha
nastaje prava provala grijeha u svijet kao što je Kainovo bratoubojs-
tvo nad Abelom (KKC, 396-409).
Ovaj nauk Katekizma Katoličke Crkve prisutan je u pisanoj rije-
či našega sluge Božjega. Piše on, među ostalim: Boga smo izgubili
po starom Adamu, a našli smo Boga po novom Adamu. Po starom
Adamu izgubili smo prijateljstvo s Bogom, a to nam je prijateljstvo
s Bogom vraćeno po novom Adamu, Isusu Kristu. Po utjelovljenoj
Božjoj Riječi otvara se put u blaženstvo. Novi Adam je svojom
smrću na križu i svojim uskrsnućem: posijao novi život u dušu po
kojem je duša kao dobro pripremljeno zemljište, te postaje sposob-
na biti kao Novi zemaljski raj, živjeti po Evanđelju, te rasti u vrli-
nama, krepostima (PR, 008157).
Unatoč tomu što je po otkupljenju Novog Adama otvoren put u
novi zemaljski raj, ostale su posljedice grijeha starog Adama u
dušama i poslije posijanog sjemena, koji se predstavlja kao zapreka
na putu u novi zemaljski raj. Majka Eva, ističe sluga Božji, stavila
nam kao kamen na jedno krilo duše te ne možemo letjeti. Taj kamen
što pritišće krilo duše je sebeljublje, egoizam.
Liječenje od posljedica istočnoga grijeha, to jest od sebeljublja
koje pritišće jedno krilo duše, moguće je prije svega ako kršćanin
nastoji nasljedovati život Novog Adama koji mu je dan po krštenju,
življenjem po Evanđelju (usp. ondje). U konkretnosti to znači da
treba naučiti motriti, gledati, upirati pogled na Isusa, vjerom, ufa-
njem i ljubavlju. Ako Isus vidi, piše naš Sluga Božji, da na njega gle-
damo, on će još milije na nas gledati. Kažimo mu stoga svoje želje.
54 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 55
Ako to nije dosta, nosimo Isusovu sličicu pa na nju gledajući raz-

govarajmo s Isusom (DV, 59).
Sadržaje gledanja na Isusa i razgovor s njime treba prije svega
crpiti iz Božje riječi, Svetoga pisma. Isus je pak sam Riječ Božja…
On će sijati u nas svoje riječi ako ćemo im obraćati pažnju, ako ćemo
njegove riječi govoriti, po njima djelovati i živjeti (PR, 008086). Ako
tako postupamo, on sije u naše duše dobro sjeme vjere što smo na
krštenju primili, a s njom također i sjeme samozataje, jer s Kristom
jamačno su-umiremo da bi su-živjeli, jer se po krštenju uništava u
kršteniku svako ništetno zlo i grešno sjeme (ondje, 008085.).
Gerard stoga upozorava: Ako nema sjemena i sijača, plodne
zemlje, ili zemlja ne prima sjeme, kraj nam je… Srce pak koje drži
sjeme donosi plod (ondje, 008101).
Isusove riječi su kao zrno pšenice. Ako puno njegovih riječi,
(kao zrno pšenice) primimo, duša će nam biti sita, jaka. Takva duša
tada vjeruje da Isus u njoj najbolje djeluje pa makar za vremena tije-
lo gladuje jer samozatajom tijela i ljubavlju dostiže se Bog u blažen-
stvu (ondje, 008116).
Gerard drži da se iz ovakvog projekta života u čovjekovoj duši
rađa dinamizam, koji ugađa Bogu i rodu… Među istoznačnim zapi-
sima neprestano ponavlja svoju životnu nakanu: Vama ću, Isuse i
Marijo, ugađati to jest vašu dobrotu nasljedovati i o njoj propovije-
dati (ondje, 008116).
Tko ide putem staroga Adama, taj je kao onaj koji stane na
tanak, plitak led, tone, propada… Stoga budimo ponizni, to jest slo-
bodni, pa ćemo biti bogati, blaženi i slavni, na putu „prema Novom
Adamu“. Bojmo se oholosti kao od otrova. Bježimo od oholosti i ohola
čovjeka kao od žive vatre jer će uništiti u nama vjeru a zatim ljubav
prema poslu i poštenju i tako propasti i u tijelu i u duši (ondje,
007892).
Stoga naš Sluga Božji neprestano ponavlja u svojim propovije-
dima: Što je netko, na kršćanski način, religiozniji (dosljedno po „No-
vom Adamu“), Bogu je sličniji, a što je manje religiozan (po „Starom
Adamu“), snižava svoje dostojanstvo i sličniji postaje nerazumnoj
životinji (ondje, 007994). Zar se takvo mišljenje danas ne promiče

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 56
po učenju nekih po kojima čovjek nije drugo nego razumna životi-

nja?
Međutim, o. Gerard ističe da s Isusom, „Novim Adamom“, sje-
dinjeni, doživljavat ćemo što On doživljava. Imati što On ima. Imati
radost na sve vjekove, po slavnom uskrsnuću (ondje, 007995). Zar
nije sve ovo učenje vrlo aktualno i danas?
Sveto pismo ljekarnica duše

Sluga Božji o. Gerard bio je zadužen držati misije. Tvrdi, u pr-
vom obraćanju vjernicima za vrijeme misija, kako propovijeda misi-
je, jamačno u karmelskoj crkvi u Somboru, po odredbi poglavara.
Stoga je datum držanja misija mogao biti između 1924. i 1929. godi-
ne jer u tom vremenskom razdoblju nije bio poglavar somborskog
karmelskog samostana. Po svoj prilici, propovijedao je misije za vri-
jeme Svete godine 1925.
Opća tema misija nosi naslov Lijek potreban bolesnoj duši.
Precizira da se lijek nalazi u učenju Svetoga pisma i u kršćanskom
nauku. Ljekarna za dušu su Sveto pismo i kršćanski nauk (MPR,
007950).
Po Svetome pismu, na koje u ovom prikazu obraćamo pažnju,
prema o. Gerardu, treba stjecati uvjerenje da je neiskazana bolest
kad netko izgubi vjeru jer gubljenje vjere je najteža bolest, jer je vjera
temelj blaženstva… Kršćanin će samo onda biti slobodan kad vjeru-
je… Slaba vjera je isto što i slabi temelj jedne zgrade (ondje, 007959).
Kad pak izgubi bogoslovnu nadu, nema snage nadjačati nevolje živo-
ta… Bez nade bit će nesretniji duhovni vojnik od onoga vojnika koji
je u ratu bez sablje. Bez bogoslovne kreposti ljubavi neće imati snage
podnijeti protivštine života (ondje, 007959).
Kršćanin će stoga odnijeti pobjedu i sve te plodove u svome
životu postići po bogoslovnim krepostima: ako živi snagom tih kre-
posti (ondje, 007964).
56 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 57
Bez svjetla vjere vjernik nema dostatnog svjetla ni snage is-

pravno osmisliti svoj život i oduprijeti se poteškoćama života jer
Bez svjetlosti vjere čovjek je biće ograničeno i nema gluposti što ne bi
učinio kako možemo dokazati kroz mnogo toga što su zastupali filo-
zofi kroz povijest jer nisu imali vjere. Stoga bez vjere život je strašna
tamnica u kojoj čovjek provodi svoj vijek, gladan, žedan, u kojoj ga
razne mračne sile napastuju, grizu (TH. PAST, 002967). Tko vje-
ruje, tome vjera postaje zemaljski raj, blaženo kraljevstvo u kojem
kraljuje svemoćni Kralj. Kralj neizmjerne ljubavi gdje svega ima,
gdje cvjeta najljepše cvijeće vrlina (ondje, 002965).
Konkretna operacionalizacija programa vjere, ufanja i ljubavi
se ostvaruje kada vjernik, snagom proučavanja Svetoga pisma,
neprestano drži pred očima Isusa Krista: Tko vjeruje, nada se i
ljubi, neprestano motri Isusa. Motrenje pak Isusa nije ništa drugo
nego: Milovanje Isusa… jer duša pjeva po melodiji vjere, a ljubav
gori i uništava čovjekovo sebeljublje… Pazenje (motrenje) Isusa, sna-
gom bogoslovnih kreposti, osnažuje opreznost protiv vuka sebičnosti
(TH. PAST, 002676. 003435; BM, 002676), jer se tada Ljubav udiše
i izdiše (TH. PAST, 003182). To udisanje i izdisanje pridonosi: Stje-
canju slobode jer, (po bogoslovnim krepostima), otresa sebičnost s
krila duše (BM, 004599).
Istražujući izvore po kojima naš sluga Božji komentira Sveto
pismo, usredotočujući se na značenje bogoslovnih kreposti vjere,
ufanja i ljubavi, u kršćanskom životu otkrivamo da on to čini kroz
učenje sv. Ivana od Križa (ondje, 004845). Time on zapravo želi
poučiti vjernike, kao i sv. Ivan od Križa, da su same ljudske snage
i čisto ljudski programi nedostatni za ostvarenje ljudskoga i kršćan-
skog života. Stoga podcrtava, zajedno s učiteljem Crkve, s Ivanom
od Križa, da kršćanin nalazi svoju slobodu, svoju puninu u Bogo-
čovjeku, Isusu Kristu, ako snagama vjere, ufanja i ljubavlju, o koji-
ma govori Sveto pismo, ravna, usmjeruje svoj život. Da tada liječi
nedostatke, što su u čovjekovoj duši kao posljedica ostali, a to je
sebeljublje iako je po krštenju izbrisan istočni grijeh. Zapravo, kao
i Ivan od Križa, on želi pokazati vjernicima, u pojednostavljenom
obliku, da je samo Bog, kroz svoga utjelovljenoga Sina, Isusa
Krista, kroz njegovo Evanđelje, kroz vjeru, ufanje i ljubav, kreposti
ulivene u dušu zajedno s krsnom milošću, onaj koji ostvaruje čovje-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 58
kovo duhovno oslobođenje. Da stoga vjerom, ufanjem i ljubavlju

treba čistiti naravne sposobnosti, od ovoga – svjetovnog iskustva
koje je, primjerice danas, prožeto religijom kapitalizma i materija-
lizma. Vjerom, ufanjem i ljubavlju treba čistiti naravne sposobnosti,
liječiti od lažnih ispunjenja i otvoriti se božanskome svijetu u puni-
ni. Vjera je raj zemaljski, blaženo kraljevstvo u kojem kraljuje sve-
mogući Kralj, Kralj neizmjerne ljubavi, gdje svega ima i gdje cvjeta
najljepše cvijeće (TH. PAST, 002965). Stoga, nedostatnost življenja u
tropletu bogoslovnih kreposti skriva u sebi iskonski znak i poticaj na
ljubavnu ovisnost o objavljenom Bogu koji jedini, po svome Jedino-
rođencu razjašnjava misterij ljudske ograničenosti, grijeha, i koji,
kao jedini Dostatni, po svome Sinu Isusu Kristu, stupa ususret čovje-
ku iscjeljujući ga, blagoslivlja ga i ispunjava (Dražen Vargašević,
Čovjekova nedostatnost pred Bogom blagoslov ili prokletstvo, Zagreb
2004., str. 57).
S Malim se družim
S Malim se družim (DM, 005119) jedno je od načela SB Ge-
rarda Tome Stantića, kojim ravna svojim duhovnim životom dok
neprestano želi i nastoji paziti, motriti Malog Isusa. U njegovim za-
pisima Isus je uvijek Mali, ne samo u djetinjstvu, nego i u Euha-
ristiji, pa čak i na križu (Mali Isuse u čovječjoj naravi…, RI, 004081-
82; 004031).
Tragajući za značenjem Gerardove tvrdnje da je Isus uvijek
Mali, da se s Malim druži, da u Maloga treba neprestano upirati
svoj pogled, paziti, dolazimo prije svega do otkrića da je Isus uvijek
Mali zato što se po Utjelovljenju ponizio, postao malen. Kada smo
slični njegovoj malenosti, tj. poniznosti u Utjelovljenju, tada smo
osposobljeni za sjedinjenje s Bogom.
Između brojnih vlastoručnih zapisa sluge Božjega, koji potvr-
đuju da je Utjelovljeni Sin Božji uvijek Mali, izdvajam sljedeće jasne
tvrdnje sluge Božjega: Mali Isus je postao malen, malen je ostao cije-
loga života zbog neizmjerne poniznosti. Sada je također malen a ima
58 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 59
za prijatelje one koji su maleni (TH. PAST, 003175: „Jesulus factus

est parvulus, parvulus manebat per totam vitam ratione infinitae
humiitatis et nunc est parvulus et nunc habet eos ut amicos.“).
Smisao pak života onih koji Malenog Isusa nasljeduju, treba biti da
neprestano pred očima imaju Utjelovljenog Sina Božjega baš radi
njegove malenosti i u njegovoj malenosti nalaziti smisao kršćan-
skog duhovnog života. Isus je čovjekom postao a ne anđelom, ni jed-
nom od anđela izvrsnije stvorenje, nego baš čovjekom… zapisuje naš
SB. Pa čuj, čovječe! Bog svemogući čovjekom postaje, to je takvo
PONIŽENJE, TAKVA LJUBAV, da bi trebalo poći u pustinju, oči zat-
voriti, kleknuti i dokle možeš disati, da na drugo ne misliš nego na
poniznog, dobrog, i velikog Sina Božjega koji je tako malen postao.
Pošto si slab, Isus ne želi drugo kada ti nešto nedostaje osim da na
njegovu poniznost pomisliš, da se poniziš i strpljiv budeš (DV,
004848, 004849).
Na temelju ovih načelnih razmišljanja Gerard temelji svoj du-
hovni život. Nastoji biti mali to jest ponizan, slobodan od sebič-
nosti, kao Isus u Utjelovljenju. Piše: Moj Mali, neka sam mali… Ti
si milovao malene (jer po malenosti), duša je oslobođena od sebično-
sti. Oslobođenje pak od sebičnosti je uvjet za sjedinjenje s Bogom.
Jer, po sjedinjenju: Nas nestaje, naša osoba s njime jedna postaje u
pogledu djelovanja. Stoga: Moj Mali, neka sam mali. Ti si milovao
malene (BM, 004453).
U logici ovih navoda slijedi da je Mali Isus oca Gerarda Utje-
lovljeni Božji Sin, onaj isti kojeg sv. Pavao u poslanici Filipljanima
definira: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednako-
sti s Bogom nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima
sličan, obličjem čovjeku nalik. Ponizi sam sebe poslušan do smrti,
smrti na križu (Fil 2,6-8.).
Sljedbenik pak Utjelovljenoga Sina Božjega postaje mu sličan,
tvrdi otac Gerard, kada Izvadi iz sebičnosti sve sile tijela i duše. Ako
nešto ostane i pogreške se dogode, neka poniznost izvuče, tj. Isusove
kreposti nabavljati a svoje pogreške izbacivati... (Treba): paziti na
ono što je Isusovo i samo to slijediti. Kako na naš čin najviše utjeca-
ja ima srce, stoga Isusa ćemo razumjeti ako ga želimo nasljedovati
baš u onome što je za svijet ludost. Bog je tamo gdje je sebičnost uniš-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 60
tena (BM, 004552). Gerard dakle naziva Utjelovljenu Riječ Malim

Isusom, zato što se po Utjelovljenju Božji Sin ponizio. Kada se
kršćanin, koji je Krista obukao na dan sv. krštenja, nastoji oslobo-
diti od ostataka istočnoga grijeha, sebičnosti, nasljedujući Isusovu
poniznost u Utjelovljenju, uspijeva se oslobađati ostataka istočnoga
grijeha i obući Isusa! Oholost i sebičnost su pak čovjekove ludosti,
čiju moć treba obezvrijediti družeći se s Malim, s Utjelovljenim
Božjim Sinom. Boreći se protiv sebičnosti, oblačiti Isusa i postati
sin u Sinu.
Kad se, dakle, Gerard s Malim druži, druži se s Utjelovljenim
Sinom Božjim, Bogočovjekom, koji je po Utjelovljenju Mali postao.
Oblači poniznost Utjelovljenog Sina Božjega, oslobađa se od sebič-
nosti i oholosti i priprema prostor da tamo gdje je ukroćena oholost
i sebičnost uhvati korijena sloboda s kojom nas je Isus Krist oslo-
bodio svojim Utjelovljenjem. Pod uvjetom da pazimo na Isusa tj. da
ga ljubimo.
Kako pak Gerard neprestano naglašava da je učenik svetih
Terezije od Isusa i Ivana od Križa, kojima vremenom pridružuje i
Malu Tereziju, slijedi logično da u učenju spomenutih učitelja
Crkve nalazi konkretne upute kako ostvarivati malenost, to jest po-
niznost, to jest slobodu od sebičnosti. Poniznost je naime isto što i
sloboda, Ogolićenje (desnudez) Ivana od Križa.
Kad smo maleni, kada se s Malim družimo, vjerom ufanjem i
ljubavlju, mali, ponizni, slobodni, postajemo i spremni smo za sje-
dinjenje s Bogom. U mjeri po kojoj Utjelovljenoga Sina Božjega nas-
ljedujemo, u toj mjeri postajemo slobodni od sebičnosti, oblačimo
Krista Isusa i pripremamo se na sjedinjenje s Bogom.
Sav posao kršćanina je, koji je u milosti posvetnoj, u tome da
se opredijeli poduzeti korake, vjerom, ufanjem i ljubavlju, kako bi
obezvrijedio sebičnost i tako postao ponizan, slobodan kao Isus u
Utjelovljenju. U mjeri u kojoj postigne poniznost – pripravan je
uspostaviti prisne odnose s Bogom i samim sv. Trojstvom, po lju-
bavi. Čak kušati njihovu prisutnost u duši! To pak ima pozitivnog
odjeka u odnosu s bratom čovjekom. Sluga Božji stoga ističe da
kad unosimo u srce i dušu ljubav kako bismo ponizni postali, ljubi-
mo Boga i bližnjega. Da je takav put siguran, Gerard nalazi potvr-
60 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 61
du u Evanđelju: Evanđelje je, zapisuje on, zlatna planina u kojoj zla-

to neće nestati i dodaje: S Bogom se sjedinjuje tko je od sebičnosti
oslobođen. Nas nestaje, naša osoba s njim jedna postaje u pogledu
djela jer On djeluje u nama… Moj Mali, neka sam mali… Ti si male
milovao (ondje, 0004453). Stoga Isus, iako je mogao doći kao odras-
tao čovjek i otpočeti spasenje, došao je kao dijete, kako bismo najpri-
je bili djeca, a onda sve veći i veći (RI, 004082-3). Dosljedno: kad
kršćanin postaje mali kao Isus u Utjelovljenju, druži se s Isusom i
postaje njegova prisutnost u svijetu. Oblači Krista, kako reče sv.
Pavao, i ljubi bližnjega kao Božji Sin, koji je postao čovjekom. Na
tom putu Gerard slijedi i svoju majku Obnoviteljicu, sv. Tereziju
Avilsku, jer tvrdi kao i ona da je na putu molitve jedino mogla misli-
ti na Krista kao čovjeka…. Nadalje, tvrdi ona, kad bismo ga ljubili,
veselo bismo gledali (motrili), njegovu sliku (MŽ, 99,6). Poučen tom
tvrdnjom, Gerard neprestano tvrdi da pazi (motri) Isusa. Da se želi
s njim sjediniti. Ponavlja te riječi, nebrojeno puta u svojim vlasto-
ručnim zapisima, u toliko mjeri da je teško izbrojiti koliko puta to
čini.
Sažimajući sadržaje ovih navoda, otkrivamo da je malenost,
poniznost isto što i sloboda od sebičnosti, sloboda od egoizma, ono
što sv. Ivan od Križa naziva desnudez. Što više uspijevamo hodati
putevima Isusove malenosti, rastemo u ljubavi koja uzima mjesto
egoizmu i sebičnosti. Dok po ljubavi motrimo Isusa, na njega pazi-
mo, dolazimo do prave slobode, do slobode koju nam je Isus Krist,
Božji Sin, svojim Utjelovljenjem, svojom mukom i smrću na križu,
pribavio. Štoviše, po poniznosti i malenosti, paženju, tj. motrenju
Isusa s ljubavlju sve više se oslobađamo od egoizma, postajemo
ponizniji, i time sve više i više se sjedinjujemo s Bogom. Ostvaruje
se u duši ono što čitamo u Evanđelju: Ja i Otac jedno smo… Otac u
meni i ja u Ocu, što Gerard jamačno crpi iz zlatne planine, tj. Božje
riječi (Iv 10,30-38).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 62
Rasti u Isusu Kristu

Život Novog Adama Isusa Krista, krštenjem posađen u dušu
kao sjeme cvijeća treba rasti i cvjetati, mirisati i time liječiti rane što
je na duši ostavio istočni grijeh, koji je krštenjem izbrisan. Kako bi
novi život rastao, cvjetao i mirisao, mora slijediti Isusov put. Isus je
mogao doći k nama kao odrastao čovjek i otpočeti spasenje, piše SB,
ali je došao kao dijete kako bismo najprije bili djeca a onda sve veći
i veći (RI, 004082, 004083).
Razrađujući ovaj svoj načelni stav, SB ističe da treba najprije
nasljedovati Isusa u otajstvu njegova djetinjstva zatim, u krizama
duhovnoga rasta, nasljedovati Isusa Krista u njegovoj muci i smrti
na križu, kako bismo se napokon preobrazili u Krista snagom nje-
gova Uskrsnuća.
Nadahnjujući se na Isusovo Djetinjstvo potrebno je liječiti
dušu od rane što je na duši ostavio istočni grijeh. Iako je istočni gri-
jeh izbrisan krštenjem, rana je ostala a to je strast, sebeljublje.
Borba za oslobođenje od sebeljublja se ostvaruje nasljedujući prije
svega Isusovu poniznost koju je Sin Božji izabrao kad je postao
čovjekom, nejakim djetetom, rođenim od Djevice Marije. Gerard
piše: Mali Isus i Mala Terezija žele da se operemo vodom poniznosti
(kako bismo se oslobodili ljudskog obzira i oholosti), jer oholi nema-
ju vremena na Isusa misliti, jer im je glava puna pitanja: što misle
o meni i što će o meni misliti (TH. PAST, 003352). Dokle god nas
vodi strast, dodaje SB, daleko je spasenje: ne idemo k Bogu (ondje,
003352). Da je tako pokazuje to SB na konkretnom primjeru molit-
ve, jer tko ne nastoji osloboditi se sebičnosti onda i u molitvi sebič-
nost prosi, sebi služi (BM, 004281).
Ipak, unatoč nasljedovanja Isusove poniznosti, koja se očituje
u otajstvu njegova djetinjstva, kako bismo očistili dušu od rane
sebeljublja i oholosti, potrebno je podložiti se čišćenju od sebično-
sti nasljedujući Isusova raspoloženja koja su se očitovala u Isusovoj
muci i smrti na križu. Treba su-umrijeti s Kristom kako bi s njime
su-živjeli. U ovom stupnju čišćenja duše od sebeljublja i oholosti se
62 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 63
očituje ne samo u aktivnom nastojanju kršćanina nego je potrebno

podložiti se, podnositi milosno Isusovo djelovanje u našem su-umi-
ranju s njime da bismo s njime živjeli, jer je sebeljublje vrlo žilavo i
ne pokorava se tako lako. Potrebno je zato: Bježati pod Isusov Križ
(jer kao što Sunce uništava smrtonosne bacile, tako Isus, Sunce
neba, uništava naše krivice. Okrenimo se zato k Njemu, neka nas
žeže, neka nas siječe dok ne budemo čisti kao malo dijete. Žezi me,
Isuse, kako bi se u meni probudilo TVOJE BOŽANSTVO, TVOJA
MILOST, ISKORIJENILA SLABOST (SI, 003632).
Nasljedujući Isusovu poniznost kroz otajstvo njegova djetinj-
stva i suobličujući se njemu su-umiranjem s njime, kršćaninova se
duša oslobađa sebičnosti, postaje slobodna, a ta sloboda omoguća-
va iskustvo slobode i dubokog susreta s Isusom Uskrsnulim i ži-
vim. To susretanje s Isusom živim i uskrsnulim je sličnost s Isu-
som. Isus postaje zaručnikom duše, a duša Isusova zaručnica.
U mjeri, po kojoj se duša oslobodi od sebičnosti, nasljedujući
poniznoga Krista u otajstvu njegova djetinjstva, su-umiranjem s
njime, po životnim križevima, kršćanska duša oslobađa se od sebe-
ljublja i živi u prisnom suživotu s Kristom, i zauzima se za sve ono
zašto je Krist došao na zemlju a to je spasenje ljudi. U mjeri u kojoj
je zacijeljena rana sebičnosti kršćanin osjeća Da su duše skupe kao
Isusov život jer je Isus umro za duše. S Isusom se tada (kršćanin)
nadmeće i za duše radi i umire (DV, 004898).
Papa Ivan Pavao II. piše u svojoj pobudnici Crkva u Europi, iz
godine 2003., da je Krist jedina nada Europe. Europi, koja je podi-
jeljena potrebno je, ističe pokojni papa: otvoriti se Kristu, kao jedi-
nom posredniku između Boga i ljudi i dati se po njemu obnoviti kako
bi na taj način mogli snažno navijestiti mir i ljubav prema svim oso-
bama dobre volje.
SB Gerard Tomo Stantić predlaže nam konkretni plan što uči-
niti da Krist zaista bude jedina nada. Potrebno je osloboditi se se-
bičnosti i oholosti putovima suobličavanja Kristu po otajstvu njego-
va djetinjstva, po su-umiranju s njime, jer Bog je čovjekom postao,
stoga je čovjek najsretnije biće... Isus sve može i sve ugodno čini jer
nas voli i stalno grli, s dobrim mislima nas oblači, s riječima kao
ugodnom glazbom zabavlja, s rukama milost kao hranu dijeli... Tko

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 64
Isusa slijedi i druge zaodijeva, druge razveseljava i druge hrani

(BM, 004113).
Dječje srce
U govoru što je sv. otac Benedikt XVI. uputio pitomcima veli-
kog rimskog sjemeništa dotaknuo se i teme poniznosti. O toj krš-
ćanskoj vrlini sv. Otac je dao sljedeću definiciju: Poniznost ima kris-
tološko značenje jer je poniznost nasljedovanje Boga koji je sišao sve
do mene. Te iako je tako velik, postao mi je prijatelj: trpi radi mene
i umire radi mene. To je poniznost koju trebamo naučiti od Isusa i
po njoj živjeti (OR 4. III. 2011.).
Poznato nam je da je ocu Gerardu omiljela tema o Malom
Isusu, to jest o poniznosti utjelovljenoga Sina Božjega. Od Malog
Isusa kršćanin treba naučiti biti ponizan. Već na prvi Božić od kako
je o. Gerard u Somboru, od kolovoza 1904. godine, temom o Ma-
lom Isusu Sluga Božji privlači pozornost svojih slušatelja. Isto tako
nam je poznato da je o. Gerard o Malom Isusu govorio svakog 25.
u mjesecu kada s pukom slavi Euharistiju. Iako drugim riječima, za
razliku od onih navedenih sv. Oca, o. Gerard govori o poniznosti
Isusa Krista u utjelovljenju jer ga naziva Malim Isusom, radi njego-
ve poniznosti u Utjelovljenju i upućuje što učiniti kako bismo, po
nasljedovanju Malog Isusa, bili ponizni. To jest, naučili od Isusa biti
ponizni i biti na uslugu drugima, što sv. Otac preporučuje pitomci-
ma spomenutog rimskog zavoda.
U liku Malog Isusa koji se rodio u Betlehemu, naš Sluga Božji
vidi oličenje poniznosti utjelovljenoga Sina Božjega. Podvlači da je
razlog božićne radosti baš poniznost utjelovljenoga Sina Božjega.
Poučava stoga vjernike što treba poduzeti kako bismo bili radosni
na Božić, te piše: Ako se želiš radovati na blagdan Božića, želi biti
malo dijete jer dječje srce ne zna za zloću (007371, PRB, 1904.).
Korijen zloće, za o. Gerarda, kako nam je već poznato, je sebeljub-
lje. Stoga u toj logici upućuje vjernike što trebaju učiniti da posta-
nu djeca u duhu, tj. da pobijede sebeljublje, da je pobjeda sebeljub-
64 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 65
lja izvor radosni. Očituje to svoje mišljenje, između mnogih zapisa,

u sljedećem: Mali Isus i ‘Mala’ Terezija žele da se operemo vodom
poniznosti… Oholi nemaju vremena misliti na Isusa jer im je glava
puna pitanja što misle o meni, što će o meni misliti…! (TH. PAST,
003352). Sebeljublje, dakle, opterećuje čovjekovu psihu i priječi
isti- nitu vedrinu i radost duha.
Valja uočiti da je vjernik dječjega srca, po poniznosti, slobodan
od sebeljublja. U mjeri slobode od sebeljublja otvara srce ljubavi
prema Bogu i bližnjemu. Postaje slobodan i velikodušan, kao Mali
Isus koji nas želi učiniti sretnima po svome Utjelovljenju, na
Božić... Gerard stoga, oslonjen na te premise, upućuje svoje sluša-
telje, u propovijedi na Božić 1904. godine, i potiče ih na dan Isusova
rođenja riječima: Idite Malom Isusu. Uzmite malo slamice iz betle-
hemskih jaslica i zapalite je da se vaša srca ugriju, vaše suze osuše,
ako ste u poteškoćama. Vaše će suze tada oprati grdobe srca koje se
odražavaju i na vašem licu i tako ćete biti mila i krasna dječica slič-
na nebeskom Kralju i Božjem Djetiću (ondje, 007342). Ljubav dakle
grije srce i spaljuje čovjekovo sebeljublje, oslobađa srce od sebič- -
nosti te ispunja srce radošću!
Sebičnost tada propada a ljubav se umnaža (BM, 004622). Srce
se otvara ljubavi ne samo prema Bogu nego i prema bližnjima jer:
Tko o Isusu razmatra u tome gori vatra, taj druge upali jer Isusa sli-
jedi (ondje, 004845).
Vrijedi istaknuti učinak zagrijanog srca ljubavlju: Postati mila i
krasna dječica slična nebeskom kralju… (Navedena propovijed
1904.).
Sveti Otac nadopunjuje svoju definiciju o poniznosti, što sam
naveo, u svojoj drugoj knjizi koja nosi naslov Isus iz Nazareta, koja
je ugledala svjetlo dana u ožujku ove godine. U toj knjizi sv. Otac
tumači što znači malenost ili značenje biti djeca, komentirajući
ulomke Evanđelja po sv. Marku: 9,33-37 i 9,42.: Isus... uzme dijete,
postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: ‘Tko god jedno ovakvo dije-
te primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima ne prima mene,
nego onoga koji mene posla’, ‘Onomu naprotiv tko bi sablaznio jed-
noga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 66
kamenom o vratu bude bačen u more’ (RI, 003936) Komentirajući

ova dva navoda iz evanđelja sv. Marka, Papa dodaje: U odnosu na
prvi navod 9,33-37, ističe: „Isus se sam identificira s djetetom, posta-
je malen. To jest, kao Sin ne čini ništa sam po sebi, nego čini sve na
poticaj Oca i u odnosu na Oca i u povezanosti s Ocem“. U komenta-
ru pak drugog navoda sv. Otac dodaje kako se riječ biti „malen“
odnosi na sve one koji vjeruju, na zajednicu Isusovih učenika, koji su
u malenosti našli svoj autentični identitet po kojem uspostavljaju
svoje autentično biti (kršćanin) (Joseph Ratzinger, Benedetto XVI.,
Gesù di Nazaret, II, 2011., str. 20) (Moj prijevod iz talijanskog izda-
nja).
Kada povežemo sve što o Utjelovljenoj Riječi kaže sv. Otac, o
značenju poniznosti Utjelovljene Riječi, s onim što o Malom Isusu
tvrdi naš sluga Božji o. Gerard, dobivamo snažne poruke o znače-
nju Božića i slavljenju Božića. Poruke njihovih razmišljanja o Utje-
lovljenoj Riječi, o Malom Isusu, vrlo su značajne jer nas potiče da o
Božiću razmišljamo kao vjernici, da postanemo maleni. A onda po
malenosti nastojimo biti slobodni od sebeljublja te se othrvamo iza-
zovima potrošačkog društva koje ne samo da zarobljava srca, nego
je uzrok i ekonomskih kriza. Potiče nas da slušanjem Božje riječi
otkrivamo duboki vjernički smisao našeg kršćanskog identiteta po
uzoru na Utjelovljenoga Sina Božjega koji nam se daruje, po poniz-
nosti koja se očituje u liku djeteta. Tako se po darovanju onda ospo-
sobljavamo darovati bližnjima kao Utjelovljeni Sin Božji i stvarati
bolje ozračje za suživot među ljudima. U konkretnosti života to
znači biti evanđeoski kvasac u sekulariziranom društvu u kojem
živimo. Takvu nam poruku priopćuje za Božić o. Gerard jer: Tko je
malen, taj kao da je progledao da vidi tajne vjere. Tajne vjere pozla-
ćuju čovječanstvo... Tko vidi tajne vjere, najuspješnije djeluje za
dobrobit Crkve… (TH. PAST, 002835). Nije li to isto što sv. Otac
izražava drugim riječima: Isus iako tako velik, postao mi je prijatelj
po poniznosti… Svojim darovanjem učinio nas sretnima!
66 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 67
Tko primi jedno dijete u moje ime...

Korizmena poruka sv. Oca Ivana Pavla II. za 2004. godinu pri-
vlači pažnju na najugroženiju ljudsku populaciju, na djecu koja su
duboko ranjena nasiljem odraslih... egoizmom onih koji ne primaju
djecu. Kako bi primili djecu, po uzoru na Isusa, koji je rekao Tko
prima jedno dijete u moje ime mene prima, ističe sv. Otac, potrebno
je postati kao djeca. Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljev-
stvo nebesko.
Komentiranju riječi Lukinog Evanđelja: Tko prima jedno dijete
u moje ime mene prima (18,5), sv. Otac ističe da taj navod Pruža
mogućnost da se promisli o uvjetima u kojima žive djeca koju i danas
Isus prima k sebi te ih označuje kao primjer onima koji žele postati
njegovi učenici. Isusove riječi potiču, dodaje sv. Otac, da se ispitamo
kako se odnosimo prema djeci u našim obiteljima, u građanskom
društvu, i u Crkvi, a one su poticaj da ponovno otkrijemo jednostav-
nost i povjerenje što vjernik treba gajiti nasljedujući Sina Božjega
koji je dijelio sudbinu malenih... Poniziti se i postati malen je primi-
ti malene, to su dva vida jedne jedine pouke, što je Spasitelj ponavlja
svojim učenicima... Samo tko se učini „malenim“ u stanju je s lju-
bavlju prihvatiti najmanju braću.
Poruka sv. Oca, čiju sam bit sažeo, potaknula me je da u liku
SB Gerarda Tome Stantića, na temelju povijesnih podataka i njego-
ve pisane riječi o duhovnom djetinjstvu, otkrijem kako je ovaj prog-
ram što sv. Otac nudi za korizmu ostvarivao u svom životu čovjek s
naših ravnih i što nam danas poručuje.
Godine 1913. o. Gerard uspostavlja javno štovanje Malog praš-
kog Isusa. Postavio je kip Djetešca Isusa u karmelskoj somborskoj
crkvi. Svakog 25. u mjesecu slavio je sv. misu u čast Djeteta Isusa i
propovijedao na hrvatskom i madžarskom jeziku. Može se s pra-
vom reći da je to bila mjesečna duhovna obnova za puk, koji je,
kako bilježi samostanska kronika, u velikom broju sudjelovao na
sv. misi i ujedno pristupao sakramentu Pomirenja i sv. Pričesti. U
svrhu štovanja Malog Isusa ustanovljena je i Bratovština Djeteta

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 68
Isusa, a prvi članovi te Bratovštine bila su djeca iz sirotišta sestara

Naše Gospe u Somboru.
Rekoh da je štovanje Malog Isusa imalo oblik mjesečne duhov-
ne obnove za somborski puk na kojem je o. Gerard propovijedao na
hrvatskom i madžarskom jeziku. U propovijedima o Malom Isusu
on je isticao kako je poniznost Malog Isusa potrebna kako bi se
oslobodili egoizma i oholosti, koji su uzrok nepoštivanja drugih.
Poniznost, naime, oslobađa od egoizma koji je uzrok ne samo zat-
varanju srca prema Bogu nego i zatvaranju srca i prema bližnjemu,
kamo spadaju i djeca. Sljedeći ulomak iz jedne Gerardove propovi-
jedi o tome svjedoči: Mali Isus i Mala Terezija žele da se neprestano
peremo vodom poniznosti. Oholi nemaju vremena na Isusa misliti jer
im je glava puna pitanja: što misle o meni, što će o meni misliti...
Ponizan prah leti kud ga po zasluzi Duh Sveti nosi, a Duh Sveti nosi
nas rado Isusu, koji liječi svaku bolest i slabost. Jednako tako poniz-
nost, piše o. Gerard, umanjuje neuredne strasti... a tko posjeduje
poniznost sa živom vjerom, živi pod Isusovim vodstvom, provodi sveti
život kamo ga vodi živa vjera s poniznošću, a duhovni učinak takvog
nastojanja je dječje stanje duše (TH. PAST, 003352, 003353,
003501)..
Nije li ovaj rezultat dječjeg stanja upravo ono što tvrdi sv. Otac
u svojoj korizmenoj poruci, kad citira Evanđelje sv. Mateja: Tko god
se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom?
(Mat 18,4). Nije li to put da otkrijemo jednostavnost i povjerenje što
ih vjernik mora gajiti nasljedujući Sina Božjega koji je dijelio sudbi-
nu malenih i siromašnih?
Su-umirati s Kristom
Kako bismo postigli u kršćanskom duhovnom životu dječje sta-
nje i bili najveći u kraljevstvu nebeskom, potrebno je su-umrijeti s
Isusom, ističe o. Gerard u sugestivnoj usporedbi, uzetoj s naših
ravnih njiva: Isuse, Ti si u nama mlado zeleno proljetno žito koje želi
u nama rasti, kad nas ubijaju i muče onda u nama sazrijevaš kao na
68 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 69
drvetu križa... Ti postaješ nama kolač a mi Tebi. Kad ove riječi sta-
vimo u kontekst našeg vremena, u kojem su, kako ističe sv. Otac u
poruci, djeca duboko ranjena nasiljem odraslih, kao što je seksualno
zlostavljanje, upućivanje na prostituciju, uključivanje u dostavljanje
i uporabu droge, djeca prisiljena na rad ili unovačena za ratova-
nje..., onda uočavamo da, kako bismo se oduprli tom nasilju, treba
znati su-umirati s Kristom – kao što pšenično zrno najprije istrune
da bi ponovno izrastao život. Sv. Otac taj isti program predlaže
navodeći riječi Svetoga pisma (Fil 2,8) i dodaje: Samo vjera poma-
že da prodremo u tako duboki ponor boli, postavši kao Isus ‘poslušan
do smrti na križu’.
Upravo takav razvoj kršćanskog života, u kojem postajemo
maleni kroz su-umiranje s Kristom, o. Gerard pokazuje svojim pri-
mjerom. On duboko suosjeća s djecom koja su pogođena raznim
poteškoćama njegova vremena. Svojski se bori protiv pošasti abor-
tusa, koji je, izgleda harao i u Somboru njegova vremena. Kako bi
spasio jedno dijete koje je bilo u opasnosti da bude pobačeno, on
prikazuje svoj život samo da se dijete rodi, kako je sam zapisao u
samostanskoj kronici somborskog samostana, unatoč tomu što je
očekivao da će zbog toga biti predmetom kritika i kleveta, koje u
istom izviješću predviđa. Jednako tako, kada je pri kraju Prvoga
svjetskog rata zavladala glad i u bogatoj Bačkoj, došla mu je majka
s djetetom koje je bilo izobličeno zbog gladi. On se neizmjerno
žalosti zbog takvog stanja djeteta. Moli se Djetetu Isusu da presta-
nu strahote rata kako bi djeca, koja su slična Djetetu Isusu, imala
što jesti; odlučuje strogo postiti kako bi isprosio od Boga milost da
djeca ne gladuju nego da imaju što jesti.
O. Gerard nastavlja i u vječnosti zagovarati potrebe djece kod
Gospodina. Svjedoče o tome brojna uslišenja, po njegovu zagovoru,
o kojima svjedoče, pismenim putem, majke koje su imale problema
da postanu majkama, ili da donesu na svijet zdravu djecu, ili da
ozdrave od svojih bolesti. I u vječnosti dakle naš SB ne prestaje
voditi brigu o djeci, o životu, koji je danas toliko obezvrijeđen, kako
ističe sv. Otac u svojoj korizmenoj poruci.
Neka poruka sv. Oca, primjer i zagovor o. Gerarda, budu pri-
sutni i poticajni u našem vjerničkom životu, kako bi naša ovogodiš-
nja korizma bila prožeta problematikom najugroženije populacije

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 70
današnjega društva – djece – ali tako da naša srca budu spremna i

aktivno pridonositi kako bi se ublažilo stanje djece koja trpe, uz
nastojanje, savjetom i djelom, da se rode djeca koja su zaživjela pod
majčinim srcem.
Krist središte života

Proučavajući zapise SB. o. Gerarda Tome Stantića, koji su u
mnogim dijelovima autobiografskog obilježja, sve više i više otkri-
vamo da je u središtu njegova života i djelovanja Isus Krist, Utje-
lovljeni Božji Sin. On je upravo ushićen kada ima pred sobom lik
Utjelovljene Riječi. Sljedeći njegov vlastoručni zapis, to očito potvr-
đuje: Isus je čovjekom postao, ne anđelom nego baš čovjekom... Pa
čuj, čovječe, Bog Svemogući čovjekom postaje, to je takvo poniženje,
takva ljubav da bi trebao poći u pustinju, oči zatvoriti, kleknuti,
dokle možeš disati na drugo ne misliti nego na poniznost, dobrog veli-
kog Sina Božjega, koji je tako malen postao. Taj pogled na Utjelov-
ljenu Riječ treba kršćanina opredijeliti na to da, pošto je slab, pođe
u pustinju, klekne i ponizi se... da strpljiv bude.
Razrađujući ovaj temeljni stav pred Utjelovljenom Riječi, o.
Gerard dalje razmišlja i razrađujući ga ukazuje na ono što je potreb-
no učiniti da Utjelovljeni Sin Božji u nama kršćanima ostvari spa-
senje radi kojega je došao na zemlju kao Bog i Čovjek. U tom pogle-
du on ovako razmišlja: Isus je mogao doći kao odrastao čovjek i otpo-
četi spasenje, ali je došao kao dijete kako bismo bili, u duhovnom
životu, najprije kao djeca, a onda rasli i bili sve veći i veći. Ovo raz-
mišljanje je sigurno aluzija na sv. Pavla koji ističe da treba rasti do
punine Kristove.
U konkretnosti, kako bismo najprije bili djeca pa onda sve veći
i veći, od djece postali zreli kršćani, o. Gerard predlaže da pokuša-
mo najprije biti djeca, u duhovnom smislu riječi, ugledavši se na
Isusa u otajstvu njegova djetinjstva. To znači: steći svijest o nemoći
naše duše, ranjenoj najprije grijehom praroditelja ljudskoga roda, a
onda ranjenoj i osobnim grijesima, koji nas čine oholima i sebični-
70 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 71
ma. Mali praški Isus, piše Gerard, ima krunu na glavi. On je naj-
veći kralj a postao je mali kralj i želi da svaki s Njime postane kralj
i da se igra s Njim. Od kako se on ponizio i patio, od toga doba je
poniženje strpljivo i veselo patiti; to je igra u vojsci, u društvu Malog
Isusa (BD, 168).
Dok je u otajstvu Isusova djetinjstva naglašena poniznost kao
sinonim slobode, kao krepost koju treba nabaviti protiv oholosti, u
Isusovoj smrti na Križu, nastavlja se sazrijevati u kršćanskom živo-
tu, sudioništvom u Kristovoj muci i razapinjanju, poglavito kada
sam Isus uzima inicijativu oko našeg sazrijevanja, putovima umira-
nja i oživljavanja u Kristu. Kao kad Umjetnik siječe, teše drvo da
bude lijepi kip, ja ću Tebi trpljenjem biti lijep... Zato si postao čovje-
kom da nas kitiš svojim oblikom. Kad me siječeš, onda me kitiš svo-
jim oblikom. Kad me siječeš, onda me miluješ; kad patnje šalješ, on-
da me zoveš da Tvojim stopama hodam. Po Tvojem primjeru trpjeti
pa lijep biti (TH. PAST, 628.) Umiranje je kao ekspresni vlak koji
brzo vozi k Isusu... (RI, 214), tj. vodi punom i zrelom životu u Isusu
Kristu: jer: naš je život umiranje, ako slijedimo Isusa u nošenju
Križa, slijedit ćemo ga i u punini života u uskrsnuću (ondje).
Uskrsnuće je pak lijek protiv smrti da sebe ne štedimo nego što prije
umremo i uskrsnemo (RI, 214).
O. Gerard nas vruće poziva da nastojimo tako rasti u Isusu,
snagom njegova Utjelovljenja, tj. putom njegova djetinjstva, muke i
smrti, kako bismo postigli slavu Uskrsnuća i, među ostalim, zapi-
suje: Ljudi, patite da lijepi budete... Ranite svoju sebičnost da dobije-
te milost Uskrsnuća (TH. PAST, 151).
Danas, kada je ljudska sebičnost narasla gotovo do paroksiz-
ma, ove su Gerardove poruke vrlo aktualne za život svakog kršća-
nina kako bi mu uistinu kršćanski život bio autentičan, kako bi
svaki kršćanin bio kvasac u današnjem društvu, za bolji i praved-
niji svijet.
Sv. Otac Ivan Pavao II. neprestano ističe, već od samog počet-
ka svoga pontifikata, važnost Krista za budućnost čovječanstva.
Ovaj kratki prikaz iz života i propovijedanja SB. o. Gerarda Tome
Stantića je jedna konkretna ponuda kako bi kršćani trebali pokaza-
ti Isusa današnjem svijetu, koji se bori protiv terorizma.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 72
U mjeri, u kojoj moćnici svijeta budu manje sebični a više se

su-oblikovali Kristu, rasli u Kristu, u tolikoj će mjeri biti manje
nepravde koja je jedan od glavnih uzroka terorizma. Jednako tako
ova Gerardova poruka vrijedi i za sve obespravljenje, kako u borbi
za svoja prava ne bi pribjegavali mržnji i ugrožavanju života nevinih
ljudi, kako se dogodilo u najnovijem terorističkom napadu u Špa-
njolskoj.
Neumrla duša
– kraljevina nad svim kraljevinama
Dok ovih dana razmišljamo o Isusovu i našem uskrsnuću, raz-
motrimo ujedno i vjersku istinu koja kaže: Duša je čovječja besmrt-
na. Govoreći vjernicima o trećoj istini katoličke vjere, o. Gerard
tvrdi da je duša najveće bogastvo i zato se na nju mora najviše pazi-
ti. Zemaljski očevi uče svoju djecu pogrešnu mudrost, tuži se on i
pita: Pa kako? Zar ne gleda svaki otac na to da mu sin bude izučen,
mudar? Odmah zatim odgovara: Možemo reći da izgleda, a i ne iz-
gleda. Ta najviše očeva uči sinove po svjetovnoj mudrosti, a što je
duhovno i spasonosno za to nemaju vremena. Zašto je tako? Zato jer
ni otac, a ni sin ne zna, ne misli na to da je duša čovječja neumrla.
Zaista je taj mudar koji zna i pozna cijenu duše. (1905. 7/IV. Neu-
mrla duša. O istom usp. 1909. I. pridika Isus u Getsemanskoj baš-
či). Zaključuje, pozivajući se na svetopisamski tekst, da je mudrost
tijela ludorija za dušu, a ludorija tijela mudrost za dušu (usp. Rim
8,5). Sluga Božji nuka roditelje da nauče djecu da smo svi dobili to
neizmjerno blago još prije nego smo se rodili, zato hoćemo-nećemo
moramo učiti što je ta mudrost. Kaže da je naravno i da bi nas sama
narav trebala na to vući, kako bismo s radošću osvojili tu mudrost.
Blago koje smo dobili zaista moramo braniti borbom. Naše je dje-
tinstvo zato da se naučimo boriti, da naučimo duhovu mudrost, da
ne jedan grad, ne jednu državu, jednu kraljevinu branimo, nego kra-
ljevinu svih kraljevina, to jest našu neumrlu dušu (Isto).
72 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 73
Govoreći, na istom mjestu, kako svjetovna mudrost i slava

završavaju u truleži i raspadljivosti, poziva vjernike, služeći se sli-
kovitim govorom, da promotre sjaj, raskoš i neprocjenjivu vrijed-
nost svoje duše: Bogatašu, ministru i najmoćniji kralju, trula je
vaša sreća i slava. Hajdete ovamo u moj dvor, u moju domovinu, pa
ćete vidjeti što će vam pokazati. Evo jedno stvorenje, ne znam kako
da ga zovem? Ako ga anđelom zovem još i od toga je drugačije. Ko
anđela ga gledam. Obraz mu rumen i gori od ljubavi, bijela svila, tj.
sveta čistoća sja na njemu više nego sve lijepe svile na ovome svijetu.
Srce mu kao najljepša soba u kojoj je krasno prijestolje za kralja sviju
kraljeva, Isusa koji tu sjedi. Oko njega milijuni i milijuni anđela.
Ovomu je srcu svuda naokolo đerdan od dragoga kamena, vijenac od
najljepšeg cvijeća poniznosti, poslušnosti, siromaštva... To cvijeće
zalijeva, to drago kamenje svijetla Duh Sveti. To je stvorenje, to je
kraljevstvo naša neumrla duša. Ljepša skoro i od anđela, jer anđeo
već kakav je lijep, takav je ali naša duša u dan (postaje) ljepša, (sve)
dotle dok ne dopustimo lopovima ulaz u nju (Isto).
Izloživši neprocjenjivu vrijednost i sjaj duše, po uzoru na sv.
Tereziju od Isusa, (Usp. Terezija Avilska, Zamak duše, Zagreb
1985., str. 31) ukazuje kako se to blago i duhovno imanje mora s
radošću njegovati i čuvati. To svaki zna, kaže on, koji je išao u
duhovnu školu i koji ima duhovnu mudrost. Videći ljepotu i bogat-
stvo duše, svaki čovjek može vidjeti i shvatiti da zapravo nema siro-
maštva na ovom svijetu, jer svaki ima neumrlu dušu. Zato, kad se
ljudi toliko staraju za svjetovno bogatstvo, dobivaju ga i gube, pita
se o. Gerard, koliko se onda trebaju brinuti za to duhovno bogat-
stvo, da ga ne izgube. Jednostavnim primjerom pokazuje kako se
nešto vrijedno čuva. O. Gerard polazi od naravnih, ovozemaljskih
stvarnosti i slika da bi zorno pokazao kako se stječu i čuvaju razli-
čite vrijednosti. Stupnjevito se uzdiže od ovozemaljskih do duhov-
nih i neprocjenjivih vrijednosti. I malo dijete zna što mu je raditi
kada treba nešto čuvati. Potrebno je često držati na oku ono što se
čuva. Što je veća i vrijednija stvar, sve više i više se mora na nju
paziti. Odgovornost i čast, ali i kazna ako se povjereno zanemari,
sukladne su povjerenoj stvari. O. Gerard niže sliku na sliku da bi to
potvrdio: dijete koje čuva žito od pilića i svinja; pastira koji čuva
stado; vojnika na straži; kapetana što čuva vojsku da ne udari nepri-
jatelj i da ne popali i opustoši zemlju. Na kraju pripovijeda: Al’ opet

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 74
moramo reći da je bolje da se sve varoši (naselja) s barutom razru-

še, nego jedno jedino duhovno kraljevstvo, tj. (da) jedna jedina duša
propadne... Ali, ne samo je žalosna propast duše, nego i najmanje
okaljanje duše (1905. IV. 7/IV. Neumrla duša). Zato je smrtni grijeh
najveći zlotvor duše, i s njim se ne mogu usporediti sve zloće što ih
mogu učiniti zli ljudi.
Proničući duboko u tajnu grijeha i posljedice što ih ostavlja gri-
jeh u čovjekovoj duši, o. Gerard na dramatski način pokazuje što
sve grijeh čini u duši i kako sami ljudi nebrigom i nezahvalnošću
odbacuju Kristovom krvlju pribavljeno i besplatno ponuđeno spa-
senje. Grešnika koji je okaljao svoju dušu, zajedno sa Stvoriteljem i
Otkupiteljem moli: Al na jedno te moli tvoj Stvoritelj i Otkupitelj.
Skoči u ovo more krvi otkupljenja. Udavi u njoj sve svoje grijehe.
Operi svoju dušu. Ispovjedi se. Sve ću ti rado oprostiti, samo nemoj
da bude uzalud prolivena moja krv. Smiluj se meni stvorenje moje,
smiluj se dušo neumrla... Smiluj se meni, smiluj se sebi jer Sotona
paklena ne pozna milosti.
Takvo dramatsko izlaganje u propovijedima o. Gerarda imalo
je glavnu svrhu potaknuti i pripraviti grešnika za sakrament pomi-
renja uoči uskrsnih blagdana. Ta svima nam je poznata njegova
skrb i zauzetost oko duhovnog života vjernika. Nemojmo ovog
Uskrsa niti jednog dana u životu zaboraviti na neprocjenjivo blago,
neumrlu dušu, koje nam je povjerio Stvoritelj.
Značenje pjevanja na drvetu križa

u osobnom životu kršćanina
Korizmeno vrijeme usredotočuje srce kršćanina na Kristovo
vazmeno otajstvo: Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća, kako bi
svaki kršćanin ušao dublje u smisao svog kršćanskog života.
Tema vazmenog otajstva je vrlo prisutna u životu o. Gerarda.
Može se bez oklijevanja tvrditi da je samo onaj tko otkrije prisut-
74 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 75
nost i značenje toga otajstva u njegovu životu kadar proniknuti u

smisao njegova života i otkriti njegov autentični lik.
Vazmeni smisao njegovog duhovnog života otkrivamo u saže-
tom izrazu pjevati na voćki križa.
Pjevanje na voćki križa ima, u njegovu životu, značenje proce-
sa suobličenja Kristu. O tom značenju on piše: Tko hoće ono što je
najkorisnije za dušu, neka se penje na vrh križa i poljubi mrtvo
Isusovo lice. Najprije neka stane pod križ pa neka prosi jednu kap
krvi od raspetog Isusa. Kad mu kapne kap krvi na srce, nek pomisli
da je cijeli Isusov život bio patnja i križ; tada će sve više zavoljeti pat-
nju i pred raspetim Isusom se dizati sve više i više sve do smrti (RI,
127).
Razabiremo iz ovoga navoda da pjevati na drvetu križa nije
ništa drugo nego otkrivati značenje Isusove muke i smrti kako
bismo po kapi njegove krvi sve više zavoljeli Isusa i preko te ljuba-
vi se više dizali prema Isusu sve do smrti, po svojim trpljenjima i
mukama što život donosi sa sobom, za svakoga od nas.
Dizanje prema Isusu snagom kapi krvi ne svršava u našoj
smrti nego je to jedan dinamizam, jedno pjevanje, jedno rastuće
iskustvo duha koje završava u uskrsnuću s Isusom. To je zapravo
su-umiranje s Kristom kako bismo s Kristom su-uskrsnuli, kako uči
sv. Pavao.
Ovaj dinamizam su-umiranja i su-uskrisavanja, što stvara u
duši iskustvo pjevanja na drvetu križa, nije neki sentimentalizam
nego dinamizam vjere, ufanja i ljubavi, jer vjerom, ufanjem i ljubav-
lju otkriva se sve blago Kristovog vazmenog otajstva koje onda po-
tiče i stvara dinamizam i osmišljenje pjevanja na drvetu križa. Tre-
ba se uvjeriti da su Isusove rane nebeske blagajne, dragocjenosti
komore, zlatne gore, mjesta prave utjehe, zlatne kupke (RI, 214).
Važno je ove riječi SB dobro utisnuti u naše vjerničko pamćenje, jer
istom kad tako shvatimo vrijednost Isusove muke, smrti i uskrnu-
ća, kao neprocjenjivo blago, onda nas križevi života neće skršiti
nego izgrađivati, pridonijeti našem sazrijevanju u kršćanskom živo-
tu, i učvrstiti u opredjeljenju za Krista. Ako nas biju križevi života,
nećemo klonuti jer se po tom pjevanju na križu otvara put k ukrs-
nuću. Tada Kristovo Uskrsnuće blista pred očima i postaje lijek

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 76
protiv smrti, da sebe ne štedimo, nego što prije umremo i uskrsnemo

(RI, 214).
Jasno je što prema o. Gerardu znači pjevati na drvetu križa! To
znači oduševiti se za muku, smrt i uskrsnuće Kristovo, i njihovim
vrednotama osmisliti vlastiti život jer su njihove vrijednosti velike.
One su blagajne nebeske, zlatne gore, mjesta utjehe. Kad smo putem
vjere u to uvjereni i kada se po takvoj vjeri raspali ljubav u srcima
kršćanina i poraste nada, nema te sile koja bi nas otrgnula od
Krista, kao što nije bilo nikakve sile koja bi prisilila Gerarda da
krene drugim putevima u svom životu!
Pjevanje na drvetu križa je su-umiranje s Kristom ali i da bismo
s njime su-uskrsnuli. Po umiranju stižemo u život Uskrsnuća.
Pjevajmo dakle na drvetu križa, na putevima naših križeva, osobito
u Korizmi, kako bismo učvrstili hod prema Uskrsnuću!
Eklezijalno značenje
pjevanja na drvetu križa
Među mnogim vlastoručnim zapisima SB izdvajam zapis: Nek
sam žrtva za spas duša (BM, 31), ili sljedeći, još izrazitiji: Patećeg
Isusa slika puna je slatkog lijeka. Pred njom ću malo patiti i dobro
činiti ili zlo zaustavljati. Dakle nema otpočinka jer otpočinak mora
biti patnja a zaustavljanje zla mora biti junačka borba (ondje, 17).
Među zlima koja želi zaustaviti to su zla koja čine Hitler i Staljin u
njihovo doba, jer ta zla nisu samo socijalna nego također moralna i
duhovna zla koja oštećuju otajstveno Kristovo tijelo.
Kako bi zaustavio zlo, SB usmjeruje sav svoj život i rad a po-
sebno svoje mrtvenje, svoj pokornički život, koji se sastoji posebno
od posta i od struganja sa svoje duše svega što prijeći hod prema
sjedinjenju njegove duše s Bogom, jer je uvjeren da duša koja je sje-
dinjena s Bogom, po ljubavi, ima moć nad Božjim srcem; da otvara
sve tamnice, zemaljskim rajem čini sve bolnice... Strogost njegova
života po postu i pokori naliči na oblik života pustinjaka u Tebaidi,
76 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 77
kako primjećuje jedan Gerardov subrat, ali koji nije otkrio ovaj
pravi smisao njegove pokore i njegova posta. Može se s pravom
reći da Gerard, dok pjeva na drvetu križa, ne želi biti sam sa svojim
Bogom, po sjedinjenju svoje duše s njime, nego želi povući za
sobom nebrojene duše. On će ovu misao i potvrditi dok piše da bi
želio vezati duše za sebe i vući ih k Bogu.
Kada bismo htjeli nekako teološki procijeniti ovaj izraziti oblik
Gerardova života, po kojem posti i čini pokoru kako bi zagrlio
Krista i duše, onda mislim da on ističe u svom životu ono što kard.
Joseph Ratzinger ističe kada u svojem razgovoru s poznatim pis-
cem Messorijem procjenjuje značenje posta. Post, odgovorio je
kard. Ratzinger svom sugovorniku, je tjelesni vid vjere, po kojem se
posebno podvlači eshatološka dimenzija života. Ovo mišljenje nam
daje smjelosti tvrditi da je tu dimenziju o. Gerard nastojao živjeti
svim svojim bićem ne samo zato da se on osobno približi Bogu ne-
go da stekne vjerodostojnost kod ljudi, kao svjedok o vječnim i ne-
prolaznim dobrima i tako sve privuče Kristu. Kao potvrdu ovom
mišljenju prilažem svjedočanstvo njegovog poglavara koji 1927.
godine, kada je Gerard slavio srebrnu misu, piše generalu Reda i
naglašava da će svečano proslaviti tu Gerardovu obljetnicu jer ga
vrlo cijeni ne samo somborski puk nego ga cijeni cijela Bačka.
Življenje Gerarda za Kristovo otajstveno tijelo i to kako je živio
predstavlja za nas veliku poruku. Svi koji smo udovi Kristovog otaj-
stvenog tijela, svi bez iznimke, možemo pridonositi rastu i čvrstini
toga Tijela, ne samo svojim aktivnim radom nego i svojim kršćan-
skim životom, svojim osobnim križevima, ako u svome srcu i u svo-
jim nakana nosimo cijelu Crkvu, Kristovo otajstveno tijelo.
Smrviti grijeh
O. Gerard je godinama držao korizmene propovijedi u som-
borskoj karmelskoj crkvi. Svjedok sam da je prostrana crkva na tim
propovijedima bila dupkom puna. U prvim godinama Sluga Božji je
pisao cijeli tekst propovijedi a u kasnijim godinama je znao pribi-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 78
lježiti samo misli za pojedine teme svojih propovijedi ili korizmenih

razmišljanja. Takvih bilješki ima i u rukopisu Blago duše, kojeg raz-
matramo na stranicama Zvonika. Izdvojimo po koju misao, što je
Sluga Božji pribilježio, po svoj prilici, za jedno svoje osobno koriz-
meno razmišljanje 1936. godine, a što je možda priopćio i svojoj
zajednici. Izabirem temu o grijehu koju je dotaknuo u tim bilješ-
kama.
Misao vodilja je priopćena riječima Smrviti grijeh. Kako bi se
uspjelo smrviti grijeh, treba upoznati njegovu zloću. Kao obično, on
se služi slikama i prispodobama kako bi predočio zloću grijeha:
Grijeh je oholost, koji se diže kao gora, kao planina, kako bi zbacio
Boga s prijestolja (str. 356).
Grešnost čovjekova nije samo u aktualnom grijehu što čini,
nego je u zlim nagnućima. Zato se treba isprazniti od svega jer je
samo tako moguće pripremiti stan Svemogućemu. Tko je ispražnjen
taj kao da ne može griješiti jer ne može ništa osim svoga Gosta že-
ljeti. Kao što svaki želi iz smrdljive bare iskočiti i u medenu kupku
zakoračiti, tako čini, u duhovnom smislu, čovjek koji se želi oslobo-
diti grijeha – obračunava se sa samim korijenom grijeha. Jer, tko je
ispražnjen ništa ne posjeduje ali je pun Boga. Tko nešto, makar i
malo voli, nije siromašan (ondje, str. 312). Očito, u duhu blažen-
stva: Blaženi siromašni duhom... Iz ovih navoda jasno slijedi što
znači smrviti grijeh – Isprazniti se. Kršćanin treba nastojati ne samo
riješiti se aktualnog grijeha, nego treba nastojati pogoditi same
korijene grijeha a to su zla nagnuća.
Gerardovo razmišljanje, o mrvljenju grijeha, na prvi bi pogled
moglo biti shvaćeno kao potiskivanje, o kojem govore psiholozi.
Međutim, Gerard jasno ističe da se ispražnjavanje ne čini zbog
ispražnjavanja, nego da se ispražnjeno mjesto, koje je prije zauzi-
mao grijeh i zla nagnuća, ispuni Božjom veličinom. Naš Sluga Božji
to izričito ističe: Sve imam ako Njemu sve dam (314). Vi ćete biti
meni hrana a ja Vama (ondje, str. 315). Tijelo i duša su Bogu zlatni
ako ih sve, u svemu pokreće ljubavi motor (ondje). Božjoj se ljubavi
treba predati kao što moramo disati... (ondje, str. 338). Na srce mo-
ra biti izlivena Božja ljubav a ono ne miruje dokle se nanovo u more
ljubavi ne ulije (ondje, str. 315). Logični je zaključak da kad se
78 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 79
kršćanin isprazni od grijeha i zlih nagnuća, zato što voli Boga i pre-
daje se Bogu, Bog ga ispunja svojom ljubavlju i milošću. Jer Ljubav
je kao nebeska traka, po kojoj se duša podiže do svoga... Sunca
(ondje). Tko se osloni na ljubav, Radi Boga sve ostavi (ondje).
Čovjek, kršćanin, koji se želi isprazniti od grijeha i zlih nagnu-
ća, smrviti grijeh i ispuniti se Bogom, prema mišljenju o. Gerarda,
treba nastojati napuniti se Božjom ljubavlju. A to možemo postići
Ako motor ljubavi pažljivo pokrećemo i ogrjev na ljubav stavljamo.
Treba stavljati ogrjev u motor ljubavi, kako bi se njezini kotači hit-
rije okretali (ondje, str. 312). Na ljubav treba odgovoriti ljubavlju.
Tko se osloni na ljubav, Radi Boga sve ostavi (ondje str. 315).
Kako bismo sve ostavili radi Boga, općenito je potrebno činiti
pokoru: Dokle se drži pokora, sigurna je duhovna ljepota, kao i zem-
lja orača, dok se obrađuje, inače se na njoj trnje pokazuje (ondje, str.
356). Pokoru treba činiti iz ljubavi prema Isusu jer Svako nevaljalo
nagnuće je grudva zbog koje Isus posrće (ondje, str. 353).
Pokora se treba prije svega tako upriličiti kako bi bila mržnja
na grijeh, i vršenje vlastitih dužnosti s ciljem da se sahrani vlastita
volja, i nose križevi života, da se vrši Božju volju (ondje, str. 312).
Ovaj opći program pokore, ističe o. Gerard, treba prožeti opla-
kivanjem vlastitih grijeha: Tko hoće milost, radost, neka ima žalost.
Plač je jedino oružje za malo dijete (ondje, str. 315). Kako je slika
djeteta u Gerardovim zapisima simbol poniznosti, istine o sebi,
znači da se plač ima očitovati u poniznosti i istini o sebi, o vlastitoj
nemoći, o čovjeku kojem treba Božja dobrota i milosrđe. Bog se
gadi nad onim koji mu nemarno služi (314).
Sastavnica u plaču ima biti molitva ovog sadržaja: Milost želim.
Neka mi je disanje milosti iskanje. Milost za sebe, milost za sve ljude.
Neka mi cijelo biće smilovanje ište (319).
Očito Gerardov program Korizme ide u smjeru opomene koju
donosi korizmena liturgija: Razderite vaša srca a ne vašu odjeću.
Upamtimo: ako grijeh mrvimo u sebi, mrvimo ga u cijelom Kris-
tovom Tijelu!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 80
Suobličiti se Kristu po njegovom

vazmenom Otajstvu
U Katekizmu Katoličke Crkve pozvani smo na udioništvo u
Kristovoj žrtvi na križu: On svoje učenike pozivlje da uzmu svoj križ
i idu za njim, jer ‘on je trpio za nas, i ostavio nam primjer da idemo
njegovim stopama’ (KKC, br. 618).
Na poticaj ovih riječi iz Katekizma pokušajmo otkriti kako o.
Gerard zamišlja odgovor Kristovih učenika kako bi slijedili Isusa u
njegovom vazmenom otajstvu.
Nadahnjujući se na sv. Ivanu od Križa o. Gerard: Udioništvo u
Kristovoj žrtvi na križu izražava riječima: Pjevanje na drvetu križa...
s okusom gorčine. Tumačeći te riječi on piše: Tko hoće ono što je naj-
korisnije, neka se penje na vrh križa i poljubi mrtvo tijelo i lice
Isusovo. Najprije neka stane pod križ pa neka prosi jednu kap krvi od
Raspetoga. Kad mu kapne krv na srce, neka pomisli da je cijeli
Isusov život bio patnja i križ. Tada će više zavoljeti patnju i pred
raspetim Isusom se dizati sve više i više sve do smrti (RI, 127).
Penjanje na križ i ljubljenje križa nisu svrha samima sebi nego su
preduvjet preobraženju i uskrsnuću: Naš život, nastavlja pisati naš
Sluga Božji, je umiranje, ali tako da Tebe slijedim u nošenju križa
kako bih Te slijedio i u životu uskrsnuća (ondje). Kao da time izra-
žava ono što je davno rekao talijanski duhovni pisac Jacopone da
Todi: O križu, na te se prikivam kako bih uzmogao, umirući, kušati
život. Ili ono što je rekao Ivan od Križa u Tamnim noćima, kada
duši svijetle samo vjera, ufanje i ljubav.
Dok tako definira smisao udioništva u Kristovoj žrtvi na Križu
koje završava u uskrsnuću najprije na život milosti a onda na ne-
bu u vječnom životu, o. Gerard pokazuje put kojim hodati, i piše:
Umjetnik siječe, teše drvo, kako bi postao lijepi kip od njega; ja ću
pak Tebi biti lijep kip trpljenjem. Bit ću Tebi sličan jer Ti si u moguć-
nosti to učiniti jer si znao sa svojim Ocem sve lijepo stvoriti. Zato si
postao čovjekom da nas kitiš sa svojim oblikom. Kad me siječeš onda
80 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 81
me miluješ, kad patnje šalješ u svoje me stope zoveš. Po Tvom dakle

primjeru trpjeti pa biti lijep (TH. PAST, 628).
Važno je istaknuti, u svjetlu ovoga navoda, da nije dovoljno,
vođeni svjetlom vjere, ufanja i ljubavi, aktivno sudjelovati u sječi i
tesanju samoga sebe kako bismo se suobličili Kristu, nego je po-
trebno podnijeti sječu i tesanje koje Bog šalje. Znati pjevati na drve-
tu križa i onda kada nas Bog pohodi raznim trpljenjima.
O. Gerard nas osim toga potiče i ohrabruje da prihvatimo udio-
ništvo u muci i smrti kako bismo stigli k uskrsnuću: Ljudi, patite da
lijepi postanete. Ranite svoju sebičnost da dobijete milost slave uskrs-
nuća (TH. PAST, 151). Treba uočiti u ovom zapisu da autentično
udioništvo u vazmenom otajstvu, kako bi se suobličili Kristu, nije na
prvom mjestu vanjska pokora, kao što je post, nego rad našega
duha: potrebno je umrtviti svoju sebičnost i svoje strasti. Ali ne
putem potiskivanja, nego svjetlom vjere, ufanja i ljubavi, osmišlja-
vati svoj život, jer: Tko vjeruje sve savlađuje... a ufanje je hrabrenje
duše, a ljubav sve pokreće... (R, 6, 7; TH. PAST, 257; RI, 61, 62).
Kako bi bogoslovne kreposti u nama bile djelotvorne, pretpostavlja
se milosni život, što smo primili na krštenju, ili obnovili skrušenom
ispovijeđu, i koji podržavamo, razvijamo putem susreta s Isusom u
Euharistiji. Jer Euharistijskog Gosta imati znači blaženstvo uživati
(TH. PAST, 136; BM, 23, 210). Čitanje Svetoga pisma pak će sav taj
rad duše, i život u milosti, i susret s Kristom u Euharistiji, nepres-
tano podržavati i poticati.
Duh koji oživljuje

Prema planu priprave za ulazak u treće tisućljeće, sv. otac Ivan
Pavao II. je odredio da godina 1998. bude posvećena Duhu Sve-
tomu. U svojoj pobudnici Nadolaskom trećeg tisućljeća Papa navodi
razlog tomu: Otajstvo utjelovljenja predstavlja vrhunac Božjeg dari-
vanja ljudima. Bog nam je darovao Spasitelja Isusa Krista po Duhu
Svetome.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 82
Kako bi Isus Krist, naš Spasitelj, mogao biti prisutan među lju-
dima u trećem tisućljeću i ostvarivati spasenje ljudi, živjeti u Crkvi,
koja je njegovo tijelo, potreban je Duh Sveti. Duh sveti nastavlja
Spasiteljsku prisutnost, tvrdi sv. Otac u svojoj pobudnici o Duhu
Svetome iz godine 1986.
Kada u svjetlu ovog Papinog učenja pokušavamo spoznati što
nam o Duhu Svetom kaže naš SB o. Gerard Tomo Stantić, ostaje-
mo iznenađeni zbog podudarnosti njegova iskustva o Duhu Sveto-
me. On zapravo živi i kuša u svom osobnom životu ono što nam
Papa poručuje po svojoj učiteljskoj službi. Sljedeći njegovi zapisi to
zorno potvrđuju. Piše: Pokretač duhovnog života je Duh Sveti. Bez
njega je duša trulo cvijeće, bez štovanja Duha Svetoga uvenulo cvije-
će, suha i crvljiva voćka, kao bolesna lastavica ili ptica. Svojim sli-
kovitim govorom on zapravo opisuje sliku duše kada je u grijehu.
U duši, grijehom okaljanoj, vlada pustoš.
U jednoj drugoj slici on ovako opisuje što čini Duh Sveti u duši
i u dušama koje mu se otvaraju: Mila mi je slika: Mali Isus u krilu
Majke Božje, a u ruci mu lijepi golub (Duh Sveti), koji ispušta iz
ustiju svijetle kapljice milosti da ja, golubić, dobijem svjetlosti i jako-
sti... Ovaj čudotvorni Golub leti po svem svijetu pa kupi dušice.
Lijeva im na glavu kapi Isusove krvi. Po toj krvi bolje rastu i hitrije
lete da se još više veseli Dijete Isus. Istaknuo bih posebno riječi da
Duh Sveti leti po svem svijetu i kupi dušice... izlijeva na njih
Isusovu krv kako bi bolje i hitrije letjele. Tko su te dušice ako ne
zajednica Crkve koja snagom milosti Duha Svetoga ne samo upri-
sutnjuje i nastavlja Isusa, nego ima snage oduprijeti se zlu jer dobi-
va od Duha Svetoga i snagu i svjetlo da bolje i hitrije lete?
Poseban učinak Duha Svetoga u dušama je na ovaj način istak-
nuo naš SB kada je zapisao: Duh Sveti je čudnovati učitelj: On ne
predaje nego daje znanje. Ne samo daje, nego djeluje u nama na
dobro. On je život duše... Duh Sveti uči zlo otkriti, jača u djelovanju,
daje svjetlost i jakost. Ove mi se riječi čine posebno značajnima kad
o njima razmišljam u kontekstu tolikih vrednota što nam pruža svi-
jet znanosti i tehnike i kada je teško razlikovati prave vrednote od
lažnih vrednota; kada je teško otkriti zlo i (imati) svjetlosti i jakosti
zlu se oduprijeti.
Neka nam ove misli Sluge Božjega budu poticajne u godini
Duha Svetoga.
82 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 83
Duh Sveti pomaže letjeti

Kršćanski duhovni život nije samo čovjekovo nastojanje, aske-
za, mrtvenje, nego prvenstveno otvorenost i ispravna raspoloživost
na suradnju s Duhom Svetim. Kako bi tu otvorenost i suradnju
dočarao običnom puku koji ga dolazi čuti svakog 25. u mjesecu,
kada govori o Malom Isusu, Gerard se služi slikama. Tako se u jed-
nom takvom nagovoru služi slikom „igre“ letenja ptica, kada govo-
ri o Duhu Svetome: Mali Isus se voli igrati s pticama, piše on. Naj-
ljepša je ptica Duh Sveti a naša duša neka je ponizni golubić, koji
neka zamoli Isusa da kaže Duhu Svetome da nam pomogne letjeti.
Takva će zamolba razveseliti Malog Isusa. Tada će Duh Sveti, ako smo
prljava djeca, Isusovom krvlju nas očistiti (TH. PAST, 002828-29).
Potrebno je da nas Duh Sveti očisti jer smo puni slabosti, grije-
ha i duhovne sljepoće. Isusove su zasluge neizmjerne a iz toga neiz-
mjernoga mora Duh Sveti vadi milosti i dijeli ih onima koji hoće da
milost prime (RIMJ, 004198). Duh Sveti, naime, čudnovati Golub
leti po svem svijetu i skuplja golubiće, male dušice, izlijeva im na
glavu kapi Kristove krvi. Po toj krvi rastu, bolje i hitrije lete, i tako
se sve više i više veseli Isus Malo dijete. Kada kojem golubiću nešto
nedostaje neka se samo Malom Isusu obrati: Isus će najvećeg Goluba
potaknuti a on će Isusovu želju ispuniti. Tako će društvo Malog Isusa
biti mnoštvo (čopor), golubića koje čeka nebo i nebeska slava (TH.
PAST, 002821).
Čeka dušu nebeska slava, jer kada Duh Sveti dijeli milosti,
(kapi Isusove krvi), tada se ostvaruje prosvjetljenje duše, kojim, po
Isusovom obećanju, Duh Sveti nas uči i u svakoj dvojbi prosvjetljuje,
jer, dok je Isus kao vrtlar, Duh je Sveti kao sakupljač plodova i djeli-
telj plodova. Darovi koje Duh Sveti dijeli su prije svega za osobno
duhovno dobro): spoznaje se da je sve laž, što se Isusu ne dopada;
jednako tako čovječje srce postaje darežljivo prema drugima:
(postaje darežljivo), onako kao što majka kad hoće svome djetetu
radost učiniti, daje sitom djetetu darove, da ih sirotinji podijeli
(ondje, 00263328). Duh Sveti dakle uči živjeti u istini a jednako
tako čini dušu punom ljubavi prema bližnjemu!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 84
Sva „igra“ i „letenje“ što Duh Sveti ostvaruje, po Isusovim

zaslugama, je dakle put u istinu i ljubav prema bližnjemu, ali ta
„igra“ i „letenje“ nisu idila, u ljudskom značenju te riječi: Ako sam
prljavo dijete neka me Mali Isus sa svojom krvlju očisti... Tijelo ne
može sladak zalogaj u ustima imati dok je Duh Sveti, koji u njoj sta-
nuje, ne očisti (TH. PAST, 002828-29).
Čišćenje je mukotrpno i odnosi se posebno na čišćenje od
sebičnosti jer: svaka sebičnost je pred Bogom prljavost a samo je ono
čisto što je iz Božje ruke proizašlo; prljava je, primjerice, i molitva
ako je sebična jer nije samo za Boga izvršena... Svaka sebičnost je
pred Bogom prljavost (ondje, 002830). Nije mila sebična molitva jer
je ukaljana i nije samo za Boga izmoljena. Samo je ono čisto što je iz
Božje ruke izišlo... Svaka sebičnost je pred Tobom prljavost, pa bila
ona i neka duhovna radost, ako je sebična (ondje, 002829). Kako
bismo izbjegli sebičnost u molitvi: Većma treba slušati Duha Sveto-
ga nego ono što se razmatra... Duh Sveti je jedini mili radio (ondje,
002830). Gerard, kako bi slušao samo Duha Svetoga, želi biti kao
lopta poput Male Terezije i piše: Lopta sam, stisnite me, pustite me,
bacite me, govorite, činite po meni što hoćete (ondje, 002778). Što je
stvarnije nastojanje biti lopta, tim je duša sve slobodnija od sebič-
nosti a njezina molitva postaje isto tako lopta od mirisavog razmat-
ranja jer u takvoj molitvi djeluje milost (ondje), jamačno snagom
Duha Svetoga. Time molitva postaje nesebična, čisti dušu od sebič-
nosti i u isto vrijeme liječi dušu od sebičnosti. Duša postaje veliko-
dušna prema bližnjemu.
Možda nam ova sažeta Gerardova razmišljanja o djelovanju
Duha Svetoga u dušama i suradnja grijanja duše na njegovu suncu,
čišćenje, mogu izgledati prezahtjevna. Ipak ona su vrlo logična i isti-
nita i temelje se učenju Ivana od Križa čija je učenica i Mala Te-
rezija. Gerard u svome učenju i otvaranju za djelovanje Duha
Svetoga sigurno govori i očituje svoj hod u duhovnom životu. Ipak,
u biti, taj je put za svakoga kršćanina koji želi biti uveden po Duhu
Svetome u svu istinu o sebi i u znanje vrednovanja stvari koje nas
okružuju i vrednotama koje nam se nude, kako bismo znali razli-
kovati autentične vrednote od lažnih koje laskaju sebičnosti i koje,
u konačnici, priječe ne samo hod kršćanina prema Bogu nego
zagorčavaju međuljudske odnose. Svakako, intenzitet otvaranja na
84 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 85
djelovanja Duha Svetoga ima svoje stupnjeve po mjeri dara, ali

važno je ispravno postaviti suradnju s Duhom Svetim. Na tome
putu Gerardova razmišljanja su dragocjena, pristupačna, poučna!
Ljubav Božja razlivena

u dušama po Duhu
Ljubav razlivena u našim srcima po Duhu Svetome: sve rashla-
đuje i čini da se ne mrzimo s bližnjima, da svakome pomognemo.
Kako bi se takav program po ljubavi ostvario, potrebno je da po
Duhu ljubavi sve drugo u nama izgori. Dakle: Sve treba namazati
miomirisom ljubavi, kao što se podmazuju točkovi kola, ako želimo k
Bogu, u nebo letjeti. Pozivajući se na sv. Tereziju Avilsku, tvrdi da
Tko Boga upozna neminovno ga mora ljubiti. Na temelju ove defi-
nicije ljubavi, koja obuhvaća i Boga i ljude, Gerard zaključuje da lju-
bav tako shvaćena vodi k intimnom povezivanju s Bogom pa i is-
kustvu ljubavi, jer: Zanimanje (oko ljubavi) postaje Boga grljenje ili
barem na Boga česta pomisao (BD, 262).
Vatru ljubavi pali Duh Sveti. Ta vatra ljubavi ništi što je za uniš-
tenje, što smeta pravom blaženstvu... Bolje ovu vatru prihvatiti i pri-
miti kako ne bismo dočekali onu vatru koja će svijet uništiti na koncu
svijeta (BD, 265). Duh Sveti je kao srce Oca i Sina. Duh Sveti zove
nas na gozbu kako bi nam udijelio zalogaj, a od toga zalogaja naj-
manji dio je neizmjeran ali je ipak našoj slabosti primjeren. (Misli
na Euharistiju!) Duh Sveti je vatra koja već sada ništi što za vječnost
nema nikakvu cijenu (BD, 265).
Praktične posljedice i učinci koji izviru iz ovako definirane lju-
bavi su sljedeće: Ako Boga volimo, ne držimo sebe boljima od dru-
gih; radije dijelimo darove ljubavi s drugima, a to znači činiti sve u
ime Isusovo (BD, 263). Jednako tako: Ljubiti Boga je isto što na
Božje poslove misliti ili Božje poslove vršiti. Ljubav ima i motrilačku
dimenziju jer: Ljubav u razmatranju i molitvi je pohađanje Boga na
nebu i propitkivanje Boga o stanju duše (BD, 264). Tko Boga voli,
čim opazi da je nešto savršenije, odmah to čini – uči sv. Terezija.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 86
Ljubav koja se ostvaruje u molitvi pretvara dušu u cvijeće, koje

je simbol kreposti: U prirodi trnje ne postaje cvijeće, piše Gerard, ali
u duhovnom životu, po ljubavi duša postaje mirisno cvijeće, kad se do
neba diže pa razmatra zajedno sa svojim brigama i planovima i sebe
pred Boga stavlja. To će se ostvariti: Ako je razmatranje, zanimanje
tj. u nebo letenje. Znači da ljubav neće dosegnuti motrilačku dimen-
ziju, duša neće postati mirisno cvijeće bez razmatranja. Tko Boga
voli, za Boga živi i Boga zaziva. Svako stvorenje kao da mu doviku-
je: voli me Bog, Bog te voli. Nemoj se zabavljati sa mnom nego s
Bogom. Ljubav i velika djela drži za ništa jer nisu dovoljno dostojna
Boga neizmjernoga. Tko je u Isusa zaljubljen, Isusa traži, bilo da dje-
luje, bilo da blaguje, bilo da bdije, bilo da spava.
Otac Gerard zaključuje navodom iz spisa Male Terezije: Naš je
poziv ljubav. Kako bi ljubav bila potpuno zadovoljena, treba se spus-
titi do ništavila, kako bi se ‘ništa’ pretvorilo u oganj ljubavi (BD, 243).
Ljubav je kao stablo života

Ljubav je kao stablo života. Tko to stablo nabavi taj ne gladuje
(BD, 273). O. Gerard Tome primjenjuje najprije ove riječi na Pre-
sveto Trojstvo i veli: Kad Presveto Trojstvo štujemo imamo najboga-
tijeg Oca, najljubeznijeg Brata (Isusa Krista), i najplodnijeg Prija-
telja Duha Svetoga. U kršćaninu dakle ključa bogatstvo ljubavi koja
je u samom Presvetom Trojstvu.
Ljubav, koja je u Presvetom Trojstvu i čije se bogatstvo preli-
jeva u duše kršćana, postaje temelj ljubavi prema bližnjemu. O.
Gerard, naime, tvrdi: Najveći prijatelj ljudima je onaj kršćanin koji
je najsvetiji (BD, 272). Znači, tko je puniji Božje ljubavi, savršenije
ljubi bližnjega! Ljubav pak prema bližnjemu nije platonska, u zraku,
nego se mora pretvoriti u djela ljubavi prema bližnjemu. Sluga
Božji to dokazuje citirajući sv. Tereziju od Isusa, (Avilsku): Sv. Te-
rezija uči da Bog toliko voli ljude da mu je drago ako Njega, s kim se
u ljubavi zabavljamo, ostavimo kako bismo ljudima dobro činili (BD,
273).
86 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 87
Ove načelne stavove o. Gerad Tome primjenjuje na svoj vlas-

titi život i na svoje osobno apostolsko djelovanje, što potvrđuje zapi-
som: O, Presv. Trojstvo: Vaš posao, (ljubavi), moj je posao: to je moja
misa (ondje). Drži da se njegov program, što je izvukao iz promat-
ranja Presv. Trojstva, i općenja s Njim u ljubavi, najbolje ostvaruje
putem Euharistije. Piše, u istom rukopisu: Euharistija je voćka
čudesna i izdašna, s koje se beru plodovi ljubavi, koji omogućuju da
se duše spase... Barem kad nam nešto nedostaje neka nam srce
Euharistiji leti (BD, 273). U logici ove tvrdnje, ili radije u logici cije-
loga tijeka njegove misli, koju prikazujemo, čini mi se da Gerard
želi reći: da bilo svećenik, bilo apostol, bilo vjernik, najbolje se
otvara Božjoj ljubavi, čije je sjedište u Trojstvenom Bogu, kada se
sakramentalno povezuje s Bogom po Euharistiji.
Sluga Božji ne zaboravlja istaknuti da čudesni i izdašni dotok
Božje ljubavi u čovječje duše po Euharistiji zahtijeva čistoću srca i
zato napominje nauk Ivana od Križa, sadržanog u Tamnoj pasivnoj
noći koju Gerard spominje latinskim riječima: Nox passiva (ondje).
Kad se Tamnoj pasivnoj noći podložimo, dubinski surađujemo s
Bogom i otvaramo dušu, čistimo dušu, kako bi je Božja ljubav pro-
žela. Kao temeljno raspoloženje za prihvaćanje Tamne pasivne no-
ći, kad Bog svojim radom čisti dušu, otkrivamo u Gerardovim rije-
čima: Isuse, primam Te, primam sve, ničega se ne bojim, jer ćeš me
Ti u svemu ojačati... Ti čini sve da nas ne zaslijepe naše želje (BD,
274, 275). U kontekstu učenja Ivana od Križa, o tamnoj pasivnoj
noći, na koje se Gerard poziva, znači da se kršćanin ne može dovolj-
no pripremiti na ulijevanje Božje ljubavi u dušu, i očistiti od vlasti-
te zaslijepljenosti, egoizma, bez Božjeg zahvata. Očito, ispod zad-
njeg Gerardovog citata se skriva djelovanje bogoslovnih kreposti
vjere, ufanja i ljubavi, kojima se pridružuje poniznost tj. sloboda što
potvrđuju ove izričite riječi našega Božjega sluge: dječju poniznost
imati (BD, 275). Mali Isus je oličenje poniznosti; Mali Isus treba uči-
niti u dušama ono što je učinio s Ivanom Krstiteljem prije nego što se
rodio: Mali Isus još pod srcem Bl. Djevice Marije već je sv. Ivana
Krstitelja razveselio prije nego što se rodio (BD, 275). Zato preporu-
čuje svima: Sa željom djeteta Isusa pristupajmo pa nećemo dušu
izgubit... Isus neka se igra i sve čini, kako bismo nebeskom Ocu omi-
ljeli. Gledajmo i Bogu se predajmo, a On neka s nama čini što hoće
(BD, 275).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 88
Kada sve obuhvatimo što Gerard piše o ljubavi, u želji da nam

koristi u osobnom duhovnom životu, moramo priznati da su ove
stranice njegovog spisateljskog djelovanja vrlo konkretne i aktual-
ne. Prije svega ističe da ljubav nije sociološka kategorija nego bo-
žanska. Ljubav u našim srcima je djelo samoga Presvetoga Trojstva
u kojoj sudjelujemo od dana našeg krštenja, ljubav po kojoj sudje-
lujemo u Božjoj ljubavi, možemo posredovati da se ona rodi i u srci-
ma drugih ljudi. Pri tome je važna svetost života, Euharistija te
znati se potpuno predati Bogu – vjerom, ufanjem, ljubavlju, u poniz-
nosti djeteta, na uzor Malog Isusa, a to je isto što proživljavati
Tamnu noć ili kako Gerard latinski piše: Noctem obscuram passi-
vam. Mi sami ne možemo dati sav prostor duše Bogu Ljubavi bez
dozvole da on djeluje u nama a mi da prihvatimo njegovo djelova-
nje, koje ima obilježja pasivnog podlaganja njegovoj volji: vjerom,
ufanjem, ljubavlju i poniznošću djeteta.
Ovo je i te kako važan program u ova naša vremena kada se na
planetarnom prostoru svijeta događaju toliki ljudski jadi. Umjesto
očajavanja, terorizma i odmazda, prihvatimo ovaj program koji
otvara putove ljubavi, koja oslobađa od egoizma, koji je u biti izvor
svih zala našega vremena.
88 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 89
II. Bogoslovne kreposti

Sakramenti

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 90
90 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 91
Vjera čisti razum od sebičnosti

Kršćanin koji se želi riješiti ili barem umanjiti snagu djelovanja
„strasti“ ili egoizma u svome kršćanskom životu, i tako dati Bogu i
bližnjemu prostora u svojoj duši, mora dozvoliti da njegov razum
upravlja svjetlo vjere, nadnaravna krepost, koja je u kršćaninovu
dušu ulivena zajedno s krsnom milošću, ali koja treba rasti našom
suradnjom.
Vjera, piše SB Gerard Tomo Stantić čisti razum od sebičnosti...
Živa vjera treba postati ponašanje, Isusa naslađivanje. Milovanje
Isusa i duše uživanje. Kako je pak vjera milost, Gerard moli Isusa
da mu Po vjeri miluje um, oči, ruke i jezik u napastima i poteškoća-
ma a to milovanje ima za cilj kako bi naučili A.B.C. vjeru (SI, sv.
VII, str. 003317).
Po vjeri kršćanin objektivno upoznaje stanje vlastite duše:
Vjera je ogledalo duše, piše o. Gerard. Uzalud je reći slijepome da je
lijep dokle mu ne daš ogledalo po vjeri... Kada u svjetlu vjere pro-
matramo sebe doznajemo da je čovječja slika mračna, jamačno po
istočnom grijehu, i osobnim grijesima, a to pomaže da tu sliku duše
po vjeri očistimo i po Isusovu primjeru nakitimo. Riječi: Čistiti i
kititi ovoga navoda ističu da je vjera milost i da ima dinamično zna-
čenje i djelovanje. Ima pročistiti dušu, jamačno od strasti i unijeti u
dušu vrijednosti kreposnoga života.
Gerard predočuje jednom slikom, koju izabiremo između broj-
nih slika kojima se služi, kako bi pokazao kakvim se osjećajima
treba otvoriti vjeri da nas ona čisti i kiti: Kad bi lijepi bijeli golub
imao pamet i razum, pa se naslađivao svojom ljepotom, a zatim kad
bi mu netko svezao oči pa ga bacio u blato, zatim mu oči odriješio,
srce bi mu puklo kad bi sebe ovako ukaljanog vidio, osobito ako se ne
bi mogao očistiti. Takav je nesretan golub naša duša bez vjere i
Isusove pomoći. Čovjek je bez vjere biće glupo i nema te gluposti što
filozofi, oslanjajući se samo na razum, nisu izrekli. Zato treba moli-
ti za svjetlost vjere pa ćemo imati sreće (TH. PAST, sv. IV, str. 002967),
i dodaje: Pravednik živi iz vjere, očima vjere misli... a kad se oslanja

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 92
na vjeru tada: mora biti uvjeren da vjera pozlaćuje sve, a čovječja

mudrost sve prlja jer je u sebi sebična. Dakle, glavna kršćaninova
zabava, uvijek sve po vjeri (M, 004880).
Kako bi kršćanin surađivao s Bogom i kako bi se milost vjere
razvijala i sazrijevala u njegovoj duši, potrebno je osloniti se na
objektivne temelje a to je Sveto pismo i učenje provjerene bogo-
slovne znanosti. Na svako, naime, trijezno pitanje vjera dijeli odgo-
vor. Komu nije jasno odgovara Sveto pismo. Ako pak zapne, u misli,
govoru i poslu, treba se obratiti molitvi, Isusovu primjeru, zaviriti u
teologiju. Ako sve to ne pomogne, onda neka se zadovolji time što
neće učiniti nešto što Isusa vrijeđa (S, 003048).
Vjera koja je zaživjela u duši na dan krštenja kao nadnaravna
stvarnost, uz kršćaninovu suradnju, logično ga vodi u sazrijevanje
u vjeri u autentično sjedinjenje s Bogom, i u iskustvo Boga već na
zemlji. Gerard potvrđuje ovo svoje mišljenje oslanjajući se pri tome
na učenje sv. Ivana od Križa: Vjera je jedino neposredno i zgodno
sredstvo za sjedinjenje s Bogom. Sv. Ivan od Križa, od svakog mudro-
vanja i svake sklonosti čist, vjeruje da je sve istina što je Bog objavio
i po toj se objavi ravna. Kad je pak s Bogom sjedinjen, koliko je za
spasenje od potrebe, može biti dionikom posebne objave. Ipak naš SB
upozorava kršćanina da dok ne stigne k sjedinjenju s Bogom, neka se
sa živom vjerom preda Božjoj Providnosti, osobito kad je u nevolji.
Kad mu stane pamet, neka ponizno pita što uči vjera. Vjera je jača
nego sva paklena sila. Isus je, naime, vazda prisutan koji je za nas
život žrtvovao i po tome sve nabavio i nabavit će ako ću Duha
Svetoga pitati i kako ću mu ugađati. Recimo: Duše Sveti, Golube,
‘guči’ kako bi Tvoje ‘gukanje’ slijedio bilo pred Propetim tako i pred
Euharistijskim Isusom. Neka mi je Tvoje ‘gukanje’ vazda kao pjesma
pa ću uvijek biti vedra lica (ondje). Sadržaji ovoga navoda, koji se
temelje na učenju sv. Ivana od Križa čine mi se ne samo važnim
nego i vrlo aktualnim u ova naša vremena kada postoje brojni molit-
veni pokreti. Provjera njihove autentičnosti ovisi o objektivnosti
temelja na kojima počivaju a to su temelji vjere. Treba uvijek po-
nizno pitati što uči vjera i u kušnji se predati Božjoj Providnosti kako
nas ne bi svladala paklena sila, držati se Božje riječi i smjernica
Crkve!
92 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 93
Završimo ovaj prikaz još nekim navodima iz pisane riječi SB

koji naglašavaju značenje vjere u kršćanskom duhovnom životu.
Trijezna pamet i živa vjera, za nebo sigurna krila (TH. PAST, 002860).
Za svako trijezno pitanje vjera dijeli utješne odgovore. Komu nije
jasno odgovara Bog po Svetom pismu (ondje, 003333). Tko može
voditi slijepoga koji ne vjeruje da je slijep? Ipak je svaki čovjek na
putu sjedinjenja slijep ako ne da svoje oči (razum i volju) svezati, i
kao slijep se dati voditi vjerom. Samo onaj nije slijep kojem je Mali
Isus lijep. Ta kada na lijepo gledamo, jamačno očima vjere, i sami
lijepi postajemo. Tko ne gleda na Isusa taj je slijep, taj ne može biti
lijep (ondje, 002933).
Ovaj zadnji navod može biti vrlo plodan za dušu, u pripravi za
Božić ako ga po vjeri usvojimo i oživotvorimo!
Što vjera pokazuje neka duša gleda...

Razvoj duhovnog života nije samo aktivna suradnja kršćanina
s milošću, putovima vjere, ufanja i ljubavi, nego je i pristanak, sna-
gom tih istih kreposti, da Bog svojim zahvatom provede i pročisti
dušu, putem svoje muke i smrti na križu. Treba podnijeti čišćenje
duše koju Bog šalje. Puni život u uskrsnuću, sjedinjenje, kontem-
placija se samo poslije toga događa.
Vjerom, ufanjem i ljubavlju, kako bi se iz čovjekove duše isjek-
la trulina sebičnosti, ističe o. Gerard, treba se popeti na visoko mje-
sto, na vrh križa i poljubiti blijedo Isusovo lice. Neka ode pod križ
pa neka prosi od propetog Isusa kap njegove krvi. Kad mu ova
padne na srce, neka pomisli da je cijeli Isusov život bio patnja i križ.
Tada će se sve više i više dizati, sve do svoje smrti. Što više zavoli
patnju, sve će mu ljepši biti propeti Isus. Bit će mu kao voćka s koje
bere najslađe voće (RI, 003965).
Najslađe voće koje bere s križa, kada Bog zahvati, slika je smrt-
nog udarca strastima, požudama i sebičnosti a to pruža slobodu;
postaje se slijepim, gluhim, zaboravnim, nerazumnim, neljubaznim

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 94
na sve što Isusu nije milo (ondje, 003877). To se dogodi jer se u duši
rasplamsava Božja ljubav, koja je kao zrakoplov po kojem duša posta-
je nad svijetom kraljica, jer leti iznad zemlje (TH. PAST, 003182).
Vrijeme kušnje postaje (po bogoslovnim krepostima) vrijeme cvje-
tanja (RI, 004060). Kršćaninova duša doduše trpi, a to je zato što
Kad Bog ulije svoje tajne da ih duša kuša, Bog najprije uništava u
čovjeku što je čovjekova slabost, a to su požude. Uništi razum svjetlo-
šću vjere, a volju užiže vatrom ljubavi, iz pamćenja isisa ljudsku
nadu. Kad se duša tako izmuči onda se s Bogom sjedini (BM, 00427-
8). U ovom navodu je očita aluzija na tvrdnju sv. Ivana od Križa, koji
ističe da je najčistije trpljenje najčistija ljubav, kao što je bila najči-
stija ljubav trpljenje i smrt Isusa Krista na križu!
Kako bi istaknuo sam realizam pasivne noći Ivana od Križa,
koja čisti od sebičnosti, Gerard se služi slikom istoga učitelja Crkve
o mokrom drvetu. Kako bi mokro drvo postalo suho, kad ga se
zapali, ono se dimi, cvrči, kao da plače, dok se potpuno ne iscijedi
iz njega vlaga (jamačno strasti). Kad se vlaga iscijedi, onda se drvo
rasplamsa u oganj i dolazi do sjedinjenja s Bogom po ljubavi (SI,
003631).
Još jednom slikom Gerard nastoji dočarati čišćenje duše od
sebičnosti kad Bog zahvati: Svi bolovi i progonitelji, piše, to su moji,
(Božji), noževi koji me liječe... Neka ti je sve ugodno, što je od mene
poslano, dopušteno (RI, 003877).
Učinak ovog oblika čišćenja po pasivnim noćima je sjedinjenje
s Bogom: Kad je Isusak u dušu (‘užglibljen’), utisnut, kao u ‘mekani
vosak’, onda je čovjek s njim sjedinjen. Čovjek gleda, čuje, djeluje, s
očima i rukama Isusovim (BM, 004281).
U logici poznavanja Gerardovih izvora i značenja njegovih ter-
mina držim važnim istaknuti značenje dvaju termina kojima se
služi u ovom zadnjem navodu a to je: Isusak i mekani vosak.
Mali Isus (Isusak) je slika poniznosti to jest duhovnog ogoliće-
nja Ivana od Križa. Ako je tako, onda je logično zaključiti da Gerard
u Malom Isusu vidi sliku toga ogolićenja, koja priprema put k sjedi-
njenju duše s Bogom. Da, kad zanosno govori o Malom Isusu,
zapravo govori o poniznosti-slobodi i da je to njegova omiljena kre-
post. Temelj svoga duhovnog života skriva iza Malog Isusa!
94 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 95
Termin mekani vosak u kojem se utiskuje, ili užglibi Mali Isus,

(termin užglibi je iz njegove bunjevačke ikavice). Mekani vosak
posuđen je od sv. Terezije od Isusa, koja se tim terminom služi, u
petim odajama svoje knjige Zamak duše, „kako bi opisala“ sjedinje-
nje duše s Bogom: U sjedinjenju, zapisuje sv. Terezija, duša predstav-
lja samo vosak, dok pečat utiskuje drugi, zato što vosak ne utiskuje
sebi, samo je pripravljen, hoću reći mekan: čak ni za tu pripravu ne
smekšava se ona (duša), već je mirna i pristaje na to... Mekani
vosak, (čovjekova volja), ne pruža otpor, dodaje sv. Terezija (Zamak
duše, V. stan, 12).
Držim da je o. Gerard stigao do V. stana. U tom stanu, zapisu-
je sv. Terezija, duša osjeća žive želje služiti Bogu, živjeti u samoći i
pokori, spremna podnijeti tisuću smrti; žalosti se što Boga vrijeđaju
(Ondje). Odjek toga zapisa nalazim, među ostalim, u Gerardovim
zapisima: Zaboravit ću sebe samo da liječim Tvoje rane... Moram
ludovati kad vidim da Te na križ prikivaju (RI, 003909). Neću se
micati dok me Ti ne pokreneš (ondje, 003914).
Ufanje – sretno trgovanje i kupovanje

Bogoslovnu krepost nade naš Sluga Božji definira Sretnim
trgovanjem i kupovanjem (BD, 008514). U jednom drugom tekstu
nadopunjuje ovu definiciju: Najpametnija trgovina: zemaljsko žrtvo-
vati a nebesko kupovati. Tko sebe žrtvuje taj u nebo putuje... Dokle je
u meni samo jedno nagnuće nije moguće Bogu odlično služiti (BM,
004433).
Gerard opisuje u vlastoručnim zapisima kako se odvija dina-
mizam trgovine: Najbolja trgovina: sebičnost izbacivati a milost pri-
mati (TH. PAST, 002920).
Bogoslovno ufanje ima za cilj ispražnjenje: Ustiju volje to jest
želje koje moraju biti prazne od svakog zalogaja vremenitog dobra jer
će tada Bog ljubavi sa sobom volju napuniti (ondje, 002940). Ovaj
zadnji tekst precizira da ispražnjavanje duše od sebičnosti nije cilj
nego uvjet kako bi Bog svojom ljubavi ispunio kršćaninovu dušu.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 96
Jednako tako, ističe o. Gerard, kroz kršćansku nadu imamo

uzdanje da ćemo u životu dobiti sredstva po kojima ćemo postići bla-
ženstvo i uživanje Boga (ondje, 002968). Kršćanin dakle, koji se ot-
vara kreposti bogoslovne nade, vjeruje Bogu i na njega se oslanja
u vrednovanju stvari! Oslanja se na vječnu slavu koja je neprolazna
i za nju se bori u prolaznom zemaljskom životu. Vrednuje zemalj-
ske stvari u svjetlu vječnoga života.
Pošto je ovako opisao bogoslovnu krepost nade, Sluga Božji
obraća pažnju načinu kako pokrenuti njezin dinamizam ili vježbu, i
postići njezine učinke u duši. Ufanjem treba „čistiti pamćenje od
sebičnosti“ (SI, 004281). Ovim riječima naš kandidat za oltar obra-
ća pažnju onome što je u čovjekovom pamćenju, ili u pogledima,
nagomilano kroz život i postalo nekako oblik čovjekova svjetona-
zora koji je često pun sadržaja primjesa sebičnosti što življenjem po
bogoslovnoj nadi treba biti pročišćeno, ispražnjeno, kako bismo pri-
premili prostor da nas Bog ljubavi ispuni.
Kako se obraća običnom puku, nastojao je pokazati na kon-
kretnom slučaju kako čistiti pamćenje. Jedan otac imao je sina koji
je bio pogođen teškom bolešću. Otac se molio Bogu u nadi da će
sin ozdraviti. Međutim, unatoč molitve sin je preminuo. Otac je bio
žalostan i govorio je o razočaranoj nadi (speranza delusa), stavlja
Gerard u zagradi. Iz ovoga primjera naš Sluga Božji pokazuje gdje
je bilo primjesa sebičnosti u pamćenju toga oca. Sebičnost se očito-
vala u tome što je otac bolesnog djeteta držao Boga kao onoga koji
je dužan čovjeku pružati usluge, biti čovjeku servis. Trebao je,
međutim, oslonjen na vjeru, koja po nadi raste, osloboditi svoje
pamćenje, svoje krive predodžbe o Bogu, ispraviti je bogoslovnom
nadom, povjerenjem u Boga i tako otkloniti primjese sebičnosti.
Bogoslovno ufanje je trebalo za ovoga oca biti duše hrabrenje,
da što god sije da se po nadi pozlaćuje. Činiti sve dok (Bog) ne kaže
ne (TH. PAST, 002467), ili: trgovati zemaljskim za nebesko, kako
Gerard precizira u definiciji bogoslovne nade.
Možemo zaključiti: življenje u bogoslovnoj nadi Gerardovom
uputom: Neka nas sve Bogu diže ali sebi ne veže. Sve Bogu diže kad
duh prave pobožnosti u nama diše. Bogu se dižemo kad Isusa, po pri-
mjeru triju svetih kraljeva, tražimo zvijezdu svete vjere i njihov pri-
96 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 97
mjer slijedimo. Nije dovoljno na kućnim vratima zapisati njihova

imena, nego treba pogledati na vrata kada ulazimo i izlazimo, da li
slijedimo tri kralja, to jest: da li tražimo Isusa i da li mu nosimo tros-
truki dar: čisto, siromašno i ponizno srce (ondje, 002951). To čisto,
siromašno i ponizno srce, srce slobodno od primjesa sebičnosti, pre-
cizira Gerard, isto je što i slobodno srce. Jer tko je ponizan on je
slobodan jer po poniznosti, oslobađa se od ljuskog obzira. Tko nije
ponizan on je uvjetovan ljudskim obzirom i ravna se po onome: Što
su ljudi rekli ili što će reći (TH. PAST, 003352).
Sve je to moguće izbjeći, ponovimo još jedanput Gerardovu
misao, ako Sretno trgujemo i zemaljsko s nebeskim razmjenjujemo,
imajući više povjerenja u duh blaženstava, posebno ono siromaš-
tva, u značenju većeg povjerenja u Boga nego u bankovnu knjižicu,
ili u svoja ljudska uvjerenja, koja nisu u skladu s Evanđeljem Isusa
Krista.
Imajmo nadu pa ćemo stići k Bogu, ističe sluga Božji, neka nas
ona vodi k Bogu... Koji nemaju nade gadi im se život, pa i oduzima-
ju si život... Nada rađa optimizam jer se po nadi nadamo da će sve
dobro završiti. Velika je naime razlika raditi, sijati u nadi ili bez
nade. Velika je razlika moliti s nadom ili bez nade. Zato sve zabora-
vi, (to jest čisti pamćenje i svoje poglede)... sve zaboravi, od svega se
otresi kako bi se mogao sabrati i dušu, Božje prijestolje, čistiti i kiti-
ti (ondje, 002969).
Danas se govori i piše o potrebi čišćenja pamćenja. Postavljam
ipak pitanje može li se postaviti i rješavati ispravno ta problema-
tika u sekulariziranom svijetu ako nema Boga, ako nema vječnoga
života, ako ne vjerujemo u Krista i njegovo Evanđelje? Bez Boga i
vječnoga života, bez Isusa Krista, ne može se trgovati i kupovati
nebesko za zemaljsko, nego obratno: kupovati zemaljsko za nebesko,
a to je isto što i rasti u sebičnosti. U svakom slučaju, Gerardova raz-
mišljanja o čišćenju pamćenja, koja se temelje na učenju sv. Ivana
od Križa, vrlo su aktualna!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 98
Ljubav vatrena
Bogoslovnu ljubav naš Sluga Božji definira: Ljubav je vatra po
kojoj izgara sebičnost, trulost; ostaje čisto zlato koje je Isusu milo i
slatko (DV za mladež, 004905). Valja istaknuti riječi: da na vatri lju-
bavi sagorijevaju sebičnost i trulost. U logičnom slijedu s onim što
već znamo iz Gerardovih raščlambi, osobito o zlu u nagnućima,
vjeri i nadi, znači da ljubav najdjelotvornije skida s duše pakleni
med, to jest zlo u nagnućima koje je ostalo na čovjekovoj duši kao
posljedica istočnoga grijeha, unatoč krštenja na kojem je izbrisan
istočni grijeh. U mjeri skidanja zla u nagnućima u tolikoj mjeri,
ostaje čisto zlato Isusu milo i slatko, jamačno: ostaje čista i slobodna
duša.
Kada pak duša postane čisto zlato, pliva u moru ljubavi i već
nebesku pjesmu pjeva jer je očišćena od svakog zla, očišćen je od
svake sebičnosti (TH. PAST, 003169).
Iz ovoga navoda logično je zaključiti, na temelju ovih vlasto-
ručni Gerardovih zapisa, kad ih povežemo s njegovom vizijom o
zlome u nagnućima i bogoslovnim krepostima vjere i nade, i kada
one prerastu u ljubav, da je po ljubavi otvoren put u kušanje Boga,
u pred-okus nebeskog blaženstva. Da, u mjeri po kojoj se posred-
stvom bogoslovnih kreposti smanjuje snaga sebičnosti u nagnući-
ma, u tolikoj mjeri raste iskustvo povezanosti s Bogom, pliva u lju-
bavi.
Vjera i ufanje, kada prerastu u ljubav vatrenu, po Gerardovu
mišljenju, duša pliva u moru ljubavi jer je slobodna od sebičnoti, jer
je Bog prisutan u duši po ljubavi. Ivan evanđelist piše: Bog je lju-
bav i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu (Ivan, I, 4, 16),
a sv. Pavao u poslanici Rimljanima piše: Ljubav Božja je razlivena u
našim srcima po Duhu Svetome koji nam je dan (Rim 5,5). Ako je
ljubav razlivena, onda je logično da duša pliva u ljubavi po intimnoj
povezanosti s Bogom koji stanuje, po ljubavi, u njoj.
Kada Gerardova razmišljanja povežemo s tekstovima sv. Ivana
evanđeliste i sv. Pavla, možemo zaključiti da intimna prisutnost
98 o. Ante Stantić
OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 99
Boga vatrenom ljubavi nije isto što viđenja ili objave nego je ona
neko iskustvo Božje prisutnosti u duši kršćanina, kada je u milos-
noj povezanosti s Bogom, u kojoj su bogoslovne kreposti operativ-
ne snage, i u mjeri po kojoj raste u njemu dinamizam bogoslovnih
kreposti, vjere, ufanja i ljubavi, u tolikoj se mjeri oslobađa od zla u
nagnućima i sjedinjuje se s Bogom po ljubavi. Tko je i malo upućen
u bogoslovni put svetog Ivana od Križa, a Gerard neprestano nagla-
šava da to učenje slijedi, logično je zaključiti da Gerard zapravo u
svome razmišljanju o vatrenoj ljubavi, slijedi sv. Ivana od Križa i da
je plivanje u ljubavi isto što sjedinjenje duše s Bogom Ivana od Križa.
Otac Gerard zapisuje u kronici samostana, svakog 25. u mjese-
cu, od godine 1913. pa sve do 1925., dok je on kroničar: Nekome od
naših Bog je do milost sjedinjenja. Čini to i u drugim vlastoručnim
zapisima. Jamačno tim zapisima on govori o sebi. Želim biti suzdr-
žan u prosudbi o naravi toga sjedinjenja, mistike. Ipak je logično
zaključiti da navedene njegove tvrdnje vode zaključku da on ima
barem duboku svijest i doživljaj prisutnosti Božje u svojoj duši, jer
živi u skladu s onim što smo naveli iz njegove pisane baštine i pro-
čitali u svjetlu navoda iz sv. Ivana evanđeliste i sv. Pavla, Gerard
doživljava posredstvom vatrene ljubavi da je Bog prisutan u njego-
voj duši. Potvrđuje ovo svoje mišljenje isticanjem da je (Božja) lju-
bav: život i motor njegova duhovnog života.
Kako u Gerardovim zapisima ima brojnih drugih vlastoručnih
zapisa istoga sadržaja koji potvrđuju da ljubav vatrena, koja izrasta
iz vjere i ufanja, svršava u nekom kušanju Božje prisutnosti, oni
pobuđuju pozornost i pokreću pitanja i potiču na dublju raspravu
ne samo o naravi sjedinjenja s Bogom Sluge Božjega, kako bismo
dublje upoznali njegov lik, nego domet i značenje sjedinjenja u nje-
govoj pismenoj baštini. U konkretnosti, ako on u svojoj koncepciji
duhovnog života slijedi učenje sv. Ivana od Križa, kako on sam isti-
če, postavlja se pitanje: može li se tvrditi da je on primio darove sje-
dinjenja koji imaju obilježja nadnaravne kontemplacije? U skladu s
ovim upitnicima, potrebno je tragati za dubljim značenjem vatrene
ljubavi. U traganju za punim značenjem vatrene ljubavi pokazuje
nam put sam naš kandidat za oltar, među brojnim zapisima i ovom
u kojem govori o sebi: Da sam voćka ne bih želio biti čudnovata, jer
više volim sv. Ivanu od Križa sličan biti jer je on želio biti sličan pro-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 100
petom Isusu (TH. PAST, 003166). Poznato nam je danas da je sv.

Ivan od Križa ne samo pisac o putu prema sjedinjenju s Bogom,
nego da je bio sjedinjen s Bogom, da je bio mistik! Želi li Gerard
isto tako biti mistikom?
Ako Gerard želi po vatrenoj ljubavi biti sličan Ivanu od Križa, i
biti sličan Raspetom Isusu, znači da hoda putovima velikoga mis-
tika što je bio sv. Ivan od Križa. Na tome se putu treba podložiti
Duhu Svetome, a Gerard izričito piše da se želi vodstvu Duha Sve-
toga podložiti: Duh Sveti svoje darove dijeli: mudrost, razum, sa-
vjest, jakost, pobožnost, znanje i strah... Ja svoje činim kad Vaše pri-
mim ali i to samo onda ako date i dar za primanje dara... Dar je
dakle sve a ja ništa. Vaš dar neka isprosim i primam a na sve drugo
neka kažem ‘Ne’. Duh Sveti dijeli ljubav (Rim 5,5) a po pravoj lju-
bavi postajemo sveti. Jedino Boga iznad svega ljubimo (BM, 004506).
Kada čitamo to što Gerard zapisuje o Vatrenoj ljubavi, o želji da
slijedi Ivana od Križa, da se želi podložiti vodstvu Duha Svetoga,
moramo barem vjerovati da te njegove tvrdnje nisu samo deklara-
tivne nego njegov put u duhovni život, da se njegova vizija duhov-
nog života ne zatvara u askezu niti samo u pobožnost prema
Djetetu Isusu, nego se želi suobličiti Raspetome, kao Ivan od Križa:
i hodati putovima sjedinjenja s Bogom po ljubavi.
Zapovijed ljubavi prema

Bogu i bližnjemu
Na temu ljubavi prema Bogu i bližnjemu ističemo sljedeće
Gerardove riječi: Živa vjera nema mira dok svoju dušu ne odijeva:
dok ne čini dobra djela! Osobito se pripravlja za posljednji sud da
može kazati da je golog Isusa zaodjela, gladnog nahranila, bolesnog
pohodila! To su znaci da smo u dobrom (putu). Ako nisu važne stva-
ri, govor i pitanje koje od nas bližnji želi, važno je da s njim imamo
strpljenje (II. Odilo, dobro dilo! (1936)) (usp. Mt 25,35 slj.) Obilno
upotrebljavajući primjere iz života svetaca, tvrdi da je najbistriji
100 o. Ante Stantić

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 101
znak žive vjere da volimo Boga ako volimo bližnjega, a tko je pri-
pravan u svakom trenutku ispuniti želju bližnjega, taj nema vreme-
na ni pomisliti na sebičnost. Tako mora postupati najprije karmeli-
ćanin, pa će ispunit propise i pravila, pa će služiti Isusu. S molitvom
treba grliti cijeli svijet, po nauku sv. Male Terezije i po njezinom pri-
mjeru nek se slatko smije na onog tko mu je na teret, ali ne toliko s
usnama nego s rukama (isto).
Isus je dao najbolji primjer, viseći na križu, kada je svojim ras-
kriljenim rukama zagrlio sav svijet, prijatelje i neprijatelje. I zlotvo-
re je htio zagrliti, propovijeda o. Gerard, jer to svjedoče Isusove
riječi: Oče, oprosti im, ne znaju što čine! (Lk 23,34). Kada je Isus
umro u strašnoj muci za svakoga, onda čovjek nema što mudrova-
ti i izabirati, nego slijediti njegov primjer. Treba se združiti i sjedi-
niti s onima koji se mole, koji su bolesni, prognani, krivo osuđeni,
tj. treba biti bliz gladnima i žednima, siromašnima i nevoljnima.
Ako im se ne može pomoći, onda treba s njima drage volje patiti i
tražiti onoga koji im može pomoći. Tako govori o. Gerard vjernici-
ma dok im potanko razlaže tjelesna i duhovna djela milosrđa, na
koja smo mi izgleda zaboravili ali po kojima će nas Bog suditi na
posljednjem sudu. Na kraju dodaje: Ovo ću sve činiti prema svako-
me, bio on bogat, bio siromah, bio moje vjere, bio druge vjere, bio pri-
jatelj, bio zlotvor (1912. Korizma. VI. Sloga sa svakim).
U jednoj drugoj propovijedi (Usp. 907 II/24. Juda proda Isusa)
isto tako poziva vjernike na dobra djela, jer je to poziv na put spa-
senja, jer tako se postaje Isusov apostol i borac za Isusovu vjeru; jer
ono što se čini bližnjemu, čini se samom Isusu. Stoga, onaj koji
Božju milost ne upotrebljava za svoje spasenje i za spas bližnjega,
taj prodaje Isusa kao nezahvalni Juda. Upravo ljubav i zahvalnost
rese duhovnog vojnika. Evo kakvim primjerom o. Gerard pred-
stavlja ove dvije kreposti: Uzmimo na primjer (kako) jedan kralj,
koji iskazuje milosrđe i ljubav vojniku koji se borio za njega i za
domovinu i bio teško ranjen, rane i gnoj ljubi jer zna da ih je vojnik
dobio iz ljubavi prema njemu i domovini. Po takvoj brizi zaista i
ozdravi vojnik. Ali tko je tako zahvalan kao on svome kralju, koji nije
samo kralj nego i liječnik. O kralju zemaljski, o junače zemaljski,
dobro radite ako jedan drugog ljubite i zahvalni ste. Ali malo je vaše
djelo, mala je vaša ljubav prema onoj koja je među kraljem nebeskim

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 102
i vojnikom duhovnim. Ova je neiskazana (1905., I. Korizma. I. O

Bogu).
Iz ovih redaka, o ljubavi prema bližnjemu i zahvalnosti prema
Bogu, progovaraju primjeri i stil pripovijedanja slični onima u spi-
sima sv. Terezije od Isusa, osobito iz knjige Moj život. Uočimo i mi
važnost svetih ljudi, a njihov primjer neka nas potakne na još zau-
zetiji kršćanski život.
Mržnjom istribiti što Isus mrzi

Jedan temeljni vid duhovnog života, koji je SB o. Gerard Tomo
Stantić posebno isticao u svojim duhovnim zapisima, je rad na
kršćaninovoj duhovnoj slobodi. Taj vid duhovnog života on je opi-
sao ovom sažetom rečenicom: Mržnjom istribiti što Isus mrzi. Tim
riječima on je dao jedan sažeti komentar na riječi iz Evanđelja sv.
Luke, koje glase: Dođe li tko meni, a ne mrzi svoga oca i majku,
ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj uče-
nik. ( 14,26-27)
Očito, kao i sv. Luka, SB riječju mrziti misli definirati proces
oslobađanja od navezanosti na stvari, na afektivnu blokiranost koja
nam priječi biti slobodnima u našoj duši, koja nas čini robovima gri-
jeha, strasti i slično, kako bismo, oslobođeni iznutra, mogli ljubiti
svakoga ispravno i slobodno. Tim svojim riječima, ili definicijom
oslobađajućeg procesa u duši, SB o. Gerard pretječe učenje velikog
učitelja duhovnog života sv. Ivana od Križa, a to je biti odcijepljen,
otkinut od svega što nije Bog, kako bismo oslobođeni iznutra,
mogli ljubiti Boga i bližnjega.
Evo nekoliko navoda iz duhovnih zapisa SB o. Gerarda Tome
Stantića koji ističu taj proces unutarnjeg oslobođenja. SB piše:
Samo je onaj slobodan tko nije sebičan. Taj proces oslobađanja i
rezultata oslobođenja on opisuje u sljedećoj vrlo sugestivnoj slici:
Svaka grančica na stablu voljela bi živjeti. Ali kako bi voćka mogla
imati lijepi oblik, siječu se na njoj grančice kako bi zadobila lijepi

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 103
izgled. Siječi i ništi na meni, Isuse, sve što Tebi nije milo. Ako bi se
radi te sječe micala cijela voćka moga života, zbog vjetra, zbog kušnji
tijela i duše, nije važno; važno je samo da otpadne s mene sve što je
crvljivo, a ono što je dobro neka raste i sazrijeva. Ne želim biti naka-
zom zbog svojih nedostataka, nego zdrav i čitav u duhovnom životu i
duhovnom ponašanju.
Kada čovjek ovako postane slobodan, putem procesa oslobo-
đenja, kada mržnjom istribi što Isus mrzi, onda čovjek, kršćanin,
tvrdi SB o. Gerard, ne samo da sam duboko uranja u Boga, nego
dozvoljava da u njegovim rezultatima oslobođenja svatko uživa plo-
dove njegove duhovne slobode. Tko uspije sebe osloboditi od nave-
zanosti osvaja i tuđa srca. Postignuće unutarnje slobode, koje je
uvjet da milost zahvati duše, ima takvu prodornu moć da rasipa po
svem svijetu sjemenje kršćanskih vrijednosti, koje kad se razvije i
donese plodove ne samo da proslavlja Isusa Krista, nego iz tog sje-
menja nastaju plodna vremena.
Ova poruka o. Gerarda da mržnjom istribimo što Isus mrzi, u
onome značenju kako to sažeto SB uči, još je i te kako aktualna u
suvremenom životu kršćanina, ne samo na osobnom planu, nego i
na planu budućnosti svijeta. Veliki teolog Karl Rahner je rekao da
kršćanstvo ima budućnosti ako bude mistike među kršćanima. Mi
smo ponekad nepovjerljivi prema toj riječi. Međutim, to je put da
budemo autentični kršćani i da pridonesemo boljoj budućnosti
Božjeg kraljevstva na zemlji. Da proslavimo Krista i da on živi u
svojoj Crkvi baš preko kršćana koji su se oslobodili raznih natruha
sebičnosti i otvorili sve prostore duše za djelovanje Božje milosti.
Tko mrzi u evanđeoskom smislu riječi i u smislu učenja o.
Gerarda Tome Stantića, taj otvara svoje srce Bogu da ga ispuni svo-
jim milostima, taj se otvara bratu čovjeku da obogati svoga bližnje-
ga onom najvećom vrijednošću, a to je ljubav bez koje nije moguć
suživot ljudi ni na zemlji.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 104
Vjera, ufanje i ljubav

ruho novo, mirisavo i lijepo
O. Gerard, koji se nadahnjuje na učenju sv. Ivana od Križa, isti-
če da su bogoslovne kreposti glavni motor duhovnog kršćanskog
života. Da su one novo, mirisavo i lijepo ruho duše.
U jednon svom vlastoručnom zapisu zato ističe da su bogoslov-
ne kreposti kao ruho koje krasi dušu, kako bi (duša) bila rumena i
ljubezna, plava i pokorna, puna nade i pouzdanja i kako se preko
toga ruha prelijevaju najljepše boje, sad crvena (ljubavi), sad plava
(vjere) pa opet zelena (boja nade) (R, 62).
U ovom svom izražavanju o bogoslovnim krepostima naš sin
bačkih Hrvata se odnosi na sljedeći tekst iz knjige Ivana od Križa
koja nosi naslov Tamna noć. Važno je taj tekst navesti kako bismo
otkrili da taj isti tekst svojim riječima komentira Sluga Božji.
Vjera je unutarnje odijelo, piše Ivan od Križa, tako svijetlo da
zablješćuje pogled svakog razuma. Stoga kad duša hoda obučena u
vjeri, đavao je ne vidi i ne može joj nanijeti štetu... Kad (duša) na
haljinu vjere obuče odjeću nade... oslobađa se od drugog neprijatelja,
to jest svijeta... dobiva oduševljenje za stvari vječnoga života... Odi-
jelo crvene boje, tj. ljubavi, skriva i štiti dušu od trećeg neprijatelja -
što je tijelo, jer po njoj prima duša snagu i izdržljivost.. (Tamna noć
II, 21,5-10).
Oslanjajući se na ovo učenje mističnog doktora Crkve, sv. Iva-
na od Križa, o. Gerard ovako komentira to učenje u pogledu vjere:
Tko vjeruje sve savlađuje. Tomu je sve moguće. (Tko vjeruje) taj,
kada je i u patnji je uvjeren da ga Bog miluje; ima zdravije oko za
prosudbu o svemu što mu se događa, jer (onaj koji vjeruje) ima zdra-
vije oko i bolje vidi (RI, 181).
O bogoslovnoj kreposti ufanja piše: Tako Ti se moram predati
kao što moram disati (BD, 338). Ufanje je isto što duše hrabrenje do
te mjere da što se u dušu sije to se u (duši) pozlaćuje (TH. PAST,
257).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 105
U odnosu na bogoslovnu krepost ljubavi on želi biti zarobljenik

ljubavi i u moru ljubavi se utopiti... Utapljanje u moru ljubavi se
ostvaruje kada trnje strasti i navezanosti za zemaljsko iz duše vadi-
mo... (Što ima za učinak) osposobljavanje duše kako bi se Božjoj želji
i Božjoj volji predala. U konkretnom životu ljubav je kao nadmeta-
nje ili u sebičnosti ili u življenju u Božjoj milosti. Bogoslovna ljubav:
sve pokreće, svakoga vuče k Bogu. Po ljubavi se doživljava kako je
svaki trenutak izgubljen kad na ljubav prema Bogu ne misli; a ako
posjeduje ljubav prema Bogu, onda kiti svijeta bašću (RI, 61, 62).
Za oca Gerarda je razvidno da su bogoslovne kreposti odluču-
juća snaga u kršćanskom životu. One i gorko u med pretvaraju. S
bogoslovnim krepostima treba zato sve pomiješati, i onda se doga-
đa da na ljubavi žeravu bacamo svoju volju... da od ljubavi izgori i
kao žrtva ljubavi izgori... i zato treba da svako pomicanje bude ogri-
jev na vatri ljubavi (BM, 181).
Kada razmišljamo o bogoslovnim krepostima na temelju ovih
navoda otkrivamo prije svega glavni motor duhovnog života o. Ge-
rarda, a to nam omogućuje da zaronimo dublje u smisao njegovog
duhovnog lika a jednako tako da otkrijemo jednu glavnu poruku
ovog čovjeka s bačke ravnice koja je uvijek aktualna. Tko, naime,
uspije otkriti u ovom učenju o. Gerarda o bogoslovnim krepostima
temeljni stav kršćanske duše, taj je kadar čitati a isto tako naći
dublji smisao života osobito u ovim teškim vremenima koja prate
ovo naše podneblje.
Želim letjeti k Tebi kao munja

Među brojnim, a s pravom možemo reći nebrojenim, vlasto-
ručnim zapisima o. Gerard očituje svoja duhovna iskustva ljubavi
prema Bogu i prema bližnjemu.
Među brojnim zapisima je sljedeći: Želim letjeti k Tebi kao
munja. U ovom zapisu SB zapravo izražava svoje duboko doživlja-
vanje iskustva ljubavi prema Bogu i bližnjemu, na njemu vlastiti

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 106
način. Da je tako, potvrđuju mnogi drugi zapisi koji raspoloženja

njegove zaljubljene duše upotpunjuju i zaokružuju.
U jednom od njegovih zapisa susrećemo ovu definiciju ljubavi:
Ljubav je život duše. Živom tijelu je sastavni dio ne samo glava nego
i ruka, pa mali prst i svaki mali djelić bića (BD, 45). Ovim navodom
SB zapravo proriče na njemu svojstven način ono što je rekao Isus
u Evađelju: Ljubi Gospodina Boga svim srcem, svom dušom! Ovom
definicijom ljubavi o. Gerard prije svega želi živjeti svoj posvećeni
život u Karmelu i zato dodaje: Po pravilu moram čistim srcem Isusu
služiti!, a kako bi služio Isusa čistim srcem, ... moram se iz ljubavi
pokajati, i po pokajanju upaliti ljubav, tu ljubav po borbi očistiti, jer
kad je ljubav čista, onda je sposobna Boga svim srcem ljubiti (BH,
311).
Ova čista ljubav po kojoj se leti Bogu kao munja ne smije biti
intimistička nego svjedočka da svaki vidi da Te volim i da na krili-
ma Tvoje milosti letim. Želja je SB biti do te mjere pun ljubavi kako
bi se poistovjetio s Isusom i pokazao ljudima ljubezno lice Malog
Isusa... (i da je zato potrebno) paziti da ne ubode ni čiodom bližnje-
ga jer to bi bilo isto što bockanje čiodom slatkog Isusovog lica (PB
XX).
Od ljubavi od koje želi živjeti svoj odnos s Bogom i s bližnjim
poprima svu svoju snagu onda, tvrdi SB, kada sve svoje snage nas-
tojimo sjediniti s Isusovim, a to se može postići onda kad ... posta-
nemo mali po poniznosti srca, jer ... mali mogu najviše jer su dostoj-
ni članovi društva Malog Isusa; oni najviše mogu jer su ponizni, jer
se ne uzdaju u sebe nego se uzdaju u zajedništvo s Malim Isusom;
ponizni djeluju Božjom snagom... (BM, 47).
Ovo učenje o. Gerarda, osim što nam priopćuje dubine njego-
vog duhovnog života, u isto vrijeme pruža nam poruku koja je vrlo
aktualna pod ovim našin trusnim podnebljem koje razdire ne samo
nesloga nego i mržnja. Punina ljubavi prema Bogu i prema bližnje-
mu je rješenje, i u mjeri po kojoj živimo ljubav pokazuje svijetu lju-
bezno Isusovo lice u tolikoj mjeri manje bodemo čiodom bližnjega i
otvaramo puteve dijaloga i razumijevanja. On je sam, prožet ovak-
vom ljubavlju, nastojao u svom životu i djelovanju pridonositi kako
bi ovakva ljubav prevladala podnebljem Bačke, kada je o temi lju-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 107
bavi i suživota pisao, i kada se usudio poduzeti korake kako bi

nestao grijeh šovinizma jer je on grijeh protiv istine, pravednosti i
ljubavi. Nemojmo propustiti utjecati mu se da nas u teškom teretu
nerazumijevanja i pomanjkanja dijaloga kod Boga zagovara.
Vjera, ufanje i ljubav, to troje;

najveća je ljubav
Kako bi se uspjelo liječiti rane koje su ostale na duši poslije
istočnoga grijeha, iako su grijesi otpušteni, iako se duša liječi sna-
gom krštenja i sakramentalnim životom, potrebna je i čovjekova
suradnja za puni uspjeh. Ta suradnja, kako smo već istaknuli, odvi-
ja se putem odcjepljenja od svega onoga što nije Bog, ili kako je to
naučio o. Gerard u školi Ivana do Križa: oslobađanjem od sebeljub-
lja i afektivnih blokada koje priječe da budemo u istini.
Putovi koji omogućuju takvu suradnju i rad oslobađanja su vje-
ra, ufanje i ljubav. Živom ću vjerom, piše SB, dohvatiti Boga. Čov-
ječja mračna slika se po vjeri čisti. Čovjek bez vjere je neznalica. Bez
svjetlosti vjere čovjek je kao u mračnoj tamnici. Tko vjeruje sve svla-
dava; takvom je sve moguće... Zdravije oko bolje vidi a što je veća
vjera i patnja je korisnija, jer je čisto oko vjere (RI, 181). Zato SB
potiče da idemo putem vjere jer što vjera svira i pokaziva, neka duša
pjeva pa gotova mistika, to jest sjedinjenje s Bogom. Lako je iz ovih
riječi razabrati zašto su putevi vjere oni putovi koji pomažu u borbi
oslobađanja od sebeljublja i afektivnih blokada: to je istina u smislu
riječi iz Evanđelja: Istina će vas osloboditi.
Na putu vjere, u potrazi za istinom koja oslobađa od blokirano-
sti ljudskog sebeljublja, kako bismo se s Bogom povezali, potreb-
no je ufanje ili nada, kako bismo ustrajali na putu hodanja za onim
što vjera svira i pokaziva. Ufanje je, piše SB, duše hrabrenje... što
duša sije ufanje pozlaćuje... ono je kao upaljivanje i oduševljavanje
za Boga (TH. PAST, 251).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 108
Dok vjera čisti oko da duša bolje vidi, a ufanje oduševljava i

upaljuje, ljubav povezuje jer po njoj duša uživa Božju blizinu i jed-
nako tako ima udioništva u ljubavi kojom Bog nas ljude ljubi u
Isusu Kristu. Blaženi onaj, piše SB, koji je s Bogom sjedinjen. O.
Gerard nas uvjerava da kad bi svako stvorenje moglo ispravno
misliti i čitati, da bi otkrilo i čulo Božji glas: Volim te! Svako pak
stvorenje tada bi spontano odgovorilo isto tako: Volim Te, Bože. SB
zato smatra svojim zadatkom, kao i zadatkom svakoga kršćanina,
da mu zanimanje treba biti: upaljivanje u ljubavi prema Bogu (TH.
PAST, 331).
Lako je zaključiti iz navoda pisane riječi o. Gerarda zašto vjera,
ufanje i ljubav imaju snagu usmjeriti čovjeka da hoda putem istine,
da ustraje na tom putu, da se izdigne iz svoga sebeljublja, da se pri-
bliži Bogu i da s njime živi u zajedništvu. Tim se putem – vjere, ufa-
nja i ljubavi – čovjek oslobađa od svojih afektivnih blokada po koji-
ma u čovjeku vladaju sile sebeljublja, subjektivnosti. Jednom riječ-
ju, surađuje s Bogom kako bi po milosti posinovljenja što je primio
na krštenju stvarno uspio živjeti svoje kršćansko dostojanstvo.
SB je i ovo učenje primio od sv. Ivana od Križa, koji piše: Duša
taknuta ljubavlju prema Kristu svome zaručniku... oblači trostruku
odoru... bijele, zelene i crvene boje, tj. bogoslovne kreposti: vjeru, ufa-
nje i ljubav. Vjera je svjetlo koje zablješćuje pogled svakog razuma i
đavao je ne vidi i pomoću nje ostaje postojana i vjerna Bogu.
Obučena u ufanje duša se oslobađa od neprijatelja što dolazi od svi-
jeta. Ufanje daje srčanost... uzdiže dušu iznad svijeta da ju ne uhva-
ti u svoje mreže... Oblači dušu u crvenu odoru, tj. ljubav koja štiti
dušu od tijela jer je odcjepljuje od svake primjese egoizma... Kroz
vjeru, ufanje i ljubav duša se penje tajnovitim ljestvama motrenja
prema savršenom sjedinjenju s Bogom (Tamna noć, II, 21,5-11).
U konačnici ljubav, kojoj vode vjera i ufanje, odlučujuća je
snaga u oslobađanju čovjeka od egoizma i sviju njegovih negativnih
posljedica ne samo na osobnom planu čovjeka nego i na planu druš-
tva. Nije zato nimalo čudno da je ljubav, koja obuhvaća i Boga i
čovjeka, po tvrdnji Ivana Pavla II., jedina odlučujuća snaga koja
daje smisao vlastitom životu i vlastitoj sudbini, i zato vrlo važna
snaga za sudbinu ljudi u trećem tisućljeću. U tom kontekstu učenje

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 109
SB, u školi velikog učitelja duhovnog života Ivana od Križa, hod

putevima vjere, ufanja i ljubavi, nije samo za kršćansku elitu nego
za sve kršćane pa i za sve ljude koji žele bolju budućnost ljudi na
zemlji u tisućljeću koje je na pragu.
Okus gorčine i tame noći

Bogoslovne kreposti, vjera, ufanje i ljubav, kako bi oslobodile
dušu i dovele je u kušanje Božje blizine i sjedinjenja s njim, vode
dušu kroz gorčinu duhovne noći.
Duša mora proći kroz okus gorčine i tame zbog toga što se
mora osloboditi od lažljive ljubavi, piše SB, i dodaje: Isus nas zove
u svoje krilo s gorkošću odcjepljenja, kako bi unio u naše duše vatre-
nu ljubav Božju. Lažljiva ljubav nije ništa drugo nego sebeljublje a
da bi iz sebeljublja kršćanska duša prešla u vatrenu ljubav Božju,
mora nekako presložiti svoju osobnost, pročistiti svoje poglede,
živjeti u istini vjere, postojanošću nade i žarom Božje ljubavi. Taj
proces oslobađa, zato što je prijelaz iz egoističnog mentaliteta u
mentalitet koji proizlazi iz vjere, ufanja i ljubavi, iako vodi dušu
kroz gorčinu tame. Prilagođavanje u svemu Božjoj volji, podudara
se s onim što sv. Pavao naziva svlačenje staroga čovjeka da bismo
obukli novoga čovjeka.
Ta gorčina noći ima svoje stupnjeve. Na početku sam krštenik
više djeluje putevima obraćenja kako bi produhovio svoje odnose s
Bogom po Isusu Kristu i snagom Duha Svetoga. Pri tome se služi
obdržavanjem Božjih zapovjedi i snagom sakramentalnog života,
molitvom, čitanjem Božje riječi, vršenjem svojih staleških dužnosti.
Međutim, tim putem koji ima svoje okuse gorčine, iako postiže iz-
vjesnu slobodu duha u služenju Bogu, ne uspijeva se osloboditi pot-
puno primjesa egoizma. Potreban je i zahvat Božji ako duša želi
napredovati u kušanju Božje blizine. SB taj Božji zahvat opisuje,
među ostalim, sljedećim zapisom: Nož nečist nije za operaciju, ze-
maljsko sredstvo nije za duhovno čišćenje i liječenje. Sjedinjenje s
Bogom je kao mekani vosak u koji se utiskuje Mali Isus. Duša njega

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 110
gleda i uživa meda. Ali dok to ne postigne, mora podnijeti mnoge

muke čišćenja. Isus najprije vodi po trnju da izbode dušu kako bi iste-
klo iz nje, što njegovom stanu ne dolikuje. Tvrd vosak (egoizma) smr-
vi, sa suzama ga omekša, putem milosti presloži i tako stan sebi pri-
premi. Kad je Isus u dušu utisnut (užglibljen), kako o. Gerard piše
u originalu, čovjek je s Njim sjedinjen. Kada se duša tako poveže s
Kristom: Gleda, čuje, djeluje s Isusovim očima, ustima i rukama...
(BM 4,32).
O. Gerard zaključuje: Lažljiva je ljubav slatka ali joj je plod go-
rak: šećerom vabi ali poslije srce zgadi, dok ljubav prava je gorka ali
joj je plod sladak zato nas Isus s gorkošću zove sebi u krilo (PKI, 39).
Dok nas ovako putem učenja Ivana od Križa upućuje u dublji
kršćanski život, on također hrabri da se ne bojimo ići tim putem jer
takav život nije: ... tamnica nego najdivniji hram u kojem stanuje
Isus s Majkom Djevicom. U tom hramu skriven čovjek je od grešne
groznice obranjen, i dodaje Vrijeme kušnje je vrijeme cvjetanja... (RI,
213), dok patimo dušu biserom kitimo (BM 136)... Mi se žalostimo,
Isuse, što si umro ali Tvoje su rane odlikovanje. Tko pati, Tvoje odli-
kovanje nosi i uživa nebeskog Oca. Tvoje su rane skrivene blagajne,
dragocjenosti kamene, zlatne gore, kupke zlatne. Naš je život umira-
nje, ali ako Te slijedimo u nošenju Križa, slijedit ćemo Te i u životu
uskrsnuća (RI, 214). U gorčini noći kao da nam Isus govori: Svi
bolovi to su moji noževi koji te liječe (ondje, 63).
Važno je istaknuti kako je ovo učenje vrlo aktualno. Prije svega
za razne molitvene pokrete kako bi u tom učenju otkrili objektivne
temelje procesa duhovnog sazrijevanja da molitva ne bi ostala na
subjektivnim temeljima.
Jednako tako u produbljivanju ovog učenja mnogi kršćani,
osobito mladi, mogu naći zdrava usmjerenja u otkrivanju autentič-
nog kršćanskog života, istinitije osmišljenje svog kršćanskog živo-
ta i othrvati se mnogim nadomjescima i porocima, kao što su dro-
ga i seks koji su tolike mlade uništili pa čak i u očaj bacili.
Iz ovog učenja možemo si dočarati također što bi ono moglo
značiti i za ozdravljenje društva današnjice koje očito ide putevima
lažljive ljubavi, to jest putevima egoizma.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 111
U buli kojom papa Ivan Pavao II. proglašava sv. godinu, ističe
da Crkva navješćujući Isusa iz Nazareta, pravoga Boga i Čovjeka,
otvara vidike pobožanstvenjenja svakom ljudskom biću kako bi
postao više čovjek. Hodanje putevima vjere, ufanja i ljubavi, kroz
gorčinu noći, što predočuje SB, nadahnjujući se na velikom učite-
lju duhovnog života Ivana od Križa, upravo predlaže kako postići to
pobožanstvenjenje.
Bogoslovna ljubav
svakoga k Bogu vuče
Bogoslovna ljubav kada se rasplamsa na temeljima vjere i nade
... ostvaruje tako sjedinjenje s Bogom, piše Ivan od Križa, i tako dari-
vanje božanske naravi ljudskoj da, iako svaka zadržava svoje biti,
svaka izgleda Bog. Dvije naravi u jednom duhu i ljubavi (DS, B,
12,5). Do potpune sličnosti s Bogom. (Tamna noć, II, 20,5). Gerard
to učenje izražava, među ostalim, ovim zapisom: Nas nestaje. Naša
osoba s Njim jedna postaje u pogledu djelovanja jer (Bog) djeluje u
nama (BM, 197,198).
Takvo stanje duše, prema svim podacima, Gerard uživa. Od
godine 1913. pa sve do 1925. o. Gerard je, uz poglavarsku službu,
samostanski kroničar i u to vrijeme zapisuje u kronici o Nekome od
naših ili latinski, kojim je kronika pisana: Uno ex nostris, kako je taj
netko dobio milost sjedinjenja ili dublje sjedinjenje. Milost gorčinu
pretvoriti u slatkoću. Umnoženje ljubavi, Ni u čemu svjesno Boga vri-
jeđati. Odlučno se boriti. Milost: Isusa voljeti i u svemu mu se svidje-
ti. Veliku milost sebe pobijediti. Isus je nekome podijelio milost motre-
nja svoga obličja. Netko je primio milost biti Isusovim zarobljenikom
u značenju kako bi uvijek ostao u granicama dozvoljenog i da nika-
da Isusa ne uvrijedi.
Taj aliquis ex nostris ili taj jedan od naših, nije teško pogoditi,
je sam o. Gerard. Sve nam to govori o jednom životu po kojem se
SB izdiže iznad prosječnoga življenja u pozivu, slijedeći pri tome

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 112
učenje Ivana od Križa. U tome životu, kojim se izdiže iznad pro-

sječnosti, nije ga se uvijek razumjelo, iako ga se cijenilo kao sveta
čovjeka. Toj ćemo se temi vratiti u jednom drugom prikazu.
Uz ovu ljubav koja je izrasla u Gerardovoj duši na temeljima
bogoslovnih kreposti, po učenju Ivana od Križa, izrasla je u njemu
istovremeno i ljubav prema dušama. On o tome piše: Samo Ti živi
u meni. Ti misli. Želim misliti: Ti, a drugo ćeš sve Ti. Moja ruka
Vaša Ruka. Bilo djelovanje, bilo poslanje neka znači: Vaše (RI, 52).
Vaša žalost moja žalost (TH. PAST, 120).
Gerard želi tako djelovati u radu oko spasenja duša da sve što
čini za duše to bude: Očima Isusovim gledati, s rukama Isusovim
djelovati, jezikom Isusovim govoriti i tako o drugima misliti (kao što
misli Isus) (BiM, 71). Gerard je pun ushićenja dok misli na Isusa:
U Tebi je, Mali Isuse, zapisuje, ljepota svakog lijepog i mirisnog cvi-
jeća. U Tebi je sjajnost svakog dragog kamena, u Tebi je slatkoća sva-
kog jela, u Tebi je milina svake lijepe pjesme. Isusova milost je jedi-
na radost... (TH. PAST, 222).
Želi u jednom zagrljaju zagrliti Krista i duše. Biti s Isusom sje-
dinjen je isto što: ... vazda razmatrat i plakat: plakat za svoje i svega
svijeta grijehe... stalno razmatrat pravu ljepotu i oplakivat grehotu.
Prije svake zabave (iskustva), barem pomisliti: Tebi, Isuse i Marijo,
ugoditi (TH. PAST, 15).
Ovo stanje Gerardove duše podudara se s onim stanjem duše
što opisuje sv. Terezija Avilska, kada su Marija i Marta, to jest
motrenje i djelatnost, u potpunom skladu. Takav život izgleda više
djelatan nego motrilački, a takav je bio i Gerardov život jer motre-
nje, unutarnje stanje ljubavi, ima svoje dosljedne odjeke u djelat-
nosti i kada na drvetu Božje Ljubavi pupa i cvjeta život, i kada je
apostol otrgnut od svakog vlastitog interesa jer živi i djeluje samo
za Božje interese (Misli o Božjoj ljubavi, 7, 3).
Somborski vjernici, iako nisu znali za ovu dubinu duhovnoga
života koji je u o. Gerardu izrastao, utemeljenom na bogoslovnim
krepostima i na učenju sv. Ivana od Križa, ipak su ispravno prosu-
đi- vali i zaključivali kada su ga na kraju njegovog prvog poglavar-
skog služenja i rada u somborskoj karmelskoj crkvi, tješiteljem

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 113
svake duše, a posebno bolesnika nazvali: Pravom zvijezdom danicom.

Bilo je to 1918. godine.
Takav je ostao u očima vjernika sve do kraja života. Dokaz je
tomu njegov pokop 1956. na kojem je sudjelovalo desetak tisuća
ljudi.
Možemo zaključiti da je o. Gerard, osim što je bio revan sve-
ćenik, kao redovnik karmelićanin u skladu s karizmom Terezi-
jinog Karmela Svjedočio o vječnim i neprolaznim dobrima, kako nas
potiče činiti II. vatikanski koncil, onako kako je to svojstveno sva-
koj redovničkoj zajednici u Crkvi.
Liječenje tijela i duše...

Biti u Cvijeću cvijeće slika je kojom se naš sluga Božji služi
kako bi, u konkretnosti, opisao stvarnost duhovnog kršćanskog
života koju biblijskim govorom nazivamo suobličenje Isusu Kristu.
O tome je bilo govora u prethodnom prikazu.
Pošto je takvom slikom predstavio suobličenje kršćanina Kris-
tu Isusu, o. Gerard obraća pažnju suradnji kršćanina s milošću i
ukazuje na učinke, koji se stječu u nastojanju oko suobličenja Kris-
tu, biti u Cvijeću cvijeće.
Suradnju kršćanina predstavlja opet u slikama. Cijeli proces
suradnje, suobličavanja Kristu naziva liječenje tijela i duše. Znači,
duhovni kršćanski život liječi cijeloga čovjeka: u tijelu i u duši.
Liječenje, naime, obuhvaća liječenje očiju i jezika. Liječenje od
sedam glavnih grijeha (BH, 006630).
Liječenje očiju, ušiju koje se odnosi, po svoj prilici, posebno na
liječenje tijela, treba slijediti liječenje duhovnih moći: pamćenja,
razuma i volje (ondje).
Oba liječenja se ostvaruju suradnjom kršćanina s milošću koja
se očituje življenjem po vjeri, ufanju i ljubavi (ondje).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 114
Učinak pak liječenja putovima bogoslovnih kreposti, vjere, ufa-

nja i ljubavi, je rast u moralnim krepostima koje pripadaju stožer-
nim ili ćudorednim krepostima, kako se to može razabrati iz Gerar-
dovog navoda pojedinačnih kreposti koje nabraja: Usavršava se,
ističe sluga Božji, poniznost, krotkost, pravednost, mudrost, umjere-
nost, srčanost. Redovnici se pak istim putovima liječenja usavršuju
u svojim zavjetima: u čistoći, poslušnosti, siromaštvu, molitvi, redov-
ničkom opsluživanju, i šutnji (ondje).
Dinamizam liječenja putom bogoslovnih kreposti Gerard opi-
suje brojnim zapisima, između kojih izdvajam sljedeće: Tri zvijezde
neka ima svaki na čelu i u duši, pa ga ništa neće gušiti, jer sigurno
ugodno živi: to su vjera, ufanje i ljubav (TH. PAST, 003329). Živa
vjera, pobjeda sigurna, (ona) upravlja djela (ondje, 002835). Što ve-
ću vjeru ima duša većma je s Bogom sjedinjena (TH. PAST, 003329).
Tko živi od vjere taj ne mozga nego samo Boga gleda (ondje,
002835). Vjera je raj zemaljski... gdje cvjeta najljepše cvijeće kreposti
(ondje, 002965). Treba nam dječja vjera (M, 004876). Živa vjera
nema mira dok prisutnome Bogu ne žrtvuje svoju volju (TH. PAST,
002870). Ufanje: sretno trgovanje zemaljskog za nebesko (ondje,
002736). Ljubav ne oklijeva slobodnog vremena nema (ondje,
003381). Tko Te voli do rana se bori (ondje, 002879). Samo nas lju-
bav može Bogu milima učiniti (ondje, 003324). Ljubav udisati, lju-
bav izdisati (ondje, 003256).
Kada u svjetlu učenja Katoličke crkve, što nam je priopćeno u
Katekizmu, o bogoslovnim krepostima, vjeri, ufanju i ljubavi, poku-
šavamo doznati zašto one imaju moć liječenja, o kojoj govori naš
sluga Božji, doznajemo da je to zato jer one oživljavaju sve moralne
kreposti. Bog ih ulijeva u duše vjernika da ih osposobi da djeluju kao
njegova djeca i zasluže vječni život. One su zalog prisutnosti i djelo-
vanja Duha Svetoga u moćima ljudskoga bića (KKC, str. 474, br.
1866).
Vrednujući Gerardovu predodžbu liječenja tijela i duše po bo-
goslovnim krepostima s ovim stavovima učiteljske Crkve, uočava-
mo da Gerard zapravo pokazuje kako ostvariti to učenje Crkve u
konkretnoj životnoj praksi, i koji su duhovni plodovi što bogoslov-
ne kreposti ostvaruju u dušama koje se odaju življenju po bogoslov-
nim krepostima.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 115
Praksa bogoslovnih kreposti stvara u duši sposobnost odluč-

nosti, opredjeljenja, ustrajnosti u onome što je dobro: Bog sam, sje-
dinjenje s Njim! Značajno je stoga primijetiti kako Gerard primje-
njuje svoje stavove o liječenju, na sakramentalni život kršćanina,
kada piše, primjerice, o sakramentu pomirenja kako on ne bi bio
samo obred. Ispovijed treba prožeti snagama bogoslovnih kreposti
kako bi osposobila dušu da bude odlučna u borbi, u liječenju tijela
i duše! Nije dosta dušu po ispovijedi očistiti, piše on, nego moramo
se na borbu odlučiti. Inače će sotona paklenih sedam duhova od sebe
još gorih upotrijebiti (BM, 004269). Jamačno, želi reći, nećemo biti
izliječeni od tjelesnih i duhovnih strasti, od požude očiju, ušiju... od
sedam glavnih grijeha, niti se opredijeliti za Boga ako nećemo dati
mjesta bogoslovnim krepostima i onome što one znače!
Ljubav koja je iznad svake ljubavi

Isus je, uzlazeći u Jeruzalem kako bi izvršio svoje poslanje
krotkog i blagog Mesije, mukom i smrću na križu, poručio svojim
učenicima koji su uvjeti koje treba prihvatiti svatko tko želi biti nje-
govim učenikom. Te uvjete zabilježio je sv. Luka evanđelist ovim
riječima: Dođe li tko meni a ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu,
braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik. Tko ne
nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik (14,25-
27). O kakvoj se pak to mržnji radi, pojasnio je sv. Matej u svom
evanđelju: Tko ljubi oca ili majku više nego mene nije mene dostojan
(10,37). Jasno slijedi da je govor o mržnji govor ljubavi prema
Kristu, koja je iznad svake ljubavi. Da učenik Kristov ne može ništa
pretpostaviti ljubavi prema Kristu ako želi biti njegovim učenikom.
Naš o. Gerard je imao o toj istini ne samo duboku svijest nego
je nastojao svim silama svoje duše živjeti po ljubavi koja je iznad
svake ljubavi.
Mnogobrojni su njegovi vlastoručni zapisi koji imaju za temu
tu i takvu ljubav. Među ostalim, zapisuje: Tko Isusa voli, sve zabora-
vi... Koliko puta sve zaboravi toliko puta Isusa grli a Isus nas (TH.
PAST, 002686).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 116
Tumačeći što podrazumijeva pod riječi zaboraviti, tvrdi da to

znači: sebi umrijeti i za drugoga živjeti, a jednako tako koliko smo
umrli toliko smo u duhovnom životu živi (ondje, 002662). Zaboraviti
dakle sebe znači: umrijeti sebi i istovremeno otvoriti se ljubavi
prema Bogu i bližnjemu.
Kako nas je istočni grijeh učinio vrlo sebičnima i podložnima
strastima, moramo se njih riješiti ili njihov utjecaj smanjiti, ističe o.
Gerard, kako bismo dali mjesta ljubavi koja je iznad svake ljubavi.
Brojnim zapisima opisuje strast ili sebičnost. Tako strast nazi-
va vučjim mladuncima ili govorom bunjevačke ikavice kurjačjim
štencima, koje treba zadaviti jer ako ih se ne zadave oni će dušu
zadaviti. Koliko se uspije strast zadaviti, u tolikoj mjeri se uspijeva
svoju volju i svoje nakane pročistiti, i usmjeriti svoje srce pravoj lju-
bavi. Zato moli: Daj mi, Isuse, milost da mi bude načelom daviti se-
be, tj. zatajiti sebe, a voljeti Tebe. A tko hoće drugom ugoditi mora
sebe daviti. (Ondje 002661). Tko tako postupa u borbi protiv vlas-
titih strasti zavoli Isusa i doživljava da je Isus najbolji (...) sa svojim
poslovima Isusu pjeva i s njim se zabavlja. Koliko puta uspijeva, po
borbi sa sebičnošću, pobijediti – Toliko puta Isusa grli, a Isus njega...
Jednako tako čini ono što Isus želi i spreman je svačiju poštenu želju
ispuniti a svoju zatajit i sve mu je dobro što Bog šalje (ondje, 002697).
Gerard ističe da tko uspije svoje strasti pobijediti i dati prostor
duše Isusovoj ljubavi, provodi Najslađi život, a to je neprestano se
s Isusom igrati i podmlađivati se. Ta igra mora biti takva da Isus
vodi igru, nas pomiče, on neka miče naše oči, jezik, ruke... (ondje,
002676).
Mogao bih navesti nebrojene Geradove zapise o značenju rije-
či mrziti kako bismo dali mjesto ljubavi koja je iznad svake ljubavi,
a koja obuhvaća Boga i bližnjega. Iz navedenog je vidljivo da nam
Gerard pruža plan jedne konkretne askeze, kojom se, ako ju pri-
mijenimo u životu, oslobađamo sebeljublja, strasti, susrećemo
Isusa i bližnjega. Tko pak susretne Isusa i bližnjega, oslobođene
duše od vlastite sebičnosti, lakše diše, ističe o. Gerard (ondje,
002662).
U svjetlu neprestanih poticaja, što nam sv. Otac papa Ivan Pa-
vao II. neumorno nudi, od samog početka svoga pontifikata, da se

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 117
ne bojimo Krista te da ga stavimo u središte svoga života, ova

Gerardova konkretna ponuda – za susret s Kristom, poprima veli-
ku aktualnost u današnjem podijeljenom i punom mržnje svijetu.
Ako uspijemo, i u mjeri po kojoj uspijemo, pobijediti sebičnost,
strasti, u tolikoj mjeri susrećemo Krista i bližnjega. Logično, takva
pobjeda vodi k pobjedi autentične ljubavi i prema Bogu i prema
bližnjemu, a ta je pobjeda preduvjet civilizaciji ljubavi. Divna je nje-
gova poruka da živimo u ljubavi koja je iznad svake ljubavi a jed-
nako tako značajan komentar na zapise evanđelista sv. Luke i sv.
Mateja!
Vjera, ufanje i ljubav – to troje…

Poznata nam je formula navoda u naslovu ovog prikaza kojom
sv. Pavao označava dinamiziranje duhovnog kršćanskog života, po
vjeri, ufanju i ljubavi, čije smo snage primili, zajedno s posvetnom
milošću na kršenju ili obnovili sakramentom pomirenja.
Naš Sluga Božji neumorno ovo predočuje i podvlači u svojim
rukopisima i sav je time prožet u svom osobnom životu.
Neprestano govori i piše da bez vjere, ufanja i ljubavi nema dina-
miziranja i razvoja, autentičnog kršćanskog života.
Kako bismo sačuvali i razvijali u sebi život posvetne milosti, bi-
li s Bogom trajno povezani i sjedinjeni s Njime, nastojali tu poveza-
nost sačuvati i produbiti, duša koja je Bogom ispunjena i u njega
utopljena, treba nastojati Boga osjećati, biti od Njega pomilovana.
To pak zahtijeva: tjelesnu umrtvenost (tj. pripadnost Bogu) kako bi
duša živjela kao da je svetica na nebu (BH, 006932.). U dosljednosti
to znači da Gerard želi pokazati put po kojem se dolazi do kušanja
Božje prisutnosti u duši već na zemlji.
Kako bi se to dogodilo, potrebno je u tom dinamičnom nasto-
janju, putom vjere, ufanja i ljubavi, obratiti pažnju liječenju rana
koje su na duši ostale poslije otpuštenog istočnog grijeha, koje se
očituju u obliku sebičnosti. Treba sebičnost isjeći kao što činimo s

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 118
divljim mesom, koje napada dušu cijeloga života sad jače sad slabije
– ističe sluga Božji. Kako bi se u tome uspjelo, Ne treba imati čudes-
na viđenja nego Isusa i njegovo Evanđelje pred očima… ( RIMJ,
004191.) To se nastojanje očituje: Rastom Isusa u nama i služenjem
Isusu Kristu (BM, 004335.). Cilj pak toga rasta i služenja je umanji-
vanje – vjerom, ufanjem i ljubavlju – djelovanja sebičnosti i egoizma
u duši koji su kao Kamen što treba maknuti s puta (BM, 004341).
Kamen će duša uspjeti maknuti ako postane svjesna svojih rana i
pokaže: Popravak u pogledima. I djelovanju. Popravljanjem svojih
pogleda, svoga govora. Nastojanjem u istinitom duhovnom življenju
(ondje, 004484). Takav se dinamizam u duši može pokrenuti samo
ljubavlju po kojoj se kršćanin utapa u Boga i s njim se sjedinjuje.
Stoga Isus želi da duša uči od njega kako biti ponizna to jest nasto-
jati se podložiti liječenju od sebičnosti što se postiže slikanjem Isusa
u duši (ondje, 004467). Zapravo to se događa snagom dinamizma
bogoslovnih kreposti.
Vjera je, naime, zvijezda po kojoj živimo, Isusa tražimo i nala-
zimo, zapisuje o. Gerard. Vjera je kao zrakoplov u kojem se čisti duša
od sebičnosti, hrani i liječi. Vjera daje što čovjek pametno očekuje
(ondje, 004483). Po vjeri se događa: pravo poboljšanje i sebične lju-
bavi uništenje (TH. PAST, 002962). Borba protiv sebičnosti neiz-
bježno postaje patnja. Nije to lagan posao, ali ako se trpi s ljubav-
lju, onda ima i rezultata u rastu i iskustvu. Sluga Božji to podvlači
aludirajući na učenje sv. Ivana od Križa: Kad patim onda volim. Što
je sol za kruh to je ljubav za svako djelo (RI, 152). Znači: vjerom
nastojimo živjeti u istini. Istina će nas osloboditi – piše u Evanđelju.
Kako bismo osigurali trajno djelovanje vjere i ljubavi, potrebno je
ufanje: po kojem se osigurava postojanost potpunoga oslanjanja na
Boga, i na njegovu milost (ondje, 002860). Iznad svega je potrebna
ljubav jer Ljubav je neumorna a duša od Božje ljubavi vrela (TH. PAST,
003064).
Gerard se u ovim stavovima u pogledu bogoslovnih kreposti i
njihova značenja u kršćanskom životu poziva na učitelja Crkve na
sv. Ivana od Križa i zapisuje: Sv. Ivan od Križa uči da ne gradimo
život na osjetnosti koja vara nego na živoj vjeri (ondje, 723). Živa
vjera brani od sebičnosti jer po sebičnosti kršćanin je prljavo biće
kojeg sebičnost ujeda kao bijesno pseto što truje dušu (RI, 38).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 119
Tko se odaje osjetilima i sebičnosti, ističe sluga Božji, taj kao da

kopa jamu i vadi plodnu zemlju pa iskopanu rupu napunja kame-
njem i na kamenju sije cvijeće. Vjera pak sve pozlaćuje a mudrost
čovjekova sve prlja jer je u sebi sebična (M, 004880).
Držim da su ova Gerardova razmišljanja o dinamizmu bogos-
lovnih kreposti vrlo aktualna. Živimo u sekulariziranom svijetu u
kojem kao da se sije cvijeće na kamenju na kojem ne može niknuti
cvijeće, to jest autentični kršćanski život koji ima pozitivni utjecaj na
druge. Ostavljena sama sebi ljudska mudrost sve prlja.
Sv. otac Benedikt XVI. je vrlo uvjerljivo dokazao u svojim po-
budnicama da bez bogoslovnih kreposti, vjere u Boga, ufanja i lju-
bavi, nema pravih rješenja ne samo na osobnom planu nego ni rje-
šenja nagomilanih problema u današnjem društvu jer ljudi, druš-
tvo, ne mogu pobijediti ujede bijesnog pseta, tj. sebičnosti u ovom
trenutku sekularizacije i recesije. Bez vjere u Boga, ufanja i ljubavi
ostaju ljudima samo tehnička rješenja u rješavanju nagomilanih
problema kao što su međuljudski odnosi, socijalna pravda itd. Teh-
nička rješenja bez vjere u Boga, bez ufanja i ljubavi, izložena su
utjecaju sebičnosti u međuljudskim odnosima i stoga bez pozitiv-
nih učinaka na suživot ljudi.
U tom kontekstu o. Gerard nam nudi konkretni plan kako
živjeti iz vjere, ufanja i ljubavi i njihovim dinamiziranjem othrvati se
ujedima bijesnog pseta što je sebičnost, koja nanosi štetu ne samo
pojedincima nego i cjelokupnom društvu.
Na slobodu pozvani
U nastupnoj propovijedi u Somboru, 21. kolovoza 1904. godi-
ne, o. Gerard je pozvao vjernike na borbu protiv triju neprijatelja:
tijela, svijeta i đavla.
Tko ima i površan uvid u brojne Gerardove propovijedi, lako
će primijeti da se njegov poziv vjernicima na borbu protiv svijeta,
tijela i đavla predstavlja kao program koji se neprestano provlači,

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 120
sad u jednom sad opet u drugom obliku, kroz njegovu propovjed-

ničku djelatnost, koja je trajala preko pedeset godina.
Kako bismo ispravno shvatili smisao riječi kojima poziva vjer-
nike na borbu protiv svijeta, tijela i đavla, potrebno je obratiti
pozornost na izvore na koje se Sluga Božji neprestano oslanja u
svojim propovijedima. U ovom konkretnom slučaju njegov je izvor
djelo sv. Ivana od Križa Tamna noć.
U 21. poglavlju crkveni učitelj piše: Duša taknuta ljubavlju
prema Kristu želeći da mu uđe u milost i da privuče njegovu volju,
ulazi preobučena u takvo odijelo… (bogoslovnih kreposti), te će ho-
dati sigurna od svih neprijatelja, a to su đavao, svijet i tijelo. Odijelo
što oblači su tri bogoslovne kreposti, vjera, ufanje i ljubav. Obučenu
u vjeru đavao je ne vidi i ne može joj nanijeti štetu… Oblači nadu i
oslobađa se od drugog neprijatelja, to jest svijeta, i po njoj dobiva
srčanost u borbi… Najzad (oblači) odijelo ljubavi prema Kristu i
tako pobjeđuje trećeg neprijatelja a to je tijelo jer u pravu ljubav
prema Bogu ne ulazi (neuredna) ljubav prema sebi niti prema stvo-
rovima. „Oblačenje“ u vjeru, ufanje i ljubav jača ostale kreposti…
Bez ljubavi ni jedna krepost nije Bogu ugodna… (Tamna noć, II.
knjiga, 21,3).
Duhovnu korist što duša dobiva kada nastoji osloboditi se tije-
la, svijeta i đavla oblačenjem u vjeru, ufanje i ljubav, dodaje sv. Ivan
od Križa, zadobiva slobodu duha i uspinje se od niskih stvari k viso-
kima, postaje od zemaljske nebeska… (ondje, pogl. 22,1).
Sv. Ivan od Križa (SI, 003636.), a o. Gerard za njim, shvaćaju
svijet u značenju opisa svijeta što daje sv. Ivan apostol u svojoj 1.
poslanici 5,11, po kojem grijeh ima slobodno i nesmetano boravište
u duši. Svijet je to koji je organiziran i podložan vlasti zloga Duha.
To je svijet koji odbacuje Evanđelje. Svijet koji ne priznaje Krista.
To je taj isti svijet o kojem govori o. Gerard. To je svijet koji kao da
kopa duboku jamu, izbacuje plodnu zemlju, i u iskopanu jamu naba-
ca kamenje, i na kamenju sije cvijeće.
Isus, precizira on, je usadio u našu dušu čudnovatu voćku,
(jamačno kad smo na krštenju bili oslobođeni istočnoga grijeha, i
postali po posvetnoj milosti djeca Božja). Ta voćka, sjeme milosti, u
našoj duši ne može rasti dokle god kršćanin nije sasvim slobodan,

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 121
dok god nije uništeno kamenje sebeljublja, iako je otpušten istočni

grijeh. Kad poniznost, to jest sloboda od sebeljublja uhvati korijen,
tada je duša kao čista voda, kako bi svijet bio visokoga roda. Po toj
čistoj vodi vidimo Isusovo lice i doživljavamo kao Onoga koji grli
čovjekovo čisto srce (RI, 003922). Cijela je dakle duhovnost kršćani-
na u nastojanju: Da u njemu umre grešni Adam a zaživi u njemu
Novi Adam to jest Isus Krist (ondje).
Kršćanin, osim toga, u mjeri po kojoj se oslobodi posljedica
istočnoga grijeha po poniznosti (tj. slobodi od sebeljublja) ima ekle-
zijalnu učinkovitost jer: Plodi bašču i cvijeće svega svijeta (SI, 003644),
jer Isusove rane liječi (TH. PAST, 002847). Oslobađanje od poslje-
dica istočnoga grijeha je doduše: izvjesna mala borba ali ona ima
učinak da drugi budu bez tegobe (ondje).
Gerard stoga potiče da skidamo krive naočale to jest strastveno,
sebično srce, jer ono zamračuje razuma sunce (BM, 004387).
Mogao bih nastaviti nizati navode iz Gerardove pismene ostav-
štine, krcate tvrdnjama koje potiču vjernike na oslobađanje od pos-
ljedica istočnoga grijeha, i od osobnoga grijeha, putovima bogoslov-
nih kreposti vjere, ufanja i ljubavi, kako bismo živjeli u milosnoj
povezanosti s Bogom, krijepili duše sakramentima ispovijedi i pri-
česti, i tako bili ne samo u neprestanoj povezanosti s Bogom nego
pridonosili životu Otajstvenoga Kristova Tijela odnosno Crkve.
Kršćanski život između

vremenitog i vječnog
Kršćanin vjeruje da na zemlji nema stalnog boravka te da ga
očekuje vječni život koji će se ostvariti poslije ovozemaljskog ži-
vota.
Kršćanin dok živi na zemlji treba tako vrednovati zemaljski
život da ne izgubi onaj koji će vječno trajati. Vječnim životom os-
misliti zemaljski i ustrajati u nadi jer na zemlji živi privremeno,

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 122
zapala su ga posljednja vremena (1. Kor 10,11). U njima, doduše,

zbog poteškoća treba uzdisati… iščekujući u nadi posinstvo, otkup-
ljenje svoga tijela (Rim, 8,22). Tko ustraje u vjeri, nadi i ljubavi do
kraja, taj će baštini blaženi život na nebesima.
Sluga Božji imao je pred očima ove istine vjere i pretežiti kon-
kretni stalež vjernika kojima je poslan, uglavnom seljacima koji
marljivo obrađuju svoje posjede. Među konkretnim vjernicima ima
i bogatih seljaka. O. Gerard im ne preporučuje da prodaju svoja
imanja po uzoru na prve kršćane u jeruzalemskoj zajednici, nego u
svjetlu svoga načela borbe protiv svijeta tijela i đavla preporučuje
da vlastiti život i zemaljska dobra tako vrednuju da s njima tako
raspolažu da se na ovozemaljska dobra ne navezuju, nego se u
upotrebi dobara ravnaju tako da ne izgube vječni.
Kako se njegovo slušateljstvo, među kojima ima i imućnih vjer-
nika, ne bi navezalo na zemaljska dobra, nego ispravno, kršćanski,
s njima raspolagalo, često izabire temu propovijedi o prolaznosti
zemaljskoga života. Promatrajmo ovaj svijet, prosuđujmo ga, rekao
je u propovijedi na Bijelu nedjelju 1911 godine. Razmišljamo o činje-
nici da će sve lijepo cvijeće uvenuti. Sve cvijeće što vidiš u jednoj
bašči sve će za kratko vrijeme uvenuti i neće ništa više vrijediti. To
što tvrdim o cvijeću možemo tvrditi o cijeloj bašči i o cijeloj plodnoj
zemlji koja plodove donosi. Jednako se tako može kazati i o lijepom
kaštelu, (zamku) smještenom u bašči. Isto tako možemo tvrditi o sva-
kom salašu, o svakoj somborskoj kući, o cijelom Somboru. Cijeloj
Europi i cijelome svijetu. Sve je kao ruža koja je danas lijepa i miri-
sava a za kratko vrijeme je bačena na cestu, pa po njoj gaze i ništa
više ne vrijedi… Čovječe, primijeni to na sebe. Ti si isto kao ruža,
danas si lijep, rumen a sutra mrtav, blijed, a prekosutra u grobu i za
kratko vrijeme crv, prah, ništa. Kad o svemu ovome razmišljaš,
nemaš razloga da se uzvisuješ i po-oholiš. Radije se moraš bojati jer,
osim poništenja, čeka te kao razumna čovjeka velika muka. Tvoje je
tijelo kao jedna velika kuća u kojoj je pohranjeno veliko blago:
neumrla duša. Ako duši ugađaš a ne tijelu, onda ćeš se poniziti.
Nećeš na tjelesni nego na duhovni način razmišljati (007998-99).
Važno je ispravno razumjeti Slugu Božjega, kada vjernicima
preporučuje poniznost kao sredstvo za kršćansko vrednovanje ovo-
zemnog života u svjetlu eshatona. Značajne su stoga njegove riječi:

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 123
Ako duši ugađaš onda ćeš se poniziti, tj. nećeš na tjelesni nego na
duhovni način razmišljati.
Poniznost, kako je lako razabrati iz navoda, za o. Gerarda je
sinonim slobode, kao i za njegova učitelja sv. Ivana od Križa.
Poniznost – sloboda se pak postiže kada se zemaljski život vrednu-
je kroz vječni život, jer tko je ponizan razmišlja ne na tjelesni nego
na duhovni način. Duhovni način razmišljanja se očituje u snazi
vjere: Tvrdim, rekao je u propovijedi, kako sam spomenuo, na Bijelu
nedjelju 1911. godine, da nije tolika opasnost stajati pod stablom čiji
je korijen istrunuo ili stanovati u napola porušenoj kući, kao što je
zlo u slaboj vjeri živjeti. Nećeš se tako ugruvati, (ozlijediti) ako ti
noge ne stoje na sigurnom tlu, kao što ćeš se ugruvati (ozlijediti) kao
kad si slab u vjeri. Krhkost u vjeri nema snage za dobro i odgovorno
djelo. Slaba vjera nije kadra svladati napast. Slaba vjera, nevjera, ti
kaže: uživat ću svaki put kad mi se pruži prilika, tuđe uzeti, moje
najpodlije želje ispuniti. Znaj da nevjera, slaba vjera, nije temelj
nego slaba trska, ili tanka uzica, koja će se slomiti ili otkinuti, a ti
ćeš glavom na samo na zemlju pasti, nego tijelom i dušom u paklene
muke pasti. Tako ćeš se ugruvati (ozlijediti) da se više nikada nećeš
moći podignuti (007871). Ove riječi sluge Božjeg se temelje na
ulomku Evanđelja sv. Ivana koji čitamo u sv. misi na Bijelu nedjelju:
Pobjeda koja pobjeđuje svijet to je vjera naša.
Teolozi razmišljaju kako danas shvatiti odnos ovozemnog i
vječnog života kako ne bismo izgubili vječni. Načelni stav oca Ge-
rarda još uvijek ima svoje aktualno značenje jer je temeljna istina
da Krhkost u vjeri nema snage za dobro i odgovorno djelo! Bez vjere
se ne mogu, na duhovan način, vrednovati stvari ovozemnoga
života u odnosu na vječni!
U životu kršćanima snažna vjera uvijek je u povezanosti s dru-
gim dvjema bogoslovnim krepostima: s nadom i ljubavlju.
Koliko su te tri bogoslovne kreposti i danas aktualne ne samo
za vječni život nego i za svjetski poredak, dosta je prisjetiti se da je
sv. Otac Benedikt XVI. tim krepostima posvetio svoje tri pobud-
nice. Kada bismo ih čitali i u život primijenili, imali bismo snage,
prema riječima Sluge Božjega, Za dobro i odgovorno djelo.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 124
Tko se Boga ne boji ne šteti

samo sebi, nego šteti i bližnjemu…
Adamu i Evi mile su bile riječi koje im je Bog rekao u raju
zemaljskom: „kraljujte…“ (PR, 008192). Kako pak nisu Boga poslu-
šali nego počinili grijeh neposlušnosti, bolno im je bilo čuti da su
izgnani iz raja zemaljskog te da moraju raditi, boriti se, i tako jesti
plod svoga rada cijeloga svoga života (ondje, 008162).
Grijeh neposlušnosti praroditelja Adama i Eve poremetio je
unutarnja raspoloženja Adamova potomstva, čovjekove duše, tako
da je po Adamovu grijehu oholost ovoga svijeta postala slavom a ne-
sebičnost – poniznost sramota. Svjetovna mudrost je poprimila oblike
nedosljednosti, pa i nerazumnosti, „budalaštine“, u ponašanju čovje-
ka prema čovjeku… (ondje, 008134).
Takvo stanje neposlušnosti koje je od praroditelja Adama i Eve
prešlo na ljude i poprimilo ime sebičnosti, treba liječiti pobjedom
poniznosti nad ohološću, snagom milosti primljene na krštenju i po-
niznošću jer je Poniznost svijeća koju treba neprestano paliti.
Poniznost je za Slugu Božjega sinonim slobode. Tvrdi odlučno da:
svijeću poniznosti moraju paliti i najveće duše i preporučuje im da
nikad ne hodaju bez svijeće poniznosti (ondje, 008191).
Tko hoda bez svijeće poniznosti: Boga se ne boji i ne šteti samo
sebi, nego šteti i bližnjemu (ondje, 008192). Jamačno zato što je pun
sebe, pun sebeljublja i oholosti.
Kada je pak ponizan, slobodan, ne samo da ne šteti bližnjemu
nego daje Dobar primjer i tako postaje najbolji kvasac koji promije-
ni, obraća i najvećeg grešnika (ondje, 008204). Čovjek je vuk ili
janje. Vuk po Adamu a janje po Isusu (ondje, 008142). Stoga mora
slijediti Isusa kako bi bio janje a ne Adam po kojem je vuk u odno-
su na druge ljude!
Svijeća poniznosti se pali u duši krštenika ako Razum želi du-
hovno jelo, a to je Božja riječ i njezina istina… Dakle vjera. Cijela
priroda je doduše otvorena knjiga, ali bez Božje riječi je kao prazna

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 125
tikva. Najveći mudraci su pali u zablude jer ih nije vodila Božja

riječ…Božja pak riječ posijana u dušu zrije i uvjerava čovjeka da
ništa nema i stoga se otvara pouzdanju u Boga a pouzdanje, u konač-
nici, uništava zlo u kršćaninu, jer on stiče pouzdanje, zrije u dobrim
djelima… Kraj je životu ako želudac ne prima hranu a jednako tako
kraj je duši ako ne prima jelo duše a to je Božja riječ. Samo Ti sij u
naše duše pa će biti lijepo proljeće… Sve je to lijek protiv današnje
kulture koja je sve zavadila (ondje, 008086).
Misli koje sam ovdje iznio sluga je Božji izrekao godine 1932.
s propovjedaonice somborske karmelske crkve. Iako je od toga
vremena prošlo osamdesetak godina, te su misli još uvijek aktual-
ne jer danas, prema riječima sv. oca Benedikta XVI.: Moderna
misao razvija subjektivnu dimenziju u čovjeku i tako reducira čovje-
kovu savjest, po kojoj kao da svaki čovjek posjeduje svoju istinu, svoj
moral i da je zbog toga potrebno da se Bog i čovjek ponovno susretnu
u istini i u ljubavi (Govor snagama sigurnosti u Rimu 2011.).
Čovjek će se susresti s Bogom, s istinom, jer Plod dobrog sjemena
Božje riječi, ističe Sluga Božji, uvjerava čovjeka da ništa nema. Kad
se uvjeri da ništa nema, događa se u čovjeku kršćaninu uništenje
zla, sađenje sjemena, odreknuća od požuda, koje uništava sve što je
ništetno, zrno zlo i grešno. Treba nesavršeno očistiti, i sve dobro uči-
niti. Stoga, tvrdi Sluga Božji: Tako ću slušati Vaš glas i neću čuti što
laje pas, to jest sotona, svijet i tijelo (ondje, 008085).
Sluga Božji uvjerava svoje slušatelje da je sve otrovano što nije
od Isusa posijano i da stoga u svakoj nevolji treba vapiti: „Isuse,
samo jednu riječ pa će sve biti slatko što Tvoja Providnost pošalje. Ti
sij u naše biće pa će biti lijepo proljeće (ondje, 008086). Važna je,
dakle Božja riječ, Sveto pismo, dakle vjera, za oslobađanje od se-
bičnosti: odreknuća od požuda.
Tema ovog prikaza stoji u naslovu: Tko se Boga ne boji šteti ne
samo sebi, nego šteti i bližnjemu. Gerard tvrdi da je uzrok toj šteti
sebeljublje, oholost, čije je drugo ime individualizam, sebičnost,
koji danas remete međuljudske odnose. Stoga je njegovo razmiš-
ljanje, iako izrečeno davne godine 1932., još uvijek aktualno i spa-
sonosno kako bismo se oslobađali od sebičnosti i stvarali uvjete
plodnog suživota među ljudima!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 126
Kad u patnji pjevam samo onda zrijem…

Kad u patnji pjevam samo onda zrijem (BM 004282). Ovom
izjavom Sluga Božji zapravo svojim riječima navodi sv. Ivana od
Križa koji u svojim pisanim djelima tvrdi da je: Najčistije trpljenje
isto što najčistija ljubav (Uspon na goru Karmel). Jamačno: najčišća
ljubav prema Bogu i bližnjemu. Gerard je uvjeren da će mu, ako sli-
jedi učenje Ivana od Križa, Svaka patnja biti slatki lijek (TH. PAST,
003074).
Dok precizira da je patnja lijek za sazrijevanje u kršćanskom
životu, precizira koja je to bolest duše koja se liječi patnjom. Bolest
je sebičnost, oholost, ožiljak istočnoga grijeha kojem treba umri-
jeti, te postići nesebičnost i velikodušnu ljubav.
Proces koji vodi umiranju sebičnosti nije lagan jer Nesebičan je
mrtav za ovaj svijet (BM, 004266). Drugim riječima, nesebičan
kršćanin je otporan zavodljivosti negativnih kretanja u svijetu u ko-
jem živi. Kršćanin je, dakle, pred dvojbom: ako daje prednost sebič-
nosti, tada je duhovno mrtav: Kiti sebe i Isusove ruke od sebe odbija,
ali kad zbaci sa sebe svu sebičnost dobiva milost. Postaje čist i naki-
ćen (TH. PAST, 003096). Zapravo, kršćanin tada umire, kako tvrdi
sv. Pavao, su-umire s Kristom da bi s njime su-živio. Taj oblik smrti
događa se doduše trpljenjem, ali učinak patnje je vrlo pozitivan jer
patnjom kitimo dušu. Iako je to kićenje i trpljenje, jer se borimo pro-
tiv vuka sebičnosti, ipak je ishod borbe pobjeda nad vukom sebično-
sti te sazrijevamo kao kršćani i otvaramo dušu Isusovom milovanju
(BM 004273; TH. PAST, 002676).
U konkretnosti, dinamizam borbe: opreznosti protiv vuka sebič-
nosti kako bismo duhovno sazreli te izložili dušu Isusovom milova-
nju ili po patnji sazrijevali, pretpostavlja preporod po krsnoj milosti,
ili po posvetnoj milosti, koju dobivamo kada dušu očistimo po valja-
noj ispovijedi ako nam je duša opterećena grijehom. Stoga, ako
kršćanin živi u grijehu kojeg nazivamo smrtnim, nije mu moguće,
iako trpi, sazrijevati u kršćanskom životu. Kad kršćanin živi svoj
kršćanski život po preporodnoj ili posvetnoj milosti, tada se ostva-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 127
ruju uvjeti za funkcioniranje dinamizma, umiranja sebičnosti i op-

reznosti od vuka sebičnosti te se otvaramo Isusovom milovanju, sna-
gama vjere, ufanja i ljubavi!
Tragajući dalje što znači, po ocu Gerardu, usvojiti u osobnom
kršćanskom životu dinamizam opreznosti od vuka sebičnosti i milo-
vanja Isusa kako bismo se oslobodili sebičnosti, otkrivamo da se taj
put ostvaruje putem motiviranja života motivacijama koje se crpe iz
bogoslovnih kreposti: vjere, ufanja i ljubavi. Kada se, naime, duša u
stanju posvetne milosti čisti od sebeljublja putevima motivacija
koje crpi iz vjere, ufanja i ljubavi, ne ostaje prazna nego se napuni:
Od zemaljskog, što je u zemaljskom štetno, se čisti i s Bogom se napu-
ni i sjedini (TH. PAST, 003004).
Napunja se Bogom kad živi u posvetnoj milosti i kada dinami-
zira svoj duhovni kršćanski život vjerom, ufanjem i ljubavlju, što je
u konkretnosti isto. To znači nasljedovati Isusa Krista onako kako
nas uči Evanđelje: Neprestanom ljubavnom pažnjom, tvrdi o. Ge-
rard, to jest: Motrenjem Isusa, vjerom, ufanjem i ljubavlju, kako o.
Gerard definira taj hod, upotrebljavajući riječi: Pazenje na Isusa.
Kako bi ohrabrio vjernike na put koji predlaže, Sluga Božji
upozorava kako je ispražnjavanje od sebičnosti i ispunjavanje vje-
rom, ufanjem i ljubavlju u početku kao hod u tami, u mraku, aludi-
rajući na tamne noći Ivana od Križa. Ali ako u hodu tamnim noćima
kršćanin trpi i umire sebičnosti, ako ustraje, dolazi do svjetlosti, do
kušanja Božje blizine, sjedinjenja duše s Bogom!
O. Gerard stoga neprestano ponavlja i hrabri duše da se pre-
daju vjeri, jer Vjera je ogledalo duše. Uzalud kažeš lijepome da je lijep
dokle god mu ne dadeš ogledalo. Bog nam daje ogledalo po vjeri…
Čovječja mračna slika se po vjeri očisti a po Isusovu primjeru nakiti
(ondje, 002067). Tko živi iz vjere taj ne mozga nego samo Boga gleda
i njegove istine (ondje, 002839). Nama treba darove ljubavi trplje-
njem pokazati pa će se ljubav u nama umnožiti. Kad trpim zlatnim
slovima pišem: „Ljubim“ (RIM, 004097). Dosta je vjera, ufanje i lju-
bav. Vjera čisti razum, ufanje pamćenje, a ljubav volju (BM 004280).
Čiste dušu od sebeljublja!
Vjera, ufanje i ljubav vrše operaciju, to jest Svi bolovi na putu
umiranja sebičnosti to su moji (Isusovi) noževi koji te liječe. Tko ide

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 128
putovima vjere ufanja i ljubavi: mora imati u ruci „noževe sebezata-

je... Ne željeti drugo nego da se ispuni volja Božja… Tvoj je nož otro-
van ako si sebičan … (ondje, 004281). Tko hoda putevima vjere,
ufanja i ljubavi, ide doduše putevima odricanja, ali odricanje, tvrdi
Sluga Božji, na temelju učenja s. Ivana od Križa, nije Tamnica nego
po njemu duša postaje hram najdivniji (ondje), jer se susreće s Bo-
gom i otvara joj se put do iskustva sjedinjenja s Bogom.
Sluga Božji zaključuje da tko bolje hoda putevima vjere, ufanja
i ljubavi, Sve mu je ljepši i ljepši propeti Isus i život mu poprima
takvo bogatstvo da se razlijeva na cijelu Crkvu. Kršćanin: Postaje
voćka s koje se bere najslađe voće (RI, 003877).
Tko se uputi ovim putom, naglašava o. Gerard, stječe najveću
slobodu: Najveću slobodu duše a to je sloboda djece Božje. Stoga je
čovjek Najsretnije biće jer je Bog Čovjekom postao. On je htio čovje-
kom ostati i čovjeka neprestano grliti jer njegova ljubav čovjeka čisti
od grijeha i sebeljublja (BM 004398; 004413).
Kad bi kršćani razmišljali kao o. Gerard, bolje bi shvatili ne
samo odakle trpljenje nego da trpljenje, koje prati Adamove sinove
na zemlji, oplemenjuje čovjeka jer pridonosi njegovom sazrijevanju
ako kršćanin živi u posvetnoj milosti i taj život neprestano dina-
mizira vjerom, ufanjem i ljubavlju!
Borba je kršćaninov život na zemlji

U kontekstu dvaju svjetskih ratova Gerard piše: Iskusili smo
na vlastitoj koži da je rat strahovito zlo. Rat bi bio još strašniji kad bi
neprestano trajao. Iz činjeničnog tijeka rata koji razara, ruši i ubija,
SB nastavlja govoriti o ratu u njegovom duhovnom značenju i isti-
če da duhovni rat treba neprestano trajati. Za razliku od rata u ko-
jem se ubijaju ljudi i kuće pale, duhovni rat je strahovit samo za
slabe a plodan za jake duše. Slab je velikan oholosti a slab je malen
po poniznosti. Velikan oholosti želi biti sve veći i veći a to mu je na
propast. Velikan oholosti je kao zmaj koji sam sebe grize, ždere i prož-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 129
dire. Ponizan velikan je kao jedna mala voćka koja neprestano raste
i po svemu svijetu širi svoje grane, tako da svaki uživa tko je gleda.
Kao dokaz istinitosti svog razmišljanja SB nalazi u Isusovu
Križu i njegovom kršćanskom značenju. Križ na kojem je Isus visio
i nas otkupio je voćka puna svake dobrote. Kako bismo uživali plo-
dove te voćke, što je križ, dovoljno je ruku ispružiti, križ dohvatiti i
njegove plodove uživati (BD, 234). Potvrđuje svoje mišljenje navo-
dom iz Božje riječi: Bog se oholima protivi a poniznima daje milost
(Jak 4,6). Sotona je htio biti Bogu ravan, pa je zbog oholosti pao u
pakao. Adam i Eva su zbog oholosti sebe i sve ljude nesretnima uči-
nili.
Kako bi u duhovnom ratu u nama, između oholosti i ponizno-
sti, poniznost pobijedila, važno je s oholima razborito općiti kako
ne bismo po općenju s oholima oholi postali. Kao potvrdu navodi
riječi iz knjige Sirahove: Tko smolu dira ulijepi se, i tko se druži s
oholicom, postaje kao i on (13,1).
Dijete je simbol poniznosti kada je pobijeđena oholost: Malo
dijete naime se zna slatko smijati... jer nema gorke prošlosti. Ništa ga
ne muči (BD, 232). Iz ove slike o djetetu lako je razabrati da je po-
niznost isto što i unutarnja sloboda, a oholost pak duša opterećena
svojim strastima i navezanostima.
Gerard na koncu daje vrlo važnu uputu kako razlikovati ljud-
sku slabost i kako se ponašati kada padamo u nesavršenosti, prema
onome što piše u Božjoj riječi: Sedam puta pada pravednik. Sluga
Božji odgovara na to pitanje jednom konkretnom usporedbom: Kao
što se hromoga ne smije osuditi zbog njegove hromosti, tako se ne
smije osuditi one koji pogriješe iz slabosti, jer su obojica u takvom sta-
nju rođeni. Kao što hromoga ne treba uznemirivati hromost, tako
neka se kršćanin ne žalosti zbog nehotičnog padanja (BD, 260).
Nehotične nesavršenosti se liječe poniznošću. Kroz ovu sliku dola-
zi do izražaja Mali put, Put duhovnog djetinjstva Male Terezije,
kojim i Gerard hoda, što ohrabruje svakoga kršćanina kako bi uvi-
dio da duhovni rat, o kojem govori Gerard, da poniznost, nisu poni-
žavanje čovjeka nego put u slobodu duha, put hodanja u istini, koja
po Isusovom učenju, oslobađa.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 130
Hod prema nebeskom Ocu

Isus je došao na ovaj svijet da nas otkupi ali i da nas nauči kako
treba nebeskom Ocu služiti za vrijeme zemaljskog života. Temeljno
u službi Boga Oca je ispunjavanje volje Očeve. Volja Očeva bila je
Isusu hrana. Zato, vara se svaki tko traži nešto drugo, osim volje
nebeskog Oca (BD, 254).
Tko ide nebeskom Ocu u susret, u goste, neka se očisti, nakiti,
to jest neka zbaci sa sebe sebičnost i neka se obuče u milost (BD,
251). Neka liječi bolesne oči. Oči pak duše liječimo kada napreduje-
mo u čistoći srca. Kao što bolesno oko ne uživa ljepote prirode tako
nečista duša ne vidi, ne uživa, Božju ljepotu, jer Boga vide koji su
čista srca i duše (BD, 254).
Jednako tako važno je u hodu prema nebeskom Ocu da dušu
ne upravlja utisak (trenutka), nego jedino Isus. Što on kaže to čini-
mo (BD, 245). Dok nas Isus vodi k Ocu želi da njegove ovce slušaju
njegov glas jer svaki drugi glas je opasan (BD, 245).
Uz slušanje Isusovog glasa važan je glas savjesti jer: Glas sa
vjesti je Božji glas (BD, 249).
Tko ide u susret nebeskom Ocu liječeći svoje duhovne oči, zba-
cujući sa sebe sebičnost, slušajući Isusov glas i glas savjesti, neka
također ... ne trpi trun u oku a što je svojevoljna rastresenost u molit-
vi i strah od rastresenosti jer što je trn u oku to je svojevoljna rastre-
senost u molitvi, koliko god nas mušica napasti (rastresenosti) sali-
jeće, ipak možemo moliti. Treba pobijediti strah od rastresenosti.
Strah rastresenosti pobjeđuje onaj koji dok moli podržava svijest da
stupa u pametnu kraljevinu uskrsnulog Spasitelja i vjeruje u Sunce
Isusa. Kad gledamo Sunce Isusa zaslijepimo i nije nam važno što svi-
jet misli. U kraljevstvu naime uskrsnuća i pljesnivi kruh medenim
kolačom postaje, a poderano odijelo se u kraljevski plašt pretvara, a
svaka rana dragi kamen postaje (BD, 237).
Dakle, ni na lijevo ni na desno, nego ravno hodajmo, prema div-
nom blagu, prema Bogu Ocu i njegovoj volji (BD, 250).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 131
Kako bi kršćanin ovaj hod prema nebeskom Ocu što bolje

ostvarivao, potrebno mu je vjerovati: vjerujmo i činimo sve po vjeri.
Što češće razmatrajmo da je Bog najljepši i bez ikakvog nedostatka.
Radujmo se njegovoj ljepoti. Zazivajmo u pomoć njegovu svemoguć-
nost.
Čovjek je tjelesan...
Čovječje misli opake... (Post 6,3.5)
Obraćajući pozornost dubljoj raščlanbi o duhovnom kršćan-
skom životu u vlastoručnim zapisima SB Gerarda Tome Stantića,
važno je imati na umu istine vjere koje on pretpostavlja i na kojima
gradi svoje poglede o kršćanskoj duhovnosti i od kojih živi. Te isti-
ne odnose se na povijest prvih ljudi u raju zemaljskom. Praroditelji
ljudskoga roda pogriješili su neposlušnošću prema Bogu i jeli sa
stabla dobra i zla. O posljedicama toga grijeha, kojeg nazivamo
Istočnim grijehom piše knjiga Postanka: Čovjek je tjelesni... čovječje
misli opake (Post 6,3.5).
Prije nego pristupim obradi mišljenja SB. o toj temi, radi boljeg
razumijevanja njegovih razmišljanja, obratimo pažnju, u natuknica-
ma, što o toj temi uči Crkva, kako je priopćeno u Katekizmu Kato-
ličke Crkve i nekih uglednih autora..
Katekizam pak Katoličke crkve ovako opisuje povijest prvih
ljudi: Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku: ‘muško i žensko stvori ih’,
i uvrstio ih je među svoje prijatelje. Prvi ljudi, ipak, kao duhovna
bića mogu živjeti to prijateljstvo s Bogom samo ako se slobodno pre-
daju Bogu. To je smisao zabrane što je sadržana u riječima Svetoga
pisma da sa ‘stabla dobra i zla’ ne smiju jesti, jer u dan kada budu s
njega jeli, da će umrijeti (KKC, Zagreb 1994, III, br. 396-400, str.
113, 114). Znamo također iz Svetoga pisma da su prvi ljudi, Adam i
Eva, napastovani od đavla, popustili i tako je u njihovu srcu zamrlo
povjerenje prema Stvoritelju i, zlorabeći svoju slobodu, nisu poslu-
šali zapovijed Božju i jeli su sa stabla dobra i zla. Time su upali u

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 132
grijeh a jednako tako pretpostavili sebe Bogu, protiv zahtjeva svoga

položaja da su stvorenja i da su dužni slušati Boga. Tako je grijeh
ušao u čovjeka i ostao je nasljedan tako da svaki čovjek koji se rodi,
rađa se u tom iskonskom grijehu, kojega nazivamo Istočnim grije-
hom (ondje).
Iako je Istočni grijeh s duše izbrisan krštenjem, on kao poslje-
dica i dalje otežava duhovni život djece Božje i predstavlja se kao
neprestani izazov za dublji kršćanski život (Flick – Alszeghy, Il pec-
cato originale, Queriniana, Brescia 1974, str. 374). Uvaženi teolog i
pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kard. Joseph Ratzinger,
tumači na sljedeći način stvarnost Istočnoga grijeha: Od samoga
početka kod čovjeka je bila prisutna oholost, vjerovao je da sam posje-
duje ključ života, da ne mora umrijeti... Adamov postupak se tuma-
či kao pokušaj rješenja zagonetke spasenja, prisvajanjem onoga što je
Bog namijenio sebi. Adam se želio uzdići u božanske visine gdje misli
da mu Bog neće biti potreban (Joseph Ratzinger, Bog i svijet, Mozaik
knjiga, Zagreb 2003., str. 72, 73).
Sv. Otac Ivan Pavao II. u svojoj knjizi Sjećanje i identitet (Ivan
Pavao II., Sjećanje i identitet, Verbum, Split 2005, str. 14, 15), ističe:
Upravo je amor sui (sebeljublje) potaknulo praroditelje prema počet-
noj pobuni te je potom uvjetovala naknadno širenje grijeha u čitavu
ljudsku povijest. Na to se odnose riječi Knjige Postanka: ‘Bit ćete kao
bogovi koji razlučuju dobro i zlo, to jest bit ćete vi sami oni koji odlu-
čuju što je dobro, a što je zlo. Upravo ova izvorna dimenzija grijeha
nije mogla pronaći prikladno poravnanje doli u odgovarajućoj ‘amor
Dei usque ad contemptum sui’ – ljubavi prema Bogu sve do prezira-
nja sebe (Post 3,5).
Adam u nas usadio trn...

Stanje duše, po istočnom grijehu, o kojem sam pisao u pret-
hodnom prikazu, SB Gerard Tomo ovako opisuje: Po istočnom gri-
jehu duša i tijelo su namazani paklenim medom... Od toga se meda
opere duša po krštenju. Ipak ostaje nagnuće za tim medom. Kako bi

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 133
što pristupačnije predočio običnom puku što je istočni grijeh i kako

njegove posljedice podilaze čovjeku i što učiniti kako bismo sma-
njili njegov utjecaj na odnose s Bogom, dodaje: Pijanica (alkoholi-
čar), kada se otrijezni, opere svoje lice i razum, ali ipak, u njemu
ostaje nagnuće prema alkoholu, i svjestan je da će se opet uvaljati,
pamet izgubiti i osramotiti se.
Adam je u nas trn usadio. Kako se ne bi na novo usadio, treba
po pravome siromaštvu živjeti, nikakvu svojinu ni u ustima ni u srcu
imati. Ne može trn tijelu toliko štetiti koliko to može nagnuće za svo-
jinom, jer to ne da mira (TH. PAST, 002846).
U jednom drugom vlastoručnom zapisu upućuje kako postu-
pati u umanjivanju negativnog utjecaja posljedica istočnoga grijeha
na duhovni život kršćanina: Svako je stvorenje kao lijepa rumena
jabuka iz neba. Ako se ucrvala, izvadimo, izbacimo crve, a drugo
(ostali dio) slatko uživajmo veselo. Crvljivo je svako stvorenje zbog
Adamove grešne želje, ali ozdravlja po našoj dobroj volji. Svako je
stvorenje kao udarena jabuka, (jamačno po istočnom grijehu) i zato
trune, ali trulinu, nevaljala nagnuća, treba isjeći (ondje, 002672).
Cijeli rad na duhovnome planu je zato u tome da se oslobodimo
onoga što je u nagnućima trulo, pakleni med, ili drugim riječima,
sebičnost i oholost: očito oslobađanjem od negativnog utjecaja
paklenoga meda. Upućeni u sustav učenja sv. Ivana od Križa, čiji je
učenik naš SB, lako će razumjeti da se ne oslobađamo nagnuća, to
jest primjesa sebičnosti i oholosti, kako bismo ostali prazni, nego
kako bismo se oslobodili ropstva nagnuća, strasti, preusmjerili
nagnuća prema plemenitim stvarima: Kad sam prazan onda sam
sposoban da me Bog napuni i nakiti (TH. PAST, 002868), precizira
o. Gerard Tomo.
Treba Stamaniti nagnuća (ondje, 003866), tj. pročistiti čovje-
kovu afektivnost, nagnuća ili sebičnost i preusmjeriti je prema ple-
menitim stvarima. Gerardu je već od njegovog ulaska u karmelski
red poznato da ono što je čovjeku urođeno on se toga ne može riješi-
ti ali može prema boljim dobrima preusmjeriti, a to je naučio još u
novicijatu iz knjige Pouke novaka koju je napisao karmelićanin Ivan
od Isusa i Marije (Ivan od Isusa i Marije, OCD. Pouka novaka.
Originalni tekst: Nativam pronitatem homo non potest exuere sed ad

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 134
meliora bona traducere). Taj se priručnik rabio u novicijatima kar-

melskoga reda još i u moje doba.
Za proces preusmjeravanja Gerard upotrebljava dva termina
koji jedan drugoga nadopunjuju i objašnjavaju proces preusmjera-
vanja a to su: strogost i liječenje. S pravom strogošću surađivati s
milošću Božjom u skidanju paklenoga meda sa sebe i sa svijeta (RI,
003863), i liječenje bolne rane putem vatrene ljubavi (TH. PAST,
002994). Jasno je da je riječ vatrena ljubav, uz milost Božju, ključna
riječ za razumijevanje procesa oslobađanja od nagnuća, od sebično-
sti a da riječ strogost označava postojanost u vatrenoj ljubavi. Vrlo je
važno uočiti smisao i funkciju strogosti i vatrene ljubavi u procesu
oslobađanja od sebičnosti kako ne bismo shvatili taj proces kao
potiskivanje. Strogost i vatrena ljubav su u funkciji oslobađanja od
nagnuća i u funkciji njihovog pročišćavanja i usmjeravanja prema
rastu u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Uz vatrenu ljubav potrebna
je i strogost, to jest postojanost, dosljednost, principijelnost, jer pro-
ces oslobađanja od sebičnosti nije bezbolan, i zato, kako ne bismo
klonuli, zahtijeva postojanost, strogost, disciplinu, jer dok duša, u
procesu oslobađanja čini sve iz ljubavi, ona treba i trpjeti sve s užit-
kom ljubavi, zapisao je sv. Ivan o Križa, čiji je učenik naš SB koji tu
ljubav obilježava kao vatrenu (Ivan od Križa, Cantico B. 28,8). Ovo
preciziranje je vrlo važno također za razumijevanje drugih termina
koje Gerard upotrebljava za proces oslobađanja od nagnuća, kao
što je Stamaniti nagnuća. Ugušiti nagnuća!
Osloboditi nagnuća od navezanosti

Iako su kršćani milošću preporođenja obukli Krista, novog
Adama, ne mogu u Kristu rasti bez suradnje s primljenom milošću.
U suradnji s milošću treba liječiti rane koje je na duši ostavio trn
istočnoga grijeha, a to je naklonost zlu koje SB naziva nevaljalim
nagnućima, strastima, bijesnim psićima ili zmajem koji ne da mira.
Drugim riječima, to je ljudska oholost, ili kako tvrdi papa Benedikt
XVI., Čovjekovo vjerovanje da posjeduje ključ života što je Bog zadr-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 135
žao za sebe (Joseph Ratzinger, Bog i svijet, Mozaik knjiga, Zagreb

2003., str. 72, 73).
O. Gerard zato nastoji uvjeriti svakoga svoga slušatelja da Dok-
le god ga vodi strast, daleko je od njega spas, ne ide k Bogu (BM,
004311). Strasti uzde popustiti znači dušu i pamet gušiti. Svoju slo-
bodu žrtvuje tko strast ne savlada (TH. PAST, 002660). Isto tako:
Dokle god ne skinemo s duše koru strasti, Isus ne može spustiti u nas
svjetlost. Najprije moraju grijesi uništeni biti, nagnuća zaspati kako
bi čovjek mogao početi se oblačiti u milost (ondje, 003391, 003390).
Ovi vlastoručni zapisi o. Gerarda ističu da suradnja s Kristom
treba ići posebno u dva smjera: kršćanin se mora osloboditi grije-
ha što je počinio poslije krštenja, posebno sakramentalnim životom
i molitvom, a zatim nastojati da zaspu strasti. To pak uspavavanje ne
ide bez patnje jer: Bog je postao čovjekom i patio (BM, 004471).
Očito ovom tvrdnjom SB aludira na riječi sv. Pavla da treba s Kris-
tom su-umrijeti kako bi s Kristom suživjeli. Kao što čovjek prolazi
krize rasta, prije nego što postane odrastao i zreo čovjek, a to nije
bezbolno, tako i kršćanin, po uzoru na Krista: koji je mogao doći
kao odrastao čovjek i otpočeti spasenje ali je došao kao dijete kako bi
najprije bili djeca a onda sve veći i veći (RI, 004082/83). Kako pak
biti kao djeca, dakle ponizni, upozorava o. Gerard: Treba se oprati
vodom poniznosti, (jer uči Mali Isus i Mala Terezija) oholi nemaju
vremena na Isusa misliti jer im je glava puna pitanja: što misle o
meni i što će o meni misliti (TH. PAST, 003352). Kršćanin je, dakle,
uvjetovan ljudskim obzirom, nije ponizan, tj. nije slobodan, podlo-
žan je strasti. Bez slobode od strasti čak svaka je krepost opasna...
jer visoko diže čovjeka... i ne dozvoljava da se istinski moli (jer u
takvom stanju) iako moli, sebičnost prosi (BM, 004281).
Važno je pojasniti što naš Sluga Božji podrazumijeva pod poj-
mom Uspavavanje strasti, za rast u Kristu. Kako bi dao razumjeti taj
izraz, naš kandidat za oltar upućuje na knjigu sv. Ivana od Križa,
koja nosi naslov Tamna noć. Tim izrazom Gerard tumači što znači
ugušiti strasti i nagnuća. Strasti, nagnuća ne mogu se uništiti jer su
urođeni ljudskom biću već ih treba pročistiti, neutralizirati nega-
tivnu i sebičnu težnju, što je posljedica istočnoga grijeha, i pre-
usmjeriti ih prema plemenitim i objektivnim i kršćanskim vredno-
tama koje nudi Isus Krist u Evanđelju i tako obogatili svoju ljudsku

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 136
i kršćansku osobnost. Taj rad je isto što i birati ljudske i kršćanske

vrednote i ugrađivati ih u svoj život.
Čovjek ne može uništiti ono što mu je urođeno, a to su strasti,
nagnuća afektivnost, ali može liječiti rane što je u njima ostavio is-
točni grijeh, a to su primjese sebičnosti. Kad strast ... stane, onda
duša Bogu putuje. Bog je nosi, Bog je grli, Bog se s njome sjedinjuje
(SI, 004281).
Kako bi se umanjila snaga oholosti i sebičnosti po kojima je
ranjena čovjekova afektivnost istočnim grijehom, potrebna je opre-
dijeljenost za Isusa. Kršćaninovim nastojanjem Krist Isus treba
postati Zrak duše jer, kao što tijelo ne živi bez zraka, tako kršćanska
duša ne živi bez Tebe, Isuse. Dakle, neka tijelo udiše zrak a duša
Tebe. Dakle, stalni uzdisaj duše (neka bude): dođi najpotrebniji
zrače, Isuse moj jaki... Ti ćeš mi biti zrak, ako je srcu čistoća a ne
mrak... Zlo izdisati a Tebe (Isuse) udisati. Kad želim ovaj zrak,
odmah sam junak... Ova je želja potrebna i mora biti laka, makar
kako bila teška. Tko se ne bori krunu neće dobiti... Dok ovaj zrak
želim spasonosno živim! (TH. PAST, 003180/81).
Ovaj plan za liječenje strasti od primjesa sebičnosti je još uvi-
jek vrlo aktualan i potvrđen je, među ostalim, učenjem II. vatikan-
skog koncila: Krist, koji je slika nevidljivoga Boga jest i savršeni
Čovjek koji je Adamovim sinovima vratio sličnost s Bogom, koja je
već prvim grijehom izobličena... Utjelovljeni Sin sjedinio se sa sva-
kim čovjekom... (Po Njemu) ... čovjek prima prve plodove Duha... i
čitav se iznutra obnavlja...
Naš zaključak ne može biti drugi nego odaziv da se otvorimo i
opredijelimo se za Krista, snagom milosti i našom suradnjom s
milošću da nas liječi od strasti, od oholosti i sebičnosti, koje su pre-
plavile i zagorčavaju život ljudi na zemlji, kako to osjećamo svi na
vlastitoj koži! Ne bojmo se Krista kako je to poručio blagopokojni
papa Ivan Pavao II. od samog početka svog pontifikata!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 137
Uspavati strasti
Nastavljam temu prethodnoga prikaza u kojem je bilo govora
o oslobođenju nagnuća od navezanosti kako bih istaknuo, na još
konkretniji način, što poduzeti po uputama našega Sluge Božjega
kako bi posijano sjeme cvijeća, to jest života u dušu po milosti bilo
što uspješnije. Po njemu bi Novi Adam ne samo zaživio u duši, nego
bi se sjeme milosti rascvjetalo i plodove donijelo, a duša bi iskusila
da ne živi više ona nego Krist u njoj.
Gerard ističe da je potrebna kršćaninova suradnja s milošću.
Potrebno je liječiti dušu od strasti, jer dok strasti ne spavaju mirnu
noć nemaju (TH. PAST, 003257). Uz ovu tvrdnju SB u zagradu stav-
lja izvor ove svoje tvrdnje: Nox obscura, što znači: Tamna noć ili, u
španjolskom originalu, Noche obscura. Znači da je Gerardov izvor o
učenju o strastima i njihovu uspavavanju sv. Ivan od Križa, prvi kar-
melićanin obnovljenog Karmela koji je obnovila sv. Terezija od
Isusa. On je napisao djelo koje nosi taj naslov i u kojem sv. Ivan od
Križa govori o strastima, nagnućima ili primjesama sebičnosti i
egoizma koji su ostali na duši, unatoč posijanog cvijeća milosti u
duši, sakramentom krštenja ili po primanju drugih sakramenata.
Gerard se doduše ne upušta u, recimo tako, znanstvenu obra-
du naravi strasti, to jest primjesa egoizma i oholosti, koji su ostali u
duši kao rana istočnoga grijeha, nego na slikovit način predočava
stvarnost prisutnosti strasti koja je ostala i koju treba uspavati. On
također kaže što treba konkretno poduzeti kako bi se umanjile
negativnosti koje po strastima trpi rast u milosnom povezivanju s
Bogom po Isusu Kristu.
Slikom o crvljivoj jabuci nastoji dočarati običnom Božjem
narodu kako postupati u umanjivanju štetnog utjecaja strasti na du-
hovni život. Kao što iz jabuke odstranjujemo ono što je crvljivo, prije
nego što zdravi dio jabuke pojedemo, tako treba učiniti i sa strastima,
jer crvljivo je svako stvorenje zbog Adamove grešne želje, ali ozdrav-
ljamo po našoj dobroj volji. Svako je stvorenje kao udarena jabuka
(jamačno po istočnome grijehu), i zato trune, ali trulinu, nevaljalo

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 138
u nagnućima, treba isjeći (ondje, 002672). Treba shvatiti značenje

ove slike o crvljivoj jabuci. Strasti, naime, o kojima govori o. Ge-
rard, služeći se učenjem sv. Ivana od Križa, su nešto što je čovjeku
urođeno. Što mu je urođeno, čovjek to ne može uništiti ali može
pročistiti putem motivacija, koje crpi iz Isusovog života i njegovog
Evanđelja, i tako isjeći trulinu, egoizam i sebičnost, i usmjeriti svoj
život prema plemenitim vrijednostima, moralnim i duhovnim vred-
notama. Isijecanjem truline iz strasti, ili recimo terminologijom bli-
žom nama, odstranjivanjem iz ljudske afektivnosti onoga što je u
njoj sebeljubivo i sebičnjačko, duša je oslobođena uvjetovanosti,
postaje slobodna i otvorena djelovanju milosti koja je u duši po
krštenju ili sakramentom pomirenja. Dok god ne skinemo s duše
koru strasti, upozorava o. Gerard, Isus ne može u nas spustiti svjet-
lost milosti (RI, 003899). Drugim riječima, ne možemo imati puni-
nu života u Isusu Kristu Novom Adamu, ako ne nastojimo: isijecati
trulinu egoizma i sebičnosti.
Bez takvog postavljanja duhovnog života kršćanin nije slobo-
dan i ne može napredovati u svom kršćanskom milosnom životu i
istinito se povezati s Bogom po Isusu Kristu Novom Adamu. Ne
može se sjediniti s Bogom. Upozorava zato o. Gerard: da strasti uzde
popustiti znači dušu i pamet gušiti (TH. PAST, 002660). Svoju slobo-
du žrtvuje tko strast ne savlada (ondje, 003391). Najprije moraju gri-
jesi uništeni biti, nagnuća zaspati, kako bi čovjek mogao otpočeti
oblačiti se u milost (RI, 003899).
Slijedi iz ovih konkretnih uputa našega Sluge Božjega da je du-
hovni život na labavim nogama ako kršćanin ne nastoji, osim čuva-
nja svoje duše od teškoga i smrtnoga grijeha, u isto vrijeme isijeca-
ti trulinu nagnuća to jest strasti i egoizma iz svoje duše.
Bez nastojanja oko isijecanja truline koja je u nagnućima na
labavim je nogama i sama molitva kršćanina. Ako kršćanin ne lije-
či dušu od strasti od sebičnosti, toga ni molitva nije autentična: jer
kršćanin koji se ne liječi od strasti, to jest ne liječi afektivnost od
primjesa egoizma, i kad moli, sebičnost mu ne dozvoljava autentič-
nu molitvu, jer, ako i moli sebičnost prosi, sebi služi (BM, 004281),
upozorava sluga Božji. Njegovo upozorenje je danas posebno
aktualno jer služi za provjeru autentičnosti raznih molitvenih
pokreta.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 139
Ovo je načelo lako primijeniti ne samo na molitvu nego i na

svaki drugi oblik kršćanskog duhovnog života, pa i na sam djelatni
apostolat.
Ateisti i komunisti su tvrdili ili i danas potiho tvrde oni koji se
na njima nadahnjuju da je religija opijum. U konačnici, Sluga Božji
nas upozorava da ta tvrdnja ateista može postati istinom ako ne lije-
čimo dušu, ako ne isijecamo trulinu egoizma i sebičnosti iz duše.
To se može dogoditi onda kada u kršćanskom životu ili djelatnosti
ne tražimo istiniti susret s Bogom, po Isusu Kristu, i rast u Božjem
posinjenju po Isusu Kristu, ne tražimo Božju slavu nego tražimo
sebe. O ovoj primjedbi Gerardovog učenja vrijedno je razmišljati u
svjetlu Isusovih riječi u Evanđelju: Tražite stoga najprije Kraljevstvo
i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati! (Matej, 6,33).
Dok strasti spavaju mirnu noć nemaju

Pošto je opisao pojam strasti, koje muče dušu, prema sustavu
Ivana od Križa, naš Sluga Božji nastavlja govoriti o stanju strasti i
nagnuća kako bi nas upozorio da strasti, kad spavaju, mirnu noć
nemaju, jer se u noći vjere, čiste od sebičnosti.
Ovu njegovu tvrdnju ne možemo razumjeti ako je odvojimo od
izvora na koji se oslanja dok piše. Taj izvor je Tamna noć sv. Ivana
od Križa. Naš, naime, kandidat za oltar, uz rečenicu koju sam na-
veo, stavlja u zagradi Tamna noć.
Stoga, prije nego što prijeđemo na tumačenje njegove tvrdnje
o nemirnoj noći strasti, obratimo pažnju na citat uzet iz djela sv.
Ivana od Križa kako bismo mogli shvatiti o kakvoj se nemirnoj noći
strasti radi.
Citirajući knjigu sv. Ivana od Križa Uspon na goru Karmel, Ge-
rard piše kao da mu Isus govori: Dok strasti spavaju mirnu noć
nemaju. Moraš se obući u milost. Kad si se obukao u milost, onda ću
namisliti na tebi milost (sjedinjenja s Bogom), s Tvojom milošću, ne
videći, ne razumijući još ljepotu (sjedinjenja s Bogom), jer je (du-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 140
ša) u mraku, to jest ne slijedi svoje oči (to jest razum), nego slijedi
vjeru, i tako se približava Bogu, čija se neizmjernost ne može vidjeti
(ljudskim očima). Prvu noć mora u vjeri s Tobijom ispeći riblje, to
jest srce, da ne bude za zemaljske želje; drugu noć neka ide u društvo
patrijarha; treću noć dobiva blagoslov da se s Bogom sjedini (TH.
PAST, 003257).
Povezujući Gerardov navod s izvorom postaje jasno kako tu-
mačiti njegovu tvrdnju: Dok strasti spavaju mirnu noć nemaju.
Strasti nemaju mirnu noć, jer svjetlo koje osvjetljuje njihov put nije
ljudski razum i volja nego svjetlo vjere a vjera je tama, noć za ra-
zum. To je zapravo proces što sv. Pavao naziva su-umiranje s Kris-
tom, kako bi s njime su-živjeli ili Duh se bori protiv tijela a tijelo pro-
tiv duha. Gerard taj proces izražava slikom uskrsnuća mladića iz
Naima: Sebe mrtviti je sebe usrećiti kao što se usrećio mladić iz
Naima. Ono što je u čovjeku sveto, osveti se onome što je u čovjeku
grešno, po Adamovu grijehu, jer mrtvi u sebi ono što je grešno, (s pri-
mjesama sebičnosti), a onda Bog čini čovjeka sličnim anđelima
(ondje, 002794).
U prolazu kroz noći vjere, osobito ako je ona živa, prožeta
vatrenom ljubavlju, o kojoj smo već govorili u prethodnim prikazi-
ma, čisti i oslobađa dušu u procesu hoda prema sjedinjenju od pri-
mjesa sebičnosti, koji doduše prolazi kroz noći vjere, ali koji u ko-
načnici završava u tome da osjetnost postaje potpuno prožeta
duhom. U prolazu kroz tamne noći vjere radi se o dinamizmu koji
vodi u unutarnje objedinjavanje, obilježeno bogoslovnim životom
vjere, ufanja i ljubavi, po kojima se prolazi kroz faze krize čišćenja
od sebičnosti i provjere autentičnosti kršćanskog života. U tim no-
ćima ima faza kada kršćanin snagama vjere, ufanja, ljubavi više radi
uz pomoć milosti, a ima faza kada Bog više zahvaća, i ima glavnu
inicijativu. Posebno u fazi kada Bog zahvaća više, tada je spavanje
strasti nemirnije, jer su pod utjecajem čišćenja i preslaganja čovječ-
je nutrine, koju Bog vodi. Kad ta noć, druga po redu prođe onda se
dolazi do kraja noći, do svitanja, do susreta s Bogom, do ujedinje-
nja s njim.
Vjera je tada više nego osjećaji. Vjerom, nakon treće noći, dola-
zi se do iskustva susreta, do iskustva da Bog ne vara čovjeka, pa ni
onda kada se osjeća kao da je odsutan. Kada Bog zahvati kroz noći,

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 141
on tada pokreće dušu. Kroz noći Bog privlači razum i volju, čovje-
kov duh, koji je subjekt istine. Kroz noći Bog privlači čovjekov duh
da mu se otvori. Razbuđujući vjeru čini kršćanina sposobnim razu-
mjeti veliki dar a to je sam Bog koji se daje čovjeku po Isusu Kristu
u Duhu Svetome.
Čovjek kršćanin ostaje čovjekom ali se kreposti stapaju s čov-
ječjom naravi i on se oslobađa od strasti, od primjesa sebičnosti i,
što se više očisti slobodniji je i spontaniji, oduševljeniji u služenju
Bogu i bližnjemu.
U kratkoj biografiji o. Gerarda što je napisao br. Pavao Horvat
stoji: (U prijelazu o. Gerarda s ovoga svijeta u vječnost): svi smo
molili, a dragi o. Gerard je polako i mirno zaspao bez i jednog tr-
zaja, bez uzdisaja. Nije mu klonula glava, niti je ruka pala s naslo-
ljača.
Sv. Ivan od Križa, čiji je Gerard bio vjeran učenik, zapisao je u
svojoj knjizi Živi plamen ljubavi: Smrt onih koji su se otvorili Bogu
je blaga i nježna, više nego što je bio njihov duhovni život na zemlji,
zbog ushita i zbog dubljih iskustava, veći od onih što su iskusili za
života, jer su kao labud koji kad je blizu smrti slađe pjeva (ŽPLj, 1,
30). Kad to povežemo s navodom br. Pavla, koji je živio sa Slugom
Božjim pod istim krovom 24 godine, možemo vjerovati da Gerar-
dova smrt nije bila skok u prazno, nego susret u ljubavi s Onim s
kojim se susretao cijeli život u vjeri, nadi i ljubavi, u vršenju volje
Božje. Da je umro na sličan način kao njegov učitelj Ivan od Križa,
čiju smrt opisuje njegov životopisac ovim riječima, sličnim onima
br. Pavla: Prekrižio je ruke s velikom pobožnošću, zatvorio je oči kao
da se želi pomoliti i tako je umro a da više nije otvorio oči, niti usta,
niti dao bilo kakav znak da umire (O. Crisogono, Vida, pogl. 20, str.
335).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 142
Pokorom milovati Isusa

Osim iskustvenog i mističnog milovanja Isusa, po ljubavi, po
ugađanju, po motrenju Isusove ljepote u Gerardovu životu, postoji
još jedan način milovanja Isusa a to je milovanje pokorničkim živo-
tom.
Milovanje Isusa pokorom ima dva oblika u životu o. Gerarda:
prvi oblik se odnosi na pripravu po kojoj se čisti duša od natruha
strasti i navezanosti kako bi se ispraznila od svega što nije Bog.
Tim oblikom pokore on svoju dušu čisti od svega što smeta zahva-
tu Božje ljubavi u njegovoj duši. Kao sredstvo na tom putu, uz Bož-
ju milost je redovničko pravilo. Ono je zlatno jer zna šta je volja
Božja a jednako tako življenje po redovničkom pravilu struže s
duše, kao što se struže s kruha ono što je zagoreno, kako bismo
došli do uživanja sridine kruha a što je po njegovoj predodžbi isto
što i iskustvo sjedinjenja s Bogom po ljubavi. Kao što uživamo slat-
koću sridine kruha kad ostružemo ono što je zagorjelo, tako uživa-
mo sjedinjenje s Bogom po ljubavi kad oslobodimo dušu od raznih
natruha strasti, egoizma, kada smo u potpunoj suglasnosti s voljom
Božjom.
Drugi oblik, koji pretpostavlja ostvarenje prvoga, je usmjeren
na tjelesni vid pokore, kao post i nemrs, nastojanje da se tijelu da
ono što je potrebno, u odijevanju i u jelu, podnašanjem bolesti i svih
vrsta protivština, kako bismo u svome tijelu nadopunili što manjka
Kristovim mukama za spasenje svijeta. Mogli bismo reći da je prvi
oblik pokore usmjeren direktno na Krista – Osobu, dok je ovaj dru-
gi vid pokore usmjeren na Krista u njegovom otajstvenom tijelu.
Kao potvrda ovom dvostrukom pojmovanju življenja pokore su
mnogobrojni zapisi samoga SB kao i mnoga svjedočanstva suvre-
menika.
Nekoliko navoda iz Gerardovih zapisa o tome jasno svjedoči.
Među ostalim, on piše: Duh Ilije proroka i sv. Ivana Krstitelja (kao
starozavjetni nadahnitelji Karmela) je duh pokore. Treba o tome
duhu posvjedočiti bilo vlastitoj duši bilo drugim dušama (TH. PAST,

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 143
595). Spominje sv. Ivana od Križa koji je htio trpjeti bez olakšanja
(R, 19). Svojim pokorničkim životom on želi Isusovog bičevanja
rane liječiti (Korizma 1907). Po pravilu moram moliti neprestano za
Crkvu, za propovjednike. Sredstvo je post, bičevanje, šutnja, koje
nabavimo ljubavlju, otrgnućem od svega, od strasti i poniznošću
(TH. PAST, 100). Svakoga rane liječim kad su mi zabave po Tvojoj
volji... Dakle, prema tome se moram usmjeriti i (grijeha) rane lije-
čiti (RI, 70). Želi patiti da se skrate zla što svijetu nanose Hitler i
Staljin. Patećeg Isusa slika puna je slatkog lijeka. Pod njom ću malo
patiti, dobro činiti, ili zlo, opaženo, zaustaviti. Dakle, ili patiti ili zlo
zaustaviti (BM, 17).
Ovi navodi su potvrđeni izjavama svjedoka koji svjedoče o
isposničkom životu ovoga čovjeka s bačkih ravnica. Radi kratkoće
ističem samo svjedočanstvo uglednog franjevca o. Radoslava Ku-
jundžića, koji u svojoj izjavi upućenoj provincijalu karmelićana,
svjedoči o strogom postu i mrtvenju o. Gerarda dok je boravio u
fra- njevačkom samostanu u Subotici neposredno poslije Drugoga
svjetskog rata.
Završavam ističući ovaj isposnički vid milovanja Isusa u životu
SB i njegovo značenje u odnosu na otajstveno Kristovo tijelo riječi-
ma jednog od velikih teloga našeg stoljeća, Hansa Ursa Von Bal-
thasara: Postiti, piše on, znači preuzeti sudbinu križa. Kada se pre-
uzme nošenje križa s Kristom, onda se život pretvara u ono što piše
sv. Pavao u Galaćanima ne trpim ja nego Krist trpi u meni (4,19) koji
je od kršćanina oblikovao organ za svoje otkupiteljsko djelo. Tada
kršćanin ne trpi svoje trpljenje nego na svom tijelu nosi smrtne pat-
nje Isusove, da se također ne očituje naš život nego Isusov život u
našem smrtnom tijelu (Mysterium Pascale, KS Zgreb, 1993, 111).
Mišljenje vrsnog teologa, dok teološki vrednuje značenje
trpljenja s Kristom, u isto vrijeme primjenjivanjem te teologije na
isposnički život o. Gerarda, otkrivamo duboki smisao njegova
posta i pokore, njegovog milovanja Krista putem pokore, koju je
prikazivao za spasenje svijeta.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 144
Postom kititi sve poslove...

duše su skupe kao Isusov život
Prema svjedocima, o. Gerard je bio veliki pokornik čija se po-
kora posebno pokazivala kroz post i nemrs. Netko ga je zbog toga
nazvao Svecem iz Tebaide, zato što praktički jede samo biljnu hra-
nu, ne pije ni vino ni kavu, spava na golim daskama a slaba je zdrav-
lja i mnogo djeluje za spas duša. Zabrinuti su bili zbog toga za nje-
govo zdravlje. Istina je da on živi pokornički ali pokora, post, nadi-
laze značenje Tebaitizma.
Sjećam se u ovom kontekstu moga profesora na fakultetu
crkvene povijesti, na Gregorijani, kad nam je govorio o značenju
posta pustinjaka u Tebaidi. Smisao posta je bio isušiti sve humore u
tijelu kako bi se pobijedile posebno nečiste napasti. Kada nam je
protumačio smisao posta, te vrste kod pustinjaka iz prvih kršćan-
skih stoljeća, dodao je ne bez ironije: Ako poslije ovog oblika askeze
nisu uspjeli pobijediti napasti, onda su tvrdili da su zasigurno napa-
sti dolazile od đavla.
Za oca Gerarda pokora, post, imaju više značenja: značenje
vjernosti pravilu onako kako su u konkretnom obliku pokoru i post
tumačile konstitucije karmelskoga reda u njegovo vrijeme. Osim
toga, prihvaćajući smjernice svoga reda u pogledu pokore i posta
on je značenje posta i nemrsa uklopio u sistem učenja sv. Ivana od
Križa kako bi se odcijepio od svega što nije Bog, ljubio Boga svim
snagama uma i srca podlažući svoje tijelo da se sažeže iz ljubavi
prema Bogu. Ovakvo značenje pokore i posta on izričito spominje
u sljedećim zapisima: Dok se drži pokora sigurna je duhovna ljepota
kao oračeva zemlja dok se obrađuje; inače se trnje pokazuje (BD,
356). Pokora također pridonosi kršćanskom iskustvu i susreta
Krista u ljubavi. Piše: Tijelo mi mora šutjeti kako bi Isusa kolačem
pokore hranio (RI, 78). Molitvom i postom kititi sve poslove da Isusu
sve bude milo (RIM, 11). Post također pridonosi djevičanstvu jer:
Glad je prijatejlica djevičanstva, uči sv. Ambrozije (RIM, 12). Po
Isusovom nauku Sotona se može istjerati molitvom i postom (RIM,

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 145
11). Uz nabrojena značenja pokore i posta, ta ista praksa ima i ekle-

zijano značenje, tj. značenje zadovoljštine za grijehe ljudi. On želi
patiti za Hitlera i Staljina samo neka pomanjkaju Vas uvrede i već-
ma nestane svakog zločina. (BM, 133). Gerard želi: Pjevati na voćki
križa da stigne do slavnog uskrsnuća i da po križu bude kao plodna
voćka za druge duše (BM, 68).
Pokora i post za Gerarda imaju više značenja: značenje za
odcjepljenje od svega što nije Bog, u cilju kušanja Isusove blizine,
za rast u čistoći i djevičanstvu, kao zadovoljština za grijehe prisut-
ne u konkretnom zlu u njegovo doba vezanom uz dva čovjeka zbog
kojih su pobijeni milijuni ljudi. Post ima za cilj spriječiti đavlove
zamke kako bi imao manje uspjeha u napastovanju ljudi.
Duše su skupe kao Isusov život

O ovim različitim značenjima pokore i posta u životu o. Gerar-
da, kad ih čitamo u svjetlu teologije, osobito u teološkim razmišlja-
njima dvojice velikih teologa, kardinala Josepha Ratzingera i Hansa
Ursa Von Balthasara, jasno uočavamo da post i drugi oblici pokore
ovoga čovjeka s bačkih ravnica nadilaze značenje Tebaitizma i po-
primaju prije svega tjelesni vid vjere i eshatološko značenje.
Naime, na pitanje novinara Vittorija Messsorija o postu, koji se
nalazi redovito u središtu pažnje u svim Gospinim ukazanjima, kar-
dinal Ratzinger je odgovorio: Postiti znači prihvatiti jedan bitni vid
kršćanskog života. Potrebno je razotkriti jedan bitni vid kršćanskog
života. Potrebno je također razotkriti tjelesni vid vjere: uzdržavanje
od jela je jedan od tih vidova. Seksualnost i hranjenje su središnje
sastavnice ljudske fizičnosti. Budući da je u opadanju shvaćanje dje-
vičanstva, ono povlači za sobom i opadanje shvaćanja posta. Obadva
ta opadanja su vezana na isti krijen: a to su suvremena potamnje-
nost eshatološke napetosti vjere prema vječnom životu (Rapporto
della fede, Rim, 1985, str. 115, 116).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 146
Osim toga, jedna vrlo prisutna nakana u životu SB je zadovolj-

ština za grijehe. O toj temi susrećemo sljedeće mišljenje teologa
Hansa Ursa Von Balthasara koje smislu pokore i zadovoljštine daje
pravo svjetlo. On piše: Postiti za kršćanina znači preuzeti sudbinu
križa. Kada se preuzme nošenje križa s Kristom, onda se život pret-
vara u ono što sveti Pavao opisuje u poslanici Galaćanima: ‘Ne
trpim ja nego Krist trpi u meni’ (4,19) i koji je od mene oblikovao
organ za svoje otkupiteljsko djelo. Tada ne trpi svoje trpljenje nego na
svom tijelu nosi smrtne patnje Isusove, da se također ne očituje naš
život nego ‘Isusov život u našem smrtnom tijelu’ (Kor 4,10). Trplje-
nje tada doživljavano kao vlastito, nije vlastito kršćaninu, nego je
samo nadarbina za koju on pravom vlasniku (u crkveno-zaručničkoj
odgovornosti) mora polagati račun (Mysterium Paschale, KS, Zag-
reb, 1993., str. 111). Gerard posti i čini pokoru baš na ove nakane:
Nek sam žrtva za spas duša... Patiti je dobro činiti ili zlo opaženo
zaustaviti... (BM, 32).
Možemo zaključiti da, kao što su sv. Terezija iz Avile i jednako
tako sv. Terezija od Djeteta Isusa, dale molitvi i pokori eklezijalni
smisao u svom kontemplativnom životu, da je taj smisao svojoj
pokori dao i o. Gerard. Sv. Terezija Velika to čini u kontekstu pro-
testantizma, kada se profanirala posebno Euharistija i razdiralo
jedinstvo Crkve, a Mala Terezija kada je pozitivizam odvodio u atei-
zam posebno znanstvenike a ona sjela za stol grešnika, u svojoj tam-
noj noći, kako bi činila zadovoljštinu i pripomogla spasenju ljudi
koji su se nalazili u konkretnim opasnostima apostazije. Gerard to
isto čini svojom pokorom kada Hitler i Staljin odvode milijune nevi-
nih ljudi na stratište iz rasističkih, materijalističkih i ateističkih raz-
loga.
Gerardov pokornički život nadilazi dakle Tebaitizam. On ga
nadilazi jer po postu i pokori želi se uzdići do svijetlih visina sveto-
sti i jednako tako spasavati duše, jer su Skupe kao Isusov život.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 147
Isusu i Mariji služim

kad druge iz bare, iz slabosti, izvlačim…
Već nam je poznato, iz prethodnih prikaza, kako je o. Gerard u
svojoj nastupnoj propovijedi, održanoj u somborskoj karmelskoj
crkvi 21. kolovoza 1904., pozvao da mu se obrate posebno oni koji
su teške rane zadobili i ufanje izgubili...
Na jednom drugom mjestu svojih vlastoručnih zapisa preci-
zira što treba značiti taj poziv onima koji su teške rane zadobili.
Značenje, u konkretnosti, druge iz bare grijeha i slabosti izvlačiti
(BD, 008643).
Ovim zapisom Sluga Božji očituje jedan od specifičnih zada-
taka svoga svećeničkog poslanja koje želi ostvarivati svojom sveće-
ničkom djelatnošću u Somboru.
Navlastitost te i takve nakane u apostolskom djelovanju za
Gerarda nije neka samilost, psihološka ili humanitarna pomoć
dušama koje su u grijehu, u teškim ranama duše, nego izvire iz nje-
gove ljubavi prema Isusu Kristu i njegovoj Majci. U tom značenju
zapisuje: Sve što radim neka znači: Vama služim. Neka čitavim živo-
tom pišem: Vama (Isuse i Marijo) služim. Neka Vas barem toliko
volim ili patim da se vazda zanimam ili na zanimanje pripremam...
Vama služim kad druge iz bare grijeha izvlačim! (ondje, 008643,
008644).
Gerardova nakana liječenja (duša) od rana grijeha vjernici su,
ne samo grada Sombora nego i šire, ozbiljno shvatili, prihvatili i
njemu se obraćali. Jedan od svjedoka, nasljednik oca Gerarda na
poglavarskoj službi somborskoga samostana, napisat će, u dopisu
vrhovnom poglavaru, da će svečano proslaviti srebrnu misu sluge
Božjega 1927. godine zbog toga što je Gerard u cijelom bačkom
kraju poznat zbog svoje svećeničke revnosti i gorljivosti. O revno-
sti Sluge Božjega je već prije njega pisao somborski župnik Jozić, u
Nevenu 1918., koji je u svom dopisu nazvao Slugu Božjega pravom
Zvijezdom Danicom, zbog njegove revnosti i spremnosti za dijelje-
nje sakramenta pomirenja i brige za bolesnike.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 148
Treba dodati da je naš Sluga Božji, u prvo vrijeme svoje služ-

be ispovjednika, izvlačenjem duša iz bare grijeha, doživljavao kao
neku tamnu noć. Osjećao je da nije dorastao tako odgovornoj služ-
bi. Izvjesna tjeskoba, koju kroz neko vrijeme doživljava u kontaktu
s pokornicima pomalo slabi i nestaje zbog učinaka u dušama. Zapi-
suje, primjerice, zbunjeno kako je Bog, njegovim svećeničkim pos-
redovanjem, kroz sakrament pomirenja obratio dva konkubinarca.
Spominje nekog ateistu koji je došao diskutirati s njim. Međutim,
kod sv. ispovijedi nagla promjena u duši ateiste: vratio se vjeri svo-
jih otaca. Jedan pak otac mu se potužio kako mu je sin umro u
Skoplju bez sakramenta pomirenja, jer nije bilo katoličkog svećeni-
ka u tome gradu. Gerard sve te znakove uvažava i pomalo se oslo-
bađa od nesigurnosti i postaje ispovjednikom koji je neprestano na
raspolaganju dušama i sve sigurniji ne samo u dijagnozi stanja u
pojedinim dušama, nego u savjetima koje daje kako bi vjernici
dublje živjeli svoj kršćanski poziv. Ne samo to, nego po njegovim
vlastoručnim zapisima i svjedočanstvima drugih, on je obdaren
nekom pronicljivošću, nadahnućem, koji ga potiču da brzo pođe
bolesniku, nepozvan, kako bi ga odriješio od grijeha i podijelio mu
bolesničko pomazanje.
Spominjem kao potvrdu jedan od njegovih osobnih zapisa. Za-
pisuje kako je bio nadahnut, osjetio snažan poticaj da hitno pođe
jednoj osamljenoj i sirotoj osobi. Hitno je pošao u kuću te siromaš-
ne osobe, našao je u agoniji i uspio podijeliti odrješenje i bolesnič-
ko pomazanje. Nakon toga je ta osoba preminula. Opisuje događaj
u samostanskom ljetopisu 1917. godine, na latinskom jeziku a do-
nosim ga u prijevodu: Jedan od naših, jamačno on sam, iako umo-
ran zbog mnogih poslova, (bio je blagdan Velike Gospe), zahvaćen
nedokučivim snažnim poticajem, posjetio je vrlo siromašnu i osam-
ljenu osobu, bez da je bio pozvan. Osoba je ležala u agoniji. Poslije
odrješenja, dok je davao bolesničko pomazanje, predala je Bogu svoju
plemenitu dušu. Duša od sviju ostavljena ali ne od Kraljice neba...
Dodaje: ovo je događaj iznad naravi, čudesni događaj (Chronica
conventus somborenis, 001722).
Jedan je svjedok izjavio: Liječniku, kojeg je Gerard često sus-
retao kod bolesnika, postavljao mu je pitanje: Doktore, kada ćete na
ispovijed? Liječnik je znao odgovoriti: Pa i to će se kad tad dogoditi.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 149
Jednom, dok je sluga Božji propovijedao, bio je na propovjedaonici,

u jednom trenutku je zastao i rekao: Oprostite, moram prekinuti
propovijed i poći bolesniku. Bolesnik je bio baš liječnik kojeg je
Gerard susretao kod bolesnika i postavljao mu spomenuto pitanje!
Postoje i druga brojna svjedočenja o Gerardovoj revnosti kao
ispovjednika. Pozivaju ga svojim bolesnicima ne samo katolici nego
i pravoslavni. Dijeljenjem odrješenja i pravoslavnim vjernicima, on
je poduzeo ono što je dozvoljeno, pod određenim uvjetima i okol-
nostima, od crkvenog učiteljstva poslije II. vatikanskog koncila!
Neumorni proučavatelj
moralnog bogoslovlja
U Somboru i u okolnim selima, u Gerardovo doba, živio je zna-
tan, brojan i vjernički katolički puk koji je pripadao hrvatskoj,
mađarskoj i njemačkoj narodnosti. Jednako tako u Somboru i u
okolici živjeli su Srbi, pravoslavne vjeroispovijesti, i nešto protesta-
nata. Gerard je poznavao sva tri jezika kojima su vjernici govorili.
U svojoj nastupnoj propovijedi u Somboru u kolovozu 1904. izjavio
je da je poslan svima, osobito onima koji su teške rane zadobili, a
isto tako da je spreman primiti i saslušati svakoga, ne samo katoli-
ka, u bilo koje doba dana i noći.
Činjenice potvrđuju da su stanovnici Sombora i okolice masov-
no dolazili na sv. ispovijed. Ljetopis somborskoga samostana bilje-
ži da je napose nedjeljama i blagdanima bilo toliko pokornika da su
znali ispovijedati cijelo prijepodne s početkom već u 5 sati ujutro.
Vremenom su vjernici otkrili da se Sluga Božji redovito nalazi u
crkvi ili je provjeravao nema li koga za ispovijed. Poticao je na ispo-
vijed kada je netko preko dana dolazio u crkvu, stoga su vjernici
znali da je lako dostupan.
Poslije dolaska u Sombor naš se Sluga Božji jedno vrijeme
osjetio nesposobnim, neznalicom, za službu ispovjednika. Mislio je
da se zbog toga treba odreći službe ispovijedanja. Međutim, učinci

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 150
njegove službe djelitelja Božjega milosrđa po sakramentu pomire-

nja ohrabruju ga da nastavi biti posrednik Božjega milosrđa u tom
sakramentu.
Vlastoručnim zapisom ističe da ga Isus sramoti, jer je ispovije-
danjem uspio obratiti dvojicu prilježnika. Došao je ateist da bi dis-
kutirao ali se brzo pretvorio u pokornika. Drugi put mu se pak po-
tužio otac kako mu je sin umro u Skoplju bez sakramenata jer nije
bilo svećenika da ga pohodi.
Spomenuti učinci i dolazak vjernika na sv. ispovijed ohrabrili su
Slugu Božjega da nastavi biti na raspolaganju dušama u sakramen-
tu pomirenja i jednako tako ga potaknuli da se neprestanim prou-
čavanjem moralnog bogoslovlja za tu službu što bolje osposobi.
Brojne rukopisne stranice, vlastoručno zapisane na latinskom
jeziku, svjedoče o njegovom marljivom proučavanju moralnog bo-
goslovlja u kojima citira autore, priručnike poznatih moralista nje-
gova vremena kao što je Prümer, Noldin, Bucceroni, Vermeersch,
Lehmkul, Müller, zatim časopis Quartalschrift, koji još uvijek izlazi
u Linzu (Austrija), čiji se brojevi nalaze u karmelskoj knjižnici u
Somboru od prvog broja pa sve do 1941. godine. Mišljenja raznih
autora moralista, koji pišu u tome časopisu, Sluga Božji također
navodi, usvaja ih u svojim rukopisima. Na temelju saznanja koja
crpi iz tih izvora rješava konkretne slučajeve koji mu se događaju u
praksi ispovjednika.
U pismohrani Subotičke biskupije nalaze se originalni dopisi
Sluge Božjega u kojima traži ovlaštenje od biskupa da in foro inter-
no riješi neke slučajeve. Držim da ima u sadržajima Gerardovih
rukopisa, u odnosu na moralno bogoslovlje, na pastoral prilično
materijala barem za jedan lijepi i sadržajni diplomski rad!
Gerardovo marljivo proučavanje moralnog bogoslovlja nije
ostajalo na teoretskoj razini već ga je, zajedno s njegovim dubokom
duhovnim životom, osposobilo i ohrabrilo da se posveti djelatnosti
djelitelja Božjeg milosrđa. Jednako tako da u njemu vjernici otkriju
sigurnoga i iskusnoga duhovnoga vođu, da on postane vrlo traženi
ispovjednik i voditelj duša. Tu činjenicu potvrđuje i Gerardov
nasljednik na poglavarskoj službi u somborskom samostanu koji će
obavijestiti vrhovnog poglavara u Rimu, pod čijom je neposrednom

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 151
upravom somborski samostan od 1924., da će vrlo svečano prosla-

viti srebrni jubilej svećeništva oca Gerarda 1927. godine jer je poz-
nat u cijelom bačkom kraju po svojoj revnosti. Subotički franjevački
gvardijan također ističe da je Gerard bio vrlo traženi ispovjednik
dok je kod franjevaca boravio od 1945. do 1948. godine.
Jamačno, vjernici su intuitivno u susretu s njime otkrili u nje-
mu ne samo Božjeg čovjeka nego i učenog ispovjednika na kojeg
su se mogli osloniti u vlastitim duhovnim potrebama. Nama je
istom sada moguće dočarati ne samo Gerarda kao duhovnog čovje-
ka nego i kao iskusnog ispovjednika. Nastojao je povezati u vlasti-
tom životu svetost s učenošću ispovjednika. U njemu otkrivamo
tijesnu povezanost između duhovnog života i osposobljenosti u
vođenju duša. Na takvu osposobljenost sigurno ga je poticala nje-
gova ljubav prema Bogu i bližnjemu. Nalazim potvrdu ovoj tvrdnji
među mnogim njegovim zapisima: Duše su skupe kao Isusov život
(DV, 23). Zaboraviti sebe samo da liječim, Isuse, Tvoje rane… Želim
što želite: izbrisati grijehe i kazne… spasiti sve duše (RI, 003909). On
želi ne samo davati odrješenje od grijeha nego i liječiti duše:
Duhovni život kršćanina: liječenje tijela i duše… (a to je isto što i)…
živjeti po vjeri, ufanju i ljubavi… jer po njima raste krotkost, prav-
da, mudrost, molitva, srčanost (BH, 006630).
Savjest objektivni čovjekov sudac

Brojna su mjesta u Gerardovim propovijedima i rukopisima u
kojima govori o čovjekovoj savjesti i o sastavnicama ispravne čovje-
kove i kršćaninove savjesti. Jednako tako na mnogo mjesta u svo-
jim rukopisima piše o liječenju savjesti ako je nešto učinjeno protiv
ispravne savjesti.
Savjest, prema ocu Gerardu, je svjedok o: Stanju čovjekove du-
še jer svjedoči o svakom čovjekovom djelu i ponašanju. Kršćaninova
savjest po sebi nikada ne vara i ne sudi krivo (PR, 1911.). Istina je,
doduše, da se i čovjeku kršćaninu, obilježenom posljedicama istoč-
noga grijeha, dogodi da upadne u pogreške koje opterećuju njego-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 152
vu savjest. U takvom slučaju je moralna kršćaninova obveza savjest

čistiti ako je: Zlo protiv savjesti svojevoljno učinjeno (RI, 004060).
Zlo pak protiv savjesti svojevoljno učinjeno treba liječiti istinom,
poniznošću i upiranjem pogleda na Isusa i ugađanjem Isusu (ondje).
Kada razmišljamo i povezujemo elemente koji, prema Sluzi
Božjem, ulaze u formiranje kršćanske savjesti, ili u njezino liječe-
nje, otkrivamo da je prema njemu posebno obilježje kršćanske
savjesti u tome što su poniznost, koja je sinonim moralne slobode i
ugađanje Isusu, u samim temeljima njegove definicije savjesti i da
su poniznost i ugađanje Isusu, u isto vrijeme sredstva za liječenje
savjesti ako je nešto učinjeno protiv savjesti.
Kako već dosta znamo po brojnim prikazima u Zvoniku o Ge-
rardovim razmišljanjima o kršćanskoj duhovnosti koju crpi iz djela
velikih učitelja Crkve, Velike i Male Terezije i Ivana od Križa, može-
mo zaključiti da je njegov stav u njegovanju ili u liječenju kršćanske
savjesti neprestana borba protiv svijeta, tijela i đavla koju, kako
nam je već poznato, spominje u nastupnoj propovijedi u Somboru
1904. godine. U borbi oko ispravne savjesti osobito je važna poniz-
nost to jest sloboda od sebeljublja. Sloboda od sebeljublja ne može
se zadobiti bez upiranja pogleda na Isusa i ugađanja Isusu, a upira-
nje pogleda i ugađanje Isusu očituju se u dinamizmu bogoslovnih
kreposti: vjere, ufanja i ljubavi! Samo je tada savjest Pravi prorok jer
nije sebična i ne razdire dušu (BM 004364).
Kršćanska savjest, dakle, nije neka taktika ili politika, taktizi-
ranje i snalaženje, kroz koje se potkrada ljudska sebičnost, u kojoj
nema mjesta za upiranje pogleda na Isusa da bi mu ugodili. Upi-
ranje pogleda na Isusa je isto što i dinamizam vjere, ufanja i ljubavi,
koji čuva dušu od svijeta, đavla i tijela. Stoga nam je lako razumje-
ti da izgrađena kršćanska savjet nikada ne vara, jamačno zato što
gleda i ugađa Isusu po bogoslovnim krepostima vjere, ufanja i lju-
bavi!
Kada kršćanin svoju savjest izgrađuje po sastavnicama koje o.
Gerard nabraja u svojim rukopisima, izgrađuje sebe ne samo kao
kršćanina nego također ostvaruje sebe i postaje zreo i izgrađen
čovjek koji posjeduje karakter, značaj, po kojem zadobiva osjećaj
sigurnosti, vedrine, jer mu: Savjest svjedoči da je dosta bogat kad mu

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 153
je duša čista. Kada je savjest izgrađena na spomenutim temeljima,

Ona nikada ne vara, nikada ne sudi krivo… jer posjeduje sklad izme-
đu sila i darova tijela i duše. Mirnu savjest, čistu od grijeha i sebič-
nosti. Značaj, koji je rezultat izgrađene savjesti, istina je po kojoj
čovjek ne živi samo u istini nego je postojan u svojim stavovima pa
makar bio na smrt osuđen (Propovijed 1911. godine, TH. PAST,
002945). Savjest je tada pravi prorok jer nije sebična jer sebičnost je
vuk koji razdire dušu (BM 004364).
Tko bi mogao poreći da pojam i dinamizam izgradnje savjesti,
što otkrivamo u rukopisima oca Gerarda, nije aktualan i u ovo naše
doba obilježenog sekularizacijom i globalizacijom? Spomenute ideo-
logije, zajedno s drugima, nameću se suvremenom svijetu. One
izobličuju čovjekovu savjest i stvaraju u njoj sve veću i veću prazni-
nu jer sve više i više potiskuju Boga, Isusa Krista, iz čovjekove svi-
jesti. Pružaju prostor čovjekovom sebeljublju. Civilizacija koja se
po tim kretanjima stvara sve više odbacuje ono što je kršćanska
civilizacija pozitivnoga namrla svijetu. Kao posljedica takvog tren-
da u svijetu je oblik zbunjenosti, porast sebičnosti, izrabljivanje čov-
jeka po čovjeku. Gubi se veza s transcendentnim Bogom. Stoga
izostaje jedna važna sastavnica objektivnog razmišljanja i osmišlja-
vanja života. Čovjek se osjeća osamljenim, ostavljenim samome
sebi. Čovjek gubi povjerenje u svoga bližnjega. Teško nalazi smisao
svome životu zbog poljuljanih temelja savjesti.
Važna je stoga poruka o. Gerarda koji nam poručuje po svojoj
definiciji savjesti da smo pozvani otkrivati objektivne temelje savje-
sti, liječiti savjest, ugađanjem Isusu Kristu ako nismo po savjesti
postupali. Također kaže da u samoći i pustoši u koje nas žele uvući
razne ideologije suvremenog društva probudimo u sebi vapaj duše
koji je davno izrekao sv. Augustin i njime uskladimo svoje ponaša-
nje: Nemirno je naše srce dok se ne smiri u Bogu! Smirenje u Bogu,
poručuje Sluga Božji, nalazi se u izgrađivanju ili liječenju savjesti,
upiranjem pogleda na Isusa Krista. To je po njemu put, kojim ako
hodamo, uspjet ćemo se othrvati praznini, sebeljublju, u koju nas
uvlače kretanja u svijetu koja se zovu sekularizacija, globalizacija i
tome slično, jer se po njima prekida odnos s transcendentnim Bo-
gom i njegovim Sinom Isusom Kristom! Prekid pak s transcendent-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 154
nim Bogom otvara putove sebeljublju koje izrabljuje čovjeka po

čovjeku.
Spasonosna tužba liječnicima

koji nam mogu i hoće pomoći
O. Gerard je u svojoj nastupnoj propovijedi u Somboru 21.
kolovoza 1904. izjavio da je na raspolaganju svim dušama u njiho-
vim duhovnim potrebama. Osobito mu je bilo na srcu da duše žive
u Božjoj milosti te da stoga često pristupaju sakramentu sv. ispovi-
jedi.
Poslije nekoliko mjeseci boravka u Somboru, 30. travnja 1905.
godine, jamačno poslije prvih iskustava svoga pastoralnog djelova-
nja, osjetio je potrebu posvetiti cijelu jednu propovijed spasonos-
nom sakramentu Božjega milosrđa koji milosno povezuje duše s
Bogom. Toj je propovijedi stavio naslov Spasonosna tužba onim liječ-
nicima (likarima), koji nam sigurno mogu i hoće pomoći (007392,
Propovijed 30. travnja 1905.).
Napomenuo je da prije ispovijedi treba ispitati svoju savjest u
svjetlu deset Božjih zapovijedi, pet crkvenih i sedam glavnih grije-
ha te se poslije ispita savjesti pokajati, tako da se ne zaboravi u ispo-
vijedi ni jedan teški grijeh ispovjediti.
Kako sv. ispovijed ne bi bila neka formalnost, necjelovita, Slu-
ga Božji naglašava da pokajanje treba biti prožeto željom liječenja
ozbiljne bolesti duše, smrtnoga grijeha. Ako ne bi bilo tako, Bilo bi
smiješno kao kada bi se bolesnik koji trpi strašne boli potužio da ga
boli glava. Takav (grešnik) bolesnik bolje da ne ide doktoru. Istiniti
bolesnik će odgovoriti: želim srcem i dušom ozdraviti (ondje, 007392).
Pošto je nabrojio sve što je potrebno za valjanu svetu ispovijed,
nastoji odgovoriti na razne razloge zbog kojih kršćani zanemaruju
poći likaru duše kako bi ozdravili od grijeha. Kao prvi razlog zane-
marivanja svete ispovijedi može biti sram ili strah. Na tu poteškoću

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 155
Gerard odgovara: Nema se zašto stidjeti jer Onaj, jamačno dragi

Bog, pred kojim se treba stidjeti, vidi vaše grijehe. Ako se baš hoćete
stidjeti, trebate se stidjeti zato što se ne žurite da se što prije riješite
grdobe grijeha. Dodaje: Ja osobno svakome pa i najvećem lupežu
kažem: tužan si, moj nesretni brate. Hodi, potuži mi se. Ako si sto
gazda ubio, ako si moga brata ili oca ubio, prosjaka otjerao, dođi
ispovjedi se i ja te neću izdati. Ako netko vidi da sam te ispovjedio,
uvijek moram reći ne znam. Ako bi moj otac u prosjačkom ruhu gla-
dan izdisao svoju dušu, samo da mu kažem tko je ukrao njegovo siro-
maštvo, ja uvijek moram reći ne znam iako znam jer u ispovjedao-
nici nisam čovjek neko namjesnik Boga (ondje, 007394).
Navodi također isprike kojima se neki služe kad zanemaruju
svetu uskrsnu ispovijed. Tako se neki ispričavaju običajem po ko-
jem obično obavljaju ispovijed za Uskrs u nekom svetištu. Gerard
odgovara da je to dobro, ali ako se radi o uskrsnoj ispovijedi, treba
je obaviti prije Spasova! Neki se opet ispričavaju da se običavaju
ispovijedati za Uskrs, ali kako je jedanput propustio uskršnju ispo-
vijed, mrsko mu se nakaniti, poći na svetu ispovijed. Ako je pak
netko odlučio da se više neće ispovijedati, Gerard tvrdi da ta odlu-
ka ne vrijedi jer vrijedi samo spasonosno obećanje. Onoga pak tko se
ne može ponovno nakaniti jer mu je sramota, jer se boji poći na
svetu ispovijed, Gerard ga hrabri: Ja te molim hodi na sv. ispovijed
pa ćeš se radovati.
Najzad, u istoj propovijedi, Sluga Božji preporuča čestu svetu
ispovijed, ne samo radi vlastite duše nego i zbog eklezijalnog zna-
čenja svete ispovijedi. Mi smo svi djeca nebeskoga Oca koji imamo
poslanje biti kvasac, koji oživljava sve duše koje nas vide. Ako pak
nećemo takav kvasac, bit ćemo kuga, kolera, za duhovni život drugih
po našem lošem primjeru. Otrovat ćemo sav svijet i neumrle duše
unesrećiti (ondje, 007405). Kako je ovu propovijed održao nešto
prije početka mjeseca svibnja, iste godine, zaključuje svoju propo-
vijed poticajima na čestu svetu ispovijed: Evo sveti i slavni mjesec
svibanj B. Djevice Marije. Dogodi se da i u mjesecu svibnju mraz
malo štete načini na usjevima. Zato je potrebna rosa i kiša. Tako i
oni koji su se ispovjedili dobro čine ako se opet ispovjede. Inače će se
osušiti. Isto tako jao puku ako se polje osuši a još veći jao ako se život
duše osuši... Ne dopusti, Majko Marijo, već pomozi da svi koji smo

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 156
ovdje, ovoga mjeseca, ostavimo put grijeha te pođemo putem krepos-

ti, da naša srca budu puna mirisa kreposti. Da se taj miris širi po
cijelome svijetu. Da se korijen ovoga cvijeća krjeposti usadi u svako
srce (ondje, 007395). Kako bi se to dogodilo, česta sveta ispovijed
zahtijeva suradnju s milošću sakramenta jer: Nije dosta dušu po
ispovijedi očistiti nego se treba na borbu odlučiti… Dakle, surađiva-
ti sa snagama primljene milosti po sakramentu ispovijedi.
Svi svjedoci jednodušno tvrde kako je o. Gerard neprestano
provjeravao ima li nekoga u crkvi i ako bi nekoga u crkvi našao,
znao bi mu pristupiti i upitati ga ne želi li se možda ispovjediti?
Tako je postupao i u Somboru i u Subotici. Čekao je duše…, kako je
odgovarao kad bi ga susreli u crkvi i upitali što radi.
Bolesnici – blago Crkve

Bolesnici su, prema tvrdnji oca Gerarda blago Crkve napose ako,
snagom vjere, shvate da su Osobiti putnici k Isusu (BM, 004530).
Stoga bolesnicima treba pomoći kako bi prihvatili bolest onako
kako je bolest prihvatio sv. Franjo Asiški. Za siromaha iz Asiza bo-
lest je bila, ističe naš Sluga Božji, Brat i sestra (ondje, 004532).
Logično slijedi da bolesnik treba, u vjeri, ufanju i ljubavi, prih-
vatiti bolest kao brata i sestru, i dosljedno tomu, pripremiti se čišće-
njem i kićenjem duše za nebo (ondje, 004530). Kad bolesnik bolest
takvim raspoloženjem prihvati, oslobađa se opasnosti koja prijeti
da izgubi dušu za vječnost: Bolest je opasna po dušu ako nismo kre-
posni. Zato prva briga svakoga bolesnika treba biti kreposnu i zdra-
vu duši imati (ondje, 004532). Kad bolesnik nastoji kreposnu i zdra-
vu dušu imati, Bolest tada postaje plodna žetva... vadi čavle iz Isuso-
vih ruku… Ide iz sužanjstva u nebesku domovinu... (BH, 006838).
Ovi navodi iz rukopisa našega sluge Božjega očituju obilježja
njegove skrbi za bolesnike. On ih nije samo ispovjedio, pričestio, i
podijelio im bolesničko pomazanje, nego im je nastojao pomoći
kako bi se pripremili za zadnje putovanje. Nastojao im je pomoći da
kršćanski osmisle svoju bolest, da se duhovno obogate i tako pri-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 157
preme za vječni život. Da kite i čiste dušu jamačno snagom zapisa

sv. Pavla: Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam
što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu (Kolo-
šanima, 1, 24) U tom značenju su bolesnici blago Crkve, jer Kakvo je
bolovanje takvo je napredovanje, u nebo putovanje (BH).
Stoga, kada je Gerard doznao da je netko od vjernika bolestan,
on ga je pohodio i nastojao mu pomoći da u kršćanskom duhu prih-
vati bolest pa i smrt. Unosio je u svijest bolesnika da je njegova
bolest posebno putovanje čiji je cilj stići u nebesku domovinu: Bo-
lesnici, piše on, su osobiti putnici koji putuju u susret s Isusom (BM,
004530). Zato upozorava da bolesnicima treba reći: Da nas prepo-
ruče Isusu kada stignu u nebo. Ne zaboravimo im kazati da pozdra-
ve Isusa (ondje)!
Dok na spomenuti način nastoji pripremiti bolesnike za prije-
laz iz zemaljskoga života u vječni život, kao između redaka, očituje
svoju posebnu ljubav prema bolesnicima. Piše: Ljubav prema boles-
nicima je znak spasa jer Isus prima svako dobro djelo učinjeno za
bolesnike kao da je njemu činimo. Djelo ljubavi prema bolesnima je
znak po kojem će nas na skončanju svijeta u nebo pozvati (ondje).
Pobude pak, koje ga potiču da vodi brigu za bolesnike, imaju svoje
izvorište u činjenici da su vjernici i bolesnici udovi Kristova otajs-
tvenog tijela: Zato neka (svećenik) ne bude prema grešnicima, a još
manje prema bolesnima, hud. Svi smo udovi Isusovi a on je glava
(TH. PAST, 003154).
I ovi Gerardovi navodi očituju kakvim duhovnim raspolože-
njem on vrši svoju brigu za bolesnike. Tim i takvim pobudama, rije-
čima, nastojanjem, poticao je i vjernike da vode brigu o svojim bo
lesnim članovima. Često je znao reći, u propovijedima, da je spre-
man bilo danju bilo noću poći bolesnicima.
U svoju skrb za bolesnike nastojao je unijeti ljubav koju je
Krist Isus imao prema patnicima i bolesnicima koje je susretao i
liječio dok je hodao Palestinom. Stoga, kad povežemo Gerardove
izjave s riječima kojima poglavar Sluge Božjega, u pismu upuće-
nom vrhovnom poglavaru karmelskoga reda priopćuje da je Ge-
rard sav u pohađanju bolesnika ne jedanput na dan nego i opetova-
no u isti dan, daje nam pravo dočaravati s kakvim je raspoloženjem

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 158
ljubavi Gerard vodio brigu za bolesnike i na koji način je poticao

vjernike da njeguju svoje bolesne članove. Kada se prisjetimo da je
morao zaprežnim kolima, zimi i ljeti, po prašnjavim putovima
onoga vremena putovati čak do Nenadića, njegova skrb za bolesni-
ke poprima oblik herojske ljubavi prema bolesnicima.
Držim da pastoralni pristup skrbi za bolesnike našega Sluge
Božjega ima vrlo aktualnih poruka bilo za svećenike, bile za one
koji skrbe za bolesnike. Danas se bojimo priopćiti bolesnicima da
je potrebno suočiti se sa smrću i kršćanski se pripremiti za prijelaz
iz ovozemnog života u vječni. Jednako tako zakazujemo u ljubavi i
pažnji koja je bolesnicima potrebna na zalasku ovozemnog života.
Kako je eutanazija, koja se sve više i više promiče, nehumana i
okrutna kada je promatramo u svjetlu Gerardove skrbi, u ljubavi,
za bolesnike. Stoga je Gerardovo geslo: Ljubav prosit, ljubav dije-
liti, samo ću zato živjeti još uvijek vrlo aktualna poruka u svijetu u
kojem živimo, koji često bolesne prepušta sebi samima.
Liječiti duše
Liječiti duše je temeljni i konstantni program u životu i djelo-
vanju sluge Božjega Gerarda Tome Stantića. Logično je stoga, a i
obavezno, obratiti pozornost dubljem uvidu u sadržaje toga zacrta-
nog Gerardovog plana. Bez takvog uvida nije moguće upoznati cje-
lovitost i navlastitost njegove duhovne osobnosti i njegovih plano-
va u apostolskom djelovanju.
Smisao liječenja duša koje poduzima Gerard je povezivanje
duša s Kristom: Isuse, kao svećenik neka nastavljam Tvoje zemaljsko
poslanje, molitvom i pastoralnim djelovanjem tako će biti naše po-
nizno tijelo slično Isusovom slavnom tijelu; kao vrt pun proljetnoga
cvijeća (TH. PAST, 003375). Znači: duše se liječe Božjom milošću,
živom prisutnošću Isusa Krista u dušama!
Sukladno tom pastoralnom planu Sluga Božji na osobnom
planu života odlučuje: Sve činiti da Bogu privlači da sve Boga hvali
(ondje, 003099). Drži da će to savršenije taj svoj načelni program

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 159
ostvariti ako poveže motrenje, (kontemplaciju) i propovijedanje:

Ljepotu Boga gledati i propovijedati. Povezivanje motrenja Boga i
propovijedanja imat će tada po njegovu mišljenju za učinak Da će
po tome uspjeti sve Bogu privući da sve Boga hvali (ondje). Stoga
neprestano moli, upravo vapi: Dajte mi milost da po njoj djelujem i
sve i svakoga milujem (ondje, 002842). Gost mi Isus i svaki čovjek
kad imam s njim posla... Isusa gostim kad mu na razne načine ugo-
dim (ondje, 003100).
U rukopisu pod naslovom Milosrdnost zapisuje: Osobito ću na
duše paziti jer su skupe kao Isusov život. S Isusom se nadmećem kad
za duše radim i umirem (ondje). U dosljednosti ovoga načela, kada
ga povežemo s onim prethodnim: Boga gledati i propovijedati, ne
možemo, u dosljednoj logici, drukčije zaključiti nego tvrditi da je
njegov jasan stav: kada je prožet ljubavlju, kontemplacijom, uzor-
nim i svjedočkim životom, da je onda njegovo propovijedanje i dje-
latnost najefikasniji lijek koji liječi duše! Nema dvojbe da je kons-
tantno takvim duhom obilježen njegov osobni život jer to potvrđu-
ju mnogobrojni njegovi zapisi, koji nam priopćuju da neprestano
nastoji povezivati molitvu, kontemplaciju i djelatnost, isticati ovis-
nost i plodnost djelatnosti od molitve. Zapisuje primjerice. Moram
ili u samoću bježati ili u javnosti svakoga slušati, i svačiju poštenu
želju ispuniti (ondje, 004016). Želi: Iz dobrog srca šećer dijeliti
(ondje, rukopis, 93), Kad drugo ne mogu molit ću se Bogu: grešni-
cima obraćenje, patnicima olakšanje (ondje, rukopis, 646).
Ovakvih i sličnih tvrdnji u pismenoj ostavštini sluge Božjega
ima u izobilju a važno je istaknuti da su njegova kontemplacija i dje-
latnost uvijek u tijesnoj i logičnoj povezanosti s Kristom. Jednako
tako dok djeluje i liječi duše, on neprestano motri Krista. Želi biti
zaposjednut Kristom kako bi posredovao da Krist zaposjedne, svo-
jom milošću, duše. Nastoji, sa što aktualnijom nakanom, paziti na
Isusa (motriti Isusa) dok liječi duše. Paziti na Isusa, u povezanosti
liječenja duša, naš Sluga Božji zapisuje nebrojeno puta! U dosljed-
nosti toga programa zapisuje: Mene si svezao kao svećenika. Ja
moram druge vezati i k Tebi voditi (M, 004871).
U Gerardovoj duši izgleda da je ovaj njegov program, kontem-
plativno-djelatni, u kojem je Krist središte, kojim želi liječiti duše,
dosegnuo iskustvena obilježja, da ne kažem, mistična obilježja.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 160
Ovu tvrdnju opravdavaju Gerardovi osobni zapisi, a od mnogobroj-

nih zapisa izdvajam: Zaboravit ću sebe samo da liječim Tvoje rane.
Moram za Tobom ludovati kad vidim druge da Te na križ prikivaju
(RI, 003922).
Blažen onaj koji je s Bogom sjedinjen po ljubavi... Ljubav je čud-
novata koja zlu zatvara vrata. Vatru sjetila gasi a dušu u napasti
spasi... Dokle god Boga ljubimo dobro činimo, pravu slast uživamo.
Već smo blaženi... Tko je prema bližnjemu ljubazan, vazda je Bogu
ugodan. Od dobrote pravim med kad ju hvalim, kad ju drugima dije-
lim. Tko ljubi taj je miran, slobodna duha, veseo o Bogu govori, Bogu
je sličan tko je za sve mrtav. Toliko Boga ljubi da samo za njega živi
jer je za njega stvoren (BD, 008620).
U konkretnosti, iskustveno, Gerard ovim riječima definira svoj
molitveno-djelatan život: Divan život: danju svakome služiti, a noću
moliti i bolesne dvoriti (TH. PAST, 003137).
Na temelju ovih i drugih Gerardovih navoda vidimo koliko je
još uvijek značajna i aktualna njegova poruka koja se može uočiti i
biti korisna kao nadahnuće i poticaj svećenicima, redovnicima i
angažiranim laicima u pastoralu. U liječenju duša, za povratak druš-
tva kršćanskim korijenima, Gerardov recept još uvijek je aktualan.
Osobni život svakog angažiranog djelatnika u pastoralu počinje
susretom s Kristom, u Kristu i po Kristu! Tada taj rad donosi želje-
ne plodove i liječi duše! Treba letjeti u boj kao vrijednih pčela roj
(ondje, 003375). Gerard nije pustinjak, nego kontemplativac i dje-
latnik!
Navlastitosti Gerardove skrbi

za bolesnike
Slijedom Gerardovih vlastoručnih zapisa otkrivamo prije sve-
ga njegove molitvene nakane u odnosu na bolesnike. Svoju nepres-
tanu molitvenu nakanu izražava, primjerice, sljedećim zapisom:

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 161
Praktična molitva: obraćenje grešnicima, olakšanje patnicima. Pre-

poručujem Vam sve dokle mi je duša u tijelu (TH. PAST, 003383).
Jednako tako u njegovim vlastoručnim zapisima otkrivamo
tipologiju, razvrstavanje bolesnika i primjerenu pastoralnu skrb za
svaku grupaciju bolesnika. U svoju pastoralnu zauzetost za boles-
nike uključuje također i one koji dvore bolesnike.
U njegovim vlastoručnim zapisima možemo otkriti, uglavnom,
četiri vrste bolesnika. Prvoj grupaciji, najbrojnijoj, pripadaju boles-
nici koji su redovito vrlo osjetljivi. Primjećuje: Osjetljiva je rana
bolesna osoba (BM, 006849, 004522).
Osjetljivom ranom na duši je zapravo obilježen duhovno nedo-
voljno izgrađen bolesnik kršćanin. Stoga bolesnik ne može imati
mira dok je rana na njemu (ondje, 004525). Rana se sastoji od obli-
ka duhovne slabosti koja ne da mira (ondje). Takav bolesnik, ističe
Sluga Božji, je nestrpljiv, drži i osjeća da je, primjerice, zapostavljen
od svojih ukućana ili da ga liječnik ne njeguje dovoljno.
Lijek za ovu grupaciju bolesnika je junačko prihvaćanje bolesti
a to se događa kada junački prihvati Božju volju: Pravi je junak koji
se u bolesti junački vlada (BH, 006849). To se događa kada je boles-
nikova volja: neka se vrši Božja volja koja se prihvaća motivacijama
iz vjere. Među motivacijama je, primjerice, muka Isusova: Kad je
lijek gorak, pomislimo na gorki okus žući za Isusova usta... Kad lijek
nema uspjeha, uzmimo svaki put pilulu strpljivosti. Poticao je boles-
nike da iznad svega misle na Uskrsnuće, koje je kao: Injekcija tije-
lu za uskrsnuće i put u vječno zdravlje (ondje, 006849). Nastojao je
pomoći bolesnicima da se ne boje tjelesne smrti nego vječne pro-
pasti. Stoga je naglašavao: Bolest je opasna ako duša nije kreposna.
Dakle, prva briga zdravu kreposnu dušu imati... Nabaviti ljestve
duhovnog života (BM 004531, BH, 006851).
Nastoji unijeti u svijest teških bolesnika, ako im je zemaljski
život u opasnosti: To znači da se ruši tamnica duše a time je bolest
vjesnik oslobođenja iz tamnice. Bolešću se približavamo anđeoskom
životu (BH, 006850). Bolest je samo za one zlo koji vole samo tijelo
(ondje, 005850).
Drugoj grupaciji bolesnika koju Sluga Božji spominje pripada-
ju sklerotični bolesnici, oni kojih je razum potamnio. U takvim slu-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 162
čajevima naš Sluga Božji obraća pažnju više onima koji dvore boles-
nike pogođene takvom opakom bolešću. Spominje, primjerice, slu-
čaj u jednom zapisu na latinskom jeziku a koji u hrvatskom prije-
vodu glasi: Pravo je mučeništvo za ispovjednika kada mora provid-
jeti bolesnicu a jednako je tako (mučeništvo) i za kćerku čija je mati
pogođena slaboumnošću i bolešću (LjSS, ožujak 1925.).
U slučajevima u kojima je bolesnik pogođen ne samo bolešću
neko i sklerozom, o. Gerard više obraća pažnju onima koji dvore
bolesnike kako bi im pomogao da njega bolesnika bude također za
njih sazrijevanje u kršćanskom životu. Zato će, uz vježbe koje vrije-
de za bolesnike, istaknuti da je Ljubav prema bolesnicima: znak spa-
senja (BM, 004530). Primjećuje da je Bolest grozna i za bolničara.
Potrebne su mu vježbe: za vrijeme bolesti i priprave nego sve vojničke
ratne vježbe... Nestrpljiv bolesnik stalno bode srce bolničara. Zato naš
sluga Božji, dok nabraja vježbe kršćanskog života za bolesnike, u
isto vrijeme ih opominje da imaju obzira prema onima koji ih dvore:
Vježbom mrtvenja... neka se (bolesnik), osim što kršćanski prima bo-
lest, vježba u ljubavi prema bližnjemu (BH, 006849).
U svom pastoralnom djelovanju za bolesnike naš o. Gerard
susreće i treću grupaciju bolesnika koji su okorjeli u svojim grijesi-
ma. Jamačno, iz pastoralnog iskustva on definira okorjele grešnike
riječima: Nema veće mračnosti od duhovne mračnosti (BM, 004525).
Unatoč takve definicije okorjelog grešnika, naš Sluga Božji vjeruje
u načelo: Isus i Majka Crva se nadaju obraćenju grešnika dokle god
diše (TH. PAST, 003369).
U dosljednosti s ovim načelom naš revni ispovjednik, bilo mo-
litvom i pokorom, bilo posjećivanjem i okorjelih bolesnika, redovi-
to, prema tvrdnji svjedoka, uspijeva ih privoljeti na pomirenje s
Bogom. U konkretnosti, pokušava najprije steći povjerenje boles-
nika, okorjelog u grijesima, čestim prijateljskim posjetima. Jedan
od svjedoka, imenom i prezimenom, spominje slučaj jednog tvrdo-
kornog somborskog bolesnika koji je bolovao od raka a nije se htio
s Bogom pomiriti. Supruga mu je bila praktična vjernica. Sluga
Božji je toga bolesnika redovito posjećivao svakoga mjeseca i nas-
tojao ga privoljeti da se pomiri s Bogom. Posjećivanje je trajalo
dugo vremena, ali je sve izgledalo uzaludno. Kada ga je zadnji put
posjetio, ni onda nije uspio nagovoriti ga da se pomiri s Bogom.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 163
Kada je o. Gerard primijetio, u zadnjem posjetu, da je bolesnik pri

kraju života, napustio je bolesnikov stan ali se nije vratio u samos-
tan nego se šetao ulicom ispred bolesnikove kuće.
Dok je šetao ulicom, bolesnik je osjetio da mu dolazi kraj živo-
ta i hitno tražio Slugu Božjega da se pomiri s Bogom. Supruga je
poslala služavku kako bi hitno pozvala Slugu Božjega. Služavka je
međutim o. Gerarda susrela na ulici, u blizini stana, a on joj rekao:
Tu sam! Obistinilo se, dakle, u tom konkretnom slučaju, nada obra-
ćenja grešnika dokle god diše!
Postojala je još jedna kategorija bolesnika: odijeljena kršćanska
braća. Znali su ga i oni pozvati u teškoj bolesti. Gerard, u vlasto-
ručnom zapisu Casus conscientiae, izražava ovim riječima svoje
mišljenje: Ako je (odijeljeni kršćanin) u smrtnoj opasnosti (graviter
decumbens), neka učini čin vjere, ufanja i ljubavi, savršeno pokaja-
nje uz vjerovanje u sve što je Bog objavio. Jednako tako želi koristiti
sva sredstva spasenja s odlukom ne griješiti više; svećenik mu može
dat odrješenje (Casus conscientiae, 009272).
U 25. psalmu čitamo Jahve je sama dobrota, grešnike na put
vodi. Držim da ova tvrdnja psalma najbolje definira našega Slugu
Božjega kao brižnoga pastoralnog djelatnika među bolesnicima!
Čekam duše…
Već sam spominjao da je naš Sluga Božji dobar poznavatelj
moralnog bogoslovlja, zauzet marljivim proučavanjem poznatih
autora moralnog bogoslovlja svoga vremena. Ipak, treba naglasiti,
kako proučavanje moralnog bogoslovlja nije bilo samo radi znanja
nego radi što bolje osposobljenosti za službu ispovjednika.
On je čekao duše za ispovijed, kako je odgovorio jednom svom
nećaku koji ga je susreo u kapelici Crne Gospe u franjevačkoj crkvi
u Subotici dok je boravio kod franjevaca gdje se sklonio 1945. pred
komunistima, po savjetu subotičkog biskupa Lajče Budanovića.
Komunisti su ga tražili i sigurno bi mu sudili. (O tome je bilo govo-
ra i na drugim mjestima , op. ur.)

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 164
Ugledni subotički franjevački gvardijan o. Radoslav Kujundžić

će tvrditi da je Gerard bio gotovo neprestano u kapelici Crne Gos-
pe gdje se nalaze ispovjedaonice. Bio je tamo od otvaranja do zat-
varanja crkve. Tako se godinama, prema svjedocima, događalo i u
Somboru.
U ispovjedaonici je na poseban način liječio duše od grijeha.
Smisao svoga čekanja duša je izrazio u jednom od mnogih osobnih
zapisa, primjerice: Prema svakom pokorniku milo postupati. Kao
ispovjednik, biti kao med na koji neka navali muha let, to jest pokor-
nici. Neka se na takvog ispovjednika pokornici prilijepe i neka ih
Isus ponese sa sobom (TH. PAST, 003464).
Kako bi uspio postići takav učinak, ističe da mora, kao pastir,
ne samo biti svjedok životom, nego otimati jaganjce iz usta vuka tj.
đavla: U ispovijedi se treba dogoditi nešto slično kao kad bi netko oteo
janje iz usta vuku da ga ne proždre. Isus, po sv. ispovijedi, otima
dušu od paklenoga vuka to jest od Sotone. Jer, sve što je u duši bilo
strašnoga, po grijehu, nestaje jer duša se (po ispovijedi) čisti i kao
anđeo odleti Isusu u krilo (ondje, 003035).
Borba protiv grijeha nije samo za individualnu korist pojedi-
naca, ističe Sluga Božji, nego liječi otajstveno Kristovo tijelo. Tko
se kaje bori se protiv grijeha (pogotovo ako se ispovjedi): Isusu će
rane izliječiti, a Isus dušu (Korizmena prop., 1907., 007148). Naime,
po grijehu duša je kao sjeme oštećeno. Kad se sjeme oštećeno, po
sakramentu ispovijedi, baci u Isusov grob, tim činom postaje sjeme
kalamljeno (cijepljeno) i mjesto korova i trnja cvjeta kao cvijeće
(TH. PAST, 003934). Po ispovijedi duša se obnavlja: U Crkvi je pokr-
štena a u ispovijedi se obnavlja (RI, 004040).
Kako bi obnovljeni ili osvježeni kršćanski život po sakramentu
pomirenja imao trajniji učinak, potrebno je surađivati s milošću sa-
kramenta pomirenja: Treba krpati svoje mane… (BD, 008385), oso-
bito kroćenjem nevaljalih nagnuća. O toj temi on je napisao brojne
stranice.
Ispovjednik, osobito u odnosu na one duše koje teže dubljem
kršćanskom životu je upravitelj savjesti prema Božjim i crkvenim
zakonima. U izvanrednim slučajevima koji se odnose na vrlo pobož-
ne duše, Duh Sveti je vođa. Neka dakle ispovjednik moli da i u slu-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 165
čajevima koje ne razumije ne priječi Duha Svetoga odličnog vođu u

odnosu na te duše (TH. PAST, 003498-99).
Naš kandidat za oltar veliku pažnju obraća na kazivanje grije-
ha i na pokajanje. Stoga, kako se ne bi umanjio intenzitet i usredo-
točenje pokornika na pokajanje, za vrijeme ispovijedi treba isključi-
ti svaku drugu temu koja nije u svezi s ispovijeđu i s pokajanjem.
Gerard drži da savjetovanje, ili eventualno pružanje utjehe dušama,
neka slijedi poslije pokajanja i odrješenja (ondje, 003500). Preuzima
ovo načelo od moralista Prümera i u latinskom originalu dodaje:
Moralis scientiae numquam sufficiencia (nikad dovoljno znanja iz
moralnog bogoslovlja) (ondje).
Vrlo mu je na srcu načelo: Bilo svećenik bilo pokornik su samo
ljudi ali ako posjeduju živu vjeru i dobru volju, neka obojica ostanu
mirni jer bilo svećenik, bilo pokornik, koliko je god moguće, ispunja-
vaju (po ispovijedi) Božju volju (ondje). Jamačno to se događa kada
se svećenik osposobljava proučavanjem moralnog bogoslovlja a
pokornik se iskreno ispovijedi i pokaje za grijehe.
Ipak, Gerard ističe i podvlači da unatoč dobre volje u prouča-
vanju moralnog bogoslovlja, odrješenja od grijeha, poslije valjane
ispovijedi postoji i ljudska slabost, nepostojanost, ograničenost.
Kao što bismo željeli, zapisuje, da nam odijelo bude uvijek novo, ta-
ko bismo rado kupili sapun koji bi odijelo održao uvijek novim. To
je doduše nemoguće, ali u slučaju duše to je moguće čestim pristu-
panjem sakramentu pokore: (Duša) ostaje nova, lijepa bez mane,
dokle ponovno ne sagriješimo. Ako se ponovno ispovijedimo opet lije-
pi postajemo (RI, 004040).
Kao dugogodišnji djelitelj Božjeg milosrđa u sakramentu po-
mirenja, o. Gerard se susretao s dušama koje su, unatoč vjere i
dobre volje, patile od skrupula. Duše u takvoj opterećenosti su
jamačno htjele ponavljati svoje grijehe koje su već ispovjedili i za
njih se pokajali, i odrješenje dobili. Sluga Božji takvim dušama ne
dozvoljava da ponavljaju ispovijedi već ispovjeđenih grijeha. Stoga
zastupa načelo: Što je oprano neka se ne baca u blato. Što je u valja-
noj ispovijedi očišćeno neka se ne čisti blatom. Drži, dakle, da je
skrupula kao blato, kojim se duša ne smije kaljati nego ga izbjeći.
Ipak, ako je grijeh iz prošloga života ispovjeđen i okajan, osobito

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 166
ako je duši vazda pred očima, dosta je kajati se i sve više ga zabo-
ravljati (BM, 004538).
Završavam ovaj prikaz o Gerardu kao ispovjedniku njegovim
autobiografskim zapisom kako bismo obuhvatili cjelovitu njegovu
revnost za duše koja se ne iscrpljuje samo revnošću u službi ispo-
vjednika nego obuhvaća cijelu njegovu kontemplativno-djelatnu
karizmu, u Božjoj Crkvi, kao karmelićanina: Moje disanje, po pra-
vilu reda, neka bude vikanje da se svima smilujete... Moram vikati
na sav glas da ne propadne duša spas... Moram vikati za pomoć
dušama više nego za opstanak tijela disanje... (TH. PAST, 002820).
Po rezultatima moga proučavanja njegova lika, on je više bio
nošen kontemplativno-molitvenim vidom karmelske karizme, ali
ga je, po mom dubokom uvjerenju, redovnička poslušnost učila
kako u životu skladno povezati kontemplaciju i djelatnost!
Euharistija u životu i djelovanju

oca Gerarda
Prečasni Beno Hegedűs, dugogodišnji župnik sv. Jurja u Subo-
tici, bio je član Trećeg karmelskog reda i dugogodišnji prijatelj
Karmela u Somboru. U povodu srebrne mise Sluge Božjega o.
Gerarda 1927. godine, on je bio propovjednik i u svojoj propovijedi
je ustvrdio da je o. Gerard bio jedan od onih svećenika u Bačkoj
koji je promicao čestu sv. Pričest od kako je sv. papa Pijo X. čestu
sv. Pričest preporučio.
Događalo se često pristupanje sv. Pričesti, u velikom broju,
posebno u somborskoj karmelskoj crkvi svakog 25. u mjesecu ka-
da je Sluga Božji slavio Euharistiju u čast Malom Isusu te propovi-
jedao hrvatski i madžarski. Tom je prigodom vjernicima preporu-
čivao čestu sv. Pričest. Kako je ostavio brojne svoje rukopise, mo-
žemo vidjeti što je u svojim propovijedima izgovorio o Euharistiji.
U njima možemo otkriti ono što je vrijedilo tada, a jednako su te
poruke vrijedne i danas za život vjernika.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 167
U njegovim propovijedima, u vlastoručnim zapisima o Euha-

ristiji, otkrivamo ne samo prijenos učenja Crkve koje priopćuje
vjernicima, nego često i njegovo osobno iskustvo dok sprema pro-
povijedi koje je izgovorio nekad hrvatskim, nekad mađarskim jezi-
kom. U jednom njegovom osobnom zapisu očituje svoje duhovno
iskustvo koje doživljava dok slavi Euharistiju: Bog je dao jednome
od naših milost sjedinjenja s Bogom. Sjedinjenje duše s Bogom što
doživljava redovito je vezano uz slavlje sv. Mise. Godine 1934., kada
je slavio sv. Misu kod oltara sv. Josipa u somborskoj karmelskoj
crkvi, ovako opisuje svoje iskustvo ili sjedinjenje s Bogom: Isuse i
Marijo, udisajte i izdisajte u meni ljubav svakim disanjem, neka
gori, neka miriši sav svijet od Vaše ljubavi (RI, 004032). Ovaj vlas-
toručni zapis našega kandidata za oltar očituje da slavlje Euharis-
tije u njegovom osobnom životu poprima oblike iskustva, zaborava
na sve drugo, mističnog doživljavanja, ali da u isto vrijeme želi da
Euharistija bude ne samo njegovo iskustvo nego da koristi i bliž-
njima. Potvrđuje to tekstom što je zapisao, uz mnoge druge, dok se
klanjao Kristu Gospodinu u Euharistiji: Ti si med, daj da ja budem
pčela koja taj med raznosi dušama. Ovaj navod očituje značenje nje-
gove skrbi za bolesnike prostrane somborske župe u kojoj želi
povezati u svome životu djelatnost i kontemplaciju. Osobito je
aktualan ovaj njegov zapis i danas u višenacionalnoj zajednici u
Somboru. Sluga Božji zapisuje: Euharistija je sveza sjedinjenja koja
nas veže i objedinjuje sve, da budemo jaki, jedni s drugima pove-
zani. U društvu smo daleki jedni od drugih. Po Euharistiji nema
maloga ni velikoga, Bunjevca ili Mađara. Po Euharistiji smo svi
ponizni sluge nebeskog Sunca, Isusa (BD, 139).
U ovom navodu, kada ga povežemo s Gerardovim vlastitim
iskustvom dok slavi Euharistiju, otkrivamo navlastitosti njegova
euharistijskoga života. Otkrivamo i značenje Euharistije ne samo
za duhovni život kršćanina, nego i društveno značenje Euharistije.
Sve nam to govori da je njegov govor o Euharistiji, u podneblju
Bačke, nabijen sadržajima kršćanske duhovnosti koja je još uvijek
vrlo aktualna. Ona i danas ima značajnu poruku za suvremenu
Bačku, za Vojvodinu, u kojoj suživi više nacija!
Primanje Euharistije treba pridonijeti ne samo rastu vlastitog
osobnog duhovnog života nego i ljubavi bližnjega: Kad Tebe grlim,

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 168
zapisuje o. Gerard, sve volim i dobro činim, nikoga ne vrijeđam.

Iako ne mogu biti jelo kao Ti, neka sam svakome ‘grlilo’. Mogu biti
‘grlilo’ ako si mi Ti iz Euharistije svjetlo (TH. PAST, 002911).
Da je ovu nakanu i u djelo sprovodio, svjedoči njegov poglavar
u jednom dopisu upućenom vrhovnom poglavaru karmelićana u
Rimu pod čijom je neposrednom upravom karmelski somborski
samostan. Opisujući zaduženja pojedinih svećenika svoje zajedni-
ce, daje podatke o životu i radu Sluge Božjega o. Gerarda. U pismu
na latinskom jeziku piše, koje u hrvatskom prijevodu ima sljedeći
sadržaj: O. Gerard je sav zauzet bolesnicima. Događa se da ide posje-
titi i po dva bolesnika u istom danu.
Gerard pak naziva bolesnike posebnim blagom Crkve jer svo-
jim trpljenjem mogu pridonositi životu Mističnog tijela Kristova – a
to je Crkva. Euharistija nije važna samo za njegov osobni život,
nego ima značenje i za život zajednice.
Moja moć od Euharistije pomoć

Svi koji su poznavali o. Gerarda ili svjedočili u postupku za nje-
govo proglašenje svetim jednoglasno izjavljuju kako je naš Sluga
Božji, uz štovanje Malog Isusa posebno štovao Isusa u otajstvu
Euharistije.
Njegovi brojni rukopisi puni su autobiografskih podataka te,
sad u jednome sad u drugome obliku, ističu, osobito kad se spre-
ma za slavlje Euharistije ili dok slavi Euharistiju, da jednome od na-
ših Bog je dao milost sjedinjenja s Bogom. Jednako tako iz njegovih
vlastoručnih zapisa doznajemo zašto mu je susretanje s euharistij-
skim Isusom posebno drago i važno.
Prije svega to je zato jer se osjeća siromašnim te bez Isusove
pomoći nije kadar ništa korisnoga postići ni u osobnom duhovnom
životu niti u apostolskoj djelatnosti. Zapisuje, primjerice: Isuse, ja
nemam ništa, Ti imaš svega. Na ovu si me misao naveo dok sam
pred Tobom u koru klečao. Ti živi u meni, Ti čini po meni. Kad Ti

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 169
u meni djeluješ tada mi dušu miluješ… (TH. PAST, 000818). Jed-

nako tako s Euharistijom veže svoju djelatnost i brigu za bolesnike
te zapisuje: Isuse, ti si med, daj da ja budem pčela koja taj med raz-
nosi dušama.
Svakoga 25. u mjesecu, kad se spremao za slavlje sv. Mise u
čast Malom Isusu, kao samostanski kroničar zapisuje latinskim
jezikom: Jednome od naših Bog je dao sjedinjenje duše s Bogom (Uno
ex nostris Deus dedit unionem).
Ima više oblika njegovog govora o iskustvu sjedinjenja s euha-
ristijskim Isusom dok slavi Euharistiju, tj. svetu Misu ili se Isusu
klanja. U ovom prikazu zadržimo se na značenju riječi gledati, koju
često upotrebljava i nastojmo otkriti kakvo značenje ima ta riječ u
njegovom životu dok štuje ili slavi Euharistiju. On redovito kleči
pred svetohraništem dok se klanja te na Isusa u svetohraništu
gleda. Gledanje definira ovim riječima: Oku nije teško na ljepotu gle-
dati. Zar da meni bude teško na Tvoju neizmjernu ljepotu misliti i
samo Tebi ugađati. Ta Ti si sva naša ljepota koja privlači oko duše i
pamet, da samo na Tebe misli (DV, 2). Treba gledati na Isusa na
zemlji kako bismo se osposobili vazda ga na nebu gledati (RI,
003904). Gerard poučava i vjernike o značenju gledanja na euhari-
stijskog Isusa na zemlji te zapisuje ili govori vjernicima o štovanju
Euharistije i tvrdi da je Euharistija polje od kojega nema ništa bolje.
Na polju Euharistije raste duhovno žito. Euharistija je vrt u kojem
rastu lijepe voćke, sveti junaci, koji donose lijepe plodove Majci
Crkvi. Po Euharistiji raste cvijeće koje po djelima postaje mirisavo
(BM, 004273).
Stoga, Oku nije teško na ljepotu gledati zar da meni bude teško
na Tvoju ljepotu gledati, misliti i samo Tebi ugađati? Ti si sama
naša ljepota koja privlači oči duše, i pamet da samo na Tebe misli.
Gdje je prije bilo otimačine i ubijanja među ljudima, tamo, po djeli-
ma, postaje mirisavo.
Povezuje ne samo svoj cjelokupni osobni život s Isusom u Eu-
haristiji, nego želi imati srce kao što ima zaručnica za zaručnika te,
dok se klanja Isusu u Euharistiji, želi biti kao pčela koja raznosi
med: Ti se med, daj da ja budem pčela koja taj med raznosi dru-
gima.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 170
Isuse, Ti si sama naša ljepota koja privlači oči duše i pamet da

samo na te gledam.
Neka sam mrtav za sve ono što kvari pazenje (ondje, 004270).
Riječ pazenje što Gerard često upotrebljava je zapravo španjol-
ski izraz: atencion amorosa, ljubavna pažnja, koju o. Gerard posu-
đuje od sv. Ivana od Križa kojom ovaj učitelj Crkve definira kon-
templaciju (motrenje), a po učenju Ivana od Križa i naš Sluga Božji!
Euharistija i duhovna iskustva

o. Gerarda Stantića
Poznato nam je iz brojnih vlastoručnih zapisa našega Sluge
Božjega da je imao duhovnih iskustava osobito kada se spremao za
slavlje Euharistije svakog 25. u mjesecu, propovijedao hrvatskim i
mađarskim jezikom o Malom Isusu. Posjedujemo njegova svjedo-
čanstva zapisana na latinskom jeziku u samostanskom ljetopisu
pod pseudonimom Uno ex nostris Deus dedit „unionem“ (Jednome
od naših Bog je dao milost „sjedinjenja“).
Doduše, sjedinjenje se događa, na objektivnoj razini, u duši
svakog kršćanina kada je u posvetnoj milosti, te pun vjere i ljubavi
prema Bogu se pričesti. Međutim, Gerard govori o posebnom is-
kustvu koje doživljava kad slavi Euharistiju s pukom svakog 25. u
mjesecu. Kao samostanski kroničar, opisuje na latinskom jeziku,
kojim je uređivao samostansku kroniku, Jednome od naših Bog je
dao milost „sjedinjenja“.
U samom slavljenju sv. mise događa mu se da kuša Isusovu bli-
zinu, ali onu koja se ne ograničava samo na osobno iskustvo sjedi-
njenja s Bogom, na ljubav svakim disanjem, da gori i miriši cio svi-
jet od Božje ljubavi. Zapisao je: Želim da dišeš na mene iz sv. Hostije.
Želim udisati i izdisati da sav svijet s Tobom i Tvojom ljubavlju
napunim. Moja „Mistika je što je vama, Isuse i Marijo, milo“.
U kratkoj raščlambi ovog teksta, kao i u mnogim drugim nje-
govim zabilježbama o Euharistiji, vidimo kako njegovo klanjanje

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 171
euharistijskom Isusu nikada nije samo za vlastitu korist, jer kada

slavi Euharistiju ili se euharistijskom Isusu klanja, on uvijek misli
na duše i na njihovo spasenje! Njegovo klanjanje ili slavlje
Euharistije nije samo za intenzivniji susret s Isusom, nije samo kon-
templacija, nego je obilježeno u isto vrijeme zauzetošću za duše,
jer: Duše su skupe kao Isusov život! Držim da ovo zapažanje nije bez
dosljedne i logične povezanosti s vlastitom redovničkom karizmom
od koje Gerard dosljedno živi. On je, doduše, držao do kontempla-
tivne dimenzije svoga poziva u Karmelu ali vjeruje, po učenju sv.
Ivana od Križa, da Malo čiste ljubavi vrijedi za Crkvu više nego sva
djela, da je često, pa i svakidašnje primanje Euharistije ne samo od
koristi za pojedine duše nego rast u duhovnom životu i za dobro
Crkve.
Nedavno sam negdje pročitao kako neki prigovaraju zbog toga
što mnogi vjernici danas primaju sve češće sv. Pričest. Autor pak
članka ističe sve koristi koje za kršćanski život pruža Euharistija.
Držim da bi i oni, osobito ako o Euharistiji razmišljaju kao o. Ge-
rard, preporučivali čestu pa i svakidašnju sv. Pričest.
O. Gerard je negdje zapisao: Ljubavi nam daj pa se za nas ne
staraj. Znači: što je ljubav prema Bogu jača i savršenija, ona je već
učinkovita i za duše, za sav svijet.
Logičan zaključak o značenju i vrijednosti istinitog duhovnog
raspoloženja u primanju Euharistije nalazi se u Gerardovu navodu:
Dragi kamen nije ništa spram krvi Kristove koja hrani, brani, liječi
od grijeha… Jedna kap Krvi Isusove je neizmjerno more. Tko je u to-
me moru taj pliva u medu te drage volje trpi i podnosi sve, vrši duž-
nosti i spreman je umrijeti za Isusa (TH. PAST, 003082).
Ako kršćanin ide na čestu pa i svakidašnju Pričest raspolože-
njem što sam naveo, onda treba podržavati mišljenje autora što
brani one koji često pa i svaki dan blaguju Kristovo Tijelo.
Dragi kamen, koji hrani i brani, liječi grijehe, nije ništa prema
Isusovoj Krvi. Ona čuva sve po svem svijetu: mlade i stare od smrti
vječne. Tko je u ovom moru, taj pliva u medu. Taj drage volje sve
podnosi, svoje dužnosti vrši. Spreman je umrijeti za Isusa (ondje,
003086).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 172
Zar nije istina da u nekim zemljama i danas kršćani krv proli-

jevaju za Krista? Jer, piše Sluga Božji: To se događa jer vjeruju da
jedna kap Krvi Kristove je neizmjerno more. Tko je u tom moru, taj
pliva u medu. Drage volje trpi, dužnosti vrši pa još i umire za Krista.
Krv prolijeva (TH. PAST, 003082).
Zaborav
Uovom ću nastavku malo dublje analizirati i definirati značenje
tvrdnje kojom se naš sluga Božji o. Gerard služi kako bi opisao
svoja duhovna iskustva koja doživljava, napose, kad se sprema sva-
koga 25. u mjesecu slaviti s narodom Euharistiju i propovijedati
hrvatskim i mađarskim jezikom o Malom Isusu. Riječ koju redovi-
to upotrebljava za definiciju svojih duhovnih iskustava uz termin
Sjedinjenje, je riječ Zaborav.
Tako, primjerice, dok je slavio Misu kod oltara sv. Josipa u kar-
melskoj somborskoj crkvi zapisuje: Pod sv. Misom kod oltara sv.
Josipa sam dobio: udisajte i izdisajte u meni ljubav svakim disanjem,
neka gori i neka miriši sav svijet od Vaše ljubavi (8. X. 1930.). Želio
sam da dišeš na mene iz sv. Hostije. Jest, Tebe samoga želim, Isuse,
udisati i izdisat da sav svijet s Tvojom ljubavlju napunim. Moja
mistika što je Vama milo, Isuse i Marijo (RIM, 00492). Isuse, danas
sam pod sv. Misom sve zaboravio. Zaboravnost velika milost. Moram
za Tobom ludovati kad vidim da Te drugi na križ prikivaju…
Kad malo analiziramo ove tvrdnje, koje su dublje obrađene u
djelima sv. Ivana od Križa, uočavamo razliku koja postoji između
jednostavnog čina vjere i kontemplacije. Poznati duhovni pisac,
Hans Urs von Balthazar, o toj razlici piše: Postoji razlika između jed-
nostavne vjere koja se usredotočuje na jednu istinu vjere (primjerice)
o dvije naravi Osobe (Utjelovljene Riječi), ali se zadovoljava ostati
na toj razini; ne ide dalje. Međutim, kontemplacija se rađa kada
dubine određenog Otajstva (Utjelovljene Riječi) počnu obasjavati
duh onoga koji vjeruje i kada mu se očituju u svoj svojoj navlastitoj
dubini (Hans Urs Von Balthasar, La priere contemplative. (Prijevod

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 173
s njemačkog jezika, Bernard Kopp 1972).). Drugim riječima, kada

postanu iskustvo.
O. Gerard, kada govori o iskustvu sjedinjenja o kojem sam
govorio u prethodnom prikazu, tvrdi isto to, iako drugim riječima,
i dodaje: Što je u nama veći plamen ljubavi, većma će biti u nama
plamen strasti ugašen, Gašenjem strasti stvara se u duši veći prostor
za kontemplaciju, za ljubav, sjedinjenje. Sve nam to potvrđuje da
kada naš Sluga Božji govori o primljenoj milosti sjedinjenja, o mis-
tici, da govori o nadnaravnoj kontemplaciji kojom je obdaren i kojoj
daje apostolsko značenje: sav svijet Božjom ljubavlju napuniti…
Gerard, dakle, spremajući se za sv. Mise svakog 25. u mjese-
cu, kada spominje da u toj prigodi prima milost sjedinjenja, govori
zapravo o daru kontemplacije: da je taj dar primio, ali ne samo da
bude učinkovit za puk nego da ostvari optimalno svoj redovnički
poziv na kontemplaciju, o kojem piše sv. Terezija u 5. poglavlju svo-
je knjige Zamak duše. Nastoji da mu djelatnost također bude što
učinkovitija: ne samo za osobni duhovni život, nego i za spasenje
svijeta.
Poznato nam je da Crkva, da bi nekoga proglasila blaženim i
svetim, pomno provjerava je li kandidat za oltar činio herojska djela
kreposti. U kanonskom postupku o. Gerarda susrećemo tvrdnje
svjedoka koji potvrđuju da je Sluga Božji bio krepostan ali ne govo-
re o njegovim duhovnim iskustvima za koja Sluga Božji preuzima,
kad piše o svojim duhovnim iskustvima, terminologiju kojom se
služe sveti Terezija od Isusa i Ivan od Križa. Ali se on pomno čuva
da to ne otkriju subraća ili vjernici. U svakom slučaju, po terminu
sjedinjenje Sluga Božji nam daje znati kako je slijedio učenje dvaju
učitelja Crkve o duhovnom životu. Po toj činjenici otkrivamo ne
samo da u njemu imamo redovnika koji je slijedio u svome životu
učenje spomenutih učitelja Crkve, nego da je na hrvatskom jeziku
prvi koji govori, piše, živi, po učenju spomenutih učitelja. Po toj
činjenici imamo temelje koji nam dozvoljavaju tvrditi da je sluga
Božji o. Gerard i prvi pisac na hrvatskom jeziku (ikavici), koji piše
o mistici velikih mistika Crkve, o kojima su u jezicima drugih naro-
da već postojali ne samo prijevodi nego i studije.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 174
Stoga će o. Gerard, ako bude proglašen blaženim i svetim,

objediniti svetost sa spisateljskom djelatnošću o temama duhovnog
života i mistike o kojim temama je siromašna naša duhovna litera-
tura. Terminom disanje zapravo upotrebljava terminologiju sv.
Ivana od Križa kako bi opisao svoja duhovna iskustva!
Držim da je Gerardov termin disanje duše kojeg upotrebljava
kad piše o molitvi, mogao pridonijeti pokretima molitve kojima
danas obilujemo!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 175
III. Molitva (meditacija,

kontemplacija, mistika)

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 176

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 177
Kada molite ne naklapajte kao pogani

Jedna od stvarnosti duhovnog života kojoj o. Gerard posveću-
je pažnju u svom osobnom životu i u svojim zapisima je molitva.
Nastoji posebno istaknuti značenje molitve u svom osobnom živo-
tu a jednako tako podcrtati i eklezijalnu dimenziju molitve, to jest
vrijednost molitve za duše i za Crkvu.
Kako bi molitva bila autentična i djelotvorna na osobnom i
eklezijalnom planu, Sluga Božji nastoji najprije definirati molitvu i
razlikovati autentičnu molitvu od neautentične.
U molitvi treba istaknuti prije svega djelovanje milosti to jest
treba: Sve s Bogom i u svjetlu Božjem promatrati (TH. PAST. 746).
Nakon otkrivanja i isticanja milosnoga vida molitve potrebno je s
milosnim vidom molitve usuglasiti otkucaje srca, jer molitva je i
razgovor srca s Bogom. Kad to učinimo, onda molitva postaje raz-
matranje i u nebo putovanje.
Susret s Bogom u molitvi se ne ostvaruje bez nastojanja oko čis-
toće srca. Zato je potrebno iz srca izbaciti sve želje koje priječe da u
srcu bude zgodno mjesto za Boga. Nema grljenja s Bogom bez
dobrih djela, jer bez prijegora i dobrih djela život je više politika.. i
život imenom strog a u raskoši mnog (RI, 97). Tko ne usuglašava
milosni vid molitve i razgovor srca s Bogom putem kroćenja sebič-
nosti, u srcu mu je vašar u kojem se trguje, laže, vara i krade; odba-
čena je poniznost i svaka vrlina i vlada nestalnost (ondje, 747).
Molitva ovako shvaćena i življena ima i svoju dinamiku razvo-
ja a koja se sastoji od osjećaja nemoći, tame, trpljenja, ali sve to vodi
k suživotu s Isusom. O. Gerard dok ukazuje na ovaj oblik nemoći,
tame, ističe da, ako živimo životom prožetim vjerom, nadom i lju-
bavlju, da se molitva pretvara u Primanje Božjeg sjemena koje klija
i raste u duši i prelijeva se u korist drugih duša, i prerasta u lijek
protiv smrti i vodi u uskrsnuće života (ondje, 214). Raspoloženje
vjere, ufanja i ljubavi u takvim trenucima tame, trpljenja, treba pret-
voriti u pozornost na ono što Bog govori – u tom trenutku to je naj-
boji posao (ondje).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 178
Kada duša putem molitve primi u sebe dovoljno Božjeg sjeme-

na, prolazeći kroz krize molitve, onda molitva postaje iskustvo što
o. Gerard označava riječima dadijanje Isusa i duša, veselim zabav-
ljanjem, pivanjem, igranjem, plesanjem, raspoloživom loptom u Isu-
sovim rukama, koju Isus može upotrijebiti kako hoće ili ostaviti u
kutu zaboravljajući na nju. U mjeri po kojoj se molitva razvija putem
zakonitosti svoga dinanizma molitelj ne putuje sam u nebo, nego
putuje u nebo s mnoštvom duša. Molitelj tada kao da nosi veliku
košaru na svojim leđima punom duša a ako mu tijelo pod tim tere-
tom bude slomljeno baš će zato sve te duše pratiti molitelja u nebo
(ondje, 789).
Izložio sam vrlo sažeto pojmovanje molitve u zapisima o. Ge-
rarda. U zaključku želim istaknuti dvije stvari: Prva se stvar odno-
si na samoga Slugu Božjega. Ovo kratko izlaganje o molitvi zapra-
vo nam očituje osobni molitveni život ovog čovjeka koji je rastao u
njemu kroz razna iskušenja njegova života pa i nerazumijevanja.
Molitva ovako prikazana je njegovo osobno iskustvo koje ima ozna-
ke onog mističnog doživljavanja što sv. Ivan od Križa naziva sjedi-
njenje duše s Bogom ili ono što sv. Terezija Avilska naziva Molitvom
sjedinjenja. O. Gerard aludira, iako anonimno, na takvo molitveno
stanje svoje duše kada zapisuje jednome od naših Bog je dao dar sje-
dinjenja.. ili umnoženje sjedinjenja. Ovo nam govori da imamo, u
liku o. Gerarda, osobu koja nam ne prikazuje samo nekog asketu
nego da imamo posla s jednim mistikom.
Drugo što bih istaknuo to je doprinos razumijevanju i auten-
tičnom življenju molitve. Danas ima mnogo molitvenih pokreta.
Bojim se, ponekad, da u tim molitvenim pokretima ima više afek-
tivnog naboja, to jest traženja sebe, negoli objektivnog temelja, to
jest autentičnog traženja susreta s Bogom. Autentična molitva iz-
rasta na temeljima vjere, ufanja i ljubavi i življenja putem vazmenog
otajstva Krista Gospodina, muke, smrti i uskrsnuća. Molitva treba
stvarati prostor za rast sjemenu Božjeg života, čiji se dinamizam
razvija kroz tamu vjere, nemoći, kako bismo stigli u život koji svr-
šava u uskrsnuću.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 179
Motrilački i djelatni život

O. Gerard imao je u svome životu problema kako povezati mo-
litveni i djelatni život u jednu skladnu cjelinu, kako bi bio i kon-
templativan i djelatan.
Kao jedinome svećeniku Hrvatu, u karmelskom samostanu u
Somboru, primjerice, njemu nije bilo moguće naći prikladno vrije-
me za godišnje duhovne vježbe. Silom prilika, morao je uz duhovne
vježbe ispovijedati, pohađati bolesnike i propovijedati. Mislio je,
jedno vrijeme, taj problem riješiti odlaskom u samostan gdje bi bilo
moguće Služiti samo Isusu i Mariji, molitvom i kontemplacijom.
Kako je bio čovjek poslušnosti i vjernosti svom pozivu, vremenom
je našao rješenje kako uskladiti i objediniti motrilački i djelatni vid
svoga života u jednu cjelinu.
Taj problem duhovnog i djelatnog života danas je još prisut-
niji u životu bilo svećenika, bilo redovnika i angažiranih laika, jer je
žetva velika a poslenika malo. Može se dogoditi, a možda se i doga-
đa, da više nismo u stanju naći rješenje za sklad i objedinjenost
između molitve i djelatnosti, a što može postati izvorom svakovrs-
nih kriza...
Da je ta problematika prisutna i danas, svjedoči nam, primjeri-
ce, kard. Joakim Meisner koji je, u razgovoru s novinarom Stefa-
nom Rehderom, na pitanje – zašto je u Katekizmu Katoličke Crkve
dano toliko prostora molitvi – odgovorio: Zato što je molitva prva
zbilja vjere. Kršćanin se ne može definirati bez molitve. U molitvi se
otvaramo Bogu. Što se više otvaram, to više ulazi svjetlo Božje u
mene i tada otkrivam što sam u stvari... Svećeniku je molitva potre-
ba kao druga narav, kao druga koža, (Joachim Meisner: Mit dem
Herzen sehen, Aachen, 2000, str. 178-179, 160).
Aktualnost problematike molitve koju podvlači kardinal Meis-
ner, s jedne strane, i potreba djelatnosti danas, s druge strane, čini
aktualnim rješenje što je pronašao o. Gerard kako bi povezao molit-
vu i djelatnost i ostao vjeran Bogu i svome pozivu.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 180
Sluga Božji je našao rješenje u tome što je stavio molitvu u sre-

dište svoga života. Piše: Čitanje bez razmatranja je kao gutanje
hrane bez žvakanja (BD, 302). Kad se čitanje žvače molitvom, dobi-
ju se dva učinka: 1) Duša stanuje kod neizmjernog izvora i nikada
neće ožednjeti... Vatra nas ne žeže kad smo od nje daleko. Božja lju-
bav i Božje istine one ne griju ako o njima ne razmatramo. (BD,
392); 2) Molitva povezuje i ispunja čovjeka Bogom a to ima učinak
na djelatnost. Ljubav koju stečemo po molitvi prelijeva se u plodo-
ve ljubavi kroz djelatnost: Po molitvi, piše Gerard, Bog nam daje
biće, cvijeće, tj. milost, i ima zato pravo čekati plodove a oni su kao
med... Svakome postajemo med kad mu na spasenje djelujemo
(ondje, 302, 303). Kad... djelujemo dajemo Bogu med. Djelujemo Vi
i ja (jer) sam pun meda, zapisao je Gerard na margini str. 304, isto-
ga rukopisa, pri kraju svoga života, da pojasni značenje djelatnosti
kad smo s Bogom, po molitvi povezani. Tko na Božju dobrotu pazi,
ne može ljenčariti (ondje).
Jasno da Gerard povezuje molitvu i djelatnost, ali potrebno je
uočiti kako on to čini u praksi. Nema dvojbe da molitvi, razmatra-
nju, treba posvećivati određeno vrijeme. On je to vjerno činio dva
sata dnevno, kako to želi sv. Terezija za svoju duhovnu djecu. Treba
naglasiti da kada Gerard govori o važnosti molitve za djelatni apos-
tolat, i na potrebu njihove povezanosti, on naglašava da molitva i
djelatnost trebaju biti u aktualnoj povezanosti dok se djeluje. Kako
bi se to dogodilo, Gerard ističe da treba biti pažac. Ta riječ možda
ne postoji u rječniku. Ona je izvedenica od riječi paziti, gledati, mot-
riti, imati na oku a po svoj prilici preuzeta je od sv. Ivana od Križa:
atencion amorosa = ljubavna pažnja. Možda bi se ta riječ danas
mogla prevesti s riječju: motrilac. Sadržaje te riječi Gerard opisuje
kao: Med koji postaje snaga ako je u isto vrijeme pažnja na Tvoju
dobrotu, piše Gerard i dodaje: Vrijedna sam pčela ako na svačiju
želju pazim kako bih je kao medom osvježio... Onaj koji pazi upotreb-
ljava svaku zgodu da ojača dušu... Ako pak hoće biti med u društvu,
neka ne govori o sebi nego o Bogu... Vazda pazim, tj. molim, radim,
pazim, s Vama sjedinjen, sve po Vašoj dobroti, ništa po sebi... Zato na
Vas pazim da Vašu želju vidim... Najprije opaziti što želite i govori-
te; to činiti (BD, 305, 308). Iz ovih doslovnih navoda o. Gerarda
daje se zaključiti da molitvu i djelatnost povezuje u cjelinu molitva
koja je neprestano drugovanje s Osobom, ili osobama, a to su Isus,

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 181
Bogo-čovjek, Majka Božja, kako doznajemo iz drugih rukopisa Slu-

ge Božjega. Toj ćemo se temi vratiti drugom zgodom.
Povezujući sve što je u ovom članku ukratko izneseno, jasan
postaje domet i aktualnost Gerardove zamisli o povezanosti kon-
templacije i akcije, kao i aktualnost njegovoga gledanja u našem
vremenu kada su potrebe djelatnog apostolata velike. Kako bi se
molitva i apostolska djelatnost povezale u jednu cjelinu i imale
svoju učinkovitu snagu u dušama, moraju biti zajedno, u isto vrije-
me, po motrilačkom stavu i druženju s jednom Osobom.
Kardinal Meisner, kako sam na početku naveo, naziva molitvu
Prvom zbiljom kršćanskog života, a o. Gerard nam pojašnjuje da će
vjera, molitvom življena, to biti ako je življena motrilačkim zajedniš-
tvom s jednom Osobom. Neka nam zato o. Gerard, sa svojim sta-
vovima, bude poticaj da proučavamo što nam Katekizam Katoličke
Crkve kaže o molitvi, kako bismo dublje živjeli vjeru, kroz iskustvo
druženja s jednom Osobom, i prenosili je drugima putem djelat-
nosti koju vrše bilo svećenici, bilo redovnici, i redovnice, bilo anga-
žirani laici.
Molitva skladište puno hrane,

odijela, lijeka i oružja
O. Gerard nam je u brojnim vlastoručnim zapisima ostavio
mnoge zabilježbe o molitvi. U ovom prikazu predočit ćemo ono što
je zapisao u rukopisu Blago duše. U jednom zapisu, u ovom ruko-
pisu, molitvu je nazvao Skladištem punom hrane, odijela, lijeka i
oružja. Pokušajmo otkriti, u istom rukopisu, koji su ga razlozi nave-
li da molitvi da takvu definiciju.
Naš SB, osim opće definicije molitve koju je našao kod drugih
pisaca, koji molitvu definiraju Uzdignućem misli prema Bogu (BD,
17,380), uključuje u sastavnicu molitve pojam osluškivanja Boga, i
piše: Slatko uživam kad Vaš govor slijedim (ondje, 382). Molitvu naš
SB poistovjećuje s ljubavlju: Tko ljubav želi najbolje moli (BD, 447).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 182
A kako bismo probudili ljubav, u molitvi treba promatrati Isusova

djela ljubavi prema nama: Isusova su djela ljubavi žerava koja poti-
ču na razmatranje kako bi se i u nama probudila vatra ljubavi (BD,
415). U sastavnice molitve ulazi prošnja: Životinje se brinu za pot-
rebno deranjem a pametan kršćanin prošnjom i molenjem (BD, 417).
Lako je zaključiti iz ovih navoda da je molitva za o. Gerarda susret
s jednom osobom, Isusom Kristom, razgovor s njime, srcem punim
ljubavi, nadahnjujući se na Isusovu ljubav prema nama. To je kon-
kretna ljubav Isusa Krista prema nama po djelima otkupljenja.
Kako bismo stupili u razgovor s Isusom, srcem punim ljubavi,
o. Gerard nabraja duhovna raspoloženja molitelja koja su očito u
dosljednosti s ljubavlju. To su prije svega vjera i poniznost. Lako
molimo, naglašava SB, ako vjerujemo da nam je duša mala, gola,
bosa, gladna, izranjena, zapušteno prosjače (BD, 379). Tražimo Bo-
ga vjerom i kad ga nađemo ljubimo ga (BD, 387). Ovi navodi kao da
žele reći da upućuju na Isusovu prispodobu o farizeju i cariniku
kako bismo slijedili ponašanje carinika a ne farizeja. Molitva fari-
zeja je bila ohola, hvalisava a carinikova ponizna. U njoj carinik
priznaje svoje duhovno simomaštvo i potrebu Božjeg milosrđa.
Osim toga, autentična molitva zahtijeva dosljednost života, koji
je u skladu s evanđeljem: Tko hoće unutarnju molitvu zavoljeti, neće
se Bogu iznevjeriti (BD, 445). Jednako tako: Tko se odaje molitvi
neka se prilagodi volji Božjoj (BD, 391). U molitelju neka su želja i
djelo jedno, neprestano zajedno, usuglašeno (BD, 440).
Na koncu o. Gerard daje praktične upute kako bi se ostvarila
molitva čiju nam je definiciju predstavio i uvjete označio. Potrebno
je izabrati temu o kojoj želimo razgovarati s Bogom, s Isusom: 1)
Treba se osloniti na koju istinu vjere (BD, 387); 2) paziti na ono što
Bog govori (ondje, 3) upirati pogled na Isusa, jer samo pogled na
Njega to je već slatki med. Osobito kad ne možemo razmišljati, kad
smo u napasti... vazda na njega uputiti pogled (BD, 460).
Zaključujući našu temu o molitvi postaje nam jasno zašto Ge-
rard ističe da je Molitva skladište puno hrane, odijela, lijeka, oružja.
Molitva takvih sastavnica, kakvu nam Gerard predlaže, vrlo je jaka
pred Bogom: Ona bi izbavila i sužnja pakla, kad bi pravda dopusti-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 183
la (BD, 417). Molitva je sve to jer ispunja dušu ljubavlju i razgovo-

rom s Isusom Kristom i jer se temelji na vjeri, i ljubavi, na pouzda-
nju.
Dobro je zapitati se, u školi ovog našeg Božjega Sluge, kakva
je naša molitva, kakva je naša vjera u plodove molitve, kakva nam
je ljubav prema Isusu Kristu, kako bismo primili poticaje da bolje
molimo, kako bi nas molitva okrijepila i ispunila, jer Isus je slatki
med.
Poruka o aktualnosti molitve

Sluga Božji bio je gorljivi molitelj. Prema brojnim svjedočan-
stvima, molitva mu je bila najvažnija dužnost, koju je revno obavljao
i proširivao u molitvi na cijeli dan posredstvom vježbe u Božjoj pri-
sutnosti. O molitvi je ostavio i brojne zapise iz kojih se lako može
razabrati da je neprestano bio u molitvenoj povezanosti s Bogom pa
i onda kada je pastoralno djelovao.
Pokušajmo danas, kada je molitva u krizi, potražiti u njegovim
vlastoručnim zapisima odgovore koji mogu pomoći prebroditi kri-
zu molitve i otkriti u molitvi i te kako vrlo važnu aktualnu vrijednost
za život svakoga čovjeka i za međuljudske odnose...
Kako bismo što bolje uočili domet i značenje molitve u kršćan-
skom životu u zapisima o. Gerarda Tome, promotrimo razloge koji
su doveli do krize molitve u ovom našem vremenu.
Među razlozima koji su doveli do krize molitve, na prvom mjes-
tu je, bez sumnje, onaj prema kojem je Bog mrtav. Znanost i razvoj
znanosti kao da nam žele reći: da, ako Bog i postoji, on nema više
značenja jer se mnoge stvari, za koje se ljudi mole da im Bog po
molitvi podari, rješavaju znanošću i tehnikom, te je Bog – ako nije
mrtav, onda barem suvišan. Sekularizacija, koja je na djelu, zahva-
tila je i svijest samih kršćana te se i oni pitaju zašto moliti. Sumnja
se čak da se mnogi koji se mole, mole da umire svoju savjest kako
bi pobjegli od svojih frustracija.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 184
Pred ovakvim i sličnim razlozima koji se navode molitva je pos-

tala luksuzni artikl u našem vremenu punom užurbanosti.
O. Gerard u brojnim zapisima ističe da molitva nije otvaranje
usta, ili samo otvaranje usta, kada smo skršena srca, ili u trenu-
cima frustracija, nego je nastojanje oko pronalaženja puta kako
susresti Boga, po Isusu Kristu, kao partnera, s njime općiti, kako
bismo duhovno rasli i sazrijevali kao ljudi a jednako tako, poslije
susreta s Bogom, po Isusu Kristu, porasli u svijesti što smo dužni
učiniti u službi bližnjega.
Evo par navoda iz njegove pismene baštine: Oku je mila lijepa
stvar i uživa kad na lijepu stvar gleda. Kad na Boga i njegova djela
gleda, gorljivo moli a jednako tako i na Božja djela gleda. (Kao
posljedica toga gledanja) je slatko razmatranje i isto tako ispunjenje
vlastitih dužnosti. Božje pak djelo je svako dobro djelo, svako stvore-
nje. Sve je to, ističe SB, posljedica pobožnog razmatranja (BM, 201).
Kako bi Bog bio partner u molitvi i kako bi molitva imala spo-
menute željene učinke, mora prolaziti kroz Isusa Krista: Isuse, kad
na Tebe u molitvi pomislim odmah se spašavam. Ta, Ti si put, isti-
na i život. Tvoje uzorno ponašanje je kao zrakoplov, dakle put. Tvoje
učenje je istina, kako bi dao Bogu Božje a čovjeku ono što pripada
čovjeku. Tvoja je ljubav život i pokretač života. Moja molitva, tada,
postaje kao krila (za letenje), moja ljubav gorivo, moja djela slatka
jela. Dakle (dobivam) sve što treba putniku (TH. PAST, 562). Osim
toga, kada u molitvi tražimo i nalazimo partnerstvo s Bogom, po
Isusu Kristu, tada molitvom: vidi čovjek koliko je mali, nedostojan,
vidjeti Isusa, i potaknut je ići putem savršenosti. Kada se čovjek,
(poput Zakeja) popne na voćku molitve i ne samo popne nego i jede
njene plodove, ojačava se. Ako ga netko hoće skinuti s voćke ili ga
vuče tamo amo, kao kad puše silan vjetar, i njiše voćku, tj. njiše s
našom molitvom i dušom, i tada stalna molitva sve savladava: očisti
čovjeka od grijeha, hrani i ojačava dušu, veže dušu za Boga, kako bi
se u njega uzdao. Doduše na početku (molitve) sve to dugo traje, osje-
ćamo kao da je Bog daleko od nas. Ali kada se popnemo na vrh molit-
ve, dođe Isus nama sasvim blizu, dođe u naše srce i jednako tako od
radosti osjećamo živo raspoloženje, sve krivice ne samo ispovjediti, i
u toj se mjeri popraviti, i onoliko pokore činiti i pripravni biti 4 puta
toliko činiti, nego što smo činili... (PB, razmatranje XXXVII).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 185
Pred tolikim moralnim i duhovnim učincima molitve u duši

molitelja, Gerard zahvaljuje Isusu Kristu i dodaje: Hvala Ti, Isuse,
da si me podigao na voćku molitve... ostat ću ipak mali i ponizan da
ne padnem u slučaju oluje napasti, s ove voćke molitve, nego da se
još čvršće uhvatim za tu voćku, pa ako nema na njoj zrelog voća, slat-
kog voća, ja ću silom jedan zeleni plod otkinuti pa prema nebeskom
Suncu Isusu, okrenuti, neka ga grije i žeže, da sazrije, i tako se tim
sazrelim plodom nasitim. Dakle, neka čujem Isusov glas, kao Zakej:
„Danas ću k Tebi navratiti i s tobom zauvijek ostati“ (ondje).
Stavljajući ove tvrdnje i učenje o molitvi o. Gerarda Tome Stan-
tića u kontekst nepovjerenja prema molitvi, u ovom našem vreme-
nu, moramo ustvrditi da je zapravo kriza molitve u tome što su ljudi
ili postali mlaki u vjeri ili je izgubili. Zbog toga ne znaju otkriti da je
Bog onaj koji nas voli u Isusu Kristu, da želi općiti s nama, kao
Osoba s osobom, kako bi tim općenjem obogatio svakoga molitelja
moralnim i duhovnim vrednotama i time pridonio boljim odnosima
čovjeka s čovjekom. Zato mi kršćani moramo zastupati stanovište,
i kao molitelji pokazati, kako autentična molitva pridonosi osob-
nom rastu čovjeka u njegovim moralnim i duhovnim vrednotama,
koje onda stvaraju uvjete za autentičan suživot čovjeka s čovjekom.
Po svemu tome molitva je vrlo aktualna stvarnost za stvaranje ne
samo autentičnog odnosa s Bogom, nego pridonosi duhovnom i
moralnom rastu kršćanina a time i suživotu među ljudima. Nije
dakle molitva u krizi, rekao bi o. Gerard, nego je u krizi čovjek, čija
je vjera oslabila, pa nije kadar susresti Boga po Isusu Kristu, a time
nije kadar ni susresti brata čovjeka, kao brata.
Molitvom liječiti ljubav prema

Bogu i bližnjemu
Molitva ne samo da nije bezvrijedna stvarnost kršćanskog
života, kako je istaknuto u prethodnom članku, nego je njezina
praksa bitna potreba za razvoj i sazrijevanje kršćanina, pa i svako-
ga čovjeka, koji svojom ljubavlju obuhvaća Boga i bližnjega.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 186
U jednom od brojnih zapisa naš SB ovako razmišlja: Za bla-

ženstvo i za ljubav smo stvoreni, ali pošto nam je ljubav bolesna, bo-
lesno nam je i blaženstvo. Moramo zato svom snagom Boga ljubiti, i
tako ćemo našu ljubav izliječiti, i biti blaženi. Lijek pak ljubavi je
molitva jer molitva je ljubljenje i disanje duše (RI, 22, 43).
Kad SB spominje bolesnu ljubav, koju treba liječiti molitvom,
sigurno misli na dušu ranjenu istočnim grijehom i osobnim grijesi-
ma, koje činimo posebno protiv Boga i bližnjega, po kojima je duša
izranjena i bolesna. Kršćanin koji se odaje grijehu, sebeljubiv je i
sebičan i što više griješi više je sebeljubiv i sebičan. Njegovo pak
sebeljublje i sebičnost imaju teške posljedice, ne samo za njegovu
dušu, u odnosu s Bogom, nego i za suživot s bližnjima. Budući da
je molitva ljubljenje i disanje duše, kadra je liječiti dušu od sebeljub-
lja i od sebičnosti i po tome uspostaviti prisne odnose s Bogom i s
bližnjim... Kako bi molitva postala ljubljenje i disanje duše, potrebno
je imati čisto oko duše. Oko duše postaje čisto kad iz njega vadimo
trnje (ondje). Trnje je, u ovom kontekstu, isto što i sebeljublje,
egoizam.
Ljubav čiji je dinamizam ljubljenje i disanje duše, to jest moli-
tva, koja liječi dušu kršćanina, nije nešto u zraku nego je prije sve-
ga druženje s Isusom Kristom, putovima vjere, ufanja i ljubavi, jer
tko moli to čini Očima Isusovim, rukama Isusovim djeluje, jezikom
Isusovim govori, a jednako tako o drugima misli kao Isus (ondje).
Znači, po molitvi koja je ljubljenje i disanje duše, molitelj treba gle-
dati na Isusa. Svoje oči na taj način najbolje upotrebljava. To pak
gledanje na Isusa, to jest ta molitva, postaje izazovno i ima za poslje-
dicu da svako stvorenje viče: gledaj, pazi na lijepog Isusa (RI, 171).
Znači, kada čovjek kršćanin moli, on nekako nosi među ljude
Isusovu osobu, postaje sličan Isusu, i po tome postaje izazovan lju-
dima. Ovaj izazov postaje još bogatiji kada molitva – ljubljenje i
disanje duše – u taj izazov unese i druženje s Isusovom Majkom i s
bližnjim. Molitva se, naime, ističe o. Gerard, treba pretvoriti u milo-
vanje Isusa, njegove Majke i svakoga stvorenja (TH. PAST, 454). U
logici ove tvrdnje znači da molitva liječi ljubav, i onu Božju i kršćan-
sku ljubav prema bližnjemu. Kada je ona općenje s Isusom i Maj-
kom njegovom i kada stavlja na prave noge odnose među ljudima,
proširuje svoju ljubav s Isusa i njegove Majke na braću ljude.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 187
Sebičan čovjek ne može uspostaviti takve odnose s Bogom, s presv.

Bogorodicom i s bližnjim, osim koliko je duša čista od nagnuća jer
mu je samo tako ljubav prema Bogu vruća (Sjedinjenje s Bogom,
33). Kada je molitva prema Bogu vruća, u društvu s Isusom i nje-
govom Majkom, tada se liječi ljubav ne samo u odnosu na Boga ne-
go i u odnosu s ljudima, jer kako takva molitva liječi od sebeljublja,
od primjesa sebeljublja, otvara put druženja s Isusom i njegovom
Majkom, liječi ljubav u odnosu prema bližnjemu. Kršćanin tada
postaje sigurniji i spremniji... drugog poštenu želju ispuniti nego sebi
ugađati (Propovijed, XIV. nedjelja poslije Duhova, 1925.).
Molitva, dakle, svojim dinamizmom zato što pročišćava ljubav
od egoizma, od sebeljublja, otvara put istinskoj ljubavi prema Bogu
i bližnjemu, srcem razgovara s Bogom, ali tako da volju Božju traži,
i vrši (TH. PAST, 95). Jednako tako kršćanin koji moli, ističe o. Ge-
rard, razumije što je ljubljenje i disanje duše, što u molitvi dozna od
Isusa to treba priopćiti ljudima; ne samo djelomično nego u cijelosti
(Kronika somborskog samostana, 3. ožujka 1925. Quod audivit a
Jesulo hoc enarare hominibus. Non taliter qualiter sed totaliter.).
Važno je ovo razmišljanje o molitvi kako se život kršćanina, u
njegovim odnosima s Bogom i ljudima, ne bi pretvorio u čisto
„sociološku kategoriju“. Tužimo se danas na nepravdu u društvu,
na mržnju koja dijeli ljude. Tražimo odgovore, primjerice u „prav-
noj državi“. Sve je to dobro i plemenito ali je nedovoljno ako ne lije-
čimo ljubav, to jest ako uistinu ne molimo, kako nam predlaže moli-
ti naše gore list – sluga Božji o. Gerard Tome Stantić.
Srcem razgovara s Bogom

tko traži i vrši Božju volju
Nadahnut, najvjerojatnije, riječima iz Molitve Gospodnje: Budi
volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji, a jednako tako svojim uči-
teljima, posebno sv. Terezijom Avilskom, naš sluga Božji o. Gerard
Tomo Stantić posvećuje posebnu pažnju volji Božjoj, kao bitnoj

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 188
sastavnici molitve. On zapisuje: Tko se odaje molitvi neka se prila-

godi Božjoj volji (BD, 378). Dodaje, među ostalim: Molitva, ujedi-
njenje s Bogom po molitvi, isto je što i Božjoj volji podvrgavanje (TH.
PAST, 685). Tko se moli treba Svoju volju u Božjoj volji skuhati
(BM, 179). Kuhanje volje molitelja u Božjoj volji treba imati takav
učinak da ljudska volja izvjetri. Kad pak izvjetri volja ljudska, duša
postaje tako slobodna da dozvoljava Bogu da svoje upiše na samom
dnu, (dubini) moliteljeve duše (ondje). U jednom od brojnih vla-
storučnih zapisa, neprestano se pita Što učiniti kako bi se Isusu svi-
djeli i odgovara da to treba biti neprestana tema razmišljanja moli-
telja, i u svakoj poteškoći, koja je vezana uz život, kako se ne bi nika-
da protivio volji Božjoj (Ljetopis samostana u Somboru, 19. siječnja
1925). U nastavku dodaje: To je jasna istina, a ne misticizam.
Razrađujući temu o Božjoj volji, o. Gerard ističe da je volja
Božja u konkretnosti: Da nam treba biti milo samo ono što je Isusovo
djelo (TH. PAST, 843). A kako bi to bilo moguće potrebno je: da tije-
lo i duša u Isusu nađe sve želje, a čovječje želje neka se zamijene Isu-
sovim željama. Tada se događa da u molitvi gledamo očima Isuso-
vim, slušamo Isusovim ušima, a djelujemo Isusovim rukama (ondje).
Drugim riječima, to znači da je potrebna prije svega vjera, pomoću
koje razmišljamo u kategorijama Evanđelja, i tako otkrivamo koje
su Isusove želje. Ističemo duhovnu slobodu: Tko u kategorijama
vjere razmišlja i moli, na toga pada više kiše Božje milosti ... i sva
suradnja s milošću ima za učinak: Da po jednoj kapi te kiše nestaje
protivljenje Božjoj volji... nestaje svaki mrak. Duša postaje sposobna
razmatrati o pojedinim istinama, vršiti svoje poslove (BM, 201).
Kada vjerom prihvatimo svetu volju Božju, postajemo kao orgu-
lje Božje svete volje koje ili ne sviraju ili, ako sviraju, sviraju po volji
Božjoj (BM, 115).
Molitvi koja izvire iz vjere priskače u pomoć bogoslovna nada,
zato što po bogoslovnoj kreposti nade Molitva dobiva (dimenziju)
prebivanja u nebu (TH. PAST, 66), što znači da je molitva eshatološ-
ka stvarnost. Dok je vjera svjetlost, a ljubav početak nebeske gozbe
već na zemlji, nada je sretno trgovanje, razmjena zemaljske za nebes-
ku stvarnost (TH. PAST, 66). Dakle, nada osposobljava molitelja da
bira, da se jagmi, ističe o. Gerard, kako bi u konačnici stigli na ne-
besku gozbu s Isusom, s Anđelima i Svetima (ondje). Bez bogoslov-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 189
ne nade Ne možemo uzletjeti Stvoritelju dokle ne svladamo svoju

volju, tog kućnog kradljivca. Ne možemo zbog toga imati svetu slo-
bodu. Kako bismo postigli slobodu, potrebno je svu sebičnost i strast
otresti s krila duše, a posebno stresti blato grijeha... jer zemaljsko i vre-
menito vežu nas za zemaljsko a duhovno podiže k Bogu (BM, 143).
Rezultat dinamizma vjere i nade je u tome što Isus (po tom
dinamizmu) postaje duši jelo, vrt pun cvijeća i slatkog voća na teme-
lju nauka sv. Ivana od Križa (BM, 8). To znači, u logici prethodnih
Gerardovih navoda, kada se duša hrani istinama vjere i kada pomo-
ću kršćanske nade bira te istine, otvara put susretu s Isusom pu-
nom ljubavi: Isus postaje jelom, vrtom punom cvijeća, i slatkog voća.
U logici svega navedenoga dosljedan je Gerardov zaključak: Tvoja
volja (Bože) je najbolja a moja je najgora, slijepa i okrutna. Zato ću
Tebe držati za upravitelja i kralja moje volje. Moja je volja ropkinja
(sebičnosti i strasti) a ne slobodna. Jedina je sloboda nju Tebi žrtvo-
vati (RI, 71, 72).
Slijedeći Gerardova razmišljanja o molitvi, ustvrdio sam već da
molitva liječi ljubav a iz ovog nastavka, na temu molitve, možemo
razabrati zašto molitva liječi ljubav. Liječi ljubav duše zato što dina-
mizmom vjere i nade oslobađa dušu od sebičnosti, od sebeljublja i
dozvoljava da duša bude slobodna poput lopte s kojom se Mali Isus
igra (BM, 134).
Danas, kada postoje toliki molitveni pokreti, ovo Gerardovo
razmišljanje je vrlo aktualno, kako molitva ne bi postala opijanje,
nadomjestak, kao droga, već oblik nehinjene ljubavi!
Usmena molitva
Molitva ima više oblika. Jedan od oblika je svakako usmena
molitva. Kako usmena molitva ne bi bila neko naklapanje s puno
riječi, nego čin dostojan kršćanina, važno je, ističe SB. o. Gerard,
da nastojimo čistiti dušu, vjerovati da je Isus uz nas i da barem leti-
mice upiremo oči na Isusa (TH. PAST, 542).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 190
Kroz molitvu Očenaša naš kandidat za oltar nam na konkretan

način priopćuje kada su prisutne u našoj usmenoj molitvi sastavni-
ce vjere i našega upiranja pogleda na Isusa: U molitvi Očenaša, piše
on, je u tolikoj mjeri sadržana savršenost i motrenje Boga da ih bez
svake druge knjige možemo postići ako po Očenašu živimo. Ako
Očenaš dobro izmolimo i po njemu živimo, možemo se obogatiti. Tko
dakle Očenaš moli neka se ne boji: dobit će ono što će ga spasiti
(Milosrdnost Isusova, 009895).
Kako bismo po usmenoj molitvi sačuvali dinamizam njezinih
sastavnica, dok upiremo oči na Isusa mislima punim vjere, potreb-
no je pred očima imati sadržaje Očenaša i po njima živjeti. Treba,
dakle, čvrstom nakanom punom vjere posvješćivati u duši da nam
je Bog otac, da želimo proslaviti njegovo sveto ime, da nam je želja
pridonijeti nadolasku njegova kraljevstva, vršiti njegovu volju,
voljeti bližnjega, da nam Bog pomogne oduprijeti se navalama
Zloga.
Ovako shvaćena usmena molitva ne samo da nije naklapanje
nego nije ni intimistička, ni sebična, jer po takvoj molitvi ne samo
da hranimo dušu i jačamo povezanost s Bogom, nego nam ona služi
da dublje poniremo u Božje tajne, da nam se usmena molitva pret-
vori u molitvu razmatranja, da se rasplamsa naša ljubav prema bliž-
njemu.
Kako bismo postigli takve učinke usmene molitve, o. Gerard
nam preporučuje recept sv. Terezije do Djeteta Isusa: Kad Maloj
Tereziji, piše on, dobra misao nije dolazila, ona je polagano Očenaš
ili Zdravo Mariju izmolila, pa joj se srce upalilo i duša ojačala (BM,
004252). Jednako tako upozorava da molitva ne smije biti traženje
slasti nego traženje i vršenje volje Božje jer sladunjava molitva je
sebična, jer tko se slatko Bogu moli sebi se umiljava i naslađuje... a
Bog djeluje u nama kada naša snaga spava a to se događa kada
kažemo budi volja Tvoja (SI, 21). Ovaj zadnji navod iz Gerardovih
zapisa je vrlo značajan, jer po njemu saznajemo da je naša molitva
vrlo dobra i onda kada smo suhi, ali predani volji Božjoj, kada moli-
mo zato što Boga volimo i želimo ga proslaviti.
Kada je usmena molitva tako shvaćena i prakticirana, ona tada
pomaže duhovni rast, hod za Isusom, i pridonosi spasenju drugih

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 191
ljudi. Tko se s Isusom na ovakav način povezuje: U tome gori vatra

ljubavi, taj i druge upaljuje, taj Isusa nasljeduje, ističe o. Gerard
(PKI, 004845). Tko tako moli ne razgovara samo s Bogom već i
drugima priopćuje što je u molitvi otkrio ili, kako piše o. Gerard,
drugima kaziva što je u molitvi naučio (BD, 008366).
Iz navedenih zapisa SB o. Gerarda Tome Stantića već možemo
uočiti da i usmena molitva, da bi bila autentična, mora poprimati
neka obilježja molitve razmatranja. Također uočavamo da je auten-
tična molitva, pa bila ona i usmena, jedan susret s Isusom Kristom
i preko njega s Ocem našim koji je na nebesima, a jednako tako
raste i briga za našega bližnjega. Osim toga, ovako shvaćena molit-
va izdiže čovjeka da, kako piše o. Gerard, kada ga teret pritiskuje,
(„pripuši“), da se ne uguši. Da se neće nikada ugušiti tko se po mo-
litvi odgušuje (TH. PAST, 788).
Lako je iz navedenoga zaključiti da nas o. Gerard Tomo Stantić
ovim svojim zapisima potiče na ozbiljno razmišljanje kako bismo
unaprijedili naš molitveni život te naše sudjelovanje u liturgijskoj
molitvi, kako se ona ne bi pretvorila u puke riječi, u formalizam,
koji ne hrani dušu.
Samozataja i molitva
U zapisima sluge Božjega Gerarda Tome Stantića susrećemo
vrlo važnu temu: samozataja. Potpora molitvi je samozataja a molit-
va je cvijeće. Jedno bez drugog ne mogu biti, piše on (PKI).
Gerard obrazlaže zašto molitva ne može biti bez samozataje.
Razlog je u tome što je molitva isto što i ljubav, a Tko pliva u moru
ljubavi, taj već nebesku pjesmu pjeva. Taj je čist od sebičnosti (TH.
PAST). Ljubav i sebičnost, dakle, ne idu skupa. Potrebna je zato
samozataja kako ljubav, molitva, ne bi bila sebična. Ako je ljubav
sebična, onda je ona isto što i egoizam, a egoizam, ako je prisutan
u molitvi, traži sebe u molitvi a ne Boga koji nam je objavljen po
Isusu Kristu kao ljubav.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 192
O. Gerard obraća pažnju onome što treba činiti kako molitva

ne bi bila popraćena primjesama sebičnosti te piše: Danas svetost
nije strogost nego jednostavnost, poniznost, mala vatrenost, igra
(PKI). Važno je naglasiti da, prema ovom navodu, tko se odaje mo-
litvi nije pozvan usredotočiti se na vanjska pokornička djela, iako i
ona mogu biti korisna, nego je pozvan ispravljati svoju nutrinu,
kako bi pročistio svoje nakane, kako bi se borio protiv sebičnosti.
U nastojanju oko pročišćavanja svojih nakana, ponajprije treba
napraviti reda, posebno pročistiti svoja sjetila, iskrenim nakanama
jer, piše naš kandidat za oltar: Tko hoće nutarnju molitvu vršiti,
mora vanjska sjetila zatvoriti (TH. PAST.). Što to znači u konkret-
nosti? O. Gerard objašnjava da onaj zatvara sjetila tko po poniz-
nosti čisti savjest, jer Poniznost je čista voda da savjest bude visoko-
ga roda (RI). Dakle, za molitvu je potrebna iskrenost, i sloboda, do
te mjere da nam je samo istina o sebi važna, jer ona oslobađa čovje-
ka! Dokle god se čovjek ne oslobodi sebičnosti, kroz samozataju,
oholost je onda na djelu a ona nije ništa drugo nego Trun u oku
duše zbog kojega se duša guši i teško diše (RI). Ukratko, poniznost je
istina o sebi, o. Gerard to izražava ovim jezgrovitim riječima:
Poniznost je istinito vrednovanje samoga sebe (Via ad Jesulum).
On također primjećuje da se ponizna iskrenost, u svojoj puni-
ni, ne postiže ako nam Srce ne bude srce nego riječ ispisana zlatnim
slovima ‘Ljubav’ (TH. PAST). Kada je čovjek slobodan u sebi, po
tako definiranoj poniznosti, kadar je, ako posjeduje ljubav, birati
prave vrednote kako bi od njih živio.
Uz sve ovo, naš Sluga Božji naglašava nešto vrlo važno, a to je
da se ne možemo osloboditi sebičnosti samo vlastitim naporom či-
neći djela samozataje. Potrebna nam je i Isusova milosna pomoć i
ljubav prema bližnjemu. Piše: Prije nego je Isus sv. Petru povjerio
najuzvišeniju službu, a to je da lovi ljude, pokazao mu je da bez
Njega ne može ništa učiniti. Hoćemo li da nam u dušu Isus ulazi,
budimo kao mreža kojom je sv. Petar mnoge ribe ulovio na Isusovu
zapovijed. Zato sve što vidimo neka nam bude kao mreža, po kojoj
nas Isus u svoju mrežu hvata, ali i mi budimo mreža za svakoga:
okom, uhom, rukom, i svom dušom da i druge ulovimo (TH. PAST).
Tko moli, mora računati na Isusovu pomoć a jednako tako
vježbati se u ljubavi ne samo prema Bogu nego i prema bližnjemu.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 193
Molitva, naime, nije intimistička stvarnot jer dok voli Boga, u Isusu
Kristu, voli sve ljude za koje je Isus umro, i to ne „platonski“, nego
djelotvorno!
Molitva koja se obavlja kroz dinamizam ovih sastavnica u
konačnici postaje: Sebe liječenje i nasljedovanje Isusa (M), u osob-
nom životu i radu. Iz svega slijedi da samozataja nije neko potiski-
vanje nego je put koji vodi u slobodu i u sazrijevanje u odnosima s
Bogom i pridonosi istinitoj zauzetosti za druge.
Nije potrebno svemu ovome išta dodati. Važno je kroz ove po-
ruke provjeravati autentičnost vlastite molitve. I, ne samo to! Kada
bi se kršćani po ovim smjernicama molili, boreći se samozatajom
od vlastitog egoizma, rasli bi u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Kako bi tada drukčiji bio svijet! Tada bi više od milijarde ljudi na
krugu zemaljskom bili duhovno zdraviji a jednako tako bili bi kva-
sac za bolju budućnost svijeta!
Molitva razmatranja
Osim usmene molitve, koja nije autentična ako, ističe o. Ge-
rard Tomo, ne mislimo na ono što riječima izgovaramo, ipak posto-
ji oblik molitve u kojoj je prevaga usredotočenje na prijateljevanje s
osobom s kojom razgovaramo. Taj oblik molitve je molitva razma-
tranja ili unutarnja molitva.
Definiciju ovog oblika molitve SB preuzima od sv. Terezije
Avilske, i zapisuje: Nutarnja molitva je prijateljsko općenje (BM,
002751). Općenje koje se ostvaruje posredstvom jedne osobe a to
je Isus Krist, Utjelovljena Božja Riječ: Za unutarnju molitvu ništa
nije spasonosnije nego da Isusa uvijek u sebi nosimo (BM, 218). Tko
se moli Tebi, na najveću ljepotu misli (RIMJ, 13). U nastojanju da
još bolje definira molitvu razmatranja kao prijateljsko općenje, do-
daje: Molitva razmatranja nije samo da na Boga mislimo, nego da
Boga ljubimo. Tko Boga voli, samo taj moli (Pažnja, 10). Molitva je
sadržana u jednoj jedinoj riječi: Ljubim! (BM, 218). Znači da na

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 194
pravi način s Bogom prijateljujemo. U molitvi, po Isusu Kristu,

Utjelovljenoj Božjoj Riječi, po ljubavi. Obraćajući se Isusu Kristu,
zapisuje: Tko moli Tebe voli; molitva = disanje duše (TH. PAST,
002772). Bezočan bih bio ako ne bih promišljao s kim i što razgova-
ram. Dakle: neka pazim tijelom (svakim udom) i dušom s kim i što
se govori (BM, 218). U sastavnici prijateljstva i ljubavi koje trebaju
prožimati molitvu razmatranja važna je volja Božja: Molitva: vazda
po vašoj želji činiti (BM 28). Tko se odaje molitvi, neka se prilagodi
Božjoj volji, uči sv. Terezija (BD, 378). Naglašava da u molitvu raz-
matranja ulazi pojam zajedničarenja. Objašnjava to slikom o šetnji,
govoreći da je molitva najbolje šetanje do Vas, jamačno od Isusa i
Marije, a od Vas do Vaše želje. Onda opet od Vaše želje do Vas, mot-
reći Vašu ljepotu i razmatrajući o Vašoj želji (BD, 376).
Kako ljubav i prijateljevanje s Bogom po molitvi razmatranja
ne bi bila neka apstrakcija, ili življenje u zraku, SB podcrtava da
autentičnost molitve razmatranja treba biti povezana s konkretnom
temom duhovnoga života kako bi kroz tu temu prije svega provje-
rili stanje našeg odnosa s Bogom, Bog ne traži da se kod razmatra-
nja mučimo nego da jednostavno promislimo: sad ću se s Bogom raz-
govarati o ovoj ili onoj istini: što, kakav sam do sada bio, kakav tre-
bam biti u svjetlu određene istine, družeći se s Isusom (11). Osim
toga, kvaliteta molitve razmatranja je onakva kakva je ljubav prema
dušama: Oku je mila lijepa stvar, uživa u njoj, kad na nju gleda. Kad
na Boga i na njegova djela gledamo, slatko razmatramo, svoje duž-
nosti ispunjavamo. Božje djelo je pak svako dobro djelo, svako stvo-
renje. Dakle o svemu treba imati pobožno razmatranje (BD, 447).
Ovo objašnjenje je u logici prijateljevanja s Bogom po molitvi. Pri-
jatelji, naime, imaju zajedničke ideale, što voli jedan voli i drugi, i
usklađeno poduzimaju korake oko svega onoga što vole kako bi
time pokazali i dokazali jedan drugome dubinu i autentičnost prija-
teljstva. Logično je da ljubav kojom je prožeta molitva razmatranja
ne oklijeva, slobodnog vremena nema (TH. PAST, 003381). Jednako
tako, Tko s Tobom razgovara taj i druge duše lovi (RI, 147); Molitva
je pokretač djela (BM, 9); Praktična molitva mora obuhvatiti: obra-
ćenje grešnika, olakšanje onima koji pate (TH. PAST, 003383). Reklo
bi se da za o. Gerarda Tomu molitva nema samo vertikalnu dimen-
ziju: ja i moj Bog, nego ima i horizontalnu dimenziju, nosi u razgo-
vor s Bogom i duše, Crkvu.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 195
Naš SB zaključuje svoja razmišljanja o pojmu unutarnje molit-

ve ili molitve razmatranja sljedećim zapisom: Bez razmatranja
ništa. Razmatranje mora biti preludij svakome djelu a jednako tako
mora slijediti svakome djelu (TH. PAST, 170).
Bez molitve se milosti uguše. Bez molitve nema milosti, bez mo-
litve nema radosti... (Pažnja, 10).
Držim da nam Gerard Tomo Stantić, kroz svoju definiciju o
molitvi razmatranja ili unutarnjoj molitvi, oslanjajući se očito na
razmišljanja o molitvi koje nam pruža sv. Terezija Avilska, prva
žena naučiteljica Crkve, priopćuje vrlo aktualne poruke kako bis-
mo mogli vrednovati i provjeravati autentičnost brojnih molitvenih
pokreta našeg vremena. Smatram, jednako tako, da su njegova raz-
mišljanja o molitvi razmatranja vrlo poticajna kako bismo uočili važ-
nost ovog oblika molitve i kročili putovima obnove na koje nas upu-
ćuje II. vatikanski koncil.
Euharistijska molitva
Sv. otac Ivan Pavao II. predsjedao je 17. listopada 2004. otvore-
nju Godine sv. Euharistije. Papa je tada govorio o Euharistiji kao
Svjetlu koje treba svijet u teškome traganju za mirom koji se čini dale-
ko na početku tisućljeća... (Glas Koncila, 24. listopada 2004, str. 1).
Ova nova inicijativa Svetoga Oca me je potaknula da u vlasto-
ručnim zapisima našeg SB pokušam otkriti kako on gleda na Euha-
-ristiju: što je Euharistija značila u njegovom životu i što ona treba
značiti za život vjernika?
Ovo se pitanje s pravom može i postaviti i očekivati odgovor jer
je o. Gerard Tomo bio veliki štovatelj Euharistije. Provodio je broj-
ne sate u adoraciji u karmelskoj somborskoj crkvi dok je čekao
pokornike za sakrament pomirenja.
Euharistija je za SB središte života. U svojoj adoraciji on euha-
ristijskog Isusa naziva Suncem svoje duše i zapisuje: Bogataševo

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 196
blago je u njegovu džepu a moje u svetohraništu. U (svetohraništu)

je Sunce moje duše. Pa ako je tako, onda tamo mora biti i moje srce
(BM, 004390).
Euharistijski Isus je, dodaje, kao oblak iz kojeg pada zlatna kiša
i pozlaćuje srca marljiva. Euharistijski Isus je Sunce koje rasvjetlju-
je tamu. On je slast koja zaslađuje svaku gorkost, toplina koja zagri-
java srca hladna, jakost svake milosti (RI, 004030). Jednom riječju:
Sve uživamo kad Euharistiju štujemo: imamo jelo, imamo odijelo,
imamo lijek, imamo obranu i glazbu i najodličnije društvo, bez umo-
ra, i bez prestanka(ondje, 004034). Raspoloženje duše onih koji Eu-
haristiju štuju trebalo bi biti takvo da ih ni bičem ne mogu otjerati
od Sakramenta oltara (TH. PAST, 002944). Tko (naime) uživa od
kolača (Euharistije), tog je duša puna ljubavi, zato ne može drugo ni
željeti: ljubav mu je na jeziku, ljubav mu je u srcu, što se pokazuje i
na njegovu licu... prosipa na sve strane slast i miris... (RIM, 004095).
Učinke u dušama onih koji na zemlji štuju Euharistiju SB opi-
suje slikom čitanke i zapisuje: Sv. Euharistija je moja čitanka. Tko
iz ove knjige čita, kao iz dječje čitanke, uči biti skroman, ponizan a
jednako tako pokazuje se kao Isusov ljubitelj, kad drugima govori čita
iz te čitanke (to jest iz Euharistije) (RI, 004036).
Kako bi Euharistija dosegla u dušama spomenute učinke, (či-
tajući iz nje kao iz čitanke), potrebno je biti ustrajan u štovanju
Euharistije: Kad ne mogu ništa, zapisuje, obratit ću se Sakramentu
oltara, i reći ću: vjerujem da si tu i to ću opetovati. Ako pak ovo ka-
žem pred oltarskim Sakramentom, dodat ću: ostajem tu dokle ne
ispuniš moju želju usklađenu s Tvojom željom. Tako će nestati glad,
zima i svaka potreba (TH. PAST, 003068).
Isus, (naime) iz Euharistije želi da i naš život bude kao njegov,
to jest: odreći se sebe, žrtvovati se i po Isusu naše čine pozlatiti. Euha-
ristijski Isus želi: Dajem ti da dadeš; dajmo dakle sve, barem dobru
volju, ponizno lice, upotrebljavajući kulturan rječnik u ophođenju, i
pružiti mu svoje služenje i služiti bližnjemu (Kronika karmelskog
samostana u Somboru, 30. I. 1926). Euharistija postaje onome koji
zebe peć, golom odijelo, bolesnome lijek, gladnome hrana, progonje-
nom obrana, svakome zemaljski raj, ali ti učinci se događaju u duši
koja čini sebičnosti kraj (BM, 004221). Tko učini sebičnosti kraj, ne

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 197
postiže samo preobražaj vlastite duše nego živo osjeća potrebu da

svoje iskustvo susreta s euharistijskim Kristom i učincima u vlasti-
toj duši podijeli s bratom čovjekom. Stavlja se Kristu na raspolaga-
nje kako bi posredovao susret Krista i s drugim dušama. Isuse, Ti si
kruh za sav svijet, ali i med; ja želim biti pčela vrijedna da raznosim
ovaj gotov med. Ovo si mišljenje Ti meni dao (20. X. 1928.), kada
sam pred Tobom klečao (RI, 003873). Prijateljevanje dakle s euharis-
tijskim Isusom pretvara se u potrebu po kojoj štovatelj Euharistije
nastoji s Isusom, koji je sladak kao med, osladiti život i drugih ljudi.
Na koncu svoga govora, na otvaranju Godine Euharistije, Sveti
Otac je rekao: Neka Euharistija vjernicima dade okus punoga ži-
vota, koji nam pomaže hodati ovom zemljom kao radosnim hodočas-
nicima i hodočasnicima povjerenja, koji uvijek gledaju na cilj života
koji nema svršetka (Glas Koncila, 24. listopada 2004., str. 1). Na te-
melju mnogobrojnih vlastoručnih zapisa SB mogao bi se napisati
dug i zanimljiv prikaz o značenju Euharistije u životu, bilo osobnom
bilo djelatnom, svakoga kršćanina. Držim kako već iz navedenoga
nije preuzetno tvrditi da su razmišljanja o. Gerarda o Euharistiji
izvrstan komentar na poruke sv. Oca za godinu Euharistije!
Molitva Pažnjom na Isusa

U svakoj molitvi treba paziti, upirati pogled na osobu s kojom
razgovaramo. Kako je molitva Razgovor s Bogom, važno je kod mo-
litve Paziti na Isusa, ističe o. Gerard, jer u njoj općimo s Bogom.
Izraz paziti na Isusa o. Gerard je nebrojeno puta zapisao i nepres-
tano je na Isusa upirao pogled, kad je molio, i kad je djelovao.
Pokušajmo otkriti značenje tih riječi kako bismo ih onda koris-
tili u vlastitom molitvenom životu. Gledanje Isusa... Njegove ću
zasluge gledati ili okom ili duhom, (to znači) moram doline nemar-
nosti radom poravnati i sniziti pouzdavanje u sebe. Kada god duša
na Boga i na njegova djela gleda, slatko razmatra, svoje dužnosti
ispunja... Neka cijelim vladanjem pišem: Pazim.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 198
Kad Isusa primamo u sv. Pričesti treba uprijeti pogled na Isusa

kako bismo posvijestili što čini Isus po sv. Pričesti u duši i što treba-
mo činiti mi kada ga u Pričesti primimo: Moj Mali, po svetoj Pričesti
ostaješ u meni. Dakle, neka pazim što misliš, govoriš, trpiš, da i ja to
želim, da po meni činiš. U sljedećem navodu opisuje kvalitetnu paž-
nju. U obliku dijaloga s Isusom, Isus kao da poučava dušu: Za paze-
nje je potrebno: ne micanje a zatim po meni micanje. Gerard pak od-
govara: Pazit ću da se borim protiv zemaljske strasti, te nabavim
Tvoje milosti. To znači: tjelesno iz sebe, iz pameti, izbacivati a duhov-
no u pamet primati... Ako pazim onda živim, inače sam kao strvi-
na. Iz navoda slijedi da treba upirati pogled na Isusa, kako bi on mi-
cao dušu u duhovnom životu po svojoj milosti. Ali, on poštuje našu
slobodu, te ako hoćemo da on miče dušu, duša mu se mora otva-
rati putom suradnje: tjelesno izbacivati a duhovno primati.
U slučaju pak da ne znamo kako moliti, Gerard preporučuje:
Ako ne znamo razmatrati o Bogu, stavimo barem Utjelovljenoga Boga,
Malog Isusa pred oči; na njega gledajmo, njega milujmo, na njega
upravimo želje, poslove, čitanje. Kako bi još bolje konkretizirao što
treba učiniti gledajući na Isusa, zapisuje da treba Naslikati Isusa u
duši. Isus želi biti model. Isus želi da svatko bude njegov slikar. Isus
želi da naš cijeli život bude slikanje Isusa. (Ali upozorava, očito da
slika bude čista i lijepa): Na sliku slikar ne baca smeće niti prah.
Dakle: ni mi u našem najsavršenijem poslu: slikanju Isusa. Treba još
bolje paziti da na prašno mjesto ne idemo. Jer ne bismo mogli od
praha, tj. malih grijeha, (sliku) sačuvati.
Ako ovako pazimo na Isusa, ističe o. Gerard, Ljepši postajemo
kad se na Isusu ogledamo. Zato kliče: Moj Golube, (obraćajući se
Malom Isusu), što na Tvom čelu vidim, samo ću to željeti.
O. Gerard drži da je pazenje na Isusa otvoren put susretu s
Bogom ne samo na ovoj zemlji nego da pazenje na Isusa otvara put
kontemplaciji (motrenju), koja ima vrhunaravna obilježja. Zapisuje,
naime: Razmatranje je duše uživanje. Oku je mila lijepa stvar i
uživa kad na to gleda. Za dušu je najljepše biće Bog, i njegova djela.
Kada god na Boga i na njegova djela gleda, slatko razmatra, svoje
dužnosti vrši, svoje želje ispunjava, već na ovoj zemlji okusi nebesku
radost.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 199
Otac Gerard preporučuje što treba činiti putem pazenja kako

bismo duhovno živjeli. Pazenje sadrži u sebi čvrsto opredjeljenje.
Potvrđuje to sljedećim zapisom: Pazim: neka cijelim vladanjem
pišem: pazim... Božje djelovanje gledati ili očima ili razumom ali po
Isusu vođenom, to jest po Bogu nošen. (...) Tko na Boga misli, dušu
pozlaćuje, nebeski život živi!!! To je život siromaha duhom, (kako
govori Evanđelje). Nemaju ništa ali su bogati jer imaju Boga.
Važno je istaknuti u zaključku da pazenje ili gledanje na Isusa
nije čisto razumsko nego gledanje u kojem se razum daje voditi od
vjere, ufanja i ljubavi! Ovaj zaključak je vrlo značajan i aktualan jer
mnogi su ljudi, pa i kršćani, daleko od Boga, jer vjeruju samo razu-
mu! Bez vjere, ufanja i ljubavi razum, sam sebi ostavljen, pun je pri-
mjesa sebičnosti i egoizma, jer Čovjek je kao crvljiva jabuka; ako
mu vjera nije živa propast mu je sigurna.
Molitva zaljubljene duše

U nizu prikaza o molitvi, prema vlastoručnim bilješkama SB
Gerarda Tome Stantića, bilo je govora o pojedinim sastavnicama
molitve. Zaključimo taj niz molitvom samoga o. Gerarda Tome, ko-
ju možemo nazvati molitvom zaljubljene duše, a jednako tako otkri-
ti oblik njegove osobne molitve. Među mnogim zapisanim molitva-
ma koje izražavaju njegovu ljubav prema Utjelovljenoj Riječi, Isusu
Kristu, izabirem sljedeću:
Da sam bio živ kad si se, Isuse, rodio i bio malo dijete, bio bih
pun radosti da sam Te dobio u krilo. S velikom pažnjom bih Te u
krilu držao.
No to nije potrebno jer Ti si u mom srcu. Kako Te sa sviju stra-
na progone, nastojat ću da se Ti u mom srcu dobro osjećaš. Malenoga
braniti to je takvo djelo da svakome mora biti milo. Dakle, taj ću
posao rado svršavati, Tebe braniti. Slatka je to zabava, slatko je na
ono gledati što je lijepo. Lako je čuvati ono što je skupo. Lako je trpje-
ti za ono bez čega se ne može živjeti. Kad bi nam netko preporučio

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 200
podnijeti potrebnu operaciju, mi bismo pristali. Moramo pristati na

sve bolove nego Tebe izgubiti.
Tko Tebi iskreno služi, Ti si mu dostatan da se zaštiti i obrani.
(Isus kao da mu odgovara): Kako bi me volio, pomisli na ono
što sam ti već učinio, koliko sam ti slasti udijelio. Jabuku lijepu zato
želiš jer je rumena i zato jer misliš da je isto tako slatka kao ona
druga koju si već okusio, ali kad bi znao da je ova cijepljena i još fini-
ja, jače bi je želio. Neizmjerna ljubav Duha Svetoga, Malog Isusa,
Utjelovljenu Riječ, kao da svaki trenutak ucjepljuje u nas, dan nam
bude još slađi i finiji...
(Gerard kao na poticaj ovih riječi koje pripisuje Isusu, odgova-
ra): Ako stignemo do visoke ljubavi (misli na nadnaravnu kontem-
plativnu molitvu), onda već ne ćemo morati misliti, razmatrati, jer
naše razmišljanje, naša duša, sa svojom slabom snagom je tada ne-
moćna biti dostojna u odnosu na ove izvanredne slasti. To je sve lo-
gično kao i činjenica da majka može nešto bolje dati svome djetetu,
nego za čim dijete ruku pruža; dat će mu nešto bolje. Tako činiš i Ti,
Isuse. Tko hoće živjeti neće sebe bosti u srce, jednako tako tko želi da
mu duša živi, neće zanemariti Isusa...
Ako bi se našao koji dragi kamen, koji bi nam jednog za drugim
stavljali pred oči, danju i noću bismo pazili da ga nitko ne ukrade,
ili bi baš na umor i ne mislili od divnog uživanja. Ipak je to sve ništa
prema ljepoti i dobroti Malog Isusa. Jer on sve staro i lijepo uživanje
ne samo na novo pred oči stavlja, nego još i pozlaćuje, da još ljepše
bude...
Pred ovim u stvari motrilačkim zanosom, Gerard zaključuje: Ja
nemam vremena spavati, jesti, odmarati se, jer moram na Tebe, na
Tvoju ljepotu, dobrotu, misliti...
Isus, opet, kao da ga upućuje na koji će način uspjeti ustrajati
u tome da neprestano gleda na Isusovu ljepotu i dobrotu: Čitaj
moju dobrotu u cijelome životu. Sve je dobro što ne pokvariš. Zato
moraš ili u samoću bježati, gdje je lakše čitati ili biti u javnosti sva-
kome, i u svačijoj poštenoj želji služiti... Lako je takvo ‘pazenje’ na
Isusa. To je ljubav: jer ljubav nema stanice a molitva je ljubav... lju-
bav nema stanice pa tako ni razmatranje (RI, 004015, 001416,
004015, 003791).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 201
Ovakvim izljevima ljubavi krcate su stranice njegovih rukopi-

sa. Što sam naveo važno je za otkrivanje autentičnog Geradovog
lika. On je, doduše, čovjek asketskog života, ali krivo je gledati na
njegov lik samo kao na askezu. Njegova askeza je usmjerena na
oslobađanje od navezanosti, od oholosti, što smo naslijedili po
istočnom grijehu, što Gerard često spominje, kako bismo se dublje
povezali s Bogom, po Isusu Kristu. Spominje to i u slici prve rume-
ne jabuke o kojoj je govor u ovom tekstu. Od navezanosti nas oslo-
bađa askeza samo pod uvjetom da je motivirana istinitom bogo-
slovnom ljubavlju, a ona je nezasitna u svom dinamizmu, jer je ona
ujedno i milost koju smo primili zajedno s bogoslovnom vjerom i
nadom na dan našeg krštenja.
Po ovom prikazu možemo naslutiti da u Gerardu imamo kon-
templativca i mistika, učenika velikih učitelja duhovnosti svetih
Terezije Avilske, Ivana od Križa, kasnije i sv. Male Terezije.
Usuđujem se tvrditi da je to jedinstven slučaj da u njemu imamo i
kontemplativca i pisca o duhovnim stvarima kršćanskog života koji
se nadahnjuje na velikim učiteljoma duhovnosti, pod našim pod-
nebljem!
Duša je raj u kojem se

s Bogom razgovaramo
Za razumijevanje naslovne definicije molitve pogledajmo cje-
lovit zapis o. Gerarda: Duša je raj u kojem se s Bogom razgovaramo.
Za sve drugo zatvorimo vrata. Sve je krivo (u molitvi), što ne pokre-
će struja ljubavi ili barem nije čista. Svaki (molitelj) treba biti motor
kojeg pokreće Božja ljubav i kada je od svakog drugog cilja je čista
duša osim što je s Bogom sjedinjena. S Bogom sjedinjena duša gori
od ljubavi i samo ona zna bolje grijati nego sve propovijedi i čovječja
djela. Biti pak motor Božje ljubavi je sposoban tko je temeljito poni-
zan, prazan od samoga sebe. Za sebe ništa ne drži. Samo u Bogu
pomoć traži i slast traži (BM, 004380.).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 202
Naglasak u ovoj definiciji molitve stavljen je na bogoslovnu

krepost ljubavi. Molitva je raj kada je prožeta bogoslovnom krepoš-
ću ljubavi. Kada je bogoslovna ljubav motor, ona pokreće i motivira
susret s Bogom u molitvi. Takva pak ljubav je nesebična, to jest ne
traži sebe nego se ravna prema onome što piše u Evanđelju: Tražite
prije svega kraljevstvo nebesko i sve će vam se dodati.
Molitva ovakvog obilježja je zapravo vrhunac susreta s Bogom
koji se priprema kroz određeni stil kršćanskog života. Za molitvu,
ističe o. Gerard, potrebno je posjedovati otpočinutu dušu što se
postiže putem duše čistoće i ozračja samoće. Ove uvjete sluga Božji
naziva alatima bez kojih nema zanata (tj. nema molitve) (ondje,
004223)!
Kako bismo za molitvu imali otpočinutu dušu, važna je nesebič-
nost. Ne treba se odavati mnogim riječima u molitvi nego je važno
da ona bude jezgrovita, opetovana; puna ljubavi. O tome on piše:
Takva molitva dijeli jakost i milosti. Isus ne želi da mnogo govorimo
nego kratko i opetovano, kao On u Getsemanskom vrtu: ‘Ne što ja
hoću nego što Ti hoćeš’ ili kao David. Što je uzdisanje češće s Bogom
je razgovaranje lakše (ondje, 004236, 004237). S uspjehom moli tko
na Vaš posao misli. Jednako tako ljubav prema patnji, koja čisti
dušu od sebičnosti, a to se događa kada prihvaćamo volju Božju,
koja odstranjuje smetnje u molitvi (jamačno one koje dolaze iz sebič-
nosti) (ondje, 004242, 004247).
O molitvi u vlastoručnim zapisima o. Gerarda mogla bi se napi-
sati poduža studija. Iako sam se u ovom prikazu služio samo jednim
navodom iz spomenutog Gerardova rukopisa, držim da sam otkrio
bitne crte njegova pojma molitve i njegove prakse molitve i rezul-
tata takve molitve.
U poimanju molitve Sluge Božjega, koja ima svoje izvore u dje-
lima sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa, ima aktualnih uputa
koje mogu pridonijeti kriterijima da naučimo moliti i da provjera-
vamo autentičnost ne samo vlastite molitve nego autentičnost broj-
nih pokreta molitve danas. U mnogim oblicima pokreta molitve
možda se previše stavlja naglasak na iskustvo i teži se za iskustvom
a autentična molitva se temelji na što čistijoj bogoslovnoj ljubavi!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 203
Ono što Sluga Božji pruža o pojmu i sastavnicama molitve upo-

zorava nas da naglasak u molitvi treba stavljati na vježbu u bogo-
slovnim krepostima a ne na želju za iskustvom. Bez bogoslovnih
kreposti molitelj može lako biti žrtva sebeljublja, traženja sebe a ne
autentičnog susreta s Bogom.
Tko prožima svoju molitvu bogoslovnim krepostima, oslobađa
se sebe i, u mjeri po kojoj se oslobađa sebe, molitva mu može pos-
tati Bogu letenje (ondje, 004234), Pjevanje s Isusom po njegovoj melo-
diji, noti, a što je isto što ne slijediti strast nego Božju notu (ondje,
004214). Uživati Božju blizinu!
Vjera, ufanje i ljubav u tome letenju ili pjevanju, jamačno iskus-
tvu, kao da zamjenjuju svjetlo i vodstvo razuma. Pamet će nam osta-
ti ali nju nećemo koristiti… Razum tada kao da otpočiva, jer daje
mjesto vjeri. Vjera tada Boga vidi, ufanje ga pamti a ljubav ga voli.
To su Božji darovi. Dodaje da je zbog takvog življenja imao nebeske
slasti (RIM, 004072). Sve navedeno objašnjava zašto i kada je molit-
va iskustvo, raj u kojem se s Bogom razgovara, kako počinje tekst
Sluge Božjega što je stavljen za naslov ovog prikaza!
Krunica biografija najvećeg heroja

Za o. Gerarda Krunica je biografija najvećeg heroja (TH. PAST,
003458.. Jednako tako, krunica je, istodobno, Čašćenje Isusa i nje-
gove Majke (PB, 003568).
Redom komentira sva otajstva Krunice ali tako da vjernik koji
moli krunicu u otajstvima krunice nađe poticajne motivacije za unap-
rjeđenje vlastita duhovnog kršćanskog života.
U radosnim otajstvima krunice sluga Božji posebno predlaže
sljedeća razmišljanja za unaprjeđenje vlastitog kršćanskog života.
U radosnim otajstvima predlaže motivacije koje prate i potiču na
kvalitetniji kršćanski život: Ne boj se, čovječe! Ti si u grijehu začet.
Tvoja Majka Blažena Djevica Marija, bez grijeha začeta, začela je
tvog Otkupitelja. Nećeš propasti, samo vjeruj u svog Otkupitelja…!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 204
Naglasak u moljenju drugog radosnog otajstva je stavljen na Euha-

ristiju, na sv. Pričest te naglašava: Marija dolazeći u goste Elizabeti
donosi blagoslov i neiskazanu radost. Kad moliš ovo otajstvo, budi
siguran da Isus tebi žuri da te posjeti… Kad moliš treće radosno otaj-
stvo, sjeti se da te Bog nije zaboravio: on se upravo za tebe rodio…
Kod četvrtog otajstva radosne krunice sjeti se da si i ti Isusu prika-
zan kao Isus u hramu. Da te Isus želi najradije vidjeti u Crkvi na
misi, sakramentima i na molitvi… U petom otajstvu radosne kru-
nice prisjeti se da nitko u hramu nije održao govor kao Mali Isus.
Trebamo stoga bolje upoznati jedni druge i očitovati naše međusobno
poznavanje osobito po međusobnoj ljubavi. Ljubiti jedni druge kao što
je on nas ljubio, jer smo ga po krštenju za vođu izabrali.
Komentirajući žalosna otajstva krunice, u kojima se prisjeća-
mo Isusa koji se krvlju znojio, Gerard dodaje komentar: Raduj se,
budi junak. Neka ti znoj ima značenje koje je imao Isusov znoj, a to
je junaštvo koje trebaš imati kada te, oče ili majko, boli glava zbog
briga radi svoje djece. Nosi svoj križ kada ti je teško svoje poslove na
vrijeme završiti. Isusu koji je na križu umro olakšaj boli ako si krivo
osuđen da se po križu spasiš ti, tvoji ukućani i cijeli svijet.
Moljenje slavnih otajstava krunice treba vjernicima dozivati u
pamet da im je na nebu prava domovina. Molitva krunice tako
okvalificirana treba kršćane učvrstiti u odluci da ne prodaju nebo
za novce nego da izaberu slatki jaram o kojem Isus govori kako bi
bili postojani u vjeri te poslije ovoga života uzdignuti na nebo.
Žalosna kršćanska dušo, kad moliš otajstvo Duha Tješitelja, slu-
šaj njegov nutarnji glas koji je najsvetiji glas. Duh Sveti nas uči i pros-
vjetljuje kako se ponašati u svakoj dvojbi i borbi. On će nas prosvi-
jetliti kako se ponašati da ne budemo sebični, da ne klonemo duhom.
Neka te tješi slavno otajstvo: ‘Isus koji je tebe Djevice na nebo uzeo’.
Na nebu Okrunjena neka ti doziva u pamet da ćeš krunu dobiti. Za
sve dobro što činiš na zemlji pribavljaš sebi krunu na nebu.
Gerard u moljenju krunice neprestano povezuje Isusa i Mariju.
Očituje to u riječima: Tako ću Tebe častiti s Tvojom Majkom, kako
sam već spomenuo. Stoga su njegova Kristologija i Mariologija ti-
jesno povezani.
Iako sam samo kao u natuknicama zabilježio naglaske Gerar-
dove pouke kako moliti krunicu, dovoljno je za otkriće obilježja nje-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 205
govih uputa za moljenje krunice. Lako je razabrati iz zapisa da je

glavno obilježje moljenja krunice meditativno i poticajno. Dok se
usmeno moli krunica, treba razmatrati o otajstvima koja se u kru-
nici spominju. Meditativno moljenje krunice je za o. Gerarda pravo
moljenje ili, kako zapisuje, Tako ću Tebe častiti s Tvojom Majkom
(ondje).
Kardinal Henri Newman, koji je od anglikanca postao katolik,
i nedavno proglašen blaženim po papi Benediktu XVI., definirao je
krunicu ovako: Vjera koja je postala molitvom. Povezujući ovu defi-
niciju s definicijom o. Gerarda: Krunica biografija najvećeg junaka,
možemo logično zaključiti da ove dvije definicije proizlaze jedna iz
druge i nadopunjuju jedna drugu. Gerard svojom definicijom kru-
nice naglašava sadržaje vjere od kojih treba živjeti, a novi blaženik
kard. Newman naglašava kako poznavanje Isusovog života kroz
krunicu završava u molitvi u kojoj motrimo povijest spasenja vje-
rom, ufanjem i ljubavlju. Motrimo Onoga koji je dao život za naše
spasenje. Poznavanjem Isusa Krista, kroz otajstva krunice, hrani se
život vjernika vjerom, ufanjem i ljubavlju.
Možemo zaključiti riječima sv. Terezije od Djeteta Isusa:
Moljenjem krunice se može od Boga sve isprositi jer je kao lanac koji
veže nebo sa zemljom. Krunica je kao neprestani kad pred Gospo-
dinom…!
Milovanje Isusa
Stavljam naslov ovom prikazu o Gerardovu susretanju s Kris-
tom kako bih istaknuo iskustvenu i mističnu dimenziju njegova
života u Kristu.
Ovu kristološku dimenziju svoga duhovnog života SB predo-
čuje u pojmu: gledanja na Isusovu ljepotu i piše: Ti si ljepota naša
koja privlači oči duše, koja privlači pamet da samo na Tebe misli.
Gledanje Isusove ljepote poprima oblik ljubavne pozornosti i pri-
jateljevanja s Isusom a očituje se u bježanju od strasti, paženjem na

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 206
Isusa a jednako tako ugađanjem Isusu. To se postiže, misli on, ako

bude živom vjerom mislio na Raspetoga a što u konkretnosti nasto-
ji ostvariti vježbom u Božjoj prisutnosti putem raspela što nosi na
svojim prsima, ispod škapulara, ili po Kristu u Euharistiji, pred ko-
jom se klanja opetovno, kroz dan, skrivenog u svetohraništu som-
borske karmelske crkve, dok čeka duše za sakrament pomirenja.
Među brojnim vlastoručnim zapisima najviše ističe riječ milo-
vanje Isusa. Treba istaknuti da ta riječ koju upotrebljava nije veza-
na za neki sentimentalizam ili intimizam, koji bi značio: Ja i moj
Bog, nego će milovati Isusa: ako se bude trsio da Isusa što istinitije
posjeduje, ako uz Isusa miluje i Presv. Bogorodicu i zbog Isusa i Bo-
gorodice miluje svako stvorenje, ako grli Krista i duše. U milovanju
Isusa on je nezasitan. Osjeća da mu je život kratak i kako bi Isusa
motrio ljubavnom pažnjom da mu ne bi bilo dovoljno ni sto godina
života. Kako bi Isusa što više mogao milovati, on odlučuje biti u toj
želji postojan. Piše: Bit ću za Tvoju želju kao kameni kip koji se ne
da pomaknuti na drugo mjesto. Kako bi Isusa milovao, njemu ugo-
dio, na njega pazio, u konkretnosti se mora očitovati u trpljenju za
Isusa: jer kad patimo, svoju dušu biserima kitimo što u konkretno-
sti života znači tako se Isusu predati kao što se prljavo rublje posve
predaje u ruke pralje a duša Isusovom upravljanju. Uz trpljenje i
predanje da bi Isusa milovao je u povezanosti i molitva, jer je molit-
va isto što i ljubav: ... jer što volimo često na to mislimo. Zato: tako
Te želim voljeti da mi bude teško na Tebe ne misliti i zbog toga je
molitva disanje duše a bez nje se sve milosti uguše. To milovanje
Isusa po ljubavi i molitvi, koja se s ljubavlju poistovjećuje, on želi
posjedovati u najjačem mogućem intenzitetu: Tako Ti se moram
predati kao što moram disati.
Poteškoće s bližnjim i ljubav prema bližnjemu ulaze u sklop
milovanja Isusa, jer kad poteškoće s bližnjim, koje Isus šalje podno-
simo, Isus nam se nasmiješi...
Ističem na kraju da bih ovome što sam iznio u pogledu sadrža-
ja pojma Milovanja Isusa mogao dodati nebrojene navode koji go-
vore o toj temi. Njegovi su vlastoručni zapisi tako krcati ovom
temom da bi se mogle o njoj napisati brojne stranice!
Završavajući, još bih dodao da ovo što sam predočio u ovom
prikazu pokazuje da je o. Gerard kontemplativac koji kuša blizinu

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 207
Isusovu ali tako da su Isus-Osoba i Isus-Crkva uvijek povezani u

njegovu življenju, i upućeni jedno na drugo. Da je, u konačnici, Isus
i njegova kontemplacija i njegova akcija. U milovanju Krista, o.
Gerard grli Krista i duše.
Svjetlo i tama na putu

Na putu mistike, kako bi se utisnuo u dušu Mali Isus, kao u
mekani vosak, potrebno je osloboditi se od nagnuća i strasti putem
poniznosti, koja se poistovjećuje sa slobodom, s odcjepljenjem Ivana
od Križa.
Taj se dinamizam, koji vodi u poniznost, u slobodu, ne događa
bez žive vjere – tvrdi Gerard. Znači, kako bi se pokrenuo dinami-
zam koji vodi u poniznost, u slobodu, u odcjepljenje, sve treba po-
vezati s bogoslovnim krepostima, živom vjerom. Po poniznosti
(naime), treba sazidati duhovnu palaču vjere, ufanja i ljubavi
(Korizma 1938). Ako duša, na temelju poniznosti zida duhovu pala-
ču, onda – vjerom Boga vidi, ufanjem Boga pamti a ljubavlju Boga
voli (RIM, 18), jer su bogoslovne kreposti ... Božji darovi, (a uči-
nak) grljenje... pazenje... (Ondje). Ovu svoju tvrdnju Gerard temelji
na učenju mističnog učitelja: Sv. Ivan od Križa uči da ne ostanemo
kod osjetnosti koja vara, nego predajmo se živoj vjeri. Dakle, po živoj
vjeri vazda zauzet biti i sve Bogu pružiti (TH. PAST, 723). Proces
slobode od sebičnosti, po poniznosti, dakle vodi vjera, jer: Vjera je
svjetlost... Po vjeri (duša) vidi Božju ljepotu... vjera je ogledalo duše.
Uzalud je nekome reći da je lijep dok mu ne dadeš ogledalo. Bog nam
daje to ogledalo po vjeri (TH. PAST, 256). Ljubav je sveza. Prava
sveza s Tobom... Dakle oči, uši, usta, ruke itd. Sveza je jača što je lju-
bav jača... (RI, 152). Ufanje je pak tako potrebno kao disanje i za
ufanje je vezano predanje: Tako Ti se moram predati kao što moram
disati (BD, 338). (Riječ predanje je očito aluzija na Malu Tereziju!)
Kako je u volji sloboda, poniznost, potrebno je: Na ljubavi žeravu ...
baciti svoju volju ... da od ljubavi izgori, ... da svako pomicanje bude
kao ogrjev na vatri ljubavi (BM, 181). Očito slijedi, iz zapisa, da se

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 208
poniznost ne može zadobiti bez bogoslovnih kreposti a jednako

tako ni sjedinjenje, jer samo živom vjerom (TH. PAST, 984) duša:
samo Boga vidi bez ikakvog umora... kao žerava postala, u vatru lju-
bavi se promijenila (TH. PAST, 542). Važno je istaknuti: bez bogo-
slovnih kreposti ne može se postići poniznost, sloboda, na kojoj se
zida palača duhovnog života (Korizma, 1938).
Iako su bogoslovne kreposti svjetlo po kojem Boga možemo
vidjeti, s njime se sjediniti, snaga za postizanje poniznosti, ipak je
hod putevima vjere, ufanja i ljubavi put u tami. Gerard, među broj-
nim navodima to ističe: Čovjek je Božja slika ali u mračnim podru-
mima (TH. PAST, 256). Uzrok mračnosti je sam bogoslovni put:
vjere, ufanja i ljubavi, zato što slijedi mračnu (za osjećaje) vjeru i po
toj vjeri se približava Bogu čiju neizmjernost ne može vidjeti.
Citirajući Uspon na goru Karmel, u mađarskom prijevodu, Gerard
ukazuje na razlog mračnosti: Moraš se obući u milost, a kad se obu-
češ, onda ću ja napraviti program (namisliti program): najprije
moraju grijesi uništeni biti, nagnuća zaspati, da se počnem oblačiti s
Tvojom milošću, ne videć, nerazumijuć još onu ljepotu jer ostaje u
mraku, tj. ne slijedi tvoje oči, nego slijedi mračnu (za osjećaje) vjeru,
približava se Bogu kojeg neizmjernost ne može vidjeti (RI, 79). U
mračnosti vjere prolazi duša tri vrste noći: Prvu noć mora u vatri s
Tobijom ispeći srce da ne bude u njemu zemaljske želje; drugu noć
neka ide u društvo patrijarha po vjeri, treću noć dobije blagoslov da
se s Bogom sjedini (ondje). Citira, kako rekoh, Ivana od Križa
(Uspon na goru Karmel, I, 2,2) gdje, među ostalim, čitamo: Prva
noć, što je noć osjeta, uspoređuje se s prvim dijelom noći, u kojem se
gasi gledanje stvari; drugu uspoređuje s gluhim dobom noći, koje je
posve tamno; a treća, na izmaku, to jest Bog, već se spaja sa svjetlom
dana (ondje I,2,5 ). Kada se hoda putevima noći, što uzrokuju bo-
goslovne kreposti, Tada poniznost sve prebrodi, prebrodi i teška trp-
ljenja jer: ... Poniznost kroti neuredne strasti... (TH. PAST, 892). Na
putu treba trčati, dakle potreban je najprije aktivan rad duše: Isus
naprijed a mi za njim. Taj je put put trpljenja... a što više trpimo,
prije Te (dok trčimo) uhvatimo (RI, 79). Stupanj poniznosti je i stu-
panj sreće (TH. PAST, 892). Teško je umrijeti svojoj sebičnost ali
njoj ne umiremo samo svojim trčanjem za Isusom; moramo i pasiv-
no trpjeti i umirati, po bogoslovnim krepostima; moramo biti svjes-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 209
ni da nema života u Isusu Kristu i bez takvog pasivnog trpljenja u

tami, jer je lijek protiv smrti da sebe ne štedimo, nego što prije umre-
mo i uskrsnemo (RI, 214). Znači, kako bismo se obukli u milost, u
Isusa, potreban je rad duše ali i rad Isusa: Isus uništi u nama što mu
je protivno kako bi sve bilo sposobno za sjedinjenje. Po vjeri, ufanju i
ljubavi naš je život Umiranje, ali ako slijedimo Isusa u nošenju križa,
slijedit ćemo ga i u uskrsnuću, (jer) Isus nije samo čovjek nego i us-
krsnuće naše (RI, 214). Isus je zato postao čovjekom da nas kiti svo-
jim oblikom. Kad patnje šalješ, u svoje nas stope zoveš. Kad me sije-
češ, onda me miluješ. Po Tvom primjeru trpjeti pa biti lijep (TH.
PAST, 628). Jasno, to možemo razumjeti samo putevima bogoslov-
nih kreposti kojima se razum mora podložiti, to podlaganje je noć
ali po kojoj se dolazi u svjetlo! Na početku, ili u prvoj noći, u kojoj
s Tobijom treba paliti riblje srce..., radi više čovjek uz pomoć milos-
ti i svjetla vjere, ali u drugom razdoblju noći u gluhom razdoblju
noći, radi više Bog. Prisjetimo se te tame koju opisuje Mala Tere-
zija u svom životu, kako bismo shvatili o čemu je riječ.
Kada povežemo ono što smo rekli o dječjem stanju ili mekanom
vosku, biti malen kao Mala Terezija, biti nula (0) kako bismo dali
sav prostor Isusovu grljenju: (O), kako bi se Mali Isus utisnuo u
duše, postaje jasno da nije dovoljno razumsko razmišljanje nego je
potrebno razmišljati i odlučivati u svjetlu bogoslovnih kreposti vje-
re, ufanja i ljubavi. Da nas milost zahvati, da postanemo ponizni, da
se ostvari Utiskivanje Malog Isusa u dušu kao u mekani vosak, da
postignemo malenost, drugog puta nema osim puteva bogoslovnih
kreposti, noći, koje uzrokuju, ili kako Gerard kratko zapisuje, Što
vjera svira to neka duša pjeva pa gotova mistika, a ljubav je motor
kojeg ne savladava zlotvor (TH. PAST, 824). Ili Trijezna glava i vjera
pa osramoćena paklena sila (RI, 68). Očito ljubav svladava sebič-
nost i oholost i oslobađa dušu po poniznosti! Tko ne vjeruje taj je sli-
jep kod trijezne pameti, tko se ne uzda taj je gadan, a tko ne voli taj
kao da nema pameti, jer radi kao kad bi tko vidio lijepi vrt pun cvi-
jeća i voća, pa zatim izvadio do 2 metra duboku plodnu zemlju, pa
mjesto nje nasuo veliko kamenje i na to sadio cvijeće i voće (Korizma
1938, III, propovijed). Čudnovata je ljubav. Ona zlu zatvara vrata,
vatru osjetila gasi, a dušu u napasti spasi (BD, 318). Ne ide sve to
bez mračnosti, kroz koju vode bogoslovne kreposti. Vrhunac pro-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 210
cesa i sjedinjenja se ostvaruje na zemlji ali je u punini u nebu: Mali

Isus (koji je u nama po milosti, po snazi svoga Utjelovljenja) kao
mlado zeleno žito koje želi u nama rasti... Kad Isus u nama postane
zrela vlat, po suzama pokore i vrućine srca bit će na nebu jednom
divan brat. Mi njemu kolač a On nama (BM, 92). Istaknimo riječi
Isus u nama zrela vlat po suzama pokore i vrućine srca. Raste,
dakle, u nama po bogoslovnim krepostima, u kojima se prolijevaju
suze ali su očito snaga koje motiviraju i usmjeruju pokoru, našu
suradnju, koje oslobađaju, čine poniznima, tj. slobodnima, a sve
vodi k utiskivanju Isusa u dušu koja je po noći bogoslovnih krepo-
sti postala mekani vosak, a u punini se uživa na nebu: Isus nama
kolač a mi njemu!
Iskustvo Isusove prisutnosti

i eklezijalni odjeci iskustva
Poniznost po dinamizmu bogoslovnih kreposti svršava u mis-
tici, tvrdi o. Gerard: Mistika je imati zdrav razum, poniznost, živu
vjeru i (hodati) pod vodstvom Isusovim (TH. PAST, 984). Jer samo
vjera, po nauku sv. Ivana od Križa može biti neposredno sredstvo sje-
dinjenja, (R, 6,7). Tu mistiku, uz već spomenuto, objašnjava dru-
gim i brojnim zapisima iz kojih izdvajam: Ponizno vladanje je Malog
Isusa ljubljenje (TH. PAST, 318). Jednako tako Najmilija zabava s
Isusom se ljubiti, mirisav tamjan biti, za Isusa gorjeti (PKI, 51). Po
toj se mistici događa Isusov rast u duši pod uvjetom da ostanemo
mali: Nek raste Mali Isus u nama, ali mi nemojmo rasti kako bi Isus
mogao u nama rasti (Jó Gondolot, 120). Po ovoj mistici ćemo Malog
Isusa štovat i kao stabljiku zelenog žita danas u srce zasijati, ... neka
raste, neka bude mojoj duši jelo (BM, 66). Djeteta je jedino posao:
igranje. Ta to je mami i braći najveće veselje. K Tebi, Majko i Isuse,
sv. Male Terezije iznenađenje novog načina svetosti. Ta njezin život
je dječja igra u odnosu na druge svete. Isus Nazarećanin veliko cvi-
jeće, Mala Terezija malo cvijeće. I jedno i drugo miriši po svem svi-
jetu. Ovako ćemo cvijeće biti ako ćemo Vas slijediti (očito Isusa i

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 211
Mariju). Ako ćemo željeti da nam sve bude gorko osim Vaše ljubavi.
Ta mama bi željela da svako jelo škodljivo, svom djetetu bude gorko.
Moje igranje: Vama dopadanje (RI, 43).
Ovakvo ponašanje je u Gerardovom mističnom životu završilo,
kako on tvrdi, u slijedu ovog teksta, da je pomoću Male Terezije da-
nas se dva nepokorna bolesnika bez veće poteškoće ispovjedilo a ...
igra je kralj Vama podvrgnuta volja. Savjetnik razum a podanici =
osjetila (ondje). Lako je primijetiti kako se ovdje isprepliće učenje
Male Terezije i Ivana od Križa. Po procesu i dinamizmu bogoslov-
nih kreposti, po kojima idemo kao u noći, ali istovremeno raste
poniznost, raste slobodan prostor, djetinje stanje, igra, koji se daju
Malom Isusu da ga zaposjedne, da uraste u dušu, da se u dušu Isus
utisne kao u mekani vosak.
SB nazvao je taj dinamizam mistikom već negdje 1930. godine,
a danas takav proces prihvaćaju teolozi za koje je mistika produblji-
vanje bogoslovnog života vjere, ufanja i ljubavi! (Usporedi A. Sicari,
H. De Lubac, Rivista di vita spirituale, 50 ; 1996, 3117, 318).
Mistika dakle nije imati objave, zanose, nego je u produbljiva-
nju bogoslovnog života po kojem se raste u poniznosti, tj. slobodi
od navezanosti. Proces završava u sjedinjenju u urašćivanju, utiski-
vanju Malog Isusa u dušu, kako ističe o. Gerard.
Treba naglasiti da taj proces nije samo askeza, ili i askeza, ali
koja je otvorena transcendenciji, sjedinjenju s Bogom i u službi sje-
dinjenja! Nije zatvaranje u sebe, u moraliziranje, kako očito slijedi
iz izvora na koje se oslanjamo, ili na koje se Gerard oslanjao dok je
pisao! Neka ovu tvrdnju potkrijepi još Gerardov zapis: Živa vjera
moje vladanje, Isusa naslađivanje; Isusa milost moja radost. Isusa
milovanje moje uživanje. Volim Te, miluj me, grlimo se, sjedinimo
se. Isuse, ja sam sat kojeg je Otac stvorio, Isus spasio, a Duh Sveti
pokreće... Vjera je kraljevina mira u kojoj kraljuje Onaj koji je sav
svijet svladao (SI, 7).
Treba još istaknuti, u logici Gerardovog shvaćanja štovanja
Malog Isusa, da cijeli duhovni hod teži k tome da bi se dogodio
susret osobe s Osobom, sjedinjenje, a ne na takav poticaj pojedinih
otajstava Isusa Krista kako bi se vježbali u moralnim krepostima.
Treba ispravno reći: Gerardove kreposti nisu domet Gerardovog

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 212
života nego učinak njegovog hoda bogoslovnim putem kako bi se

sjedinio s Bogom, kako bi se utisnuo Isus u dušu kao u „mekani
vosak“.
Na poticaj svega što je dosad izloženo potaknuti smo obratiti
pažnju na neke slike i simbole, kojima se Gerard služi kako bi istak-
nuo stvarnost svoga iskustva i značenje utisnutoga Malog Isusa u
duši, nakon što se, po bogoslovnim krepostima, postigla poniznost,
sloboda. Kad je duša postigla slobodu, poniznost, putem bogoslov-
nog života, putem noći, ističe o. Gerard, duša kuša prisutnoga Bo-
ga, Malog Isusa.
Za obilježavanje svoga iskustva Gerard se služi riječima: dadi-
janje; Ponizno vladanje Malog Isusa ljubljenje (TH. PAST, 318);
Isusu ugađati je isto što na Duha sv. se oslonit (BM 30); Maloga
Isusa u krilu držati; Biti beba za igranje; Mali Isus ako (bebe) nema,
ako nije lijepa on je nakiti. Što više, tako je srdačan da želi da svaki
mali bude njemu lijepa beba (TH. PAST, 57); O = Bebo, daj mi milost
da Ti na čelo gledam i Tvoju volju čitam (TH. PAST, 53); Loptati se;
Mali Isuse, Ti si mali a ja ništa. Ipak je moja dobra volja zlatna
lopta. Primi je i loptaj se (RIM, 101); Želim s Malom Terezijom mali
ostati (TH. PAST, 7); Najslađe pjeva kad Isusu ugađa (BM 32).
Iz svih navedenih misli jasno slijedi da je izvor, nadahnuće, za
ove slike i pojmove Mala Terezija. Sljedeći tekst iz Povijesti jedne
duše to, uz ostalo već spomenuto, potvrđuje: Od nekoga sam se vre-
mena bila prikazala Djetetu Isusu da budem njegova igračkica.
Rekla sam mu neka me ne drži kao vrijednu igračku koju djeca smiju
samo gledati a ne usuđuju se dirati je, nego kao lopticu bez vrijednos-
ti, koju može bacati na zemlju, gurati nogom, probosti, ostaviti u ku-
tu ili čak pritisnuti na srce, ako ga to veseli; jednom riječju, htjela
sam Isusa zabavljati, pružati mu veselje, htjela sam se predati njego-
vim djetinjim hirovima... U Rimu je Isus probo svoju igračkicu. Htio
je vidjeti što je u njoj, a onda kad je vidio i bio zadovoljan svojim
otkrićem, bacio je i zaspao... Isus je sanjao da se još uvijek igra svo-
jom igračkom, pušta i uzima je naizmjenice, a zatim, pošto ju je kotu-
rao vrlo daleko, pritišće je na svoje srce, ne dopuštajući da se ikada
udalji iz njegove ručice (str. 134). Već smo spomenuli sliku mekani
vosak, koju posuđuje također od Male Terezije.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 213
Kad usporedimo Gerardov rječnik sa sadržajima navoda iz Po-

vijesti jedne duše, i učenje o vjeri, ufanju i ljubavi, koje Gerard posu-
đuje od Ivana od Križa, ne možemo drukčije zaključiti nego reći da
ih je (igranje s Malim Isusom, biti mu igračkica, lopta, biti u djeti-
njem stanju) Gerard posudio od Male Terezije kako bi izrazio kamo
vodi poniznost, postignuta putevima bogoslovnih kreposti. Iz Ge-
rardovih zapisa, na temelju ovog prikaza, a koji se odnose na što-
vanje Malog Isusa, moramo reći da se radi o iskustvu postignutom
na temelju bogoslovnog života, usredotočenom na poniznost, na
odcjepljenje. Gerard je tome iskustvu dao ime mistika, a suvreme-
ni teolozi pak ističu da je mistika produbljivanje kršćanskog života
na temelju bogoslovnih kreposti. Ne možemo zato drukčije zaklju-
čiti nego jasno tvrditi da slike izražavaju iskustvo koje je rezultat
produbljavanja bogoslovnog života a ne samo na razini emocije,
nekog sladunjavog i pobožnjačkog doživljavanja, ili moraliziranja
života. Rečeno je da je o. Gerard bio vrlo krepostan. To je prihvat-
ljivo ali pod uvjetom da njegove moralne kreposti nisu domet nego
učinak njegovog sjedinjenja, utiskivanja Malog Isusa u njegovu
dušu kao u mekani vosak, kao što sam već rekao! Da je njegova
igra, biti lopta izraz za iskustvo što daje teologalni život.
Na temelju izloženoga, vrlo je važno istaknuti, jer ima povijes-
no značenje, da Gerard komentira Mali put Terezije od Malog
Isusa u svjetlu duhovnog sustava Ivana od Križa koji vodi k sjedi-
njenju, što je veoma važan njegov doprinos na našem bačkom pod-
neblju!
Što vjera pokazuje to neka duša gleda...

Već je bilo govora o vjeri i njezinoj potrebi u duhovnom životu
i napretku, osobito kad je u povezanosti s bogoslovnom ljubavlju.
Otac Gerard nas poziva da dublje zaronimo u promišljanje što vjera
znači u praktičnom kršćanskom življenju i kamo nas ona vodi ako
je ona živa i ako se predamo njezinom vodstvu. Potrebno je znati
gledati, motriti i oživotvoriti što vjera pokazuje. Treba naučiti umi-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 214
jeće podlaganja razuma svjetlu vjere i neprestano osmišljavati život

svjetlom koje pokazuje vjera. Tko se preda vodstvu vjere, može
stići do iskustva vjere: Što vjera svira, to neka duša pjeva. Što vjera
pokazuje, to neka gleda pa gotova mistika (BM, 31).
Kako bi se stiglo u iskustvo Božje blizine, potrebno je tako se
ponašati kao što se ponašaju slijepi, gluhi, zaboravni... na sve što
Bogu nije milo (RI, 003877). To je, doduše, težak put ali bez hoda
po njemu nije moguće isjeći trulinu, što je duši ostavio istočni gri-
jeh, a to je, kako nam je već poznato iz prethodnih prikaza, sebič-
nost, egoizam.
U konkretnosti isijecanje truline, putevima vjere, treba se odvi-
jati po onoj sv. Pavla apostola: su-umrijeti s Kristom da bi s njime su-
živjeli. Tko želi nešto divnoga vidjeti, piše sluga Božji, penje se na
visoko mjesto. Tko hoće vidjeti najkorisnije i najslađe za svoju dušu,
neka se penje na vrh križa i poljubi blijedo, mrtvo, Isusovo lice. Neka
ode pod križ pa neka prosi od propetog Isusa kap njegove krvi. Kad
mu ova padne na srce neka pomisli (pun vjere) da je cijeli Isusov
život bio patnja i križ. Tada će sve više i više patnju zavoljeti i tako
se pred Propetim Isusom sve više dizati sve dok ne nadođe kraj živo-
ta. Što više, po vjeri, zavoli patnju i sve će mu ljepši biti propeti Isus.
Bit će mu kao voćka s koje bere najslađe voće (ondje, 003965). Snaga
vjere je tada tolika da je kršćanin spreman na sve samo da susretne
Gospodina i osjeti njegovu blizinu.
Najslađe voće nije drugo nego slika, mistika, to jest iskustvo
Božje blizine, kamo vodi živa vjera, koja se pretvorila u ljubav: Sam
sebe mučim kad Tebe volim jer sam za Tvoju ljubav stvoren. Ljubav
je zrakoplov u kojem, leteći, duša postaje kraljica, jer leti iznad zem-
lje dok i najmanje nagnuće veže dušu za zemlju (TH. PAST, 003182).
Gerard drži, oslanjajući se na sv. Ivana od Križa: Da je vrijeme
kušnje, vrijeme cvjetanja (RI, 004060), jer živa vjera pojačava proces
oslobađanja od strasti, navezanosti, a Bog preuzima inicijativu: Kad
Bog ulije svoje tajne da ih duša kuša, zapisuje naš sluga Božji, Bog
uništava u čovjeku što je čovjekova slabost, a to su požude. Razum
poništi svjetlošću vjere, volju užiže vatrom ljubavi, iz pamćenja isisa
ljudsku nadu. Kad se duša tako izmuči onda se s Bogom sjedini (BM,
004287-88).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 215
Gerard, koji je jamačno kušao Božju blizinu, poslije prolaza

kroz su-umiranje, i su-življenje, putevima gledanja što vjera pokazu-
je, svjedoči o tome među mnogim zapisima: Isusa vidjeti to je takva
radost da kad bi trebalo tisuću godina živjeti i svaki trenutak gorko
umirati, još i onda tu radost ne bi mogli zaslužiti. Pobožni Šimun je
jedanput vidio Isusa, pa je želio umrijeti od radosti (RI, 003937).
Uvjet da se pripravimo na ovakvo gledanje Boga Gerard ovako
obrazlaže: Mističnim životom živi duša koja je psihički zdrava, koja
je ponizna, koja živi živom vjerom, pod Isusovim vodstvom... Sveti je
život djetinje stanje. Isusu se sviđa ustrajnost kojom molimo za taj
dar, jer kao što djeca dobivaju hranu, dobit će ovu milost (TH. PAST,
003501 ; originalni tekst na latinskom jeziku). Ali, treba biti odlu-
čan i neustrašiv, ustrajan, pun povjerenja u Boga: Isuse, primam
sve. Ničega se ne bojim jer ćeš me Ti u svemu ojačati... Zato ni zdrav
ni bolestan nemam odmora u odnosu na ljubav i na vrijeme (BD,
008586-87), a ljubav je isto što živa vjera!
Iz svega slijedi da mistika nije isto što viđenja i objave, nego
suradnja s Božjom milošću, putevima žive vjere: Što vjera pokaziva,
to neka duša pjeva pa gotova mistika!
Kršćanin koji prihvati ovakva razmišljanja i poticaje i od njih
živi taj najbolje pridonosi obnovi, boljem i pravednijem svijetu. Sv.
Otac Benedikt XVI. tvrdi: Nisu bili dekreti Tridentinskog koncila,
koji su svakako bili potrebni, nego veliki sveci onoga vremena koji su
živjeli iz vjere i pridonijeli obnovi. Tako će biti i sada, poslije II. vati-
kanskog ako zaživi živa vjera u životu kršćana (Joseph Ratzinger,
Benedikt XVI., Sol zemlje, Zagreb, Mozaik knjiga, str. 243).
Mirisati svijetu
Već nam je poznata tvrdnja Sluge Božjeg da je Pod misom kod
oltara sv. Josipa, dobio: udisajte, izdisajte u meni ljubav svakim disa-
njem, neka gori, neka miriši sav svijet od Vaše ljubavi (8. X. 1930.).
Želio sam da dišeš iz mene iz sv. Hostije. Jest, Tebe samoga želim, Isu-
se, udisati, izdisati da sav svijet s Tvojom ljubavi napunim. Moja

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 216
mistika je ono što je Vama milo, Isuse i Marijo. Bit ću ljubavi muče-
nik kako bi bio vašeg društva dionik (RIM, 004092).
Mogao bih navesti još mnoge druge tvrdnje kojima o. Gerard
očituje svoja duhovna iskustva rabeći riječ disanje, na-disanje ili da
je netko od naših dobio milost sjedinjenja, kako bilježi vlastitom
rukom u ljetopisu somborskog samostana svakog 25. u mjesecu,
da je za vrijeme sv. mise sve zaboravio. Vrijedno je zapaziti da do-
življava svoja duhovna iskustva posebno kad slavi sv. misu ili se kla-
nja pred Presvetim!
U ovom prikazu mi je namjera pokušati otkriti smisao i zna-
čenje njegovih navedenih duhovnih iskustava i „čitati“ ih u svjetlu
učenja njegovih učitelja na koje se neprestano u svojim spisima
poziva: svetu Tereziju Avilsku i sv. Ivana od Križa. Pokušat ćemo
otkriti i nekako dočarati kakve je naravi iskustvo kojim želi disati i
mirisati cijelome svijetu.
Navedeni tekst, uz druge istoznačne, možemo razumjeti samo
ako ga čitamo i interpretiramo u svjetlu učenja svetog Ivana od
Križa čiji je Gerard, po svim njegovim zapisima, jedan od najvjerni-
jih učenika!
Komentirajući četvrtu strofu svoga djela Živi plamen ljubavi,
sv. Ivan od Križa piše o najintenzivnijem mističnom iskustvu: O
ovom disanju… Kažem samo da je to disanje što Bog izvodi u duši…
Duh Sveti se udahnjuje duši u istoj mjeri kao što se razumijevanje i
spoznaja Boga, te je tako posve duboko uvlači u sebe i u isto vrijeme
čini da ga duša ljubi jakom i nježnom božanskom ljubavlju, raz-
mjerno s onim što ona vidi u Bogu (ŽPLj, strofa IV, 17).
Mišljenja sam da je ispravno i opravdano ovim riječima sv.
Ivana od Križa tumačiti Gerardov doživljaj po kojem želi disati kako
bi mirisao cijelome svijetu. Odnosno, on drži da nadnaravna kon-
templacija najefikasnije djeluje za spasenje svijeta: Isuse, koliko
puta dahnem toliko mi duša daj (DV, 004913); želim što želite: izbri-
sati grijehe i kazne, spasiti sve duše. Za ovo je najjači duh pustinjač-
ki, jer tko hoće dobro moliti mora u pustinju, u duh sabranosti, sebe
cijeloga zatajiti makar je tijelom u bučnome svijetu (BM, 004352).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 217
Zaboravit ću sebe samo da liječim Tvoje rane. Moram za Tobom

ludovati kad vidim druge da te na križ prikivaju (RI, 003909). Sve
činim da Bogu privlačim, da sve Boga hvali (TH. PAST, 003099).
Jako je važno, na temelju navedenih i mnogih drugih njegovih
tvrdnji, istaknuti da cijeli svoj program života i rada Gerard nalazi
u tumačenju svoga redovničkog pravila kroz djela svetih Terezije
od Isusa i Ivana od Križa, te da je nastojanje oko takvog stupnja
motrilačkog života, prema ocu Gerardu, najplodniji život za spas
duša. Mirisati svijetu, što naš Sluga Božji usvaja iz učenja spome-
nutih njegovih Obnovitelja!
Napomenimo i to da je u logičnoj povezanosti s Gerardovim
nastojanjem biti prazan od sebičnosti, pripremiti se za mistiku, u lo-
gičnoj povezanosti s njegovom askezom, što nisu uspjela otkriti nje-
gova subraća koji njegov život sputavaju u tebaitizam ili u pustinjaš-
tvo iako tvrde da puno moli i puno djeluje osobito među bolesnici-
ma. To također ide u prilog mome razmišljanju u ovom prikazu! To
je razlog zašto naš Sluga Božji toliko nastoji biti odcjepljen od svega
što nije Bog, kako bi rekao sv. Ivan od Križa. Kako ga pak nisu pre-
poznala subraća, sličan je po tome Maloj Tereziji, koju njezine ses-
tre nisu prepoznale. Neke su članice zajednice Male Terezije misli-
le da će njihova poglavarica biti u neprilici što reći o Maloj Tereziji
poslije njezine smrti. Iako su cijenile Malu Tereziju, nisu primjeći-
vale u njoj ništa posebnoga. Ona je danas ne samo sveta nego i uči-
teljica Crkve!
Sve dosad rečeno nam govori da je takav bio, skriven u Bogu,
i naš Sluga Božji. Subraća ga nisu prepoznala jer je o. Gerard bio
uistinu ponizan, po svojoj umrtvenosti slobodan od navezanosti, po
tome otvoren ljubavi Božjoj. Da je pak Gerard uistinu mirisao svi-
jetu, dokazuje, među ostalim, njegov veličanstveni pokop na kojem
je, kako nam je već poznato, sudjelovalo deset tisuća žitelja
Sombora i okolice.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 218
Razgovor s Isusom i Majkom

Naš Sluga Božji nije pun kontemplativnog zanosa samo kad se
susreće s Isusom u molitvi. Kontemplativni zanos prati ga i kad raz-
govara s Isusom i Majkom. Kao što u društvu s Isusom duboko osje-
ća prisutnost Božju, tako se događa kada je u razgovoru s Isusom i
Majkom: Isuse i Majko, u Vašoj prisutnosti nema smućenosti jer u
Vašem kraljevstvu živim. Tebe, Isuse, primam za kralja a Majku
Tvoju za kraljicu... Vaše milovanje neka mi je u srcu vaše kraljeva-
nje... U tom kraljevstvu nema nemira jer je duša od ljubavi sita: pa-
met miruje, jer nije potrebno da mudruje (RIM, 004134). Navod bje-
lodano ističe da je u razgovoru s Isusom i Majkom na djelu bogoslov-
na vjera i ljubav, po kojima se ostvaruje općenje s Isusom i Majkom!
U dijalogu s Isusom Gerard kao da čuje Isusovu pouku: Moraš
se vazda ili klanjati ili kajati. Na ovaj Isusov poticaj Gerard odgo-
vara: Majko, pomozi da tako bude... U Vašoj prisutnosti... sve imam
kad Vas zazivam (ondje, 004136,004138).
Kad se pred Isusom i Majkom stoji u raspoloženju kajanja, sli-
jedi učinak milosrđa koji se očituje u milosti oslobađanja od sebič-
nosti: Kad tražim milosrđe opraštam se od sebične hrđe koja se u sebe
uzda (ondje, 004132). Kada se pak duša uspije osloboditi od hrđe
sebičnosti, osposobljava se za duboki susret s Bogom u molitvi jer
želi vršiti u svemu Božju volju: Na Vas (Isuse i Majko) se oslanjam,
kad se molim. Moj ‘Što’ tada nije kao Pavlov: što hoćete da činim,
mislim... Učinite Vi (Isuse i Majko), jer ja baš ništa ne mogu. Čekat
ću Vaš ‘To’, (kao gubavac), da kažete i učinite. Dakle Vaš ‘To’ čeka-
ti, na Vas se oslanjati! ‘To’, kao dijete nevino (činiti) (ondje, 004102)
Slika nevinoga djeteta očito je slika poniznosti, slobode duha, koja,
pod utjecajem vjere i ljubavi, stvara uvjete dubokog susreta s
Isusom i Majkom! Kada se po tim raspoloženjima duša susreće s
Isusom i Majkom, molitva postaje naslađivanje, tj. duhovno iskus-
tvo: Moje naslađivanje s Vama razgovaranje... Razgovaranje = raz-
matranje s Vama o Vašoj volji. Molitva, naime, nije podizanje jezika
k Vama, nego podizanje duše (ondje, 004114). Molitva koja posje-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 219
duje spomenute sastavnice je otvorena mistici, to jest sjedinjenju s

Bogom, jer se sa srcem razgovara, nikada se ne tuži, a kada pati,
patnju u šutnji podnosi (ondje, 004114). Razvoju duhovnoga života
u smjeru sjedinjenja s Bogom, po razgovoru s Isusom i Majkom, po
molitvi, Gerard pretpostavlja milosni život i suradnju s Božjom
milošću. Tu suradnju opisuje: Malo izniknuto cvijeće raste i rascvje-
tava se, cvjeta i miriše. Od male voćke postaje velika i rascvjetana
voćka, koja najprije miriši a zatim nas hrani. Od maloga djeteta
postaje odrastao čovjek koji samo onda cvjeta, miriši, i zreo postaje
ako njegova jednoć mala dobra volja neprestano raste, razvija se, ako
izgrađuje svoj značaj i karakteran postaje, ako zalijeva dobru volju
sa suzama pokore, poslušnosti, ozbiljne ispovijedi, i očišćen sv. ispo-
vijeđu, hrani se i ojačava svetom Pričešću (ondje, 004140).
Kada pak duša putem razgovora s Isusom i Majkom, povezuje
se s organizmom duhovnog života koji se temelji na milosti, pokre-
ne cijeli dinamizam duhovnog života, tada cijelim bićem se daje du-
šama: Isuse i Majko, zapisuje SB, želim biti tvornica šećera, da žive-
ći po drugog volji, (tj. volji Božjoj), svi nađu u meni šećera... Ti si
obećao svojim vjernicima da će u Tvoje ime paklene duhove istjeri-
vati, i ako smrtno popiju neće im škoditi i bolesne će liječiti (ondje,
004142).
Kada sve povežemo što sam sažeto iznio o molitvi u društvu
Isusa i Majke, otkrivamo da je molitva u službi duhovnog kršćan-
skog života i njegova razvoja. Da zapravo razgovor s Isusom i Maj-
kom dinamizira razvoj Božjeg života u kršćaninu i osposobljava ga
da bude učinkovit u djelovanju za spasenje ljudi. Neprestanim dru-
ženjem s Isusom i Majkom, po molitvi, kršćanin se drži u nepresta-
nom kontaktu s izvorom milosti i izvorom duhovnoga života, s Isu-
som i posrednicom svih milosti što je Majka Božja. Ti, Isuse, u
meni kraljuj ali i Ti Majko! (ondje, 004103).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 220
Dječja vjera
Bogoslovne kreposti vjere, ufanja i ljubavi liječe tijelo i dušu,
zapisao je o. Gerard. Doznali smo, iz Katoličkog Katekizma da bo-
goslovne kreposti imaju moć liječenja jer su one Božje snage ulive-
ne u dušu kršćanina od dana krštenja.
Naš se Sluga Božji ne zadržava samo na tome da nam priopći
činjenicu da bogoslovne kreposti imaju moć liječenja, nego nastav-
lja tumačiti pod kojim uvjetima moć liječenja bogoslovnih kreposti
razvija sav svoj dinamizam, svu svoju snagu i efikasnost, te zapi-
suje: Treba dječja vjera kako bi voljeli što Isus voli i na to pazili.
Kako me mičeš da se tako mičem (M, 004876).
Kako bi se pokrenuo duhovni život kršćanina putevima dječje
vjere, vrlo je važno imati pred očima ogledalo a ono se očituje po
upiranju pogleda na Isusa u štali, ili propetog na križu, Sunce nas
grije a propeti Isus na junačku smrt jača. Ta smrt je život a bez takve
smrti život je ljenčarenje (BD, 008286).
Podvlači važnost opredjeljenja, po dječjoj vjeri: Tko za Bogom
gladuje taj sigurno putuje. Tko sve izgubi taj se u Bogu zadubi, taj
sigurno putuje. Sve nam zamagli duhovne oči što smeta Isusovim
očima (ondje).
Tko dječjom vjerom liječi tijelo i dušu, postiže dječju radost a
radost je u tome što postiže smiraj u Bogu: Mali Isus postaje u
njemu dječja radost, sadašnjost. Ne muči ga ni prošlost ni budućnost.
Što vidi, jamačno u ‘ogledalu’, što je Isus, misli i uživa. To je mudrost
sveta... Zlo drži za potrebno s kojim čisti i kiti dušu, da bude slična
nebeskom društvu. Tko Malog Isusa štuje taj neka ne mudruje: Mali
Isus u njemu stanuje ali čeka da ga hranim, jer tome se raduje. Njega
hranim kad od nebeskog Oca sve primam (BM, 004539).
U konkretnosti naš sluga Božji ovako nastoji živjeti po bogo-
slovnim krepostima: Kad sam već krenuo putom ljubavi taj ću put
nastaviti. Ti, lijepo cvijeće, miriši Isusu. Ti, slatka voćko, hrani Isu-
sa. Ti, pčelice, pravi meda Isusu. Ti, ptičice, pjevaj lijepo Isusu. Vi,

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 221
molitelji, budite mučenici. Zamočite u ljubav svako slovo i postanite

prah i pepeo. Cijelo nebo neka gori i Isusa mjesto mene neka slavi.
Vraćam se opet na sitnice jer su to uzdisaji moje dušice. Kad god dih-
nem neka od plamena sijevnem. Neka ovdje uvijek gorim dok Te u
nebu ne zagrlim. Sipaj ružice ljubavi da vatra opet gori. Kad ne
gorim neka se barem ne ugasim, da vatra opet gori. Upali u svijetu
svako djelo, neka bude Tebi i svima milo. Daj ljubavi ogrijeva jer
dosta je bilo grijeha. Koliko Tvoja Providnost dopušta, neka bude ova
zemlja od grijeha pusta, čista. Neka moje srce bude žeravica i to neka
njeguje tvoja Majka Djevica. Ja ću paziti na ovu vatru da se osvetim
nemilome paklu. Kad vidimo lijepo osim Tebe zaboravimo misliti na
sebe. Kad možemo gledati Vašu, nemojmo tražiti na sebi očišćenu
odbačenu grdobu. Na Vas gledajmo da Vam slični budemo. Kad smo
zlo mjesto ostavili, pametno, bez potrebe, na to se ne vraćajmo. Što je
isplaćeno s tim brige nemajmo, osim da takvo što ne činimo. Dug ne
ćemo činiti ako hoćemo od sele Bogu služiti, njemu meda praviti,
pazeći na Njegovu želju. Dakle, pazim na ovu medenu zabavu. Kad
mogu paziti na Vas, ne pazim što laje pas pakleni. Vi vazda govorite
da budem kao dijete. Što me boli neka Vama kažem i sebe u vaše ruke
polažem (BD, 008612).
Ovakav život Gerard želi živjeti nadahnjujući se na sv. Ivanu od
Križa. Bilježi: Pravi junak, koji od potučene vojske, (tj. ublaženja kar-
melskoga reda iz 15. stoljeća), zna junačku vojsku učiniti... (to jest
obnovljeni Karmel u 16. stoljeću u kojem je bio prvi obnovljeni kar-
melićanin). Njegova mistika je nauk savršenosti: tako se ponašati u
odnosu na zemaljske stvari kao da ih nema na svijetu, ali tako da
kao da iz zrelog grožđa iscijedi iz njega svu vlagu i sve žeravom učini
(ondje, 008636-37).
Na temu o bogoslovnim krepostima i kada ona vodi k sjedi-
njenju duše s Bogom, k mistici, naš je sluga Božji napisao brojne
stranice. Držim da već iz ovoga što je u ovom sažetom članku pri-
kazano dovoljno govori da je DJEČJA VJERA sluge Božjega zapra-
vo mistika Ivana od Križa, da je o. Gerard Tomo Stantić mistik, da
u svjetlu mistike Ivana od Križa treba vrednovati njegov lik. Da su
se prevarili, doduše u dobroj vjeri bili, koji su zastupali mišljenje da
je on tebaitski svetac!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 222
Jakost, dječja slabost

Dječja vjera, čiji smo smisao i značenje već iznijeli, u poveza-
nosti je s drugom lakonskom tvrdnjom oca Gerarda: Sva moja ja-
kost dječja slabost (a to je): primiti što ćeš mi pružiti (BH, 006637).
Priznavanje, svijest, nastojanje oko dječje slabosti, uvjet je da se u
duši, po milosti Isusa Krista i zagovorom Presvete Djevice, popra-
vi što je Eva pokvarila (ondje, 0050038.). Dakle, da se oslobodimo
primjesa istočnoga grijeha i postignemo stupanj dječje vjere!
Dječju slabost naš kandidat za oltar s bačkih ravnica poistovje-
ćuje s Malim putom sv. Terezije od Djeteta Isusa, a slikom igre želi
dočarati kako u duhovnom životu treba slijediti slabost djeteta kako
bismo popravili ono što je Eva pokvarila. Život je Male Terezije dječ-
a igra u usporedbi s drugim svecima. Gerard u slikama tumači smi-
sao igre i cilj igre: Nazaretski Isus veliko cvijeće, Mala Terezija malo
cvijeće: jedno i drugo miriše po svem svijetu. Ovako ćemo cvijeće
postati ako ćemo Vas (Isusa i Mariju) slijediti. Uvjet je: Ako ćemo
željeti da nam sve bude gorko osim Vaše (Isusa i Marije) ljubavi…
Moje igranje, Isuse i Marijo, Vama dopadanje… Danas već svetost
nije strogost nego jednostavnost, poniznost, život malih žrtava,
igra… (RIM, 004088-0090).
Kako bi kršćanin uspio biti slab kao dijete, mora se ponašati
kao dijete, a malo dijete ne zna biti oholo, ali ne zna ni čekati: većma
se stane derati u nevolji. Takav ću bit (odlučuje sluga Božji) (TH.
PAST, 002684). Kako bi plakanje, deranje postiglo ovaj cilj, napo-
minje o. Gerard: živom vjerom želim plakati dok god mi vrata ne ot-
voriš, i podvlači u čemu je smisao plakanja, dodajući veliku ništicu
„0“ i malu ništicu „o“, kojima se vjerojatno poziva na napis: ništa,
ništa, ništa, što sveti Ivan od Križa više puta zapisuje na grafikonu
svoje knjige Uspon na goru Karmel, na strmom putu koji vodi na vrh
gore Karmel, za razliku od druga dva sporedna puta, po kojima se
ne stiže na vrh, k sjedinjenju duše s Bogom. Veliko ništa u logici
označava Isusa Krista, koji se ponizio u Utjelovljenju a malo ništa
dječje plakanje, to jest dječju slabost, poniznost, odnosno biti kao
Isus Krist, koji se po Utjelovljenju ponizio i postao dijete.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 223
Dječje plakanje, jer je put jačanja duhovnog života, u logičnom

slijedu, s prethodnim prikazima, o dječjoj vjeri, dječjem stanju i dječ-
joj slabosti, znači: kako bi dječja slabost jenjavala, a duhovni život
jačao, trebaju rasti bogoslove kreposti, treba se dogoditi: Bacanje
drva u vatru: kad sebe bacamo na vatru ljubavi. Kada treba biti pri-
pravan na svaku žrtvu… Isusov križ gori a svatko neka žrtvu ljuba-
vi voli. Uz veliku ništicu „0“ i malu ništicu „o“ dodaje tekst: Neću za-
nemariti Tebe i sebe, (neću) zanemariti milost. Ako zaručnica ranje-
noga nije ranjena, nije dostojna biti poljubljena. Tko Te voli do rana
se bori (TH. PAST, 002878). Jamačno, kada je takav plač slabog dje-
teta, onda Isusova poniznost je naša ljepota. Naša sigurnost također
poniznost, da lijepi ostanemo. Sve ljepote da gledamo moramo da se
zgadimo. Kad na našu ljepotu po Isusu razmatramo, ovu (ljepotu)
sačuvamo. Kada se ponižavamo. Na temelju poniznosti, kojom sli-
jedimo Isusa, postajemo Stvorenja odlikovana, tako da možemo reći
da je krastav, ranjen, gol, prosjak, najbogatiji kralj postao… Ljepša
je postala priroda zbog svoje krune, Isusovog Utjelovljenja, nego što je
bila kada je Bog stvorio svijet; nije bila nakićena kao što je po Isusu
postala nakićena… Kad bi svi ljudi postali mirni jaganjci još ni onda
nismo dovoljno kazali, kako su po Isusu odlikovani… Ali, sredstvo lje-
pote je poniznost; čuvanje (ljepote): opet poniznost (ondje, 002877).
U konačnici: biti slab kao dijete nije drugo nego poniznošću se
osloboditi onoga što je Eva pokvarila, kao što sluga Božji spominje,
a to je oholost, sebeljublje. Biti kao dijete je isto što i sloboda, od
uvjetovanosti istočnoga grijeha, od oholosti.
Zato se treba uvjeriti: Sva je pobožnost i svetost slabog kršćani-
na: poniznost. Neka što češće pomisli: ja sam mala mrvica, grli me
Isusova ručica; bez Njega se neću pomaknuti, može sa mnom što hoće
činiti. On nas po nemilim neprijateljima pritišće, da kao iz spužve
iscijedi svu gadnu sebičnost, oholost, da ozbiljna bude naša poniznost
i zrelost za nebo (ondje, 003008).
Gerard vapi: Isuse, izvadi me iz bare opasnosti svijeta i tijela! Jer,
ističe: Istinito čovjekovo dostojanstvo je samoodricanje strasti (PKI,
004833). U mjeri po kojoj se duša uspije izvući iz bare, ističe Gerard,
postiže se poboljšanje i sebične ljubavi uništenje. Poboljšanje pak ima
pozitivnog učinka ne samo u vlastitom životu nego pozitivno utječe i
na ljude, jer poboljšanje je pošećerenje života i svijeta (ondje, 002962)!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 224
Poboljšanje – sebične ljubavi uništenje

Poslije uspostavljanja plana duhovnoga života: liječenja tijela i
duše, putevima bogoslovnih kreposti, o čemu je ranije bilo govora,
treba prijeći na konkretnu suradnju s Božjim milosnim snagama u
duši, koje smo primili već na krštenju, kao što je posvetna milost,
bogoslovne kreposti i darovi Duha Svetoga. Cilj suradnje je uhva-
titi se u koštac sa sebičnom ljubavi, njezinom poništenju u osobnom
životu kako bismo postigli poboljšanje, napredak u duhovnom živo-
tu (TH. PAST, 002962).
Smisao dinamizma koji vodi poništenju sebične ljubavi je u to-
me da se kršćanin bori, putevima bogoslovnih kreposti, da ne voli-
mo sebično: Koga ne volimo, tome teško, (silom) ugađamo – primje-
ćuje o. Gerard. Takvi neka smo prema sebi, osobito prema svome
tijelu i životu, pa ćemo postići pravu dobrotu (ondje). U konkretno-
sti borba protiv sebičnosti se treba odnositi, prije svega, na vlastita
osjetila, vlastiti temperament, na ljude čiju ćud moramo podnositi:
Svaki nas čas nešto muči – zapisuje sluga Božji – da nas od sebično-
sti izliječi. Muči nas naša ćud, muči nas drugog ćud, pa moram biti
lud ako u (patnji), trpljenju, nemam čisti vid, i po njemu tražiti Vas,
Isuse i Marijo, i moje duše spas (ondje, 002789). U svjetlu bogoslov-
nih kreposti po (čistom vidu), što je očito svjetlo žive vjere: zlo nije
zlo, jer nas (vija) tjera u nebo, jer je Isus to podnosio. Nije zlo nego
dobro jer nas ponizi i uzvisi. Ipak moramo nastojati svoje zlo s lju-
bavlju rashladiti… Radi se o zlu u moralnom i duhovnom značenju
jer: zlo je svako djelo što (Isusu i Mariji) nije milo… Vjera, ufanje i
ljubav trebaju imati kvalitetu velikodušnosti: Bog je prijatelj veliko-
dušnih ljudi. Sv. Terezija uči da je važno oduševljavati se za velike
stvari (ondje, 002790).
Cijelo ovo nastojanje je jamačno trpljenje, što sv. Ivan od Križa
naziva noć osjetila, ili aktivna noć, na što se Gerard poziva, jer se ra-
zum i volja trebaju podložiti svjetlu bogoslovnih kreposti a to uzro-
kuje trpljenje, noć za razum. Gerard to ističe, primjerice, obraćaju-
ći se Isusu i Mariji: Moj posao i Vaš: Vaša želja = spas. Muka je bila,
Isuse, cio Tvoj život za nas, da izvršiš svoj posao za sve nas. Cilj ove

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 225
aktivne suradnje s bogoslovnim krepostima: Što si činio mi mora-

mo nastaviti pa ćemo se spasiti. Najmiliji mučenik: koji svakome
pruža lijek. Lijek je dobra žrtvovana volja. Prije nego ovaj lijek naba-
vimo moramo u sebi četu vojnika, dobra svojstva nabaviti i s njima,
kao Matatija svećenik, pogana svojstva srušit. On je sa svojom četom
pogane oltare, mi svoja svojstva (logično: svoje strasti) rušimo (ondje).
Kako možemo razabrati iz ovih navoda, liječenje nije poništenje, u
značenju uništenja onog što je na psihološkoj razini čovjeku urođe-
no nego preusmjeravanje, oslobađanje od sebičnosti i egoizma, ka-
ko bismo svoju psihološku sferu obogatili plemenitim i moralnim
vrednotama. Ovakav duhovni život nije usmjeren samo na osobni
rast u Božjoj ljubavi, u bogoslovnim krepostima; ima odjeka i u bliž-
njem; ima eklezijalnu dimenziju: jer kako ga sebičnost ne veže… tko
je umro (jamačno sebičnosti), taj živi za svijet, za sve umire, za sva-
koga živi. Dakle: ne za sebe, nego za Tebe živjeti, inače sam lijepi
paun s gadnim glasom (ondje). Paun je očito slika oholosti, sebe-
ljublja, strasti!
Po ovako uspostavljenim programom života, u čišćenju osjetila
Gerard odlučuje: Neka sam pogažen od svoje ćudi… Tko me gazi taj
me kao cvijeće zalijeva kako bi duša bila Vama (Isuse i Marijo) mila
(RIM, 004091). Želi po ovoj odluci slijediti Mali put sv. Male Tere-
zije: Ona je malo cvijeće a ja neka sam najmanje, ali zaboravljeno,
pogaženo (ondje). Neka sam pogažen od svoje ćudi ali ojačan u
dobroj volji: zgažen = blažen (ondje, 004091). Zbog istočnoga grijeha
dijete je divlja voćkica koju treba gotovo neprestano kalamiti. Da se
divlje uništi i čudesno razvija. Dakle, divlje odstraniti a duhovno
usaditi (BM, 004572). Gerard, kada se trsio postati malo cvijeće,
boreći se protiv svoje ćudi, osjetila, koju Gerard otkriva u svojoj
nagloj naravi, želi biti dijete, mali cvijet želi Pred Propetim usaditi
ljubičicu, kao što je željela Mala Terezija, i tako spasiti svoju dušicu
(BH, 006626).
Važno je istaknuti iz ovoga prikaza da Gerard zapravo svojim
riječima, služeći se sustavom sv. Ivana od Križa, očituje da zapravo
slijediti učenje Ivana od Križa u konkretnosti je isto što hodati
Malim putom sv. Terezije od Djeteta Isusa! Izgrađivati vlastiti
duhovni život a jednako tako vježbati se u ljubavi prema bližnje-
mu.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 226
Savršenost – prilagoditi se Božjoj volji

Među mnogim definicijama duhovnog života oca Gerarda sus-
rećemo ovu koja se nadahnjuje na sv. Ivanu od Križa: Savršenost:
prilagoditi se Božjoj volji (BM, 004501). Mistika slabog kršćanina:
Isuse, Tvoja volja moja želja (TH. PAST, 002667). Kad ovim zapisi-
ma približimo odluku sluge Božjega po kojoj želi biti mekani vosak,
znači da naš sluga Božji slijedi mišljenje sv. Terezije od Isusa – tko
se priprema za kontemplaciju kao mekani vosak dobit će ju, ako se
prilagodi Božjoj volji!
U konkretnosti, za Gerarda prilagoditi se volji Božjoj znači prije
svega biti vjeran pravilu svoga reda. Potvrdu ovomu nalazimo u nje-
govu zapisu: Pravilo je zlatno jer zna što je volja Božja. U dosljed-
nosti s tim načelom nastavlja: Našega pravila tumačenje knjiga sv.
Ivana od Križa i sv. Terezije čitanje. Tu je duh pustinjački i karmel-
ski. Isusovog kraljevstva. Sv. Ilija je Bogu revno služio. Bog ga je bra-
nio i hranio. Sv. Terezija je Isusu revno služila i sv. Ivan od Križa.
Pa ih je Isus čudesno hranio, u Reformi reda pomogao. Što su radi-
li, što su pisali, slijedimo i držimo pa će Bog i nas pomoći. U kon-
kretnosti to je za njega značilo: Prvi su karmelićani vremenita ima-
nja jedan drugome dijelili. Mi dijelimo duhovna djela, lijepe primje-
re i svoje snage jedan drugome: lijek protiv sebičnosti. To su karmel-
ske književnosti, (karmelska duhovnost). U ponašanju prema drugo-
me važno je pitanje: da li je slobodno? (Dakle poštovanje slobode dru-
gih.) A u odnosu na sebe: Da li Vam je milo, Isuse i Marijo? (BH,
006890). U logici ovog zapisa dosljedan je Gerardov zaključak: Moj
Mali (Isuse), a to je Utjelovljeni Sin Božji koji je za Gerarda uvijek
Mali, kako nam je već poznato iz prethodnih prikaza, jer se, po
Utjelovljenu, ponizio, slijedi dosljedan Gerardov odgovor: Karme-
lićanin je sretan ako je ponizan, ako živi po pravilu, to jest ako gaji
međusobnu ljubav, ako se otkine (odcijepi) od sviju stvari i ako je
ponizan – uči sv. Terezija (BM, 004444). Sv. Terezija uči, (dodaje):
međusobna ljubav, odcjepljenje od stvorova, je poniznost (ondje,
004452). Jer: tko sve žrtvuje u nebo putuje. To je, u konačnici, u
svemu se prilagoditi Božjoj volji: Moj Mali (Isuse), čini sve mjesto
mene, neka nemam svoje volje (ondje, 004458).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 227
U ovoj koncepciji duhovnog života ima mjesta i apostolska dje-

latnost koju Gerard definira: Bogu je milo ako ga ostavimo da bliž-
njemu služimo (ondje, 004452.). To je mišljenje jamačno utemelje-
no na riječima sv. Terezije od Isusa koja je zapisala da je Bog i među
loncima. Gerard u dijalogu s Isusom i Majkom objašnjava prethodni
navod: Kad kažete moli, neka molim, kad kažete radi, neka radim.
(Ali problem je u tome, dodaje, što) To moramo pogoditi (jer) sto
putova vidimo pred sobom (BM, 004462).
Što izabrati između sto putova, kako bismo otkrili volju Božju?
To je za Gerarda, po svemu sudeći, bilo prolaženje kroz tamne noći
duha, put do mekanog voska. Kao jedini karmelićanin Hrvat u som-
borskom samostanu, kroz 16 godina, od 1904. do 1920., on nema
vremena obaviti u miru ni svoje godišnje duhovne vježbe koje traju
punih deset dana u potpunoj šutnji i povučenosti. Zapisuje u samo-
stanskoj kronici: Gerard bi htio obaviti svoje duhovne vježbe koje
traju 10 dana ali mora u to vrijeme ispovijedati, ići bolesnicima.
Jednom je posebno osjetio taj problem, kada je već bio u duhovnim
vježbama kroz šest dana, kada mu je poglavar naredio poći bolesni-
ku, u zaprežnim kolima, u zimsko doba i to podaleko, a trebao je stići
kući do 11 sati jer je u taj sat trebao imati sv. misu. Ipak, pored tjes-
kobe, pokrio se bundom, kako zapisuje, tako da ništa nije vidio ni
čuo. Tražio je odgovore i u duhovnim piscima. Boluje godinama od
astme, u trenutku kada novi poglavar želi još proširiti djelatnost,
muči ga glavobolja, upala malog mozga – kako piše br. Pavao Hor-
vat. Predlaže razumna rješenja ocu generalu koji je tada i provinci-
jal za Karmel u Somboru. Drži da je došlo vrijeme da pođe u drugi
samostan služiti samo Isusu i Mariji. Njegov kućni poglavar protivi
se svemu što Gerard predlaže i, pomalo kontradiktorno, piše: Otac
Gerard mnogo moli i mnogo djeluje... U jednom pak drugom pismu:
Nismo pustinjaci nego karmelićani… Nismo položili zavjete prema
ocu Gerardu nego prema pravilu. Gerard ipak ne zamjera poglava-
ru nego ga opravdava i piše u čemu je nerazumijevanje: što je mis-
tično nije razgovitno! Neka se karmelićanin ne boji pastoralne dje-
latnosti koju hoće Crkva i poglavari. Očito: Gerardov problem nije
bilo pustinjaštvo, kako misli njegov poglavar, nego kontemplacija!:
Prilagoditi se volji Božjoj. Biti mekani vosak! Zato, unatoč boležlji-
vosti, podlaže se, ostaje u Somboru, i nastavlja djelovati kako pos-
lušnost određuje!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 228
Želim biti vosak

Kako bismo razumjeli riječi naslova, te što Gerard po njima
želi reći, potrebno je navesti cijeli ulomak iz kojega su izdvojene
riječi naslova i otkriti njihov izvor i značenje.
(Isuse), ja želim biti vosak, pa (užglibi), utisni u mene Tvoje
želje; neka se one ispunjavaju svrhu mene. Neka sve što se sa mnom
dogodi Tvoje djelo svjedoči. Ti si jedini nebeskom Ocu (udešavao)
ugađao, a ja ću Tebi. Molitva otpočinka (O molivi otpočinka sv. Te-
rezija, primjerice, piše, u: Moj život, pogl. 14.) sve zaustavi ali ipak
pažnju sebi ostavi da se Tebi kao vosak preda. Ako sam vosak, bit ću
mekši da bolesnike podvorim nego da se molim, kad kadšto želim –
sv. Terezija. U svakom slučaju se duša mora pokazati da je zaručena
s Onim koji je za nas toliko patio. Inače bi Zaručnika osramotila i
više nikad ne bi mogla čekati da joj dođe u posjet. Njegov lijepi izgled,
kada se s nama zaručio, neka nam bude med u svakoj žrtvi, pa ga
nećemo osramotiti po malodušnosti (BH, 006590). U nastavku teksta
citira sv. Pavla kako bi potvrdio da se pri tome treba osloniti na
vjeru, da vjera sve može, da je duboko sjedinjenje duše s Isusom djelo
vjere, kao što je imala sv. Terezija i Abraham koji je bio pripravan i
sina žrtvovati unatoč obećanja da će biti otac velikoga naroda. Sv.
Atanazije i sv. Bazilije sve su pretrpjeli i na sve spremni bili jer su
vjerovali (ondje).
Slikom mekanog voska Gerard se odnosi na pete stanove knji-
ge Zamak duše sv. Terezije Avilske, koja u tim Stanovima opisuje
događaj i doživljaj stupnja kontemplacije i sjedinjenja duše s Bo-
gom. Taj stupanj sjedinjenja prispodobljuje mekanom vosku. Zar
niste čule, piše sv. Terezija svojim sestrama, za Zaručnicu koju je
Bog uveo u odaju vina i uredio u njoj ljubav? Pa to je to, jer kako se
ta duša predaje u Njegove ruke, a velika ju je ljubav tako obuzela da
niti zna niti hoće osim da Bog od nje napravi što bude htio... Duša
tu predstavlja samo vosak, dok pečat utiskuje drugi, zato što ga vosak
ne utiskuje sebi, samo je pripravljen, hoću reći mekan; a čak ni za tu
pripravu ne smekšava se; ona je mirna i pristaje na to (Sv. Terezija
od Isusa, Zamak duše,V odaje, pogl. 2, 12).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 229
Jasno slijedi: kad sluga Božji želi biti mekani vosak, zapravo
citira sv. Tereziju od Isusa, želi se pripremiti na nadnaravnu kon-
templaciju, slijedeći u tome učenje svoje majke obnoviteljice, sv.
Tereziju od Isusa koja tvrdi da su svi koji nose karmelsku odjeću poz-
vani (ne samo oni), na molitvu i kontemplaciju... Većina ulazi u te
odaje iako ima i stupnjeva (ondje, 1., pogl. 2).
Iz toga slijedi da željom biti mekani vosak Gerard želi, po kon-
templaciji, ostvariti svoj poziv, biti mekani vosak, biti osposobljen,
što bolje povezati u životu kontemplaciju i djelatnost, i plodonos-
nije djelovati za spas duša a to je prema njemu povezano sa stup-
njem molitve otpočinka. U toj se molitvi duša počinje sabirati, piše
sv. Terezija, tu već dosiže vrhunaravnu stvar. (Volja) pristaje da je
utamniči Bog, poput onoga koji dobro zna da je zarobljenik onoga
koga ljubi (Sv. Terezija, Moj život, 14. pogl., 2).
Lako nam je, poslije povezivanja Gerardovih navoda s izvorom,
učenjem sv. Terezije Avilske, shvatiti smisao njegovog pogleda na
svoj poziv: on želi biti mekani vosak: ostvariti svoj kontemplativno-
djelatni poziv, savršeno, jer je uvjeren da Ne možemo uzletiti Stvo-
ritelju dok ne svladamo svoju volju, tog kućnog neprijatelja. Ne može-
mo zbog njega imati svetu slobodu. Svu sebičnost treba otresti s krila
duše (BM, 004599). S Bogom sjedinjenje od svega drugom odcjeplje-
nje (TH. PAST, 003251). Želi s takvim raspoloženjima duše vršiti
brigu za bolesnike koja je posebno, u njegovo doba bila vezana s
naporom, jer se moralo voziti zaprežnim kolima po prostranoj som-
borskoj župi, po prašnjavim ili blatnim putovima onoga vremena,
zimi i ljeti, pa i onda kada je, primjerice, obavljao godišnje duhovne
vježbe.
Kako je o. Gerard bio vrlo vjeran ovom programu i dosljedno
tome nastojao biti ponizan, odcijepljen od svega, slobodan, očito je
da se njegov mladi poglavar prevario u dobroj vjeri, iako vrlo cijeni
slugu Božjega, kad je pisao: da Gerard puno moli i puni radi ali
nismo pustinjaci nego karmelićani. Nije, jamačno, uočio da ima
posla s čovjekom koji na savršen način želi biti vjeran učenju svo-
jih obnovitelja Terezije od Isusa i Ivana od Križa, i su-sestre Male
Terezije: povezati kontemplativnu i djelatnu dimenziju svoga pozi-
va na što savršeniji način.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 230
Gerard će povjeriti odgovor svima, ali samo u svojim intimnim

bilješkama i zapisati: što je mistično nije razgovitno (ondje, 002651).
To nam je tek sada poznato kad su nam dostupne njegove autobio-
grafske bilješke!
Dugotrajna operacija
Kako bi se otvorio kontemplaciji, koja je dar, i postao mekani
vosak, naš kandidat s bačkih ravnica je svjestan da tako veliku
milost treba skupo platiti. Nije dovoljna samo osobna aktivna su-
radnja s milošću pomoću dječje vjere. Dječja vjera treba dosegnuti
oblik koji Gerard opisuje riječima posuđenim od sv. Terezije od
Djeteta Isusa: Neka sam prah svaki mah na Vašim rukama, (Isuse i
Marijo) (BM, 004206). To znači prihvatiti i podložiti se Božjem
milosnom zahvatu: Trebaš biti slijep, gluh, zaboraviti se, biti kao da
si neljubazan (indiferentan), prema svemu što nije meni milo. Dok
to ne postigneš, moraš podnijeti dugotrajnu operaciju. Svi bolovi i
progonitelji to su moji noževi koji te liječe… moraš imati u ruci, u
oku, itd. noževe sebe-zataje. Kad ne možeš sebe zatajiti, nemoj se pro-
tiviti. Neka ti je sve ugodno što šaljem, dopuštam. Nemoj željeti drugo
osim da se ispuni moja volja. Tvoj je nož otrovan ako si sebičan; otro-
vat ćeš sebe i sve moje darove. Moja je volja da stvorenja budu ljestve
po kojima se penješ u nebo (RI, 003877).
Tko čita ove riječi u svjetlu učenja svetih Terezije od Isusa i
Ivana od Križa, na koje se Gerard oslanja, shvatit će da slika meka-
nog voska, koju Gerard posuđuje od sv. Terezija od Isusa iz V. sta-
nova Zamka duše, predstavlja noći sv. Ivana od Križa, kojima se
treba podložiti kako bi duša postala mekani vosak, spremna na sje-
dinjenje s Bogom. Isus kao da Gerarda poučava kako se treba po-
našati da bi uspio biti mekani vosak: Moraš sebe obući u milost a
kada si se u milost obukao onda ću ja namisliti, narediti na tebe ove
milosti: na prvom mjestu moraju grijesi uništeni biti, nagnuća zaspa-
ti, da se počneš s mojom milošću oblačiti, ne vidjevši, ne shvaćajući
još ovu ljepotu, jer je u mraku, tj. ne slijedi mračnu (za osjećaje)

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 231
vjeru, približava se Bogu čija se neizmjernost ne može vidjeti. Prvu

noć mora u vatri s Tobijom ispeći riblje tj. svoje srce, da ne bude u
njemu zemaljske želje; drugu noć neka ide u društvo patrijarha po
vjeri; treću noć dobije blagoslov da se s Bogom sjedini (RI, 003901).
Cijeli prolaz kroz noći može nam izgledati kao nešto što je sa-
mo za duhovnu elitu a nikako za obične kršćane. Međutim, Gerard
nas poučava da to nije ništa drugo nego suobličenje Isusu Kristu,
Utjelovljenom Sinu Božjemu: Su-umiranja s Kristom da bi s njime
su-živjeli, kako nam tumači sv. Pavao. Kao potvrda neka nam po-
svjedoči Gerardov zapis, između brojnih, istoga sadržaja: Svaki je
lijep koliko je poniznoga Isusa kip. Isus je postao čovjekom da bude
za nas propet, da nam muka ne bude na teret. Njegov je primjer toli-
ko lijep da samo pateći možemo biti Isusov kip. Sve je prljavo što
njemu nije slično. Bez patnje nema uživanja ni veselja (RI, 003822).
Gerardovim programom, ako ga prihvatimo, suobličujemo se
Uskrsnulom Sinu Božjemu: Naše ponizno tijelo, (dakle u mjeri po-
bjede nad sebičnošću) bit će slavno: Isusovom slavnom tijelu. Po pat-
nji (naše tijelo) svjetlamo ali svaki po (svojoj) mogućnosti (hrvatski
tekst u mađarskom rukopisu: Jó gondolot, 004985).
Suobličenje Isusu putevima koje predlaže o. Gerard oslanjaju-
ći se na učenje triju veliki učitelja Crkve: s. Terezije od Isusa, Ivana
od Križa, Male Terezije, vodi u radost, u mistiku što nije ništa drugo
nego istiniti u ozbiljni duhovni život postavljen na pravim temeljima
Evanđelja: Jedina prava radost i čast, zapisuje naš sluga Božji, je
služiti Bogu po Evanđelju. To će se dogoditi ako ćemo Isusa samo
voljeti. Njegova volja naša volja, Njegovo djelo naše djelo (BM,
004465), ali pod uvjetom obraćenja: Obraćenje iz gada izvlačenje ili
mjesto starog ruha u novo oblačenje duše (BM). To se ostvaruje lop-
tanjem: Moj Mali, loptanje: primanje i vraćanje. Dakle: pozornost na
pružanje Tvoje ručice. Ta Male je sv. Terezije poslanje bilo: njezin
maleni put dati dušama a taj je put duhovno djetinjstvo: potpuno pre-
danje…. (u skladu s tim): neka pjevam za Vama kako rade mala
djeca (BM, 004582, 84. Zapis iz 1941.). Jamačno je za to potrebna
dječja vjera, o kojoj smo već govorili.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 232
Gusjenica i lijepi leptir

Ništa bolje od Isusove volje. To želim. Tako će gadna gusjenica
postati lijepi leptir (PKI, 004825). Kako bismo razumjeli što Gerard
želi reći o sebi, ovim vlastoručnim zapisom, moramo najprije otkri-
ti izvor na koji se odnosi. Tragajući za izvorom ove tvrdnje nalazi-
mo da se Gerard poziva na tekst sv. Terezije Avilske, na njezinu
knjigu Zamak duše, V. odaje, pogl. 2., gdje sv. Terezija slikom gusje-
nice svilca, vrlo gadnoga izgleda i njezinog zatvaranja u ispletenu
kukuljicu, iz koje kasnije izlazi, preobražena, u lijepoga bijeloga
leptira, opisuje proces čišćenja i stanje nadnaravnog motrenja
(kontemplacije), ljepotu duše sjedinjene s Bogom, iskustvo sjedi-
njenja duše s Bogom koja je sva preobražena, pobožanstvenjena.
Slijedi logično da, kada Gerad želi biti mekani vosak, podložiti
se dugotrajnoj operaciji, a nadahnjujući se na učenju sv. Terezije,
kao njezin vjerni učenik, želi se pripremiti na nadnaravnu kontem-
placiju te iz gadne gusjenice postati lijepi leptir.
Željom i nastojanjem oko preobrazbe iz gadne gusjenice svilca
u lijepog leptira Gerard jamačno želi proći proces i steći iskustvo
što sv. Terezija opisuje u petim odajama Zamka duše: kad gusjenica
naraste, počinje izrađivati svilu i graditi kuću gdje treba umrijeti.
Htjela bih da se ovdje spozna: ta kuća, to je Krist... Negdje sam čita-
la da je naš život Krist... Napravimo brzo taj posao i spletimo kuku-
ljicu odstranjujući svoje sebeljublje i svoju volju, navezanost na bilo
što ovozemaljsko, vršeći djela pokore, molitvom, trpljenjem, posluš-
nošću... Neka umre, neka umre gusjenica a to i čini kad napravi ono
za što je bila uzgojena, pa ćete vidjeti kako vidimo Boga... Kažem
vam da ta duša uistinu ne prepoznaje samu sebe; ta gledajte kakva
je razlika između ružne gusjenice i bijele leptirice. Tako preobražena
duša, dodaje sv. Terezija: osjeća takvu želju da hvali Gospodina da
bi se htjela rastopiti i da za Njega podnese tisuću smrti. Zatim poči-
nje osjećati da trpi velike muke a da ne može učiniti ništa drugo; jako
velike želje za pokorom, za samoćom, za tim da svi upoznaju Boga
(Zamak duše, V. odaje, pogl. 2).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 233
Da je Gerard odlučan ostvariti ovaj hod, što je otkrio u Zamku

duše sv. Terezije i ući u pete odaje toga Zamka, svjedoče brojni vlas-
toručni i autobiografski zapisi našega sluge Božjega. Tako u ruko-
pisu Biser mišljenja, zapisuje: Neka sam prah svaki mah na Vašim
rukama (Isuse i Marijo) (BM, 004205). Kao da čuje Isusov govor:
Trebaš biti slijep, gluh, zaboraviti sebe, odcijepljen od svega što mi
nije milo... Dok to ne postigneš, moraš podnijeti dugotrajnu opera-
ciju. Svi bolovi i progonitelji to su moji noževi koji te liječe, moraš
imati u ruci, u oku itd., noževe sebezataje (RI, 003877). Izričito se
nadahnjuje u svome hodu na Tamne noći sv. Ivana od Križa i zapi-
suje: na prvom mjestu moraju grijesi uništeni biti, nagnuća zaspati
da se počneš s mojom milošću oblačiti... jer je sve u mraku... Prvu
noć mora u vatri s Tobijom ispeći riblje tj. svoje srce, da ne bude u
njemu zemaljske želje, drugu noć neka ide u društvo patrijarha po
vjeri, treću noć dobije blagoslov da se s Bogom sjedini (RI, 003901)
(usp.: Tamna noć sv. Ivana od Križa, 2. strofa, hrv. izd., 3, 15).
Iskustvo sjedinjenja, nadnaravnu kontemplaciju, Gerard pak
ovako opisuje: Kad je Isusak u dušu utisnut onda čovjek gleda, čuje,
radi s očima i rukama Isusovim (BM, 004281). To se događa zato,
dodaje Gerard, jer je postigla milost poniznosti (odcjepljenja od sve-
ga), koji u nama mir ostavlja. Taj mir je tako sladak da čovjek želi
napredovati u nutarnjoj molitvi... Bog skoro sve čini a sile duše spa-
vaju, blaženstvo uživaju, na drugo nisu kadre. Jesti, spavati, u ovom
stanju je za dušu mučno (TH. PAST, 002732).
Logično je, u kontekstu svega što sam sažeto iznio u ovom pri-
kazu, da kada Gerard zapisuje – Bog je dao jednome od naših milost
sjedinjenja – da govori o svojem iskustvu sjedinjenja s Bogom, da
uživa nadnaravni stupanj motrenja. Da je slijedio u svom životu uče-
nje velikih učitelja mistike. Da u njemu imamo dakle mistika pod
ovim našim podnebljem, a ne tebaitskog sveca, jer njegovo mrtve-
nje ima značenje odcjepljenja od svega što nije Bog. Učinak takvog
života ima svoje odjeke i u djelatnosti jer: Duhovan svakome ugađa,
samo sebi ne. Sve zaboravlja jer samo Boga voli. Ljubav ga zasljep-
ljuje: ništa sebično ne vidi, jer samo Isusa slijedi (RIM, 004088),
zapisuje Gerard. Isusak, koji se utiskuje u dušu, kao u mekani vo-
sak, za Gerarda, nije nitko drugi nego Isus Krist, koji je slika od-
cjepljene duše zbog svoga poniženja u Utjelovljenju.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 234
Mistika se mistikom vrednuje

Nastojeći predstaviti što autentičniju sliku našega sluge Bo-
žjega. a na temelju njegovih vlastoručnih zapisa, koji imaju auto-
biografsko značenje, držim da sam otkrio kako je Gerard mistična
duša. On se nije samo pripremio za mistično stanje nego je postigao
stupanj petih odaja Zamka duše sv. Terezije Avilske (Zamak duše, 5.
odaje, 2. poglavlje), iz gadne gusjenice svilca on se uspio preobrazi-
ti u lijepog bijelog leptira. Ništa bolje od Isusove volje. To želim. Tako
će gadna gusjenica, tjelesni život, postati lijepi leptir (PKI, 004825).
Gerard se dao voditi od Isusa po trnju, kako bi Isus svojom
milošću izbo dušu, da isteče iz nje što za njegov stan ne dolikuje…
(BM, 004281). Sluga će Božji, pod pseudonimom, puno puta zapi-
sati, osobito u samostanskom ljetopisu: Bog je dao jednome od naših
milost sjedinjenja ili ‘umnožio’ (augmentum) sjedinjenje. Jednako
tako u drugim autobiografskim zapisima: Isuse, danas sam pod sve-
tom misom sve zaboravio. Daj mi stalnost ovakvog zaborava. Zabo-
ravnost velika milost. Zaboravnost svega osim Tvoje ljubavi u sebi, u
Tebi (BM, 004408-9). Pod misom, kod oltara svetoga Josipa, dobio
sam milost: udisajte, izdisajte u meni ljubav, svakim disanjem, neka
gori, neka miriši sav svijet od Vaše ljubavi (Isuse i Marijo). Moja
mistika: što je Vama milo (RIM, 004082). Sv. Ivan od Križa na slje-
deći način definira iskustvo takvog nadisanja: Božji nam je Sin pris-
krbio ovo stanje i zaslužio nam stanje da možemo biti osposobljeni
činiti, po udioništvu u nama, isto djelo što ja činim po naravi: nadi-
sati Duha Svetoga (Duhovni spjev, B strofa 39,5).
Ako Gerard slijedi puteve mistika Terezije od Isusa, Ivana od
Križa, Maloga puta Terezije od Djeteta Isusa, onda, kao zaključak,
možemo reći da naš sluga Božji nije samo neki duhovni čovjek koji
se zatvorio u askezu, „Tebaitizam“. On je mistik i zato ga treba
vrednovati kao mistika. Stoga držim da svima koji u Gerardu nisu
otkrili mistika, kao što nisu otkrili ni lik njegove su-sestre Male
Terezije sve do otvaranja njezinog postupka za proglašenje sve-
tom, treba odgovoriti primjedbom uglednog specijaliste mistike
Federica Ruiza Salvadora koji prigovara teolozima da kada vrednu-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 235
ju mistike propuštaju ih vrednovati kao karizmatike, mistike. Kada,

naime, vrednuju mistike, primjećuje on, sputavaju svoje mišljenje o
njima u okvire redovite teološke misli (a sukladno tome u askezu).
Piše on: Treba prije svega prepoznati identitet mistika i, ako su pi-
sali, čitati njihove zapise, a što zahtijeva izvjesnu pripremu. Treba se
oprijeti tendenciji, koja je škrta u vrednovanju misticizma, dok u
vrednovanju drugih karizmi (teolozi) cijene njihov posebni doprinos
u Crkvi i ističu njihovu raznolikost. Kada je riječ o misticima, onda
se čini sve što je moguće kako bi se sputalo sve o njima u okvire redo-
vite kršćanske teološke prosudbe. Kao da su (teolozima) prešutna
polazišta: sve nam je to već poznato po teologiji... Ali ako je i sama
Crkva kontemplativna, treba priznati (u njoj) prisutnost mističnih
udova kao nešto što je navlastito njezinom misticizmu. Ako ne bi bilo
tako, to bi značilo da se mistike samo tolerira (precizira): kada se
govori o misticizmu ne govori se o redovničkim ustanovama nego o
mističnim i kontemplativnim stvarnostima u Crkvi! (F. Ruiz Salva-
dor, Camios de espiritu. Madrid 1974., str. 463.), o karizmama.
Dakle, na temelju Gerardovih vlastoručnih (autobiografskih)
zapisa i na temelju mišljenja Federica Ruiza, držim da se nekima iz
Gerardove blizine, doduše u dobroj vjeri, dogodilo isto ono što teo-
lozima prigovara spomenuti pisac. Pojedinci od Gerardove subraće
su pristupali vrednovanju Gerardovog duhovnog života, samo u
svjetlu askeze, pustinjaštva. Sputavali su sve u askezu, iako tvrde
da ga jako poštuju, da Gerard puno moli, puno djeluje, ali da ga u
nekim stvarima ne mogu razumjeti (Pisma Gerardova poglavara
(1924.–29.) generalu reda). Međutim, naš sluga Božji živi natpro-
sječnim životom, mistikom svojih Obnovitelja, jer želi biti svet
prema karizmi Terezije od Isusa i Ivana od Križa. Značajan je, u
kontekstu prosudbe Gerardove subraće i vlastoručni, autobiograf-
ski zapis sluge Božjega, među mnogima, koji zapravo potvrđuje da
ga u zajednici ne razumiju, baš zbog njegove vjernosti mistici nje-
govih duhovnih roditelja, Terezije od Isusa i Ivana od Križa. Tako
zapisuje: Ako Tebe mudrog Tvoji građani nisu shvatili, neka ni mene
moji ne shvaćaju. Mene tješi Tvoja sudbina, (bolje) je od dragog ili
nemilog, i od svakoga, lakše rane dobivati nego strašne zmije, neva-
ljala nagnuća, u sebi držati. Pun je svijet zmija (strasti), ali u samo-
stanu nisu tako velike. Moram zato na sve tako gledati, (to jest):

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 236
svući moram čovječje običaje, obući Isusa. Preobraziti se moram u

Isusa kao voda u vino u Kani Galilejskoj (PB, 003576). Zapravo,
drugim riječima izražava iste odluke: biti mekani vosak, iz gadne
gusjenice lijepi leptir, usuglasiti se s voljom Božjom. To će se ostva-
riti: Ako nam bude sve uništeno, ali Isus u srcu kao jedino cvijeće
(BM, 004585.). Ići ću (Isuse), Tvojim stopama makar se sa mnom
igrali kao s loptom (RI, 003640.). Gerard želi biti kao što je željela
Mala Terezija!
Najprije s Bogom razgovarati

a onda to drugima kazivati
Kako bih precizirao značenje Gerardove tvrdnje iz naslova,
dopisat ću i ove riječi: Moja zadaća i plaća je ljepotu Boga gledati i
propovijedati (BD, 008216-17). Vrijedne pčele kupe med, a ja slatke
istine i bilježim ih u pamet i na papir za sebe i za drugoga (ondje,
008394).
Gerard ovim riječima zapravo preslaže poznato načelo tako-
zvanih „Prosjačkih redova“, kao što je red sv. Franje i sv. Dominika:
Contemplata aliis tradere, kojima pripada i karmelski red, to jest:
što se poluči u molitvi, kontemplaciji, treba priopćiti drugima. Izraz
pak kupiti med i dijeliti ga drugima Gerard je našao jamačno u naj-
starijim piscima koji govore u prvotnoj zajednici karmelićana na
gori Karmelu, koja je kao košnica koja akumulira med kako bi ga
dijelila drugima, što naglašava specifičnost Karmela u krugu
„Prosjačkih redova“.
Navodi koje sam ovdje pribilježio nisu u Gerardovu životu bili
samo pobožne želje, nego su bila značajna ostvarenja, u njegovom
osobnom životu i u djelatnosti. Njegove bilješke, koje nisu samo
pune autobiografskih podataka i poticajnih misli za vjernike sluša-
telje, poticajne za njegovu subraću, kojima se obraća na zajednič-
kim sastancima kroz dugi niz godina, otkrivaju, objavljuju, njegovu
uistinu mističnu dušu i njegovu stvarnu duhovnu fizionomiju, koju
su vjernici u Somboru intuitivno otkrili i zato ga rado slušali.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 237
Njegovi su rukopisi, na bunjevačkoj ikavici i na mađarskom

jeziku, po mojem sudu, neizmjerno bogata baština koju nam je
ostavio. Oni su pravi komentari o učenju velikih mistika i učitelja
Crkve: sv. Terezije Avilske, Ivana od Križa i sv. Terezije od Djeteta
Isusa, od kojih on osobno živi i to drugima priopćava. Što mu je pak
navlastito, u tim komentarima, je to što je znao iz riznice spomenu-
tih učitelja Crkve ne samo živjeti, nego i priopćiti jednostavnim jezi-
kom puku, osobito na mjesečnim sastancima kada je govorio o
„Malom Isusu“, koji zapravo nije nitko drugi nego Utjelovljeni
Božji Sin, koji je oplijenio sama sebe postavši sličan ljudima, kako
tvrdi sv. Pavao u poslanici Filipljanima. Kad i kršćani oplijene sami
sebe, kao Isus Krist u Utjelovljenju, to jest postanu maleni, slobod-
ni od primjesa sebeljublja, Gerardovo je mišljenje, postaju kao
djeca i sposobni živjeti autentičnim kršćanskim životom.
Po mojoj prosudbi, stečenoj kroz višegodišnje proučavanje nje-
gove pismene ostavštine, Gerard je mistik koji je živio od onoga što
je pisao i od onoga što je drugima priopćavao. Primjerice, njegove
adoracije pred Presvetom Euharistijom, nisu bile intimističke nego
uvijek ljubav prema Bogu i prema dušama. Nisu bile: Ja i moj Bog,
nego i briga, zagovor, za spasenje duša. Što je u adoracijama pred
Presvetim čuo od Isusa, to je drugima priopćavao. Kao potvrda
neka nam bude sljedeći njegov zapis: Isuse, Ti si kruh za sav svijet,
ali i med. Želim biti vrijedna pčela da raznosim ovaj gotovi med.
Ovu si mi misao dao Ti kad sam pred Tobom klečao (RI, 003873).
Euharistijski Isus želi: dajem da daješ. Dajmo dakle sve barem dobru
volju: ponizno lice, rabeći kulturni rječnik u ophođenju i pružiti mu
svoje služenje, služiti bližnjemu (BM, 004221).
Ima naznaka u vlastoručnim zapisima sluge Božjega koje nam
daju znati da Gerardovo razgovaranje s Bogom postaje ne samo
tema njegovih propovijedi, nego imaju obilježje mističnoga iskustva
o kojem piše sv. Ivan od Križa. Gerard zapisuje, primjerice, kako je
za vrijeme sv. mise, koju je služio na oltaru sv. Josipa, dobio milost:
Udisajte, izdisajte u meni ljubav svakim disanjem, neka gori, neka
miriši sav svijet od Vaše ljubavi. Želio sam da dišeš na mene iz sv.
Hostije. Jest, Tebe samoga želim Isuse, udisati i izdisati da sav svijet
s Tvojom ljubavlju napunim. Moja mistika što je Vama milo, Isuse i
Marijo (RIM, 004092). Nije li ovo iskustvo ono što opisuje sv. Ivan

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 238
od Križa kad piše: Božji nam je Sin priskrbio ovo stanje i zaslužio
nam ovo stanje da možemo biti Božja djeca, da možemo biti osposob-
ljeni, činiti po udioništvu, u nama isto djelo što ja činim po naravi,
nadisati Duha Svetoga (Sv. Ivan od Križa, Duhovni spjev B, 39. stro-
fa, br. 5).
Ova kratka raščlamba neka nam bude poticaj svima za razmiš-
ljanje kako u suvremenom svijetu biti svjedok, apostol. Nije to mo-
guće na učinkovit način bez raspoloženja koja se nalaze u Gerar-
dovim zapisima: Zaboravit sebe samo da liječim Tvoje rane. Moram
za Tobom ludovati kad vidim da Te na križ prikivaju (RI, 003909).
Želim što želite (Isuse i Marijo): izbrisati grijehe i kazne, spasiti sve
duše. Za ovo moram ići u pustinju, u duh sabranosti, sebe cijeloga
zatajiti, makar tijelom u bučnome svijetu... Isuse, daj mi svoje oči,
jezik i ruke, da vidim što govoriš ili činiš, itd. (ondje).
U evanđeoskom rječniku to bi značilo: najprije biti evanđeoski
kvasac, a nakon toga je lakše planirati i biti učinkovit u odnosu na
bližnjega!
Razgovor s Isusom i Marijom

Naš Sluga Božji nije pun kontemplativnog zanosa samo kad se
susreće s Isusom u molitvi. Kontemplativni zanos ga prati i kad raz-
govara s Isusom i Majkom. Kao što u društvu s Isusom duboko osje-
ća prisutnost Božju, tako se događa i kada je u razgovoru s Isusom
i Majkom. Potvrđuje to sljedeći zapis: Isuse i Majko, u Vašoj prisut-
nosti nema smućenosti jer u Vašem kraljevstvu živim. Tebe, Isuse,
primam za kralja a Majku Tvoju za kraljicu… Vaše milovanje neka
mi je u srcu Vaše kraljevanje… U tom kraljevstvu nema nemira, jer
je duša od ljubavi svita: pamet miruje, jer nije potrebno da mudruje
(RIM, 004134). Navod bjelodano ističe da je u razgovoru s Isusom
i Majkom na djelu bogoslovna vjera i ljubav, po kojima se ostvaru-
je druženje s Isusom i Majkom! Kontemplacija.
U dijalogu s Isusom o. Gerard kao da čuje Isusovu pouku: Mo-
raš se vazda ili klanjati ili kajati. Na ovaj poticaj Isusov o. Gerard

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 239
odgovara: Majko, pomozi da tako bude… U Vašoj prisutnosti… sve

imam kad Vas zazivam (ondje, 004136, 004138). Kad se pred
Isusom i Majkom stoji u raspoloženju kajanja, slijedi učinak milo-
srđa koji se očituje u milosti oslobađanja od sebičnosti: Kad tražim
milosrđe, opraštam se od sebične rđe koja se u sebe uzda (ondje,
004132). Kada se pak duša uspije osloboditi od rđe, sebičnosti, ospo-
sobljava se za duboki susret s Bogom u molitvi, jer želi vršiti u
svemu Božju volju. Na Vas (Isuse i Majko) se oslanjam, kad se mo-
lim. Moj ‘što’, tada vije kao Pavlov: Vi (Isuse i Majko), jer ja baš
ništa ne mogu… Čekat ću Vaš ‘to’, (kao gubavac), da kažete i učini-
te. Dakle Vaš ‘to’ čekati, na Vas se oslanjati. „To“, kao dijete nevino
(činiti) (ondje, 004102). Slika nevinoga djeteta očito je slika poniz-
nosti i slobode duha, koja, pod utjecajem vjere i ljubavi, stvara uvje-
te dubokog susreta s Isusom i Majkom! Kada se po tim raspolože-
njima duša susreće s Isusom i Majkom, molitva postaje naslađiva-
nje, tj. duhovno iskustvo: Moje naslađivanje s Vama razgovaranje…
Razgovaranje = razmatranje s Vama u Vašoj volji. Molitva, naime,
nije podizanje jezika k Vama, nego podizanje duše (004114). Molitva
koja posjeduje spomenute sastavnice, otvorena je mistici, to jest
sjedinjenju s Bogom, jer se sa srcem razgovara, nikada se ne tuži, a
kada pati, patnja u šutnji podnosi (004114). Jasno, slijedi tada uzore
Isusa i Marije u patnji osobito u onoj patnji koja se očitovala na
Kalvariji.
U biti: Razgovor s Isusom i Majkom nije odijeljen od cjelokup-
nog organizma duhovnog kršćanskog života, već pridonosi ne sa-
mo razvoju i rastu duhovnog života, nego i rastu i sazrijevanju sva-
koga molitelja. Tu istinu o. Gerard predočuje sljedećim opisom u
slikama: Malo izniknuto cvijeće raste i rascvjetava se, cvjeta i miri-
še. Od male voćke postaje velika i rascvjetana voćka, koja najprije
miriši, a zatim nas hrani. Od maloga djeteta postaje odrastao čovjek,
koji samo onda cvjeta, miriši i zreo postaje, ako njegova jednoć mala
dobra volja neprestano raste, razvija se, ako izgrađuje svoj značaj i
karakteran postaje, ako zalijeva dobru volju sa suzama pokore, pos-
lušnosti, ozbiljne ispovijedi i očišćen sv. ispovijedi hrani se i ojačava
svetom Pričešću (004140).
Razgovor s Isusom i Majkom povezuje dušu s cijelim organiz-
mom duhovnog života koji se temelji na milosti, te se i on uključu-
je, ne samo u pokretanje cijelog dinamizma duhovnog života, nego

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 240
u taj dinamizam uključuje i brigu za duše. Isuse i Majko, zapisuje

Sluga Božji, želim biti tvornica šećera da živeći po drugog volji, (tj.
volji Božjoj), svi nađu u meni šećera… Ti si obećao svojim vjernici-
ma da će u Tvoje ime paklene duhove istjerivati, i ako smrtno popi-
ju neće im škoditi i bolesne će liječiti (ondje, 004142).
Kad sve povežemo što sam sažeto iznio o molitvi u društvu
Isusa i Marije, otkrivamo i specifičnost štovanja Presvete Bogoro-
dice o. Gerarda. To štovanje nije devocionalističko nego molitveno
i u službi razvoja, ne samo duhovnog života, nego i spasenja duša,
da zapravo razgovor s Isusom i Majkom dinamizira razvoj Božjeg
života u kršćaninu i osposobljava ga da bude učinkovit u djelovanju
za spasenje ljudi. Neprestanim druženjem s Isusom i Majkom po
molitvi, kršćanin ostvaruje i neprestani kontakt s izvorom milosti i
izvorom duhovnoga života s Isusom i posrednicom svih milosti što
je Majka Božja. Ti, Isuse u meni kraljuj ali i Ti Majko! (004103).
Boga gledati i propovijedati

Suvremeni stručnjak za duhovnost Juan Martin Velasco, u
svom predavanju na simpoziju o duhovnosti na Buškom jezeru
(Bosna i Hercegovina) (Juan Martin Velasco, El Carmelo para el
mundo ds hoy. Kopija – skripta predavanja na simpoziju o duhov-
nosti na Buškom jezeru), na temu nastanka redova u srednjem vije-
ku, podsjetio je kako su ti redovi nazivani „prosjački“ te da su sebi
postavili načelo contemplata aliis tradere; to jest: ono o čemu raz-
matraju, kontempliraju, priopćiti drugima. Tako dominikanci
nastoje priopćiti drugima o istinama vjere koje proučavaju. Za kar-
melićane pak tvrdi da o istinama duhovnog sadržaja o kojima raz-
matraju, koje motre, trebaju učiniti dionicima i druge.
Naš sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić, kao karmelićanin,
izgleda da je baš tako shvatio svoje poslanje i sažeo ga je u riječi:
Boga gledati i propovijedati (BD, 008316). Držim da je vrlo važno
provjeriti sadrži li zaista ova Gerardova tvrdnja njegov životni prog-
ram?

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 241
Sljedeći njegovi vlastoručni zapisi jasno potvrđuju da mu je na

srcu život po vlastitoj karizmi kako bi u kontemplaciji djelatnost
imala svoje izvorište.
Trebaju (karmelićani) tražiti Božju ljepotu, nastavlja pisati, i
kada je nađu da je motre i uživaju. Iz takvog osobnog nastojanja
treba izvirati pastoralno djelovanje, jer Nije dosta u istine vjerovati.
Treba se po njima ugrijati, iz vjere živjeti i plamenove ljubavi dije-
liti. Bez duhovnog gorenja je Bogu ruganje (M, 004875,76).
Ljubav pak o kojoj Gerard govori, nije u osjećajnom plivanju u
ljubavi nego u ljubavi koja ima obilježje u kidanju od svega što nije
Bog: Srce treba biti čisto jer ljubav nije sebična (TH. PAST, 002658).
Sebičnost, dakle, zagađuje ljubav a time umanjuje efikasnost apos-
tolskog djelovanja!
Kako ljubav ne bi bila sebična, ona treba izvirati iz ljubavi koja
posjeduje stupanj Sjedinjenja s Bogom. Gerard to mišljenje potvr-
đuje učenjem sv. Ivana od Križa: Sveti Ivan od Križa je vjerovao da
kad se s Bogom sjedini po ljubavi da se time sve više povećava ljubav
prema bližnjemu (BM 004474).
Stoga je Gerard uvjeren da je važno u djelovanju imati Čisto
srce jer ljubav nije sebična (M, 004875,76). Takva pak kvaliteta lju-
bavi se stiče molitvom koja oplođuje apostolsko djelovanje: Naj-
bolja pastorizacija je s Malom Terezijom meditacija jer sigurnija je
ona kiša koja se s ledom ne miješa… Sigurnija je meditacije kiša
koju prima duša nego ona iz hladnog srca i usta i tako dijeli Božje
istine. Nije dosta u istine vjerovati, treba se po istinama ugrijati,
treba iz vjere živjeti i plamenove ljubavi dijeliti. Najveće zabavljanje
bez duhovnog gorenja je Bogu ruganje (ondje).
Gerard zato odlučuje težiti za takvom kvalitetom ljubavi: Lju-
bav je sve. Ljubav pružati, ljubav dijeliti samo ću za to živjeti... Stoga
nabraja što će u konkretnosti činiti: Svaki korak, svako disanje lju-
bavi primanje. Volim patiti nego ne patiti, jer ljubav je zrak duši da
je ništa ne uguši. Od ovoga zraka treba u izobilju imati kako bi mogli
s njim i druge oživjeti (RI, u orig. rukopisu str. 83).
Ono što Gerard u svom konkretnom djelatnom životu poduzi-
ma očituje u zapisima: Vazda ima mnogo duša u potrebama, stoga

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 242
moraš živjeti u molitvi i samozataji. Samoća za javnost priprava.

Moram za Tobom ludovati kad vidim druge da Te na križ prikivaju
(RI, 003909).
O svemu ću razmatrati: o Tebi raspetome na slavu Božju i spas
duša. Krv iz Tvojih očiju vadim kad dušu čistim. Krv iz Tvojih ušiju
vadim kad pobožno govorim. S jezika Ti žuč vadim kad postim. Iz
ruku Ti čavle vadim kad ručno radim. Iz nogu Ti čavle vadim kad
bolesnicima idem (R, 004646).
Rasipaj milosti a ja ću ih kupiti i u svako srce sipati neka tamo
rastu lijepe ružice ljubavi prema Tebi i svakoj duši. Moja najveća
sreća: Tvoje darove sipati u svako srce (Razmatranje, XXXV). Zabo-
ravit ću sebe samo da liječim Tvoje rane (RI, 003909).
Kako bi što savršenije izvršio svoju zadaću, po vlastitoj kon-
templativno-djelatnoj karmelskoj karizmi, želi ući u 5. odaje Zamka
duše sv. Terezije Avilske, dakle u kontemplaciju koja ima nadnarav-
no obilježje, jer drži da će tako najsavršenije povezati kontemplaci-
ju i djelatnost. On zapisuje, citirajući 5. odaje Zamka duše sv. Tere-
zije Avilske: Ako sam vosak, bit ću mekši da bolesnike podvorim jer
će, jamačno. tada biti najsličniji Malom Isusu to jest Utjelovljenom
Sinu Božjemu (BM, 006890) koji je po poniznosti uvijek Mali.
Uvjeren je da će tako djelovati s rukama Isusovim i gledati na duše
očima Isusovim (BM, 004281).
Gerard je stoga uvjeren da će, ako milošću Božjom uspije stići
u 5. odaje Zamka duše, (po mojim saznanjima on je tamo stigao, op.
au.), biti najdjelotvorniji po plodovima za Crkvu – Kristovo
Otajstveno Tijelo. Stoga tvrdi: da kontemplativac, motritelj, (mis-
tik), ako stigne u 5. odaje Zamka duše sv. Terezije Avilske, u misti-
ku, da tada motri tajne vjere koje pozlaćuju čovječanstvo. Bog (po
gledanju, motrenju nadnaravne kvalitete) čini čuda jer, tvrdi o.
Gerard: Tajne vjere pozlaćuju čovječanstvo. Bog ukida progonstvo,
Crkva napreduje jer takav život najsavršenije djeluje za dobrobit
Crkve. Samo djelatni život zida ali i ruši… (TH. PAST, 002835, 36).
Po svoj prilici, ovo mišljenje o. Gerard temelji na tvrdnji sv. Ivana
od Križa koji piše: Malo čiste ljubavi vrijedi za Crkvu više nego sva
djela!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 243
Ovaj sažeti prikaz nedvojbeno pokazuje da je o. Gerard zaista,

na zavidnoj razini, povezivao u svome životu svoje kontemplativno-
djelatno poslanje: Boga gledati i propovijedati! Bio je čovjek od jed-
nog komada. Nadahnuća za takav život je crpio iz učenja, kako sam
tvrdi, na učenju triju učitelja Crkve – Terezije iz Avile, Ivana od
Križa i Male Terezije.
Bio je poznat u cijelom bačkom kraju – tvrdi njegov poglavar
koji je, potaknut tom činjenicom, organizirao svečano slavlje Ge-
rardove „srebrne mise“ ali nije uspio otkriti pravu duhovnu veliči-
nu oca Gerarda jer tvrdi da je Gerard za pustinjački život. Gerardov
pak mađarski životopisac Mariai naziva o. Gerarda Somborskim sve-
tim Klementom Hochbauerom, velikog apostola Beča. Gerarda su
zaista cijenili i pravoslavni vjernici i pozivali ga svojim bolesnicima,
a i vjernici drugih kršćanski konfesija u Somboru jer u zapisima
sluga Božji upotrebljava drukčije nazivlje za pravoslavne vjernike i
za one koji pripadaju drugim kršćanskim konfesijama.
Držim kako mogu reći da u ocu Gerardu imamo mistika koji je
živio po učenju svetih učitelja Crkve: sv. Terezije Avilske, Ivana od
Križa, Male Terezije. Svojim pisanjem o temama mistike, na teme-
lju učenja spomenutih učitelja, jedinstven je pisac pod našim pod-
nebljem i po njihovom učenju povezuje kontemplaciju i djelatnost i
time je obogatio našu duhovnu literaturu. Stoga bi to trebalo još
pojačati našu zauzetost, posebno molitvom, za njegovo progla-
šenje svetim!
Tipična mistična iskustva

i njihovo značenje u životu oca Gerarda
Otac Gerard je uspijevao u svome životu povezivati kontem-
placiju i djelatnost, ljubav prema Bogu i bližnjemu, tako skladno da
je djelatnost proizlazila iz kontemplacije a djelatnost pridonosila
žaru kontemplacije. Stoga on i danas ima aktualnu poruku za sve
koji su uključeni u život Crkve, od svećenika i redovnika do laika,
kako to podvlači II. vatikanski sabor.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 244
Gerard u središte cijeloga svoga kontemplativno-djelatnog

života stavlja molitvu od koje živi i kojom prožima svoje apostolsko
djelovanje. Nakana mu je pak: sve za Crkvu, za Kristovo Otajstveno
Tijelo! Kako bi molitva bila poveznicom kontemplacije i djelatnosti,
život za Kristovo Otajstveno Tijelo, drži se načela sv. Terezije Avil-
ske da molitva i komotan život ne idu skupa, da je molitva razgovor
s onim za koga znamo da nas voli. Kako bi dosljedno primijenio ta
načela, o. Gerard ističe da je važna ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Vjerujući svojoj majci, obnoviteljici Tereziji od Isusa i ocu Ivanu od
Križa, nastoji da mu ljubav, po molitvi, prema Bogu i bližnjemu
bude prije svega što čistija. Nastoji vjerom, ufanjem i ljubavlju pro-
čišćavati svoju dušu od primjesa sebeljublja. Vjeruje svome duhov-
nom ocu Ivanu od Križa: da malo čiste ljubavi, koja se postiže molit-
vom, vrijedi za Crkvu više nego sva djela. Model u pročišćavanju od
sebeljublja mu služi grafikon brda Ivana od Križa koji naznačuje tri
puta za uspon na brdo. Dva sporedna, na padinama brda, i jedan u
sredini, koji je strm i direktan i vodi ravno k sjedinjenju duše s
Bogom po ljubavi, i stoga je učinkovit za Crkvu. Dosljedno takvom
postavljanju povezivanja kontemplacije i djelatnosti, Gerard ističe
da na putu odricanje ima svoje važno mjesto i značenje, te piše:
Odricanje izvjesna (mala) borba. Ako je prihvatimo, Isus tada dije-
li kreposti, jer… prava ljubav zahtijeva da uzmemo na sebe tegobe,
kako bi drugi bili bez tegobe, prema Isusovom uzoru (TH. PAST,
264). Ovim riječima Gerard podvlači da odricanjem stječemo kre-
posti i u isto vrijeme već vršimo apostolsku djelatnost jer odricanje,
iz ljubavi, ima eklezijalnu dimenziju, jer odricanjem uzimamo tego-
be da bi drugi bili bez tegoba… Odricanje iz ljubavi prema Bogu i
bližnjemu, koje ne stvara uvjete za dobru molitvu, već djelatnost za
spasenje duša.
O. Gerard pridaje zbog toga veliko značenje odricanju jer, ako
ga prihvatimo u molitvi, s ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, već
vršimo nešto što je korisno za Crkvu, otajstveno Kristovo Tijelo, za
spasenje duša. Stoga nastoji da mu odricanje poprimi značenje:
Disanjem izbacivati iz sebe sebičnost, vjerom, ufanjem i ljubavlju jer
Vjera Boga vidi, ufanje ga pamti a ljubav ga voli (RI, 004072).
Disanje je zapravo molitva kojom treba Pitati Isusa što je spa-
sonosno za duše? On sigurno neće šutjeti nego će kazati: čini koliko

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 245
možeš. Slijedi me koliko možeš. Misli i ti što više na duše. Ako ne

možeš ići od mjesta do mjesta, neka tvoja svakidašnja molitva prođe
po svem svijetu, moleći i želeći spas svima. Molitva neka ti bude
sabrana, da od mene može biti milovana. Neka nema u njoj sebič-
nosti, rastresenosti, suvišnosti. Sve što je u molitvi suvišno. ako opa-
ziš, reci „O“, tj. nije kao molitva poniznog utjelovljenog Sina Božjega
jer to je već prljavo i mene žalosti (M, 004840). (Jer) Tko o Isusu raz-
matra, u njemu gori vatra, taj i druge upali, jer Isusa slijedi (ondje,
004845). Zapravo postaje tako i kontemplativan i djelatan jer: odri-
canje po Isusovom uzoru ima za učinak što Gerard izražava u slje-
dećem zapisu. Za Tebe sam se, Isuse, svezao svetim zavjetima da Te
slijedim. Tebe su svezali, gazili, bičevali razapeli... neka i mene tamo
amo vuku. (Ako se to desi tada ću) zagrliti i druge pa ću i njih za
sobom vući… Sve za Tebe (PKI, str. 15).
Kako bi što plodnije povezao kontemplaciju i djelatnost, on želi
na toliko unaprijediti svoje odricanje snagom bogoslovnih krepos-
ti kako bi postigao stupanj ljubavi koju opisuje sv. Terezija Avilska
u „5. stanovima“ svoje knjige Zamak duše.
U 5. stanovima Zamka duše sv. Terezija piše: duša je preobra-
žena… osjeća takvu želju da hvali Gospodina da bi se htjela rasto-
piti i da za Njega podnese tisuću smrti. Zatim počinje osjećati da trpi
velike muke za Njega, a da ne može učiniti ništa drugo osim jako
velike želje za samoćom i da svi upoznaju Boga (Zamak duše, V.
pogl. 12.). Gerard želi stići u 5. stanove, biti mekani kao vosak, kako
piše sv. Terezija, u koji se utiskuje Isus. Drži da će tako najbolje
voditi brigu za bolesnike!
Da Gerard živi u 5. stanovima Zamka’ nalazimo svjedočanstvo
u brojnim njegovim zapisima, među ostalim: Ja nemam vremena
spavati, jesti, počivati, jer moram na Tebe, na Tvoju ljepotu misliti.
Zato moram ili u samoću bježati ili gdje je lako tako se ponašati, ili
u javnosti svakoga slušati i svačijoj poštenoj želji Tvoju volju čitati
(RI, 004076).
Pazim na Tvoje lice, Isuse, jer je mojih želja srce. (Na Tvojem
licu) čitam, vidim ljepotu, da budem veseo u cijelom životu. Tvoje
lice, moje srce. Kakvo Ti je lice, takvo mi je srce. Ako je blijedo žalos-
tan sam, ako je rumeno veseo sam. Ti poblijediš kad me grešna vidiš.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 246
Neću žalostiti Tvoje lice makar mi od nevolje puklo srce (TH. PAST,
003137).
Povezivanje kontemplacije i djelatnosti koje se kuje odrica-
njem i molitvom, a koji su prožeti ljubavlju, u Geraradovom životu
postaju mistična iskustva o kojima piše posebno sv. Terezija iz
Avile. Evo nekoliko navoda o. Gerarda u kojima govori o iskustvi-
ma, osobito kad slavi Euharistiju: Isuse, danas sam kod svete mise
sve zaboravio. Zaboravnost velika milost. Zaboravnost svega osim
Tvoje ljubavi u sebi u Tebi (RIM, 004092). Radi se izgleda o onom
duhovnom stanju što sv. Terezija naziva ushitom.
Pod sv. Misom, kod oltara sv. Josipa dobio sam: udisajte, izdi-
sajte u meni ljubav svakim disanjem, neka gori, neka miriši sav svi-
jet od Vaše Ljubavi (8. X. 1930.). Želio sam da dišeš na mene iz sv.
Hostije. Jest, Isuse, Tebe samoga želim udisati i izdisati da sav svijet
s Tvojom ljubavlju napunim. Moja mistika što je Vama milo, Isuse i
Marijo! Bit ću ljubavi mučenik kako bih bio Vašeg društva dionik
(ondje, 004092).
Podsjetimo se da je o. Gerard svakog 25. u mjesecu propovije-
dao, uvijek vezano uz Malog Isusa, što je bilo jedan oblik duhovne
obnove za puk. Jednom takvom prigodom je zapisao Jednome od
naših Bog je dao milost sjedinjenja!
O. Gerard je živio svoj kontemplativno-djelatni život i tako ih
objedinio da je jedan izvirao iz drugoga. Prvi uvijek pun žara ljuba-
vi prelijeva se na drugoga. Ovaj drugi pak ražarivao je prvi. Sve je
bilo ljubav! Sve je bila vrhunska djelatnost jer je sluga Božji živio za
Crkvu, za Kristovo otajstveno Tijelo. Ima li naša molitva obilježja
Gerardove molitve?

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 247
Pretvoriti se iz vode u vino kao voda

u Kani galilejskoj
Prigodom prenošenja posmrtnih ostataka sluge Božjega
Gerarda Tome Stantića sa somborskog groblja u karmelsku crkvu
u Somboru, bio je prisutan i generalni postulator karmelskoga
reda.
U toj prigodi pokazao sam mu brojne rukopise oca Gerarda.
Kad ih je vidio u tako velikom broju, reče mi: Znaš, često puta u
postupku za proglašenje svetim jednog sluge Božjega nisu samo svje-
doci važni koji su dali svoje iskaze nadležnom biskupijskom sudištu
nego i njegovi rukopisi. Naveo mi je primjer sv. Terezije od Djeteta
Isusa. (Oklijevalo se otpočeti njezin postupak za proglašenje sve-
tom jer nisu ništa nalazili što bi bilo vrijedno pažnje. Dovoljno za
proglašenje svetom. Danas je Mala Terezija ne samo sveta nego i
učiteljica Crkve. Otkrili su njezino značenje proučavajući, uz svje-
doke, njezin život: Povijest jedne duše.) Sv. Terezija od Djeteta Isusa
bila je skrivena u Bogu, Mistična duša. Istom kad su počeli čitati
njezine spise, otkrili su njezinu veličinu. Navedena primjedba gene-
ralnog postulatora u odnosu na našega slugu Božjega, koja je tada
imala značenje pretpostavke, postala je stvarnost kroz proučavanje
Gerardovih rukopisa! Njegovi rukopisi otkrivaju njegov pravi lik!
O. Gerard je mistična duša kao i sv. Terezija od Djeteta Isusa.
Držim da smo to već mogli uočiti kroz brojne prikaze u Zvoniku.
Suvremenici o. Gerarda, iako su ga držali čovjekom Božjim, nisu
uočili da u njemu imamo jednog vjernog učenika sv. Terezije
Avilske i sv. Ivana od Križa. Nisu otkrili da je njegov asketski život
u odnosu s mistikom, sjedinjenja duše s Bogom. O. Gerard je svjes-
tan da ga subraća ne razumiju zato što on slijedi put mistike svojih
učitelja. Stoga zapisuje: (Isuse), Ako Tebe Tvoji su-građani nisu ra-
zumjeli, neka ni mene moji ne razumiju. Mene tješi Tvoja sudbina:
bolje je od dragog i nemilog i od svakoga lakše rane dobivati nego
strašne zmije, to jest nevaljala nagnuća u sebi držati…. Preobraziti
se moram u Isusa kao voda u vino u Kani Galilejskoj (PB, 003578).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 248
Ne smijemo nikako kriviti njegovu subraću s kojima je živio,

jer su ga oni uvelike cijenili i poštovali, kako se doznaje iz raznih
izvješća. Ja se sam također ubrajam među tu subraću koja ga nisu
do kraja prepoznala! Nismo ga do kraja prepoznali jer je bio skriven
u Bogu, mistik! Osobno nisam nikada mislio, a to je i slučaj subra-
će, da je on vjerni učenik mistika: sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od
Križa, sve dok nisam pristupio proučavanju njegovih rukopisa koji
su u mnogome autobiografske naravi i koji bjelodano svjedoče o
Gerardovom učeništvu spomenutih učitelja. O njegovoj svetosti,
mistici svoj će sud reći Crkva. Nepobitno je ipak da je on postojan
u svojim odlukama, mistik, kao što svjedoči sljedeći njegov vlasto-
ručni zapis. Uz već navedenog: (Isuse), hodat ću Tvojim stopama
makar se sa mnom igrali kao s loptom (RI, 003640). Ako sam sebe
zatajim onda ću živjeti (ondje, 003140, 003643). Kad budemo osuše-
ni od sebičnosti lako ćemo postati žerava… Sirovi ogrjeve, neću ti
dati vlage suvišnoga jela i vode… SIROVI OGRJEVE: ŽELJE SEBIČ-
NOSTI, NEKA PRŠTE NA VATRI LJUBAVI (BM). Ovaj zapis je
zgusnuta formulacija učenja sv. Ivana od Križa koje učenje Gerard
postojano slijedi. Slijedeći njegov vlastoručni zapis, koji je, podvla-
čim, zapisan u kontekstu neprepoznavanja od strane braće je istak-
nuta posebno njegova postojana odluka: Neka bude volja Božja (23.
VIII. 1926.). Poslije velikih milosti neka bude i velike borbe… Samo
na temelju poniznosti kako uči sv. Ivan od Križa, (zapravo, rekli
bismo danas na temelju duhovne slobode od sebičnosti) može se zida-
ti zgrada savršenosti. Sve je klimavo osim temelja poniznosti (BD,
006318). Kad se pak čovjek oslobodi sebičnosti, postaje mističar. A
Mističar se srcem razgovara, zato glas tužbe ne daje (šuteći trpi).
Isuse, pazim na Tvoje lice jer je mojih želja srce. Na Tvom licu čitam,
vidim ljepotu da budem veseo u cijelom životu. Tvoje lice moje srce
(TH. PAST, 003137).
Ovi navodi iz Gerardovih rukopisa, a ima ih u izobilju, jasno
ističu duhovnu fizionomiju oca Gerarda. On je mistik jer piše i hoda
putevima mistike svetih Terezije Avilske i Ivana od Križa.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 249
Gledati Isusovim očima i djelovati

Isusovim rukama
Zagledan u Utjelovljenoga Sina Božjega koji je uvijek Mali, jer
se u Utjelovljenju ponizio, Gerard u svojim zapisima očituje da se
želi pripremiti za ulazak u pete stanove Zamka duše, što je napisala
sv. Terezija Avilska, dakle u sfere nadnaravne kontemplacije, kako
bi najsavršenije povezao kontemplaciju i djelatnost. Želi biti meka-
ni vosak u koji se utiskuje Utjelovljeni Sin Božji. Kad pak duša uđe
u pete stanove Zamka, dodaje o. Gerard, tada: gleda Isusovim očima,
djeluje Isusovim rukama (BM, 004281). Gerard drži da će, ako
primi milost koju opisuje sv. Terezija u petim odajama Zamka, naj-
savršenije i najplodnije biti od koristi bolesnicima i pokornicima,
dvjema djelatnostima, kojima se posebno posvećuje u Somboru.
Držim da nisam ni preuzetan ni presmion ako, na temelju
Gerardovih vlastoručnih zapisa i dometa moga poznavanja karmel-
ske škole duhovnosti, ustvrdim da je o. Gerard, bilo svojim živo-
tom, bilo svojim pisanjem, na našem podneblju jedinstven učenik
sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa. On je mistična duša. Do
sada na našem podneblju nitko nije zauzeto živio i sustavno pisao o
učenju sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa kao o. Gerarad To-
mo Stantić. Dok piše, on istovremeno očituje kako od te duhovno-
sti živi. On je njihov učenik, a vremenom im pridružuje i sv.
Tereziju od Djeteta Isusa. On živi po mističnom učenju spomenutih
učitelja i stoga je dosegnuo stupanj mističnog života o kojem pišu
spomenuti učitelji Crkve.
Sve to nije poznato njegovim suvremenicima, ni u samostanu
kod subraće. Uz ono što sam već spominjao u brojnim prikazima u
Zvoniku, Gerard primjerice opisuje svoje iskustvo kod sv. mise:
Dobio sam ljubav svakim udisajem… Tebe samoga želim, Isuse, udi-
sati i izdisati da sav svijet Tvojom ljubavlju napunim (BD, 008295).
Držim da ovaj navod ima svoje nadahnuće i značenje u zapisu
sv. Ivana od Križa, u njegovoj knjizi Živi plamen ljubavi. U tom

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 250
svom djelu ovaj učitelj piše: U sjedinjenju s Bogom, Bog se budi u

duši, a učinak u duši je disanje Božje u duši (ŽPLj, strofa IV, 2).
Kad ovaj Gerardov tekst povežem s mnogim drugima, otkriva
nam se originalnost i navlastitost lika ovog čovjeka našeg podneb-
lja. On je mistična duša i pisac o temama duhovnog života o kojima,
u našim krajevima, prije njega nitko nije pisao.
No, kako bismo uočili da je Gerard mistična duša i značenje
njega kao pisca o mistici, treba otkriti samu narav mistike. Po mom
dubokom uvjerenju, na temelju proučavanja lika o. Gerarda, slije-
dom njegovih rukopisa, suvremenici nisu dovoljno upoznali čiji je
učenik Sluga Božji. On je učenik velikih mistika Crkve, sv. Terezije
Avilske, sv. Ivana od Križa i kasnije sv. Male Terezije. On je mistič-
na duša. Sputali su stoga njegov život i lik samo u askezu, jer misti-
ku nisu držali karizmom. Nisu niti uočili da je Gerard njome obda-
ren, i da je pisac koji piše o mistici.
Kako bismo oca Gerarda prepoznali i vrednovali, trebamo rije-
šiti problem oko pojma same naravi mistike kojom je Gerard, kao
učenik spomenutih učitelja Crkve, zahvaćen. To se vidi i po njego-
vim vlastoručnim zapisima. Pitanje je dakle: je li mistika karizma ili
je treba vrednovati samo parametrima moralne i dogmatske teolo-
gije? Specijalista o učenju sv. Ivana od Križa, Federico Ruiz Salva-
dor prigovara teolozima zato što mistiku ne vrednuju kao karizmu.
Dok sve druge karizme, piše on, teolozi vrednuju po onome što im
je vlastito, specifično, kao i njihov doprinos životu Crkve, ali ne
priznaju mistiku kao karizmu. Kao da čine sve kako bi mistike spu-
tali u zajedničko kršćansko i teološko nazivlje i vrednovanje. Kao
da postoji prešutna urota teologa protiv mistika, jer o njima pišu
tako kao da tvrde da mistici ne čine ništa više od ostalih kršćana.
Stoga, ovaj pisac, dok izražava svoje negodovanje što teolozi ne
priznaju mistike za karizmatike, preporučuje da mistike, osobito
ako su pisci, treba čitati i vrednovati po njihovim spisima. Takav je
pristup važan zbog same naravi Crkve: Crkva je, naime, po naravi
kontemplativna, mistična, i stoga treba prihvatiti svoje mistične
udove kao karizmatike i pripadnike, samom životu i plodnosti Crkve.
Ako se tako ne postupi, mistike će samo tolerirati (Federico Ruiz
Salvador, Caminos de espiritu. Compendio de teologia espiritual,
Madrid 1974., str. 462, 463.).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 251
Držim da je u priznavanju mistike kao karizme ili nepriznava-

nje kao karizme i Gerarda kao mistika, razlog to što Gerarda nisu
prepoznali za života. On sam tvrdi da je obdaren mistikom i da ga
zato ne prepoznaju. Sam zapisuje: Što je mistično nije razgovitno…
(RI, 003922). Dosljedno toj tvrdnji naznačuje da ga zato ne razu-
miju jer je obdaren mistikom!
Lijek za svijet
Pomalo otkrivamo, u rukopisima o. Gerarda, mistične puteve
koji vode sjedinjenju duše s Bogom. Možda se takvim mističnim
putevima i divimo. Nije isključeno da ima i onih koji misle da idea-
li o kojima piše Sluga Božji, nisu za obične kršćane nego za neku du-
hovnu elitu!
Mišljenja sam da, ako poruke koje nam šalje sluga Božji svo-
jim spisima čitamo u kontekstu mentaliteta koji se stvara pod utje-
cajem sekularizirane kulture našega vremena i individualizma po
kojem čovjek želi biti svoj, imaju aktualno značenje. Osim toga, poz-
nato nam je da se suvremeni čovjek ne želi izgubiti u masi, da je lju-
bomoran na svoju slobodu i na svoje dostojanstvo, te držim da
mistika oca Gerarda i te kako ima što ponuditi ne samo da budemo
kršćani koji imaju budućnost ako bude mistika, kako je prognozirao
ugledni koncilski teolog Karl Rahner, nego da budemo svoji, to jest
kršćani koji znaju prosuđivati ponude koje nam nudi suvremeni svi-
jet koji je ljubomoran, posebno na svoju slobodu i koji sam želi biti
kovač vlastite sreće. Kako pak suvremeni čovjek sve više gubi smi-
sao za sveto, za kršćanske vrednote, u njemu raste apetit za posje-
dovanjem zemaljskih dobara udobnom životu, bez obzira što time
može ugroziti život drugih, kako to zorno obrazlaže sveti otac Be-
nedikt XVI. u svojoj enciklici Ljubav u istini.
U takvom suvremenom ozračju, u kojem živimo i mi kršćani,
neprestano smo izloženi napasti sebičnosti i egoizma a time i u
opasnosti ne samo da izgubimo svoj kršćanski identitet, nego da
postanemo žrtva sebičnosti, da se izgubimo u masi svijeta koji je

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 252
žrtva egoizma, da iznevjerimo svoj kršćanski identitet. U tom kon-

tekstu značajne su riječi Sluge Božjega koji ističe da je Čovjekovo
istinito dostojanstvo kad uspije zauzdati svoje strasti, svoju sebičnost
(PI, 004826).
Kako bi poučio vjernike kako u konkretnosti primijeniti ovo
načelo, služi se sljedećom slikom uzetom iz prirode: Svaka granči-
ca na stablu bi željela živjeti. Ipak, kako bi voćka bila lijepa, imala
lijepi oblik, sječu se na njoj grančice da bude lijepa. Sječi na meni,
Isuse, sve što Tebi nije milo, da otpadne sve što je crvljivo, a ostane
ono što je dobro, neka to raste i sazrijeva na meni. Ne želim biti
nakaza nego zdrava voćka puna voća od koje neka svatko uživa (S,
rukopis, str. 1, 2).
Gerardov Mali Isus je jednako tako slika kojoj treba biti sličan
kako bismo se oslobodili sebeljublja jer se utjelovio i postao zdrava
voćka od koje svatko uživa. Mali Isus o. Gerarda ima značenje koje
mu daje sv. otac Benedikt XVI., koji je rekao Bog je postao Dijete da
bi nas pobijedio ljubavlju. Zapravo takvu pobjedu odnosi kršćanin
kad je pun nesebičnosti i kad po njoj postaje lijepa voćka puna voća,
pun ljubavi prema Bogu i bližnjemu, sposoban utjecati da od plo-
dova voćke vlastitog života svatko uživa. Da rastemo u ljubavi jer:
Ljubav je nesebično nasljedovanje Isusa. Čim prestane zemaljsko
nagnuće, odmah nas Božja ljubav sasvim sebi dovuče (RI, 004172).
Kad povežemo ove navode s onim što već znamo o ocu Ge-
rardu, lako je shvatiti da Gerardova mistika nije za elitu nego je
autentični put za svakoga kršćanina kako bi rastao u ljubavi prema
Bogu i bližnjemu: Adam je čovjeka pokvario (istočnim grijehom) a
Isusu popravio kako bi bio obnovljen, po Uskrsnuću, ne samo u tije-
lu. Tako je Isus Spasitelj cijeloga čovjeka (BM, rukopis str. 64).
Kako je pak kršćanin, po učenju sv. Pavla Krista obukao, pos-
tao je nositeljem Božjega života. Osposobljen biti voćka puna zdra-
vog voća i oruđe u Isusovim rukama za spasenje cijeloga čovjeka, u
mjeri po kojoj uspijeva sasjeći na sebi grančice sebeljublja. To je
zapravo mistika o. Gerarda koju Sluga Božji očituje bilo svojim
životom bilo svojom djelovanjem i pisanjem. To je, po sebi, i kršća-
ninova mistika. Lijek za svijet. Čovjek naime misli, primjećuje o.
Gerard, da je nezadovoljan jer mu, u materijalnom pogledu, nešto

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 253
nedostaje. Sluga Božji to opovrgava i tvrdi: Čovjek je zato nemiran

jer nema što bi trebalo da ima. Nema poniznosti (slobode od sebeljub-
lja), ali ima oholosti i nevaljalih nagnuća (BD, 008311). Po sebič-
nosti naša je duša u magli i ne vidi Ljepotu (R, 000382). Strast je
zmaj koji ne da mira (TH. PAST). Kad je pak slobodan od sebičnos-
ti, tada mu je Gost Isus i svaki čovjek (TH. PAST, 003100).
Kršćanski nauk uz Sveto pismo također

ljekarnica kršćanskog života
U prethodnom prikazu obratio sam pažnju Svetom pismu koje
je, kako tvrdi sluga Božji, prva ljekarnica kršćanskog života. Uz tu
prvu ljekarnicu o. Gerard spominje još jednu ljekarnicu kršćanskog
života: Kršćanski nauk.
Povezujući prethodni prikaz s ovim što slijedi saznajemo da je
naš sluga Božji svoje misijske propovijedi temeljio na dva temeljna
izvora: na Svetom pismu i na kršćanskom nauku.
Uloga kršćanskog nauka, prema sluzi Božjem je također, kao i
Sveto pismo, u službi življenja u vjeri, ufanju i ljubavi. Treba vjero-
vati što je Bog objavio u Svetom pismu, i u istine o kojima nas uči
sveta majka Crkva (007962.). Zapravo kršćanski nauk je primljen
polog vjere povjeren Crkvi koja uči kako konkretno živjeti u sva-
kom konkretnom vremenu kako bismo ostali vjerni Bogu. Gerard
to čini u konkretnim prilikama kada je socijalizam na djelu. Stoga
upozorava slušatelje: Ne treba jednom selu većih nevolja od nekoliko
onih koji su bez vjere. Postavlja pitanje u jednoj od propovijedi i
nastavlja: Što hoće socijalisti, ili današnji takozvani socijalisti?
Odgovara: Ništa drugo nego bezboštvo. Njima ne treba vjera u škole.
Za njih je sve drugo pošteno osim vjere. Mladeži sve treba pružiti
osim vjere.
Pošto je upozorio na ove opasnosti koje prijete vjerskom živo-
tu, u tom konkretnom vremenskom razdoblju, poziva slušatelje da
za vrijeme misija provjere svoje stavove, da nastoje otkriti bolest

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 254
svoje duše, da je liječe. Također kaže da će se oduprijeti zamkama

što nudi socijalizam i da će liječiti dušu ako nastoje pohađati Crkvu
i otvore svoja srca, posebno za vrijeme misija, kako bi omogućili da
se Božja riječ posije u njihove duše. Da sjeme Božje riječi i kršćan-
skog nauka ovlaže suzama obraćenja... Uvjerava slušatelje da ako
prihvate uz Sveto pismo i kršćanski nauk, da će im se srce otvoriti
i u njega će se Božja riječ sijati. Da će svoj kršćanski život sačuvati.
Da će se po takvom očuvanju života duša otvoriti Božjem nadahnu-
ću (007988). Da će Držat pred očima Isusovo Srce, na Isusa upirat
poglede i da će im Sve što čine ispasti za rukom (007880).
Odlučno tvrdi da će uspjeti sačuvati se od ponuda što socijali-
zam toga vremenskog razdoblja nudi. Jednako tako predočuje vjer-
nicima posljedice ako ne uspiju osmisliti i usmjeriti svoj život kako
uči Sveto pismo i predlaže kršćanski nauk. Ako tim izvorima vjere
ne osmisle život, doživljavat će da im je Svatko na putu, svatko kriv
jer će im kršćanske vrline biti posljednja stvar na koju misle (007978).
Inzistira u svojim misijskim propovijedima da treba vjerovati
što je Bog objavio u Svetome pismu i o čemu nas uči sveta majka
Crkva. Kvaliteta vjere, na temeljima Božje objave i učenja Crkve,
povlači za sobom kvalitetu kršćanskog življenja jer Kako tko vjeru-
je tako i živi (007964).
Kroz cijelu seriju ovih svojih misijskih propovijedi neprestano
naglašava načelo: Treba vjerovati što je Bog objavio u Svetom pismu
i o čemu nas uči sveta majka Crkva (007962).
Upozorava slušatelje da se nalaze u takvim vremenskim okol-
nostima da ako ne rastu u vjeri, na temeljima Božje riječi i kršćan-
skoga nauka, da će se naći u neznanju o svojoj vjeri i da će zbog
toga biti izloženi da jedni druge prestižu u bezboštvu.
Stoga je neprestana misao vodilja Gerardovih misijskih propo-
vijedi bila: Treba vjerovati što je Bog objavio u Svetome pismu i o
čemu nas uči sveta majka Crkva ( 007952).
Značajna je ova tvrdnja Sluge Božjega i još je uvijek aktualna
jer nam zapravo poručuje ono što nam poručuje Crkva II. vatikan-
skog sabora danas, kada govori o Svetom pismu u životu Crkve:
Božanska Pisma, zajedno sa svetom predajom uvijek bijahu i jesu u

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 255
Crkvi vrhovno pravilo njezine vjere, jer – Bogom nadahnuta i jed-

nom zauvijek pismom ustaljena – nepromjenljivo priopćuju riječ
samoga Boga… Tolika je sila i moć u riječi Božjoj da je ona uporište
i životna snaga Crkvi, a sinovima Crkve ona je jedrina vjere, hrana
duši, čisto i nepresušno vrelo duhovnoga života… (Dogmatska
Konstitucija Dei Verbum (o božanskoj objavi) VI. glava, 21).
Stoga i je danas aktualna poruka Sluge Božjega da je Božja
riječ, u tumačenju Crkve, snaga kojom se othrvamo mnogim ponu-
dama, što nudi sekularizirano suvremeno društvo! Da sačuvamo
svoju vjeru.
Ekologija duha
Svima su nam poznati ekološki problemi na našem planetu –
Zemlji. Poznate su nam, barem donekle, i studije znanstvenika koji
upozoravaju na katastrofe koje prijete ako se nešto ozbiljno ne po-
duzme kako bi se spriječilo ili barem umanjilo zagađivanje i zagri-
javanje našeg planeta. Postoje i prijedlozi iz Kyota a koji su ponov-
ljeni prošloga mjeseca na Baliju. Prijedlozi za otklanjanje zagađenja
i zagrijavanja našeg planeta se ipak teško prihvaćaju ili se oklijeva
prihvatiti ih i u cijelosti ih primijeniti.
Peter Seewald upitao je sv. Oca Benedikta XVI., dok je još bio
kardinal Ratzinger i predstojnik Kongregacije za nauk vjere – nije
li sve što se događa s prirodom: naše stanje duha koje se odražava
na prirodi? Tada je kardinal Ratzinger odgovorio: Da, čini mi se da
je jasno kako je čovjek onaj koji prijeti da će oduzeti prirodi njezin
dah. Jasno da je vanjska zagađenost okoline što je proživljavamo –
zrcalo i odvod unutarnje zagađenosti... Mi želimo odstraniti mjerlji-
va zagađenja, ali ne poklanjamo dovoljno pozornosti duhovnom
zagađenju čovjeka i prirode u njemu kako bi mogao disati kao čovjek,
nego potpuno neistinitim pojmom slobode branimo sve što čovjek radi
po svojoj volji (Sol zemlje. Kršćanstvo i Katolička Crkva na prijelazu
stoljeća. Mozaik knjiga, Zagreb, str. 207).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 256
Važno je izdvojiti i podvući riječi da je uzrok neistiniti pojam

čovjekove slobode, koji priječi ozdravljenje prirode od zagađenja!
Naš Sluga Božji, kako smo mogli uočiti u kratkim prikazima u
Zvoniku, baš toj temi posvetio je posebnu pozornost i u brojnim
svojim zapisima piše o kršćanskoj slobodi koju nam je Krist daro-
vao te kako tu slobodu postići, i, jamačno, osloboditi čovjeka od
unutarnjeg duhovnog zagađenja, kao preduvjeta za otklanjanje zaga-
đenja atmosfere. Evo njegova prijedloga za „ekologiju duha“: Tvoja
je volja najbolja a moja je najgora; slijepa je, pa i okrutna... moja je
volja ropkinja a ne slobodna (RI, 003888).
Razrađujući ovo temu, o. Gerard naglašava zašto je ljudska
volja slijepa. To je zato što je sebična. Kako bi bila slobodna od slje-
poće = sebičnosti, treba slijediti Božju volju: jer Božja volja ... opraš-
ta, (oslobađa) od najvećeg zlotvora što je sebičnost i koja je u isto vri-
jeme veliko strašilo... Zato je jedina sloboda nju Tebi (Bogu), žrtvo-
vati (ondje). Učinak koji se dobiva, kad se ljudska volja podloži
Božjoj volji, Božje je posinjenje, koje omogućuje graditi svoj
kršćanski život, svoju slobodu: Zato, zaključuje naš sluga Božji, kad
čovjek prihvati volju Božju, Bog s njime postupa: ne kao s robom
nego kao s milim sinom... Uzor pak na putu borbe protiv sebičnosti
do slobode sinova je sam Isus Krist: ‘Ti si došao na ovaj svijet da ne
činiš svoju volju nego volju onoga koji Te je poslao, svog nebeskog
Oca’ (ondje). U nasljedovanju Isusa Krista, osobito je važno otaj-
stvo Utjelovljenja Sina Božjega. Tvoje Utjelovljenje poniženje ‘bez
para’ (nadilazi svaku usporedbu)... Tvoja ljubav prema onima koji
trpe je kao lijepa mirisava ružica; koji, ako taj miris zavoli, toga srce
za svakim boli... Dakle do ludovanja se za Tebe (kao kralja) boriti
(ondje, 003889).
Kako bismo uspjeli osloboditi sebičnost i ovoliti volju Božju, tre-
ba neprestano upirati pogled, jamačno vjere, ufanja i ljubavi, na
Isusa, Utjelovljenog Sina Božjega, kako nam je već poznato iz dru-
gih Gerardovih vlastoručnih zapisa, priopćenih u Zvoniku, jer Lako
je mrzit gad (sebičnost), ako vidim na drugoj strani ljepotu sad. Ipak
mi je Božja ljepota vazda pred očima, kako bih slijep bio prema gadu
(sebičnosti) u stvorovima ... kad ih neuredno vidim. Tako pak nije
moguće postupati ako nam nije Plan: Za Boga sam stvoren, s Bogom

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 257
se moram sjediniti... Boga traženje, dok ne postignem sjedinjenje,

sada po vjeri, a poslije po slavi i ljubavi. Sada što je Vama (Isuse i
Marijo) milo a meni mrsko... Lako je mrzit gad, (sebičnost), ako gle-
dam na drugoj strani ljepotu sada (RIM, 004150).
Nije teško iz svega zaključiti da dok ne dođe do čišćenja čovje-
ka od zagađenja, o kojem govori sv. Otac u navedenom odlomku iz
njegova razgovora s Peterom Seewaldom, čišćenja njegove nutrine
od zagađenja što se zove sebičnost, do ekologije duha, neće zaživ-
jeti ni znanstveni planovi za ekologiju prirode, ekologiju našeg pla-
neta – Zemlje.
Bez Boga, bez životnog Božjeg posinjenja što nam je pribavio
Isus Krist, nema slobode od sebičnosti. Bez življenja u Božjem
posinjenju ne samo da nema čistog zraka za disanje nego nema ni
disanja duše, kako otac Gerard često ističe u svojim rukopisima.
Bez disanja čovjek je tjelesno mrtav, a bez disanja duše mrtav je za
vječni život.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 258

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 259
IV. Glavni uzori duhovnosti

o. Gerarda

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 260

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 261
Marija, Isusova Majka
Marija uznesena na nebo

i kršćanski život
Sluga Božji Gerard Tomo Stantić je, uz nastojanje da bude
Božji, svojim neumornim propovijedanjem nastojao da i ljudima
pomogne da postignu spasenje.
Propovijedajući o Marijinim otajstvima nastojao je vjernicima
ukazati da kroz štovanje Presv. Bogorodice, u otajstvima njezina
života, možemo otkriti i put u hodu prema nebeskom kraljevstvu.
Njegove misli još su i danas aktualne i poticajne na putu spasenja i
mogu pomoći da po Mariji idemo k Isusu.
Na blagdan Velike Gospe on je ovako govorio puku koji ga je
u somborskoj karmelskoj crkvi slušao kroz punih pedeset godina.
Marija na nebo uznesena

Naša je Majka dušom i tijelom u nebu. Ona Bogu neće dati
mira dok nam on ne udijeli toliko milosti da se obratimo i pobožno
živimo. Marijino srce na nas u nebu zaboravit neće.
Pun je ushićenja pred Marijom na nebo uznesenom i kliče:
Djevice Marijo, Ti si najljepša i najbolja, najsjajnija. Tebe promat-
rati je početak nebeskog kraljevstva, jer samo je Bog od Tebe bolji i
ljepši.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 262
Izazovi Marije u nebo uznesene

za konkretni kršćanski život
Isuse, želim s Majkom tvojom u nebo putovati. Znam da to nije
moguće ako na sve drugo ne zaboravim a jedino ne zaboravim na lje-
potu duše.
Nebo je svečano mjesto, a majka Marija nas tamo ne može odve-
sti ako nam duša nije čista.
Ako u svakoj poteškoći mislimo na nebo, opojeni otajstvom
Marijina Uznesenja, ta će nas misao osnažiti i ustrajat ćemo u dobru
do smrti i postići spas duše.
Za ustrajnost na putu u nebo

mjera ljubavi poput Marijine
Svako je srce lijepo i plemenito po mjeri ljubavi koja je u njemu.
U srcu Bl. Djevice Marije prebiva najveća ljubav jer nitko nije Boga
volio niti mogao voliti poput Marije Djevice.
Povjerenje u Marijin zagovor

Neka nam Marija, u nebo uznesena, pomogne da u svakoj poteš-
koći mislimo na nebo i na nebesku slavu. Tom mišlju osnaženi ustra-
jat ćemo u dobru do smrti i postići spas duše.
Marija nas nije na tjelesan način rodila nego na duhovni način.
Kad smo u napasti, ona nam pruža svoju ruku. Kad klonemo, ona
ulijeva snagu. Kad smo u nevolji, iz nevolje nas izbavlja.
Priznajmo da smo odlikovani što imamo Mariju za majku. Nju
štujmo, nju nasljedujmo i njezino štovanje širimo.
O. Gerard nam i danas govori. Suvremeno govori o Mariji. To

osobito možemo razaznati kad znamo da nam se o Mariji danas

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 263
govori kao o čudotvorki. Ona je doduše i čudotvorka jer je Majka.

Iz ovoga što smo čuli od o. Gerarda je govor o Mariji u svjetlu vjere,
a vjera spašava, rekao je Isus u Evanđelju.
Škapular Gospe Karmelske

u vlastoručnim zabilježbama o. Gerarda
Od 16. srpnja 2001. do istoga datuma godine 2002. slavi se 750.
obljetnica od kako je, prema tradiciji, Majka Božja dala škapular sv.
Šimunu Stocku. U prigodi toga jubileja papa Ivan Pavao II. uputio
je posebno pismo dvojici generala karmelskoga reda: generalu
stare grane reda i generalu karmelićana sv. Terezije Avilske.
U svojim zapisima o. Gerard, kao Marijin sin, često govori o
Gospinom škapularu. Putem slika, prispodoba, vlastitog iskustva,
želi prikazati značenje karmelskog škapulara kako bi potaknuo
vjernike da prime škapular, da ga nose iz ljubavi prema presvetoj
Bogorodici.
O. Gerard najprije ukazuje na daleke korijene štovanja Gospe
od Karmela. Spominje ponajprije početak štovanja Gospe na gori
Karmelu.
Poznat nam je događaj iz Svetoga pisma Staroga zavjeta kada
je, u vrijeme sv. Ilije proroka vladala velika suša. Za kaznu Izraelu
nije bilo kiše tri godine i šest mjeseci. Poslije duge suše, na moli-
tvu sv. Ilije, pokazao se mali oblačić koji se razvio i pala je obilna
kiša. Pustinjaci na gori Karmelu, koji su se na njoj nastanili u 12.
stoljeću, tumačili su čudesan oblačić kao objavljenje Gospe koja će
roditi svijetu spasitelja. Kako su, po daljnjem tumačenju toga obla-
čića, karmelićani iz 13. stoljeća tvrdili da je sv. Iliji bilo objavljeno
djevičanstvo Presv. Bogorodice, odlučili su Gospu nasljedovati u
njezinom djevičanstvu, i po sličnosti života prozvali su se Braćom
Bl. Djevice Marije, što i danas stoji u službenom nazivu karmeli-
ćana.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 264
Nadovezujući se na biblijske korijene štovanja Gospe u Kar-

melskom redu, o. Gerard piše: Poslije duge suše pokazao se čudesan
oblačić i pokvasio zemlju na gori Karmelu. Čudesan oblačić koji
označuje Gospu Karmelsku koja je donijela na ovaj svijet blagoslov-
ljenu kišu Isusa (BM, 1811). Prema tradiciji, škapular je Gospa dala
sv. Šimunu Stocku kada su se pustinjaci gore Karmela preselili u
Europu, pod pritiskom Islama, i kada je red bio u poteškoćama oko
vlastitog opstanka. Oslanjajući se na te podatke, o. Gerard tvrdi:
Gospin škapular je znak spasenja (Propovijed iz 1907. godine).
U vlastoručnim pribilježbama o. Gerard najprije ističe duhov-
no značenje škapulara i tvrdi da je škapular: Dar Majke, dodajući da
je Škapular najukusnije ruho jer je od Majke darovano, koje krasi
dušu, i pomaže joj da bude rumena, tj. puna ljubavi, plava tj. pokor-
na, zelena tj. puna nade i pouzdanja (BD, 148). Bojama, rumenom,
plavom i zelenom, kako nam je poznato iz drugih zapisa, o. Gerard
označava bogoslovne kreposti, vjere, ufanja i ljubavi, što preuzima
iz učenja sv. Ivana od Križa. Gospa, dakle, daje Škapular kako bi
nositelji škapulara dublje i istinski živjeli od vjere, ufanja i ljubavi.
Uz to: Tko obuče Marijino ruho, (Škapular), o. Gerard ističe: ima
želju biti dijete Marijino (BD, 341). Škapular dakle nije neki amu-
let, nego znak da smo se stavili pod Marijinu zaštitu i posredništvo,
priznali se Marijinom djecom, kako bismo lakše postigli vječno spa-
senje. Jer svi smo putnici ali kako ne putujemo svi istim sredstvima:
jedni naime putuju pješice, drugi zaprežnim kolima, treći zrakoplo-
vom, itd... Sigurno putujemo u krilu Majke Božje Karmelske, pod
škapularom. Koji su u krilu Majke Božje, po škapularu, ističe o.
Gerard, neka paze da im škapular bude čist jer dijete lijepo i čisto
majka rado drži u krilu. Tko škapular okalja (grijehom), neka ga od-
mah opere suzama pokajnicama i sv. Ispovjedi (TH. PAST, 37). Zna-
či, tko nosi Gospin škapular, mora nastojati živjeti u Božjoj mi-
losti.
Ako znamo nositi škapular po ovim smjernicama, dodaje o Ge-
rard, ovo nam ruho, što je škapular, neće služiti samo za kratak
čovjekov život nego za cijelu vječnost (BD, 272). Zato treba ustrajati
u kušnjama života, jer je istina da oni koji su obukli škapular mogu
biti gladni, žedni, bolesni, u ovom vremenitom životu, ali pomisao na
vječni život, na što ih potiče škapular, drage će se volje žrtvovati u

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 265
ovom vremenitom životu, a škapular će im tada pomoći da zadobiju

radost vječnoga života... jer po ovom ruhu, (po obećanju Majke
Božje), ustrajat ćemo kako bismo zadobili radost vječnoga života jer
ruho, što je škapular, čuva od najveće nevolje: od pakla. Tko je od
pakla očuvan, očuvan je od zla, jer će se spasiti i blažen biti (BD,
272).
O. Gerard ohrabruje nositelje škapulara na putu spasenja jer
Sigurno putuju oni koji su u krilu Bl. Djevice Marije. To su oni koji
je štuju, osobito po sv. škapularu, ali upozorava da oni, koji je kao
takvu štuju neka paze da im škapular bude čist. Dokle je dijete lijepo
i čisto, majka ga rado drži u krilu i putuje s njim da i drugi vide kako
je sretna. Tko okalja škapular, neka ga odmah opere suzama poka-
janja i sv. ispovijedi (TH. PAST, 37).
U spomenutom pismu što je sv. Otac papa uputio generalima
karmelskoga reda napisano je da su Razna pokoljenja (noseći ška-
pular) od početka do danas na svome putu prema svetom brdu, Isusu
Kristu, našem Gospodinu, tražili kako oblikovati vlastiti život po
Marijinom primjeru posvećenja (2). O. Gerard, u svojim vlastoruč-
nim zabilježbama o sv. škapularu, pruža nam konkretne smjernice
kojim duhom nositi škapular kako bi on bio znak štovanja Majke
Božje i pripomogao svima koji škapular nose, za vrijeme zemalj-
skog putovanja prema vječnom spasenju. Njegove vlastoručne za-
bilježbe imaju zato i danas svoje aktualno značenje u štovanju Gos-
pe od Karmela.
Gospa od Karmela i u nebo Uznesena

U mjesecu srpnju slavimo blagdan Gospe od Karmela (škapu-
larsku) a u kolovozu blagdan Marijina Uznesenja u nebo.
Ova dva Marijina blagdana sluga Božji Gerard Tomo Stantić je
posebnom pobožnošću slavio. Stoga je lako razumjeti da je na te
blagdane rado govorio vjernicima i da u njegovoj pismenoj ostav-
štini nalazimo priličan broj napisanih propovijedi koje je izrekao u

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 266
somborskoj karmelskoj crkvi u povodu spomenutih blagdana.

Kako i naš narod te Marijine blagdane još uvijek svečano slavi, sva-
kome od nas može biti na poticaj u osobnom duhovnom životu ako
ponešto usvojimo iz riznice Gerardovih vlastoručnih zapisa o tim
blagdanima.
Kada govori i piše o Gospi od Karmela, o nošenju škapulara, o.
Gerard ističe kako nošenje škapulara treba imati sljedeće značenje
u kršćanskom životu: Kad smo u majčinskom ruhu štujući našu
Gospu, trebamo unositi u svijest da smo njezini sinovi i kćeri, da smo
braća Isusova, braća nebeskog Jaganjca. Da stoga trebamo biti, po
vrlinama, slični Majci Božjoj i Isusu. Kada tako shvatimo nošenje
škapulara, tada škapular postaje milost jer pokriva srce. Kada pak
naše srce grije karmelski škapular, postajemo apostoli širenja što-
vanja Majke Božje: Da se svaki ugrije i Gospu karmelsku štuje (BM,
004532).
SB o. Gerard upozorava vjernike da škapular nije amajlija, ne-
go ima duhovno značenje, a to je poticati nositelje škapulara na krš-
ćanski život. Stoga piše: Škapular će me sačuvati ako ću se dobro
vladati... Neka mi vladanje bude znak tko je u meni, čije je ruho na
meni. Isus i njegova Majka neka me kiti, čisti i brani (ondje, 004361-62).
Tko na ovan način shvati i štuje Gospu od Karmela, taj sigur-
no putuje prema nebeskoj domovini: Svi smo putnici, ističe o. Ge-
rard, ali ne putujemo svi jednako. Sigurni su oni koji putuju u krilu
BD Marije. To su oni koji je štuju po sv. škapularu. Stoga oni koji
nose škapular neka paze da im škapular čist bude. Dokle je dijete lije-
po i čisto, majka ga drage volje drži u krilu, još i putuje s njim kako
bi i drugi vidjeli kako je ona sretna, kakvo lijepo dijete ima. Ako se
dogodi da ukalja škapular, neka ga odmah opere, sa suzama pokaja-
nja i po sv. ispovijedi. Na žrtvu sv. Ilije sišla je vatra a na našu žrtvu
neka siđe pobožnost, neka siđe vatra ljubavi (TH. PAST, 002695).
Karmelski škapular je dakle znak spasenja, kako tradicija tvrdi da
je Gospa rekla sv. Šimunu Stokcku, samo onda kada nositelji ška-
pulara nastoje živjeti u milosti Božjoj!
Sluga Božji također sa zanosom slavi blagdan Marijina Uzne-
senja na nebo. U svojim zapisima i propovijedima on poziva da se u
otajstvu Marijina Uznesenja na nebo posebno divimo Marijinoj veli-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 267
čini jer se Marijino Uznesenje na nebo temelji na privilegiji njezi-

nog Bezgrešnog Začeća. Grijeh, pa ni onaj što nazivamo istočnim,
nije mogao okužiti njezinu dušu jer je predodređena da rodi Bogo-
Čovjeka Isusa Krista. Velika je bila draga Gospa još po Bezgrešnom
začeću a tko može sada shvatiti njezinu veličinu po Uznesenju na
nebo? Ona nije kao drugi sveci samo dušom u nebu, nego je u nebu
i svojim tijelom. Stoga moramo reći: tko hoće nešto lijepoga gledati,
neka gleda na Božje najljepše stvorenje. Kad bi Bog čudo učinio kako
bi u jednom jedincatom pogledu sve ljepote svijeta vidjeli, bila bi to
noć u odnosu na ljepotu Gospe na nebo uznesene. Uskliknimo stoga i
recimo: Ti si najljepše cvijeće svega svijeta, dragocjenija od dragog
kamenja, ljepša od zvijezda i sunca. Stoga sluga Božji opetovano
poziva vjernike da se dive ljepoti na nebo Uznesene i da kliču: Ti si
najljepša od sveg cvijeća cijeloga svijeta (BD, 008595).
Kako bi povezao kršćanski život s Gospom služi se slikama vr-
ta, cvijećem koje vrtlari (kršćani) sade, zalijevaju, kako bi cvijeće
kreposti raslo u vrtu, to jest u dušama. Gospa raste u dušama ako
je zalijevamo vodom njezinih milih kreposti ili baš mučeničkom
krvlju. Gospa je naime najljepše cvijeće, najljepše zemaljsko biće, naj-
plodnija voćka. Voćka kojoj nema para. Kad Gospa po kreposti bude
u nama zrela, i duša će nam biti za nebo zrela. Gospa je voćka koja
i prije zrelosti ima svoje slasti, jer je Majka koja svoju djecu brani i
hrani... Tko može dočarati duhovnu radost Boga i anđela kad se
rodilo, izniklo najljepše cvijeće, najljepše zemaljsko biće, najplodnija
voćka? Pošto je ona Majka svakog dobrog kršćanina, svaki kršćanin
ima pravo željeti da se njezino štovanje u nas usadi, da se ponovno u
nama rodi, na duhovni način, ovo najljepše biće da raste i u tolikoj
mjeri razvije u našoj duši da se po njoj i naša duša do neba uzdigne
i nebo postigne. Stoga treba moliti za „mrvicu“ milosti Božje kako bi
se kreposti Blažene Djevice Marije usadile u dušu (BM. Usporedi:
str. 004151- 004152).
Gospa na nebo Uznesena neprestano misli na nas i zagovara
nas. Sluga Božji tu Marijinu brigu za braću svoga Sina iznosi slje-
dećim zapisom: Zemaljska majka hrani s mlijekom a duhovna
Blažena Djevica Marija nas hrani svojim Sinom, krvlju svoga Sina
jer je od nje Isus dobio tijelo i krv (BD, 008597).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 268
Kada međusobno povežemo ono što sluga Božji Gerard Tomo

Stantić piše o blagdanima Gospe od Karmela i Gospe na nebo uzne-
sene, on vjernicima zapravo iznosi glavne istine naše vjere po koji-
ma je Presveta Bogorodica Majka, Posrednica, Zagovornica i Uzor
života. Da, Presveta Bogorodica neprestano za nas posreduje i
povezuje s Isusom Kristom. Stoga s pravom ističe da Marijino što-
vanje ima veliko značenje na putu spasenja.
Držim da u Gerardovim razmišljanjima susrećemo, drugim
riječima, ono što je II. vatikanski koncil rekao o Majci Božjoj i nje-
zinoj ulozi u povijesti spasenja: Blažena Djevica, zajedno s utjelov-
ljenjem božanske Riječi... bila je slavna Majka božanskog Otkupitelja
i posebno ispred drugih plemenita drugarica i ponizna službenica
Gospodinova... Zbog toga nam je postala Majkom u redu milosti.
Uznesena na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam
mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga
spasenja (Dogmatska konstitucija II. vat. koncila Svjetlo naroda).
Blagovijest
Na blagdan Blagovijesti o. Gerard poziva vjernike na radost
jer: Na Blagovijest, čovječja je narav odlikovana. Po Blagovijesti
ljudska narav je postala najljepše cvijeće, zato što po Marijinom na-
vještenju: čovječja je narav postigla sjajnost sunca, tj. postala je slič-
na sjajnosti srca Bogo-čovjeka (BM, 004229) Te su riječi odjek poz-
drava anđela Gabrijela, koji u grčkom originalu mjesto zdravo mi-
losti puna ima riječi kliči od radosti, a odnose se na proroštvo: Kliči
od radosti kćeri sionska, kliči od veselja Izraele… (Sefanija, 3,14) Po
Blagovijesti, po Mariji, Bog ispunja obećanja. Po Mariji dolazi sta-
novati među ljude sam Bog Spasitelj. Navodi iz pismene ostavštine
našega sluge Božjega stoga su odjek riječi što je anđeo Gabrijel
rekao Mariji kod Navještenja: Njemu će Gospodin Bog dati prijesto-
lje Davida oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvije-
ke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja (Luka, 1,33).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 269
Poslije poziva na radost radi velikog događaja Blagovijesti, o.

Gerard poziva vjernike da uoče veličinu i velikodušnu materinsku
Marijinu ljubav koja se pokazuje u prihvaćanju majčinstva a očituje
se po poniznosti, to jest raspoloživosti Božjoj volji. Za Gerarda
Marijina poniznost u Utjelovljenju označava njezinu raspoloživost
služenja Božjemu planu, za spasenje ljudi: Marija je sebe službeni-
com nazvala, zapisuje o. Gerard i dodaje: To znači da je njezino po-
nizno služenje najizvrsnije s Bogom druženje. Svatko je toliko svet ko-
liko, po službi, postaje Bogu ugodan. Draga Gospa, kao i Isus, je doš-
la služiti. Kad je Majkom postala nazvala je sebe sluškinjom. Pošto je
milosti puna, njezina je želja da Isus u nama raste po milosti (BM,
rukopis 60). Zaključuje: Nasljedujmo Mariju u događaju Navješte-
nja. Ako se molimo kao Ona, Bog takve molitve uslišava (RIMJ, 139).
Kako ne bi bilo zabune, Gerard precizira što znače za Majku
Božju: Poniznost i ponizna služba. Te riječi znače da po Božjoj Riječi,
po nadahnuću, kako nas Bog uputi, tako se vladati da Isusa ne sra-
motimo, ne vrijeđamo kako ne bismo bili uzrokom današnjem ne-
miru u svijetu. Smatra takav oblik poniznosti snagom duha. Takav
oblik milosti, precizira sluga Božji, nije ništa drugo nego milost veli-
kodušnosti i zauzetosti da i druge u krilo Majke Božje nosimo kao što
Ona nosi Isusa (TH. PAST, 45, rukopis).
Na temelju navedenih vlastoručnih zapisa sluge Božjega, iako
nisam iscrpio sve što je sluga Božji rekao vjernicima, ili zapisao u
svojim rukopisima o Marijinu Navještenju, možemo tvrditi da o.
Gerard naglašava, kada govori ili piše o Blagovijesti, da Majka
Božja ima značajnu ulogu u povijesti spasenja. Ona se, kako bi pris-
tala na suradnju s Bogom u povijesti spasenja, ponizila te pristala
odreći se svakog drugog plana kako bi bila raspoloživa za suradnju
s Bogom u toj istoj povijesti spasenja ljudi. Ona svjedoči da je
raspoloživost, po ljubavi, vezana za poniznost! Također, da kršćan-
ska poniznost nije ponižavanje nego sloboda, velikodušnost, ljubav
koja nije uvjetovana sebeljubljem. Poniznost osposobljava za dari-
vanje sebe drugima. O. Gerard to potvrđuje sljedećim vlastoruč-
nim zapisom, komentirajući riječi Majke Božje kod Utjelovljenja:
Neka mi bude po Tvojoj volji. Dodaje tim riječima komentar: Takvu
molitvu dragi Bog uslišava jer je ponizna... Majka nas Božja tada
kao u krilu nosi, kao u lijepim karucama, site i vesele… Kada dije-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 270
te, koje je (kako nam je već poznato iz prethodnih prikaza) uobliče-

nje poniznosti, raskrili ručice i želi svoju majku zagrliti, majka to ne
može odbiti… Kad pak zagrli Majku, dobiva milost da i druge zagr-
li to jest: u krilo Majke nosi kao što Ona njega nosi... (TH. PAST, 45).
Poniznost je za o. Gerarda drugo ime slobode od sebeljublja!
Gerardova razmišljanja o Marijinu Navještenju nas upućuju da
se u štovanju Majke Božje ravnamo riječima Evanđelja. Tražite naj-
prije kraljevstvo nebesko i sve će vam se drugo dodati, jer: Otrova-
la nas je paklena zmija, a izliječila neoskvrnjena Marija (RIM,
004135). Liječenje se pak ostvaruje: Vjerom, ufanjem i ljubavlju
(BH, 006630). Vjera, ufanje i ljubav su djelotvorni u liječenju jer
smo slobodni od grijeha te živimo u posvetnoj milosti!
Gerard time naglašava da je Marija u Navještenju ne samo
Majka našega Gospodina Isusa Krista, nego je također postala
idealom kršćanina vjernika kao takvog. Također, da smo u ovom
temeljnom događaju naše vjere pozvani ne samo prihvatiti našega
Gospodina koji dolazi među nas njezinim posredništvom, nego
smo pozvani i surađivati s njim za spasenje naše i za spasenje svi-
jeta.
Marijanske teme
u rukopisima o. Gerarda
Prije nekoliko godina jedan je bogoslov napisao diplomsku
radnju, pri Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, o korizmenim pro-
povijedima o. Gerarda Stantića. Rad toga bogoslova ne samo da je
bio prihvaćen, nego je bogoslov za svoj rad dobio i nagradu fakul-
teta! Ova me je činjenica potaknula da pokušam u kratkim članci-
ma pisati o štovanju Majke Božje u rukopisima o. Gerarda. Držim
kako u Gerardovim rukopisima ima dovoljno materijala, te da bi se
mogla napisati također jedna diplomska radnja o Majci Božjoj!
Prebirući rukopise Sluge Božjega, našao sam brojne propovi-
jedi koje je izrekao o Majci Božjoj i ostavio ih u svojim rukopisima.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 271
Godinama je redovito propovijedao na Marijine svetkovine i blag-

dane koji su se tada nazivali blagdanima prve ili druge klase! Osim
toga, u njegovoj pismenoj ostavštini nalazimo o Majci Božjoj još tri
rukopisa. Jedan od njih ima naslov Razgovor s Isusom i Majkom,
drugi Razgovor s Majkom, a treći Razgovor s Isusom, Majkom i sv.
Josipom. Naslovi navedenih rukopisa, u kojima je istaknuta riječ
razgovor, upućuju nas na definiciju molitve svete Terezije Avilske.
Sv. Terezija definira molitvu: Razgovor s Onim za koga znamo da
nas voli (MŽ, 8,5). Ako je tako, onda je lako otkriti da je Gerardov
razgovor s članovima svete Obitelji: Isusom, Marijom i Josipom,
molitveni razgovor! Razgovor koji je u svezi s kršćanskom molitvom
i s kršćanskim duhovnim životom.
Osim brojnih propovijedi o Majci Božjoj, u rukopisima Sluge
Božjega susrećemo i brojne tvrdnje koje su zapisane, kao usput,
vrijedne pažnje za upoznavanje Gerardova razmišljanja o Majci
Božjoj. Stoga se namjeravam i tim tvrdnjama koristiti kako bih što
cjelovitije prikazao njegova razmišljanja o Majci Božjoj, od kojih je
Sluga Božji živio i druge učio.
Da su spomenuti rukopisi vezani za duhovni kršćanski život,
za molitvu i za produbljenje kršćanskoga života, svjedoče sljedeći
navodi iz rukopisa o. Gerarda: Isuse, Marijo, Josipe, ako ću vas slu-
šati, dobro ću se ponašati (28. V. 1930). Dakle, kad zapnem treba da
stanem i poslušam što ćete kazati (RIMJ, 003912).
Razgovor s Marijom i njezin zagovor se razlikuju od zagovora
svetaca. Ako smo djeca Bl. Dj. Marije, onda je naš Otac Duh Sveti,
Zaručnik Bl. Dj. Marije. Dakle, kao dobar domaćim, Duh Sveti se
stara (brine se za nas): uči nas, posredstvom Majke Božje, duhovnom
životu, duhovne potrebe nabaviti (ondje, 003914). Kao da ovim navo-
dom želi reći da Majka Božja ima specifičnu moć posredništva jer
su njezini odnosi s Duhom Svetim posebni, da se posebna moć
zagovora Majke Božje temelji na zaručništvu Presvete Djevice s
Duhom Svetim. Prva Eva, u raju zemaljskom, stavila je kamen na
dušu te duša ne može letjeti. Nova Eva Marija ima moć, snagom
posebne povezanosti s Duhom Svetim, kamen s krila duše otkloni-
ti! (RI, 003912). Po posebnoj povezanosti s Duhom Svetim, Majka
Božja dobiva posebnu moć posredovanja – moć koju o. Gerard

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 272
uobličava u sljedeće vlastoručne zapise: Moja je duša kao pokidani

kaput kojeg krpi ne samo Bl. Dj. Marija nego i svaki tko me savjetu-
je ili mi žalost uzrokuje. Sve to moram dopustiti da iz krila Majke
Božje ne ispadnem (ondje, 003859). Marija, nova Eva, bliža je izvo-
ru milosti te čisti od grijeha, i od duhovne mlakosti jer: Ako hoćeš
da ti se smilujem, skloni se u krilo One koja je sva lijepa… O njezi-
noj ljepoti govori Sveto pismo: „Sva si lijepa…“. Njezina ljepota se ne
može usporediti, jer je nakićena i puna milosti… Čovječja je duša
prije istočnoga grijeha bila divna Božja slika, po istočnom grijehu je
okaljana, stoga treba vjerno, čistim srcem služiti Bogu kao Marija…
Treba nabavljati čistoću duše te je nakititi… Čistoća duše po Mari-
jinom uzoru priprema na dostojno susretanje s Kristom, primjerice u
primanju Euharistije. Kad Mariju nasljedujemo, njezinom se zago-
voru utječemo, čistija nam je duša te više dobivamo od punine mi-
losti (ondje, 004022). Po o. Gerardu, štovanje Majke priprema krš-
ćansku dušu na što plodniji susret s Kristom koji se na zemlji doga-
đa posebno po Euharistiji, više nego što to mogu pružiti drugi sveci!
Stoga je posredovanje Majke Božje posebno te se razlikuje od
posredovanja drugih svetaca jer je ona Nova Eva: Po prvoj Evi za-
jedno s prvim Adamom: Postali smo kao ptica u slabosti te ne može-
mo letjeti iznad zemlje (BM, 004416). Marija pak, nova Eva zajedno
s novim Adamom, oslobađa od slabosti, te možemo letjeti. Po ovoj
logici Gerard upućuje svoju molbu Isusu: Tvoja je Majka sve riječi
što je čula čuvala ih pohranjujući ih u svoje srce. Daj da i ja sve
dobro što čujem u srcu čuvam i o tome razmatram (RI, 004010). Ova
zadnja tvrdnja Sluge Božjega posebno naglašava navlastitost štova-
nja Majke Božje. Majku Božju treba uzeti za učiteljicu u kršćan-
skom životu. Učiti od nje kako služiti dragom Bogu: letjeti kao ptica
iznad zemlje!
U svojoj pobudnici o Marijinom štovanju papa Pavao VI. je na-
pisao: Pobožnost prema Majci Gospodinovoj postaje za vjernike pri-
goda za rast u Božjoj milosti: to je konačna svrha… Nije, naime,
moguće častiti Onu koja je puna milosti a da ujedno visoko ne cije-
nimo stanje milosti u samome sebi (MC, Zagreb, str. 89).
Gerard, kao sv. Otac Pavao VI., stavlja naglasak na kršćanski
duhovni život: učiti od Majke Božje kako živjeti u milosti Božjoj!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 273
Dijete junačke Majke…

Isus, dok je visio na križu, nije bio sam u trpljenju. Zajedno s
njime je trpjela i njegova Majka Marija. Majka Božja pokazala je
svoje junaštvo kada je stajala podno križa na kojem je njezin Sin
visio i umirao. Umro je u teškim mukama na križu. U logici te isti-
ne, sluga Božji o. Gerard poučava kako živjeti da bismo postali dje-
ca Junačke Majke koja pod križem. Ona skupa sa svojim Sinom trpi
i su-umire, te zapisuje: Na vatri ljubavi ložit ću cvijeće kreposti.
Njezin primjer mora slijediti njezino dijete. Svakom ću žrtvovati
svoju volju i tako ću slijediti ljubaznu Majku. Ona je većma voljela
onoga tko ju je uvrijedio. Taj joj je bio biće najmilije (RM, 004370).
Ovaj navod, u malo riječi, opisuje jednu od navlastitosti Gerar-
dova štovanja Majke Božje. Štovanje Majke Božje nije samo „po-
božnjačko“, po kojem se Majci Božjoj utječemo, primjerice samo za
naše materijalne potrebe. Sluga Božji, u drugim navodima, ne is-
ključuje utjecanje Majci Božjoj i u ljudskim potrebama, ali upozo-
rava da u štovanju Majke Božje treba prvenstveno moliti i nastoja-
ti da uistinu postanemo djeca junačke Majke. Da bismo postali
djeca Božja, i djeca junačke Majke, nezaobilazno je sredstvo vatra
ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Moramo imati onakvu vatru ljuba-
vi kakvu je imala Majka Božja pod križem na kojem je bio razapet
njezin Sin. Marijina ljubav, u trpljenu sa Sinom, bila je velikodušna
u ljubavi, slobodna od sebeljublja, jer je: Većma voljela onoga tko ju
je uvrijedio. Taj joj je bio najmilije biće. Žalosna Majka Božja pod
križem je stoga uzor duši koja je slobodna od sebeljublja. Gospa,
kako je u navodu zapisao, Većma je voljela onoga tko ju je uvrijedio.
Taj joj je najmili…!
Ovaj vrlo „zgusnuti“ navod iz Gerardovih rukopisa, po svome
sadržaju zapravo ističe da Gospa, iako žalosna jer je i sama trpjela sa
svojim Sinom, zbog njegovog umiranja i smrti na križu, nije mrzila
one koji su joj Sina razapeli na križ. Trpi i su-umire sa svojim Sinom
zbog spasenja ljudi iako su grešnici. Njezino je trpljenje kao i njezi-
nog Sina na Križu, puno velikodušne ljubavi, vezano za spasenje
ljudi koje ne isključuje ni grešnike koji vrijeđaju njezinoga Sina.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 274
Gerard posvješćuje i aktualizira i svoj redovnički i svećenički

poziv: biti junačko dijete u evanđeoskom značenju te riječi: 1) Na
vatri ljubavi ložiti cvijeće kreposti po Marijinom uzoru pod križem;
2) Da to zahtijeva žrtvovanje vlastite volje!; 3) Da je ta ljubav veli-
kodušna i nesebična jer voli sve ljude pa i grešnike! To su odlike
djece junačke Majke!
Kako je sve ovo „suvremeno“ i u skladu s onim što o Majci Bož-
joj naglašuje II. vatikanski koncil, koji, među ostalim, tvrdi: Crkva
(a to smo svi mi koji smo kršteni) opravdano gleda na Onu koja je ro-
dila Krista, začeta po Duhu Svetome i rođena od Djevice, da se on po
Crkvi rađa i raste u srcima vjernika. Ta je Djevica u svom životu bila
uzornog materinskog osjećaja kojim trebaju biti prožeti svi koji rade u
apostolskoj misiji Crkve na preporodu ljudi (Svjetlo naroda, 65).
U ova naša vremena mase se sliježu u svetišta Majke Božje,
posebno u Lourdes, u Fatimu. Mase hodočaste u Međugorje, iako
o Međugorju Crkva nije još rekla svoj pravorijek. Koje su nakane
masa koje se sliježu u spomenuta svetišta? Je li uvijek na prvom
mjestu duhovno dobro vlastite duše, spasenje svijeta, kako Gospa
želi, ili su samo osobne duhovne i materijalne potrebe? Je li im u
nakanama i opće dobro Crkve, kojoj pripadaju?
Majka Božja poručuje, po svojim svetištima, da je potrebna i
pokora i zadovoljština i za grijehe ljudi. Gerard, dok želi biti sin
junačke Majke, pun je pažnje na Isusa, to jest pun vjere, ufanja i lju-
bavi, motri Isusa i Majku, s nakanom rasta u duhovnom životu s
eklezijalnom nakanom!
Boraveći u ilegali kod franjevaca u Subotici (1945. – 1948.) čini
zadovoljštinu za grijehe svijeta, posebno postom i molitvom, goto-
vo do iznemoglosti, kako svjedoči subotički gvardijan franjevaca o.
Radoslav Kujundžić u čijem samostanu naš sluga Božji boravi u
spomenutom razdoblju. U subotičkom franjevačkom samostanu o.
Gerard se sklonio po savjetu biskupa Budanovića jer su ga komu-
nisti tražili i sigurno bi ga sudili da im je bio dostupan jer je često
propovijedao protiv komunizma. (Pred ulazak komunističke vojske
u Sombor, o. Gerard je namjeravao ostati u Somboru, dok je braći
dao dozvolu da se sklone gdje smatraju da su sigurni. Međutim,
pošto je cijelu noć molio pred kipom Malog Isusa, rekao je u jutro

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 275
braći da mu je Mali Isus rekao da napusti Sombor. Napustio je

stoga Sombor skupa s grupom njemačkih vojnika. Pošao je u kar-
melski samostan u Győr u Mađarskoj. Kada se vraćao poslije par
mjeseci iz Mađarske preko Subotice, posjetio je biskupa Budano-
vića. Biskup mu je priopćio da ga komunisti traže i stoga mu savje-
tovao da se skloni kod franjevaca u Subotici. „Krimen“ je bio što je
na propovijedima govorio protiv komunizma. Sretna okolnost je
bila da je napustio Sombor u kamionu s njemačkim vojnicima, zbog
čega se proširio glas da su o. Gerarda Nijemci likvidirali, kako je
priopćio o. Ivan Strilich, DI.) Čudo je i to da ga nisu otkrili jer on
javno služi sv. Misu u franjevačkoj crkvi, ispovijeda u kapelici Crne
Gospe, u doba kada komunisti sude mnogim svećenicima i laicima
u Subotici!
Ljubiti ljude Marijinom ljubavlju

te biti tvornica šećera
Biti junačko dijete junačke Majke Marije, bila je tema u pret-
hodnom prikazu. Time se ne iscrpljuje sve što je o. Gerard htio reći
o značenju junaštva u štovanju Majke Marije. On želi rasti u štova-
nju Majke Božje ali ne da bi se zatvorio u samoga sebe nego da
rastom u ljubavi, Marijinim zagovorom, osposobi sebe za junaka
kako bi ljubio bližnjega puninom junaštva te postao za bližnjega
tvornicom šećera. Sljedeći navod iz njegove pismene ostavštine
svjedoči o kvaliteti ljubavi po kojoj želi Marijinom ljubavlju biti kao
šećer bližnjemu u svojoj pastoralnoj djelatnosti. Zapisuje: Smiluj
nam se, Isusova Majko! Tvoje je lice ogledalo da naše lice bude bistro.
Ti si vidjela Isusa umirati pa si zacijelo, zbog svoje krotkosti, mogla
kazati: nemoj, Sinko Isuse, sve ove koji te muče zaboraviti. Da se
treba i zlotvorima smilovati. Mjesto da si kazala: Sinko moj, ili mene
ubij ili daj mi mač da ubijem Tvoje krvnike. To nisi učinila jer si, po
Isusu, svako čeljade rodila. Svi smo mi braća, i članovi moralnog
(otajstvenog) tijela koje treba sve njegovati u bolima (RI, 003849).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 276
U svjetlu ovog navoda, riječi biti tvornica šećera nisu sladu-

njave riječi, nego su slika ljubavnog iskustva kojom Gerard želi lju-
biti bližnjega ljubavlju kojom Bogorodica ljubi to tijelo zato što je:
Majka koja je svako čeljade rodila…!
Gerard, riječima navedenog zapisa, otkriva kvalitetu svoje apos-
tolske ljubavi koja se temelji na otajstvu Kristova otajstvenoga Tije-
la, na univerzalnosti ponude spasenja. Isusovim i Marijinim srcem
želi voljeti sve ljude. U toj logici Gerard kliče: Isuse i Marijo, kad na
vas mislim samo dobro činim… Moram djelovati kako me vi upuću-
jete. Isusova i Marijina ljubav prelazi u njegovo srce te njihovom lju-
bavlju nastoji voljeti ljude kojima je poslan. Želi biti sladak kao
šećer, jamačno sličan po ljubavi Isusu i njegovoj Majci, te osladiti
okrepom ljubavi život vjernika. Želim biti tvornica šećera da po volji
drugoga (jamačno Isusa i Majke), u meni nađu šečera (ondje, 004142).
U vlastoručnom zapisu Gerard otkriva da Majka Božja vodi
brigu za zajednicu otkupljenih po svojoj solidarnosti (biti šećer) s
Kristom Isusom, Marijinim Sinom, da u toj solidarnosti ima potica-
ja i za njegovo poslanje kao svećenika Crkve a to je ljubav. Gerard
nastoji svoju ljubav prema dušama temeljiti na ljubavi Majke Božje
koja je puna majčinske ljubavi za duše te ima stoga posebno mjesto
u Crkvi. Temelji se na istini da se povijest spasenja ne događa
ekskluzivno samo između nas i Boga nego se u tu povijest uključu-
ju i drugi. Gerard prihvaća Majku Božju kao preljubljeni Isusov
učenik Ivan, kako bi mogao služiti vjerno Isusu u svetoj Crkvi jer
Marija nije samo svako čeljade rodila, nego vodi neprestanu brigu
za djecu u čijem je spasenju sudjelovala kao Majka Božja. To je zna-
čenje, ovog Gerardovog zapisa kada želi biti šećer za duše.
Smisao njegove djelatnosti, po kojoj želi biti šećer za duše, mo-
žemo definirati riječima blaženog pape Ivana Pavla II. u pobudnici
Otkupiteljeva Majka. Gerard uvodi Mariju u svekoliki prostor svog
nutarnjeg i djelatnog života, to jest svoj ljudski i kršćanski (redov-
nički i svećenički) „ja“: Uze je k sebi. Na taj način on nastoji (slično
sv. Ivanu apostolu), ući u ozračje djelovanja one majčinske ljubavi s
kojom se Majka Otkupiteljeva brine za djecu svoga Sina, te mate-
rinskom ljubavlju surađivati u njihovu rođenju i odgoju prema mjeri
dara koja je svakome navlastita, u snazi Kristova Duha… Možemo
reći da, i prema o. Gerardu, Marija ponavlja svima iste riječi koje je

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 277
izgovorila u Kani Galilejskoj: Što god vam rekne činite (Redemptoris

Mater / Otkupiteljeva Majka) KS, 1987., 45, 46). Gerard te riječi, i
u suglasju s tim riječima, želi primijeniti na svoj život i tako djelo-
vati za spasenje duša. Jednom riječju, Marija je za Gerarda među
najdražim osobama i kao uzor u djelotvornoj ljubavi kojom želi
ponoviti gestu ljubljenog učenika Ivana među svoje najdraže stvari:
povjeriti Gospi vlastiti život da bi mogao vjerno služiti svome
Gospodinu u spašavanju duša.
Da je takvo Gerardovo nastojanje, svjedoče njegovi zapisi. Ge-
rard, primjerice, kao da čuje riječi Isusa i Marije: Ako nama služiš
samo onda živiš i kada na te riječi daje odgovor: Tako će biti jer vi
ste Bogu najbolje služili (RIM, 003986). Marija se zove Ona koja je
Boga rodila. Marija je ime najmoćnijega zbora jer je Majka Božja.
Njezinu želju Isus ne može odbiti. Dakle, njezina želja je želja sve-
mogućega Isusa želja. Svemogućemu je sve moguće. Iz toga slijedi
vesela istina: tko Mariju zaziva, svemoguću pomoć nabavlja. Da će
se Ona odazvati to je sigurno jer inače ne bi nosila ime koje nosi.
Zovni malo dijete imenom i ono će se odazvati. Majka će Marija baš
hitati kad ju dijete zazove. Mariju nam je sam Isus dao za Majku.
Stoga sve imamo ako nju štujemo. Ona će nam biti kao cvijeće, slat-
ko voće, lijek, hrana i obrana (TH. PAST, 002795). Ti si, Majko, pro-
tivnica sotone, daj da takva budu i Tvoja djeca (ondje, 002673). Zar
to nije isto što i tvrditi da ako je kao Majku nasljedujemo u životu i
djelovanju, postat ćemo šećer za duše!
Isuse i Marijo, u mom srcu

zidajte sebi stan…
Kada govori i piše o Majci Božjoj, Sluga Božji o. Gerard ne-
prestano s Marijom povezuje Isusa, druži se s Isusom i Majkom.
Istodobno, dok se on osobno druži s Isusom i Majkom, definira smi-
sao toga druženja. Cilj mu je potaknuti svoje slušatelje da po nje-
govim uputama osmisle svoje štovane Isusa i Marije. Njegova je
posebna želja da Isus i Marija zajedno zidaju svoj stan u njegovoj

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 278
duši i u dušama vjernika kojima se obraća u svojim propovijedima

ili drugim rukopisima.
Kako bi Isus i Marija zidali svoj stan u njegovoj duši, i u duša-
ma vjernika, on najprije moli da mu Majka Božja isprosi milost jed-
nostavnosti: Majko. Ti si već našla milost. Daj meni od te milosti. Ako
hoću milost moram imati prostost (jednostavnost) (RIM, 004082).
Kako bismo razumjeli značenje navoda, važno je shvatiti zna-
čenje riječi: prostost, jednostavnost. Smisao jednostavnosti već je
poznat čitateljima Zvonika. To je sloboda od sebičnosti. Sebičnost je
za njega sinonim oholosti, po učenju njegova učitelja Ivana od Križa
koji upozorava da je sebičnost uvijek u zasjedi i da često uspijeva
zavesti kršćanina. Kako bismo Isusu i Mariji dozvolili zidati stan u
srcu, prvi čin je čin poniznosti. Poslije pogreške treba se poniziti jer
je sebičnost slijepost (ondje, 003836).
Od sebičnosti se ne možemo othrvati samo svojim razumskim
i voljnim snagama. Stoga je potrebno moliti za milost, za snagu,
kako bismo stekli svijest da je sebičnost na djelu i kako bismo pobi-
jedili tu opaku napast koja se zove sebičnost. Trebamo moliti pomoć
i milost od Isusa i Marije: Uništite u meni sebičnost, iskorijenite je
na temelju poniznosti. U mom srcu zidajte sebi stan (isto, rukopis
55). Po mjeri po kojoj kršćanin uspijeva otkriti napast sebičnosti, u
tolikoj će mjeri uspjeti napredovati u poniznosti i stvarati prostor u
duši da Isus i Marija zidaju stan u duši: U mjeri prostora što po po-
niznosti dajemo Isusu i Mariji u duši u tolikoj mjeri nebeska Majka
drage volje prima u krilo onoga koji vrši volju nebeskoga Oca, koja
postaje kršćaninova volja i jelo. To je isto što i vladati se po volji
nebeskog Oca na uzor Maloga to jest Utjelovljenoga Sina Božjega.
To također znači svladavati oholost i otvarati se poniznosti, to jest
biti dijete koje se: igra se Malim Isusom u krilu Majke Božje (ondje,
rukopis, 157). Drugim riječima, važno je živjeti snagama posvetne
milosti, te dinamizirati milosni život motivacijama koje se crpe iz
vjere, ufanja i ljubavi. Snaga sebičnosti se tada smanjuje ili nestaje.
Kada se to događa u duši, tada Isus i Marija grade svoj stan u duši.
Kako protumačiti značenje razmišljanja oca Gerarda po koje-
mu neprestano povezuje Marijino posredništvo s Isusovim? Znači li
to da Isus i Marija zajedno zidaju stan u duši kršćanina? Mislim da

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 279
je na to pitanje dao uvjerljivi odgovor sv. otac Benedikt XVI. kada

je, dok je još bio kardinal, komentirao pobudnicu bl. Ivana Pavla II.
koja na latinskom jeziku nosi naslov Redemptoris Mater (Majka
Otkupiteljeva): Specifičnost Marijina posredovanja, tada je tvrdio, je
u činjenici da je njezino posredovanje majčinsko posredovanje, koje
ima za cilj uvijek novog Kristovog rađanja u svijetu („Mirabile sin-
tesi del card. Joseph Ratzinger sulla“, „Redemptoris Mater“. Us-
poredi: La Madonna a vent’anni dal concilio, Edizioni L.E.R. /
Napoli, Roma, 1987., str. 17).
Papa Pavao VI. u svojoj pobudnici Maralis cultus (Štovanje
Majke Božje) još prije je ustvrdio: Štovanje Majke Bože vuče svoje
porijeklo i svoju djelotvornost u Kristu, te u Kristu nalazi svoj puni
izražaj… po Kristu, u Duhu, vodi k Ocu… Različiti oblici pobožnosti
prema Majci Božjoj, što ih je Crkva odobrila odražavajući ih u gra-
nicama zdravog i pravovjernoga nauka, razvijaju se u skladnoj
podložnosti štovanju Krista, te tako gravitiraju oko njega kao oko
svoje naravne i neophodno odnošajne točke. Tako se događa i u naše
vrijeme. Razmišljanje suvremene Crkve o Otajstvu Krista, i o svojoj
vlastitoj naravi, navela ju je da na korijenu prvoga kao krunu druge
nađe isti lik žene: Djevicu Mariju, Majku Krista i Majku Crkve (MC
(Štovanje Marije), hrv. prijevod, str. 9, Kr. sadašnjost, br. 44).
Kada u svjetlu ovih navoda, iz papinskih pobudnica, vrednuje-
mo Gerardova razmišljanja u kojima su Isus i njegova Majka ne-
prestano združeni u milosnom djelovanju, grade stan u čovjekovoj
duši, bolje možemo razumjeti o. Gerarda. Po ocu Gerardu, u krš-
ćanskom štovanju Majke Božje sve je u odnosu s Kristom. Marija
svijetli u njegovim razmišljanjima ali kao refleksno svjetlo. Marijino
štovanje o. Gerarda je sve usmjereno na Krista, vodi Kristu, koji je
izvor milosti, središte zajedništva, sjedinjenja s Bogom.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 280
Na vašu dobrotu,
Isuse i Marijo, gledati…
Naslov ovog prikaza, u povezanosti s vlastoručnim Gerar-
dovim bilješkama, podvlači riječ gledati. Ta je riječ ključna za otkri-
vanje značenja naslova ovog kratkog prikaza: Vašu dobrotu, Isuse i
Marijo, gledati... (RIM, 004121). Sluga Božji tu riječ posuđuje od sv.
Ivana od Križa koja u španjolskom originalu glasi: Atenciòn amoro-
sa, za čije značenje osim spomenute riječi gledati, Gerard upotreb-
ljava i riječ Pazi na Isusa! Znakovito je da taj izraz Gerard upotreb-
ljava i za Majku Mariju: Vašu dobrotu, Isuse i Marijo gledati! Cijeli
jedan rukopis, tj. bilješke jednih njegovih osobnih duhovnih vježbi,
nosi naslov: Duhovne vižbe: na Isusa i Majku paziti (23/IX, 1930,
004878).
U štovanju Majke Božje termin Gledati, promatrati Marijinu
dobrotu i ljepotu… je isto što otkrivati da je: Majka Božja najpleme-
nitija bila jer je vazda Bogu ugodila. Kršćani trebaju Mariju štovati
nasljedovanjem njezine plemenitosti: Majka Božja je najplemenitija
bila jer je vazda Bogu ugodila. Kad Mariju nasljedujemo pametan
lijek uzimamo te sveti postajemo (TH. PAST, 002775). Majka Božja
je: Vrt kreposti. Tko je štuje krepostima se odlikuje (R, 003665).
Ovakvim i sličnim mislima obiluju Gerardovi zapisi o Majci
Božjoj. Na prvi pogled dalo bi se, iz navoda, zaključiti da Sluga
Božji ističe moralne kreposti i vrijednosti koje u životu Majke Božje
trebamo otkrivati i nasljedovati. Međutim, on riječju gledati i paziti
označava motrenje, kontemplativnu ljubav: Moje ljubljenje na vas
pazenje…(jer) Goruća svijeća želim biti za neumrle duše… U rados-
ti vas grliti, u žalosti pod križem patiti (DV, 004815, 004899). Ovim
i drugim vlastoručnim zapisima o. Gerard označava specifično kon-
templativno, mistično obilježje svoga štovanja Majke Božje. Poj-
move posuđuje od Ivana od Križa da bi očitovao kvalitetu ljubavi
kojom, u isto vrijeme, ljubi Isusa, Majku, i Crkvu, Kristovo otajstve-
no tijelo (TH. PAST, 002835-36).

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 281
Kad riječi pazenje, grlenje, povežemo s riječju gledati, te ih čita-

mo u kontekstu Gerardove terminologije, koju posuđuje od Ivana
od Križa, dolazimo do saznanja da Gerard tim terminima, podvuci-
mo još jednom, označava kontemplativno, motrilačko, iskustveno
obilježje ljubavi u: gledanju dobrote Isusove i Marijine. Takvo gleda-
nje dodaje kvalitetu djelatnom apostolatu, što potvrđuje sljedeći
Gerardov navod iz drugih rukopisa: Svako je čovječje srce bolna
rana (po istočnom grijehu). Tu ranu liječi ljubav vatrena. Kada je
radost i zabava duše samo Božja slava. Tako nešto se očituje samo
u kvaliteti ljubavi jer tada apostol: služi Isusu i Mariji ne za slast
nego samo za duše spas (BM, 004212). Sluga Božji žarko moli za
takvu kvalitetu ljubavi u štovanju Majke Božje jer je uvjeren da
takvo vrlo kvalitetno štovanje Majke Božje ima također vrlo učin-
kovito eklezijalno značenje. Vjeruje da ima vrlo učinkovito znače-
nje za Crkvu, za duše: Kad po vašoj želji, Isuse i Marijio, činim i
trpim, za svakoga korisno živim. Stoga moli: Prečista Majko, daj mi
srce čisto! (ondje, 004317, 004207). Moli za srce čisto jer želi živjeti i
djelovati samo Bogu na slavu. Boriti se protiv strasti je isto što i
živjeti bez opasnosti i imati radost i zabavu samo u proslavljanju
Isusa i njegove Majke (ondje, 004204, 004210). Treba posebno zapa-
ziti da grlenjem Isusa i Majke je isto što i odreći se svega da bi uzmo-
gao pridobiti za sebe njezinoga Sina. Služiti Isusu ne za slast nego za
duše spas (ondje, 004212). Sluga je Božji uvjeren da je takvo služe-
nje isto što i sjedinjenje s Bogom, te ima nadnaravna, motrilačka
(kontemplativna) obilježja. On smatra da vrijedi za Crkvu više nego
sva djela jer samo djelatni život zida ali i ruši. Onaj život koji izvire
iz zgodne rose molitve i blagodarne kiše samozataje, pozlaćuje čovje-
čanstvo. Bog tada ukida progonstvo, Crkva napreduje jer takav život
najuspješnije djeluje za dobrobit Crkve. Samo djelatan život zida ali
i ruši. Onaj koji izvire iz molitve, iz motrenja, vazda koristi duši i
Majci Crkvi miloj… (TH. PAST, 002835-36). Ovaj Gerardov tekst se
temelji na tekstu sv. Ivana od Križa: Malo čiste ljubavi vrijedi za
Crkvu više nego djela (Sv. Ivan od Križa, Duh. spjev, strofa 28, 2).
Držim kako možemo zaključiti da su za Gerarda Isus i njegova
Majka objekt neprestanog gledanja. motrenja, inspiracija koje vode
u sjedinjenje duše s Bogom te pridonose kvaliteti apostolske djelat-
nosti! Da sve ono što u životu čini, čini u druženju s Isusom i
Majkom, po ljubavi; gledanjemna njih!

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 282
Vaša lica, Isuse i Marijo,

raj mi otvaraju…
Gerardov zapis naveden u naslovu, prema kojem mu Lica,
Isusa i Marije, raj otvaraju… (004883), vrijedan je posebne pažnje
jer nam pomaže otkriti sve bogatstvo štovanja Bogorodice, koje je
uvijek, prema o. Gerardu, povezano s njezinim sinom Isusom Kris-
tom i od toga nešto unesemo i u vlastiti kršćanski život. Već nam je
poznato da sluga Božji neprestano razgovara Isusom i Majkom, na
njih gleda, druži se i grli se s njima. Dodajmo tim navodima sadržaj
iz naslova ovog prikaza: Vaša lica, Isuse i Marijo, raj mi otvaraju te
sve čitajmo u svjetlu vlastoručnog navoda oca Gerarda: Danas sam
kod sv. Mise, na oltaru sv. Josipa, dobio milost: udisajte i izdisajte u
meni ljubav svakim disanjem ‘neka gori, neka miriši sav svijet od
vaše ljubavi, Isuse i Marijo... Moja mistika: ono što je vama milo’
(RIM, 004082). Kad ovaj navod, nadahnut učenjem sv. Ivana od
Križa, povežemo u logični slijed s vlastoručnim i autobiografskim
tekstom o. Gerarda iz naslova ovog prikaza: Vaša lica, Isuse i Mari-
jo, raj mi otvaraju, otkrivamo kako je njegov razgovor s Isusom i
Majkom, koji završava u otvaranju raja, dar, iskustvo: udisanja i
izdisanja ljubavi koji plode život cijele Crkve: Mirisom kreposti
služe Crkvi (PKI, 00833). Ovi navodi, uz mnoge druge istoznačne,
koje bismo mogli nadodati, očituju da za o. Gerarda, štovanje Maj-
ke Božje, koje je povezano s Isusom, a očituje se u razgovoru, „gle-
danju“ Isusa i Marije, završava u nadnaravnom iskustvu čije je ime
motrenje, ili kontemplacija, gledanje na Isusa i Majku. Ono Otvara
raj njegovoj duši, to jest duhovnom iskustvu, koje ne obogaćuje
samo duhovni život onoga kome je taj dar udijeljen nego pridonosi
dobrobiti Crkve, Kristovom otajstvenom Tijelu. Također, mirisom
kreposti služi Crkvi. Takve navlastitosti Gerardovog štovanja razgo-
vora s Isusom i Majkom vodi saznanju da, po njegovu mišljenju, ovo
iskustvo ne pridonosi samo dubini štovanja Majke Božje pojedine
duše, nego obogaćuje Crkvu kad poprimi osobito motrilački, kon-
templativni stupanj. Tada, u najučinkovitijem obliku koristi duhov-
nom dobru cijele Crkve, Mističnom Kristovom Tijelu. Ovu svoju

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 283
tvrdnju, koju smo već više puta spomenuli, sluga Božji preuzima od
Ivana od Križa, te sad jednim, sad opet drugim riječima, ponavlja i
posvješćuje, primjerice: Kad po vašoj želji, Isuse i Marijo, živim,
činim i trpim, za svakoga korisno živim (BM, 004317). Po svemu
tome, Gerard štovanje Majke Božje, razgovorom s Isusom i Majkom
poistovjećuje sa življenjem u posvetnoj milosti, dinamizmom vjere,
ufanja i ljubavi, te naglašava da takvo štovanje Majke Božje vodi
Marijinog štovatelja da živi za dobro Crkve, te time čuva dušu od
pseudo-iskustava jer mu je nakana živjeti za Crkvu što čistijom lju-
bavlju! Tko shvaća štovanje Isusa i Majke ovakvim oblikom razgo-
vora, gledanja na Isusa i Majku, koji otvara raj duši, tvrdi Gerard,
ne ide sam u nebo nego otvara put u nebo mnogim dušama. Takvo
štovanje, koje povezuje Isusa i Majku, protkano molitvom, gleda-
njem, posjeduje kontemplativni naboj ljubavi, kojom Gerard nasto-
ji živjeti svoje štovanje Isusa i Majke, te sve prikazati za Crkvu je
nešto navlastito u njegovom životu. Ovo nam sam Gerard očituje u
svom zapisu, za vrijeme II. svjetskog rata, što sam već spominjao:
Želim patiti za Hitlera i Staljina samo da se skrate svi tragični doga-
đaji što oni uzrokuju u svijetu, u Crkvi, kroz svoje ideologije. Ove
kvalitete Gerardova štovanja Majke Božje, koje je uvijek povezano
s Isusom, te s cjelokupnim duhovnim životom, življenjem za Crkvu,
uočio je posebno jedan vrlo kvalificirani svjedok o životu o. Ge-
rarda, a to je o. Radoslav Kujundžić, subotički franjevački gvardi-
jan, dok je o. Gerard boravio u njegovoj zajednici, krijući se od
komunističkih vlasti koje su ga tražile. Potonji, u svome dopisu
poglavaru karmelićana u Somboru, dok obavještava poglavara o
slabom zdravlju oca Gerarda, dodaje kako je bolest po svoj prilici
uzrokovana Gerardovim pokorničkim životom, zbog posta i odrica-
nja sluge Božjega, kojima nastoji činiti zadovoljštinu za zla što uzro-
kuju nacizam i fašizam, u to vrijeme, kroz ratna događanja i pro-
gone.
Iz ovih sažetih i kratkih podataka možemo zaključiti kako
Gerard živi svoj posvećeni život koji je sav protkan Razgovorom s
Isusom i Majkom, za Crkvu, Kristovo otajstveno tijelo! Njegov pri-
mjer može koristiti u našem štovanju Isusa i Majke. Poznato nam
je kako ukazanja Majke Božje, kao što su ukazanja u Fatimi, potiču
na molitvu i na pokoru za obraćenje svijeta. Stoga možemo naučiti

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 284
od sluge Božjega da se i naše suvremeno štovanje Majke Božje ne

smije ograničavati samo na molitvu za naše posebne potrebe, du-
hovne i materijalne, nego da u našim hodočašćima u Gospina sve-
tišta ne propustimo svojoj osobnoj molitvi, za vlastite duhovne
potrebe, ili potrebe svoje obitelji, dodati nakanu, pa i koje pokornič-
ko djelo, naše osobno trpljenje, kao što su bolesti, da se kraljevstvo
Božje ostvaruje u nama, u našim milima, i u cijeloj Crkvi kako bi
kršćani našega vremena, kroz svoje štovanje Isusa i Majke mirisa-
li svijetu, to jest bili svjedoci, kvasac, za obraćenje svijeta. To je
važno naše kršćansko razmišljanje u vrijeme kada vlada kriza krš-
ćanskog života i kada se Crkva zbog takvog stanja sprema, pod
vodstvom Svetoga Oca, na nove pothvate za evangelizaciju svijeta!
Marijino srce na nas

u nebu zaboraviti neće
Jedna od misli koja se neprestano ponavlja, u Gerardovim pro-
povijedima o Majci Božjoj na nebo uznesenoj, sad u jednom sad
opet u drugom obliku, sadržana je u riječima Naša Majka, dušom i
tijelom na nebo uznesena neće dati mira dragom Bogu dok nam On
ne udijeli toliko milosti da se obratimo i pobožno živimo. Marijino
srce na nas u nebu zaboraviti neće (Propovijed 1908).
Rekli bismo, na temelju navedene tvrdnje iz rukopisa o. Ge-
rarda, dok druge svece trebamo zamoliti da nas na nebu zagovara-
ju kako bismo ustrajali u kršćanskom životu i u nebo prispjeli, tako
nešto kao da ne trebamo činiti u odnosu na Majku Božja jer ona, ne
zamoljena, tu ulogu već vrši snagom svoga materinstva, snagom
svoga Uznesenja na nebo dušom i tijelom. Mi trebamo samo gleda-
ti na nju punu milosti pa kao dijete, kad vidi nešto u ruci svoje maj-
ke, ne miruje dok mu majka to što ima u ruci ne dadne, što od nje
spasonosno molimo (BM, 004247). Kad ove navode povežemo s dru-
gim mislima o. Gerarda, koje su nam poznate iz drugih Gerardovih
zapisa kao što su riječi gledati ili dijete koje ne zna razmišljati nego

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 285
samo gledati, otkrivamo da navedene riječi definiraju najintenziv-

niji čin vjere, ufanja i ljubavi, koji u svojoj punini ima motrilačko
obilježje, motrilačku ljubav i čežnju za nebom. U konkretnosti, ka-
da je riječ o u nebo Uznesenoj, to znači da treba imati čvrsto pouz-
danje da Gospa na nebo uznesena misli na nas, zagovara nas, poti-
če našu želju da ustrajemo u dobru, te želi s braćom svoga Sina biti
zajedno u nebu. Na sve to treba poticati kršćane da budu sigurni u
milosnu brigu drage Gospe na nebo uznesene, koji podržavaju nji-
hovu nadu, sigurnost. Ako štujemo na nebo Uznesenu, stići ćemo
tamo gdje je Ona. Imamo pravo, zapisuje o. Gerard, da se njezino
stanje u nas usadi da kao cvijeće rastemo, da se to cvijeće u nas usadi
i na toliko razvije u našoj duši da se i naša duša do neba uzdigne i
nebo dostigne (ondje, 004452). Da lipi i sveti postanemo (TH. PAST,
002775).
Riječi: gledanja, ne mirovanja, upornosti koje su utkane u ove
Gerardove tvrdnje, potiču kršćanina da ne miruje dok mu Majka ne
dadne ono što drži u ruci, a za onim što drži u ruci, jamačno vječnim
spasenjem, treba čeznuti vjerom, ufanjem i ljubavlju.
Kad nastojimo primijeniti na život ova Gerardova razmišljanja,
u nebo Uznesenoj otkrivamo da Gerard u Mariji na nebo uznesenoj
vidi Onu koja je čvrsto zauzeta na nebesima za kršćanina, za nje-
govu vječnu slavu te da mu je na pameti eshatološka dimenzija
života koja treba poticati kršćanina na postojanost. Tim i takvim
riječima Sluga Božji želi ulijevati nadu, postojanost, u srce kršćani-
ma kojima se obraća da ustraju na putu spasenja, što je danas po-
sebno važno kada smo zapljuskivani posebno ideologijom sekula-
rizacije! Gerard, iako drugim riječima, tvrdi kako Crkva II. vatikan-
skog koncila Isusova Majka, kao što je tijelom i duhom već proslav-
ljena, na nebu je slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti
već na zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji. Da svijetli putujućem
Božjem Narodu kao znak pouzdane nade i utjehe. Gerard želi utis-
nuti duboko u svijest svojih slušatelja da Majka Božja na nebo
Uznesena ima za poslanje majčinsku brigu za djecu svoga Sina,
koja su također i njezina djeca. Ona surađuje sa svojim Sinom. Na
nebo Uznesena nije samo objekt našeg štovanja nego je i surad-
nica svoga Sina. Vodi brigu kako bi krštenici ostvarili odgovor na
Božji poziv. Gerard, iako drugim riječima, od onih koje upotreblja-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 286
va II. vatikanski koncil, uči vjernike da Marijino materinstvo nepre-

kidno traje od časa pristanka, koji je vjerno dala kod navještenja i
nepokolebivo držala pod križem, da nastavlja na nebu sve do trajnog
proslavljenja svih odabranih… (Svjetlo naroda, VI, 62). Možemo s
pravom zaključiti da Gerard poticajima koje upućuje svojim sluša-
teljima, kada im govori o Uznesenoj na nebo, ne želi samo potak-
nuti vjernike da se utječu zagovoru nebeske Majke Marije, nego da
ih hrabri na putu spasenja, da također budu zahvalni Majci Božjoj
za njezinu brigu. Želi da poraste u njima povjerenje u nebesku
Majku. Jednom riječju, da poraste u njima zahvalnost prema Bogu
za dar takve Majke koja im je tako bliska te da se štovanje Majke
Božje pretvori u nasljedovanje njezinih kreposti. Posebno da vjer-
ničkim životom pridonose izgradnji Crkve, kako nas na to potiče II.
vatikanski sabor. On kaže kako je Marija sa svojim Sinom, dok je na
križu umirao, trpjela s njim na sasvim osobit način, vjerom, ufanjem
i ljubavlju, kako bi doprinijela vrhunaravnom životu duša. Ta bi
nakana trebala biti utkana u naše štovanje Majke Božje, osobito kad
posjećujemo njezina svetišta. Također želi da naše štovanje Majke
Božje ne bude intimističko nego da i mi, kao Gospa na nebo uzne-
sena, mislimo na duše svoje braće ljudi, na potrebe svete Crkve
kada se utječemo Gospi, kad posjećujemo njezina svetišta.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 287
Sv. Terezija od Djeteta Isusa
Sluga Božji Gerard Tomo Stantić

i sv. Terezija od Djeteta Isusa
Slavlja 100. obljetnice smrti sv. Terezije od Djeteta Isusa, kar-
melićanke iz Lisieuxa, otpočela su 30. rujna 1996., a završavaju
naredne godine istim datumom. Poznat nam je i Mali put duhovnog
djetinjstva što nam je ostavila u baštinu u svojoj autobiografiji koja
nosi naslov Povijest jedne duše, koja je doživjela brojna izdanja i na
hrvatskom jeziku. Naš Sluga Božji, s bačkih ravnica, stavio se s
oduševljenjem u Terezijinu školu duhovnog djetinjstva i o tome pu-
tu ostavio brojne zapise. Pokušajmo nešto izvaditi iz te njegove
baštine kako bismo i mi imali duhovne koristi.
O. Gerard sljedećim riječima najavljuje svoje nadahnjivanje na
Malom putu sv. Terezije od Djeteta Isusa: Želim s Malom Terezijom
mali ostati...
Mali Isus i Terezija od Djeteta Isusa žele da se peremo vodom
poniznosti...
Oholi nemaju vremena na Isusa misliti jer im je puna glava
sebeljubivih pitanja, kao na primjer: što misle o meni ili što će misli-
ti o meni? (TH. PAST, 7,47).
U isto vrijeme, dok ističe da se Put djetinjstva temelji na poniz-
nosti, dodaje, objašnjavajući, da kršćanska poniznost nije umanjenje
ili podcjenjivanje čovjekova dostojanstva, nego je ona uvjet za novo
rođenje, za rođenje na kršćanski život. Kršćanska poniznost vodi
čovjeka k moralnoj i duhovnoj slobodi. Kad smo, naime, ponizni, piše

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 288
o. Gerard, kad snagom milosti otvorimo cio prostor svoje duše, Isus
u nama raste kao dijete nevino; raste kao mladić ako čini- mo djela
valjanog mladića; raste u nama kao zreo čovjek ako činimo djela zre-
log čovjeka (RI, 111).
Kada putem poniznosti oslobodimo dušu, počinjemo onako
misliti i onako djelovati kako Bog želi (BM 22). Ponizan, jer je slo-
bodan, djeluje Božjom snagom (isto, 44). Kad se kršćanin nastoji,
oslobođen poniznošću, preobražavati u Isusovu dob djeteta, mladića,
zrelog čovjeka, tada Krist postaje za njega radost koja nadilazi svaku
radost i postaje mjerilo svake druge njegove radosti (TH. PAST, 222).
Duhovno djetinjstvo koje počinje nutarnjom slobodom, putem
kršćanske poniznosti ugrađuje u nas najprije vrline djeteta, Isusa
Djeteta, zatim vrline Isusa u njegovoj mladosti i Isusa u njegovoj zre-
losti. Sluga Božji to ističe ovim zapisom: Isus Spasitelj je mogao doći
na svijet kao zreo čovjek da tako otpočne spasenje. Ipak je došao kao
dijete kako bismo najprije bili djeca, a istom onda veći i veći (RI, 36).
Kako je lako razabrati iz ovog sažetog prikaza da nam o. Ge-
rard, nadahnjujući se na Malom putu sv. Terezije od Djeteta Isusa,
stavlja pred oči važnost Malog puta. Malim putom se postavljaju
temelji kršćanskog života. Ne može se kršćanski živjeti ako kršća-
nin nije iznutra slobodan. Slobodnim se postaje ako se poniznost
shvati kršćanski, a ona je u temeljima Malog puta.
Sv. Terezija Avilska definirala je poniznost kao istinu. Isus je,
pak, rekao u Evanđelju: Istina će vas osloboditi.
Neka i nas poniznost-istina oslobodi i neka nas njezin pojam
vodi u svim životnim okolnostima jer ona nije samo kršćanska vri-
jednost koja nas zbližava s Bogom, nego je i opće-ljudska i moralna
vrijednost. Ona nas zbližava s Bogom, ali i uspostavlja i uvjete za
međuljudsko razumijevanje i suživot s drugim ljudima.
Ako shvatimo i prihvatimo ovaj kratki komentar Malog puta o.
Gerarda, onda ćemo na najbolji način u svom kršćanskom životu
koristiti Mali put Terezije od Djeteta Isusa, čiju stotu obljetnicu
smrti slavimo.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 289
Lik sv. Terezije od Djeteta Isusa

u riječima o. Gerarda Tome Stantića
Devetnaestog listopada 1997. godine, kako je najavio sam sv.
otac Ivan Pavao II. osobno na skupu mladih u Parizu, sv. Terezija
od Djeteta Isusa bit će proglašena naučiteljicom Crkve. Tako će
ona biti treća žena, uz sv. Tereziju Avilsku i sv. Katarinu Sijensku,
koja će u Crkvi imati čast naučiteljice.
U povodu tog milosnog dara pokušajmo iznijeti u kratkim crta-
ma što je o svetačkom liku Male Terezije napisao o. Gerard Tomo
Stantić godine 1923. kada je svetica iz Lisieuxa istom bila progla-
šena blaženom.
Godine 1923. Sluga Božji izdao je knjižicu koja nosi naslov Cvi-
će Karmela, u kojoj želi promicati karmelska zvanja. Pošto je
nazvao Gospu najljepšim cvitom Karmela, tim istim nazivom Cviće
karmela nazvao je i Malu Tereziju u toj svojoj knjižici.
Pošto je ukratko iznio u svojoj knjižici osnovne biografske
podatke Male Terezije, on si daje truda prikazati njezin duhovni lik.
Ističe, prije svega, središnju stvarnost njezine duhovnosti a to je
Krist. Tako prije svega spominje božićnu milost kada je Isus oslo-
bodio Tereziju od njezine preosjetljivosti. Opisuje zatim doživljaj
Male Terezije što je iskusila kad je vidjela probodenu Isusovu ruku
koja je virila iz njezinog molitvenika te joj se činilo kao da je čula
njegove riječi žedan sam, a to je probudilo u njoj svetu žeđ duše oslo-
boditi od paklenih muka... i od tada činilo joj se da od nje želi biti
napojen. U Kristu je i njezina motivacija opredjeljenja za Karmel, u
koji ulazi, ne bez velikih poteškoća, kako bi molila za svećenike.
Mala Terezija, koja želi u srcu Crkve biti ljubav, stupa u školu
nasljedovanja Krista. Kako bi ispunila svoj poziv, Terezija, piše Slu-
ga Božji, kroči putem poniznosti i skrovitog života i naziva sebe
malenim prahom a njena radost je bila na ovom svitu male žrtve kao
cviće Isusu pružati, kao znak ljubavi... Velike stvari nije mogla čini-
ti jer je mala, kao malo dite.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 290
Na tom malom putu, kojim Mala Terezija kroči, a što nije dru-
go nego vjernost svakidašnjem životu Karmela, ističe o. Gerard,
prolazi kroz kušnje tamnih noćiju. Ona, kojoj je nebo bilo gotovo
‘opipljivo’, prolazi duhovnu sušu tako da na pomisao na nebo, koja
ju je uvik razveselila, sad bez muke ni pomisliti nije mogla na nebo.
Ipak, ništa ne želi nego da ju ljubav smrvi. Ona nastoji da i u drugi-
ma upali ljubav prema nebeskom zaručniku, unatoč svoje kušnje.
Takav život nije mogao drugačije završiti, naglašava o. Gerard,
nego srcem punim ljubavi. Umrla je, piše Sluga Božji, dok je izgo-
varala čin ljubavi, držeći raspelo u rukama i govorila: ‘O moj Gos-
podine, ja Te ljubim, ja Te ljubim’.
O. Gerard se nadahnjivao na Malom putu sv. Terezije od Dje-
teta Isusa. Nekom drugom zgodom progovorit ćemo i o tom nadah-
njivanju. Sada bih samo naglasio jedan segment Malog puta, koji po
učenju Male Terezije usvaja o. Gerard, a to je da malenost, poniz-
nost nisu sinonimi podjetinjenja nego sinonimi hodanja u istini koja
oslobađa. Komentirajući riječi Evađelja: Ako ne postanete kao djeca
nećete ući u kraljevstvo nebesko, o. Gerard, slijedeći pri tome Malu
Tereziju, ističe da je malenost biti dijete sinonim hodanja u slobodi
duha, hodanja u povjerenju prema Bogu, hodanje u beskrajnoj
nadi. Sve su to vrline koje su nam posebno danas potrebne u bez-
nađu koje je zadesilo čovjeka na kraju ovog drugog tisućljeća koje,
ako ih čovjek prihvati, otvara vidike nade i bolje budućnosti u tisuć-
ljeću koje je već na pragu.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 291
Sv. Ivan od Križa
O. Gerard Tomo Stantić

i sv. Ivan od Križa
Tko imalo prati katoličku duhovnost našeg vremena, lako će
uočiti da je sv. Ivan od Križa, suradnik svete Terezije Avilske, jedan
od onih duhovnih pisaca kojega danas duhovni pisci najviše prou-
čavaju.
Po svojem učenju on je postao privlačan ne samo katoličkim
krugovima i nego pravoslavnim i protestantskim piscima koji se
bave duhovnošću. Spomenimo samo pokojnog patrijarha Atena-
goru, pa Ramseya, anglikanskog primasa, iz protestantskog svijeta.
Želim ovaj put priopćiti štovateljima sluge Božjega o. Gerarda To-
me Stantića da je on veliki štovatelj sv. Ivana od Križa te da nam je
ostavio brojne zapise u kojima njegovo iznosi učenje, a što i sam
nastoji oduševljeno slijediti. Po toj činjenici o. Gerard je prvi, pod
našim podnebljem, koji se nadahnjuje na učenju sv. Ivana od Križa.
To ima svakako i povijesno značenje. Dok kod nas sv. Ivan od Križa
uopće nije još bio ni poznat, jedan sin našega naroda, i to s bačkih
ravnica, piše i nadahnjuje svoj život na mislima jednog od najvećih
mistika Katoličke crkve.
Istaknuo bih samo nekoliko stvari koje od sv. Ivana od Križa
usvaja ovaj naš Sluga Božji. To je prije svega sam pojam duhovnog
života. Usvaja od sv. Ivana od Križa da je duhovni život sjedinjenje
duše s Bogom po ljubavi. Da se to sjedinjenje s Bogom ostvaruje
kada naša volja i volja Božja postanu jedna volja, to jest volja Božja.
Kako bi se ostvarilo sjedinjenje s Bogom, potrebno je slijediti put

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 292
oslobođenja naše ljudske volje od svega što nije Bog. Na tom putu
oslobođenja radi čovjek, ali još više radi Bog. Čovjek mora proći
kroz takozvane tamne noći koje vode k oslobođenju, kada je naša
volja tako slobodna da ju može zaposjesti Bog i da od dvije volje
postane jedna i to Božja, da se duša sjedini s Bogom.
Evo nekoliko navoda iz zapisa našeg Sluge Božjeg koje to
potvrđuju. Tvoje je djelo, piše Sluga Božji u dijalogu s Isusom, da se
želimo s Tobom sjediniti... Tko je s Bogom sjedinjen... nestane njego-
ve osobe i jedno s Bogom postaje (BD, 169). To se sjedinjenje s Bo-
gom ostvaruje po ljubavi: Nek Tvoje (Bože) toliko primam, u Tvoje
se utapljam, u Tvoje kao disanje i izdisanje. Ljubav je sve ako živim
za Tebe. Ljubav je zlatna vrpca koja VEŽE NAŠA SRCA sa Srcem
Malog Isusa. Ako Tebe ljubim zemlja mi je nebo (RI, 84).
Sjedinjenje se događa kada prihvaćamo volju Božju: Sve je ne-
volja... Što nije Božja volja... Svoju volju skuhajmo u Božjoj volji. No
sve mora proći kroz vazmeno otajsto i Kristovo umiranje kako
bismo postali slobodni. O. Gerard to naglašava riječima: Po kršte-
nju se slika čisti... Da se ostvari sjedinjenje, treba proći kroz trnje...
I tako postat slobodnim i za ‘sjedinjenje’ sposobnim (BM, 31). Proces
čišćenja je doduše kao tamna noć za dušu, ali rezultat procesa
tamne noći je sloboda od sebičnosti. Bez te slobode nema sjedinje-
nja s Bogom, tvrdi o. Gerard.
Sve sam ovo iznio kao u natuknicama. Smatram ipak kako je
dovoljno da preko o. Gerarda upoznamo nešto od učenja velikog
mistika Crkve i nadahnitelja našeg Sluge Božjega, da uočimo kako
je sluga Božji Gerard Tomo Stantić, svojim životom i pisanom riječ-
ju obogatio našu domaću duhovnost, povezujući nas s velikim uči-
teljem Crkve sv. Ivanom od Križa.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 293
Učenik Ivana od Križa s bačke ravni

O. Gerard Tomo Stantić je učenik Ivana od Križa s bačke rav-
ni. Tko je i malo upoznat s poviješću kršćanske duhovnosti, shvatit
će domet ovog saznanja. Sv. Ivan od Križa, obnovitelj karmelskoga
reda, skupa sa sv. Terezijom Avilskom, među onim je duhovnim
piscima koji su u samom vrhu kršćanske duhovnosti. O. Gerard ne
samo da je u praksi svog duhovnog života slijedio nauk Ivana od
Križa, nego je u svojoj vlastoručno napisanoj riječi prikazao učenje
ovog velikog učitelja duhovnosti. Kako je svoje zapise o učenju
Ivana od Križa napisao na bunjevačkoj ikavici, on bi trebao biti
posebno vrednovan i zapažen i na ponos našem rodu.
Prije nego što išta reknem o učeništvu o. Gerarda u školi Ivana
od Križa, potrebno je iznijeti nekoliko podataka o ovom učitelju
Crkve. Ivan od Križa rodio se u Španjolskoj 1542. u Fontiverosu
nedaleko Avile. Kao karmelićanin stare grane karmelskog reda
prihvatio je obnovu karmelskoga reda na nagovor sv. Terezije
Avilske, promicateljice obnove karmelskoga reda. S njom je bio na
čelu obnove, a ona je, kako je poznato, prva žena koja je proglaše-
na učiteljicom Crkve, kao i on. On 1926. a ona 1970. godine. Ivan
od Križa napisao je sljedeća djela koja imamo u prijevodu na hrvat-
skom jeziku u izdanju splitskih klarisa: Uspon na goru Karmel,
Tamna noć, Duhovni spjev i Živi plamen ljubavi. Uz ova velika djela
napisao je i manja djela i izreke koje su također izdale splitske kla-
rise u posebnom svesku.
O. Gerard je došao u kontakt s djelima o. Ivana od Križa dok
je još bio novak u Grazu (1896. – 1897.), a posebno poslije kada je
njegova djela preveo na mađarski jezik o. Ernest od sv. Terezije
1926. godine.
Značajno je istaknuti da je o. Gerard učenik Ivana od Križa
onda kada je ovaj veliki učitelj jedva poznat u svijetu a još manje u
našoj sredini. Trebat će čekati gotovo do sredine 20. stoljeća, do
četvrte stoljetnice njegova rođenja, da se nauk ovog učitelja broj-
nim izdanjima njegovih djela, na raznim jezicima, i brojne knjige i

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 294
članci u časopisima napišu. Otac Gerard je njegov učenik već od

najmlađeg uzrasta i nastoji živjeti i pisati o duhovnom sustavu sv.
Ivana od Križa, i to na ikavici, što ima i povijesno značenje za boga-
ćenje duhovne literature kod nas.
Sjedinjenje duše s Bogom

Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić učenik je Ivana od Križa.
Ono što kao prvo susrećemo u Gerardovom učeništvu ovog veli-
kog mistika i duhovnog pisca je sam pojam duhovnog života što sv.
Ivan od Križa tvrdi da se Ostvaruje... između dvije naravi (Božje i
ljudske) (u) takovo povezivanje između Božje naravi i ljudske nara-
vi da, iako svaka zadržava vlastito biti, svaka izgleda kao Bog: dvije
naravi u jednom duhu i ljubavi (DS, 22,5,3). Sjedinje se ostvaruje
kada se ljudska volja potpuno usuglasi s voljom Božjom tako da ne
postoje dvije volje nego samo jedna i to Božja, koja je također volja
duše (Uspon na goru Karmel, I,11,2,3). Gerard ovu misao svoga
učitelja opisuje ovako: S Tobom sjedinjena duša nema svoje volje.
Njezina je volja Tvoja slobodna volja; (duša) nema snage da se pro-
tivi Tvojoj volji (TH. PAST, 663). Konkretnije izražava isti pojam u
sljedećem zapisu: Sasma ću predati volju Bogu jer je ona sveza: ako
je ova (sveza) potpuna, sjedinjenje je potpuno. Bog samo baš to čeka
da kažemo i djelom potvrdimo: evo Ti, Bože, najveći dar što mogu
dati, evo Ti moja volja (SI, 8).
Sjedinjenje duše s Bogom o kojem je riječ je nadnaravnog obi-
lježja. Ono se rađa na temelju milosne Božje prisutnosti u duši od
dana krštenja i predstavlja se kao razvoj tog istog Božjeg života. Na
temelju milosti preporođenja čovjek postaje novo stvorenje. Bog se
daruje duši na nadnaravnoj razini na način, piše Ivan od Križa, da
duša, iako je po prirodi tako daleko i tako različita od Boga izgleda
više Bog nego duša, svakako ne na razini biti nego na razini udionič-
kog preobraženja (Uspon na goru Karmel, I,5,5).
O. Gerard, idući stopama svoga učitelja, pojam sjedinjenja duše
s Bogom izražava svojim riječima i piše: (Sjedinjenje) mistika je kao

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 295
mekani vosak u kojem se (utiskuje, ucjepljuje), ili kako to izriče SB,

užglibi Mali Isus. Kad je Isus u dušu utisnut, užglibljen, onda je
čovjek s njime sjedinjen. Čovjek gleda, čuje, i djeluje s očima, ušima
i rukama Isusovim (BM, 50).
Sjedinjenje duše s Bogom svakako ima i svoje stupnjeve. Na-
ma je važno u ovom trenutku podvući da zapravo riječju sjedinjenje
duše s Bogom o. Gerard usvaja definiciju duhovnog kršćanskog
života sv. Ivana od Križa i time ističe da je duhovni kršćanski život
udioništvo u Božjem životu koje može dostići takav razvoj da duša,
iako je po naravi tako daleko od Boga, u stvarnosti ne živi samo
život u kojem je Bog čini udionicom, nego živi preobražena i pri-
puštena u krug intimnog života Oca, Sina i Duha Svetoga.
Vrijedi još istaknuti, a to isticanje je vrlo važno, da se sjedinje-
nje duše s Bogom i kršćanska svetost identificiraju na nadnaravnom
planu, i da je po tome Sjedinjenje duše s Bogom isto što i savršenost
u ljubavi jer je ljubav uzročnik i sredstvo po kojem Bog daruje lju-
dima svoje darove i svoje vrline. SB identifikaciju između sjedinje-
nja duše s Bogom i savršenosti u ljubavi ovako opisuje: (Duša) samo
Boga vidi bez svakog umora, duša je kao žerava postala, u vatru lju-
bavi se promijenila (ondje (32) 51).
Ovo otkriće o Sluzi Božjem, to jest njegovoj ovisnosti o učenju
Ivana od Križa, od presudne je važnosti ne samo za razumijevanje
pisane riječi Gerarda Tome Stantića, nego i za autentično otkriva-
nje njegova duhovnog lika.
Srušiti sebičnost…
Sjedinjenje duše s Bogom, koje je sinonim kršćanske savršeno-
sti i za koji se pojam o. Gerard Tomo Stantić opredijelio, stavljajući
se tako u školu Ivana od Križa, ne ostvaruje se bez suradnje s mi-
lošću otkupljenja. Suradnja se očituje, kako tvrdi o. Gerard, putem
rušenja sebičnosti (BM. 45 v), jer sebičnost priječi sjedinjenje s
Bogom.

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 296
Iako je čovjekova duša oslobođena grijeha, bilo istočnoga bilo

osobnih grijeha, snagom milosti Kristova otkupljenja, na duši ipak
ostaju tragovi i rane što Ivan od Križa, a za njim i o. Gerard, nazi-
vaju požudama, strastima, sebičnostima. U mjeri po kojoj se čovjek
uspije osloboditi tih uvjetovanosti na svojoj duši, surađujući s
Božjom milošću, u tolikoj mjeri uspijeva rasti u sjedinjenju duše s
Bogom što je u mnogome sinonim povratka prvotnoj ljepoti po kojoj
je čovjek hodio u društvu s Bogom.
Sv. Ivan od Križa piše: ... dok se duša od njih (od požuda) ne
otrgne nema sposobnosti da primi duha Božjega (Uspon, I, 5, 2).
Požude zamaraju dušu i dosađuju joj jer su poput nemirne i nezado-
voljne djece, koja neprestano stoje oko majke i traže sad ovo sad ono
i nikad se ne zadovoljavaju (ondje 6,6). Svaka duša da se uspne na
brdo... (treba) odbaciti od sebe tuđe bogove, to jest sve osjećaje i želje
koje su tuđe Bogu... (ondje II, 5, 7).
U školi Ivana od Križa naš Sluga Božji misli koje prikazuju
dušu opterećenu požudama opisuje ovim riječima: Zbog istočnoga
grijeha u gadnoj smo bari... (BM, 73). Nek sam duhovno mrtav za
ono što kvari pazenje, tj. iskustvo sjedinjenja duše s Bogom (ondje 45
v). Samo sebičnost ne prima milost. Tko prima milost vazda ima
radost, jer duša tada prima najslađe zalogaje (ondje 97 v). Naslađi
zalogaji nisu drugo nego isto što i iskustvo sjedinjenja. Kad je
zadavljen ‘Ja’ onda nas upravlja Božja volja (TH. PAST, 94).
Iznio sam, kao u jednoj skici, podudarnost učenja SB s uče-
njem njegova učitelja Ivana od Križa, o stanju duše koja se, iako je
otkupljena i oslobođena grijeha, posebno sakramentima pomirenja
i Euharistije, kada netko griješi poslije krštenja ne može s Bogom
sjediniti dok se ne oslobodi požuda i strasti putem rušenja strasti
putem mrtvenja. Treba dobro razumjeti značenje riječi mrtvenje, ili
otkinjenje, riječ koju SB upotrebljava također za pojam mrtvenja.
Te riječi, u svjetlu učenja učitelja i učenika, sv. Ivana od Križa i o.
Gerarda, iako vrlo sažeto, danas u mnogome odgovaraju riječima:
nadilaženje sebe i oslobađanje od onoga što priječi rast u duhovnom
životu i njegovoj zrelosti. Sv. Augustin je zapisao: Da je nemirno
čovječje srce dok se ne smiri u Bogu. Mrtvenje požuda i strasti, otki-
nuće, imaju baš taj smisao. Kao potvrda neka nam posluži ova
misao SB: Kad Isus u nama postane zrio vlat po suzama pokore i

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 297
vrućine srca bit će nam na nebu jednom divan brat. Mi ćemo njemu
biti sladak kolač a On nama (BM, 92).
Treba na kraju istaknuti važnost i aktualnost ovog pristupa
duhovnom životu, osobito kad mnogi danas ne slijede kršćansku
antropologiju, koja je u temeljima ovog učenja, nego antropologiju
jednog Freuda, Reicha i drugih, a koji zagovaraju stanovište da
treba udovoljavati svim instinktivnim potrebama, požudama, i stras-
tima... Već vidimo plodove takve ne kršćanske antropologije...
Neka SB, po svom učenju u školi Ivana od Križa, osvjetljuje put
našeg kršćanskog hoda u vremenima kada se razne požude i stras-
ti promiču kao vrednote a čovjeka se odvraća od autentičnih
kršćanskih vrednota i njegova poziva na svetost, već prema daru
milosti što je svaki kršćanin primio od dana svoga krštenja.
Osobnost od dva pola

Na temelju moga dugogodišnjeg proučavanja rukopisa o. Ge-
rarda došao sam do saznanja da je sluga Božji nešto drugo nego što
se o njemu mislilo dok je bio živ. On je bio skriven, nepoznat, iako
uvijek cijenjen od subraće, koji ga čak drže svetim i to tvrde u
dokumentima. Jednako tako narod ga je držao svecem.
Proučavajući njegov lik, na temelju njegovih rukopisa i druge
dokumentacije, koju sam našao osobito u pismohrani Generalne
uprave karmelskoga reda u Rimu (U pismohrani Generalne uprave
nalazi se oko stotinu pisama o. Gerarda, potom izviješća generalnih
vizitatora, pisma Gerardovih poglavara, itd.), držim da je Gerard
jedan od najvjernijih učenika i sljedbenika sv. Ivana od Križa. Kako
je pak izrastao na našem podneblju, posebno nam je na ponos!
Jedan od najboljih suvremenih pisaca specijalista o sv. Ivanu
od Križa na sljedeći je način opisao ovoga učitelja Crkve: Na počet-
ku Ivana od Križa drže za asketu. Čovjeka stroga i mršava, ljubitelja
križa, pisca „Tamne noći“. Čovjeka od dva pola, što traje nekoliko sto-
ljeća, kako bi ga na koncu, u naše doba, nazvali teologom, misliocem

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 298
i učiteljem (Federico Ruiz Salvador, Dio parla nella notte, Arenzano

1990., str. IX.).Taj preokret u pogledu sv. Ivana od Križa, koji je
umro 1591. godine, otpočeo je poslije njegova proglašenja naučite-
ljem Crkve godine 1926., kada se pristupilo znanstvenom i sustav-
nom proučavanju njegovih pisanih djela.
Nešto slično se dogodilo i u pogledu o. Gerarda. Neka subra-
ća, s kojima je živio, našega slugu Božjeg držala su za asketu, te-
baitskog sveca, iako mu priznaju da mnogo moli i djeluje, da djeluje
osobito među bolesnicima i među pokornicima putem sakramenta
pomirenja.
Međutim, tragom proučavanja brojnih Gerardovih rukopisa,
koji su u mnogome autobiografskog obilježja, dolazimo do sazna-
nja da u njemu imamo čovjeka koji živi po učenju sv. Ivana od Križa
i preslaže svojim riječima, bunjevačkom ikavicom ili mađarskim
jezikom, nauk ovog učitelja i od tog nauka živi. Stoga, duboko sam
uvjeren, i za Gerarda vrijedi tvrdnja da je dvopolna osobnost, sličan
Ivanu od Križa, mistik, učitelj. Da je i u njegovom životu askeza u
službi mistike kao i u životu Ivana od Križa! Gerard sam to tvrdi
kada daje odgovor onima koji ga drže samo asketom: Što je misti-
čno nije razgovitno… (BD, 00829; RIM, 004092.). Međutim, ova
Gerardova tvrdnja je otkrivena tek sada, otkako je počeo njegov
proces za kanonizaciju, te stoga i proučavanje njegove bogate pis-
mene ostavštine. Sve dovodi do zaključka da, kada govorimo o
Gerardu, imamo posla s čovjekom koji je intenzivno živio po mistič-
nom učenju Ivana od Križa, da usvaja u svome životu i pisanju nauk
ovog svetog učitelja Crkve. Ne samo to, nego se otkriva također da
Gerard povezuje učenje sv. Ivana od Križa s učenjem sv. Terezije
Avilske i Terezije od Djeteta Isusa.
U ovom ćemo razmatranju pokušati opravdati tvrdnje da je o.
Gerard učenik Ivana od Križa i da u učenje ovog učitelja Crkve
„uklapa“ druga dva učitelja, tj. učiteljice Crkve, svetu Tereziju Avil-
sku i sv. Tereziju od Djeteta Isusa.
Gerardov ideal je sjedinjenje duše s Bogom, kao i kod sv. Ivana
od Križa. U konkretnosti on se želi sjediniti s Malim Isusom koji
nije nitko drugi nego Utjelovljeni Božji Sin, koji se po Utjelovljenju

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 299
ponizio, Mali postao. Po svom Utjelovljenju povezuje čovjeka s Bo-

gom jednim i trojstvenim.
Gerard, primjerice, o Isusu Kristu piše kao o idealu života: U
Isusu vidimo što u idealnom značenju želimo biti. Vidimo u njemu
takav stupanj života da iznad toga čovjek ne može (nešto) idealnije-
ga zamisliti. Taj idealan stupanj je tako visok da ga čovjek još nika-
da nije dostigao, niti će dostignuti.
Prvi korak do sjedinjenja je u Spoznaji da Isus nije samo čovjek
nego i Bog. Njegovo bespravno Čovještvo je tako privlačno da može-
mo kazati da tako nešto još čovjek nije govorio, činio, i tako razmiš-
ljajući narod ganuo. Takav mu je značaj da moramo kazati: želim
ga nasljedovati. Nasljedovati pak Isusa znači: Izvaditi iz sebe sve sile
sebičnosti tijela i duše. Ako pak ostane nešto od pogrešaka neka to
poniznost izvuče (BM, 004552). Ovaj zapis pretpostavlja posljedice
istočnoga grijeha koje se očituju posebno u sebeljublju i od kojih se
treba oslobađati kako bismo postigli sjedinjenje s Bogom.
Kako bismo se oslobodili primjesa istočnoga grijeha, trebamo
nasljedovati Isusovo poniženje u Utjelovljenju. Zbog Utjelovljenja
Isus je uvijek Mali ne samo u djetinjstvu nego i u euharistiji, na križu
(RI, 004082-83). Tim tvrdnjama Gerard želi podcrtati važnost po-
niznosti, koja je sinonim slobode od sebičnosti, koja je ostala kao
posljedica istočnoga grijeha što sv. Ivan od Križa definira španjol-
skom riječju desnudez, što možemo prevesti na hrvatski riječju ogo-
ljenost, sloboda od primjesa sebičnosti. Služeći se Malim putom
Terezije od Djeteta Isusa, Gerard poniznost, slobodu od sebičnosti
definira ovako: Mali Isus i Mala Terezija žele da se operemo vodom
poniznosti... Oholi nemaju vremena na Isusa misliti, jer im je glava
puna pitanja: što misle o meni, što će o meni misliti (isto).
Gerard daje savjet, kao i Ivan od Križa, kako uspijevati u borbi
protiv sebičnosti i strasti koje su posljedica istočnoga grijeha.
Treba neprestano, vjerom, ufanjem i ljubavlju Isusa gledati i motri-
ti: Ja sam onda lijep kad sam Tebi Propetom sličan kip. Tebe Maloga
i Propetoga pred očima imati i tada ću se najbolje naslađivati
(NIMP, 004895).
Kako bismo tako motrili Isusa i bili lijepi, naslađivali se, jamač-
no stigli do mističnog iskustva, sjedinjenja, potrebni su vjera, ufa-

OGS_01 31.01.17. 09:51 Page 300
nje i ljubav. Tko živo vjeruje sve savlađuje. Vjera Boga vidi, ufanje ga
pamti, ljubav ga voli. To su Božji darovi (Usp. SI, 004281; RI,
004001; Ivan od križa, Uspon na goru Karmel). Spomenute bogo-
slovne kreposti omogućuju da Isus postane kao motor koji izbacuje
iz nas tjelesne i duhovne bakcile... čuva zdravlje duše i tijela (BD,
008637).
Tim putom Gerard je, ako vjerujemo njegovim tvrdnjama, sti-
gao u 5. stanove Zamka duše što je napisala sv. Terezija Avilska, u
sjedinjenje s Bogom, u mistiku! (RIM, 004092). Držao je, naime, da
će, ako stigne u 5. odaje Zamka duše, najbolje voditi brigu o boles-
nicima.
Ovaj program što je o. Gerard živio u natprosječnom obliku,
primjenjujući ga u osobnom životu po svom redovničkom pravilu i
stigavši do sjedinjenja duše s Bogom, načelno vrijedi i za sve nas.
Danas je čak posebno aktualan jer je razuzdana ljudska sebičnost
dovela cijeli svijet u krizu i recesiju, ne samo materijalnu nego i
duhovnu. Sebičnost je postala tiraninom. Treba stoga motriti Isusa
vjerom, ufanjem i ljubavlju, i dosljedno tome poći putem poniznosti
– slobode, boriti se protiv sebičnosti, kako bi Isus postao motor koji
nas pokreće i vodi k sjedinjuju s Bogom, a time nas vodi putem pra-
vednosti i ljubavi u odnosu na bližnje. Kao što na kamenju ne raste
cvijeće, Gerardova je usporedba, isto tako na sebičnosti se ne
izgrađuje ne samo kršćanski život nego ni svijet ni pravedan ljud-
ski poredak. Ako slijedimo Isusa, u borbi protiv sebičnosti, putevi-
ma vjere, ufanja i ljubavi, poniznosti-slobode, postajemo najslađa
voćka s koje se bere najslađe voće (RI, 003965).

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 301
V. Iz života o. Gerarda

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 302

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 303
Iz bogatstva srca usta govore*

Naš Sluga Božji stigao je u Sombor nekoliko dana nakon blag-
dana Velike Gospe godine 1904., poslije završenog studija teologije i
u dobi od 28 godina. Nakon svećeničkog ređenja (1902.), živio je ne-
ko vrijeme u Győru i vršio službu zamjenika magistra novaka a zatim
je nekoliko mjeseci bio u karmelskom samostanu u Budimpešti.
Kako su se mađarski karmelski samostani, u Győru i Budim-
pešti, izdvojili iz austrijske karmelske provincije 1903. godine i
osnovali svoju tada polu-provinciju, bio im je potreban bar još jedan
samostan kako bi mogli organizirati osnovne strukture jedne takve
pravne jedinice reda.
Kocka je pala da to bude Sombor gdje im je kalački nadbiskup
Csaszka ponudio veličanstvenu crkvu sv. Stjepana kralja, uz koju će
karmelićani sagradili svoj samostan. Dogodilo se to na Veliku
Gospu 1904. godine.
Nekoliko dana nakon tog događaja stigao je u Sombor naš
sluga Božji i preuzeo brigu posebno za vjernike Hrvate Bunjevce i
brigu za bolesnike, po ugovoru karmelskoga reda s nadbiskupi-
jom, u prostranoj somborskoj župi. Gerard se tako, nenadano, vra-
tio u svoj zavičaj, u ravnu Bačku.
Program Gerardovog djelovanja

Prvi puta se predstavio vjernicima propovijeđu 21. kolovoza
1904. godine. Iz onoga što mi je poznato, držim da je ta propovijed,
programska propovijed koja izvire iz Gerardove povezanosti s
Bogom, iz njegove gorljive duše, a taj će se program obistiniti i
_________________
* Zdenko Križić, Somborski samostan u dokumentima arhiva Generalne kuće
u Rimu do izdvajanja iz mađarske provincije u: Baština za budućnost. Karmel
u Somboru, 2004, str. 59-75.

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 304
imati odjeka u cijelog Bačkoj, kako ćemo moći konstatirati iz nje-

gova djelovanja koje je trajalo nešto više od pedeset godina.
U središtu programa Gerardovog djelovanja je Krist koji je
kralj, komu trebamo služiti kao vrli junaci. U tom služenju Kristu
treba se ugledati na svete kako bismo se konkretnim primjerima
oduševili za Krista. Primjeri svetaca trebaju ohrabriti sve kršćane
koji će njih naučiti vojevati za Krista i tako spasiti dušu. Po primje-
ru svetaca kršćani trebaju, u konkretnosti, izabrati sredstva koja
vode k tome cilju a to zahtijeva, osim milosti, borbu protiv vlastitih
strasti, nagnuća, kako se zbog želje srca ne bismo opredijelili za
drugo osim za ono što Isus želi.
Svoju pak ulogu, u tome programu, vidi u vođenju vjernika
putevima koji vode kroz zacrtani program. Tu svoju ulogu opisuje
sljedećim riječima: Zato sam došao da vas na to pozovem i hrabrim.
Nemam druge slasti i radosti nego da mojim primjerom i riječima
oganj Božje ljubavi i u vašim srcima raspalim da takvom ljubavlju
raspaljeni moje riječi razumijete, to osjećate što ja osjećam... Za spas
vaših duša sam pripravan svaku tugu i nevolju podnijeti. Ne mogu
vam ljepše ime dati, nego mile duše, mili junaci, počnimo boj protiv
našega neprijatelja, protiv tijela, svijeta i Sotone paklenoga. Stalno
se sa mnom borite za kraljevstvo nebesko, za oslobođenje osobito onih
koji su u borbi strašne rane zadobili i ufanje izgubili. Posebno neka
oni dođu da zdravlje zadobiju a zdravi da se osnaže i zdravi ostanu...
Drage duše, tko je u nevolji neka me potraži, bio on katolik ili ne.
Neka mi se potuži još za vremena. Ali, ako i zakasne, dok je samo živ
neka me potraži. Obećajem da volim prije umrijeti nego nekoga bez
pomoći ostaviti (PR, 21. kolovoz, 1904. godine. PR 007339-0077344).
Navlastitosti Gerardovog
programa djelovanja
Vrijedi naglasiti da je temeljna navlastitost Gerardovog prog-
rama djelovanja duhovni život vjernika koji se treba temeljiti na
milosti i na borbi protiv vlastitog sebeljublja, koji je glavna zapreka
otvaranju vlastite duše za djelovanje Božje milosti. Želi liječiti duše

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 305
koje su teške rane zadobili, jamačno grešnike, koji su odlutali od

Boga. Značajno je naglasiti također da je sluga Božji otvoren i spre-
man pomoći ne samo članovima katoličke Crkve nego i vjernicima
drugih kršćanskih konfesija. Općenito je okrenut prema svima koji
su ogrezli u grijehe ili odlutali od Boga.
Hrabri svoje slušatelje da se ne boje poduzeti korake za dobro
svojih duša pa i onda ako su zalutale, te piše: Znam dobro da nitko
među vama ne želi nepošten ili zao čovjek biti, nego dobar i pošten.
Dobro znam da je velika čovječja slabost, pa ako čovjek koraci jedan
korak rđavim putom lako i drugi korak napravi i tako malo po malo
na takve (grane) spadne da ga nitko od puta vječne propasti zadrža-
ti ne može. Ako bi takvih bilo, Gerard zaziva Gospodina i javno isti-
če: Ne dopusti mi to, mili Bože! Ti mi vidiš srce i znaš da sam zato
došao da budem vođa velikih i slavnih junaka; da osobito one koji su
ranjeni u borbi, liječim i pomažem (ondje, 007341).
Gerardovi ideali su u nastojanju da duše oslobodi zla grijeha,
koji ima korijene u sebeljublju, da duše liječi.
Život i djelovanje oca Gerarda

u višenacionalnoj zajednici
Bačka je kroz stoljeća višenacionala zajednica. U prvoj polovi-
ci našega stoljeća u toj i takvoj zajednici, u Somboru, živio je i dje-
lovao o. Gerard Tomo Stantić. Od 1904. pa sve do 1956. on neumor-
no ispovijeda, propovijeda, posjećuje bolesnike, i preko trideset
godina upravlja karmelskom redovničkom zajednicom u Somboru,
koja je također višenacionalna.
U svom svećeničkom radu, budući da je poznavao, osim hrvat-
skog, mađarski i njemački jezik, on susreće ljude i vjernike iz svih
tih narodnih zajednica.
Osobito mu je na srcu Isusovo evanđeosko načelo: idite pro-
povijedajte svim narodima...

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 306
To ga evanđeosko načelo posebno veseli naročito zato jer je

tim načelom nadahnuto i zakonodavstvo reda Gospe od Karmela.
Živjele naše konstitucije koje o nacijama uopće i ne govore!
Kada razne nacionalističke struje za vrijeme i poslije Prvoga
svjetskog rata stvaraju napetosti među nacionalnostima, on piše u
Dél videki novinama br. 290, pozivajući se na sv. Stjepana kralja koji
je i brinuo o tome da mu se u državi čak i stranci ugodno osjećaju,
i to bolje nego bilo gdje drugdje. Članak nosi naslov „Jezuska
Virág“. Zauzimajući se za mir i suživot u prigodi Uskrsa, on opet
piše: Tko Isusa slidi, taj je cviće obitelji, grada, države i cilog svemi-
ra. Taj ima mista u svakoj kući i državi i što je od više narodnosti
država čarobnija, sve je lipom vrtu, slavnom uskrsnuću i nebeskoj
domovini sličniji (Naslov članka: Treći dan Uskrsnuo, objavljen po
svoj prilici u Nevenu).
Iz navedenoga ne može se drukčije zaključiti nego istaknuti
kako ove Gerardove riječi, napisane tijekom Prvoga svjetskog rata
ili neposredno poslije njega, imaju i danas aktualno značenje na ovim
geografskim prostorima.
Kad abi sve ljude na prostorima Bačke zahvatio Kristov duh i
njegov evanđeoski univerzalizam, te kad bi u Kristovu svjetlu pro-
matrali šarenilo narodnosti, svaka bi nacija bila bogastvo jedna za
drugu. Bogatstvo stavljeno u zajedništvo vodilo bi obogaćivanju
jedni drugih, i ostvarivao bi se mir i razumijevanje. A svaka bi
narodnost poštivala vrednote drugih narodnosti.
Neka nas o. Gerard Tomo Stantić, i sam sin bačkih ravni, kod
Isusa zagovara da stvar za koju se zauzimao, u višenacionaloj zajed-
nici, iz dana u dan sve više postane stvarnost. U tom pogledu mogli
bismo ga izabrati za našeg posebnog zagovornika kod Gospodina,
koji je naš mir.

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 307
Homilija u povodu pedesete obljetnice

smrti o. Gerarda Tome Stantića
Na blagdan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1956. preminuo je u
karmelskom somborskom samostanu SB Gerard Tomo Stantić.
Njegov je pokop bio veličanstven. Deset tisuća što vjernika što sta-
novnika Sombora ispratili su ga na vječni počinak. Držim znako-
vitim podudaranje datuma njegove smrti s blagdanom sv. Ivana
Krstitelja. Sv. Ivan Krstitelj, kako nam je poznato i kako smo čuli u
misnim čitanjima, bio je Isusov preteča. Poslan je od Boga pripre-
miti dolazak našega Spasitelja Isusa Krista. Zato na njegov blagdan
svećenici, redovnici, pa i vjernici, koji mole Časoslov, mole: Dođite,
poklonimo se Jaganjcu Božjemu koga je Ivan radosno pokazao.
Na temelju poznavanja lika o. Gerarda Tome Stantića, možemo
ustvrditi da je i on bio Isusov preteča, kao što to trebaju biti svi
kršćani, kako bi Isus bio prisutan u svijetu. Svaki kršćanin ima to
poslanje po mjeri dara što mu je Gospodin podijelio, već krštenjem,
a Gerard Stantić je mjeru dara primio kao svećenik karmelićanin.
Iz te riznice svojih darova on je dijelio ljudima u sredini u kojoj je
živio: svojoj braći i vjernicima osobito svojim primjerom, kao ispo-
vjednik i kao propovjednik. Tako je radosno pokazao Isusa ljudima.
U skladu s ovim pretpostavkama želim u kratkim crtama izlo-
žiti cijeli program Gerardovog života i njegovih poruka kojima je
kroz pedeset godina svoga boravka u karmelskom samostanu u
Somboru hranio svoju dušu i to priopćavao vjernicima koji su ga
slušali, kako bi i oni radosno pokazivali Isusa svijetu.
Otac Gerard ima pred sobom cilj, ali želi da ga dosegnu i svi
vjernici, a to je dostojanstvo čovjeka koje se očituje u slobodi djece
Božje. Čovjekovo dostojanstvo, piše on, je sloboda! Pravu slobodu je
izgubio Adam i mi s njime. Gubimo također slobodu kada griješimo.
Poslije Isusovog rođenja znamo da je oblik slobode u našoj volji
ako je okrenuta prema dobru, piše o. Gerard i nastavlja: Dobru i slo-
bodnu volju pokazujemo ukoliko ovisi od svakoga od nas: ‘čistim

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 308
okom duše... ako okom vjere tražimo trnje (grijeha i navezanosti), i

čistimo i vadimo to trnje iz duše’.
Proces vađenja trnja grijeha i sebeljublja iz duše mora prola-
ziti putovima kojima je išao Isus. U ostvarenju ljudskoga spasenja,
zapisuje o. Gerard, je umiranje po križevima života. Grijeh i sebe-
ljublje imaju duboke korijene i nije lako te korijene zla izvući iz duše
jer su ostale u duši kao posljedice istočnoga grijeha. Moraju, tvrdi
Sluga Božji, grijesi uništeni biti, nagnuća zaspati. Duša treba proći
kroz noći, to jest noći u kojoj su svjetlo vjera, ufanje i ljubav, čijem
se vodstvu razum treba podložiti, a takvo podlaganje je mrak, noć
za razum po učenju sv. Ivana od Križa. Kroz noći treba isprazniti srce,
ispeći ga kako bi bile spaljene sebeljubive zemaljske želje. Osmiš-
ljavati vlastiti život kroz druženje s patrijarsima, koji su prenositelji
vjere. Noći vode u svitanje, u preobraženje duha, u susret s Bogom
u sjedinjenje s njim. Kada se duša očisti od sebeljublja, putevima
vjere, ufanja i ljubavi, tada gori zapaljena ljubavlju prema Bogu i
bližnjemu.
U cijelom procesu je vrlo važan Isus Krist, utjelovljeni Božji
Sin. S njim se treba družiti i iz njegove Osobe crpiti i nadahnuća i
poticaje, jamačno vjerom, ufanjem i ljubavlju, kako bismo bili od-
lučni, ustrajni u opredjeljenju za Isusa Krista. Gerard ta raspolože-
nja, među ostalim, priopćuje sljedećim zapisom: Isuse, ubij u meni
sebičnost da postignem Tvoju milost, da živim za Tvoju slavu, za
dobrobit svakoga čovjeka. Inače će mi srce biti vašar u kojem se kupu-
je, prodaje i vara...
U uvodnim mislima ove homilije naveo sam poziv Crkve, kroz
božanski časoslov: Dođite, poklonimo se Jaganjcu Božjem koga je
Ivan radosno pokazao. Crkva slavi blagdan sv. Ivana Krstitelja, kako
bi i danas, njegovim primjerom i riječima potaknula vjernike da i
oni radosno pokažu Isusa svijetu u kojem žive. Iz onoga što sam
rekao o ocu Gerardu, služeći se njegovim riječima, otkrivamo da
nas i on životom i riječima uči i potiče da se poklonimo Jaganjcu
Božjem i da ga radosno pokažemo svijetu. Pokazat ćemo Isusa
radosno ako prihvatimo i oživotvorimo program što nam nudi otac
Gerard. On je još vrlo aktualan. Nije potrebno isticati da svijet
danas živi od egoizma i sebeljublja i da je egoizam i sebeljublje,
osobito moćnika u politici i ekonomiji, najveći krivac svim krizama

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 309
današnjice. Oni stvaraju vašar u kojem se trguje i vara, kako tvrdi

otac Gerard. Kako bi se svijet mijenjao, mi kršćani moramo moliti
kao o. Gerard: Isuse, ubij u meni sebičnost da živim na Tvoju slavu
i za dobrobit svakoga čovjeka!
Umiranjem strastima i egoizmu već uskršavamo, jer kao što je
umiranje, smrt mladića iz Naima, bila sreća za njega tako će biti i
za onoga koji mrtvenjem se na sveti način osvećuje grešnom tijelu,
koje je grešno postalo po Adamovom grijehu, a koje je Isus učinio
anđeoskim. Tko dakle mrtvi i zaboravlja sebe, služenjem Isusu i
Mariji, uskršava na novi život i svijetli drugima i potiče ih na život
dostojan čovjeka, i radosno pokazuje Isusa svijetu.
Gerardova apostolska djelatnost

u Somboru
Od samog dolaska u Sombor, u drugoj polovici kolovoza 1904.,
Gerard je duša crkve i karmelskog samostana u Somboru. Iako je,
pravno govoreći, preuzeo poglavarsku službu samostana a time i
službu upravitelja crkve, negdje u svibnju 1905., kada je samostan
stavljen, praktički, samo pod krov i osposobljen, u najbitnijem, za
stanovanje. U crkvi pak nedostaju klupe, orgulje, crkveno ruho (Zden-
ko Križić, Somborski samostan u dokumentima generalne kuće…
Baština, Karmel u Somboru 1904.-2004., 2005., str. 61).
U takvim okolnostima i uz takve zadatke Gerad je neumoran u
propovijedanju. Samostanski ljetopis posebno ističe dolazak vjerni-
ka, osobito na blagdane, na sv. Ispovijed. Svećenici su na raspola-
ganju za sakrament pomirenja, u tim danima, već od 5 ujutro. Uz
dnevno slavlje sv. Mise i propovijedanje nedjeljama, Gerard poseb-
no vodi brigu o bolesnicima ne samo u gradu nego i na salašima.
U prvom trogodištu poglavarstva, 1905.– 1908., Gerardu je pri
pala, uz djelatnost, briga urediti crkvu i samostan: pobrinuti se za
unutarnje uređenje samostana kao i nabavu klupa za crkvu. Od
godine 1912. do 1918., razdoblje kada je ponovno na čelu zajednice

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 310
i crkve, zajedno s o. Albertom Galovićem, nastoji namaknuti sred-

stva za kupnju orgulja, kako bilježi samostanski ljetopis. Na nesre-
ću, prikupljena financijska sredstava za orgulje su propala radi rat-
nog zajma u Prvom svjetskom ratu. Nosi teret otplaćivanja ogrom-
nog duga. Samostan je, naime, građen kreditom, posudbom od
kanoničkog zbora Kalačke nadbiskupije. Više će puta opomenuti
subraću, koja će biti na čelu zajednice, da izbjegnu takve posudbe.
Ipak je uspio godine 1918. sve dugove otplatiti (usp. Samostanski
ljetopis spomenutih godina).
U razdoblju poglavarske službe i svećeničkih zaduženja, od
godine 1912. do 1918., Gerard je inicijator navlastitih oblika djelat-
nosti karmelićana. Godine 1913. ustanovljuje Svjetovni karmelski
red, Bratovštinu karmelskog škapulara i Bratovštinu Djeteta Isusa
iz Praga.
Vrijedi istaknuti, na temelju povijesnih podataka somborskog
samostana, kako su posebno značajne dvije od tih ustanova: Svje-
tovni red i Bratovština Djeteta Isusa.
Svjetovni red i bratovština Djeteta Isusa imale su za svrhu pro-
dubljenje duhovnog života među vjernicima. Uz štovanje Djeteta
Isusa vezana je duhovna obnova somborskoga puka i okolice. Sva-
koga 25. u mjesecu Gerard je slavio sv. Misu u čast Djeteta Isusa i
propovijedao na hrvatskom i mađarskom jeziku, uz sudjelovanje
znatnog broja vjernika koji su, u toj prigodi, pristupali sakramenti-
ma ispovijedi i pričesti. Prvi pak članovi Bratovštine Djeteta Isusa
bila su djeca iz sirotišta sestara Naše Gospe u Somboru.
U svjetovnom redu bilo je više od sto članova, ne samo Som-
boraca nego i vjernika iz drugih okolnih mjesta. Oni su imali svoje
mjesečne sastanke i godišnje duhovne vježbe. Djelovala je ta usta-
nova i na karitativnom polju.
Ne smije se smetnuti s uma briga za bolesnike koju su karme-
lićani prihvatili, ugovorom, s Kalačkom nadbiskupijom. Ova, zadnja
djelatnost, bila je posebno naporna jer se često moralo voziti zap--
režnim kolima, po prostranoj somborskoj župi, po svakom vreme-
nu, po prašnjavim ili blatnim putovima onoga vremena. Mladi pog-
lavar somborskog samostana, o. Ambrozije Bašić, godine 1929., za

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 311
vrijeme ciče zime, toliko se prehladio da je umro od posljedica pre-

hlade u dobi od samo 33 godine!
Kada je otac Gerard 1918. godine, na kratko vrijeme, prestao
biti poglavarom somborskog karmelskog samostana i upraviteljem
crkve, izišao je članak u Nevenu, s nadnevkom 30. lipnja 1918., s
potpisom Somborac. (Prema svjedočanstvu Julke Parčetić-Sirotan,
iz Svjetovnog karmelskog reda u Somboru, potpisnik članka
„Somborac“ je somborski župnik Jozić.)
Članak je značajan za upoznavanje navlastitosti ne samo Gerar-
dovog djelovanja u Somboru, nego i njegova lika kao duhovnog dje-
latnika. A napose je stoga važan što je izišao ispod pera samog som-
borskog župnika, koji piše:
U nedavnoj prošlosti, prema ustanovama reda, nastala je u sa-
mostanu našem u toliko promina što je postavljen novi starešina u
osobi patera Ignacija, u misto patera Gellerta. Ovaj potonji muž, više
godina je revnovao kod nas kao starešina i poglavar samostana. U
tom svojem zvanju je ostavio on najlipšu uspomenu među virnicima,
koji su još i danas tako sritni da je pater Gellert i na dalje ostao među
njima, i nastavlja svoj spasonosni rad, revnošću svojom.
Pater Gellert je u očima virnika prava zvizda danica koja njim
svitli i pokazuje put svete kriposti i vičitoga spasa. Što je učio, to je i
životom potvrdio, a temelj kreposnoga života nalazio je i nalazi u
dubokoj poniznosti, koja sebe za najnižeg stvora drži, prid Bogom i
ljudima. Resi ga osim toga blaga mirnoća i krotkoća... kao jaganjac
krotko hoda, po ovom oholom i himbnom svitu, i ne čini razlike,
između bogatog i siromaka, bez da bi posrnuo, ma i na časak, na
putu savršenosti i svetosti… Virnici pokornici, siromasi od tuge i
nevolja ožalošćeni, uvik su imali pristupa k njemu, i to u svako
vrime… U ispovidanju je neumoran bio i ostat će takav do zadnjega
daha svoga. Priko dana, posli službe, proviđenje bolesnih bila mu je
mila briga, i ne samo u mistu, nego i izvan grada, na salašima, ma
u koje vrime… Uvik svesrdnim korakom išao umirajućim i podilio
njim je zadnje odrišenje, sv. pomast… PRAVI SVETAC BOŽJI NA
OVOJ GRIŠNOJ ZEMLJI… Sa pridikaonice, nebrojeno puta je širio
kraljevstvo Božje, i svetim ganutgljivim ričima ne jednog grišnika je
preobratio i doveo ga je Bogu svojemu. … Kuću Božju je tako njego-
vao da je čistoća i lipota primerom postala za svaku crkvu.

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 312
Iz nastupne propovijedi, 21. kolovoza 1904., Gerard je, među

ostalim, rekao, kako želi liječiti duše… želi da osjećaju što on osjeća.
Više će puta, sad u jednom, sad u drugom obliku, zapisati svoje
nakane i svoje osjećaje u djelatnosti kao što su: Duše su skupe kao
Isusov život, ili Moram ludovati kad vidim Tebe na Križ propinjati.
Stoga, kada sve povežemo u logični slijed, njegov osobni život,
koji nam je već poznat iz brojnih prethodnih prikaza, s njegovim
djelovanjem na koji smo sada usredotočeni, uočavamo da on, dok
piše o duhovnim temama, živi po sadržajima svojih zapisa, da je kao
redovnik i svećenik Svjedok o vječnim i neprolaznim dobrima. Da
zapravo iz toga svjedočanstva izvire ne samo njegova briga za duše,
nego da i duše, vjernici, instinktivno uočavaju i doživljavaju u
njemu čovjeka preko kojega Bog djeluje i oplemenjuje njihove
duše. Dobar glas se daleko čuje, pa zato nije slučajno kada Gerardov
poglavar 1927. najavljuje ocu generalu karmelskoga reda da će sve-
čano proslaviti srebrni jubilej svećeništva oca Gerarda jer je poz-
nat ne samo u Somboru, nego u cijeloj Bačkoj, zbog revnosti za
duše.
Ciljevi života međusobno usklađeni

Sluga Božji o. Gerard se dugo godina mučio kako bi pronašao
sklad između molitvenog života i apostolske djelatnosti. Zbunjivala
ga je po svoj prilici po malo matematička formulacija konstitucija
reda njegova vremena: Pretežiti dio molitva i kontemplacija a manji
dio djelatnost, koja je poslije II. vatikanskog koncila osuvremenjena
te kaže da u kontemplativnoj karizmi sv. Terezije ima udjela i nje-
zino duhovno potomstvo.
Kako je o. Gerard ozbiljno shvatio poziv da pretežiti dio ide na
molitvu i kontemplaciju, zbog puno djelatnosti u Somboru, činilo
mu se da ne živi u skladu s pretežitim dijelom karizme. Morao je,
kao jedini Hrvat, ispovijedati i propovijedati, pohađati bolesnike i
za vrijeme godišnjih duhovnih vježbi. Iako nam je već poznato iz
brojnih prikaza kako je optimalno riješio taj problem i uskladio

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 313
sastavnice svoga poziva, držim da je poučno još pojasniti kojim je

putovima išao da bi definitivno riješio problem odnosa između
molitveno-kontemplativnog života i apostolske djelatnosti, prema
vlastitoj karizmi reda kojem je pripadao.
Dva njegova zapisa svjedoče o njegov nedoumici. Nije uspije-
vao održati u miru ni svoje godišnje duhovne vježbe, koje su traja-
le deset dana u šutnji, jer je u isto vrijeme morao ispovijedati, pro-
povijedati i pohađati bolesnike budući da nije bilo drugog svećeni-
ka Hrvata u samostanu koji bi ga zamijenio (Kronika somborskog
samostana, 27. studeni 1911. BH, 28).
U rješavanju problema djelatnosti, u prvo vrijeme, dok ističe
da treba prenijeti vjernicima ono o čemu se razmatralo u molitvi a
što se pak tiče koliko vremena posvetiti djelatnosti, da se u tom
segmentu treba ravnati po poslušnosti poglavarima. Od godine
1920., kako su već dvojica Hrvata u samostanu, sluga Božji je u
nedoumici je li opravdano da ide bolesniku zaprežnim kolima na
udaljeno mjesto dok obavlja duhovne vježbe. Ipak, još mu uvijek
vrijedi načelo poslušnosti (Akta procesa, 001829).
Poslije smrti oca Ambrozija, 1929. godine, on opet ostaje sam
za vjernike Hrvate u Somboru. Kako je vjeran svojoj redovničkoj
karizmi, on traži odgovor u učenju, u djelima svete Terezije obno-
viteljice Karmela, kako povezati molitvu i djelatnost u vlastitom
životu. Ostao je vjeran svome pozivu! Značajni su stoga njegovi vla-
storučni zapisi iz godine 1937: Varamo se, po nauku svete Terezije,
ako se ne prepustimo tome što Bog hoće a to je njegova slava, naš
spas i dobro bližnjega… Sve duši koristi ako je dobra nakana, to jest:
ako radi toga Boga ostavimo, s njim razgovaranje, pa bližnjemu dob-
ro činimo. To je Bogu drago, uči sv. Terezija… (Molitva) treba biti
in spiritu (BM, 004310, 11). Što bi mogla značiti molitva in spiritu
(u duhu)? Držim da je to u povezanosti s odlikom Sluge Božjega
kojom se želi pripremiti za ulazak u 5. stanove Zamka duše kako bi
gledao očima Isusovim i radio rukama Isusovim... i tako najbolje
skrbio za bolesnike.
Tome ide u prilog i njegov zapis koji slijedi neposredno pos-
lije navoda u ovom prikazu: Propetog slatkog Spasitelja slijedi tko
nema želja tijela, svijeta i svoje volje i stavlja u zagrade: (To je moj

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 314
jubilej zavjeta 1937.) (ondje, 004310). Kao da želi time reći da je

usklađenost između kontemplacije i djelatnosti dobio kao milost na
temelju odcjepljenja od svega što nije Bog.
Dao sam naslov ovom prikazu: Ciljevi života međusobno uskla-
đeni i zaključujem, nakon ovog kratkog prikaza, da je Gerard rješe-
nje svoga životnog problema kao svećenika-karmelićanina našao u
učenju svojih obnovitelja. Nama pak, svećenicima, redovnicima i
laicima kršćanima, služi kao pouka i poruka na kojim izvorima tra-
žiti rješenja naše prisutnosti u svijetu i našoj djelatnosti. To je du-
hovnost svakoga staleža koju nam nudi u svom bogatstvu II. vati-
kanski koncil.
Prisjećam se u kontekstu ovog prikaza mišljenja kineskog am-
basadora kod svete Stolice, prije nadolaska komunizma u toj mno-
goljudnoj zemlji, po prezimenu Wu, koji reče u jednom svom pre-
davanju o djelatnosti da ima mnogo buke a malo prave djelatnosti.
Stoga neka rješenje odnosa kontemplacije i djelatnosti, što je pro-
našao o. Gerard u svojoj karizmi, bude poticaj svima da traže prava
rješenja istih problema u učenju II vatikanskog koncila, svećeni-
cima, redovnicima i laicima kršćanima! Budućnost će tada imati
kršćanstvo jer će biti mistika!
Značenje opredjeljenja
za definitivne ideale
Gerardovovo opredjeljenje za svećenika u karmelskom redu
dogodilo se dok je bio pitomac kalačkog nadbiskupskog sjemeništa
i pohađao sedmi razred gimnazije u spomenutom sjemeništu.
Obrazovanje u ovoj gimnaziji nastavio je po završetku šestog raz-
reda gimnazije u subotičkoj gimnaziji.
Sestra Poliksena Peić, sestra Naše Gospe, jedina je koja spo-
minje da je namjeravao biti učeni isusovac ali o tome nema nikakvih
spomena ni u spisima oca Gerarda niti u svjedočanstvima drugih
svjedoka. Zapravo, to čak odudara od Gerardovih ideala koje otkri-

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 315
vaju njegovi spisi. U izvorima se spominje da je sluga Božji, za vri-

jeme boravka u sjemeništu, uzeo za svoga ispovjednika kalačkog
kanonika Schweicera i izgleda da ga je on uputio u karmelski red.
Sa spomenutim kanonikom naš je o. Gerard ostao u prijateljskim
odnosima sve do kanonikove smrti. Prema ljetopisu somborskog
Karmela, isti kanonik spada među dobročinitelje samostana u
Somboru.
Ono pak što je izvjesno i jasno iz dosad poznatoga o sluzi
Božjem, jest da je on bio čovjek svim svojim bićem opredijeljen za
ideale svećeničke i karmelske karizme. O tome svjedoče, među
ostalim, i prikazi objavljeni u Zvoniku kao i svjedoci u postupku za
njegovo proglašenje blaženim i svetim.
Vrlo je važno istaknuti da mladi Tomo Stantić, s redovničkim
imenom Gerard od sv. Stjepana kralja, nije tražio smještaj u redov-
ničkom i svećeničkom životu, ili otkriti kako bi u Karmelu ili sve-
ćeničkom poslanju mogao ostvariti neke svoje osobne ljudske inte-
rese, nego da bi se opredijelio za svetost života radi kraljevstva
nebeskoga po karmelskoj karizmi. Za sjedinjenje duše s Bogom
putevima karmelske karizme onako kako je karizmu otkrio u spisi-
ma svojih obnovitelja Terezije od Isusa i Ivana od Križa. Njegovo je
jasno opredjeljenje što potvrđuju i njegove jasne riječi i njegov
život. U pismu koje je uputio svojim roditeljima i rodbini, poslije
definitivnih redovničkih zavjeta piše, pun entuzijazma, o svojoj sre-
ći poslije položenih doživotnih zavjeta navodeći kako neki crkveni
pisci nazivaju zavjete drugim krštenjem i duhovnim preporodom.
On želi živjeti pravilo reda čitajući ga u svjetlu Svetoga pisma i uče-
nja svetih Terezije od Isusa i Ivana od Križa. Na temelju takvih izvo-
ra on je otkrio da u pravilu ima puno mistike i stoga je izabrao kro-
čiti putem mistike, naznačenim u spisima obnovitelja reda. Nadila-
ziti sebe radi kraljevstva nebeskoga, radi sjedinjenja duše s Bogom,
da bude na raspolaganju dušama, putevima na koje upućuju obno-
vitelji karmelskoga reda, oslanjajući se kasnije i na Tereziju od
Djeteta Isusa.
Tim putem je hrabro kročio unatoč tome što se time izlagao
nerazumijevanju, pa su ga čak nazvali tebaitskim svecem ili ga ludim
drže! Taj put kojim je kročio predlaže i nama danas, prema milosti
dara, kada nitko nije pošteđen od čara, ponuda, današnjeg vreme-

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 316
na, od napada individualizma, dakle zamki sebičnosti i sebeljublja,

kako Gerard neprestano naglašava u svojim rukopisima. Naime, to
su neki od razloga koji kao da sapinju mnoge mlade na čije srce
Isus Krist kuca da ga slijede u svećeničkom ili redovničkom pozi-
vu te se ne usuđuju odazvati ili oklijevaju odazvati se. Stoga o. Ge-
rard može biti uzorom mnogima kako se ne bi bojali slijediti Krista.
On svjedoči da se isplati slijediti Krista ne samo radi vlastite duhov-
ne koristi nego i zbog braće ljudi. Stoga držim da nam sluga Božji
svojim životom i pisanjem svjedoči i šalje poruke kako je moguće
othrvati se i danas zamkama individualizma ne samo radi vlastitog
nadilaženja sebe, vlastitog posvećenja, nego kako je svima moguće,
boreći se protiv vlastitog sebeljublja, putevima vjere, ufanja i ljuba-
vi, biti izazovnima i drugima u odnosu na vrednote duha. Svjedočiti
pred ljudima životom i djelatnošću da Vjera Boga vidi, ufanje ga
pamti a ljubav ga voli. Da življenjem i djelovanjem putevima vjere,
ufanja i ljubavi čovjek postaje sretnim jer je to put traženja na koje
nas upućuje Evanđenje: Tražite prije kraljevstvo nebesko i sve će
vam se pridodati. Življenjem po takvim programima postajemo svje-
doci, evanđeoski kvasac a to je isto što i mistici, po kojima kršćan-
stvo ima budućnosti.
Gerard je, naime, uvjeren da one, koji nadilaze sebe, jer Sveti s
Bogom sjedinjeni ne čine ništa sami nego se miču na Božji poticaj…
Bog ih miče u djelovanju. Što vide ili čuju to ih ne zanima jer su zah-
vaćeni Božjim nadahnućem. Slušaju što Bog govori da Boga slijede
a takvo ponašanje privlači Isusov pohod.... Dosljedno tome: svaki
svećenik, redovnik pa i jednostavan kršćanin privlači Isusov pohod
ljudima dobre volje ako slušaju što Bog govori!
Značajke lika o. Gerarda

Proučavanje lika oca Gerarda Tome Stantića, kroz njegove
vlastoručne zapise, koji su, u mnogome autobiografskog obilježja,
omogućuju nam definiranje njegova duhovnog lika.

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 317
Držim da je njegova temeljna vrlina, na kojoj gradi svoj duhov-

ni život – poniznost, shvaćena onako kako tu vrlinu definira sv. Ivan
od Križa, španjolskom riječju desnudez. Ova riječ u hrvatskom jezi-
ku odgovara (ne u potpunosti) riječima ogolićenju, odcjepljenju,
ispražnjenju od svega što nije Bog, koje se postiže putevima vjere,
ufanja i ljubavi. Ispražnjenost koja se postiže, uz milost Božju, puto-
vima vjere, ufanja i ljubavi, završava u sjedinjenju duše s Bogom.
Sv. Ivan od Križa ovim riječima definira desnudez, poniznost-
slobodu: U tom ogolićenju, (desnudez) duha, (duša) nalazi svoj od-
mor budući da je ništa ne opterećuje u njenu usponu prema gore, niti
je išta gura prema dolje, jer se nalazi u središtu svoje poniznosti
(Uspon na goru Karmel, I, 11, 13).
Gerard posuđuje od Male Terezije slike u koje pretače Ivanov
pojam ogolićenja (poniznost), i opisuje svoju želju za poniznošću, za
(desnudez): Želim biti mala ljubičica, kako bi moja duša bila Tvoja
sestrica. Ako Ti je po volji, neka budem i loptica, kojom se igra Tvoja
dušica (RI, 003899). Mali Isus i Mala Terezija žele da se operemo
vodom poniznosti: oholi nemaju vremena na Isusa misliti jer im je
glava puna pitanja: što misle o meni i što će o meni misliti.
Stupajući putovima ogolićenja, vjerom, ufanjem i ljubavlju, su-
rađujući na taj način s milošću, prolazeći kroz tamne noći Ivana od
Križa, Gerard je, po svemu sudeći, stigao do ogolićenja, a time i do
intimnosti života s Bogom, do sjedinjenja duše s Bogom, koje se do-
gađa kada duša uspije, u suradnji s milošću, putovima vjere, ufanja
i ljubavi, putevima noći Ivana od Križa, biti ispražnjena od svega što
nije Bog i suglasiti svoju volju s voljom Božjom. Tada duša, ističe
Gerard, Bogu putuje. Bog je nosi, Bog je grli, Bog se s njome sjedini
(SI, 004281). Sluga Božji, vjerujući svome učitelju Ivanu od Križa,
zapisuje: Mističnim životom živi duša koja je psihički zdrava, koja je
ponizna, koja živi živom vjerom pod Isusovim vodstvom... Sveti je
život djetinje stanje, (jamačno tko je ponizan kao dijete)... Kao što
djeca dobivaju hranu dobit će ovu milost koji je prose (TH. PAST,
003501. Originalni tekst pisan je latinskim jezikom). Ponizan se vozi
u nebo.... Ako se miče, to mu Isus reče, koji ga miče (RI, 003869).
Gerard pod pseudonimom jedan od naših zapisuje da taj, netko
od naših, a to je on sam, koji duhovno raste, prima milost sjedinje-

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 318
nja. Uspijeva restrukturirati odnos između sjetila i duha tako da se

osjetnost potpuno podloži duhu, što je preduvjet sjedinjenja s
Bogom. Kada o. Gerard nastoji biti ogolićen, u značenju te riječi
koju joj daje sv. Ivan od Križa, putevima vjere, ufanja i ljubavi, on
uspijeva produhoviti svoj odnos s Bogom. Uspijeva nadići osjetne
oblike ponašanja, čisto racionalno ponašanje, i uspijeva postići sta-
nje i način – biti – koje je svojstveno duhu.
Kako nam je poznato iz prethodnioh raščlambi, Gerard kroči
putevima čišćenja duše od primjesa požuda, koje su posljedica istoč-
noga grijeha, putevima o kojima govori sv. Ivan od Križa, tamnih
noći. Kada tvrdi da je nekome od naših, to jest njemu, Bog dao
milost sjedinjenja, ako mu vjerujemo, moramo zaključiti da je pute-
vima desnudez (ogolićenja), tamnih noći, u kojem procesu bogos-
lovne kreposti imaju posebnu ulogu, uspio očistiti svoju dušu od
svega što nije Bog i tako ukloniti zapreke koje priječe sjedinjenje s
Bogom.
Sve vodi k zaljučku da je otac Gerard mistik u značenju koje
tom terminu daje sv. Ivan od Križa, onda oni koji su ga nazvali
Svecem iz Tebaide, nisu dovoljno poznavali slugu Božjega, jer je nje-
gov život bio skriven u Bogu, pun poniznosti; da su se prevarili:
mjesto da u njemu otkriju mistika, oni su ga uvrstili među likove iz
Tebaide, među askete prvih stoljeća kršćanstva. Da je ovaj moj
zaključak vjerodostojan nalazim potvrdu, uz ono što sam naveo u
ovom osvrtu, u zapisu samoga Sluge Božjega, koji sada tek otkri-
vamo: Što je mistično nije razgovitno. To je dio odgovora oca
Gerarda svome mladom poglavaru koji ga nije mogao razumjeti, ali
povjeren samo intimnim osobnim bilješkama koje su postale istom
sada poznate!
Navjestitelj Božje riječi

Gerard je nastojao ostvariti svoj program koji je najavio u
nastupnoj propovijedi 21. kolovoza 1904., najprije lomljenjem kruha
Božje riječi. U pismohrani vicepostulature pohranjeno je, u rukopi-

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 319
su, preko 380 propovijedi na hrvatskom jeziku (bunjevačkoj ika-

vici). Poseban opus čini gotovo stotinu korizmenih propovijedi
(97). Gotovo isti broj propovijedi posjeduje vicepostulatura, u ruko-
pisu, na mađarskom jeziku. Šezdesetak propovijedi na njemačkom
jeziku također je pohranjeno u pismohrani vicepostulature.
Teme Gerardovih propovijedi dodiruju sve teme presudne za
spasenje vlastite duše.
Kada govori vjerničkom puku o Bogu, o Presvetom Trojstvu,
on se ne zadržava samo na tome da pouči puk o ovim temeljnim
istinama nego, nakon obrazloženja kako razumom stići do istine o
Božjoj opstojnosti putem razuma a onda putevima vjere o Presve-
tom Trojstvu, napose govori o tome što Presveto Trojstvo znači za
vjernički život: Sve što god vidimo na to upotrijebimo da Boga po
tome upoznamo. Što god vidimo, sve nas opominje: ja nisam sam od
sebe, mene je Bog stvorio. O da sva stvorenja znadu govoriti ili da se
jezik svega života u divan i govor pretvori! Ništa drugo ne bi mogao
čovjek nego da svaki jezik hvali i slavi svemogućega Boga (I+M.,
1905., O Bogu, 000979).
Kako je Presveto Trojstvo istina vjere, sluga Božji podučava
kako učiniti čin vjere u Presveto Trojstvo: Kad čujem lijepi glas, a
ništa ne vidim, želim znati odakle je taj glas. Pamet kaže, to jest vjera
ti kaže: to je Bog Otac Stvoritelj. Da ga što više zavoliš, pomisli na
jednog čudesnog Oca koji ima takvo lice koje je sjajnije od sjajnosti
svega svijeta, krasnije od dragulja, mirisavije od svakoga cvijeća,
slađe od svakoga jela, ugodnije od svakoga djela… A da Ti uživanje
bude sigurnije, Njegov se Sin dao izmučiti da popravi tvoju lakoum-
nost. A Prijatelj Njegov i tvoj, lijepi Golub, Duh Sveti, drži u kljunu
najljepši biser da te kiti … Ovo je slaba slika dobrote i ljepote, Oca,
Sina, Duha Svetoga. A što si počeo gledati, sad gledaj potanje. Ta On
(Trojstveni Bog) je neizmjerno dobar, svemoguć, svet, pravedan, na
svakome mjestu. Zaključuje: ponizno predaj svoj um vjeri, pa ćeš u
svemu vidjeti ljepotu Božju (000979).
Poznato nam je iz drugih prikaza u Zvoniku da je poniznost za
Gerarda isto što i istina, ili sloboda od sebičnosti, pojam koji on
preuzima od sv. Ivana od Križa i Malog puta sv. Terezije od Djeteta
Isusa!

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 320
Poniznost u navedenom značenju, uz ljubav prema bližnjemu,

otvara puteve svakome vjerniku da iskusi Božju blizinu, zaključuje
Sluga Božji. Kad ponizan preda svoj um vjeri, tada može pronik-
nuti još dublje u tajne odnošaja u Presvetom Trojstvu i otkriti isti-
nu prisutnosti Trojstvenoga Boga u svojoj duši: Poniznom je mrvi-
ca kruha (kao) medeno more, mala zelena travka, gizdav vrt, (ja-
mačno kao zemaljski raj). On razumije Presveto Trojstvo jer zna da
Bog mora biti najbolji otac, Sin najbolji brat, Dug Sveti najbolji pri-
jatelj. Razumije da duša mora biti neumrla. (K, 1938, 000980).
Kako bi se Trojstveni Bog nastanio u duši i kako bi duša imala
udjela u Božjem životu, osim slobode, po krštenju od istočnoga gri-
jeha, treba se osloboditi i osobnih grijeha. Grijeh je neizmjerna
uvreda Boga. Neizmjerno pak nitko izmjeriti ne može nego samo
onaj koji je neizmjeran, a takav je Isus. (Gerard stoga moli Isusa):
Isuse, Ti si postao čovjekom, podnio muku, umro na drvetu križa,
smiluj se svojoj braći, smiluj se da svaki čovjek potraži... ljekarnu u
kojoj Ti daješ zabadava lijek. Da potraži ispovjedaonicu, svoje grije-
he istinito ispovijedi… Da tako izliječeni i zdravi uskrsnemo s Isusom
i ponovno budemo u zagrljaju Presvetog Trojstva (PR 1905, 000982).
U zagrljaju Presvetoga Trojstva moguće je ustrajati samo po
ljubavi. Zato Gerard potiče: Skočimo u vatru ljubavi… Tko raste u
ljubavi, kod toga prebiva Duh Sveti. No, skok u vatru ne smije se
shvatiti kao opomena ili zastrašivanje paklom, nego kao lijek, kao
preobrazba, pretvorba ovozemnog u onostrano, neprolazno, i jedi-
no istinski vrijedno dobro u zajedništvu s Presvetim Trojstvom:
Tko raste u ljubavi, kod toga prebiva Duh Sveti.
Na svojstven način pučki propovjednik

Naslovom ovog prikaza želim istaknuti obilježja propovijeda-
nja sluge Božjega Gerarda Tome Stantića koji se kroz više od pe-
deset godina svoje svećeničke službe svojim propovijedima obra-
ća vjernicima Sombora i okolice.

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 321
Treba prije svega istaknuti da su njegovi slušatelji pretežito

običan seljački, salašarski puk, vezan za svoje plodne oranice. Taj i
takav puk okuplja se u samostanskoj crkvi karmelićana osobito u
dvjema prigodama; svakoga 25. u mjesecu na neki oblik duhovne
obnove i kada je propovijed usredotočena na Malog Isusa, zapravo
na veliko otajstvo Kristova Utjelovljenja, te u korizmi.
U tim prigodama na propovijedima je veliki broj vjernika.
Samostanski ljetopis bilježi kako svakoga dvadeset petoga u mje-
secu na sv. Misi, ispovijedi, pričesti i propovijedi sudjeluje znatan
broj vjernika. Primjerice, 25. srpnja 1918. godine je iznenađujući
broj vjernika na misi, na sv. ispovijedi, unatoč velikih radova zbog
žetve. Jednako tako raste broj članova u Bratovštini Djeteta Isusa
(Ljetopis, 001727, 25. V. 1921. brojni su pristupili u bratovštinu
Djeteta Isusa, 001749).
Još je masovnije sudjelovanje vjernika na korizmenim propo-
vijedima. Svjedok sam toga okupljanja kao karmelski sjemeništa-
rac. U toj prigodi karmelska crkva u Somboru bila je dupkom puna
a može primiti do tri tisuće vjernika.
Gerard je jedini propovjednik za hrvatski živalj od 1904. do
1920. godine kada mu u pomoć dolazi mladi i poletni prvi karme-
lićanin Somborac o. Ambrozije Bašić. Na žalost, samo do godine
1929., kada ovaj potonji naglo umire. Od tada do 1938. godine
Gerard je ponovno sam propovjednik za Hrvate-Bunjevce. Godine
1938. zaređen je za svećenika drugi Somborac, karmelićanin o.
Vilko Dorotić, koji preuzima službu propovijedanja. Dan Malog
Isusa ostaje i dalje dan o. Gerarda.
Sve Gerardove propovijedi imaju gotovo istu shemu. Prvi dio
je dogmatski, gdje sluga Božji izlaže nauk Crkve. Drugi je dio pare-
netski, poticajni, u kojem nastoji izložene vjerske istine povezati sa
životom te brojnim primjerima, osobito iz života svetaca, želi pou-
čiti vjernike kako živjeti od tih vjerskih istina.
Osjeća se promjena u načinu i stilu pisanja propovijedi nakon
I. svjetskog rata, a od 1934. godine pa na dalje, sastavljene su u neš-
to drukčijem obliku. Nastajale su danima od svakodnevnih krat-
kih sentencija, izreka, koje su oblikovale jamačno duhovni život i
ophođenje oca Gerarda s bližnjima. Može se iz toga zaključiti da

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 322
Gerard najprije živi od onoga što u svojim propovijedima želi pre-

nijeti svome slušateljstvu. Stoga možemo reći da i njegove propo-
vijedi svjedoče o njegovom duhovnom životu, duhovnom iskustvu,
po kojima traži i želi izvršavati samo Očevu volju i neprestano biti
sjedinjen s Njime.
Rekoh na početku da Gerard ima svoj svojstveni oblik preno-
šenja Božjih istina običnom salašarskom puku. Služi se slikama iz
njihovog svakidašnjeg života kako bi ih potaknuo na konkretni
kršćanski život. Jedna od stalnih slika je pšenica, žito, koje posija-
no mora najprije istrunuti, niknuti, zazeleniti se, sazrijeti i onda
postati zrela vlat i napokon sladak kolač, to jest iskustvo duhovnog
kršćanskog života. Tim slikama želi prenijeti ono što sv. Pavao
govori o su-umiranju s Kristom kako bismo s njime i su-živjeli.
Proces pak su-umiranja nastoji približiti slikama oranja, okopava-
nja, plijevljenja vrta...
Proces i dinamizam duhovnog kršćanskog života koji se stva-
ra kroz te slike ističe da kršćanski život mora biti obilježen pat-
njom, sličnom Kristovoj patnji i umiranju, kako bismo se oslobodi-
li ne samo grijeha nego i posljedica što je u nama ostavio istočni
grijeh koji je izbrisan sv. krštenjem, kako bismo postigli vječno spa-
senje. Tako će kršćanin biti sladak kolač Isusu a on nama a u ovo--
zemnom životu mi moramo postati svjedoci Božje prisutnosti među
ljudima. U predočavanju ovoga vida kršćanskog života Gerard se
služi slikom cvijeća koje miriše.
Neka nam navodi iz pismene ostavštine sluge Božjega u kon-
kretnosti dočaraju smisao slika kojima se služi u svojim propovije-
dima: Žito posijano mora umrijeti pa će tako oživjeti, a naša duša
neka se zakopa u zemlju, u poniznost – slobodu, pa će je Duh Sveti
oživjeti. Žito mora istrunuti i onda izniknuti. Kad zrela bude naša
pobožnost, Isus nas prima u goste. Isuse, ne daj da se Tvoje cvijeće,
moja duša, prlja s ništotnom ljepotom. Kad Isusak u nama postane
zrela vlat, po suzama pokore i vrućine srca po ljubavi, mi ćemo
njemu biti kolač a on nama. Zrno žita, sjeme cvijeća viču da ih zako-
paju, da istrunu i opet sto postotno divniji postanu. Lošije žito ako se
pomiješa s boljim postaje bolje. Ako naše slabačke patnje stavimo na
voćku križa, sve će biti bolje. Kukolj, usađen u nas istočnim grijehom,

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 323
treba plijeviti cijeloga života. Kukolj se može na toliko namnožiti da

će zadaviti žito, (jamačno dušu) (BD, 008703, BM 004336, BD,
008703) – Tko Isusa kiti na sebe ne misli (BD, 008358).
Neumorni lomitelj Božje riječi

Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić je neumorni lomitelj Božje
riječi kroz pedeset i dvije godine svoga života. Na početku svoga
svećeničkog života propovijeda, kroz kratko vrijeme, u karmelskoj
crkvi karmelićana u Budimpešti za vrijeme Došašća godine 1903.
Od mjeseca kolovoza godine 1904. pa do svoje smrti 1956. redovi-
to propovijeda u karmelskoj crkvi u Somboru. Rado propovijeda u
franjevačkoj crkvi u Subotici 1945.-48., iako živi u tim godinama u
ilegali. Naime, prije ulaska komunista u Sombor, sluga Božji je
napustio somborski samostan s njemačkim vojnicima, a komunis-
tičke vlasti držale su da su ga Nijemci likvidirali i stoga ga nisu tra-
žili. (Po kazivanju o. Ivana Sztrilicsa, SJ, komunisti su mislili da su
sl. Božjega njemački vojnici likvidirali, jer je s njima, u njihovom
kamionu napustio Sombor, te se proširio glas među Somborcima
da su ga Nijemci ubili. Pravo je čudo, iako nije bio prijavljen njegov
boravak kod franjevaca u Subotici, da je on u njihovom samostanu
mirno živio i neumorno ispovijedao, u doba kada komunisti orga-
niziraju suđenja nekim svećenicima i laicima u Subotici!)
Redoviti je propovjednik za Hrvate Bunjevce u Somboru. U
istome gradu često propovijeda vjernicima Mađarima koji poha-
đaju karmelsku crkvu. U istoj crkvi, povremeno, na veće blagdane,
propovijedao je i na njemačkom jeziku.
Gotovo sve svoje propovijedi ostavio je u rukopisima. U pismo-
hrani vicepostulature u Zagrebu nalazi se u rukopisima oko 540
propovijedi na hrvatskoj ikavici: 130 propovijedi na mađarskom
jeziku i 60 na njemačkom jeziku. Poseban opus čine korizmene
propovijedi (97).
Tematiku Gerardovih propovijedi, posebno onih korizmenih,
obradio je o. Branko Zebić, karmelićanin. (O. Branko Zebić, OCD,

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 324
obradio je korizmene propovijedi sluge Božjega u svom diplom-

skom radu na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.)
Prema njegovoj tvrdnji sve su propovijedi podjednako duge.
Sve propovijedi najprije izlažu pojedine istine vjere, a onda u dru-
gom dijelu propovijedi sluga Božji nastoji primijeniti istine vjere, o
kojima je govorio, na život svoje konkretne publike, navodeći po-
sebno primjere iz života svetaca, kako bi, konkretno, poučio sluša-
telje živjeti od istina vjere. Štovanje svetaca je isto što nasljedovanje
njihovih kreposti (TH. PAST, 002848).
Listajući stranice Gerardovih propovijedi, susrećemo dopisane
kratke misli, nadahnuća, po kojima se dobiva dojam da je sluga
Božji pri kraju svoga života ponovno čitao svoje propovijedi i izme-
đu redaka dopisivao izreke, poticaje za svoj duhovni život. Te krat-
ke izreke, koje su redovito njegove originalne misli, po svoj prilici,
oblikovale su njegov duhovni život i ophođenje s bližnjima kako bi
onda poslužile kao nadahnuća za nove propovijedi kojima se na-
kon toga obraćao svome slušateljstvu. To svjedoči da je broj izre-
čenih propovijedi i veći od onih u cijelosti napisanih i da on živi od
onoga što priopćuje vjernicima u propovijedima.
Njegove propovijedi, osobito korizmene, imaju obilježje kate-
heza. Važnost takvog oblika propovijedanja nije bila samo u izno-
šenju vjerskih istina. Njegov cilj je u tome da se istinama vjere ugri-
je duša, jer je život po vjeronauku bogatstvo zemaljsko i nebesko. Sve
ima tko po vjeronauku živi. Malo gubi a mnogo dobiva, stalnu radost
ima jer ga vjeronauk u svemu upućuje. Duša od vjeronauka treba
živjeti jer je vjeronauk gladnima jelo, žednima piće, golima odijelo,
bolesnima lijek (K IV, 1938). U dosljednosti toga načela Gerard nije
propustio, u svojim propovijedima, ni jednu temu vjeronauka kroz
duge godine propovijedanja.
On je lomitelj Božje riječi ali tako da je u središtu njegovih pro-
povijedi uvijek Isus Krist, Utjelovljeni Božji Sin i njegovo otkupi-
teljsko djelo od kojeg žive kršćani osobito ako pristupaju sakra-
mentima pokore i pričesti. Cilj njegovih propovijedi je uvijek bio
potaknuti vjernike da očiste svoju dušu sakramentom ispovijedi i
nahrane svoju dušu Euharistijom. Očituje se to i u riječima: Tko se
nahranio vjerom, nakitio dobrim djelom, izliječio /po sv. ispovijedi/,

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 325
naravno želi otpočinuti, blagostanje uživati, kao dijete na materin-

skom krilu, primati mlijeko i šećer, tj. sv. Pričest („O Pričesti…“,
godine 1938.). Kada se kršćani hrane Božjom riječju i sakramenti-
ma, imajući u vidu ono što čini Presv. Trojstvo u dušama, postajemo
slični dragom Isusu, koji je išao zemljom i činio dobro. Bolesne lije-
čio, gladne hranio, žalosne razveselio, nečiste od nečistoga duha oslo-
bodio. Postajemo slični Duhu Svetome koji bez prestanka milosne i
duhovne darove dijeli („O dobrim djelima…“, 30, III, 1919.). Znači
da ako kršćanin vjernički živi, ne živi samo za sebe nego postaje
svjedokom, ide zemljom kao Isus i čini dobro!
Gerard je pučki propovjednik jer se prilagođuje svojoj som-
borkoj publici ili radije obiteljima somborske župe koji žive na sala-
šima, a često imaju svoje kuće i u samom gradu Somboru. Neka-
dašnji pitomac, koji je slušao propovijedi sluge Božjega je zapisao:
On govori jezikom svoga djetinjstva. U svim njegovim propo-
vjedničkim nastupima govorila je silna ljubav prema Bogu, misli su
mu bile sročene na poticaj ljudi a iz njegova bića, iz njegove pojave
ogrnute bijelim plaštem, zračio je plamen gorljivosti, revnosti, za
ostvarenje kraljevstva nebeskoga (A. Sekulić, U karmelskom ozračju,
Zagreb-Remete, 1977., str. 51-52).
Potvrdu ovom mišljenju nalazimo u osobnim rukopisima o.
Gerarda. Primjerice: Ljubav prosit, ljubav dijeliti, samo ću zato živ-
jeti… Od zraka ljubavi živjeti da možemo njime i druge oživjeti…
(RIM, 004117-004119).

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 326
Spisateljska djelatnost
o. Gerarda Tome Stantića
Panoramski pogled
na pisanu riječ o. Gerarda Tome
Dugogodišnji rad oko pripreme postupka za kanonizaciju o.
Gerarda doveo me je u dodir s njegovim vlastoručnim zapisima.
Držim da je važno, ne samo za otkrivanje svetačke osobnosti ovoga
čovjeka, već i za otkrivanje značenja ovoga čovjeka kao pisca, tema-
tike njegovih zapisa, naslovnika, dometa i značenja svega što je vla-
storučno zapisao za svoj osobni život, ili poručio redovnicima i
Božjem narodu kao svećenik i redovnik, u sredini u kojoj je živio i
djelovao.
Namjera mi je zato priopćiti svoja saznanja o spomenutoj tema-
tici kako bismo ovoga čovjeka s bačkih ravni još bolje upoznali i
otkrili značenje njegova prolaza ovom zemljom, pod jednim odre-
đenim podnebljem, i što on, barem povijesno, za nas znači.
Ponajprije ćemo se zadržati na motivaciji koja ga je potaknula
na pisanje, na brojnost i jezike kojima se služi u svojim sastavima i
bilješkama.
Kao prva motivacija za pisanje je njegov osobni duhovni život.
On sam priznaje kako mu je važno zapisati ono što je pročitao, ili
nadahnuće koje je imao, kako bi uspio održati neprestani kontakt s
Bogom i odgovoriti onome što, na temelju Božje riječi, preporuču-
je karmelsko pravilo: Danju i noću razmišljati o zakonu Gospod-
njem. Nekada su zapisi vrlo kratki i sažeti, osobito kada je riječ o

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 327
njegovom osobnom duhovnom životu. Obrade pak raznih tema o

kojima je govorio vjernicima ili pojedinim staležima su prilično
duge i pomno napisane, osobito u prvim godinama svećeničke dje-
latnosti.
Kako je jedno od glavnih svećeničkih zaduženja bilo ispovije-
danje vjernika, Gerard se na tu službu vrlo temeljito pripremao slu-
žeći se priručnicima moralnog bogoslovlja.
Kao drugo glavno svećeničko zaduženje o. Gerarda bilo je pro-
povijedanje Božje riječi u karmelskoj crkvi u Somboru. To ga po-
tiče na traženje i obradu tema koje bi onda priopćio vjernicima.
Držao je, primjerice, na hrvatskom jeziku, više od dvadeset puta
korizmene propovijedi u istoj karmelskoj somborskoj crkvi, uz
brojnu publiku, koja se sastojala ne samo od vjernika grada Som-
bora nego i od vjernika salašara.
U službi dugogodišnjeg poglavara somborskog karmelskog
samostana, koji je u vrijeme dok je samostan pripadao mađarskoj
karmelskoj provinciji bio i kuća formacije mladih redovnika kar-
melićana, SB je, prosječno, svakoga tjedna držao kapitularne nago-
vore svojoj zajednici o redovničkoj duhovnosti, a što je nastavio i
kasnije, kada je somborski samostan postao, nakon 1918, određen
za širenje karmelskog reda u novo nastaloj državi Jugoslaviji. Broj-
ni su njegovi nagovori svjetovnom karmelskom redu, ili Trećem
redu – kako se ta ustanova nazivala u njegovo doba. Sačuvane su i
propovijedi koje je upućivao, posebno gimnazijalcima, u povodu nji-
hove priprave za uskršnju ispovijed i pričest.
O. Gerard se od jezika služi bunjevačkom ikavicom, mađar-
skim, njemačkim i latinskim jezikom. Kako, naime, vjernici Som-
bora pripadaju hrvatskoj, mađarskoj i njemačkoj narodnosti, naš se
Gerard obraćao svim vjerničkim skupinama na njihovom materin-
skom jeziku, dok je svoje bilješke iz moralnog ili dogmatskog bo-
goslovlja pisao na latinskom jer su priručnici onoga doba, kojima
se služio, uglavnom, pisani tim jezikom.
U pedeset godina karmelskog življenja, i aktivnog svećenič-
kog djelovanja, zapisi su se oca Gerarda nagomilali. Svi su njegovi
zapisi, brigom vicepostulature, već prepisani i spremni za predoče-
nje Kongregaciji za svete. Prepisani zapisi pohranjeni su u dvade-

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 328
setak posebnih kutija. Kako je u svakoj kutiji pohranjeno barem po

petsto kartica formata A4, lako nam je uočiti da njegova pismena
ostavština broji više tisuća stranica.
Ovaj panoramski prikaz pisane riječi o. Gerarda Tome, i njezi-
nih naslovnika, bez obzira na vrijednost zapisa, daje nam moguć-
nost uočiti da je pismena ostavština o. Gerarda obimna i da već
zbog toga mora privući našu pozornost.
Izvori o. Gerarda Tome Stantića

u vlastoručnim zapisima i propovijedima
Činjenica da su vlastoručni zapisi o. Gerarda brojni, da su raz-
noliki bilo po obliku bilo po naslovnicima kojima su upućeni, već
nam daje naslutiti da su mu izvori također raznoliki i brojni. Važno
je zato i toj temi obratiti odgovarajuću pažnju.
Kako SB piše za svoj vlastiti duhovni život, već u doba svojih
bogoslovnih studija, za unapređenje duhovnog života svoje som-
borske redovničke zajednice, kojoj je na čelu nešto više od 30 godi-
na i kojoj redovito drži tjedni nagovor na samostanskom kaptolu, a
gotovo 50 godina propovijeda običnom somborskom i salašarskom
puku, susreće se s raznolikom problematikom u ispovijedanju, u
više navrata drži nagovore mladim gimnazijalcima koji se pripre-
maju za uskršnju ispovijed i pričest, pa svjetovnom karmelskom
redu, bio je primoran služiti se određenim izvorima kako bi udovo-
ljio svim ovim zaduženjima.
Kada je riječ o njegovom vlastitom duhovnom životu i o zajed-
nici kojoj kroz duge godine predsjeda, lako je razumjeti da su mu
izvori bili karmelsko pravilo, komentari pravila i djela obnovitelja
karmelskoga reda: svete Terezije od Isusa, sv. Ivana od Križa, a kas-
nije i Terezije od Djeteta Isusa, te karmelska povijest.
Gerard izričito spominje karmelske izvore. Spominjem samo
načelo kojeg se drži kad govori sebi ili svojoj zajednici. Ističe da

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 329
treba čitati karmelsko pravilo u svjetlu učenja sv. Terezije Avilske i

sv. Ivana od Križa. Jednako tako ističe načelo sv. Terezije od Isusa
da će primiti dar motrenja tko se za taj dar pripremi.
Kristološke teme su neprestani predmet njegovih nagovora
kada slavi svakog 25. u mjesecu misu u čast djeteta Isusa i propo-
vijeda okupljenim vjernicima, kada dvadesetak ili više godina pro-
povijeda u korizmi u prepunoj karmelskoj crkvi, kada se klanja
Kristu u Euharistiji, u kojoj je Isus med a on želi biti pčela koja taj
med raznosi dušama.
Kako je Krist u središtu njegova života i propovijedanja, oso-
bito kada je riječ o osmišljenju kršćanskog duhovnog života, prisut-
na su djela napisana već od spomenutih karmelskih autora. U tom
vidu mi se čini da ima nešto specifičnoga ukoliko želi učenjem ovih
velikih duhovnih pisaca ponuditi razmišljanja, bilo za osmišljenje
kršćanskog duhovnog života bilo za njegovo produbljenje. Treba
istaknuti da o. Gerard želi u svom propovijedanju kao i u apostol-
skom djelovanju biti u dosljednosti sa svojom radovničkom kariz-
mom. Ističe izričitim pisanim tvrdnjama da njegov rad, bilo u ispo-
vjedaonici, bilo s bolesnicima, bilo propovijedanjem, treba spajati
načelo: Contemplata aliis tradere, tj. ono o čemu je s Gospodinom
u intimnosti razgovarao i u osobni život nastojao unijeti, treba pre-
nositi drugima i ne zadovoljiti se samo time da vjernici žive u
Božjoj milosti, nego nastojati da, po mogućnosti, rastu u urašćiva-
nju u Krista Gospodina, i sužive u intimnoj povezanosti s njime.
Radi svih ovih nastojanja u životu i radu Gerardovi se karmel-
ski izvori, koji daju smisao njegovu životu i radu, prepliću s drugim
izvorima. Sudeći po djelima nizova raznih propovjednika, što posje-
duje samostanska knjižnica, a koja su nabavljena za vrijeme njego-
va upravljanja samostanom, može se lako shvatiti da ta djela nisu
tamo za ukras. Spominjem ovdje samo neke naslove na njemač-
kom i mađarskom jeziku: Dr. M. Breilencheier, Die Passion des
Gottesmenschen für die heilige Fastenzeit... Regensburg 1883. Niz
od 9 svezaka. Csálossy Elemer S. J. Nogyböjti Szentbeszédek...,
Budapest 1891. Katechetische Predigten von Gregor Busl...
Regensburg 1902. Franciskus Humelt J., Kristliche Sittenlehre...
Graezt, 1942. 12 svezaka. Zeitscrift für katholische Teologie, Ins-
bruck 1878. Uz izlaganje o raznim Kristovim otajstvima Gerard se

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 330
služi mnogim primjerima iz života svetaca koje crpi iz djela: Le-

gende von den liben Heiligen Gottes... von Georg O. H., što tako-
đer posjeduje samostanska knjižnica.
Kako je bio traženi ispovjednik, on neumorno proučava pri-
ručnike katoličkog moralnog bogoslovlja. Brojne pribilježbe je
pisao latinskim jezikom navodeći autore iz kojih je crpio svoje zna-
nje o moralnom bogoslovlju, a koji su svoje priručnike pisali latin-
skim jezikom. Među autorima su: Eduard Genicot, Jos. Hertnys, H.
Noldin, E. Müler, M. Prümer, Fanfani. U rješavanju slučajeva često
navodi časopis Theologisch-praktische Quartalschrift, čije brojeve
posjeduje somborska knjižnica od prvog broja iz 1895. pa sve do
1941.
Iako ovaj prikaz o izvorima o. Gerarda nije iscrpan, on je dovo-
ljan da nam predoči činjenicu kako brojni zapisi i propovijedi o. Ge-
rarda, pisani bunjevačkom ikavicom, mađarskim, njemačkim i
latinskim jezikom, imaju svoje brojne izvore. Danju je bio nepres-
tano zaposlen, kao molitelj i kao djelatnik u korist duša, ali večer-
nje sate, prije noćnog počinka, on je posvetio studiju, kako bi se
bolje otvorio Bogu i kako bi se što bolje osposobio za svećeničko
djelovanje.
Više puta zapisuje da mu je, osobito poslije izdvajanja sombor-
skog samostana iz mađarske provincije i njezino usmjerenje za ši-
renje karmelskoga reda na teritoriju bivše Jugoslavije, dužnost pre-
nijeti baštinu vlastitoga reda na generacije karmelićana u
Jugoslaviji, a jednako tako da poznavanje moralnog bogoslovlja nije
nikada dovoljno i da to bogoslovlje treba neprestano usavršavati, a
bez sumnje je tako razmišljao i kada je pripremao svoje brojne pro-
povijedi.
Ovo su svakako razlozi koji svjedoče da trebamo još dublje
vrednovali lik ovoga čovjeka, njegov rad na Božjoj njivi i njegovo
značenje pod našim podnebljem.

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 331
Širitelj pobožnosti
Malog praškog Isusa
Doprinos o. Gerarda produbljenju

štovanja Djeteta Isusa
U Djetetu Isusu, o kojem je naš sluga Božji o. Gerard napisao
brojne stranice u svojim rukopisima i s čijim su značenjem, popri-
lično, upoznati čitatelji Zvonika, sve više otkrivam i uključenost
sluge Božjega u širenje i produbljenje štovanja Djeteta Isusa što je
pokrenula sv. Terezija iz Avile.
Čitajući pomno pozamašnu znanstvenom metodom obrađenu
povijest štovanja Djeteta Isusa u Karmelu, bolje sam upoznao
navlastitosti konkretnog štovanja Kristovog čovještva svete
Terezije Avilske. Ova je Učiteljica Crkve to štovanje na poseban
način povezala s Djetetom Isusom. Nosila je, primjerice, sa sobom
kipić Malog Isusa na putovanjima, zaprežnim kolima, kada je puto-
vala na osnutke svojih samostana diljem Španjolske, i tako, u kon-
kretnom obliku, očitovala svoje štovanje Kristovog Čovještva. (Gio-
vanna della Croce, Gesù Bambino nel Carmelo Teresiano, Milano
1967. Prijevod djela napisanog na njemačkom jeziku pod naslovom
Das Jesulein in Theresianischen Karmel.)
Po uzoru na svoju Obnoviteljicu, tvrdi spisateljica spomenute
knjige, svi samostani karmelićanki i karmelićana su štovali Malog
Isusa. Nije bilo samostana bez njegovog kipića postavljenog na
počasnom mjestu. Spomenuto djelo o Malom Isusu donosi povijest
i fotografije brojnih kipića Malog Isusa, koji se nalaze i danas po

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 332
samostanima i kojima se iskazuje štovanje Utjelovljenoj Riječi u

liku „Djeteta“. Danas su posebno značajna svetišta Malog Isusa
onog u Pragu kojeg, prema informacijama, posjeti do milijun hodo-
časnika godišnje. Kako je Gerard živio i primao svoju redovničku
formaciju na teritoriju austrougarskih karmelićana, prenio je sa
sobom to tradicionalno štovanje Malog praškog Isusa u Sombor. Uz
svetište Malog Isusa u Pragu, postoji danas i jedno drugo svetište
Malog Isusa u Europi, u Arenzanu, nedaleko Đenove u Italiji, koje
i danas privlači brojne hodočasnike iz cijele Italije.
Činjenica je da je o. Gerard napisao brojne stranice o štovanju
Malog Isusa i o njemu zanosno propovijedao. Raduje me da sam
neovisno od saznanja iz ove knjige, kroz studij Gerardovih rukopi-
sa došao do zaključka da je naš Sluga Božji jednako tako u Djetetu
Isusu štovao Kristovo Čovještvo kao i sv. Terezija. Ipak, pažljivo
čitanje spomenute knjige o povijesti štovanja Djeteta Isusa namet-
nulo mi je pitanje je li naš Sluga Božji u cjelokupnoj povijesti spo-
menutog štovanja Malog Isusa nečim to štovanje obogatio?.
Uspoređujući saznanja iz Gerardovih rukopisa, u povezanosti
s podacima koje sam crpio iz ove knjige o povijesti štovanja Djeteta
Isusa, došao sam najprije do naslućivanja, a onda i zaključaka da se
sluga Božji nije zadovoljio samo time da promiče tradicionalno što-
vanje Djeteta Isusa, kojem je na čelu sv. Terezija Avilska, postavlja-
jući kip Malog Isusa na počasno mjesto, nego da je, slijedeći poti-
caje sv. Terezije, preslagao i gradio na Malom Isusu, na njegovom
Čovještvu, učenje triju učitelja Crkve: svete Terezije Avilske, sv. Iva-
na od Križa i Terezije od Djeteta Isusa. Činjenica je da Gerard isti-
če da se Isus Krist po svome Utjelovljenju ponizio, postao „Malen“
i time postao uzorom duhovnog sustava sv. Ivana od Križa koji je
utemeljen na poniznosti – slobodi – Slobodi od svega što nije Bog.
Otac Gerard tu Ivanovu stvarnost tumači tako da životom i pisa-
njem ističe da u mjeri po kojoj je duša slobodna od sebeljublja, od
sebičnosti, postaje ponizna, malena kao Isus Krist u Utjelovljenju,
da je tada pripravna na sjedinjenje s Bogom. Stoga neprestano ističe
u svome pisanju da je Utjelovljeni Sin Božji, uvijek Mali, čak i u
Euharistiji (RI, 004031. Euharistijski Isus izgleda kao malo dite s
raskriljenim ručicama, koje prosipaju slatke sjajne zrake kako bi sva-
koga usrećio i zagrlio.). To jest da je: uzor poniznosti odnosno ogo-

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 333
lićenja sv. Ivana od Križa po kojem se duša ispražnjuje od svega što

nije Bog. Na tom temelju zida zgradu duhovnog kršćanskog života
koji završava u sjedinjenju duše s Bogom dinamizmom vjere, ufanja
i ljubavi..
Iz svega spomenutoga proizlazi da je o. Gerard ne samo pro-
micao štovanje Kristovog Čovještva u liku Malog Isusa u našim
krajevima onako kako ga je štovala španjolska mističarka sv.
Terezija iz Avile, nego je znao, na vrlo pristupačan način, običnom
somborskom puku kroz lik Malog Isusa prenijeti učenje mističnog
učitelja Ivana od Križa, Velike i Male Terezije i poučiti ih kako stva-
rati prostore u duši za malenost i po njoj pripremiti prostor u duši
da se Isus Krist u njoj nastani. Postići sjedinjenje duše s Bogom, sve
je to novost pod našim podnebljem!
Potvrđujem moje mišljenje sljedećim navodima iz obilne
pismene ostavštine našega Sluge Božjega: Mali Isuse, Ti si u nama
kao mlado zeleno žito koje želiš u nama rasti. Kad nas muče i ubija-
ju, onda rasteš i sazrijevaš u nama kao na drvetu križa… Kad Isus
u nama postane zrela vlat po suzama pokore i vrućine srca, bit će
nam u nebu čudnovat brat. Mi ćemo njemu biti sladak kolač a on
nama (BM, 004066). Dakle iskustvo, uživanje!… Uvjet pak takvog
duhovnog rasta u Isusu Kristu se nalazi u malenosti, kad rastemo u
slobodi podnoseći poteškoće koje su kao oluje i bure koje prate kao
što prate sazrijevanje pšenice. Taj proces Gerard izražava i sljede-
ćim tekstom: Mali Isus i Mala Terezija žele da se operemo vodom
poniznosti jer tko nije ponizan (slobodan), misli na ono što su o nje-
mu rekli ili što će o njemu reći (TH. PAST, 003352-53: 00267;
003008). Jamačno zato što je sebeljubiv i sebičan, i time priječi slo-
bodu duše da se otvori Bogu, sjedinjenju s njime Prostor duše nije
slobodan da Isus bude kolač nama a mi Isusu! (RI, 003972; 004065).
Zar sve to nije obogaćenje štovanja Djeteta Isusa, Utjelovljenog
Sina Božjega i njegova značenja u kršćanskom životu?

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 334
Redovništvo
Smisao Gerardova poslanja

Poznavao sam osobno o. Gerarda. Iako smo ga ja i moja subra-
ća smatrali revnim redovnikom koji se izdiže iznad prosjeka, nismo
uspjeli pronikuti u domet njegova života u Bogu, u Kristu Isusu, za
duše.
Istom sada, kada su nam dostupni njegovi vlastoručni zapisi,
uspijevamo otkriti da je njegov život bio sakriven u Kristu i da je
htio nastaviti Krista u vremenu za spasenje duša.
Sljedeći zapis očituje tu njegovu skrivenost u Isusu i suobliča-
vanje Isusu Kristu kako bi pridonio spasenju svijeta: Posao istini-
tog monaha, piše on, je gomilanje (upotrebljava riječ akumulacija),
svakovrsnih dragocjenosti kako bi mogao dijeliti hranu, odjeću i du-
hovno oružje. Da bi mogao biti (akumulator) svakovrsnih dragocje-
nosti, monah sam osobno mora biti okrutno raskomadan kako bi mo-
gao sebe prikazati kao žrtvu i na koncu uskrsnuti (biti preobražen u
Uskrsnuloga).
Monah mora biti kao istrošeno odijelo, odbačen i pogažen (kao
Isus) i na koncu preobražen u uskrsnuću.
Zaključuje, kao u polemici s onima koji ga nisu razumjeli:
Nema dakle nikakove ludosti u poniznosti. Dapače: takav oblik ži-
vota je u skladu s razumom jer priprema čovjeka na uzvišenje koje se
očituje u uskrsnuću (Latinski zapis u samostanskoj kronici 1925.).
SB smatra da, kada se tako suobliči Kristu, kao što je Kristovo
tijelo za život svijeta, da njegovo tijelo bude za pokoru, za poniznost,

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 335
i za službu pokorom, da još i jelom, to jest postom, umire (RI). Pita

se: Zašto da štedim život i tijelo kada je riječ o Božjoj slavi, i odgo-
vara: Bog i ljubav prema čovjeku, u povezanosti s poniznošću, to je
mudrost, a pri tome najvažnija je žrtva vlastite volje. Kada je ovako
suobličen Kristu, smatra da onda najbolje bdije u molitvi i s Isusom
djeluje, i kad s Isusom djeluje da Isusa i duše grli. U cijelom tom
procesu njegovo je ogledalo ili Mali Isus u štali ili Isus razapeti na
križu (BD, 2,41).
Moli Isusa da svoje dijeli njemu a iz njega svima (BM, 212).
Sebi želi umrijeti i za svakoga trpjeti (TH. PAST, 622).
Događa se u konačnici kroz sav taj proces suobličavanja Kristu
da kao što Majka hrani dijete i kiti ga, kao što zaručnik kiti zaruč-
nicu, da pobožan monah ne samo kiti Raspetoga Isusa nego, kad trpi,
da Isusu i rane povija (BD, 75).
Zaljučujem s Karlom Rahnerom da kršćanstvo ima budućnosti
ako bude mistika. O. Gerard je bez sumnje jedan od njih.
Otpočeli smo novo tisućljeće – ono će biti Kristovo u mjeri
našeg suobličavanja Kristu, svakoga prema njegovu staležu. Neka
nam svijetli uzor SB koji je „naše gore list“.
Služiti samo Isusu i Mariji

Godine 1925., u jednom dopisu vrhovnom poglavaru karmel-
skoga reda, kojem je neposredno podložan karmelski samostan u
Somboru. o. Gerard moli da ga premjesti u samostan u kojem bi
mogao služiti Samo Isusu i Mariji. Obrazlaže u dopisu da je morao,
kroz 18 godina, kao jedini Hrvat među braćom u somborskom
samostanu, posvetiti se djelatnosti u tolikoj mjeri da nije kroz to vri-
jeme mogao obaviti u miru ni svoje godišnje duhovne vježbe koje
su tada trajale u njegovoj provinciji 10 dana u potpunoj šutnji. Piše
kako je stoga došlo vrijeme da služi samo Isusu i Mariji u samosta-
nu koji je za to prikladan. Ova zamolba Sluge Božjega uzbuđuje
Gerardovog poglavara. On još uvijek ne otkriva lik Sluge Božjega.

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 336
Drži još uvijek da je on za pustinjački život. Nije mu bio poznat

Gerardov vlastoručni zapis: što je mistično nije razgovitno, da želi
biti mekani vosak i da je to postao, to jest da je uspio pripremiti se
i zadobiti kontemplativno stanje koje opisuje sv. Terezija u svojoj
knjizi Zamak duše (o čemu je već bilo govora u prikazima u
Zvoniku). Gerard je mistična duša i, po svemu sudeći, dionik milos-
ti o kojoj piše sv. Terezija u Petim stanovima svoje knjige Zamak
duše. Gerard je, naime, vjerovao da može biti dionikom te milosti i
da će, ako tu milost zadobije, najbolje povezati kontemplaciju i dje-
latnost, kako nam je to nam je već poznato iz prethodnih prikaza u
Zvoniku. Sluga Božji vjeruje također sv. Ivanu od Križa: Da malo
čiste ljubavi prema Bogu vrijedi za Crkvu više nego sva djela, što
potvrđuje i njegov vlastoručni zapis: Tajne vjere pozlaćuju čovje-
čanstvo. Bog ukida progonstvo, Crkva napreduje jer takav život naj-
savršenije djeluje za dobro Crkve. Samo djelatni život zida ali i ruši
(TH. PAST, 002835).
Sluga Božji ovo mišljenje jamačno crpi iz učenja sv. Ivana od
Križa koji piše: Kad jedna duša posjeduje malo od ovoga samotnoga
stupnja ljubavi, bila bi velika šteta toj duši, i šteta za Crkvu, čak i
kad bi se i na kratko vrijeme tu dušu poticalo da se bavi vanjskim i
djelatnim poslovima, i onda ako je to od velikog značenja… Stoga
oni koji su vrlo djelatni i misle da obuhvaćaju svijet svojim propovi-
jedima i svojim vanjskim djelima, neka se prisjete da bi bilo od veće
koristi za Crkvu i Bogu draži, ne uračunavajući u to dobar primjer
što bi davali, kad bi barem pola od toga vremena potrošili u susretu
s Bogom, pa i onda kad i ne bi stigli do tako visokog stupnja molitve
kao što je ova (Sv. Ivan od Križa, Cantico spirituale, strofa 28., Nota
alla strofa seguente, talijansko izdanje 1967., str. 662)!
Na temelju ovih navoda ne smijemo zaključivati i optužiti nje-
govog mladog poglavara koji odlučno intervenira kod vrhovnog
poglavara reda i moli da o. Gerarda zadrži u Somboru jer su samo
on i o. Gerard Hrvati a većina somborskih vjernika je u to doba bila
hrvastke narodnosti.
U ovim konkretnim okolnostima pokazuje se Gerardova veli-
čina. Drži da je poslušnost poglavarina sigurniji put nego njegova
želja da ode iz Sombora!

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 337
Želja služiti samo Isusu i Mariji pratit će Slugu Božjega sve do

godine 1929., to jest do nagle i nepredviđene smrti oca Ambrozija
Bašića koji umire u 33. godini života. Naime, poslije smrti o. Am-
brozija, Gerard je svjestan da je volja Božja da definitivno mora
ostati u Somboru, jer je jedini Hrvat u somborskoj karmelskoj
zajednici. Shvaća, također, kad bi u tim okolnostima napustio
Sombor, da bi vjernici Hrvati ostali bez adekvatne pastoralne brige
u karmelićanskoj somborskoj crkvi! Zapisat će tada u jednom od
svojih rukopisa: Sigurnije je u Somboru ostati, sebe propinjati nego
otići (odapeti se) i biti proklet… (Treba) odabrati poniznost jer u
poniznosti je svetost. Ti,(Isuse), po njoj činiš sve. On, (to jest tko je
ponizan, to jest odcijepljen od svega što nije Bog), ne kvari Božje
poslove (RI, 004964).
U konkretnosti to znači da je Gerard vrlo dosljedan po svom
životu s onim o čemu piše. Treba biti ponizan, slobodan od sebič-
nosti, stoga poslušan, jer se samo tako može otkriti i prihvatiti volja
Božja, koja je uvjet za sjedinjenje s Bogom po ljubavi. Odriče se
stoga pogodnijeg samostana za služenje samo Isusu i Mariji. Ostaje
u Somboru i nastavlja služiti Isusu i Mariji, u okolnostima u koje ga
je Providnost i redovnička poslušnost stavila!
Držim stoga da nije logičan zaključak autora u članku Lik sluge
Božjega o. Gerarda Tome Stantića (1876-1956). On, naime, tvrdi
da je o. Gerard htio poći u samostan ‘monaškog života’ (Franjo Pod-
gorelec, Baština za budućnost, Karmel u Somboru 1904-2994, KIZ
str. 77-95.) Nije li to možda isto što i zamijeniti sredstvo s ciljem?
Gerardov cilj, naime, bio je, kako se može razabrati na temelju ono-
ga što je u ovom prikazu zabilježeno, Služiti samo Isusu i Mariji. U
toj želji samostan ‘monaškog života’ je mogao biti samo kao pogod-
nije sredstvo, pogodnije ozračje za Služenje samo Isusu i Mariji a ne
cilj!? Autoru izgleda nije poznat ni odgovor oca Gerarda svome
poglavaru. Što je mistično nije razgovitno. Mistika je pak karizma i
treba biti vrednovana kao karizma!

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 338
Ekumenizam o. Gerarda
Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

i ekumenizam
Svake godine, u drugoj polovici mjeseca siječnja, održava se
ekumenska Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Za života o.
Gerarda, koliko mi je poznato, nije bilo nekih općih inicijativa na
području bivše države koje bi u svim sredinama promicale molitvu
za jedinstvo kršćana te se katolici još nisu sastajali s vjernicima
drugih kršćanskih konfesija na zajedničku molitvu za jedinstvo,
pod vodstvom svojih pastira.
Danas, nakon II. vatikanskog sabora, već su uhodani molitve-
ni susreti na kojima se, osobito u spomenutom siječanjskom ter-
minu, sastaju svećenici i vjernici raznih kršćanskih zajednica na
zajedničku molitvu za jedinstvo svih kršćana, kako bi time pospje-
šili ostvarenje Isusove želje da svi kršćani budu jedno stado i jedan
ovčinjak. I u našoj Subotičkoj biskupiji ta molitvena osmina se redo-
vito održava svake godine.
Iako za života i djelovanja o. Gerarda (između 1904. i 1956.) u
Somboru nije, koliko mi je poznato, bilo institucionaliziranih inici-
jativa koje bi promicale jedinstvo kršćana, neizbježni su bili neki
oblici communicatio in sacris ili, kako bismo hrvatski mogli opi-
sati, komuniciranje vjernika raznih konfesija u pogledu vjerskih
čina, pri čemu je trebalo voditi računa o onome što jest i što nije
dopušteno.
U takvoj situaciji i SB o. Gerard želio se pridržavati crkvenih
načela, zakona i smjernica glede communicatio in sacris.

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 339
Primjenjujući ta načela, o. Gerard zapisuje: Nije dozvoljeno, da

odijeljena braća sudjeluju u pjevačkom zboru kada se radi o liturgij-
skim činima. No, on ipak dodaje kako se može tolerirati da odije-
ljena braća sudjeluju u pjevačkom zboru u činima koji nisu liturgij-
skog obilježja. Tako oni koji nisu katolici mogu biti orguljaši u kato-
ličkim činima (Casus morales). Jednako tako, on drži da se smiju
graditi hramovi bilo odijeljene braće bilo muslimana, ali bez naka-
ne prihvaćanja njihovog bogoštovlja, uz uvjet da to ne bude na štetu
katoličke vjere ili sablazan. Isto tako može se dati doprinos za iz-
gradnju protestanskih hramova kako bi se izbjegle neugodnosti...
Na II. vatikanskom saboru i u crkvenim dokumentima nakon
njega razne smjernice u svezi s communicatio in sacris prilagođene
su novim znanstveno-teološkim spoznajama i uvidima tako da kato-
lički nauk, kada se radi o istočnim Crkvama koje imaju prave sakra-
mente, a poglavito, i to snagom apostolskog naslijeđa, svećeništvo i
euharistiju, kojima su s nama još povezane najtješnjom vezom, ne
samo da drži mogućim nego i prepopručuje određene oblike com-
municatio in sacris, ako su okolnosti pogodne i ako ih odobri crk-
vena vlast (Usp. UR, Dekret o ekumenizmu, br. 16).
Ipak postoje slučajevi u pastoralnom radu o. Gerarda u kojima
on na neki način već anticipira nauk Dekreta o ekumenizmu, koji
prilagođuje i ublažuje prijašnje smjernice communicatio in sacris.
O. Gerard je, naime, u Somboru bio poznat kao revni posjetitelj i
tje- šitelj bolesnika. To je bilo poznato i pravoslavnim vjernicima
tako da su ga i oni znali pozivati svojim bolesnicima i umirućima.
Postavljalo se dakako pitanje smije li se i pravoslavnim vjernicima
podijeliti sakramentalno odrješenje? Na to pitanje o. Gerard odgo-
vara: Moje je mišljenje: može se dati odrješenje ako bolesnici pravo-
slavne vjeroispovijesti izjave da prihvaćaju sve što je Krist ustanovio.
Ipak, u svakom slučaju, treba ih pozvati da učine savršeni čin poka-
janja (Casus morales).
U nekim slučajevima, ako su odijeljena braća pravoslavci ispo-
vjedili pred njim i svoje grijehe, pod nekim uvjetima, katolički sve-
ćenik, kaže o. Gerard, može im podijeliti također i sakramentalno
odrješenje. Točnije, o. Gerard o takvim slučajevima razmišlja
ovako: Ako odijeljeni kršćanin u teškom zdravstvenom stanju („gra-
viter decumbens“) pokazuje dobru volju, neka učini čin vjere, ufanja

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 340
i ljubavi i savršeno pokajanje, vjerujući u sve ono što je Krist objavio

i u isto vrijeme želi primiti sakrament opravdanja s odlukom više ne
griješiti. Svećenik tada, bez znakova, neka izreče obrazac odrješenja:
„Ja te odrješujem od svih tvojih grijeha u ime Oca itd.“. Ako ne želi
vjerovati, neka mu citira riječi Kristove: „Tko ne vjeruje osudit će se.“
O. Gerard ipak navodi da je to njegovo mišljenje ili, kako latinski
zapisuje, mea sententia.
Svojim stavom o. Gerard zapravo razmišlja onako kako je zapi-
sano u gornjem citatu Dekreta o ekumenizmu II. vatikanskog sa-
bora i prakticira „blažu“ primjenu s obzirom na communicatio in
sacris.
Neka ovaj kratki prikaz o pastoralnom radu o. Gerarda, u od-
nosu na odijeljenu braću koji imaju apostolsko nasljedstvo, sveće-
ništvo i sakramente, bude svima nama poticaj da se još intenziv-
nije molimo kako bi Gospodin pospješio sjedinjenje osobito među
katoličkim i pravoslavnim vjernicima, koji su doktrinarno najbliže
jedni drugima, a onda i sa svim drugim kršćanima, da bi takvo sve
sjedinjenije kršćanstvo pridonosilo ne samo boljem međusobnom
razumijevanju na području vjere i morala nego i istinskom pozitiv-
nom objedinjavanju cijele ljudske obitelji.

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 341
Svjedočanstva o ocu Gerardu
Otac Gerard Tomo Stantić

i komunizam
U svom svećeničkom životu i djelatnosti naš sluga Božji imao
je načelo: Tko bližnjemu ne pruža potrebno za spasenje u pakao ga
šalje. Stoga odlučuje: Za svačiji spas marljiv biti (TH. PAST, 003319).
Spreman je: Ostaviti druženje s Bogom, i radi Boga, poslužiti bliž-
njega (ondje, 003372).
Vrijedi ova načela njegova života pokazati na konkretnom pri-
mjeru, na komunizmu koji u Gerardovo doba nastoji proširiti svoju
vladavinu. U njegovo doba komunizam pokazuje svoje pravo lice.
Komunizam vlada u to doba u Rusiji. Iz Rusije se proširio na Mek-
siko a nešto kasnije i na Španjolsku. U tom kontekstu sluga Božji
doživljava komunizam kao ponovno razapinjanje Krista i zapisuje:
Moram ludovati kad vidim da Te na križ prikivaju (RI, 003909).
Iz njegovih brojnih zapisa izdvajam samo ponešto na što o.
Gerard svraća pozornost vjernika radi kojih će, jamačno prisluški-
van, biti na listi onih koji trebaju biti likvidirani kao što se dogodi-
lo nekim svećenicima koji su bili smaknuti ili osuđeni na dugotraj-
nu robiju kada je u bivšoj Jugoslaviji komunizam došao na vlast.
Njega će komunisti stvarno tražiti kako bi ga uhitili ali Providnost,
Mali Isus – kako je on izjavio – će ga pomalo čudesno zaštiti kako
ćemo doznati.
Dok u svojim zapisima ističe neke društvene vrijednosti koje
komunizam obezvrjeđuje, Sluga Božji podcrtava posebno moralne
i vjerske vrednote protiv kojih se komunizam bori. U Rusiji su ko-

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 342
munisti učitelji strahote a ne učitelji koji upućuju na dobro. U Mek-

siku vlast bombama zasipa svoje građane a žive tjera na prosjaštvo
1927. (BD, 008172).
Na srcu Sluge Božjega su ipak duhovna i kršćanska načela i u
svjetlu tih načela prosuđuje komunizam jer Vjera je život a bezboš-
tvo smrt (ondje, 008730). Stoga u tom kontekstu ističe: U Rusiji se
knjiga baca u smeće ako je u njoj Božje ime napisano velikim slovom
(ondje, 008473). Poznato nam je da je tako bilo i u bivšoj Jugoslaviji
za vrijeme vladavine komunizma!
Po komunizmu ne propada samo bogat nego i siromah zbog kra-
đe, nasilnog oduzimanja svega (TH. PAST, 003357). Prema Svetome
pismu još i neprijatelja gladnoga treba nahraniti i žednom vode dati.
Komunisti nisu kadri ni sebe hraniti nego samo bi radi bili otimati.
Ako će svaki otimati, tko će raditi? Sv. Josipe, pokaži svoje žuljevite
ruke pa neće biti komunističke buke. Zato možemo kazati: dajte nam
očeve po uzoru sv. Josipa i obećavam vam raj zemaljski (RI, 003978).
Gerardove propovijedi protiv komunizma, iz kojih sam samo
nešto izdvojio, bile su, po svoj prilici, prisluškivane pa je tako, kako
ćemo doznati, i on bio na listi onih koji su trebali biti osuđeni ili
likvidirani, kako se to dogodilo brojnim svećenicima pa i u Bačkoj
kada su komunisti preuzeli vlast. Tako u samostanskom ljetopisu
stoji da su primili vijest da je ubijen opat Patranji, župnik u Bečeju.
Kada je bilo izvjesno da će komunisti zaposjesti Bačku, Sombor,
braća su se sabrala na savjetovanje o temi što učiniti. Zaključili su
da u prvo vrijeme svaki subrat može poći ili u svoju obitelj ili drug-
dje pa ako nekoga eventualno i likvidiraju, kada se situacija smiri,
oni koji budu ostali na životu moći će nastaviti živjeti u samostanu.
O. Gerard je rekao da on ostaje u samostanu. O. Terezije je pak tre-
bao poći s njemačkim vojnicima u Njemačku. No, njemu se nikako
nije dalo odlučiti i poći i o tome je cijelu noć razmišljao i napokon
odlučio ostati u Somboru. Međutim, o. Gerard, koji je, prema svje-
dočenju, cijelu noć molio kod oltara Malog Isusa, promijenio je
odluku i umjesto oca Terezija, otišao s njemačkim vojnicima.
Sklonio se u karmelski samostan u Györu, u Mađarskoj.
Kada se pak br. Pavao, koji je prespavao u nekoj prijateljskoj
obitelji, vratio sutradan ujutro u samostan i zatekao o. Terezija a

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 343
doznao da je o. Gerard otišao, postavio je pitanje kako to da je

Sluga Božji otišao a bio je odlučio ostati? Dobio je odgovor: O.
Gerard je rekao da mu je Mali Isus preporučio da napusti Sombor.
Činjenica pak da je o. Gerard pošao u vozilu s njemačkim vojnicima
je poslužila da se razglasi po Somboru da su ga Nijemci likvidirali!
Poslije nekoliko mjeseci boravka u Györu naš se Sluga Božji
vraćao preko Subotice u Sombor. Kada je izlazio iz kolodvora u Su-
botici, jedan ga je željezničar povukao za rukav i rekao mu: Nemoj-
te tim izlazom jer taj vodi u logor. Zatim ga je drugim izlazom izveo
u grad. Kada je o. Gerard, po izlazu u grad pohodio biskupa mons.
Lajču Budanovića, doznao je da ga komunisti traže i biskup mu je
savjetovao da se skloni kod franjevaca u Subotici, što je i učinio.
Nešto nakon toga u Sombor se vratio o. Vilko Dorotić iz inter-
nacije u Mađarskoj preko prolaznog logora u Subotici. Na pitanje
odakle je, odgovorio je da je iz Sombora. Kako je na drugo pitanje,
što je po profesiji, odgovorio da je svećenik, pitali su ga iz koje je
somborske crkve? Čuvši da je iz somborske karmelske crkve,
predsjedavajući, kojeg o. Vilko spominje imenom i prezimenom, je
uskliknuo: Ti si iz crkve u kojoj je stari Grga toliko laži rekao protiv
nas komunista. Sreća njegova da je umro! Znači da su komunisti
prihvatili glasinu da su Gerarda Nijemci likvidirali!
Jednako tako je začuđujuće da o. Gerard u subotičkoj franje-
vačkoj crkvi propovijeda i neumorno ispovijeda. Boravi kod franje-
vaca u Subotici negdje od jeseni 1945. do 1. srpnja 1948. u doba
suđenja i robijanja nekih subotičkih svećenika, poput Ivana Kujun-
džića, kao i laika Mare Čović, Alojzija Poljakovića i drugih. Godine
1948., kada sluga Božji obolijeva, zaželio se vratiti u svoju zajedni-
cu u Somboru. Preko svojih „veza“ braća u Somboru doznaju da se
Gerardu neće ništa dogoditi ako se vrati u svoj samostan.
Jedino što se dogodilo je to da je te večeri, poslije njegova pov-
ratka, slučajno ili namjerno, razlupano više samostanskih prozora
na krilu samostana koje je okrenuto na obližnji park.
Može li nešto od navedenoga poslužiti i nama danas? Držim da
može, jer ateizam, ako ne uvijek onaj komunističkog tipa, i danas
zahvaća mnoge kršćane, zamračuje glavu: Jer da nije mračna glava
– zapisao je Gerard u jednoj propovijedi – ne bi u grijeh ateizma

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 344
pala... Ima, naime, nevjernih kršćana koji su to imenom ali vjeruju

li u Boga? Da vjeruju uistinu u Boga u grijeh ne bi pali, grijeh ne bi
uživali. Ne bi bili slijepi u duši (ondje, 004195).
Ovaj stav sluge Božjega sigurno ga je motivirao da bude nep-
restano u pripravnosti da po sakramentu pomirenja pomiri duše s
Bogom. Jednako tako u tu je svrhu usmjerio mjesečno euharistij-
sko slavlje. Na tom slavlju je propovijedao i hranio duše Kristovim
Tijelom i napajao ih njegovom krvlju. Pomagao im je tako da rastu
u vjeri, da ih svjetlo vjere vodi i očuva od sljepoće grijeha a time od
zamki ateizma.
Propovjednik na 25. obljetnicu Gerardova svećeništva, poznati
pučki propovjednik Beno Hegedűs, župnik sv. Jurja u Subotici, sto-
ga je ustvrdio da se zaslugom sluge Božjega česta sv. pričest pro-
širila u Bačkoj. Gerard pak sam zapisuje kako je baš kroz sv. ispo-
vijed uspio osloboditi od ateizma jednoga koji mu je došao diskuti-
rati i dokazivati svoj ateizam, i taj se ispovjedio i pomirio s Bogom.
Slatke istine za sebe i za druge

Kod prenošenja posmrtnih ostataka sluge Božjega oca Ge-
rarda Tome Stantića, sa somborskog groblja u karmelsku sombor-
sku crkvu, bio je prisutan i generalni postulator karmelskoga reda
koji ima svoje sjedište u Rimu. Kada je vidio brojne rukopise Sluge
Božjega, reče meni, vicepostulatoru: Znaš, često puta nisu svjedoci
u postupku za kanonizaciju jednog sluge Božjega koji otkrivaju cjelo-
viti svetački lik jednog sluge Božjega, nego su presudni njegovi vlas-
toručni zapisi.
Mogu reći, iako sam oca Gerarda osobno poznavao, da sam
bio iznenađen kada sam počeo analizirati njegovu pismenu ostav-
štinu i otkrio da se na njemu ispunila prognoza generalnog postu-
latora! Otkrio sam, prije svega, zašto u jednom njegovu zapisu piše:
Vrijedne pčele kupe med, a karmelićanin slatke istine i stavlja ih na
papir za sebe i za druge (BD, 008394). Dok navod ima svoje izvore

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 345
u jednom od prvih pisaca o karmelićanima na gori Karmelu,

Jaquesu de Vitryju, Gerard time očituje svoju duboku svijest da je
prvi karmelićanin Hrvat na ovom našem podneblju i osjeća duž-
nost prenijeti baštinu, med, to jest karizmu reda onima koji će
nakon njega izabrati karmelski poziv u našem podneblju, hraniti
Božji narod. On je to činio u odnosu na svoju subraću i jednako u
odnosu na vjernike, osobito svakog 25. u mjesecu kada je slavio sv.
misu u čast Djeteta Isusa, zapravo u čast Utjelovljene Riječi i obra-
ćao se živom riječju puku, na dva jezika: hrvatskom i mađarskom,
potičući ih na mjesečnu sv. ispovijed i sv. pričest i stoga na dublji
kršćanski život.
Onaj tko na poticaj ovog citata, koji počinje riječima vrijedne
pčele…, raščlanjuje njegove brojne rukopise, ostaje iznenađen, ne
samo zbog broja rukopisa, nego i zbog posebnosti njihovih sadrža-
ja. Proučavajući njegove brojne rukopise, napisane na hrvatskom
(bunjevačkom ikavicom) i mađarskom jeziku, dolazi do zaključka
da njegovi rukopisi sadrže učenje velikih učitelja Crkve: svetih
Terezije Avilske, Ivana od Križa i Terezije od Djeteta Isusa. Imao je
jednako dar, posebno na misama svakog 25. u mjesecu, običnom
puku o toj duhovnosti tako jednostavno i prilagođeno govoriti da su
ga vjernici razumjeli, u velikom broju sudjelovali na toj misi, i svoj
kršćanski život obogaćivali njegovim uputama i sakramentalnim
životom. Jednako tako o duhovnosti spomenutih učitelja Crkve je
znao uvjerljivo govoriti svojoj braći na sastancima zajednice.
Kako sam zaranjao u dublju analizu njegovih rukopisa, došao
sam do zaključka da nam je na ponos, i Hrvatima i Mađarima, jer u
njemu imamo pisca koji je obogatio duhovnu literaturu, u specifič-
nom sektoru u kojem smo prilično siromašni u usporedbi s drugi-
ma, a to je duhovnost spomenutih karmelskih učitelja. Nabrojit ću,
kao potvrdu, samo neke naslove njegovih rukopisa: Theologia pas-
toralis ili Pastoralno bogoslovlje, Biser mišljenja, Razgovor s Isusom,
Razgovor s Isusom i Majkom, Razgovor s Isusom, Majkom i sv. Josi-
pom, Duhovne misli na hrvatskom jeziku, Biser mišljenja, Blago
duše.
Na mađarskom jeziku su pisane osobne duhovne vježbe iz
doba dok je bio bogoslov u Györu, sve do duhovnih vježbi za vrije-
me priprave za svećeničko ređenje. Nalaze se u rukopisu i propo-

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 346
vijedi koje je održao bilo na hrvatskom bilo na mađarskom jeziku.

Jednako tako na mađarskom jeziku, u rukopisima se nalaze nago-
vori koje je upućivao svojoj zajednici sve do godine 1918. dok je
somborski samostan bio u sklopu Austro-Ugarske a potom pripao
mađarskoj polu-provinciji karmelićana.
Na latinskom jeziku zapisao je mnoga mišljenja autora iz mo-
ralnog bogoslovlja među kojima citira pisce priručnika moralnog
bogoslovlja kao što su Prümer, Lemkuhl, Noldin, Fanfani i drugi.
Slijedi pomno Quartalschrift, časopis koji i danas izlazi u Linzu, u
Austriji. Razrješuje, u svjetlu tih autora, konkretne slučajeve.
Konzultira također pisce iz duhovnog bogoslovlja uz djela spo-
menutih učitelja Crkve. Drag mu je pisac Antonius a Spiritu Sancto,
(Ante od Duha Svetoga) koji je na latinskom jeziku napisao knjigu
koja kroz procese obraćenja i prosvjetljenja vodi k sjedinjenju s
Bogom, u mistiku, a sve temelji posebno na sv. Tereziji Avilskoj i
sv. Tomi Akvinskom.
Ono što mu je navlastito u rukopisima o duhovnosti nije sas-
tavljanje nekih sustavnih djela o duhovnosti nego su misli u koji-
ma svojim riječima prenosi ne samo nauk spomenutih učitelja, ne-
go kroz te misli očituje i svoj vlastiti duhovni život tako da možemo
reći da su njegovi zapisi o duhovnom životu nalik na rukopise Male
Terezije Povijesti jedne duše.
U ovoj prigodi mogu obavijestiti štovatelje našega sluge Bož-
jega da sam, proučavajući brojne njegove rukopise, napisao prikaz
na oko 300 stranica na talijanskom jeziku i nastojao otkriti kako on
poima i živi duhovnost, na temelju Svetoga pisma i onda na teme-
ljima učenja spomenutih crkvenih učitelja i drugih pisaca.
Ovaj prikaz bit će u prijedlogu takozvane Positio, koja će sadr-
žavati: 1) Autentični životopis sluge Božjega; 2) Njegov duhovni
život na temelju njegovih rukopisa; 3) Mišljenja svjedoka u postup-
ku koji je obavljen na razini naše Subotičke biskupije u kojoj je naš
sluga živio i djelovao. Sve su ove sastavnice kao prijedlog za Positio
u zaključnoj fazi obrade i stoga se nadamo da će, dok prođu još
jednu provjeru, biti uskoro predstavljena Kongregaciji za Svete u
Rimu kao, recimo tako, platforma za eventualnu doradu definitiv-
nog oblika spomenute Positio. Nakon toga Positio se tiska i ide u

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 347
ruke određenom broju teologa koji daju svoje mišljenje o svetosti

sluge Božjega.
Neka nam ovaj sažeti prikaz pomogne ne samo bolje upoznati
osobnost našeg sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića kroz nje-
gove vlastoručne zapise, nego i uočiti da priprava prijedloga o sve-
tosti određenog sluge Božjega prolazi kroz mnoge provjere, kako
ne bismo zaboravili da svemu možemo pridonijeti ako se sluzi Bož-
jem utičemo za zagovor, kako bi Bog potvrdio znakovima njegovu
svetost.
Stoga potičem sve štovatelje našega sluge Božjega da ispitaju
svoju savjest – što su poduzeli bilo kako bi štovanje našega sluge
Božjega ostalo živo među nama kao što je bilo kada je njegove
posmrtne ostatke desetak tisuća štovatelja ispratilo do sombor-
skog groblja, bilo da se ispitamo jesmo li ustrajni u molitvi kako bi
na njegov zagovor, njegovu svetost, Bog potvrdio znakovima.
U duhu vremena i mode…

U jednom vlastoručnom zapisu o. Gerarda čitamo: Duh vreme-
na i mode: tko se u njemu snađe blago nađe (TH. PAST, 003360).
Tragajući za značenjem ovoga navoda sluge Božjega otkriva-
mo da se smisao snalaženja u duhu vremena i mode ne odnosi pr-
venstveno na promjene struktura, na projekte prilagodbe koje zah-
tijevaju nova vremena, nego sve treba početi od načelnog stava
vjernosti Bogu i staležu i u dosljednosti iz takve vjernosti će se
otvoriti putevi autentične prilagodbe u duhu vremena i mode.
Stoga naš sluga Božji ističe da je polazište u rješavanju kon-
kretnih problema prilagodbe u svakom vremenskom razdoblju u
ljubavi; Najveća je snaga ljubav vrela (ondje, 003064), Bez vatre gor-
ljivosti pun je svijet opasnosti (BD, 008296). On zaključuje da kada
ljubav i gorljivost izviru iz vjere i nade, čovjek kršćanin se ne da
lako zavesti sebeljubljem, koje popušta egoizmu pred izazovima –

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 348
vremena i nije u stanju razlučiti dobro ili manje dobro ili zlo u ponu-
dama vremena i mode.
Kako bi pak kršćanin bio obuhvaćen ljubavlju vrelom… gorlji-
vošću potrebno ih je osnažiti Isusovom krvlju; Svu si, Isuse, krv pro-
lio i tako nas spasio. Stoga treba vlastitu ljubav umočiti u krv
Isusovu (ondje, 003066).
Umočena u krv Isusovu, kršćaninova ljubav poprima tada sna-
gu Kristove ljubavi. Kršćanin je tada sposoban ponašati se u odno-
su s Bogom i s ljudima, stoga i u odnosu na probleme obnove i pri-
lagodbe, onako kako se Isus ponašao: Što bi Ti, Isuse, to ću ja ma-
kar se u bilo kakvoj situaciji (položaju) nalazio (BM, 004461).
Ovakvom ljubavlju, umočenom u Kristovoj krvi, bio je prožet
Gerardov osobni život, kao redovnika i svećenika, po vjernosti ka-
rizmi svoga reda kojom je prožimao ljubavlju, i koja je poprimala
nadprosječnu, kontemplativnu razinu, koju istom sada uspijevamo
otkriti od kako proučavamo njegove vlastoručne zapise. Ivan od
Križa, Terezija Avilska i Mala Terezija su mu u tome učitelji.
Nastojao je da mu ljubav prema Bogu i bližnjemu poprimi
navlastitosti kontemplativne razine, kao učenika spomenutih uči-
telja, i tako koristila drugima. Stoga želi ući u Pete stavove, o koji-
ma govori sv. Terezija u svojoj knjizi Zamak duše, o gusjenici svilca
koji plete čahuru i u nju se zatvara da bi onda izišao iz čahure preo-
bražen u lijepoga leptira, tj. u Isusa Krista. Drži, naime, da će kroz
takvu preobrazbu biti sličan Isusu i najbolje povezati ljubav prema
Bogu i bližnjemu i tako biti, osobito u brizi za bolesnike, učinko-
vitiji.
On je toliko odlučan ići zacrtanim putem ljubavi, umočenoj u
Isusovu krv, da će među ostalim zapisati: Isuse, ići ću Tvojim stopa-
ma makar se sa mnom igrali kao s loptom (TH. PAST, 003064).
Gerard je uvjeren da ako bude rastao u ljubavi prema Bogu i
bližnjemu, Makar se igrali s njim kao s loptom da će njegovo Srce
biti lampa koja gori na čast Božje prisutnosti i čiji plamen postaje
kao Božji glasonoša koji svakome otvara vrata neba (ondje, 003332).
Nastojanje oko rasta u ljubavi prema Bogu i bližnjemu ne
smije imati prekidanja jer je bližnji (duše): Kao dragocjeni dragi

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 349
kamen ali su vrlo krhke i stoga je potrebna velika pažnja i znanje kao
i praksa, da im se iziđe u susret (Ljetopis samostana, siječanj 1925.).
Stoga ljubav mora biti, u praksi u neprestanom rastu i, kada je riječ
o bližnjemu, treba prelaziti granice socijalne pomoći i poprimati
oblike velikodušnosti. Nadilaziti i onu ljubav što je imala prva
kršćanska zajednica u Jeruzalemu. Zahvaćeni ljubavlju koja ima
obilježja Isusove ljubavi, zamočene u Isusovu krv, otvaraju se pu-
tevi pronicljivosti, razumijevanju bližnjega, velikodušnosti u djeli-
ma ljubavi, jer samo tako ljubav postaje nesebična i promiče auten-
tični kršćanski hod u životu s onim s kojim dolazi u susret.
Tada, u praksi, ljubav nadilazi čak i ponašanje prve kršćanske
zajednice jer dok su: Prvi (su) kršćani dijelili vremenita dobra
jedan drugome, kršćanin, oplemenjen ljubavlju koju opisuje Gerard,
dijeli i duhovna dobra to jest dijeli: lijepe primjere i sve svoje jedan
drugome (BH, 006890).
Kako je to aktualno u današnja vremena sebičnosti koja, pri-
mjerice, koče puteve autentične raspodjele dobara u suživotu ljudi!
Uzrokuju ekonomske krize!
Kada koncilska Crkva potiče sve staleže kršćana na obnovu,
zapravo poziva da najprije dijelimo duhovna dobra, lijepe primjere i
sve svoje jedan drugome, u ova vremena obilježena sebičnošću.
Da je to put i danas, neka nam budu kao potvrda sljedeći navo-
di iz koncilskih dokumenta. Primjerice, koncilska Crkva ističe da
su laici Pozvani od Boga da ražareni kršćanskim duhom vrše svoj
apostolat u svijetu poput kvasca. Redovnici da budu Svjedoci o vječ-
nim i neprolaznim dobrima; svećenici: Da uvijek nastoje oko veće
zrelosti po kojoj će iz dana u dan postajati sve podesnije oruđe na
službu svemu Božjem narodu.
Koliko je važna danas kvaliteta ljubavi koja je nesebična, koja
ima obilježja Isusove ljubavi, ljubavi svjedočenja, ponašanjem i dje-
lima? Neka nas uvjere poticaji vrhovnih svećenika, koji od II. vati-
kanskog koncila na ovamo neprestano potiču na takvu ljubav.
Navodim ovdje samo misao pape Pavla VI. u pobudnici koja počinje
riječima: Naviještanje Evanđelja (EN), u kojoj, među ostalim Papa
piše: Crkvi je prvo sredstvo evangelizacije svjedočanstvo izvornoga
kršćanskoga života predanog Bogu u zajedništvu koje ništa nije

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 350
kadro uništiti i ujedno, u bezgraničnoj revnosti, predanog bližnjemu.

Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje… ili ako sluša
učitelje sluša ih zato što su svjedoci (Papa Pavao VI., ‘Evangelii nun-
tiandi, 1975., 41).
Mnogi vjerodostojni svjedoci opisuju Gerardovu svjedočku lju-
bav prema Bogu i bližnjemu. U povodu „srebrnog jubileja“ misniš-
tva o. Gerarda njegov će poglavar, dok izvješćuje oca generala o
slavlju, dodati: Da će vrlo svečano proslaviti Gerardov srebrni jubilej
svećeništva jer je poznat u cijelom bačkom kraju kao revan svećenik.
Generalni pohoditelj 1926., u somborskom samostanu, u svom će
izvješću vrhovnom poglavaru zapisati: (Gerard) mnogo moli i mno-
go djeluje. Za vrijeme I. svjetskog rata činio je nadljudske napore u
pastoralnom pogledu…
Generalni pohoditelj godine 1937. će dodati: (Gerard) u naro-
du uživa ugled svetoga čovjeka a svećenici ga drže sličnim arškom
župniku, sv. Ivanu Vianeyu.
Generalni vizitator, koji je pohodio somborski samostan godi-
nu dana prije Gerardove smrti, u svom će izvješću ocu generalu
Slugu Božjega nazvati Dobrim duhom zajednice.
Sam somborski puk je ta izvješća potvrdio kada je posmrtne
ostatke Sluge Božjega ispratio do somborskog groblja. Sva izvješća
u postupku za proglašenje sluge Božjega svetim potvrđuju da je
deset tisuća duša sudjelovalo na njegovu pokopu.
Stoga možemo zaključiti da se u duhu vremena i mode Gerard
snašao i pokazao da je u ljubavi koja svjedoči: Našao blago… Dru-
gima ljubav dijelio svojim primjernim životom i zauzetim pastoral-
nim radom.
Dare liječenja u tom istom Duhu…

U I. poslanici Korinćanima sv. Pavao nabraja darove koje Duh
Sveti dijeli. Među darovima, za dobro zajednice, sv. Pavao spominje
Dare liječenja (I Kor 12,9).

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 351
U Evanđelju se spominju mnoga izlječenja koja je Isus učinio

bolesnim ljudima.
Iz povijesti Crkve nam je također poznato da je dare liječenja
Bog podijelio brojnim svojim sljedbenicima.
Izgleda da je darom liječenja bio obdaren i naš sluga Božji
Gerard Tomo Stantić. Između svjedočanstava priopćujem sljedeće
svjedočanstvo, zabilježeno u postupku za njegovo proglašenje bla-
ženim i svetim:
– Sjećam se događaja – priopćuje svjedok, koji se odnosi na
apostolat sluge B. Gerarda Tome Stantića. Radi se o slučaju djevoj-
ke koja je bila bolesna na živce. Napadala je i bila agresivna. Morali
su je vezanu držati u sobi.
Kako je obitelj bila pravoslavna, otac je pošao pravoslavnom sve-
ćeniku i potužio mu se na kćerkinu bolest i tražio od njega savjet.
Pravoslavni svećenik, pošto je saslušao oca ove bolesne dje-
vojke, savjetovao mu je da pođe u veliku katoličku crkvu i potuži se
katoličkom svećeniku o. Grgi. (o. Gerardu). Dodao je: ako vam on
ne može pomoći, ne znam što biste mogli poduzeti za liječenje vaše
kćeri.
Otac djevojke, po savjetu svoga svećenika, požalio se ocu Ge-
rardu i ispričao mu slučaj svoje kćeri. O. Gerard, pošto je saslušao
oca djevojke, pristao je odmah poći s njime na njegov salaš. Odve-
zao se kolima na obiteljski salaš. Kako bi omogućili ocu Gerardu
pristup k djevojci, odlučili su djevojku svezati jer su smatrali da o.
Gerard neće moći k njoj pristupiti. Mogla bi ga napasti i povrije-
diti. Otac Gerard se tome usprotivio i rekao: Neće ona ništa, ta ona
je mirna… Zatim je o. Gerard ušao k njoj u sobu u kojoj se nalazi-
la i ostao s njom izvjesno vrijeme.
Poslije susreta s djevojkom, najprije je iz prostorije izišao o.
Gerard i rekao ukućanima: Dat će Bog i djevojka će ozdraviti i sve
će biti dobro. Nakon kratkog vremena izišla je iz sobe i djevojka i
pokazala se zdravom, kao da uopće nije bila bolesna.
Iz zahvalnosti njezin je otac, svake godine, darivao samostanu
izvjesnu količinu pšenice. Zaboravio sam kako je bilo ime ocu dje-
vojke koja je ozdravila (Sjedočanstva, 010173-74).

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 352
Ima još svjedočanstava, u izvješćima svjedoka u biskupijskom

postupku, koja izvješćuju o ozdravljenjima koja se pripisuju ocu
Gerardu. Neka govore i o tome da je imao posla i s nečistim dusima.
Zadržimo se ipak samo na ovome svjedočanstvu koje, čini mi
se, ima posebno značenje i poruku u odnosu na ekumenizam, u
konkretnim okolnostima našega podneblja.
Zanimljiv je prije svega jer se radi o djevojci iz pravoslavne obi-
telji. Jednako tako je zanimljivo zbog povjerenja koje uživa sluga
Božji kod jednog pravoslavnog svećenika, koji upućuje svoga vjer-
nika baš sluzi Božjem, katoličkom svećeniku.
Kako vrednovati ovaj događaj? Mislim da bilo previše ograni-
čeno mišljenje koje bi svelo ovaj događaj, općenito, samo na eku-
menski duh oca Gerarda ili na ekumenski duh pravoslavnog sve-
ćenika i oca djevojke, koji doduše postoji. Držim da u ovom kon-
kretnom slučaju treba osobito istaknuti činjenicu da Gerard uživa
ugled jer je svojim životom bio svjedok o vječnim i neprolaznim
dobrima. Da baš zato uživa ugled i povjerenje među pripadnicima
drugih kršćanskih konfesija. Stoga, oslanjajući se na ovaj konkre-
tni slučaj, treba istaknuti da sluga Božji promiče ekumenski dijalog
na jedan specifičan način – svjedočeći životom.
Teolog Karl Rahner, u svojim teološkim razmišljanjima o redov-
ničkom životu, istaknuo je da uzoran i svjedočki život ima snagu
otvoriti duše Božjoj milosti i dodirnuti ih Evanđeljem, jer se duše
otvaraju Bogu ne samo navještajem Božje Riječi i slavljem sakra-
menata, dijalogom, nego i svjedočenjem, uzornim životom. Vrijedi
to sigurno ne samo za redovnike nego i za sve kršćane.
Oslanjajući se na ovo mišljenje uglednog teologa u povezanos-
ti s izlječenjem pravoslavne djevojke, nalazimo potvrdu da je svje-
dočenje životom oca Gerarda bilo važan element u zbližavanju,
povjerenju, između kršćana katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti
u Somboru. Ekumenski duh promiče ne samo dijalog na razini uče-
nja ili smjernica, nego i ugled svjedoka. Pravoslavni vjernici pozi-
vali su oca Gerarda i svojim bolesnicima!
Treba biti mirisavo cvijeće, kako cvijeću prispodobljuje otac
Gerard uzoran život kršćanina, jer Cvijeće dijeli miris i ljepotu iako

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 353
nema značenje Božje slike. Božja je slika čovjek kad Bogu služi. Kada
čovjek Bogu služi postaje čudnovato cvijeće, ljepše raste i mirisavo
postaje dokle u nebo ne stigne. Rosa – milosti njemu nedostaje samo
neka strast stabljiku cvijeća ne slomi.
Slikom mirisavog cvijeća koje miriši Gerard želi reći da je svje-
dočanstvo života vrlo jaki izazov ljudima, Njegovo je uvjerenje:
Dokle god cvijeće zadržava miris u sebi i drugima miriši te dodaje:
To čini pobožna duša (Jó gondolot, 005068).
Gerard je nastojao biti mirisavo cvijeće sa sljedećim progra-
mom: Moja je dužnost milost prosit i svakome svaki je dan nositi:
svima koji umiru, koji jako griješe, ili u čistilištu pate. Bolesnima i
svima koji su u potrebi. Moram sve ove svaki dan obići. Kako pak sve
to ne mogu svaki dan, danju obići, moram i noću ih obilaziti. Ta
svaka je duša Tebi dragocjena… (RI, 003872).
Istaknimo na kraju: pravoslavni svećenik ne bi sigurno prepo-
ručio zabrinutom ocu da se, zbog stanja svoje kćeri, obrati ocu
Gerardu da nije vjerovao da je Gerard svjedok o neprolaznim dobri-
ma kako II. vatikanski koncil definira redovnika, koji, u Gerardovoj
zamisli treba mirisati svijetu kao cvijeće. Vrijedi to i za svakoga
kršćanina laika jer treba u svijetu biti kao kvasac koji ukvasava: pri-
donosi boljem svijetu, kako uči koncil.
Otajstvo duhovnog djetinjstva

Prenosimo prikaz doktorske radnje o Sluzi Božjemu pod naslo-
vom „Otajstvo duhovnog djetinjstva u rukopisima o. Gerarda“, koju
je predstavio sam autor o. Franjo Podgorelec u razgovoru za časo-
pis Advocata Croatiae (časopis župe Remete).
– Doktorirali ste nedavno o temi „Otajstvo duhovnog djetinjstva

u rukopisima o. Gerarda Stantića ocd. (1876. – 1956.)“. Možete li
ukratko predstaviti svoju radnju, zapravo navesti i opisati atribute
koji su resili duhovno djetinjstvo sluge Božjega?

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 354
O. Franjo Podgorelec: Kako bi se sam predmet bolje razu-

mio, moram prvo reći nešto općenito o samoj temi. Sama tema spa-
da u smjer tzv. „francuske duhovne škole“. Prema toj školi, naslje-
dovanje Isusa nije nešto izvanjsko, nego znači prije svega asimili-
rati njegove unutarnje stavove i duh. Sukladno tome ta duhovna
škola drži da u svemu što je Isus činio, djelovao, govorio i preuzeo
tijekom svoga ovozemaljskog povijesnog života, što zovemo „otaj-
stvima“, postoji izvanjska i unutarnja (tj. unutarnja raspoloživost i
stavovi koje je posjedovao te duh kojim je bio potaknut da to čini)
forma tih djela. Uzašašćem zdesna Ocu, vanjska forma tih otajstva
su prošla i neponovljiva, međutim, unutarnja dimenzija tih otajsta-
va je trajno i vječno prisutna s njime zajedno s njezinim čovještvom
u slavi Presvetog Trojstva, te je kao takva dostupna svakom vjerni-
ku koji ih želi asimilirati. Tako su se razvila pojedina otajstva
Kristova života, gdje su se osobe usredotočile na samo jedno otaj-
stvo te kroz nju željele ući u cjelovito otajstvo osobe Isusa Krista.
Jedno od tih otajstava jest i to da se Isus začeo i rodio kao čovjek te
proživio, kao svatko od nas, dob djetinjstva. Vjerojatno je poznato
da je najznamenitiji predstavnik tog duhovnog smjera sv. Terezija
od Djeteta Isusa, prošle godine proglašena naučiteljicom Crkve, a
koju je ujedno Sluga Božji posebno štovao. Cilj je, dakle, moje
radnje bio da prikažem kako je to otajstvo živio o. Gerard.
U tu svrhu sam podijelio radnju u dva dijela. U prvom je pred-
stavljena kratka biografija, povijesna (društvena i duhovna) situa-
cija te narav njegovih rukopisa. U drugom dijelu izravno se razvija
zadana tema u tri poglavlja. U prvom poglavlju se razvija kristološ-
ka dimenzija, gdje se prikazuje njegovo osobno iskustvo koje je za-
pisao u svezi s Malim praškim Isusom čiju pobožnost je redovito
prakticirao te kakve je stavove u njemu pobudilo otajstvo Isusova
djetinjstva. Zatim se razvija teologalna dimenzija, tj. obrađuju se tri
teologalne kreposti: vjere, nade i ljubavi. Međutim, te su kreposti
oblikovane i obilježene upravo gore navedenim otajstvom. Tako je,
na primjer, krepost vjere predstavljena kao pouzdanje u Božju pro-
vidnost, jer uz to što je pouzdanje prvotna sastavnica te kreposti
(tek drugotno je prianjanje uz vjerske istine), ona je i tipična karak-
teristika duhovnog djetinjstva te temeljni stav u životu o. Gerarda.
Krepost nade pak se prikazuje kategorijom „rasta“ i trajnog dozri-
jevanja, jer je to prirodna kvaliteta djeteta i obilježje tog otajstva.

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 355
Upravo takvo definiranje kreposti nade ističe njezinu bitnu sastav-

nicu koja se tradicionalno izriče binomom „već da i još ne“. Kra-
ljevstvo Božje je „već“ prisutno i djelatno ali „još“ ne u punini, to će
biti tek u nebu. Stoga čovjek u svom duhovnom dozrijevanju ne
može nikada na ovoj zemlji reći da je došao do konačnog cilja. I na
kraju, u trećem poglavlju drugog dijela radnje, obrađuje se moral-
na dimenzija otajstva duhovnog djetinjstva. Naime, prikazuju se
moralne kvalitete tipične za to otajstvo: divljenje, čistoća, jednos-
tavnost, dobrostivost, poniznost, samozatajnost i zahvalnost.
– Koliko je „otajstvo duhovnog djetinjstva o. Gerarda“ aktualno

za današnje vrijeme?
O. Franjo Podgorelec: Treba reći da to otajstvo sadrži dvije

temeljne komponente: „kristološku“, tj. gdje se odnos prema na-
šem Gospodinu usredotočuje na otajstvo njegova djetinjstva s re-
dovitom pobožnom praksom (npr. Malom praškom Isusu); i pos-
toji „antropološka“ komponenta, gdje se dijete postavlja sa svojim
naravnim kvalitetama kao model osobe koja je sposobna prihvatiti
kraljevstvo Božje (Ako ne postanete kao dijete, nećete ući u kraljev-
stvo Božje).
Kristološka komponenta danas nije aktualna i to zbog toga jer
se danas događa proces globalizacije svijeta, te u tom kontekstu
dolazi do sve većeg susretanja na svim područjima, pa tako i izme-
đu različitih religija. Ta činjenica zahtijeva da se današnja kršćan-
ska poruka usredotoči na svoje bitne zasade i na svoju središnju
poruku. Stoga se danas u pitanju kristologije stavlja u središte Krist
kao osoba, a ne više pojedina njegova otajstva. Naprotiv, antropo-
loška komponenta ostaje aktualna, dosta je navesti da je upravo njoj
posvetio jednu malu knjižicu, vjerojatno najveći teolog 20. st., Hans
Urs von Balthasar.
Što se tiče samog o. Gerarda, osnovna ideja koja bi se mogla
istaknuti i danas jest što on promatra Božju milost, koja nam se
daje po svetim sakramentima – napose svetoj Pričesti, Božjoj riječi,
kao Malog Isusa koji postaje Gost našeg srca, kojega treba štititi i

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 356
paziti te životom sukladnim evanđelju omogućiti da raste u nama

sve do unutarnje preobrazbe kada će se moći zajedno sa sv. Pavlom
reći: Ne živim više ja nego Krist živi u meni. Šteta što o. Gerard nije
sustavnije razvio tu ideju, nego su to misli raspršene po njegovim
rukopisima, te se ne može govoriti o stvarnoj nauci. Mogle bi se
istaknuti također i gore navedene kreposti tipične za to otajstvo
(pouzdanje u Božju providnost, divljenje, čistoća, jednostavnost,
dobrostivost, poniznost, samozatajnost i zahvalnost).
(Opaska: u ovom drugom odgovoru su preinačene dvije riječi, te
dodana zadnja rečenica.)

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 357
o. Ante Stantić, karmelićanin

Ante Stantić rođen je u
Đurđinu pokraj Subotice, 5 ožuj-
ka 1919., od oca Šime Stantića i
majke Gize rođ. Dulić. Pučku
školu je pohađao u Subotici, a
peti i šesti razred gimnazije u
Somboru kao karmelićanski sje-
meništarac. Novicijat je završio u
Černi (Poljska) 1937. Prve re-
dovničke zavjete položio je 7.
rujna 1938. Filozofski studij,
prvu godinu, studira u Wadovi-
cama (Poljska), drugu u Trevizu
(Italija). Teološki studij završava
na „Teresianumu“ u Rimu, gdje
polaže svečane zavjete 1941. Za svećenika je zaređen 4. srpnja
1943. u Rimu. Na „Gregoriani“ u Rimu doktorira iz crkvene povije-
sti i postaje profesor na Papinskom sveučilištu „Teresianum“ u
Rimu. Godine 1950. vrši službu vikara Svete Gore Karmela i žup-
ničku službu u Hajfi (Izrael). Vicerektorom odgojno-znanstvenog
zavoda „Teresianum“ u Rimu izabran je 1956. U Hrvatsku se vraća
1963. te u Zagrebu/Remetama vrši službu priora, učitelja bogoslo-
va, provincijala i župnika župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u
Remetama. Osim klasičnih jezika: latinskog, grčkog i hebrejskog,
tečno je govorio talijanski, francuski, španjolski, poljski i pomalo
mađarski.
Uz svoj poglavarski i župnički rad, bavio se pisanjem vjerskih,
duhovnih knjiga i članaka u Glasilima: Vjesnik đakovačko-srijem-
ske biskupije (1971); Služba Božja (1971); Obnovljeni život DI (1976,
1983); Časopis Marija (1982).
Djela: Giovannidi Gesu Maria Calagoritano OCD (1564-
1615), Roma, 1960; Historia Ordinisnostri, Roma 1960; De educa-

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 358
tioneques-tionisselectae, Roma 1962. Dio jedne problematike,

Vjesnik đakovačko-srijemske biskupije 1971, br. 24; Naučavanje sv.
Terezije Avilske o redovničkom životu, Služba Božja, 11 (1971);
Otajstvo kršćanske molitve, Remete 1972; Redovnički život u svjet-
lu II. Vatikanskog sabora, Remete, 1973; Crkva u životu i djelima sv.
Terezije Avilske, Obnovljeni život DI, 28 (1973); Dijalog s Ocem,
Effata, 25 (1975); „Mali put“ Terezije Martin u ovom našem vre-
menu, Obnovljeni život DI, 31 (1976); Pregled povijesti karmelskog
reda i Terezijanske obnove, Zagreb, 1982; Terezija Avilska – kćer-
ka Marijina, Marija, 20 (1982); Duhovna kretanja u Španjolskoj u
Terezijino vrijeme, Obnovljeni život DI, 38 (1983).
Kao vicepostulator kauze o. Gerarda, o. Ante Stantić je surađi-
vao u časopisu Zvonik, raznim temama iz zapisa sluge Božjega o.
Gerarda. Izdao je knjige: Zagrliti Krista i duše, Zagreb, 1994; Na
Božji način među ljudima, Zagreb, 1988; Karmelićani, Zagreb,
2002; Disanje duše, Zagreb, 2006. i mnoge druge brošure u svrhu
širenja upoznavanja lika i djela o. Gerarda. Doživio je 94 godine.
Preminuo je 6. prosinca 2013., u Zagrebu. Pokopan je u karmeli-
ćanskoj grobnici na remetskom groblju.
Priredio o. Mato Miloš, OCD, vicepostulator

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 359
Sadržaj
o. Mato Miloš: Uvodna riječ...................................................5
Kratice u ovoj knjizi ................................................................8
I. Duhovna škola o. Gerarda
Isus Krist izvor duhovnosti

Nezasitan u ljubavi Krista i Crkve .......................................11
Nas dvojica ...........................................................................12
Gerardov Isus Krist .............................................................14
Svjetlo na prosvjetljenje naroda... .......................................17
Zeleno voće i loptice od krpe ..............................................19
Gerardov „Mali Isus“ – od utjelovljenja

do otajstva muke i uskrsnuća, Duh Sveti,
Presveto Trojstvo, Crkva…)
U Djetetu rođenom u Betlehemu Bog nam se

daje milovati ......................................................................21
Utjelovljeni Otkupitelj ljudi ..................................................22
Prenosioci želja Malog Isusa ..............................................23
Sigranje s Malim Isusom .....................................................25
Štovanje Djeteta Isusa u Subotičkoj biskupiji.....................26
Tko je „Mali Isus“ oca Gerarda? .........................................28
„Mali Isus“ je Bogo-Čovjek .................................................30
Mali Isus: iz sebičnosti put u slobodu ................................32
Postati najprije djeca ............................................................34
Utjelovljena Riječ i kršćanski duhovni život ......................37
Sjedinjenje duše s Bogom i Utjelovljeni Sin Božji ...............39
Spasiteljevo rođenje i duhovni kršćanski život .................42
Mali Isus i Utjelovljeni Sin Božji .........................................43

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 360
Isusova malenost i duhovni život kršćanina .......................46

U Cvijeću cvijeće ..................................................................48
Isusovo Utjelovljenje novog zemaljskog raja stvaranje ....50
Utjelovljeni Božji Sin i duhovni život kršćanina ................52
Stari i novi Adam ..................................................................54
Sveto pismo ljekarnica duše ................................................56
S Malim se družim ...............................................................58
Rasti u Isusu Kristu .............................................................62
Dječje srce ............................................................................64
Tko primi jedno dijete u moje ime... ..................................67
Su-umirati s Kristom ............................................................68
Krist središte života .............................................................70
Neumrla duša – kraljevina nad svim kraljevinama ...........72
Značenje pjevanja na drvetu križa u osobnom životu
kršćanina ...........................................................................74
Eklezijalno značenje pjevanja na drvetu križa ...................76
Smrviti grijeh .......................................................................77
Suobličiti se Kristu po njegovom vazmenom Otajstvu .....80
Duh koji oživljuje .................................................................81
Duh Sveti pomaže letjeti ......................................................83
Ljubav Božja razlivena u dušama po Duhu ........................85
Ljubav je kao stablo života ...............................................86
II. Bogoslovne kreposti – Sakramenti
Vjera čisti razum od sebičnosti ...........................................91

Što vjera pokazuje neka duša gleda... ................................93
Ufanje – sretno trgovanje i kupovanje .................................95
Ljubav vatrena ......................................................................96
Zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu .......................100
Mržnjom istribiti što Isus mrzi .........................................102
Vjera, ufanje i ljubav ruho novo, mirisavo i lijepo ...........104
Želim letjeti k Tebi kao munja ..........................................105
Vjera, ufanje i ljubav, to troje; najveća je ljubav ...............107
Okus gorčine i tame noći ..................................................109
Bogoslovna ljubav svakoga k Bogu vuče ...........................111
Liječenje tijela i duše... ......................................................113

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 361
Ljubav koja je iznad svake ljubavi ....................................115

Vjera, ufanje i ljubav – to troje… ......................................117
Na slobodu pozvani ............................................................119
Kršćanski život između vremenitog i vječnog ................121
Tko se Boga ne boji ne šteti samo sebi, nego šteti
i bližnjemu… ...................................................................124
Kad u patnji pjevam samo onda zrijem… .........................126
Borba je kršćaninov život na zemlji ..................................128
Hod prema nebeskom Ocu ................................................130
Čovjek je tjelesan... Čovječje misli opake... (Post 6,3.5) .131
Adam u nas usadio trn... ...................................................132
Osloboditi nagnuća od navezanosti ..................................134
Uspavati strasti ...................................................................137
Dok strasti spavaju mirnu noć nemaju ............................139
Pokorom milovati Isusa .....................................................142
Postom kititi sve poslove... duše su skupe kao
Isusov život .....................................................................144
Duše su skupe kao Isusov život .......................................145
Isusu i Mariji služim kad druge iz bare, iz slabosti,
izvlačim… ........................................................................147
Neumorni proučavatelj moralnog bogoslovlja ................149
Savjest objektivni čovjekov sudac ....................................151
Spasonosna tužba liječnicima koji nam mogu i hoće
pomoći .............................................................................154
Bolesnici – blago Crkve ....................................................156
Liječiti duše ........................................................................158
Navlastitosti Gerardove skrbi za bolesnike .....................160
Čekam duše… ....................................................................163
Euharistija u životu i djelovanju oca Gerarda ..................166
Moja moć od Euharistije pomoć .......................................168
Euharistija i duhovna iskustva o. Gerarda Stantića ........170
Zaborav ...............................................................................172
III. Molitva (meditacija, kontemplacija, mistika)
Kada molite ne naklapajte kao pogani .............................177

Motrilački i djelatni život ...................................................179

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 362
Molitva skladište puno hrane, odijela, lijeka i oružja ......181

Poruka o aktualnosti molitve ............................................183
Molitvom liječiti ljubav prema Bogu i bližnjemu ............185
Srcem razgovara s Bogom tko traži i vrši Božju volju ....187
Usmena molitva .................................................................189
Samozataja i molitva ..........................................................191
Molitva razmatranja ...........................................................193
Euharistijska molitva .........................................................195
Molitva Pažnjom na Isusa .................................................197
Molitva zaljubljene duše ....................................................199
Duša je raj u kojem se s Bogom razgovaramo ................201
Krunica biografija najvećeg heroja ...................................203
Milovanje Isusa ..................................................................205
Svjetlo i tama na putu ........................................................207
Iskustvo Isusove prisutnosti i eklezijalni odjeci iskustva 210
Što vjera pokazuje to neka duša gleda... ..........................213
Mirisati svijetu ....................................................................215
Razgovor s Isusom i Majkom ...........................................218
Dječja vjera .........................................................................220
Jakost, dječja slabost .........................................................222
Poboljšanje – sebične ljubavi uništenje ............................224
Savršenost – prilagoditi se Božjoj volji .............................226
Želim biti vosak ..................................................................228
Dugotrajna operacija ..........................................................230
Gusjenica i lijepi leptir .......................................................232
Mistika se mistikom vrednuje ..........................................234
Najprije s Bogom razgovarati a onda to
drugima kazivati .............................................................236
Razgovor s Isusom i Marijom ...........................................238
Boga gledati i propovijedati ..............................................240
Tipična mistična iskustva i njihovo značenje u životu
oca Gerarda .....................................................................243
Pretvoriti se iz vode u vino kao voda u Kani
galilejskoj… .....................................................................247
Gledati Isusovim očima i djelovati Isusovim rukama .....249
Lijek za svijet ......................................................................251
Kršćanski nauk uz Sveto pismo također ljekarnica
kršćanskog života .............................................................253

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 363
Ekologija duha ...................................................................255
IV. Glavni uzori duhovnosti o. Gerarda
Marija, Isusova Majka

Marija uznesena na nebo i kršćanski život ......................261
Škapular Gospe Karmelske u vlastoručnim zabilježbama
o. Gerarda ........................................................................263
Gospa od Karmela i u nebo Uznesena .............................265
Blagovijest ..........................................................................268
Marijanske teme u rukopisima o. Gerarda ......................270
Dijete junačke Majke… .....................................................273
Ljubiti ljude Marijinom ljubavlju te biti tvornica šećera ..275
Isuse i Marijo, u mom srcu zidajte sebi stan… ...............277
Na vašu dobrotu, Isuse i Marijo, gledati… ......................280
Vaša lica, Isuse i Marijo, raj mi otvaraju… ......................282
Marijino srce na nas u nebu zaboraviti neće ...................284
Sv. Terezija od Djeteta Isusa

Sluga Božji Gerard Tomo Stantić i sv. Terezija od
Djeteta Isusa ...................................................................287
Lik sv. Terezije od Djeteta Isusa u riječima
o. Gerarda Tome Stantića ..............................................289
Sv. Ivan od Križa

O. Gerard Tomo Stantić i sv. Ivan od Križa .....................291
Učenik Ivana od Križa s bačke ravni ................................293
Sjedinjenje duše s Bogom .................................................294
Srušiti sebičnost… .............................................................295
Osobnost od dva pola .......................................................297
V. Iz života o. Gerarda
Iz bogatstva srca usta govore ...........................................303

Život i djelovanje oca Gerarda u višenacionalnoj
zajednici ...........................................................................305
Homilija u povodu pedesete obljetnice smrti

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 364
o. Gerarda Tome Stantića ..............................................307

Gerardova apostolska djelatnost u Somboru ..................309
Ciljevi života međusobno usklađeni .................................312
Značenje opredjeljenja za definitivne ideale ....................314
Značajke lika o. Gerarda ...................................................316
Navjestitelj Božje riječi ......................................................318
Na svojstven način pučki propovjednik ...........................320
Neumorni lomitelj Božje riječi ..........................................323
Spisateljska djelatnost SB Gerarda Tome Stantića

Panoramičan pogled na pisanu riječ o. Gerarda Tome....326
Izvori o. Gerarda Tome Stantića u vlastoručnim
zapisima i propovijedima ................................................328
Širitelj pobožnosti Malog Praškog Isusa

Doprinos o. Gerarda produbljenju štovanja
Djeteta Isusa ...................................................................331
Redovništvo
Smisao Gerardova poslanja ...............................................334
Služiti samo Isusu i Mariji .................................................335
Ekumenizam o. Gerarda
Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić i ekumenizam ........338
Svjedočanstva o Ocu Gerardu

Otac Gerard Tomo Stantić i komunizam .........................341
Slatke istine za sebe i za druge ........................................344
U duhu vremena i mode… ................................................347
Dare liječenja u tom istom Duhu… ..................................350
Otajstvo duhovnog djetinjstva (prikaz doktorske
disertacije o SB Gerardu Tomi Stantiću) .........................353
O. Ante Stantić, karmelićanin ...........................................357

Sadržaj..................................................................................359

OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 365
o. Ante Stantić
S Malim Isusom do mistike
(Ulomci iz pisane riječi o. Gerarda Tome Stantića)
Nakladnici:
Vicepostulatura Sl. Božjega o. Gerarda Tome Stantića
Uredila:
Lektura:
Korektura:
Željka Zelić
Tehničko prijelom:
mr. sc. Er vin Čeliković
Tisak:
Štamparija Printex Subotica
Naklada:
xxx
Subotica, 2016.
ISBN 978-86-7450-070-5
OGS_01 31.01.17. 09:53 Page 366
CIP

S Malim Isusom Do Mistike

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

S Malim Isusom Do Mistike

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

OGS_01 31.01.17.

Ante Stantić, OCD

S Malim Isusom do mistike

S Malim Isusom do mistike 1

Edicija Sveci, knj. 3

Ante Stantić, OCD

Katoličko društvo „Ivan Antunović“ – Subotica

S Malim Isusom do mistike 3

S Malim Isusom do mistike 5

spušta na zemlju i iz ljubavi prilazi čovjeku. Sakramenti Crkve su za

ekumenizam, osobito s pravoslavnom Crkvom. Za nas je također

o. Mato Miloš, OCD, vicepostulator

S Malim Isusom do mistike 7

Kratice u ovoj knjizi

KKC Katekizam Katoličke Crkve

S Malim Isusom do mistike 9

Isus Krist izvor duhovnosti

Nezasitan u ljubavi Krista i Crkve

S Malim Isusom do mistike 11

Među brojnim zapisima i sadržajima njegovih adoracija Krista

Isuse moj! Što ću? Tebe ne poznam, jer Te ne vidim. Ali to mi

S Malim Isusom do mistike 13

Kristova. U riječima: Isuse, alaj je slatka Tvoja milost daje nam

Gerardov Isus Krist

S Malim Isusom do mistike 15

je glava puna misli sebeljublja (TH. PAST, 7, 47). Nisam sigurno

vječnu gozbu s njime imati... po Euharistiji s Bogom sjedinjeni i sa

Svjetlo na prosvjetljenje naroda

S Malim Isusom do mistike 17

sao, o tome razmišljao, od toga živio, i to priopćavao vjernici- ma,

Zeleno voće i loptice od krpe

S Malim Isusom do mistike 19

bavlju i poniznošću. Ljubav i poniznost dakle preobražavaju igru i

Gerardov „Mali Isus“

U Djetetu rođenom u Betlehemu

S Malim Isusom do mistike 21

temeljni uvjet da nam se Bog dade milovati u Djetetu Isusu: Zlo bi

Utjelovljeni Otkupitelj ljudi

Gerard u svezi s Utjelovljenjem Isusa Krista, a to je Isusova soli-

Prenositelji želja Malog Isusa

S Malim Isusom do mistike 23

Kršćanska radost Božiću, koja pretpostavlja već navedene i

Sigranje s Malim Isusom

S Malim Isusom do mistike 25

Provjeru blizine i iskustva Gerard nalazi u raspoloženju koje

Štovanje Djeteta Isusa

jedajući hrvatski, mađarski, uz sudjelovanje znatnog broja vjerni-

S Malim Isusom do mistike 27

Knjižica sadrži, među ostalim, kratku povijest kipa Malog

Tko je Mali Isus oca Gerarda?

se do zaključa da radije treba govoriti o njegovom „Isusu – centriz-

S Malim Isusom do mistike 29

Mali Isus je Bogo-Čovjek

S Malim Isusom do mistike 31

Mali Isus: iz sebičnosti put u slobodu

izbliza te nevine duše, shvatila sam kakva je nesreća ako se ne obli-

S Malim Isusom do mistike 33

Postati najprije djeca

S Malim Isusom do mistike 35

Malom Isusu (LjSS, 001837.). Gerard zaključuje: Sva je pobožnost,

S Malim Isusom do mistike 37

Utjelovljeni Isus Krist nas voli, ističe Gerard, i to je razlog zbog

otajstva Kristova križa i umiranja kako bismo postigli puni život