12.5.23.

10:25 Magnetizam – Wikipedija / Википедија

Magnetizam
Magnetizam (prema magnetu koje dolazi od lat. magnes,
genitiv magnetis < grč. Μαγνῆτıς λίϑος: kamen iz Magnezije) Elektromagnetizam
je skup pojava povezanih s magnetskim poljem i s ponašanjem
tvari u magnetskom polju. Magnetska svojstva tvari potječu
od magnetskih momenta atoma i njihovih međudjelovanja
koja mogu stvoriti kolektivno magnetsko uređenje.
Magnetizam atoma posljedica je magnetizma elektrona i Ključne stavke
atomske jezgre i njihovih međudjelovanja. Razlikuje se Elektricitet • Magnetizam
orbitalni magnetski moment, zbog gibanja elektrona oko
atomske jezgre, i spinski magnetski moment, kao vlastito Elektrostatika

kvantnomehaničko svojstvo elektrona i jezgre. S obzirom na

ponašanje u magnetskom polju, sve se tvari odlikuju svojom Električni naboj  • Coulombov
magnetskom permeabilnošću. Tako se mogu razlikovati zakon  • Električno polje  •
dijamagnetične, paramagnetične, feromagnetične, Električni fluks  • Gaussov
ferimagnetične i antiferomagnetične tvari. [1] zakon  • Električni potencijal  •
Elektrostatična indukcija  •
Električni dipolni moment

Sadržaj Magnetostatika

Povijest
Magnetizam u drevnoj Kini Ampèreov zakon  • Električna
struja  • Magnetno polje  •
Magnetizam u srednjem vijeku
Magnetni fluks  • Biot–Savartov
Svojstva zakon  • Magnetni dipolni
Dijamagnetizam moment  • Gaussov zakon za
Paramagnetizam magnetizam
Feromagnetizam
Ferimagnetizam Elektrodinamika

Metamagnetizam
Elektromagnetizam Vakuum  • Lorentzova sila  •
EMS  • Elektromagnetska
Zemljin magnetizam indukcija  • Faradayjev zakon  •
Izvori Lenzov zakon • Struja pomaka •
Maxwellove jednačine  • EM
Vanjski linkovi
polje  • Elektromagnetna
Vidi još radijacija  • Liénard-Wiechertov
potencijal  • Maxwellov tenzor  •
Vrtložne struje
Povijest
Električna mreža
Po predaji, do naziva magnet došlo je tako što je svojstva
magneta zapazio pastir Magnus na grčkom otoku Kreti. Po toj Električna provodljivost  •
predaji, on je na sandalama imao željezne čavle te je, dok je Električni otpor • Kapacitivnost •
išao preko kamenja, primjetio da mu to kamenje privlači Induktivnost  • Impedanca  •
sandale. Dakako, to kamenje je bila rudača magnetit. Tales Resonantne šupljine  •
Milećanin, a poslije i drugi grčki filozofi, pisao je o neobičnom Talasovod
https://sh.wikipedia.org/wiki/Magnetizam 1/6
12.5.23. 10:25 Magnetizam – Wikipedija / Википедија

ponašanju željezne rudače koja privlači željezne predmete. Kovarijantna formulacija

Naime, oblikovana željezna rudača - magnetit, crna ruda
metalnog sjaja, ima sposobnost privlačenja željeza. Ruda
magnetit kopala se u maloazijskom mjestu Magnezijum, po Elektromagnetni tenzor  • EM
kojem je neobična pojava svojstvena oblikovanim komadima tenzor napon-energija  • Četiri-
magnetita dobila naziv magnetizam. Dakle, za tijela koja tok  •
imaju svojstvo privlačenja željeznih predmeta kaže se da su Elektromagnetni četiri-potencijal
magnetična i nazivaju se magneti.
Naučnici

Magnetizam u drevnoj Kini

Za razliku od papira, magnetski kompas je bio

naprava bez koje je kineska civilizacija mogla živjeti
isto kao i s njom, ali ovaj slučaj upravo pokazuje
ono malo veza između znanosti i tehnologije u
drevnoj Kini. Tajnovita svojstva magnetnog
kamena (prirodni magnetizam minerala magnetita)
bila su poznata do 300. pr. Kr. i isprva su korištena
kao sredstvo proricanja. Do 100. pr. Kr. je postalo
poznato da se magnetna igla usmjerava duž pravca
sjever-jug i to je svojstvo korišteno u geomantiji ili Model prvobitnog kompasa (sinan) iz dinastije
umijeću feng shui, pravilnom postavljanju kuća, Han (206 pr.Kr. – 220.) za koji se pretpostavlja da
hramova, grobnica, cesta i drugih građevina. je napravljen od prirodnog magneta.
Kasnije se pojavila razrađena naturalistička teorija
koja je objašnjavala gibanje magnetne igle kao
odziv na strujanje energije kroz i oko Zemlje, što je
primjer koji pokazuje da tehnologija ponekad
potiče pretpostavke o prirodi, a ne samo obratno,
kako se danas uobičajeno misli.

U Kini su kasnije magneti proizvođeni na različite

načine: trljanjem željeza magnetitom ili
magnetiziranim željezom, kovanjem zagrijane
željezne trake postavljene u smjeru sjever-jug, te
naglim uranjanjem zagrijane željezne šipke,
postavljene u smjeru sjever-jug, u vodu. Prvi
pouzdani prikaz primitivnog, ali uporabivog Magnetske silnice mogu se pokusom zapaziti ako
kompasa ili sinana, nalazi se u knjizi iz 83., dok se iznad magneta postavi staklena ploča i na nju
ostali izvori sežu možda i do 4. st. pr. Kr. Komad pospe željezna pilovina te se ploča lagano
magnetita bi se izdubio u oblik zaimače (grabilice za potrese. Slova N i S predstavljaju položaje
uzimanje i prenošenje juha), koja bi se postavila na sjevernog i južnog pola.
kamenu ploču ravne, uglačane površine, a drška bi
se potom usmjerila prema jugu. Izvori navode da je
osim u geomantiji korišten i za orijentaciju tijekom putovanja.

Magnetizam u srednjem vijeku

U 13. stoljeću utvrđeno je da i željezo postaje magnetično ako se preko njega prelazi drugim
magnetom. Tako nastaju umjetni magneti. Magneti mogu biti različitih oblika. Najčešće su u
obliku igle, štapića i potkove. Petrus Peregrinus prvi je u Europi (1269.) detaljnije opisao
navigaciju s pomoću magnetne igle. William Gilbert (1600.) otkrio je magnetizam Zemlje, a
Charles-Augustin de Coulomb postavio je 1785. zakon o privlačenju i odbijanju magnetnih polova.
Do početka 19. stoljeća smatralo se da električne i magnetske pojave nisu povezane. Epohalno je
https://sh.wikipedia.org/wiki/Magnetizam 2/6
12.5.23. 10:25 Magnetizam – Wikipedija / Википедија

otkriće danskog fizičara Hansa Christiana Ørsteda,

koji je (1820.) utvrdio da električna struja djeluje
na magnetnu iglu. Pet godina poslije André-Marie
Ampère otkrio je zakon o silama među vodičima
kojima teče električna struja. Tada je konstruiran i
prvi elektromagnet. Oko 1830. Michael Faraday,
Joseph Henry i Heinrich Lenz otkrili su
elektromagnetsku indukciju i njezine zakonitosti, a
James Clerk Maxwell je 1873. sjedinio Ørstedove i
Faradayeve spoznaje u zaokruženu cjelinu
električnih i magnetskih pojava.

Svojstva
Osim prirodnih magneta, postoje i umjetni
magneti, koji se dijele na stalne magnete i
elektromagnete. Stalni magneti izrađuju se od
posebnih željeznih legura (tzv. tvrdih
feromagnetskih materijala) i trajno zadržavaju
magnetska svojstva. Uz stalne magnete postoje i
elektromagneti (zavojnice s jezgrom od mekog
željeza), koji su magneti samo dok kroz njihovu Djelovanje magneta.
zavojnicu teče električna struja.

Ako se magnet u obliku tankog štapa objesi tako da

se može slobodno vrtjeti u horizontalnoj ravnini,
magnetski štap će se okrenuti tako da jednim
krajem pokazuje približno prema sjeveru. Taj kraj
se naziva sjevernim polom magnetskog štapa i
označava se slovom N (eng. north). Drugi je kraj
okrenut prema jugu pa se označava slovom S (eng.
south). Približi li se sjeverni pol jednog magneta
sjevernom polu slobodno obješene magnetne igle,
oni će se međusobno udaljavati. Slično se događa i
za južne polove. Naprotiv, sjeverni pol magneta
privlači južni pol magnetske igle i obrnuto.
Poslijedica međudjelovanja magneta je magnetska Pojednostavljeni uporedni pregled magnetske
sila koja može biti odbojna i privlačna. U blizini permeabilnosti: feromagnetika (μf),
polova magneta magnetske sile su najjače. paramagnetika(μp), vakuuma (μ0) i dijamagnetika
Peregrinusovim pokusom se može zaključiti da se (μd).
magnet sastoji od velikog broja malih, elementarnih
magneta koji tvore nizove, a na krajevima imaju
slobodne polove N i S.

Dijamagnetizam

Dijamagnetizam je svojstvo mnogih kemijskih elemenata (npr. zlata, srebra, cinka, silicija,
fosfora, vodika, plemenitih plinova) i većine organskih spojeva, koje obilježava slaba magnetska
permeabilnost. To su dijamagnetici, njihova je relativna magnetska permeabilnost manja od 1 i
gotovo ne ovisi o temperaturi. Kod tih se tvari vanjsko magnetsko polje neutralizira poljem koje
stvara kružno gibanje elektrona, takozvana Larmorova precesija (Joseph Larmor), pa je zbog
toga gustoća magnetskoga toka zapravo manja od gustoće toka u vanjskome magnetskome polju.
Anomalni dijamagnetici, na primjer grafit i bizmut, imaju većinu svojstava dijamagnetičnih
https://sh.wikipedia.org/wiki/Magnetizam 3/6
12.5.23. 10:25 Magnetizam – Wikipedija / Википедија

tvari, ali im je magnetska permeabilnost 10 do 100

puta veća od permeabilnosti ostalih dijamagnetika i
na niskim temperaturama ovisi o temperaturi. Kod
svih dijamagnetičnih tvari magnetsko polje prolazi
gotovo nedeformirano (strogo uzevši samo za
magnetsku permeabilnost 1), pa se te tvari u
makroskopskim uvjetima očituju kao
"nemagnetične" (ne privlači ih magnet).
Dijamagnetska svojstva pokazuju i tvari kod kojih
se javlja supravodljivost.

Paramagnetizam

Paramagnetizam je svojstvo mnogih tvari,

kemijskih elemenata (na primjer aluminija i kisika)
i kemijskih spojeva, koje obilježava relativna
magnetska permeabilnost nešto veća od 1. To je u
prirodi najčešći oblik magnetizma. Paramagnetične
tvari u magnetskom polju dobivaju slab dodatni
inducirani magnetizam istoga smjera kao i polje,
koji nastaje djelomičnim usmjeravanjem atomskih Dijamagnetička svojstva zlata: lebdenje ili
magnetskih momenata i veći je na nižoj levitacija pirolitičkog ugljika.
temperaturi. U paramagnetskom stanju magnetski
momenti atoma slabo međusobno djeluju i nisu
kolektivno uređeni. I te tvari ne pokazuju
makroskopsku "magnetičnost", ali se, na primjer,
kuglica od aluminija pri padu kroz jako polje
potkovasta magneta usporava. Kod njih se zbog
toplinskoga gibanja atoma ili iona stalno mijenjaju
smjerovi rezultantnih magnetskih momenata tako
da je ukupni magnetski moment jednak nuli iako su
im rezultantni magnetski momenti različiti od nule.

Feromagnetizam

Feromagnetizam je svojstvo karakteristično za Magnet koji lebdi iznad supravodiča zbog

željezo, nikal, kobalt i gadolinij, za njihove Meissnerovog učinka.
međusobne slitine i neke spojeve s drugim
elementima, a samo za malen broj tvari u kojima se
ta četiri elementa ne pojavljuju. Feromagnetične tvari imaju izrazitu relativnu magnetsku
permeabilnost, znatno veću od 1 (od 1000 do 10 000). Feromagnetizam nastaje kao posljedica
jakih međudjelovanja (interakcija) magnetskih momenata atoma, zbog čega nastaje kolektivno
magnetsko uređenje, takozvana spontana magnetizacija, koja se s porastom temperature
smanjuje. Zbog toga feromagnetične tvari pokazuju jaku "magnetičnost", u vanjskome
magnetskome polju postaju inducirani magneti koje zatim to polje privlači. To inducirano polje
mogu zadržati neko vrijeme, pa i stalno.

Osobito je važna Curieva točka, tj. granična temperatura iznad koje te tvari gube feromagnetična
svojstva i postaju paramagnetici (za željezo 758 °C, nikal 360 °C, kobalt 1075 °C, gadolinij 16 °C).
Hlađenjem na temperaturu nižu od Curiejeve ponovno nastaje feromagnetsko stanje.
Feromagnetične tvari imaju više ili manje izražen takozvani remanentni magnetizam ili zaostali
magnetizam: ako ih se dovede u magnetsko polje i zatim djelovanje polja ukloni, njihova

https://sh.wikipedia.org/wiki/Magnetizam 4/6
12.5.23. 10:25 Magnetizam – Wikipedija / Википедија

magnetizacija ne iščezne potpuno (histereza). Tako

se od tvari s velikim remanentnim magnetizmom
dobivaju jaki stalni ili permanentni magneti.
Posebnu skupinu feromagnetičnih materijala čine
tvari poznate pod nazivom ferit.

Antiferomagnetici (npr. manganov oksid,

manganov sulfid, željezni sulfid) su tvari kojima
magnetska permeabilnost na kritičnoj temperaturi
(slično Curievoj točki) prolazi kroz maksimum. Te
su tvari po ostalim magnetskim svojstvima vrlo
slične feromagneticima, odnosno iznad takozvane
antiferomagnetske Curiejeve točke
paramagneticima.

Ferimagnetizam
Alnico feromagnet u obliku potkove.
Ferimagnetizam je pojava kod koje se magnetski
momenti susjednih atoma ili iona u ograničenim
područjima kristala (domena), koja su
feromagnetska, međusobno poništavaju, slično nizu
permanentnih magneta nasuprotnih orijentacija.
Takve tvari, ponajviše feriti, odlikuju se velikom
električnom otpornošću koja je uzrokovana
prelascima elektrona na granicama domena, a na
temperaturama višima od Curieve, kao i
feromagnetične, prelaze u paramagnetične tvari.

Metamagnetizam Jednostavan elektromagnet se sastoji od

zavojnice izoliranog električnog vodiča koji je
Metamagnetici pokazuju jaku anizotropiju namotan ono željezne jezgre. Jakost magnetskog
magnetskih svojstava; u smjeru su jedne kristalne polja H je sukladna s jačinom električne struje i.
osi paramagnetici, a u smjeru druge feromagnetici.
Takvih je tvari vrlo malo, na primjer kobalt, željezo
i kalcijev klorid.

Elektromagnetizam

Elektromagnetizam je pojava magnetskoga polja

izazvana promjenama električnoga polja, odnosno
tokom električne struje. Tu je pojavu prvi uočio
Michael Faraday, a teoretski razjasnio James Clerk
Maxwell. Električno i magnetsko polje usko su
povezani i svaka promjena jednog od polja izaziva
promjenu drugoga, pa se shvaćaju kao jedinstveno
elektromagnetsko polje (elektrodinamika). Ta su
dva polja u svakoj točki prostora međusobno
okomita. Prema Biot-Savartovu zakonu svi djelići
(duljine ds) nekog električnog vodiča kojim teče
električna struja (i) stvaraju u točki na udaljenosti Zemljino magnetsko polje.
(r) magnetsko polje jakosti (H), koje je određeno
jednakošću:
https://sh.wikipedia.org/wiki/Magnetizam 5/6
12.5.23. 10:25 Magnetizam – Wikipedija / Википедија

gdje je c brzina prostiranja magnetskoga polja, to jest brzina svjetlosti. S pomoću te jednakosti
može se izračunati jakost magnetskoga polja u svakoj točki prostora bilo kako oblikovanoga vodiča
struje (elektrodinamičko djelovanje).

Zemljin magnetizam
I Zemlja predstavlja golemi magnet. U njezinom magnetskom polju svaki slobodno pokretljivi
magnet orijentira se tako da mu je jedna strana okrenuta približno prema sjeveru, a druga prema
jugu. Kad se magnetna igla objesi tako da se može vrtjeti u vodoravnoj ravnini, orijentirat će se
približno u smjeru sjever - jug. Kraj magnetne igle koji pokazuje prema sjeveru naziva se sjevernim
polom N, dok je drugi južni pol S. To svojstvo magnetne igle se primjenjuje u kompasu za
određivanje strana svijeta.

Međutim, polovi magneta i geografski polovi Zemlje se ne poklapaju u potpunosti, to jest smjer
magnetske igle se ne podudara u potpunosti s pravcem sjever - jug. Odstupanje od tog pravca se
naziva magnetska deklinacija. Kut deklinacije između Zemljine osi i magnetske osi označavamo sa
δ (grčki delta) i iznosi 15° (15 stupnjeva). Deklinacija se sada može definirati kao kut između
geografskog i magnetskog meridijana. Ipak, odstupanje od točnog smjera sjever - jug se za mnoge
praktične svrhe može zanemariti. Za utvrđivanje smjera sjevera koristi se lagani magnet koji čini
kompas ili busolu.

Izvori
1. magnetizam, [1] (http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=38035) "Hrvatska
enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.

Vanjski linkovi
Web courseware Povijest fizike (http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/) Arhivirano (https://web.archiv
e.org/web/20120802174002/http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/) 2012-08-02 na Wayback
Machine-u

Vidi još
Holov efekat
Magnet
Magnetizam na Wikimedijinoj ostavi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Magnetizam&oldid=41146188

Datum i vrijeme posljednje izmjene stranice: 31 august 2021 u 10:43

Tekst je dostupan pod licencom Creative Commons Attribution-ShareAlike; mogu se primijeniti i dodatni uslovi. Za više
informacija pogledajte Uslove korištenja.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Magnetizam 6/6