Diacovensia l/1993.

CovrEK- sLII(A Bof,lA

Teolo5ka antropologija
Ivana Pavla II

-:P-y;".r:$"ffi-:":

Jedan od temeljnih i najstarijihpojmovabiblijske i reolo5kean-

tropologije jest sliha Bo{,ja.A da mu, unarodnjegovoj srarini, aktualnost i
vaZnost rastu, pokazuje i dinjenica da Gaudiun et spes,lZ, nudi upravo
ovaj pojam kao odgovor Crkve nasih dana na pitanj e tlo je foojek?.
Sliha Boija budi sve vi5e interesau suvremenojteolo5koj misli.
Rijed je o pojmu koji dopu5taponiranje u odnos izmedu Boga i dovjeka
te ljudi medusobno:on izralavatrascedenrnosti apsolutni prioritet Boga,
dovjekovu bitnu upudenostna Boga ali i njegovo sredi5njei povlalteno
mjesto u stvorenomesvijetu, osobnui socijalnudimenziju ljudske osobe
i sve njezine konstitutivnerelacijei dimenzijc.Shvadanjetoga pojma, or-
kriva i na5epoimanje - i Boga,i dovjeka.lJ slici BoL,jojsusredese anrropo-
logija s razliditim granamateologije (naposes kristologijom, trinitarnom
teologijom, prorologijom,teologijom milosti, eshatologijom).Ovo je je-
dan od temeljnih pojmova moralne teologije i kr56anskeduhovno sti i za-
to njegovo shva6anje,kao posljedica,bitno utjede i na razvojekleziologi-
je i na poimanje i oblikovanje odnosaizmedu dovjeka i drusrva,re Crkve
isvijeta.
Slira Boi'ja vrlo je dest pojam i u rjedniku pape Ivana pavla II.
Budu6i da je posrijedi udenje jednoga pape, njegove tvrdnje ne ostaju
bez odjeka, nego.postaju mjerodavne i urjedu na razvojteolo$ke misli i
crkvenog Zivota.ditti nam se, stoga,zanimljivim i korisnim studirati nje-
goyo (papino) poimanje 'hepromjenjlivog temelja " teolo5ke antropologi-
je,t koja se predstavlja kao ona koja pokusava dosegnuti dovjekovu
cjelovitostz i tako pridonijeti boljemu shva6anjumjerod.urrog odgovora
dana5njeCrkve na pitanje tfroje loujei?.

t
Urp. Mulieis dignitaten,6.
2 uL'inlegrum
dell'uotno"- usp.Kanrtcrunagenemlnoj audijeaciji2. sijednja1980,
2, u 'Insegnamenti di GiovanniPaoloII'l vol.III/1, Libreria EdirriceVati-
$
cana,Citri del Vaticano1980,lZ; Katelexanagerreralnoj aadijenciji9. sijednja
24
 ;;;,-
;;;;,;
"iffi::::k ;;;-;r,
;;:
put crvene niti provladi kroz njegovc dokumente i nasrupenego je pojam
u kojem se susre6ui koji u sebi sadrZisve osnovneteolo5ko-antropolo5ke
istine. U Papinu antropolo5komudenju ovaj pojam biva ponovo potvrden
kao nepromjenljivi temelj cjelokupne kr56anskcantropologije.3[J svjetlu
istine o dovjeku kao slici BoZjoj mogu6cje, prema Papi, shvatiti i inter-
pretirati cjelokupnu istinu o dovjcku, bilo da je u piranju njegovaonro-
lo5kakonstitucija(objavljujc ontolo5kuistinu o dovjeku - ono Sto[ovjek
jest) bilo njegova izra\ajna dinamika (otkriva njegove rclacije i njegov
p<tziv).Jednako tako, u svjetlu tc istinc moguCeje shvatiri i interpretitari
ditavu povijest spasenja.

A UVJIITOVANOSTI PAPINALIEENJA
o SLICI BO;4OI

[J dokumentima Ivana Pavla II moZemo zapazirineke elemen-

te, koji su se pokazaliiznimno vaZnimau njegovuprisrupurazliditimteo-
loskim pitanjima,a, mislimo, iodtuduju6ima kad su u pitanju njegove
tcolo5kc opcije s obzirom na na5prcdmcr.

I. Personalistidka filozofija Karola Wcrjtyle

kao pozadina teologije slike llo)je u udenju
Ivana Pavla II

Udenje Ivana Pavla II. o dovjeku kao slici tloZjoj usko je pove-
zano s filozofskom anrropologijom profesoraKarola Wojryle i njegovim
filozofskim pojmom o.sobe. Iiilozofska antropologijaK. Wojryle je sinteza
tomistidke antropologijei metafizike s jedne srrane,re fenomenologijes
druge.Polazeli od tih dvaju filozofskihsistema,K.Wojtyla je stvoriovla-
stitu filozofsku misao personalistidkogusmjcrenja,kojom je bitno obil-
jei,enai antropologijau udenje Ivana PavlaII. dovjek je shvadenkao di-
namidko bi6e koje se ostvarujei objavljuje scbi samomeu vlastitu dinu
(nctasharnnnu.r);objavljuje istinu o sebi u iskus6'u scbe samoga.Osoba

1980,$ 3, u 'lnsegnamcnti di Giovanni l)aokr ll'l vol. III/1, 89: Knnrtezana

generulnojaurlijenciji23.travrrja l9tt0. $ 2, u: 'In segnarnentidi Giovanni Pao-
l o I I ' l v o l . I I I / 1, 9 7 2 .
t
[-]tp. Mulicris rligniranm, 6-tl: Katelreznnn generulaoiaudijenciji 14.stuclenoga
1979,g 3, u 'lnsegnamentidi Giovanni Paolo II'l vol. lIlZ,1156; Rerlemptor
Ioninis, S: Diaesin miseicordia,4: F'amiliaris consortio,ll: Lnbonm exercens.4:
Soliciturlo rei sorialis. 29.

2s
 Diacovensia 1/1993.

ne samo da odreduje svoj dine nego se u dinu ostvaruje(samoodreduje)i

u vlastitim se dinima se objavljuje - jer opcrari scgaitare.rsc.
Tako ljudsko
iskustvo, u Papinu udenju, postaje hermeneutski kriterij biblijske objave
i kljud teolo5ke interpretacijedovjeka- slike BoZje.Ljudsko je iskustvo
legitimno sredstvoteolo5ke interpretacije i u odredenu smislu nuZno ga
je uzeti u obzir u interpretaciji biblijskih antropolo5kihistina.a

II. Papina metoda teolo5ke anahze dovjeka - slike Bo'Zje

Kao put do ontolo5ke istine o dovjeku K. Wojtyla/Ivan PavaoII

izabire induktivnu heuristidku metodu iskustva koje dovjek ima o sebi u
vlastitu dinu. On je bha zato Stota metoda omogu6uje silazak u realnost
dovjekova bi6a i izvodenje teololko-antropolo5kerefleksije polaze6i od
sasvim konkretne ljudske egzistencijalne realnosti. Ona ne zahtijeva
predznanjeu teolo5koj materiji. Primjenom ove metode, teolo5ke istine i
crkvena nauka bivaju predstavljenievidentnim argumentima,koji su do-
stupni i jasni svakome ljudskom razumu,i tako mogu biti razumljivi i
prihvatljivi ionima kbji ne vjeruju.Za K. Wojtylu/IvanaPavlaII. to jeiz-
nimno valno jer dolazi iz ambijenta marksistidko-ateistidkeideologije i
osje6apotrebu dijaloga s nevjerujudimai obrane biblijskih i tradicional-
nih crkvenih (tomistidkih)teolo5ko-antropolo5kih istina.Induktivna heu-
ristidka metoda fenomenolo5keanalizeljudskog iskustva vrlo je priklad-
na jer je op6eprihvatljiva i nedvosmislenopokazuje antropolo5ku ute-
meljenost crkveno-teoloSkogudenja.
Drugim rijedima redeno, u svojoj teolo5koj analizi dovjeka kao
slike BoZjePapa polaziod antropologijei ide prema kristologiji.
Tako, prema Ivanu Pavlu II, objava potvrduje, osvjetljavai pro-
dubljuje ontolo5ko-antropolo5keistine, do kojih dovjek (neovisno o obja-
vi) dolazi analizom vlastita iskustva.Kristova objava u potpunosti objavl-
juje dovjeka njemu samome(usp. Gaudiun et spcs,22).

III. Polemika s parcijalnim antropologijama

Svoje udenje o dovjeku kao slici BoZjoj,Ivan PavaoIl razvrjara'

di pruZanjajedne cjelovite antropologijena5emvremenu, obiljeLenu raz-
liditim parcijalnim antropologijama (pozitivizam, iluminizam, ateizam
(pragmatidnog, psihoanalitidkog, egzistencijalistidkog usmjerenja),
o Urp.
Katchczunagencralnoj audijenciji26. rujna 1979,$ 4, u 'Insegnamentidi
Giovanni Paolo II'l vol. lUZ, 381-382:Koteiezuna gencralnojaudijcnciji15.
travnja1981,$ l, u 'lnscgnamenti di GiovanniPaoloII'l vol.IV/t, 381-382.
26
 Diacovensia 1/1993.

sekularizam, individualizam). Tim e ileli pridonijeti ispunjenju poslanja

Crkve, koja je '2nak i duvar trascendentnostiljudske osobe" (usp. Gaudi-
um il spes,76').tPojam slike BoZje, promi5ljen i produbljen u vlastitu
udenju, Papa predlaZe kao hermeneutski kljud za tazumijevanje kom-
pleksnosti ljudske osobe i kao temelj nove kulture koju Zeli inaugurirati,
obiljeZene cjelovitim shva6anjemi istinskom slobodomljudske osobe.

IV. Teologija slike BoZje kao temelj moralne teologije

i sakramentalnosti Zenidbe

Kao profesor,K. Wojtyla/Ivan PavaoII. bavio se analizomljuds-

ke osobe i problema vezanih uz pitanje slobode,odgovornosti,savjesti,
samoodredenja, moralnih vrijednosti. Njegova se antropolo5ka misao
oblikuje usporedo s analizom etidkih pitanja. Takoder teologija slike
BoLje u njegovu uditeljstvu odgovorje na etilko-moralne ipastoralneiza-
zove dana5njegavremena.
Valja istaknuti njegov osobiti interes z.apitanja bradnogmorala,
te sakramentalnosti nerazrjesivostZenidbe.Teologija slike BoZjeZeli os-
vijetliti antropolo5kii teolo5ki temelj sakramentalnostiZenidbe.
Sve ovo je potaknulo i pogodovalorazvojui produbljenju Papi-
ne antropolo5kemisli, ali je istodobno njegova antropoloSkarefleksija u
izboru tema i u svojoj impostaciji ogranidenanavedenim interesima.
Kao filozof i etidar, temelj i motivaciju moralnih vrijednosti K.
Wojtyla ne traili u teologiji, nego u filozofiji - u personalistidkojnormi.
Ova je tendencija ostala prisutna i u udenju Ivana Pavla II. i ima veliku
vaZnostkad je u pitanju njegova teologija dovjeka.Njegove su teolo5ke
tvrdnje uvijek potkrijepljene biblijskim tekstovima, no metoda je izla-
ganja induktivna, a argumentacijaproizlaziiz personalistidkenorme. Ivan
Pavao II. ne uzima sve biblijske tekstove koji se tidu pojedinog
argumenta da bi na osnovi rezultata biblijskoga studija i egzegeze,de-
duktivnom teolo5kommetodom, do5aodo teolo5kihistina,nego slobod-
no, prema kriterijima vlastita interesa,bira pojedine biblijske tekstove, te
ih dita i tumadi na sasvim osobit i sebi svojstvennadin.Tako se, ditajudi
Papine tekstove, dobiva dojam da su njegove teololko-antropolo5ke
tvrdnje usko vezane uz biblijske tekstove, ali da njegova polaznatodka
nisu oni (biblijski tekstovi), nego filozofija (kr56anskeinspiracije), koja
traLi i pronalazisvoju potvrdu u Bibliji.
Sve ovo pokazuje duboku isprepletenostfilozofije i teologije u
Papinom udenju, a sadrZaj pojma slike BoZje dijelom se poklapa sa
t hominis,13.
Utp. Rcdcmptor
27
 Diaoovensial/1993.

sadrZajemfilozofskog poimanja osobeu filozofsko-antropoloikojmisli Ka-

rola Wojtyle. Stovi5e,ta dva pojma u magisteriju Ivana Pavla II. katkad
se upotrebljavajukao sinonimi.
Papa najprijc dolazi do wrdnjc da jc dovjck slika Bolja zato Sto
je osoba,a tek potom zakljudujeda je dovjck osobaupravozato Stoje sli-
ka BoZja.Stogaantropolo5koudenjepape Ivana PavlaII. nije ni distafilo-
zofija niti je dista teologija.

t]. NAGLASCITEOI.OGIJIISI-IKIi \JOT-IE

u uctiNJU IVANAI'AVI-AII.

I. Glavne odrednice Papine teologije slike Boije

Ivan Pavao II razvija teologiju slike lloije u tri dijela: analizira-

ju6i 'lskonskog" dovjeka, 'lxrvijcsnog" dovjcka i "eshatoloskog " dovjeka.6
Za svaki dio izabire pripadajuie biblijskc tekstovc. Naime Sv. pismo
nam, prema njemu, pruZatriptih bitnih i tcmeljnih lsusovih rijedi za teo-
logiju dovjeka.T
U tim se evandeoskimtekstovimaIsus 1>t>ziva:
a) na iskone ljudskog bi6a,8ocinosnona podetno izvorno stanje
stvorenogdovjeka(Mt 19,3-9;Mk 10,2-12).lludu6ida se Isus ondje po-
zivana iskone,Ivan Pavao[I. u razmatranjeuzima i Knjigu Postanka;
b) na situaciju 'povijcsnog" dovjcka, obiljeZenaposljedicama
istodnoggrijeha, ali i Kristovim otkupljenjc-. U Mt 5, 27-32 Isus se
p<>ziva na dovjekovo 'brce'fna njegovu intimu ranjenu grijehom, u kojoj
je prisutnaetika otkupljenja(Rim 8,19-23);
c) na zavr5nureintegracijui potpuno ostvarenjeljudskog bi6a u
uskrsnudu. Ll ruzgovorusa slducejima (Mr 22, 24-30:Mk 1?, 18-27:Lk
?,0,27-40)Isusotkrivapotpunonovu,eshatoloSku, dimenzijupostojanja"

o Ovu sistematizacijususrcdemou tzv. antropolo5kimkatehez.ama, odrZanim

na generalnim atrdijcncijamasrijedom od .5.rujna 1979.do 28. studenoga
1984.Papa ih je drl.ao na talijanskom jeziku i upotrebljavaizraze:l'uomo del
pdnripio, l'uono storiro i l'uono escatologico.
t 'Insegn-
Urp. Kaleftezorta ge,Mralnojaudijenciji ll. studcnoga lgtll, $ l, u
am ent i d i Gi o v a n n iP a o l ol l ' i v o l . l V12,60l .
I
Za Ivana Pavla II ovo nije pozivanjena povrataku;lro5krst,nego na izvore
ljudske egzistencijc,da bismo otkrili autentidnadovjeka,dovjeka kakav je
on u BoZjoj z,amisli.Stoga Papin talijanski izraz "pilncipio"prevodimo s
"isfroni".

28
 Diacovensia l/1993.

Krunu ovih teksrova,prema Papi, nalazimou Pavlovoj analogiji

izmedu bradnog zajeclni5tvamuZa i 'tene tc zajedniStvaizmedu Krista i
Crkve (Ef 5, 2?-3r.'
Optika analize slike BoZjc u udenju Ivana Pavla II. ima dvije
znadajke:
a) terilolka antrol>ologija,prema Papi, mora nastojati shvatiti i
interpreriraridovjeka u (,nomc 5roje birn<ti ripidno ljudsko.t" Jednatakva
sn,arnosrjesr rijelo. Kao mislilac i filozofpersonalistidkogusmjerenia,, K"
Wojtyla/Ivan Pavao II tvrdi da jc tijclo vidljivi znak ljudskc osobe. Ono
nije samo jedan od sasravnihdijclova Iovjeka nego ono predstavljacije-
log dovjeka.dovjek ne samoda ima tijelo, nego tovjekjest (svojc) tijelo.
Stoga dovjeka - sliku BoZju Papa intcrprctira u svjetlu njegove
tjelesnosti;
lt) goreje redeno da papina teologija slike Boiie leli prui'iti an-
rropoloski i teoloSki temelj sakrarnentalnosti Zenidbe.Stoga se istina o
eor;jekukao slici Bodjoj i dovjekovaslidnosts llogom, prema Ivanu Pavlu
II. odraZavaupravo p biseksualnostiljudskogatijela i dovjeku objavljuje
sc preko iskustvavlastiteseksualnosti.

II. Objava slike l3oZje kroz ljutlska izvonta iskustva

Do ontolqskc isrine o dovjektrslici lloTjoj i elemenatadovjeko-

ye slidnostiBogu Papadolazi fenomcnoloskomanalizomtriju izvtlrnih is-
kustavakoja dovjek ima o scbi: iskustvaiz.vornesamodevlastitabi6a, is-
kustva izvornog (prvobitnog)zajedni5na muZa i iene i iskustva izvorne
nagestivlasritatijcla.r'Biblijski tcmelj tih iskustavalvan PavaoII. prona-
lar,i u prvim poglavljima Knjigc Postanka. Ta su iskustva izvorna,

LT svakoj od ovilr triju faza, osobita jc pozornostposve6enapojmv osobe.

Analizirajudiiskonskogdovjcka i njcgovo iskustvosebc sama,lvan PavaoII
govsri <r ftrrmaciji onrokr5kc struktrrre ljudsktlg bi6a kao osobe (persona\:
analiziraju6ipovijesnogdovjeka,bavi sc analizomisktrstva moralnognerccla
'!a
tr ljuclskgjos6Uii<,bn,ivom njcgovaosotrnog " (osobe)pod utjccajem mi-
losti Kristova orkupljenja, a kada pak govori o dovjckovoj eshatologiji'go-
vori o finalnoj reintegraciji osobe kroz. novo oblikovanjc vlastite psiho-
somatskekonstirucijc u njcz.inojpersonalnoji socijalnoj dimenziji u susretu
' lic e u l i c c ' i
s B ogom
'Insegnamenti
l0
Llsyt.'Katelrezu nft generrlnojaadijcnriji 2. sijcdnja 19U0,$ 4, tr
d i G i o v a n n iP a o l oI I ' i v o l " l l V l , 1 2 .
Palra upotrebljava ir,raz,c:l'esperienzndello solitudinc otiginaia, l'esperienza
ll

detta nudith ctriginar.io i l'espcienza rlell'unitr) originrtrirt dell'uomo e della

don.nn.
29
 Diacovensia1/1993.

pripadaju dovjekovirn iskonima, no ne toliko u kronolo5koj perspektivi

koliko zbog njihova temeljnog znadenjajer, ne samo da pripadaju teo-
lo5koj pretpovijesti ljudskog bida nego prethode i svakome drugom is-
kustvu i nalazese u temelju svakogadrugog iskustva.
Spomenuta iskusrva imaju svoj temelj u ontolo5koj strukturi
dovjeka i zato, analizirajudinjihov smisao i znadenje,nuZno otkrivamo tu
ontolo5ku srrukturuiz koje proizlaze.Upravo zato objektivna ontoloSka
struktura ljudske osobe biva objavljenaznadenjemtih iskustava.Znailen-
ja triju ljudskih izvornih iskustavaotkrivaju integralnu istinu o dovjeku i
njihov sadrZaj,u Papinu udenju, odgovarasadrZajuistine o dovjeku kao
slici Boiljojt?.

III. Elementi dovjekove sliinosti Bo$u

I. Subiehtivna dimenzija Coaiehaslihe Boiie:

a) Osobana sliku BoZju

'Nije dobro da dovjek bude sam.Udinit 6u mu pomo6 kao Stoje

'eZeseh16Lezet k"negd6) (Post 2, l8).
on (Lo'-t6b hey6t ha'adaml"badd "
Ivan Pavao II uodavada je prvi dovjek ovdje nazvan ('adam); izraz ('i!)
(mu$karac)pojavljuje se tek pri njegovu susretu s ('i55ah) (I'ena) (usp.
Post ?,,,23).Na osnovi toga zakljuduje da moZemogovoriti o dvjema razi-
nama samo6e:prva je samodaona koja proizlazi iz same ljudske naravi
kao subjekta; dovjek je sam jer je osoba- razliditaod drugih (sam je prije
svoje seksualnostili neovisno o njoj), (usp. Post ?,, l8). Druga razina sa'
mo6e prerposravljaprvu, a sastoji se u samodi mu5karcakoju uzrokuje
nedostarakZene i obrnuto,odnosnorijed je o samo6ikoja je plod ljudske
biseksualnosti(Post Z, 23).t3
dovjek, srvoren na sliku BoZju (usp. Post l, 27\, umjesto da u
susrerusa Zivotinjama orkrije vlastitu biolo5ku slidnosts drugim stvoren-
jima, dolazi do svijesti vlastite razliditosti i do osvjedodenjada je sam

lc 'Insegnamentt
lJsp. Katehez,a ,ta generulnojautliicnciii 12. prosinca 1979,$ l, u
'\i-
di Giovanni Paolo II',f vol. luz, 1378-1379.Papa upotrebljava izraz
gnificato dcllc esperienzeorigi ttoric ".
'Inseg-
Urp. Katcheza,,a generolnojaudiienciji 10. listopada 1979., $$ 2-6' u
l3

amenti di Giovanni Paolo II'i vol. lVl, 713-716; Kotehczana generalnoi

'Insegnamentidi Giovanni Paolo II",
audiienciji24. listopada 1979,$$ l-3, u
v ol. lU 2, 841-84?. U sp.M uI ieis digti tttten, 6.
30
 Diacovensia lll993.

(usp. Post 2, lS-20). Iskustvo samo6e potide ga na va1enje vlasitog

identiteta.
Svijest vlastite razlidnostivrlo je valna, jer upravo je ona prvi
din dovjekove samosvijestii objavljuje jedinstvenost i osobitost njegova
bi6a.eovjek je sam jer je razli(it od ostalih sworenja.Samo on je stvoren
na sliku BoZju i upravoje zato sam.Njegova kvaliteta slike BoLje uzroku-
je njegovu nesposobnostpoistovjedenjas ostatkom stvorenogasvijeta.
To Sto se dovjek osjedasam nije njegov nedostatak,nego je njegov privi-
legij, koji mu je podario Stvoritelj.
Iskusto samo6eplod je njegove razli(itosti, plod je posebnosti
njegove ontolo5ke strukture. A sam je zato Sto je, za razliku od ostalih
sworenja, subjekt obdaren samosvije56ui sposobno56usamoodredenja,
odnosnozato Stoje osobaobdarenasposobno5du auto - transcedencijero"
Njegova stvorenostna sliku BoZju objavljuje njegovu ontolo5ku
strukturu osobe,dovjek je stvoren na sliku BoZju zato Sto je stvoren kao
osoba.ts Ono 5to tumadi njegovu razlidnost,odnosno njegovu sposobnost
autotranscedencije,njegovo je dostojanstvoosobe stvorenena sliku BoZju;
dovjek je slika Boija zato Stoje osoba.
Kvaliteta slike BoZje, dakle, prema papi Ivanu Pavlu II, ukl-
juduje sve ono sto ukljuduje filozofski pojam osobe.t6 Budu6i da je ovdje
rijed o iskonskoj samodidovjekovabi6a (i mu5karaci Lena osje6ajuse sa-
mi neovisnoo svojoj seksualnosti),to znadida su i mulkarac i Zenaosobai
slihaBoilja u istoj mjeri,ri oboje su stvoreni na sliku Boga koji je osoba.

b) Partner na sliku BoZju

Iskustvo vlastite samo6e otkriva dovjeku njegovu ontolo5ku

strukturu stvorenu 'ha sliku BoZju'l Ova se sastoji u transcedentnosti
l4
(Auto)transceclencijazna$ to da je dovjek 'hello stessotempo colui che pos-
siede se sressoe colui che d possedutoda s6 sul fondamento dell'autodeter-
minazione.(...) egli d ad un tempo colui che domina se stesso e colui che d
do minato da sd " (K. WOJTYLA, Personae atto, Libreria Editrice Vaticana,
Citti del Vaticano 1982.210\.
l5
IJsp. Redernptorhominis, l4: Dominun et Vivificantem,36: Mulieris dignitatem,
6-7"
Ovdje valja pretpostaviti poznavanje filozofske antropologije K. Wojtyle i
sadrZajapojma osobau njegovoj misli.
l7 'Sed quantum ad
IJsp. Mulieris dignitaAm, 6. Sv. je Toma tvrdio suprotno:
aliquid secundarioimago Dei invenitur in viro, secundumquod non inveni-
tur in muliere: nam vir est principium mulieris et finis, sicut Deus est prin-
cipium et finis totius creaturae" (Sunma Teologiae,I,q. 93, a. 4).

3l
 Diacovensia lll993.

njegove osobe, tj. u sposobnosti samoposjedovanjai samoodredenja.

Zahvaljujudi ovoj moguinosti odludivanja o sebi (e.rsendo sai iuris et alteri
incomunicabili.r\,dovjek je sposobanudi u osobni odnos (s Bogom ili s dru-
gom ljudskom osobom).
Post 2, 16-17ne potvrdujc dovjckovuovisnosro Srvoritelju,ne-
go i posrcdno upu6ujc na jcdinstvenostodnnsaizmedu lloga i dovjeka:
dovjek je shvadenkao partner, kao savcznik tlolji. Bog je srvorio dovjeka
kao osobu,sposobnuda btrdc partner, u obliku savczni5tvar8 izmedu Boga
idovjeka. dovjekova slidnost s llogom sasrojisc u njegovoj kvaliteti oso-
be, stvorenena sliku lloga koji jc osolta.-l-o Stose dovjek osje6asam posl-
jedica je i znak osobitostii jedinswenostinjegovaodnosas Bogom:samo
je dovjek stvoren kao osobai jedino je on sposobanodtudivati o samome
sebi i stupiti u odnos s drugom osobon(s Bogom). Stoga je ved sam din
stvaranjaprvotni s vez izmedu Bogaidovjcka.
Covjek je slika B<>Lja jer je sposobanbiti partner i sugovornik
Boiji. Dakle, u definiciju dovjckanuZno ulazi llog: on je model interpre-
tacije dovjeka i dovjeka moT.cmodcfinirati samo p<ilazeliod njegova od-
nosa s llogom.
(Ivan PavaoII. u ()vom kontekstu razvijai klasidnutemu dovje-
kove bogolikosti:dovjek suradnikBoTjiu djelu swaranjai upraviteljstvo-
renogasvijeta. Buduii da je rijed o klasidnojtemi, koja u Papinu udenju
ipak nije nosiva, u ovoj kratkoj prezentaciji,nju i njoj slidne reme
izostavljamo.)

2. Dnrituena dimenzija iovjeha na slihu Tbojstua

a) Dru^{tuena dimenzija ljudshe osobe

Rekli smo da, prema Papinu tumalcnju, Knjiga Postanka

poznaje dvijc razine ljudske samoie: samoiu koja jc vezanauz dovjeka
kao osoltui samodukoja jc plod ljudske biseksualnosti.
dovjek nije na5ao'tromodkao Stoje on " (usp.Post 2, 20).U is-
kustvu samo6e,izdvajaju6isc od ostalih sworenja,dovjek je otkrio rrans-
cedenciju vlastite osobe.No istodobnosc u toj samo6iorvaraza 'lromo6
kao Sto je on'l Nakon sna '(tardcmah)" (usp. Post 2, ?l),t' iz Bolje

rB
Iako je Papa 'hntrcpololke"kateher.ena generalnimauclijencijamadrLaona
tafijanskom jcziku, on upotrebljava rijedi "pa.ilaer"i 'hclazionedella p(u'tners-
lrip", itc prevode6iih na talijanskijezik.
te
Kak r lvan PavaoII. turnadi '(tardernah)",vicli n Kntehezn nn generrulaojaudi-
jenryi 7. studenoga 1979, $$ 2-3, u 'Insegnamcntidi Giovanni Paolo II'i

32
 Diacovensia LlL993.

sn'oriteljske intervencije, izranjadovjek u biseksualnojdvostrukosti nje-

gova postojanja:kao mu5karaci kao Lena.zo Rijed je o dvostrukom utje-
lovljenju ljudske osobe i o dvama nadinimaljudskog postojanja;ljudsko
je bi6e oduvijek biseksualno i postoji samo kao mu5karacili kao Zena.
Post Z,2l-24 pomaZenam shvatitiistinu o dovjeku kao slici BoZjoju Post
1,27-28:
U iskustvu samo6edovjek se otvara za iskustvo odnosa i pred-
sravljase kao bi6e u odekivanju zajedni5tva.''Iskustvo samo6emogudeje
nadi6i samo u iskustvu zajedniStvas drugom osobom.Probuden od sna,u
Zeni '('i55ah)" ispred sebe, stvorenoj od njegova rebra, mu5karac '('i5) "
prepoznaje ispunjenje vlastita bi6a, drugi dio sebe samai zanosnopjeva
ljubavnu pjesmu: 'Gle kosti od mojih kostiju, meso od mesa mojega
(7,a'thapaLamZesemmeZasamayObasarmib"sari l'zo't yiqqare' 'i55ahki
me'i5 luqahah-zo't.)" (Post ?,,Z3).
To nadilal,enje iskustva samode Ivan Pavao II. u svojoj teo-
izaorna zajedni{na mu{iarca i iene.
lo5koj antropolo giji naziva iskustzsom
Iskustvo izvorna zajedni5tvaodgovaranadilai,enju iskustva iz-
\-ornesamo6eiskustvombiseksualnogzajedni5tvaizmedu mu5karcai le-
ne. Iskustvo izvorna biseksualnogjedinstva mu5karcai l,ene uvodi nas u
potpunu ontolo5ku istinu o dovjeku slici BoZjoj: dovjek je osoba
(personalna dimenzija dovjeka kao subjekta), ali je i dru{neno bife
(socijalnadimenzija ljudske osobe),predodredenoza Zivot u zajedni5tvu
osoba. Interpersonalno zajedni5tvo pak ukljuduje i utjelovljenje zajed-
ni5tva,odnosnozajedni5tvokoje se temelji na dvostrukostitjelesnekon-
stitucije ljudske osobe,stvorenekao mu5karaci kao i,ena.
Ovo ima vi5estruko znatenje:zz
a) bvjek postaje u potpunosti svjestanistine o sebi i upoznaje
sama sebe kroz iskustvo izvornoga biseksualnogzajedni5tvamu5karcai

vol.lIl2, 1072-1074.
Ovdje nije rijed o dvama kronoloSkimstadijima ljudskog postojanja(najprije
dovjek kao ('adam) aseksualnidovjek), a potom dovjek kao biseksualnobi6e
'i5 'i55ah),nego je rijed o dvjema ontolo5kimdimenzijamaljudske oso-
kao i
be i o dvjema razinama(filozofske i) teolo5keanalize dovjeka.
Usp. Malieris dignimnm, 1.6: Katehezana generalnojaudijenciji 14. studenoga
1979,$$ 2- 9,u ' In s e g n a m e n tid i G i o v a n n iP aol oII' l vol . l U Z,1154-1156.
Usp. Mulicis dignitatem 6-7: Faniliaris consortio, ll; Dominarn et Vioificantem
'Insegnamenti
12; Katehezana generalnojaudijenciji24.listopada 1979,$ 2, u
di Giovanni Paolo JI ", vol. 1U2,842; Katehezana generalnojaudijenciji 7. stu-
denog 1979, $$ l-4, u 'Insegnamenti di Giovanni Paolo II'i vol. lll?,
1071-1076:Kateleza na generahoj audijenciji 14. studenoga 1979, u 'Insegn-
am ent i di G io v a n n iP a o l ol I' l v o l . l l l 2 ,1 1 5 3 -1157.
aa
JJ
 Diacovensia LlI993.

i,ene.,odnosno u odnosu zajedni5tvas drugom osobom. On otkriva vlasti-

tu istinu u drugoj osobi; za otkrivanje vlastita identiteta potrebna mu je
pomo6 druge osobe 'kao Stoje on " (usp.Post 2, 18);23
fl ljudska je osoba definirana i vlastitim tijelom te vlastitom
seksualnom obiljeZeno56u,odnosno tijelo i sefrsualnost integralnisu dio isti-
ne o faajelu slici Boi,joj.Seksualnostne samo da odreduje tjelesnost poje-
dinadneosobe nego ulazi i u definiciju osobnogidentiteta te iste osobe;
r/ dovjek realiziravlastitu osobnosttek prihvadajudidrugu oso-
bu i prihvadeno5du od druge osobe.Offorenost premadrugoj osobijedini
je put vlastite realizacije,odnosno loajehseu potpanostiosnaraie hao sliha
Boi,ja u z,ajednilnu osoba.
Tako Ivan Pavaoll, uz personalnusubjektivnu dimenzije slike
BoZje,dolazi i do njezine nove interpersonalnedru5tvenedimenzije. Sli-
ka BoLja ne obuhva1a samo subjektivnost pojedinadne osobe, nego i
medusobni odnos zajedni5tvakoji se stvara medu osobama.Videna s
teolo5ko-antropolo5ke todke glediSta,premaPapi, ljudskaje osobau sebi
poziv na zajedni5tvoi darivanje,a model njezine interpretacijeza moZe bi-
ti samo Presveto Trojstvo kao zajedni5tvoOsoba.

b) ioujeh na slihu Presaetoga Trojstaa

Interpretiraju6i drugo poglavlje Knjige Postanka(Post 2, l8-?,5\

u svjetlu prvog poglavljaiste knjige (Post l, 26-27\,a polaze6iod ljuds-
kog iskusrvakao hermeneutskogkriterija biblijske objave,Ivan PavaoII.
- kako to vidimo iz prethodnog rzlaganja- zakljuduje da stvorenostljuds-
ke osobe na sliku BoZjuobutwa6adva elementa:(1) dovjekovusubjektiv-
nosr (ffanscedencijuljudske osobe koja ukljuduje slobodnu i razumsku
narav) i (2) odnos s drugom osobom (dru5tvenudimenziju ljudske oso-
be). Ta dva elementadine ontolo5kustrukturu dovjekastvorenogna sli-
ku BoZju.
Stvaraju6isintezu izmedu rezukatafi lozofsko-teolo5keantropo-
'lskonskog dovjeka interpretirau svjetlu biblijske
logije, koja iskustva "
objave o stvaranjudovjekana sliku BoZju,i Kristove novozavjetneobjave
PresvetogaTrojstva, Ivan PavaoII. zakljuduje:
dovjek je sworen na sliku PresvetogaTrojstva. Bog koji se ob-
javljuje u Isusu Krisrujedinsnoje u Trojsna; jedinstvo u zajedni5tvu.Bog

" On otkriva istinu o sebi i prepoznajevlastito ostvarenjeu njoj (i zato ie zo'

23

ve 'oi$-Sah')i obrnuto, ona otkriva vlastitu istinu i prepoznajevlastito ost-

vrenje u njemu. "
Ve6 je prije bilo utvrdeno da je to Bog, a on je osoba.
34
 Diacovensia lll993.

je tro-jedin. Otac, Sin i Duh Sveti tri su razli(ite osobe,koje postoje sva-
ka u jedinswenosti svoje boZanskestvarnosti.No, njihovo je postojanje
bazirano na njihovu su-postojanju.Identitet svake od Osoba sastoji se
uPravo u njezinu odnosu prema drugim Osobamai ni jedna boZanska
Osobane postoji, niti moZepostojati,bezodnosas drugim dvjema osoba-
ma. Dakle, ako je dovjek stvoren 'ha sliku BoZju" (usp.Post l, ?6-?7)- a
Bog je Trojstvo - onda je dovjek stvorenna sliku Trojstva.

Funfrciia je slile odrainaanje onogatho joj je model, reproduciranje

alastita prototipa. Coojefrposnje sliha Boi,ja ne tolilo u trenuthu sa-
moCeio/iho a trenuthu znjednitna. Naime, onje ,,odishona,,nesamo
.rliha u hoioi se odraisaa samoia Osobeboja upravlja xsyetom, nego
je tahoder, i to bitno, sliha neistrai,ioa boianshogz,ajednitna Osoba.?s

Slika Bolja nisu samo mu5karacii,enapojedinadnonego se i u

njihovu medusobnujedinstvu i zajedni5tvuodsijeva zajedniStvoljubavi
unutar PresvetogaTrojstva. Model interpretacijeljudske osobejest Bog
kao Trojstvo, kao zajedni5tvoosoba.U communio personoramkao u ogle-
dalu ogleda se commanioPersonaram- dudesanmisterij neprekidne razm-
jene ljubavi boZanskihosoba.'uJedinstvomuskarcai i,ene pokazuje da
je, u misteriju stvaranja,u ljudsko bi6e upisana slidnost s Presvetim
Trojstvom, te da je Trojstvo izvor, nadahnu6e,model, cilj i uvir ljudskog
zajedni5tvaosoba.Ova refleksijao dovjeku kao slici Trojstva, tvrdi Ivan
PavaoII, najvi5eje i najuzvi5enijeStose moZere6i o dovjeku i najdublji
je aspekt teolo5koggovorao dovjeku.2T

c) ioajeh hao dar - na slihu Trojstaa

c.a) Egzistencijakao pro-egzisrencija

Trojstvo je misterij zajednidkogbivanja. Ovo zajednidkobivan-

je ne zna(i 'biti jedno pored drugoga'l nego je Bog ljubav i intimni

Kateieza na generalnojaudijenciji 14. studenoga 1979,$ 3, u 'Insegnamenti di

G i o v a n n iP a o l oI I ' i v o l . l \ l 2 , 1 1 5 5 .
Usp. fuIulieris dignitanm, T; Dominam et Vivificantem 12.34; Familiaris consur-
tio, ll; Kanrtezana generolnojaadijenciji 14.studenoga 1979,u 'Insegnamenti
di Giovanni Paolo II'f vol. IIl2, t153-l 157; Generalnaaudijencija23. travnja
1986,$ 3, u 'Insegnamentidi Giovanni PaoloII 'l vol. IlVl, I I I 1.
Usp. Kateltezana gcneralnojaudijenciji 14. studenoga 1979, $ 3, u 'Insegn-
am ent i di G iova n n iPa o l oII' l v o l . IIl 2 ,1 1 5 6 .

35
 Diacovensia1/1993. '...'*iltFl.'ltFiii:.*lllil*Filll

unuraftrojstveni Livot trajno je uzajamno darivanje boZanskih Osoba-A

budu6i da je ljubav bitno komunikacija - darivanje samoga sebe, Bog
srvara.Misterij stvaranjai cjelokupnu stvorenu stvarnostIvan Pavao II.
tumadi u svjetlu hermeneutihe dara.28Biblijski pojam stvaranjane ukljudu-
je samo poziv na postojanjei darivanjeegzistencijenego i prisutnost Du-
ha Svetoga,uosobljenog dara.D
Bog je trojstven i postoji na nadindara. Stvarajudi,Bog se daruje
svojemu stvorenju. dovjek je kruna stvaranjai jedino je stvorenje koje-
'ha sliku BoZju'l U misteriju stva-
mu je darovanapovlastica stvorenosti
'bruktwa dara 'f tako da dov-
ranja u dovjeka je stoga utisnuta ontolo5ka
jek u svojoj nutrini, kao konstitutivnu dimenziju svoje osobe i svojega
postojanja, nosi dar i zahondariaanla. Nosedi u sebi ontolo5ku konstitu-
ciju osobe(u Papinoj antropologiji ona je jednaka ontolo5koj strukturi da-
ra), tovjek je jedino stvorenje koje je sposobnoodgovoriti na BoZje dari-
vanje uzvratnim darom sebesama.
No, dovjek je stvoren na sliku BoZju kao mu5karaci kao l,ena;
ontolo5ki je stvoren kao dar 'Lza"
drugu osobu i istodobnoje obdaren da-
rom druge osobe.
Buduii da je u njegovu narav,kao konstitutivnadimenzija nje-
gove osobe, upisan zakon darivanjadovjek je ne samo sposobanza dari-
'?-aosobu koja se pojavljuje
vanje, nego ima i potrebu da postanedarom "
pred njim (i i
koja ima iste sposobnosti istu potrebu postati-primiti dar).

?8 Osnovne elemente dorc" nalazimo u knjizi prot'esoraK. Wojty-

"rtermeneutihe
le, Milosc i Odpoaiedziolnosc (Ljubno i odgooonrrtst), pvbliciranoj godine
1960.: ljudska je osoba obdarena sposobno5du samoposjedovanjai samoo-
dredenja. Essendosui iuis et altcri inconanicaltilis, bviek je sposoban u6i u
zajedni$tvo s drugom osobom i komunicirati se - postati darom za drugu
osobu (usp. K. WOJTYL A, Anorc e nspo,tsobilitd.Morale sessuale e oita in-
terpenonale,Marietti, Torino, 198-3a, 69-72.90-91). Valjanost interpremcije
ljudske osobe u svjetlu "lowqf thegift.i stimulaciju za produbljenje takve in-
terpretacije dovjekt, K. Wojtyla pronalazi u dokumentima Drugoga vati-
kanskog sabora,todnije u Gadium et spes,24 (usp. K. WOJTYLA, Thcperso-
'Tommaso d'Aquino nel suo Settimo
nal structure of Se.fl-Denrmination,u
Cenrenario. Congressointernaz.ionale(Roma-Napoli, 17'24 aprile 1974)',
Edizioni Domeniiane, Napoli 1974,379-390).U antropolo5kommagisteriju
Ivana Pavla Il. "hermeneutila dara"('l'ermeneutica del dono') postajetemelj-
ni kriterij shvaCanjai interpretacije dovjeka (usp. Mulieris digninan,T; Do-
minum et Vioificontem 12;Fatniliais consortio,11.13.22:Kotchezana generalnoi
'tnsegnamenti di Giovanni PaoloJI'l vol.
oudijenciji 2. sijednja 1980, $ 2, u
III/1, 13).
2e Duh Sveti ,!e Osoba-dar" (usp. Doninum et Vigificantern,10. 22'r.

36
 Diacovensia 1/1993. '*lillll!lltllil*l!:'ili;t'lraltl

Mu5karaci l,ena(u dija je bi6a utisnut zakon darivanjau ljubavi na sliku

Boga-Dara) stoga ulaze u reciprodno darivanje i, postaju6i-primajudi
dar(om), stvaraju communio personarami njihova egzistencija postaje
pro-egzistencija.30

c.b) Darivanje u ljubavi - na sliku Trojstva

Biti dovjek, stvoren na sliku BoZju, znati postojati l<aoosoba"zs"

osobuibiti pozvanpostatidarom.
Darivanje u ljubavi stoga je temeljni i urodeni poziv svakoga
ljudskog bi6a,3rupisan u njegovu ontolo5ku strukturu. Stoga Ivan Pavao
II u Redenptorhominis, 10, kale:

iaujeh ne moie iliajeti bez ljubaai. Sam po sebi on ostale bife nesh-
uateno, iiaot mu ostajelilen smisla, ako ma s€ne objaai ljubao, afro
je ne ishusi i ne aszsoji,ako u njoi iliao nesadjeluje.3z

Ljubiti i biti ljubljen ontolo5kaje potreba ljudske osobe.Njezi-

no dostojansrvoslike BoZje leZi u njezinoj sposobnostida se dariva u lju-
bavi i da bude obdaren ljubavlju druge osobe. Pomo6 je o kojoj govori
Post Z,18 reciprodna,a sastojise u pruZanjumogu6nostiostvarenjavlasti-
te ontolo5ke naravi kao dara u zajedni5tvuosoba.33
U ovom kontekstu, u udenju Ivana Pavla lI, nalazimoi zanimlji-
ve refleksije o bradnom zajedni5tvu kao slici Trojstvenog Livota, te o
dru5tvenojzajednici(organiziranoju razliditimoblicima dru5tenogi poli-
tidkog Livota) 'ha sliku Trojstva'l

il Liudsho tiielo na slihu Boiiu

d.a) Zarudnidkoznadenjeljudskogatijela na sliku BoZju

Budu6i da je prema Ivanu Pavlu II. tijelo sakramenatljudske

osobe i budu6i da dovjek ne samoda ima negojest njegovo tijelo, kvalite-
ta slike BoZje obuhvadai ljudsko tijelo. Ljudsko tijelo nema samo antro-
polo$ku, nego ima i teolo5ku vaZnost.Kao Sto sudjeluje u dostojanstvu

30 IJsp. Mulieis dignitaum,T; Katehexana gencralnojaudijenciji 14. studenoga

1979,$ 2, u 'Insegnamentidi Giovanni Paolo II'i vol. Ill2,1154-1155'
3r IJsp. Familiais consortio,ll.
32 Ove iste rijedi Papa ponavlja i u Familiatis consoftia,18.
33
Usp. Mulieris dignitaum,7.29.
37
 Diacovensialll993.

ljudske osobe,ono jednako sudjelujei na dostojanstvuslike BoZje.U mi-

steriju stvaranjaslika je BoZja utisnuta u ljudsko rijelo. Stoga je tijelo
nedvojben znak slike BoZje i specifidanje izvor sigurnosti o prisurnosri
slike Bolje u cjelokupnostiljudske osobe.
dovjek u drugoj ljudskoj osobi otkriva 'iromo6 kao Sto je on "
(usp. Post 2, l8). Muskarac i Lena,medusobnim darivanjem u ljubavi,
ostvarujuzajedni5tvoi nadvladavajuiskustvosamo6e.U tom medusobnu
darivanjuotkrivaju ulogu tijela i seksualnosri(usp. Post 2, 25).Tijelo je
shva6enokao dar predodredenda bude darovan,a seksualnostkao znak i
potvrda ove istine o tijelu kao daru. Iskustvo takova medusobnadarivan-
ja, koje omogu6uje otkrivanje uloge tjelesnostii seksualnosri,Ivan Pavao
II naziva isfruslztomizaorne nagostiljudshogtfela. Ontolo5ku istinu o sebi
samome,koju dovjek otkriva na osnovi iskustva izvorne nagosti ljudskog
tijela i izvorna jedinstva izmedu mu5karca i l,ene, Papa naziva 'rn-
rafnilfrim znalenjem ljudshogatijela'.
Pojam "zarafnifho znalen1eljadshogatijela,,u magisteriju pape
Ivana Pavla II. zajednidkije nazivnik istina objavljenih u rrima izvornim
ljudskim iskustvima(izvornoiskustvosamode,iskustvoizvornajedinstva
mu5karcai lene i iskustvo izvorne nagostitijela) protumadenimau svjet-
lu 'hermeneutike dara'l Stoga se 'furulnilho znalenjeljudshogatijela", u
Papinu udenju,poklapas istinom o dovjekukao slici BoZjoji zbroj je svih
istina o dovjeku - slici BoZjoj.s

d.b) Biseksualnostljudskog tijela na sliku BoZju

Prema Post 2,25, mu5karaci Lenabijahu goli i ne osjedahusti-

da: '(Wayyihy0
S"nCIhem zar0mmim, ha'adamw"'i5r6;w"l'o y(tbosas0)'l
Izvorna nagost ljudskog tijela, opisanau Post z, z,s,wrdi Ivan pavao II,
ozna(avanajvi5i stupanj duboke osobnekomunikacije i darivanjaizmedu
mu5karcai tene i upuduje na nuZnostpovezivanjateolo5ke refleksije o
ljudskom tijelu sa subjektivnom dimenzijom ljudske osobe.Ovaj redak
potvrduje da su mu5karac i l,ena predodredeni za comnuniopersonarumi
da conmuniopersonorumpodrazumijevakomunikaciju onogaStoje u dov-
jeku muSko i onogaStoje u njemu Zensko,odnosnoda obuhvalai ljuds-
ko tijelo. Jedinstvo tijela mu5karcai i,ene potvrduje i produbljuje njihovo
zajedni5tvo.S pomo6u seksualnostinjih dvoje, na vidljiv nadin, izraLavaju
i realizirajuvlastita bi6a srvorenaza darovanosrna sliku Trojstva.
34 Usp.
Katelreua
ila generolnojaadijenciji2. sijednja1980,$ Z, u 'tnsegnamenti
di GiovanniPaoloII'l vol. IIVI, 12-13Kahrteza nngenerulnojaudijenciji
9. si-
jednja1980,$ 5, u 'Insegnamenti di GiovanniPaoloII'l vol.III/1,90-91.
 Diacovensia llt993.

Darivanje biseksualno obiljeZenih tijela postaje sakramenat

osobnogdarivanjai zajedni5tvamu5karcai iene.
U biseksualnostiljudskog tijela reflektira se istina o stvaranju
na sliku Boga-Dara; stvaraju6idovjekakao dar (na sliku BoZju),Bog obda-
ruje ljudsko tijelo i bi6e biseksualno56uda ona bude potvrda i sakrame-
nat ove istine teolo5keantropologije(usR.Post 2,,24\.Seksualnostje sto-
ga integralnidio dovjeka- slike trojedinogBoga.
Darivanje biseksualnoobiljeZenihtijela, stoga,osim toga Stoje
sakramenatosobnadarivanja i zajedni5n'amu5karcai i,ene, istodobno je,
tvrdi Papa, slika i sakrament darivanja medu Osobama Presvetog
Trojstva.3s
Iskustvo izvorne nagostiljudskog tijela (usp.Post 2, ?3-?5)tini
oditim da je biseksualnoobiljei.enatjelesnostintegralnidio ljudske oso-
be, te da se antropolo5kaistina,koju objavljujeintimno tjelesnojedinst-
vo mu5karcai Lene (zartrdnidkoznadenjeljudskog tijela), podudaras pu-
ninom vizije dovjeka 'b BoZjoj zamisli" u misteriju swaranja.Drugim ri-
jedima redeno,to znadida iskustvoizvornenagostiljudskog tijela odituje
disto6u, svetost i dostojanstvotijela i seksualnostite da zarudnidko
znadenjeljudskoga tijela kompletira i u potpunosti izrai.avaistinu o dov-
jeku kao slici BoZjoji njezin je vidljivi znak.36
Biseksualnostljudskogati-
jela, dakle, prema Ivanu Pavlu II, nije samo aestigiunTrinitatis nego je
bitni moment aktualizacijeslike trinitarnog Boga u dovjeku, i to u onoj
mjeri u kojoj se biseksualnostusijecau odredenjeljudske osobe.

lJsp. Katehezana gentrolnoj audijcnciji 30. sijednja 1980, $ 3, u '[nsegnamenti

di Giovanni Paolo II'l vol. III/1, 219-220.
Usp. Mulieris rligritatern, 6-7. 20-26. 29; Kotehezana gencrolnoi audijnrciji 12.
prosinca 1979, $ 3, u 'Insegnamenti di Giovanni Paolo II'i vol. luz,
'In'
1379-1380;Katchez,art(zgeneralnojaudijenciji 19. prosinca 1979, $$ 3-5, u
segnamenti di Giovanni Paolo II'l vol.lUZ,1463-1465;Katehcz,a na gencralnoj
sijednja 1980, l-2, u 'Insegnamenti di Giovanni Paolo II'i
audijenciji 2. $$
vol. III/1, 1l-13; Ko,ehezana guurahroj oudijenciji9. sijednja 1980, $$ 3-5, u
'Insegnamenti di Giovanni Paolo II'i vol. III/1, 89-90; Katclezana gcncralnoj
'Insegnamenti di Giovanni Paolo II'l
audijenciji 16. sijednja 1980, $$ t-4, u
vol. IIVI, 148-151;Kateieza na generalnojaudijnrciji 6. veljade 1980, $$ 2-4, u
'Insegnamentidi Giovanni Paolo Il'l vol. III/1, 326-328.

39
 Diacovensia l/1993.

c. TEOLOGTJASLrKEBOZ.IEU UCENJU
IVANAPAVLAII. U NJEZINU
POVrJESNO-TBOLOSKOMKONTEKSTU

Smje5tajudimagisterij pape Ivana Pavla II s obzirom na prorolo-

giju dovjeka - slike Bo7je u njegov povijesno-teolo5kikonteksr, moZemo
re6i sljede6e:
Novosti i originalnostnjegova magisterijatreba razlikovatiuko-
liko su doprinos teologiji slike Bo7je i ukoliko su novosr s obzirom na do-
sada5njesluZbenocrkveno udireljstvo.
(1) Interpretacijasubjektivnei dru5tvenedimenzijedovjekakao
onih u kojima se odraZavastvaranjena sliku trojedinoga Boga teoloski je
doprinos koji je uistinu moZdanajdubtji aspekt reoloskoggovorao dovje-
ku." dovjek kao slika Trojstva tema je koju susrecemou oradkojteologi-
ji, ali koja je poslije zaposravljena.3tSocijalnase dimen zija tovjeka kao
slike Trojstva s M. J. Scheebenomvra1au noviju teolosku misao.3e Prvi
koji je tragove stvaranjadovjeka na sliku 'frojsrva traLiou njegovoj bi-
seksualnostijest K. Barth.* Ivan Pavao II. prvi je dovjek crkvenog udi-
teljstva, koji sustavnorazvijaove argumentei tako daje legitimnoscpre-
thodnome teoloSkomistraZivanjui potide razvctjteoloskerefleksije u iorn
pravcu.Aktualni razvojteolo5ke misli je veCuhvatio zamahu tome smje-
ru' no Ivan Pavao II. svakakoostaje jedan od glavnih protagonistainter-
pretacije socijalnedimenzije dovjekana slifru TroJsnai trenurno je jedan
od najvaZnijihpredstavnikaovogateolo5kogpravca- to vile ako uzmemo
u obzir njegovu spacifidnusluZbuu Crkvi.

37 IJsp.
Kateltezana gencralnojaudijcnciji 14. studenog 1979,g 3, u 'tnsegname-
n t i d i G i o v a n n iP a o l oI I ' l v o l . l U ? , 1 1 5 6 .
Augustin otkriva aestigiumBoZjeg jedinstva i trojsrva u dovjekovoj duli i u
njezinim sposobnostima (mens+toluiltas-arnon menoria-innlligmtia-ooluntas).
Sv. Toma povezuje stihu Boiju s misterijem Trojstva kao cluhovnim bi6em
koje poznaje i ljubi sebe sama i u kojem postoje osobne relacije. Kod njega
susre6emoi jednu aluziju na analogijus obitelji, ali samo da bi je odbacio
kao neprihvatljivu s obziron na Trojstvo. U 12. stoljedu Rikard od Sv. Vikto-
ra osvjetljavaobiteljsku realnosts ljubavlju izmedu Oca i Sina, iz koje se
rada treta osoba Duh Sveti. Usp. L. GENDRON, tllysti re de la Trinitd et sym-
boliquefamiliale.Approcfiehistodque,Ex Diss. Gregoriana, Roma, lg7s.
Usp. M. J. SCHEEBEN, Hnndbuchder KatholischenDognatii, vol. III, Her-
der , I l- r e i b u rgi m B re i s g a u 1, 9 3 3 ,3 6 8 -3 75.
urp K. BARTH, Die KirrrtficrteDognatih. Dic Lertrcoon der sciiipfung, vol.
III/I , EvangelischerVe rlag, Zrtrich, 19704,lg7 -237.
 Diacovensia lll993.

Ipak moramo redi da se njegovo udenje uglavnom zadrlava i

iscrpljuje na induktivnoj metodi, koja polazi od ljudskog iskusrva,
shva6enakao put koji nas vodi do ontolo5ke istine o dovjeku. Teolo5ka
wrdnja da je dovjek slika trojedinog Boga rezultat je i svojevrsnivrhunac
Papine teolo5ko-antropolo5kerefleksije. Papina reolo5ka antropologija,
uzetAu cijelosti (mi se, naime, ovdje zadrlavarnosamo na protologiji dov-
jeka - slike BoZje) polazi od antropologije i vodi prema kristologiji. No,
osjedase nedostatakpristupa i sustavneteolo5kerefleksije koja polazi od
kristologije i ide prema antropologiji i u kojoj bi isitna o lnlcha na slilu
Trojsna bila polaznatodka, na osnovi koje bi se dalje deduktivnom teo-
lo5kom metodom razvijalai produbljivala teololka antropologija,odnos-
no osje6ase nedostatakvizije u kojoj bi kristologija(i uz nju vezanatrini-
tarna teologija) morala postati ambijent unutar kojega se razvija reolo5ka
antropologija te traktati vezani uz nju.
-I'rojstvo
koje je u Papinu magisreriju model prema kojem je
stvoren dovjek slika BoZjajest 'bntolo5ko"(tj. model je stvaranjaljuds-
-
ke osobe ontolo5ki odnos osobna darivanja medu OsobamaPresvetoga
Trojstva), a ne 'bkonomsko" Trojstvo (koje se objavljuje kroz povijest
spasenjai koje realiziraekonomiju spasenja).Papin se interes ne zadrla-
va samo na ontolo5koj konstituciji dovjeka - slike BoZje nego Zeli dose-
gnuti ontidke istine.
(2) Iako u patristidkoj teologiji susredemooce koji, razvijajuli
teologiju slike Bolje, tu kvalitetu pridaju i ljudskom tijelu, ipak su skola-
stidka teologija i kasnijateologija sve do na5ihdana kvalitetu slike Bolje
povezivalesamo s 'besmrtnomdu5om" (odnosnos ljudskom naravi,ob-
darenom razumom i slobodnom voljom), dok je tijelo ostajalo izvan te
teolo5ke raspravei li5eno kvalitete slike BoZje.Ivan PavaolI, polaze6iod
personalistidkefilozofije prema kojoj je tijelo sakramenatljudske osobe,
tvrdi da istina o dovjeku kao slici BoZjoj ukljuduje i ljudsku tjelesnost,
Stovi5e,i njegovu seksualnost.
Razvijajuditeologiju ljudskog tijela unutar teologije slike BoLje,
Ivan Pavao II ne samoda oZivljavai obnavlja starupatristidku temu, koja
je poslije, na lalost, bila zapostavljena,nego i unosi novost u dosada5nji
nauk crkvenog uditeljstvai potide nov razvoj teologije slike BoZjei teolo-
gije ljudskog tijela. Ivan PavaoII. prvi je papa koji ne samouspur i pri-
godno nego sustavnoprogovarao ovim temama i sustavnoiznosi pozitiv-
no kr5danskoshva6anjeljudske tjelesnostii seksualnosti.
On je prvi papa koji u rjednik sluZbenogacrkvenog uditeljstva
uvodi pojam 'teologija ljudskog tijela'l Istodobnoje prvi dovjek crkve-
nog uditeljstva koji biseksualnostljudskog tijela povezuje s istinom o

4l
 Diacovensial/1993.

stvaranju dovjeka na sliku BoZju. Njegovo udenje o slici BoZjoj, koja se

odraLavau ljudskoj biseksualnojtjelesnosti,vrijedan je doprinos bilo teo-
logiji slike BoZje bilo pak teologiji ljudskog tijela i ljudske seksualnosti.
MoZemo kazari da je Ivan Pavao II, svojim teololkim wrdnja-
ma, re zauzerol6ui ozbiljno56uu pristupu teologiji ljudskog tijela i ljuds-
ke seksualnosti,jedan od malobrojniih teologa koji se s toliko truda i in-
teresabavi ovom problematikom.
Medutim, valja zapazitirazliku izmedu Papine impostacije teo-
logije ljudskog tijela i paristiCke impostacijespomenuteteologije. Nai-
me, parristidkateologija ljudskog tijela polazila je od Kristova utjelovl-
jenja i u njemu nalazilasvoje opravdanje,a Ivan PavaoII. polazi od tijela
kao sakramenraljudske osobe i promatraga u svjetlu isitine o Trojstvu.
Odnos izmedu utjelovljenja Krista - savr5eneslike BoZje i savr5enogdov-
jeka, te dovjekove stvorenostikao tjelesnogbi6a na sliku BoZju, u Papinu
udenju ne dolazi do izraiaja.PremaPapinu udenju, Krist svojom objavom
Trojstva osvjetljuje antropolo5keistine do kojih dovjek dolazi analizom
iskustvasebe samoga('Krist potpuno objavljujedovjckanjemu samome"
(usp. Gaudiumet spes,22\),ali u njegovu udenju ne biva osvijetljeno po-
stoji li i kakva je ontolo5kaveza izmedu Kristovautjelovljenjai stvaranja
'tr Kristu, po Kristu i u vidu njegovautjelovljenja" (usp.Kol 1' l5-18).
Istina o stvaranjudovjeka na sliku BoTju u Papinu je udenju
identificirana s darivanjem ontolo5ke strukture osobe-dara, odnosno s da-
rivanjem naraoi, koju 6e Krisr - zbog ljudskog grijeha - obnoviti svojom
milos6u.Krist je, dakle,otkupitelj dovjeka,no u Papinojteologiji nije do-
voljno jasnaveza izmedu kristologijei protologije.
Ova veza izmedu kristologije i protologije ipak ie naznadenau
jednoj od kateheza r ciklusu o Vjerovanju,u kojoj Papa,upotrebljavaju6i
teolo5ku metodu analizedovjeka,uz "struhturudara"otkriva r "logiffro-iko-
nilhu strufrturu'*1.
Mislimo da je za razumijevanje,ispravnovrednovanje i za r^z-
boritu prosubu obvezatnostiPapinih teolo5kih stavova,vz ostalo,vaLno
imati na umu kulrurni i teolo5kikontekst K. Wojtyle te motivacijunjego-
va antropoloSkog magisrerija. Njegov antropoloSki magisterij treba

4t Kaftltezana generalnojaudijenciji 5. oZujka 1986,u 'Insegnamenti di Giovanni

Paolo II'l vol. I}(l, 614-617.Papau talijanskomjeziku upotrebljavaizraz'la
'logidko-ikonidku
strutturalogico-iconica'1 Na toj su crti, iako ne spominju6i
strukturu'l i jo$ dvije kateheze iz istog ciklusa: Katehezonrt genetalnoj audijen-
'Insegnamenti di Giovanni Paolo II", vol. I>Ul,
ciji 9. travnja 1986, u
'Insegnamenti
959-963: Katehezana generalnojaudijenciji 28. svibnja 1986, u
di G iov a n n iPa o l oII' l v o l . l )Vl , 1 6 9 7 -1701.
42
 Diacovensia 1/1993.

vrednovati ne samo kao teolo5ki traktat, nego i ukoliko uspijeva zapodje'

nuti dijalog s kulturama i antropologijamana5egvremena i odgovoriti na
njihove izazove.
Na kraju smatramo potrebnim naglasiti da ovo nale izlaganje
osraje parcijalno. Da bismo pruZili odgovor na mnoga pitanja koja izviru
iz onoga Sto je redeno i objektivno prikazali Papinu protologiju dovjeka
slike BoTje u njezinoj cjelini i u pojedinim pitanjima (od kojih mnoga
ovdje uopde nisu niti dotaknuta),prijeko je potrebno pruZiti cjelinu Papi-
na udenja o slici BoZjoj,odnosno iscrpnije prikazti njegovo shva6anjeod-
nosa izmedu kristologije i antropologijete njegove eshatologije(ili, rede-
'povijesnog i
no Papinim rjednikom, nuZdanje prikaz njegova " "eshato-
lo5kog" dovjeka),te dublje analiziratiodnos izmedu personalistidkefilo-
zofije K. Wojryle i anropolo5kog udenjaIvana Pavla II.

t-l Riassunto

La veriti sull'uomo come immagine di Dio, secondoGio-

vanni Paolo II, d la veriti antropologicafondamentale,essenzialee
sublime. Essa costituisce I'immutabilc base di tutta I'antropologia
cristiana.La nozionedi immagine di Dio non E soltantopresenteco'
me un filo conduttore nel suo insegnamentosull'uomo, ma d anche
un contenitore e un punto di convergenza di tutte le veriti
antropologico-teologichc.
La nozione di inmagine di Dio nel suo magistero in gran
parte coincide con la nozione di personadi K. Wojtyla. Perb la nozione
fitosofica cli personanel magisteropapale B arricchita con la concezio-
ne cristianadell'esserepersonaledi f)io (clre d il misterodella'Iriniti
nell'uniti divina). Viene consideratala dimensionepersonaledi im-
magine di Dio e la sua dimensionesociale.I.a trascendenzadell'uo-
mo 'h immagine e somiglianzadi Dio " apre I'uomo versoil mistero di
Dio: Dio lra creato I'uomo a sua immagine,in condizionedi persona,
in vista della relazione dclla paftnenlip tra Dio e I'ttomo e fra due
personeumane. Essereuolno a immaginc di Dio significapercib non
soltantola trascendenzapersonale.Questosignificaanche la capaciti
di entrarenella relazionalitie la vocazionea comunicarsi;di piir, I'uo-
mo creato a immagine di Dio d comunicaz.ione di s6 in atto. Essere
pennila umana a immagine di Dio significa capaciti di donarsi per
amore che tende a una comunione prtlfondadi persone,basatasullo
scambio reciproco del dono di s6. I'a personaesiste a modo di dono.
Lo scambio del dono dell'amore e la reciprociti rappresentanoI'esi-
genzaontologicae la vocazionedell'uomo creatoa immagine di Dio.

43
 Diacovensia lll993.

Dire che I'uomo d pcnora crcata a immagine e somiglianzadi Dio vu-

ol dire anche che egli esistecome persona 'ber" l'altra persona,a mo-
do di dono. Nel suo essereI'uomo rispecchia I'essere di Dio uno e
trino.
Interpretando la reciprociti che all'uomo e piit vicina
(quella fra I'uomo e la clonna),trattando Gen 1,26-27e I'esperienza
che I'uomo ha di sEcome maschioe femmina alla luce della rivelazio-
ne neotestamentariadella Triniti, Giovanni Paolo II approfondiscei
risultati della sua filosofia personalistica (persona-dono e corpo-
sacramento della persona) con il concetto di significatosponsalcdel cor-
po a immagine di Dio trino. Il 'bignificatosponsaledel corpo" (la bi-
sessualiti del corpo umano) 0 sacramentodella veriti sull'uomo come
immagine della Triniti. Essa non d soltanto un ocstigitrmtinitatis ma
rappresentaun momento rilevante dell'attuarsi dell'immagine di Dio
trino che d nell'uomo e cid in misura proporzionataa quanto la bises-
sualiti incide nella determinazionedclla personaumana.
Riteniamo che le dimensionidella soggettiviti e dell'inter-
soggettiviti dell'uomo, viste alla luce dell'immagine di Dio e inter-
pretate come quelle in cui si rispecchiaI'esseredi Dio uno e trino,
rappresentino un contributo teologico molto profondo e valido. Svi-
luppando la teologia del corpo umano entro la teologia dell'immagine
di Dio, Giovanni Paolo II ravviva un tema patristico,inserisceuna
noviti nel magisterodella Chiesae sollecitaun nuovo sviluppo teolo-
gico dell'immagine di Dio c della corporeiti umana.

44