Professional Documents
Culture Documents
Interna Kontrola PDF
Interna Kontrola PDF
Osijek, 2014.
Sadržaj
1. UVOD ................................................................................................................................................... 1
2. SUSTAV INTERNOG NADZORA ............................................................................................................. 2
3. INTERNA KONTORLA............................................................................................................................ 4
3.1 Struktura sustava internih kotrola ................................................................................................ 6
3.2 Vrste internih kontrola ................................................................................................................ 12
3.2.1 Administrativne ili izvršne kontrole...................................................................................... 12
3.2.2 Računovodstvene kontrole .................................................................................................. 14
3.2.3 Upravljačke kontrole ............................................................................................................ 16
3.2.4 Preventivne, detektivne i korektivne kontrole ..................................................................... 16
3.2.5 Interne kontrole nad financijskim izvještavanjem ............................................................... 21
3.3 Ograničenja internih kontrola ..................................................................................................... 24
4. INTERNA REVIZIJA .............................................................................................................................. 26
4.1 Objekt i predmet interne revizije ................................................................................................ 27
4.2 Interna revizija kao profesija ...................................................................................................... 29
4.2.1 Edukacija internih revizora ................................................................................................... 29
4.2.2 Instituti internih revizora ...................................................................................................... 30
4.3 Postupak provedbe interne revizije............................................................................................ 31
4.4 Procjena revizijskog rizika u procesu interne revizije ................................................................. 35
4.4.1 Inherentni rizik ..................................................................................................................... 36
4.4.2 Kontrolni rizik ....................................................................................................................... 36
4.4.3 Preostali rizik ........................................................................................................................ 36
4.5 Uloga interne revizije u sprječavanju i otkrivanju prijevara ....................................................... 37
5. KONTROLA I KONTROLING.............................................................................................................. 39
5.1. Pojam i instrumenti kontrole..................................................................................................... 39
5.2. Kontroling u funkciji upravljanja suvremenim poduzedem ....................................................... 43
5.3. Pojam, funkcija i proces suvremenog kontrolinga .................................................................... 43
5.4. Osnovne koncepcije i uloga kontrolinga ................................................................................... 45
5.4.1. Računovodstveno orijentirana koncepcija .......................................................................... 45
5.4.2. Informacijski orijentirana koncepcija .................................................................................. 46
5.4.3. Upravljački orijentirana koncepcija ..................................................................................... 48
5.4.4. Načela praktičara kao koncepcija kontrolinga .................................................................... 49
5.5. Interna revizija i kontroling........................................................................................................ 50
6. UPRAVLJANJE POSLOVANJEM PODUZEĆA ....................................................................................... 52
6.1. Povezanost planiranja i kontrole kao upravljačkih funkcija ...................................................... 53
6.2 Interna kontrola kao instrument upravljanja rizicima ................................................................ 55
6.2.1 Upravljanje rizicima i procjena rizika .................................................................................... 55
6.2.2. Interna kontrola u funkciji upravljanja rizicima................................................................... 56
7. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................................ 57
LITERATURA ........................................................................................................................................... 58
Popis priloga .......................................................................................................................................... 59
1. UVOD
Kako bi se pratilo ostvarivanje nekih unaprijed postavljenih ciljeva unutar granica poslovnog
sustava ili organizacije te u sluĉaju odstupanja od tih ciljeva predloţile potrebne korektivne
akcije potreban je interni nadzor.
Tri su temeljna oblika internog nadzoram i to:
1. interna kontrola,
2. interna revizija
3. kontroling (Tušek, Ţager; 2008:266).
Na temelju ove podjele sustav internog nadzora podijeljen je u tri dijela, interna kontrola,,
interna revizija i kontroling te su se prema tome u ovom seminarskom radu naslovi i
orijentirali kako bi se obuhvatio cijelokupni sustav internog nadzora i pobliţe objasnilo
funkcioniranje svakog oblika i njegov utjecaj. Interna kontrola se sastoji od metoda i
postupaka koji su ugraĊeni u organizaciju poduzeća kako bi osigurali neometano djelovanje
svih poslovnih funkcija poduzeća i usmjerena je u postizanju operativnih, informacijskih
ciljeva i ciljeva usklaĊenosti. Prema tome kada se govori o vrstama internih kontrola, postoje
administrativne, informacijske i upravljaĉke kontrole. Unatoĉ svim prednostima i pozitivnim
stranama teţnja za stjecanjem apsolutnog povjerenja što zapravno znaĉi otkrivanje i
sprjeĉavanje svih pogrešaka i nepravilnosti za posljedicu bi imalo troškove koje je nemoguće
pokriti te je samim time to i gotovo nemoguće, što predstavlja ograniĉenje internih kontrola.
Interna revizija predstavlja neovisnu funkciju procjenjivanja koja je ustanovljena unutar
organizacije koja ispituje i procjenjuje njezine aktivnosti kao servis te organizacije. Kada se
govori o revizijskom riziku definira se kao mogućnost da interni revizor izrazi
neodgovarajuće mišljenje u sluĉajevima kada financijski izvještaji sadrţe materijalno
znaĉajne pogrešne iskaze, a rizici mogu biti inherentni, kontolni i preostali koji će pobliţe biti
objašnjeni u nastavku seminarskog rada. Zatim se u zadnje vrijeme sve više u teoriji i praksi
javlja oblik internog nadzora koji je po sadrţaju i ciljevima blizak internoj reviziji, a naziva se
kontroling. Uz pojam kontrolinga te njegove svrhe objanit će se i povezanost planiranja i
kontrole kao upravljaĉkih funkcija te interna kontrola kao instrument upravljanja rizicima
ĉime je obuhvaćen pojam upravljanja i procjena rizika.
1
2. SUSTAV INTERNOG NADZORA
Nadzor u uvjetima naglašene trţišne orijentacije i privatnog vlasništva poprima sve vaţniju
ulogu, ali znaĉenje u svim podruĉjima ljudskog djelovanja, meĊusobno povezani i zavisni
dijelovi ili podsustavi ukupnoga politiĉkog i ekonomskog sustava postavljaju odreĊene ciljeve
koje nastoje ostvariti. Podloga za ostvarivanje tih ciljeva i funkcioniranje sustava su odreĊena
naĉela, pravila i norme ponašanja i djelovanja, u praksi se u pojedinim procesima i stanjima,
poslovima uoĉavaju odstupanja od pravila pa to rezultira neostvarivanjem postavljenih
ciljeva. U tom kontekstu, nadzor je mehanizam koji sve elemente sustava povezuje i
osigurava ostvarivanje unaprijed postavljenih ciljeva i uspješno funkcioniranje sustava,
njegov rast, razvoj i opstanak. Takav pristup u shvaćanju nadzora ukljuĉuje dva bitna gledišta
nadzora, a ta su:
da za djelotvoran nadzor unaprijed moraju biti odreĊeni ciljevi, jer bez ciljeva nema
znaĉaja,
da nadzor ukljuĉuje djelovanje nekoga ili neĉega – zaposlenih, poslovnih jedinica ili
cijelog poduzeća – s namjerom djelovanja prema ciljevima (Gulin, Perĉević, Tušek,
Ţager; 2012:267).
Ovisno o podruĉju unutar kojeg se nadzor ustrojava i djeluje postoje razliĉite vrste nadrzora,
te time govorimo o drţavnom, politiĉkom, ekonomskom, pravnom nadzoru i sl. TakoĊer se
se izvode i razliĉiti ciljevi koje se ţele postići nadzorom, ovisno o podruĉju u kojem se nadzor
ustrojava i djeluje. Općenito je cilj nadzora ispitati i uskladiti cjelokupni društveno,
ekonomsko, politiĉki sustav s utvrĊenim kriterijima, normama, pravilima, zakonima i
standardima, a nadzor je opći pojam za ispitivanje pravilnosti za otklanjanje nepravilnosti u
poslovnim procesima i stanjima.
Oblici nadzora razlikuju se ovisno o kriterijima razlikovanja, pa tako prema tijelima nadzora
razlikujemo eksterni i interni nadzor, prema vremenu stalni (permanentni), periodiĉki,
povremeni, prethodni, tekući i naknadni nadzor, te prema intenzitetu nadzora razlikujemo
formalni i materijalni nadzor.
Interni nadzor obavlja se unutar granica nekog poslovnog sustava ili organizacije poradi
praćenja ostvarivanja unaprijed postavljenih ciljeva i predlaganja korektivnih akcija u sluĉaju
odstupanja od tih ciljeva. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:267)
2
Tri su temeljna oblika internog nadzora, i to:
1. interna kontola,
2. interna revizija, i
3. kontroling (Tušek, Ţager; 2008:266).
Polaznu osnovu u kocipiranju cjelovitoga sustava internog nadzora ĉini interna kontrola,
zapravo gledajući funkcionalno cijelokupni sustav internog nadzora se moţe provoditi
pomoću internih kontrola koje su ugraĊene u poslovne procese, nadziranje njihova
funkcioniranja što se osigurava dodatnom, višom razinom nadzora, odnosno internom
revizijom i kontrolingom.
3
3. INTERNA KONTORLA
4
menadţmenta. Prema Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager (2012) interna kontrola je primarno
usmjerena na ostvarivanje sljedećih ciljeva:
4. osiguranje pouzdanosti i integriteta generiranih informacija i podataka,
5. osiguranje usklaĊenosti s poslovnim politikama, planovima, programima rada,
zakonskim i drugim propisima i drugim ograniĉenjima
6. ĉuvanje imovine,
7. ekonomiĉno i djelotvorno korištenje svih vrsta resursa,
8. ostvarenje formuliranih planova, programa te utvrĊenih ciljeva i zadataka.
5
Osim što obuhvaća niz mjera i postupaka ugraĊenih u poslovni proces poduzeća, predstavlja
mjerilo i korekciju izvršenja kako bi se planirani ciljevi poduzeća realizirali, te se smatra
temeljnom funkcijom menadţmenta na svim razinama i kljuĉnim ĉimbenikom uspješnosti
poduzeća. Kontrola se kao oblik nadzora i ispitivanja odvija u tri faze: utvrĊivanje standarda,
mjerenje i usporedba sa standardom zatim utvrĊivanje odstupanja. Korektivne mjere koje
poduzima menadţment utvrĊivanjem odstupanja od strane kontrole predstavlja zapravo sponu
izmeĊu kontrole koja utvrĊuje odstupanje i neposrednog menadţera koji inicira poduzimanje
odreĊenih mjera. Sustavom internih kontrola povećava se i vjerojatnost da će informacije o
financijskom poloţaju biti realno i objektivno prezentirane u financijskim izvještajima
poduzeća što je i razlog zašto u procesu revizije financijskih izvještaja, koju provodi eksterni
revizor, provjera postojanja i funkcioniranja sustava internih kontrola klijenta predstavlja
nezaobilazan element, budući se revizori nastoje osloniti na klijentov sustav internih kontrola
i na taj naĉin zadovoljiti se s manje dokaznih postupaka.
Iako odgovornost za oblikovanje sustava internih kontrola snosi menadţment s obzirom na
višestruke i raznovrsne ciljeve koji se internim kontrolama ţele postići, moţe se zakljuĉiti
kako je kvalitetan sustav internih kontrola u interesu i drugih interesnih skupina kao što su
tijela i institucije šireg gospodarskog i politiĉkog sustava, intrerni i eksterni revizori,
dobavljaĉi i kupci, investitori i kreditori.
6
Slika 1. Komponente sustava internih kontrola
Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 273
Okruženje ili uvjeti u kojima se provodi kontrola ukazuje na cjelokupnost stajališta, razinu
svijesti i djelovanja vlasnika i menadţmenta u odnosu na kontrolu i njezinu vaţnost u
poduzeću, te je djelotvornost odreĊenih kontrolnih postupaka odreĊena uvjetima u kojima
interna kontrola djeluje na naĉin da bolji uvjeti unapreĊuju kvalitetu i rezlutate kontrolnih
postupaka. Ova komponenta posebno je znaĉajna jer su na njoj zasnovane sve ostale
komponente.
Ĉimbenici koje treba uzeti u obzir prilikom upoznavanja i procjene kontrolnog okruţenja u
konkretnoj organizaciji su:
filozofija menadţmenta i poslovni stil,
poštenje i etiĉke vrijednosti menadţmenta,
davanje vaţnosti profesionalizmu i kompetencijama,
sudjelovanje uprave i odbora za reviziju,
prijenos ovlasti i odgovornosti,
kadrovska podrška,
organizacijska struktura. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:273)
7
veća vjerojatnost da će i ostali ĉlanovi organizacije više paţnje posvetiti tim pitanjima
prilikom obavljanja vlastitih aktivnosti. Prema Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager (2012)
uĉinkovitost internih politika i procedura determinirana je poštenjem i etiĉkim vrijednostima
osoba koje ih kreiraju, provode i nadziru, te poštenje i etiĉko ponašanje ĉlanova organizacije
je rezultat primjene etiĉkih pravila i standarda ponašanja koje je usvojilo poduzeće, zatim
naĉin na koji se ta pravila priopćavaju pojedincima i ĉlanovima organizacije i kako su oni
prihvaćeni u praksi. Kontinuirano se trebaju poduzimati aktivnosti koje će odvraćati i
reducirati nepoštene, nezakonite i neetiĉne radnje zaposlenika, te u mnogim kompanijama u
svijetu postoje pisani izvještaji o usvojenim politikama etiĉkog ponašanja i etiĉki kodeksi
kojima uprava nastoji informirati zaposlenike o svim relevantnim pitanjima u tom podruĉju.
Zahtjevne kompetencije podrazumijevaju znanje i vještine neophodne za izvršenje svih
zadatak, a na kontrolno okruţenje utjeĉu ĉlanovi uprave i odbora za reviziju. Osnovna
podruĉja odgovornosti odbora za reviziju su financijsko izvještavanje, korporativno
upravljanje i kontrola upravljanja, te uz internu kontrolu preuzimaju odgovornost za ocijeniti
je li menadţent dovoljno naglasio njezinu vaţnost, osigurao da pojedinci razumiju svoje uloge
i odgovornosti, usmjeriti se na opseg rada internih i eksternih revizora vezano za primjenu
informatiĉkih programa, njihovu sigurnost, nepredviĊene mogućnosti u sluĉaju pada sustava i
kontinuiranost dotoka informacija, dobiti informacije o tome je li menadţment primijenio
preporuke i sugestije koje su dali interni i eksterni revizori i sl.
Organizacijska struktura poduzeća daje okvir za planiranje, usmjeravanje i kontrolu
poslovanja, definira naĉin na koji se prenose i nadziru ovlaštenja i odgovornosti, te dobro
kontrolno okruţenje u nekom poduzeću podrazumijeva jasno i precizno definiranje
odgovornosti, lanca zapovijedanja i odgovarajući stupanj horizontalne i vertikalne
diferencijacije.
Procjena rizika ukljuĉuje analizu i identifikaciju relevantnih rizika koji utjeĉu na ostvarenje
ciljeva organizacije s namjerom utvrĊivanja kako tim rizicima uspješno upravljati.
Preliminarno upoznavanje s ciljevima organizacije jest pretpostavka procjene rizika, a nakon
toga procjena rizika ukljuĉuje sistematiĉnu identifikaciju i selekciju svih relevantnih internih i
eksternih ĉimbenika koji bi mogli sprijeĉiti ostvarivanje svakog pojedinog cilja. Vjerojatnost
nastanka rizika kao i sami rizici, te posljedica na ostvarivanje ciljeva poduzeća nisu isti.
Stoga, nakon identifikacije rizika s kojim se poduzeće suoĉava, neophodno je vrednovanje
njihove vjerojatnosti i znaĉajnosti, a nakon toga i utvrĊivanje prioriteta, odnosno rangiranje
rizika. Okolnosti u kojima se rizici mogu povećavati ili smanjivati su brojne. Primjerice to su:
8
promjene uvjeta poslovanja,
novi djelatnici,
novi ili usavršeni informacijski sustavi,
nagli rast,
nova tehnologija,
nove proizvodne linije, proizvodi i aktivnosti,
restrukturiranje poduzeća,
poslovanje s inozemstvom,
raĉunovodstveni propisi. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:275)
9
Nekim se klasifikacijama i sistematizacijama mogućih kontrolnih postupaka polazi od ciljeva
internih kontrola, te se onda opisuju kontrolni postupci s ciljem postizanja postavljenih
ciljeva.
Ciljevi interne kontrole jesu:
valjanost – svi obraĊeni poslovni dogaĊaji su valjani,
potpunost – svi poslovni dogaĊaji su iskazani u poslovnim knjigama,
pravovremenost – svi poslovni dogaĊaji su pravovremeno evidentirani,
autorizacija – svi su poslovni dogaĊaju odobreni na odgovarajući naĉin,
procjena – svi su poslovni dogaĊaji procijenjeni na odgovarajući naĉin,
klasifikacija – svi su poslovni dogaĊaji ispravno klasificirani na odgovarajuće raĉune,
prijenos i zbrajanje – svi su poslovni dogaĊaji ispravno uneseni u dnevnike te
ispravno preneseni u pomoćne knjige i glavnu knjigu. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager;
2012:276)
10
i procjenjivanje u novcu izraţenih transakcija zatim izvještavanje zainteresiranih korisnika o
njihovim financijskim i ekonomskim uĉincima. Kako su interne kontrole ugraĊene u
raĉunovodstveni informacijski sustav govorimo o sustavu intenih raĉunovodstvenih kontrola
koji obuhvaća skup mjera, postupaka i politika kojima se nastoji neposredno osiguratiti
toĉnost, valjanost i sveobuhvatnost raĉunovodstvenih evidencija i fiziĉka zaštita imovine
poduzeća. Raĉunovodstvene kontrole utjeĉu na konzistentno provoĊenje usvojenih
raĉunovodstvenih politika kao sastavnog dijela poslovne politike poduzeća i na
vjerodostojnost financijskih informacija.
Djelotvoran raĉunovodstveni sustav sastoji se od metoda i evidencija koje će:
identificirati i evidentirati sve valjane poslovne dogaĊaje,
poslovne dogaĊaje detaljno opisati na vremenskoj osnovi na naĉin koji omogućuje
njihovu odgovarajuću klasifikaciju u financijskim izvještajima,
procijeniti vrijednost poslovnih dogaĊaja na naĉin koji omogućuje evidentiranje
njihove odgovarajuće monetarne vrijednosti u financijskim izvještajima,
utvrditi razdoblje u kojem su poslovni dogaĊaji nastali kako bi se omogućila njihova
evidencija u odgovarajućem obraĉunskom razdoblju,
u financijskim izvještajima na odgovarajući naĉin objaviti poslovne dogaĊaje i sve što
je u vezi s njima. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:277-288)
11
3.2 Vrste internih kontrola
12
pregledavanje narudţbi koje nisu primljene ili fakturirane,
praćenje uvjeta dobavljaĉa i korištenje povoljnih uvjeta (kupovina na veliko, popusti).
(Tušek, Ţager; 2008:270)
Prema Tušek, Ţager (2008) u sustav zaprimanja robe i faktura od svojih dobavljaĉa takoĊer
traba ugraditi sljedeće kontrolne postupke poduzeća: pregledavanje primljene robe (njezine
kvalitete, koliĉine i stanja), dokumentiranje dospijeća i primitaka robe (prethodno numerirane
dostavnice), usporeĊivanje dostavnica s nabavnim nalozima, pozivanje na broj dobavljaĉevih
faktura, provjeravanje faktura dobavljaĉa (cijene, koliĉina, toĉnost kalkulacija, te
usporeĊivanje s narudţbom i dostavnicom), postupci dobivanja obavijesti o odobrenju od
dobavljaĉa.
„U prodaji je, primjerice, potrebno oblikovati sljedeće kontrolne postupke i procedure koje se
odnose na postupak naruĉivanja i odobravanja kupaca:
podjela duţnosti, mjere kontrole redovitog plaćanja, fakturiranje i dostava robe sa
skladišta,
autorizacija uvjeta zaduţivanja za kupce:
- zaprimljene reference i provjera kreditne sposobnosti,
- autorizaciju provodi više rangirano osoblje,
- redovito pregledavanje uvjeta,
autorizacija promjena drugih podataka o klijentima:
- promjena adrese koju potvrĊuje memorandum kupaca,
- zahtjev za brisanjem iz popisa koji potvrĊuju prazni salde / kupac koji je podmirio
obveze,
narudţbe se zaprimaju samo od kupaca koji nemaju problema sa zaduţivanjem,
numeriranje bjanko narudţbi u slijedu,
toĉno zaraĉunana cijena kupcima,
podudaranje narudţbi kupaca s nalozima za proizvodnju i otpremnicama,
obrada upita klijenata.
Sljedeći kontrolni postupci i provjere se odnose na isporuku i pripremanje izlaznih faktura:
autorizacija otpremljene robe:
- isporuka samo nakon naloga za prodaju,
- isporuka samo autoriziranim kupcima,
13
- posebna autorizacija isporuke robe bez naknade ili robe koja se isporuĉuje pod
posebnim uvjetima,
pregledavanje koliĉine, kvalitete i valjanosti izdane robe,
dokumentiranje izdane robe,
izdana roba odgovara narudţbama klijenata, otpremnicama i fakturama,
prethodno numeriranje otpremnica i dostavnica i redovito provjeravanje u slijedu,
uvjet da se provjerava vraćena roba,
dokumentiranje vraćene robe pomoću povratnica,
potpisivanje dostavnice,
pripremanje faktura i obavijesti o odobrenju:
- autorizacija prodajnih cijena / korištenje cjenika,
- autorizacija obavijesti o odobrenju,
- provjera cijena, koliĉina, produţenja i ukupne svote na fakturama i obavijestima o
odobrenju,
- numeriranje bjanko faktura i obavijesti o odobrenju u slijedu i redovita provjera
slijeda,
redovito voĊenje skladišne dokumentacije,
podudaranje prodajnih faktura s otpremnicama i dostavnicama te narudţbama,
redovito pregledavanje narudţbi prema kojima roba još nije isporuĉena“ (Tušek,
Ţager, 2008:271-272).
One obuhvaćaju skup mjera, postupaka i pravila kojima se nastoji neposredno osigurati
toĉnost, valjanost i sveobuhvatnost raĉunovodstvenih evidencija i izvješća, fiziĉka zaštita
imovine poduzeća. Kada se govori o sveobuhvatnosti odnosi se na to da se sve nastale
14
poslovne promjene obraĉunskog razdoblja evidentiraju u poslovne knjige i priznaju u
financijskim izvještajima poduzeća, zatim toĉnost i valjanost se odnose uz zahtjev da se sve
poslovne promjene, ispravno i sadrţajno korektno iskaţu u raĉunovodstvenim
evidencijama.Raĉunovodstvene kontrole obuhvaćaju sve organizacijske mjere i kontrolne
metode i postupke koji se primjenjuju u svezi s raĉunovodstvenim iskazivanjem poslovnih
transakcija, te ono prati i prikuplja interne i eksterne podatke, zatim ih primjenom odreĊenih
pravila, naĉela i postupaka transformira u informacije pogodne za proces odluĉivanja.
Gledajući analitiĉki, raĉunovodstveni proces obuhvaća:
1. prikupljanje podataka o nastalim poslovnim dogaĊajima,
2. analizu poslovnih dogaĊaja,
3. evidentiranje u poslovnim knjigama,
4. sastavljanje probne bilance, i
5. sastavljanje financijskih i ostalih raĉunovodstvenih izvještaja. (Tušek, Ţager;
2008:273)
15
izvještaja. Nakon toga slijedi završna faza raĉunovodstvenog procesiranja podataka koja
obuhvaća sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja i drugih raĉunovodstvenih
izvještaja kao konaĉnog proizvoda u ĉijem se dijelu najĉešće koristi kontrola zabrane ili
ograniĉenog pristupa informacijama neovlaštenim osobama i druge kontrole.
16
Slika 2. Razine kontrolnih postupaka
Nepoţeljni dogaĊaji
Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 284
17
Detektivne kontrole usmjerene su detektiranju, tj. otkrivanju nepravilnosti i pogrešaka nakon
njihova nastanka i sastoji se od resursa, tehnika i procedura namijenjenih prepoznavanju i
otkrivanju dogaĊaja koji su zaobišli preventivnu razinu kontrole. U kontekstu sredstava i
postupaka za prepoznavanje problema koji se nisu mogli sprijeĉiti na prethodnoj razini
kontrole najĉešće se spominje usporedba ostvarenih veliĉina s odreĊenim standardima ili
planskim veliĉinama, te detektivnu kontrolu moţe obavljati ĉovjek, osobno ili tehniĉki što je i
djelotvornije.
Ovdje se radi o najsloţenijoj razini kontrole budući da treba prethodno otkriveni problem
sagledati sa stajališta njegovih uzoraka i posljedica i poduzeti odgovarajuće mjere za njegovo
ispravljanje.
18
Prema Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager (2012) razmatrajući razine kontrolnih postupaka moţe
se zakljuĉiti da kontrolni postupci trebaju biti integralni dio dnevnih aktivnosti poduzeća, te
mogu biti osobne, tehniĉke ili kombinirane. U praksi se primjenjuju i kombiniraju vrste
kontrolnih postupaka i aktivnosti koje se odnose na podruĉje izvještavanja, obrade podataka,
podjelu duţnosti itd. Menadţment mora uspostaviti po cijelo širini i dubini organizacijske
strukture odgovarajuće kontrolne postupke i aktivnosti što ukljuĉuje:
Pogledi na najvišoj organizacijskoj razini. Kako bi se sagledale mogućnosti
ostvarivanja postavljenih ciljeva poduzeća uprava i viši menadţment najĉešće traţi
odgovarajuće informacije o izvršenju.
Kontrole na razini pojedinih organizacijskih jedinica. Menadţeri pojedinih
organizacijskih jedinica dobivaju i pregledavaju standardne performance i izvještaje o
izuzecima na dnevnoj, tjednoj ili mjeseĉnoj razini koji su ĉešći na niţim
organizacijskim razinama.
Fiziĉke kontrole. One ukljuĉuju onemogućavanje pristupa imovini i ispravama
neovlaštenim osobama gdje posebnu paţnju treba posvetiti zaštiti skladišta i drugih
znaĉajnih objekata pomoću odgovarajućih sigurnosnih sustava, odobrenju pristupa
raĉunovodstvenim i drugim.
Sustav odobrenja i ovlaštenja. Transakcije iznad odreĊenog iznosa mora odobriti
ovlaštena osoba te svaku pojedinaĉnu transakciju smije obaviti ona osoba koja ima
odgovarajuće ovlaštenje.
Sustav verifikacije i usklaĊivanja. Pojedinaĉne transakcije i aktivnosti moraju se
verificirati, kontrolni postupci usklaĊivanja podrazumijevaju periodiĉno usklaĊivanje
utvrĊenih evidencija s odgovarajućim izvještajima usklaĊivanje internih i eksternih
evidencija.
Podjela duţnosti. Podjela duţnosti smanjuje mogućnosti koje bi dovele do toga da
zaposlenik bude u situaciji uĉiniti i sakriti pogreške, nepravilnosti i prijevare u
obavljanju svojih duţnosti davanjem razliĉitim osobama ovlaštenja iniciranja
transakcije, evidentiranja i odrţavanja nadzora nad imovinom poduzeća. Svaka
transakcija prolazi kroz fazu iniciranja, izvršenja, nadzora i evidentiranja, te podjela
duţnosti znaĉi da u sve faze bude ukljuĉeno više osoba i na taj naĉin jedna osoba
provjerava drugu i time se smanjuje mogućnost da jedna osoba uĉini ili sakrije
pogreške i nepravilnosti.
19
Kompetentno i ciljevima organizacije odano osoblje. Iako informacijske tehnologije
danas gotovo i da nemaju alternativu, ipak su mnoge nepravilnosti i prijevare u
suvremenom poslovanju povezane neposredno uz ljude, ĉlanove organizacije. Za
ostvarivanje ciljeva poduzeća i realizacije postavljenih planova znaĉajno je znanje i
sposobnosti osoblja i odgovarajući sustavi nagraĊivanja i motiviranja. Rizik se
povećava u uvjetima nezadovoljstva i neuvaţavanja osoblja od strane poslodavca.
Kontrolni postupci se mogu promatrati i u ovisnosti tehniĉke podrške u obradi podataka te
identificirati neke razlike u uvjetima ruĉne i kompjuterske obrade podataka što će biti
prikazano Tablicom 2.
20
1. Stvoriti atmosferu gdje se sigurnost
uzima vrlo ozbiljno
2. Osigurati pravilnu edukaciju o
upotrebi kompjutora
POŠTENI I SPOSOBNI DJELATNICI
3. Provjeriti podobnost (prošlost)
zaposlenih
4. Odmah iskljuĉiti pristup otpuštenim
radnicima
1. Utvrditi pisani plan organizacije
2. Ne dopustiti ni jednom sluţbeniku da
bude kljuĉan (nezamjenjiv)
JASNO DELEGIRANJE ZADUŢENJA 3. Delegirati odgovornost za podatke,
sustave i programe
4. Izdvojiti ljude koji mogu naštetiti
organizaciji
1. Osigurati primjerenu autorizaciju
transakcija
PRIMJERENI POSTUPCI U OBRADI 2. Provjeriti toĉnost ulaznih podataka
3. Koristiti samo odobrene i testirane
TRANSAKCIJA
programe
4. Razviti i testirati postupke za sluĉaj
pada sustava
1. Osigurati dodatno spremanje podataka
2. Osigurati pisane postupke i standarde
ODGOVARAJUĆA DOKUMENTACIJA I izvoĊenja
RAĈUNOVOD. EVIDENCIJE 3. Razviti dokumentaciju sustava i
programa
4. Koristiti oznaĉene dokumente i forme
1. Kontrolirati pristup kompjutoru i
terminalima
ADEKVATNA FIZIĈKA KONTROLA 2. Zaštiti opremu i podatke od gubitaka
3. Kontrolirati pristup posebno
NAD SREDSTVIMA I EVIDENCIJAMA
osjetljivim inputima i outputima
4. Odrţavati opremu na standardnoj
osnovi
1. Razviti potpuni sustav kontrola
2. Provjeriti pridrţavanje politika i
NEZAVISNA VERIFIKACIJA postupaka
3. Provjeriti sigurnost i mogućnost
IZVOĐENJA
upada u sustav
4. Provesti reviziju od strane nezavisne
revizorske tvrtke
Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 288
21
Pod pojmom interne kontrole nad financijskim izvještavanjem podrazumijeva se proces
oblikovan i odrţavan od strane uprave poduzeća koji bi pruţio razumno uvjerenje o
pouzdanosti financijskog izvještavanja i pripremi financijskih izvještaja za eksterne korisnike
u skladu s općeprihvaćenim raĉunovodstvenim naĉelima i ukljuĉuje postupke i procedure koje
osiguravaju:
voĊenje evidencija koje toĉno i istinito odrţavaju poslovne transakcije i raspolaganje
imovinom poduzeća,
razumno uvjerenje da su transakcije evidentirane na naĉin da se osigura sastavljanje
financijskih izvještaja u skladu s općeprihvaćenim raĉunovodstvenim naĉelima, te da
su primici i izdaci odobreni u skladu s politikama poduzeća,
razumno uvjerenje u svezi s prevencijom ili pravovremenim otkrivanjem neovlaštene
kupnje, korištenja ili raspolaganja imovinom poduzeća, a koje bi mogle imati
materijalno znaĉajan utjecaj na financijske izvještaje. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager;
2012:288)
Pojam internih kontrola nad financijskim izvještavanjem je uţi od pojma internih kontrola,
kontrole koje pridonose uĉinkovitosti poslovnih operacija i usklaĊivanje poslovanja sa
zakonima i regulativom koja se ne odnosi nuţno na financijske izvještaje. Interne kontrole
nad financijskim izvještavanjem ukljuĉuju sve one kontrolne postupke i procedure koje
proţimaju izvršni, informacijski i upravljaĉki podsustav, a odnose neposrednona pripremu
financijskih izvještaja poduzeća u skladu s relevantnim okvirom financijskog izvještavanja
poduzeća. Cilj postojanja i funkcioniranja internih kontrola nad financijskim izvještavanjem
je da se osigura integritet i pouzdanost financijskog izvještavanja poduzeća te tim kontrolama
nije namijenjeno da pruţe uvjerenje o uspješnosti poslovanja poduzeća ili o njegovim
budućim rezultatima. One mogu biti preventivne kontrole koje sprjeĉavaju nastanak
nepravilnosti, pogrešaka i prijevara koje imaju za posljedicu netoĉna iskazivanja u
financijskim izvještajima, te detektivne kontrole ili kontrole za otkrivanje koje otkrivaju
nepravilnosti, pogreške i prijevare koje su se već dogodile i koje rezultiraju netoĉnim
iskazivanjima u financijskim izvještajima.
Interne kontrole nad financijskim izvještavanjem ukljuĉuju sve interne raĉunovodstvene
kontorle, ali i kontrole koje djeluju u izvršnom podsustavu poduzeća (nabavi, prodaji,
proizvodnji) a koje su usmjerene sprjeĉavanju ili otklanjanju svih onih nepravilnosti,
nepoţeljnih dogaĊaja i pogrešaka i prijevara koje mogu rezultirati znaĉajnim pogreškama u
22
financijskim izvještajima poduzeća za razliku od internih kontrola koje su ugraĊene u sam
raĉunovodstveni informacijski sustav poduzeća (ulaz, obradu i izlaz).
Kao odgovor na brojne korportivne skandale u srpnju 2002. godine u SAD-u je donešen
zakonski propis koji se odnosi na raĉunovodstvenu reformu u poduzećima od javnog interesa
ukljuĉujući i zaštitu investitora poznatiji kao Sarbanes-Oxleyev zakon – SOX koji se odnosi
prije svega na poduzeća registrirana kod Ameriĉke komisije za vrijednosne papire i donosi niz
novih zahtjeva za poduzeća od javnog interesa, menadţment, revizijske odbore, nadzorne
odbore te interne i eksterne revizore. Najznaĉajnije novosti koje donosi jesu osnivanje Odbora
za nadzor nad raĉunovodstvom javnih poduzeća (PCAOB – Public Company Accounting
Oversight Board), zahtjev za neovisnošću revizora, veća odgovornost društva, bolje
financijsko izvještavanje, sprjeĉavanje sukoba interesa i kaznena djela odgovornost u sluĉaju
prijevare.
Odjeljak 404 SOX-a pod nazivom Management Assessment od Internal Controls (Ocjena
internih kontrola od strane menadţmenta) nalaţe velike promjene i smatra se najvaţnijim
odjeljkom zakona. Odjeljak 404 SEC pravila i Revizijski standard br. 2 postavljaju sljedeće
zahtjeve:
4. zahtjev da menadţment podnosi izvještaj, na godišnjoj razini, o uĉinkovitosti internih
kontrola nad financijskim izvještavanjem i
4. zahtjev da u sklopu revizije financijskih izvještaja, neovisni revizor izda izvještaj o
internim kontrolama koji će sadrţavati mišljenje o ocjeni internih kontrola od strane
menadţmenta i mišljenje o uĉinkovitosti internih kontrola nad financijskim
izvještavanjem. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:290)
23
financijskih izvještaja daje mišljenje o ocjeni internih kontrola od strane menadţmenta.
MeĊutim i dalje zahtijeva vršenje procjene internih kontrola nad financijskim izvještavanjem.
Rezultate obavljene procjene, tj. mišljenje o internim kontrolama nad financijskim
izvještavanjem, menadţment ukljuĉuje u godišnje izvješće.
Izvještaj menadţmenta o intenoj kontroli nad financijskim izvještavanjem mora sadrţavati
sljedeće elemente:
Izjava o odgovornosti menadţmenta za uspostavu i odrţavanje odgovarajuće interne
kontrole nad financijskim izvještavanjem;
Izjava kojom se odreĊuje okvir koji menadţment koristi u ocjeni uĉinkovitosti interne
kontrole;
Ocjena uĉinkovitosti interne kontrole na kraju godine, uz izjavu o tome jesu li kontrole
uĉinkovite ili nisu, te eventualne slabosti i nedostatke;
Izjavu da je ovlaštena revizorska tvrtka koja je obavila reviziju financijskih izvještaja
podnijela svoju ocjenu o internim kontrolama koje su ocjenjene od strane
menadţmenta.
Od intenih kontrola treba oĉekivati razumno uvjerenje glede ostvarivanja ciljeva poduzeća što
znaĉi da menadţment prilikom osmišljavanja i implementacije sustava internih kontrola treba
voditi raĉuna o zahtjevima ekonomskog ĉimbenika ili odnosa troškova uspostavljanja i
djelovanja sustava internih kontrola i koristi koje se od tog sustava mogu oĉekivati. Nastoji se
sprijeĉiti ili otkriti pogreške ili nepravilnosti meĊutim to se zbog troškovnih ograniĉenja ne
moţe apsolutno postići pa se stoga govori o konceptu razumnog uvjerenja. Teţnja za
stjecanjem apsolutnog povjerenja što bi znaĉilo potpuno otkrivanje i sprjeĉavanja pogrešaka i
nepravilnosti bi za posljedicu imalo troškove koje je nomoguće pokriti koristima, pa je time to
i nemoguće. Uspostavljajući svojevrsnu ravnoteţu izmeţu troškova i koristi oblikovanja
sustava internih kontrola, menadţment mora uzeti u obzir i neka moguća ograniĉenja.
Pogreške u primjeni internih procedura mogu nastati zbog njihova pogrešnog razumijevanja
interpretacije, pogrešaka u procjeni, umora, stresa i sliĉno. Sustav internih kontrola ne moţe
pruţiti menadţmentu uvjerljiv dokaz da su ciljevi ostvareni zbog inherentnih ograniĉenja,
24
naime bez obzira na to koliko bile uĉinkovite mogu osigurati subjektu samo razumno
uvjerenje o postizanju subjektovih ciljeva financijskog izvještavanja.
25
4. INTERNA REVIZIJA
Prema I. Spremiću jasno se istiĉe razlika izmeĊu interne kontrole i interne revizije, razlike
treba traţiti u samom postupku djelovanja. S tim u svezi, prema postupku ispitivanja i
otklanjanja nepravilnosti, unutarnji nadzor moţe biti prethodni ili naknadni. Za prethodni
nadzor moţe se reći da se ostvaruje kontrolama, dok naknadni nadzor je vezan za internu
reviziju.
Interna revizija ispituje organizaciju i funkcioniranje raĉunovodstvenog sustava i pripadajućih
internih kontrola, vjerodostojnost financijskih i operativnih informacija, ocjenjuje
ekonomiĉnost, efikasnost i efektivnost poslovnih operacija i kontrola, primjenu politika,
planova i procedura te provodi posebne provjere. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:293-
294)
Gerald Vinten kaţe za internu reviziju da je kontinuirano i opseţno istraţivanje naizgled
dobrih organizacija s ciljem stjecanja uvida u realno stanje ili poloţaj organizacije i njezino
okruţenje radi postizanja bolje kontrole nad budućim poslovanjem. (Gulin, Perĉević, Tušek,
Ţager; 2012:294)
Definicija interne revizije za 21 stoljeće; Interna revizija neovisno je i objektivno jamstvo i
savjetniĉka aktivnost koja se rukovodi filozofijom dodane vrijednosti s namjerom poboljšanja
26
poslovanja organizacije. Ona pomaţe organizaciji u ispunjavanju njezinih ciljeva
sistematiĉnim i na disciplini utemeljenim pristupom procjenjivanja djelotvornosti upravljanja
rizicima organizacije, kontrole i korporativnog upravljanja. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager;
2012:295)
U zadnje vrijeme sve se više u teoriji ali i praksi javlja još jedan oblik internog nadzora, koji
je po sadrţaju i ciljevima blizak internoj reviziji, pod nazivom kontroling. Njegovi zaĉeci u
SAD-u poĉeli su tridesetih godina ovog stoljeća, dok se u Europi uspostavlja sedamdesetih
godina kao posljedica promijenjenih trţišnih i poslovnih uvjeta.
Kontroling je poslovna filozofija, poseban stil upravljanja i informacijska djelatnost podešena
za odluĉivanje. Svrha kontrolinga jest usmjeravanje i usklaĊivanje djelovanja organizacije
prema unaprijed postavljenim ciljevima, analiziranje odstupanja i uzroka odstupanja,
predlaganje korektivnih akcija u sluĉaju odstupanja te pomoć u implementaciji predloţenih
mjera. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:296)
Kada govorimo o objektu i predmetu interne revizije kaţe se kako je objekt interne revizije
zapravo cjelokupno poslovanje poduzeća, a naglasak se stavlja na informacijama o sigurnosti
i uspješnost samog poduzeća. Menadţment putem interne revizije provodi nadzor nad
raĉunovodstvenim sustavom i sustavom internih kontrola. Nakon što interni revizor obavi
internu reviziju on svoje izvješće dostavlja menadţmentu, tim izvješćima mogu se posluţiti i
eksterni revizori.
Sama kvaliteta internog izvješća ovisi o kriterijima kojima se ocjenjuje poslovanje i definira
uspješnost poslovanja. Uvijek se istiĉe da poduzeće mora poslovati sukladno ciljevima,
zakonskim propisima i politikama koje su odreĊene u tom poduzeću.
27
Slika 3. Kriteriji za ocjenu i određenje postupka ocjene poslovanja poduzeća
KRITERIJI ZA OCJENU:
- Ciljevi poduzeća
- Politike poduzeća
- Propisi
- Ostala pravila poduzeća
-
KORISNICI
POSLOVANJE INTERNA
INFORMACIJA
PODUZEĆA REVIZIJA O POSLOVANJU
PODUZEĆA
POSTUPAK OCJENE:
- Standardi interne revizije
- Kodeks etike internih revizora
- Pravila odbora za reviziju
Izvor: Tušek, B. i Ţager, L. (2008). Revizija. Zagreb: Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika,
str. 83
Na prethodnoj slici prikazani su kriteriji uz pomoć kojih mora biti proveden postupak
ispitivanja, a on je definiran standardima interne revizije, kodeksom etike i pravilima odbora
za reviziju. Za internu reviziju moţe se reći da se provodi zbog što uspješnijeg poslovanja.
Izvješće internog revizora u velikom broju sluĉaja istiĉu se primijećeni nedostaci te naĉini
uklanjanja istih.
28
4.2. Interna revizija kao profesija
Pod pojmom profesija podrazumijeva se stalno zanimanje, vrsta djelatnosti, vrsta zanimanja
koja sluţi kao izvor egzistencije, zvanje, sluţba, staleţ.
Bitni elementi interne revizije:
1. Interni revizor kao osoba
2. Institut internih revizora
3. Poslovni subjekti u kojima interni revizori djeluju. (Tušek, Ţager; 2008:107)
Kako bi osoba mogla ostvariti status internog revizora te obavljati poslove internog revizora
mora ispunjavati odreĊene uvjete. Jedan od temeljnih uvjeta je visoka razina struĉnosti i
sposobnosti internog revizora, ovdje nije rijeĉ samo o njihovom formalnom obrazovanju već i
o njihovom konstantnom usavršavanju i razvoju te polaganju ispita za stjecanje tog zvanja.
Najpoznatiji i najcjenjeniji ispit organizira ameriĉki Institut internih revizora, postoje uvjeti
koje mora ispunjavati potencijalni kandidat.
Uvjeti:
Završeno fakultetsko obrazovanje
Prihvaćanje odreĊenih etiĉkih naĉela i pravila koja je usvojio Institut
Odgovarajuće radno iskustvo. (Tušek, Ţager; 2008:107)
Da bi uopće kandidat mogao pristupiti ispitu mora biti upoznat sa sadrţajem Kodeksa
profesionalne etike internih revizora, te svojim potpisom na obrascu mora potvrditi da
prihvaća u cijelosti sva etiĉka naĉela i pravila. Pod odgovarajuće radno iskustvo misli se da
mora najmanje 24 mjeseca obavljati poslove interne revizije ili sliĉnim poslovima.
Dijelovi ispita:
1.dio: Proces interne revizije (revizija, profesionalizam, prijevara)
2.dio: Vještine interne revizije (rješavanje problema i procjena revizijskih dokaza,
prikupljanje podataka, dokumentacija i izvještavanje, uzorak i matematika)
3.dio: Upravljaĉka kontrola i informacijske tehnologije (upravljaĉka kontrola, operativni
menadţment, informacijske tehnologije)
29
4.dio: Revizijsko okruţenje (financijsko raĉunovodstvo, financije, upravljaĉko raĉunovodstvo
pravna regulativa). (Tušek, Ţager; 2008:108)
Sam proces obrazovanja, ali i provedbe ispita za ovlaštenoga internoga revizora najĉešće je
povjeren nacionalnim institutima internih revizora. Uzimajući to u obzir osim zahtijevane
struĉnosti i kompetencije, podrazumijeva se institucionalno povezivanje osoba koje pripadaju
toj profesiji. Tu se moţe navesti nekoliko institucija npr. u SAD-u i Velikoj Britaniji postoji
The Institute of Internal Auditors (IIA), U Njemaĉkoj Deutsch Institut fur Interne Revision
(DIR)… Na razini Europe 1982. godine osnovana je Europska konfederacija instituta za
internu reviziju, ĉlanstvo u njoj imaju profesionalne organizacije za internu reviziju 30
drţava i oslanja se na rad svjetskog Instituta internih revizora iz SAD-a.
Misija Instituta internih revizora je biti prije svega, meĊunarodno profesionalno udruţenje,
rasprostranjeno širom svijeta, s temeljnom zadaćom promicanja i razvoja interne revizije.
(Tušek, Ţager, 2008:109)
30
3. Organiziranje sastanaka na meĊunarodnoj razini u namjeri obrazovanja ĉlanova i
drugih zainteresiranih skupina o praktiĉnom djelovanju interne revizije i njezinom
postojanju u razliĉitim drţavama svijeta
4. Povezivanje internih revizora iz svih zemalja radi razmjene informacija i iskustava te
promicanja obrazovanja u podruĉju interne revizije. (Tušek, Ţager; 2008:109)
1.Planiranje interne revizije u sklopu ove faze utvrĊuju se ciljevi i djelokrug rada interne
revizije, prikupljaju se informacije o aktivnostima koje se ispituju, utvrĊuju se i rasporeĊuju
resursi koji su potrebni za obavljanje revizije i drugi poslovi. Podjela planova interne revizije
povezana je sa vremenskim kriterijima, pa vezano za to razlikujemo dugoroĉni ili strateški
plan interne revizije, kratkoroĉni,te funkcionalne planove interne revizije.
31
2.Ispitivanje i ocjena poslovanja (prikupljanje i kompletiranje dokaza) o ovoj fazi se
moţe reći da se ovdje prikupljaju dovoljne koliĉine revizijskih dokaza te njihovo povezivanje
u radnu dokumentaciju. Prilikom prikupljanja dokaza revizor koristi brojne metode, tehnike i
revizijske postupke.
Kada govorimo o prikupljanju dokaza dolazimo do naĉela dokumentiranosti koje je jedno od
najstarijih revizijskih naĉela. Prema naĉelu dokumentiranosti revizor mora prikupiti dovoljno
dokaza, uz pomoć revizijskih postupaka pomoću kojih bi mogao donijeti zakljuĉke koji će mu
kasnije pomoći u oblikovanju svog mišljenja o objektu revizijskog ispitivanja.
Revizijski dokazi ili dokazni materijal jesu sve informacije koje interni revizor prikuplja i
koristi pri ispitivanju stupnja usklaĊenosti objekta revizijskog ispitivanja s unaprijed
utvrĊenim kriterijima za ocjenu kojima se pak opisuje ţeljeno stanje. (Gulin, Perĉević, Tušek,
Ţager; 2012:298)
Kako bi bili dobro uporište za donošenje zakljuĉaka i izraţavanje mišljenja revizora moraju
udovoljiti nekim obiljeţjima koji se odnose na njihovu koliĉinu i kvalitetu. Kada se misli na
koliĉinu onda govorimo o dostatnosti, a kada je rijeĉ o kvaliteti onda govorimo o prikladnosti.
POUZDANI
RELEVANTNI DOVOLJNI
REVIZIJSKI
DOKAZI
Izvor:Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 300
32
Revizorski postupci jesu postupci koje provodi interni revizor kako bi prikupio revizijske
dokaze radi ostvarivanja postavljenih revizijskih ciljeva.
Ti postupci primjenjuju se tijekom procesa interne revizije radi:
Dobivanja potpunog razumijevanja revidiranog subjekta, ukljuĉujući njegove ciljeve,
rizike i ugraĊene kontrole u poslovne procese
Testiranja adekvatnosti i operativne uĉinkovitosti sustava internih kontrola
Analiziranja vjerojatnosti odnosa izmeĊu razliĉitih elemenata podataka
Neposrednog testiranja evidentiranih financijskih i nefinancijskih podataka radi
otkrivanja pogrešaka i prijevara. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:300)
Priroda revizijskih postupaka, ovo kljuĉno pitanje je zapravo uvjetovano vrstom testova
koje interni revizor provodi radi ostvarivanja svojih ciljeva.
Opseg revizijskih postupaka povezan je zapravo sa koliĉinom dokaza koje revizor mora
prikupiti kako bi se ostvarili ciljevi revizije.
Vremenski raspored revizijskih postupaka odnosi se na pitanje kada treba provesti testove
i vremensko razdoblje koje će biti obuhvaćeno tim testovima.
Ispitivanje
Promatranje
Inspekcija
Vouching i tracing pristup
Analitiĉki postupci
Ponovno izvoĊenje i ponovno izraĉunavanje
PotvrĊivanje. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:301)
33
Ispitivanje je postavljanje odreĊenih pitanja pojedincima unutar revidiranog podruĉja ili
nekim trećim osobama te dobivanje odgovora bilo u usmenom ili pismenom obliku. U većini
sluĉaja interni revizori se sluţe intervjuima.
Promatranje podrazumijeva praćenje bilo osoblja ili nekih postupaka ili procesa. Smatra se
da revizor samim ĉinom promatranja moţe prikupiti uvjerljivije i kvalitetnije dokaze nego što
to prikupi ispitivanjem. Moglo bi se reći da jedini nedostatak promatranja je u tome što
revizor prikuplja dokaze u odreĊenom vremenskom razdoblju tj. dok provodi to promatranje a
ne u nekom duţem razdoblju.
Inspekcija ovom metodom se većinom koriste revizori jer uz pomoć nje mogu prikupiti
kvalitetne revizijske dokaze, a inspekcija podrazumijeva pregledavanje dokumentacije i
evidencija te se provjerava imovina u materijalnom obliku. Naravno da je prilikom inspekcije
poţeljno da revizor koji ju obavlja posjeduje struĉnost iz tog podruĉja kako bi se na kraju
izbjegle pogrešne interpretacije.
Vouching i tracing pristup ovaj postupak je vrlo sliĉan inspekciji, jedina razlika je u tome
što postoje dva revizijska postupka. Vouching pristup on podrazumijeva praćenje unatrag,
prati se informacija iz jednog dokumenta prema prethodno ispostavljenom dokumentu. Dok je
tracing pristup obrnut tj. on podrazumijeva praćenje unaprijed , prati informaciju iz jednog
dokumenta unaprijed prema dokumentu koji će biti naknadno ispostavljen.
34
3.Izvješćivanje o rezultatima poslovanja podrazumijeva poduzimanje akcija menadţmenta
koje su usmjerene promjenama i poboljšanjima internih kontrola i poslovanju na temelju
preporuka sadrţanih u izvješću. A izvješće je oblik komunikacijskog sredstva za postizanje
krajnjih ciljeva. Ciljevi nisu jednoznaĉni, već raznovrsni i višestruki za usmjeravanje
ponašanja i djelovanja interne revizije.
Revizijski rizik moţe se definirati kao mogućnost da interni revizor izrazi neodgovarajuće
mišljenje u sluĉajevima kada financijski izvještaji sadrţe materijalno znaĉajne pogrešne
iskaze. (Vujević, Strahinja; 2009:212)
Revizor uz pomoć revizijskih dokaza koje skuplja pokušava dobiti uvid u istinitost i
objektivnost financijskih izvješća. Bez obzira koliko su ti dokazi zadovoljavajući revizor neće
dobiti sigurnost u potpunosti jer uvijek postoji revizorski rizik.
REVIZIJSKI
RIZIK
INHERENTNI PREOSTALI
KONTROLNI
Izvor:Vujević, K. i Strahinja, R. (2009). Planiranje analiza revizija kontroling. Rijeka: Veleuĉilište u Rijeci, str.
212
35
4.4.1. Inherentni rizik
Kontrolni rizika nastaje onda kada kontrole koje su provedene ne funkcioniraju dobro ili ih se
iz nekih razloga ne poštuje, i tada dolazi do pogrešaka i odstupanja. S vremenom u poduzeću
dolazi do narušavanja odnosa izmeĊu kontrolne aktivnosti i procedure te se prilagoĊavaju
promijenjenim uvjetima te poslovni procesi stvaraju kontrolni rizik, te se iz tog razloga
uspostavlja interna revizija.
Preostali rizik nastaje kada doĊe do neotkrivanja mogućih nepravilnosti. Realno gledajući u
svakoj djelatnosti postoji rizik kojeg je nemoguće u potpunosti ukloniti. Zato je tu uloga
interne revizije koja će menadţmentu osigurati neku vrstu podloge uz pomoć kojih će
menadţment moći sam procijeniti razinu preostalog rizika koji bi na neki naĉin mogao
utjecati na ostvarivanje ciljeva u poduzeću.
36
4.5. Uloga interne revizije u sprjeĉavanju i otkrivanju prijevara
Kada se govori o ulozi interne revizije u sprjeĉavanju i otkrivanju prijevara prvo trebamo
spomenuti kako se tijekom revizije financijskih izvještaja mogu utvrditi nepravilnosti kao što
npr. pogreška i prijevara. To su dva razliĉita pojma pogrešku je nenamjeran prikaz netoĉnog
podatka, dok je prijevara namjerno pogrešan prikaz financijskih izvještaja.
Postoje velike polemike i rasprave vezano za odgovornost internog revizora u spreĉavanju,
otkrivanju, istraţivanju i izvješćivanju o prijevari. Jedan od uzroka moţe se gledati iz razlika
u ovlastima internih revizora u razliĉitim zemljama, a dugi uzrok mogu biti i sama nerealna
oĉekivanja samih mogućnosti internog revizora da otkrije i sprijeĉi prijevaru.
Ukoliko interni revizor utvrdi neku vrstu nepravilnosti on mora provesti dodatna testiranja u
smjeru mogućnosti prijevare, a ni sama provedba interne revizije ne daje potpuno jamstvo da
će uspjeti otkriti prijevaru. Ukoliko doĊe do toga da treba istraţiti prijevaru u poslovanju osim
internog revizora mogu se angaţirati i neki drugi struĉnjaci.
Ukoliko se utvrdi prijevara u poslovanju interni revizor mora izraditi izvješće koje treba
sadrţavati nalaze, zakljuĉke, preporuke i poduzete korektivne akcije. Revizor treba upozoriti
na pogrešno obavljeni posao, nastale greške, sukobe interesa. Na samom kraju revizor treba
pratiti da li je i da li će biti udovoljeno njegovim nalazima, treba vidjeti da li postoji potreba
za novom intervencijom.
37
Primjeri prevara u poduzećima:
Iskazivanje nerealne dobiti naroĉito kod poduzeća koja su netom preuzeli novi
vlasnici
Prevare u odnosima matiĉno društvo i ovisno društvo
Namjerno, neodgovarajuće valoriziranje potraţivanja
Namjerno prikrivanje znaĉajnih informacija radi prikazivanja „uljepšane“ slike
prema vanjskim strankama
Protupravna plaćanja, poput nelegalnog financiranja politiĉkih stranaka
Davanje mita i sliĉno. (Vujević, Strahinja; 2009:215)
38
5. KONTROLA I KONTROLING
Pojam kontroling u prošlosti nije imao isto znaĉenje koje je danas poprimio. Njegovo
znaĉenje oznaĉavalo je kontrolu neĉega što se trenutno dogaĊa ili se dogaĊalo u prošlosti. Na
osnovu dobivenih rezultata nije se moglo utjecati na popravak uĉinjenoga već su se ti podaci
mogli koristiti u poboljšanju ili otklanjanje poteškoća u budućem poslovanju.
Prema Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager (2012) pod kontrolom se podrazumijeva ukupnost uvida
i praćenja ĉinjenica i stanja oko jedne osobe, pravne osobe i pojmova u društvu i prirodi;
pregled, nadzor, provjera. Kontrolirati znaĉi provoditi ili obavljati kontrolu, odnosno nešto ili
nekoga podvrgnuti kontroli.
Kontroler bi mogao oznaĉavati neki ureĊaj koji kontrolira rad odreĊenog stroja, a gledano sa
strane osobe kontroler je onaj koji obavlja kontrolu ili nadzor neĉega ili nekoga.
U povijesti kontrola je predstavljala nadzor rada ljudi ili strojeva u obavljanju odreĊenog
posla, kontrola se provodila razliĉitim metodama i intenzitetom npr. robovlasnici nad
robovima, feudalci nad kmetovima.
Moglo bi se reći da se aktivnosti koje se provode u poduzeću mogu razmatrati na dva sustava:
Operativni sustav
Sustav kontrole. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:259)
Sustav kontrole obuhvaća sredstva, pravila procedure koje prate hoće li ciljevi operativnog
sustava biti ostvareni.
Gledajući sa konteksta sustava kontrole, za kontrolu se moţe reći da je ona sredstvo ili
podrška ostvarivanju ciljeva koji se nastoje ostvariti unutar pojedinih poslovnih funkcija u
poduzeću. Kontrola zapravo obuhvaća neku vrstu angaţmana svih sredstava unutar nekog
39
poduzeća kako bi došlo do unapreĊenja,usmjeravanja, upravljanja razliĉitih aktivnosti i to
najĉešće radi uvjerenja da se ciljevi ostvaruju.
Sustav kontrole ĉini skup komponenti i aktivnosti koje koristi neko poduzeće kako bi
ostvarilo svoje ciljeve. Gledano sa suvremenog koncepta kontrola se moţe tretirati kao
podrška i pomoć u ispunjavanju pojedinaĉnih ciljeva i ciljeva poduzeća.
Kako bi se oblikovao i procijenio cjelokupni sustav kontrole nekog poduzeća treba se vidjeti
da li on ispunjava odreĊene kriterije tj. obiljeţja sustava kontrole.
Pravodobnost
Ekonomiĉnost
Odgovornost
Raspodjela
Fleksibilnost
Sposobnost identifikacije uzroka problema
Prikladnost. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:260)
Pod pravodobnost moţemo reći kako kontrole trebaju djelovati pravodobno kako bi na
vrijeme otkrila potencijalna ili stvarna odstupanja kako bi se smanjila izloţenost poduzeća
uvećanim troškovima.
Još jedno od bitnih obiljeţja je i fleksibilnost koji nam omogućava prilagodbu stvarnim
okolnostima i potrebama poduzeća. Sljedeće obiljeţje nam govori kako sustav kontrole treba
40
biti oblikovan na naĉin kako bi mogao otkriti nepoţeljne dogaĊaje, probleme, nepravilnosti
ali i odstupanja u poslovanju ali i same uzroke koje su do njih doveli.
Priklanost kontrola nam govori kako one trebaju biti u funkciji ostvarivanja konkretnih
ciljeva poduzeća, odnosno planova koje sastavlja menadţment poduzeća.
Organizacijska struktura
Politika
Procedura
Osoblje
Raĉunovodstvo
Budţetiranje
Izvješćivanje. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:260)
Kontrolni postupci i procedure su zapravo postupci koji vodu brigu o tome kako bi se
poslovne aktivnosti odvijale u skladu s postavljenim politikama poduzeća.
41
U kontrolne postupke i procedure ubrajaju se:
Osoblje je bitan ĉimbenik kako bi se ostvarili ciljevi poduzeća, zapravo su bitna tehniĉka i
konceptualna znanja, kompetencije kao i sposobnosti osoblja te odgovarajući sustav kod
selekcije, zapošljavanja, nagraĊivanja, motiviranja i obrazovanja zaposlenika. Da bi
zaposlenici mogli pozicionirati sebe i svoju ulogu u poduzeću trebaju raspolagati sa
informacijama o ovlastima i odgovornostima pojedinaca u pojedinim segmentima
organizacije poduzeća. Rezultati rada pojedinca konstantno se nadziru kako bi se ustvrdilo
postiţu li ţeljeni uĉinak.
Raĉunovodstvo obuhvaća naĉine pomoću kojih su financijski podaci prikupljeni,
procesuirani i objedinjeni u izvješća koja se mogu koristiti pri donošenju odluka. Gledajući s
te strane za raĉunovodstvo se moţe reći da ima znaĉajnu ulogu u jednoj od kljuĉnih faza
kontrole i to mjerenju aktualnih performansi. Upravljaĉko raĉunovodstvo osigurava
informacije za interne korisnike i podrţava upravljaĉke funkcije planiranja i kontrole.
Budžetiranje moglo bi se reći da je meĊu najvaţnijim instrumentima kontrole, jer upravo
bez budţeta ne bi se mogla provesti kontrola jer se njime vrijednosno izraţava buduće
poslovanje.
Izvješćivanje primitak pravodobne informacije znatno pomaţe u otklanjanju rizika i
neizvjesnosti kojom je izloţen korisnik prije dobitka prave informacije. Dobivena informacija
upozorava na probleme koji mogu nastati te omogućuje pravovremeno i preventivno
reagiranje na odstupanja u ponašanju poduzeća.
42
5.2. Kontroling u funkciji upravljanja suvremenim poduzećem
Kontroling kao poslovna funkcija prvi puta se pojavila krajem 19. stoljeća u ameriĉkoj
poslovnoj praksi, pod njim se podrazumijevala kontrola u sklopu raĉunovodstva, financija i
planiranja, da bi znaĉajniju ulogu u upravljaĉkom sustavu ameriĉkog gospodarstva dobio tek
sredinom 20. stoljeća.
U drugoj polovici 20. stoljeća kontroling se poĉinje uvoditi u poslovne sustave razvijenih
europskih zemalja, po uzoru na ameriĉku praksu kasnije mu se dodijelila uloga u procesu
upravljanja i rukovoĊenja. Kontroling postaje sredstvo u rukama menadţmenta za izvršenje
strategije i poslovne politike poduzeća.
Kontroling je oblik modernog koncepta upravljanja poduzećem koji, kao podrška upravljanju
i rukovoĊenju integrira i koordinira menadţerske funkcije meĊu kojima su najvaţnije
planiranje, informiranje, nadziranje. (Vujević, Strahinja; 2009:323)
Gledano gore navedenu definiciju kontrolinga moţemo vidjeti kako je pojam kontroling širi
pojam od samog pojma kontrole, te odraţava napredak u kvalitativnom i kvantitativnom
obliku. Njegov znaĉaj u osmišljavanju i provedbi nove koncepcije poslovanja i razvoja
poduzeća povezuje se na novim nazivom suvremenog kontrolinga a to je „novom filozofijom
poduzeća“.
Kontroler je osoba koja je odgovorna za realizaciju i kreiranje sustava kontrole upravljanja.
Osnovni zadaci kontrolera su planiranje, organiziranje,usmjeravanje(upravljanje),
mjerenje i ocjenjivanje. (Vujević, Strahinja; 2009:324)
43
Slika 6. Osnovni zadaci kontrolera
planiranje
organiziranje usmjeravanje
mjerenje ocjenjivanje
Izvor: Vujević, K. i Strahinja, R. (2009). Planiranje analiza revizija kontroling. Rijeka: Veleuĉilište u Rijeci, str.
324
Promjene u odnosu na klasiĉnu funkciju kontrole, mogu se sagledati kroz sljedeće faze:
1. Prvobitni kontroling bio je usmjeren na izradu godišnjih proraĉuna i na usklaĊivanje
poslovnih aktivnosti. Proraĉuni su stvarani na podlozi proteklih iskustava, odnosno
ustaljenih procesa i stanja.
2. U sljedećoj fazi kontrolinga bilo je znaĉajno srednjoroĉno planiranje, od trogodišnjeg
do šestogodišnjeg planiranja poslovnih situacija na osnovi prošlih razvojnih tokova i
stanja.
3. Slijedi razvojna faza strateškog planiranja, kada nije moguće graditi buduće razvojne
putove na podlozi prosjeĉnih trendova iz prošlosti. Razvoj poduzeća prate prijelomne
faze, usponi i padovi zbog ĉega je potrebno identificirati nove razvojne putove uz
poštivanje onih iz prošlosti, neujednaĉenih i prijelomnih razvojnih kretanja.
44
4. U fazi koja je nazvana strategijskim menadţmentom potrebno je usklaĊivanje
strategije i strukture poduzeća. Kod novih strateških smjernica poduzeću su
neophodno odreĊene organizacijske inovacije, odnosno nova rješenja.
5. Sljedeća faza profiliranog menadţmenta. Za uspješno napredovanje poduzeća
potrebno je temeljitije poznavanje njegovih sposobnosti i nesigurnosti, te prednosti i
slabosti. A to je potrebno kako bi se poduzeće što manje izloţilo iznenaĊenjima.
6. Zadnja razvojna faza kontrolinga nazvana je kriznim menadţmentom. U toj fazi
poduzeće je suoĉeno s iznenadnim situacijama zbog kojih je poslovanje zapalo u
nesigurnost i neizvjesnost. A to dovodi do iznenadnih poteškoća i poslovne štete.
(Vujević, Strahinja; 2009:324-325)
Kao što se spomenulo kada se uveo kontroling u europskoj praksi devedesetih godina ulogu u
njemu preuzelo je upravljaĉko raĉunovodstvo. Postoje razlozi zbog kojih se oslanjalo na
upravljaĉko raĉunovodstvo:
Moţe se reći da je teţište kontrolinga na unutarnjoj ekonomiji, a to je razlog zašto
nositelji odluĉivanja u velikoj mjeri koriste informacije iz upravljaĉkog
raĉunovodstva.
Prema Vujević, Strahinja, (2009) proraĉuni, nadzorne i analitiĉke informacije o
unutarnjoj poslovnoj uĉinkovitosti i uspješnosti su nepogrešivo oruĊe za voĊenje
organizacijskih jedinica i cjelokupnoga poduzeća.
45
Treba voditi raĉuna za unutarnje informacije o ekonomskim vidicima svih procesa,
stanja i zbivanja, ekonomsko savjetovanje te ostvarivanje uĉinkovitosti i uspješnosti
investicija takoĊer je u domeni raĉunovodstvene sluţbe.
Raĉunovodstvo isto tako skrbi o izradi strategijskih i operativnih proraĉuna u
poduzeću, vezano uz navedeno moţe se reći da raĉunovodstvo ima savjetodavnu
ulogu i ulogu usklaĊivanja procesa planiranja u poduzeću, te pri izvršavanju zadataka
i ciljeva.
Raĉunovodstvo pruţa onima koji odluĉuju kvalitetne informacije za strategijsko i
operativno odluĉivanje.
46
Informacije koje se dobivaju za unaprijed pretpostavljene dogaĊaje:
Povratne informacije:
47
Mora posjedovati psihofiziĉke i ljudske vrline, koje su neophodne za uoĉavanje
poslovnih problema i za brzo reagiranje. (Vujević, Strahinja; 2009: 328)
U ovoj koncepciji polazi se od toga kako je kontroling dio šireg sustava upravljanja
poduzećem. Cilj kontrolinga je povećanje efikasnosti upravljanja, kako bi se postigli utvrĊeni
ciljevi.
Kontroling je efikasan koncept upravljanja poslovnim rezultatom poduzeća, koji obuhvaća
koordinaciju i vezu planiranja i informiranja, te analizu i kontrolu ljudskih, materijalnih,
financijskih i informacijskih resursa radi ostvarenja ciljeva na efikasan naĉin. (Vujević,
Strahinja; 2009:328-329)
48
Svrha kontrolinga je:
Trajni opstanak, napredak i razvoj poduzeća u sklopu ovog zadatka nalaze se zadaci
strategijskog kontrolinga, jer tu zapravo radi o kontinuiranom i dugoroĉnom odreĊivanju
ciljeva na razini poduzeća, formiranju strategije i izboru poslovne politike.
49
Uspostava izvještajno-informacijskog sustava, koji bi djelovao precizno i brzo te
omogućio izbor informacija potrebnih za odluĉivanje
Savjetovanje s linijskim rukovodstvom, prije svega prodaje, proizvodnje i nabave, pri
njihovim odlukama: predstavljanje posljedica njihovih odluka i alternativnih rješenja
za poboljšanje odnosa pri stvaranju prihoda, troškova i dobitaka u poduzeću; prije
svega s predstavljanjem mogućnosti
Izrada ekonomskih raĉuna pri ulaganjima i stvaranje mogućnosti za uvoĊenje korisnih
i modernih menadţerskih tehnika u poslovanju poduzeća
Rašĉlamba postojećih odnosa , postupaka i njihovih primjera kroz naputke i
pokazatelje uspješnosti koje je odredilo rukovodstvo
Osiguranje rasta vrijednosti poduzeća
Redoviti nadzor nad troškovima
Aktivno sudjelovanje u odboru za prodajne cijene proizvoda
Davanje poticaja za nagraĊivanje zaposlenika, posebno voditeljima djelatnosti u
skladu s ostvarenim dobitkom
Briga o tome da poboljšanje ne ostane „samo na papiru“, već da se dogodi u praksi.
(Vujević, Strahinja; 2009:331)
Iz prijašnjih dijelova ovoga poglavlja gdje se više govorilo o tome šta predstavlja interna
revizija, koja je njezina uloga, zadaci i sama metodologija. Ona zapravo pomaţe
menadţmentu sa svojim analizama pri donošenju valjanih i pravodobnih odluka. Pošto
poduzeća danas sve više istiĉu potrebu za nadzorom , a nadzor se moţe obaviti interno i
eksterno. U interni oblik nadzora ubrajaju se interna kontrola, interna revizija i kontroling,
dok u eksterni nadzor spada eksterna revizija te razne inspekcijske sluţbe. Eksterni nadzor
prema utvrĊenim kriterijima ispituje zakonitosti i pravilnosti poslovanja, dok interni nadzor
zapravo ispituje ciljeve poduzeća kako bi poduzeće moglo poslovati što uĉinkovitije i
djelotvornije.
50
informacija objedinjujući sve menadţerske funkcije tj. planiranje, organiziranje, upravljanje
kadrovima, voĊenje i kontrolu. (Popović, Vitezić; 2009:132)
Kao osnovnu zadaću kontrolinga moţe se navesti usmjeravanje poslovanje poduzeća prema
zadanim ciljevima.
Zajedniĉko internoj kontroli i kontrolingu je što su u izravnoj funkciji kako bi menadţmentu,
ali i upravi poduzeća pomogli kod donošenja pravilnih poslovnih odluka. Za internu kontrolu
se moţe reći da ona nije sluţba već su to razni postupci, procedure i politike koje su
menadţment i uprava duţni ugraditi u poslovni proces kako bi se poslovi koje treba izvršiti
obavili prema pravilima i zakonima. Kontroling i interna revizija su sluţbe koje djeluju u
funkciji rukovoĊenja i upravljanja. Za kontroling moţe se reći da pruţa podršku u upravljanju
i rukovoĊenju kroz informiranje i savjetovanje koja su bitna za odluĉivanja vezana za posao.
Dok interna revizija predstavlja podršku vlasnicima i upravi jer kroz razna ispitivanja koja
provodi nadzire sve operativne i upravljaĉke aktivnosti.
51
6. UPRAVLJANJE POSLOVANJEM PODUZEĆA
KONTROLA
RUKOVOĐENJE
Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 4
52
Kada se govori o odluĉivanju koji je zapravo upravljanje u uţem smislu naglašava se da se
proces donošenja odluka moţe odvijati na dva naĉina:
Kada se govori o gore navedenim razinama, bez obzira o kojoj da je rijeĉ pretpostavka
racionalnog upravljanja su informacije. Bez informacija koje se temelje na financijskim
izvještajima nije moguće zamisliti upravljanje. Od financijskih izvještaja se traţi da daju
vjerodostojnu sliku stvarnog poslovanja poduzeća. Kada se govori o strategijskoj razini onda
se govori o općenitim informacijama, dok se taktiĉna razina i operativna razina koriste
informacijama za kraća razdoblja i manjeg obuhvata.
53
Kao što je poznato iz prijašnjeg dijela proces upravljanja moţe se razmatrati na strateškoj,
taktiĉnoj i operativnoj razini. Kao što sam naslov kaţe govorit će se o planiranju i kontroli i
njihovoj povezanosti. Za njih moţe se reći da su one poĉetna i završna aktivnost cjelokupnog
upravljaĉkog procesa.
Planiranje ukljuĉuje sve one menadţerske aktivnosti koje postavljaju ţeljene ciljeve i
utvrĊuju naĉine na koje bi se ti ciljevi mogli postići. Za planiranje se moţe reći da je ona
poĉetna faza upravljaĉkog procesa, bez planiranja ne bi nastale ni ostale faze, ono zapravo
predstavlja postavljanje ciljeva koji će se dalje slijediti. Planiranje se sastoji od nekoliko
faza:sagledavanja mogućnosti, postavljanja ciljeva, utvrĊivanja alternativa,razvijanja
pretpostavki, izabiranja najbolje alternative, formuliranja planova, budžetske podrške i
puštanja plana u izvoĊenje. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:257-258)
Pošto cijeli proces planiranja zapoĉinje sa postavljanje ciljeva, ukoliko ti postavljeni ciljevi
budu neprikladni oni mogu ugroziti sve ostale faze planiranja. Za planove se moţe reći da oni
predstavljaju skup mjera za ostvarivanje ciljeva. Planovi takoĊer imaju svoju klasifikaciju i
dijele se na strateške, taktiĉne i operativne planove.
54
6.2 Interna kontrola kao instrument upravljanja rizicima
Kada se gleda rast i razvoj poduzeća, te nestabilnost i sloţeno okruţenje u kojem poduzeće
posluje sve se više zadnjih godina istiĉe vaţnost i uloga koncepta rizika i internih kontrola kao
instrumenta upravljanja rizicima. Rizik je vjerojatnost nastanka nekog dogaĊaja koji će imati
posljedice na ostvarivanje ciljeva organizacije. Obiĉno se izraţava u terminima posljedica i
vjerojatnosti nastanka (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:271).Uzimajući u obzir poslovne
rizike menadţment nastoji maksimizirati snagu i prilike poduzeća, te minimizirati slabosti i
prijetnje koje dolaze iz okoline. Tu se spominje analiza rizika koja je zapravo proces
razmatranja poslovnog rizika. Sastavni elementi analize rizika su procjena rizika,
priopćavanje rizika i upravljanje rizicima.
ELEMENTI ANALIZE
RIZIKA
UPRAVLJANJE
RIZICIMA
Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 271
55
Upravljanje rizicima je logiĉna i sistematiĉna metoda, odnosno proces identificiranja,
analiziranja, procjenjivanja, nadziranja i priopćavanja rizika povezanih s bilo kojom
aktivnošću, funkcijom ili procesom na naĉin kojim će se osposobiti organizacija za
minimizaciju gubitka i maksimizaciju mogućnosti. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:271)
56
7. ZAKLJUĈAK
Ovim seminarskim radom Uloga interne kontrole u upravljanju rizicima poduzeća nakon
uvodnog djela gdje je ukratko objašnjeno koji dijelovi i teme će biti obraĊene tijekom
seminarskog rada, te osnovnu koncepciju i samo bit uz osnovne pojmove, slijedi daljnja
obrada teme koja pobliţe objašnjava sve pojmove. Kako bi se nanajjednostavniji naĉin
objasnlo znaĉenje samog naslova kroz pet osnovnih cjelina obuhvaćeni su svi pojmovi koji su
povezani sa njim. Nakon uvodnog djela naslovna cjelina koja slijedi objašnjava pojam interni
nadzor, koji su njegovi dijelovi, koja mu je svrha. Za interni nadzor reĉeno je da se on obavlja
unutar nekog poduzeća kako bi se mogli pratiti unaprijed postavljeni ciljevi te kako bi se
mogle predloţiti odreĊene radnje ukoliko doĊe do odstupanja od tih ciljeva. Osim definicije
objašnjeno je koji su njegovi oblici koje su u daljnjim cjelina pobliţe objašnjeni. Cjeline koje
slijede nakon internog nadzor zapravo su tri oblika na koji je podijeljen interni nadzor, te su
kroz zasebne cjeline detaljnije objašnjeni. Definirani su i njihovi pojmove, koji im je cilj,
najvaţnije znaĉajke, koja je njihova podjela te ostale bitne znaĉajke za svakoga od njih. Na
samom kraju šesta cjelina„Upravljanje poslovanjem poduzeća“ bolje opisuje i usmjereno je sa
prijetnjama, prilikama koje se proteţu kroz poduzeće. Upoznati smo sa dva naĉina donošenja
odluka, trima razinama na koje se dijeli proces upravljanja, koja je povezanost izmeĊu
planiranja i kontrole te zasebno o pojedinoj fazi. Na samom kraju govori se o upravljanju
rizicima i procjenama rizika.
57
LITERATURA
Knjige
Crnković, L., Mijoĉ, I. i Mahaĉek, D. (2010). Osnove revizije. Osijek: Sveuĉilište
„Josipa Jurja Strossmayera“, Ekonomski fakultet.
Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i
analiza. Zagreb: Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika.
Popović, Ţ. i Vitezić, N. (2009). Revizija i analiza: instrumenti uspješnog donošenja
poslovnih odluka. Zagreb: Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika.
Sever Mališ, S., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Revizija: načela, standardi, postupci.
Zagreb: Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika.
Tušek, B. i Ţager, L. (2008). Revizija. Zagreb: Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i
financijskih djelatnika.
Vujević, K. i Strahinja, R. (2009). Planiranje analiza revizija kontroling. Rijeka:
Veleuĉilište u Rijeci.
Ĉasopisi
Brekalo, F. (2007). Revizijski rizici.Računovodstvo, revizija i financije. 17(6), str. 63-
66.
Tušek, B. (2009). Istraţivanje ukljuĉenosti interne revizije u proces upravljanja
rizicima poduzeća u Republici Hrvatskoj. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
7(2), str.49-73.
Tušek, B. (2009). Metode procjene rizika u procesu interne revizije. Računovodstvo i
financije. 55(11),str. 82-89.
58
Popis priloga
Popis slika:
Popis tablica:
Tablica 1. Primjeri preventivnih i detektivnih kontrola ......................................................................... 18
Tablica 2. Elementi kontrole u uvjetima ručne obrade podataka ......................................................... 20
Tablica 3. Elementi kontrole u sustavu kompjuterske obrade podataka .............................................. 20
59