IZVIĐAČKI ZAKONI

Zakoni izviđača
  1. Izviđač je dobar drug, vedar i društven
  2. Izviđač poštuje roditelje i starije, a pomaže mlađima i slabijima
  3. Izviđač stalno uči i primjenjuje stečena znanja
  4. Izviđač je koristan član zajednice u kojoj živi
  5. Izviđač je čestit, uljudan i nesebičan
  6. Izviđač je vrijedan, ustrajan i cijeni rad
  7. Izviđač voli prirodu, upoznaje ju i čuva
  8. Izviđač odgovorno izvršava zajedničke odluke
  9. Izviđač cijeni i razvija duhovne i kulturne vrijednosti
10. Izviđač skrbi o svom zdravlju i tjelesnoj sposobnosti, i kloni se štetnih navika
11. Izviđač čuva čast i ugled svoje udruge i cijelog izviđačkog pokreta
12. Izviđaču je čast da mu vjeruju
Zakoni poletaraca
  1. Poletarac je dobar drug, pravedan i hrabar
  2. Poletarac poštuje svoje roditelje i starije
  3. Poletarac dobro uči. vrijedan je i nesebičan
  4. Poletarac voli i čuva prirodu

IZVIĐAČKO OBEĆANJE I ZAVJET

Novi članovi u kraćem pripremnom razdoblju informativno upoznaju izviđački pokret, Zavjet
i Zakone izviđača, ustrojstvo i obilježja organizacije (udruge) , te sudjeluju u radu patrole i
družine, praktično usvajajući izviđački sadržaj.
Članovi zatim polažu Zavjet, na svečan način pred ostalim članovima udruge, te se u
potpunosti uključuju u organizaciju.
Dajem časnu riječ da ću:
    - voljeti i upoznavati svoju domovinu
    - poštovati Božje zapovjedi
    - uvijek pomagati ljudima
    - živjeti i raditi po izviđačkim Zakonima.
Obećajem da ću:
    - voljeti i upoznavati svoju domovinu
    - poštovati Božje zapovjedi
    - ispunjavati zakone poletaraca i
- svaki dan učiniti nešto dobro

Skautski pozdrav rukom.

Palac Natkriva mali prst što simbolizira ideju po kojem Jaču

čuva slabijega.
Tri uspravljena prsta označavaju 3 skautske dužnosti:
1. Dužnost prema Domovini
2. Dužnost prema bogu
3. Dužnost prema drugima
Ali i tri vrline:
1. otvorenost srca
2. Požrtvovnost
3. Čestitost
Skautski je moto: BUDI PRIRPAVAN!
Povijest skautizma

The Boy Scouts Association

London, S.W.1.
26.th February, 1923.
To the scouts of Croatia
I was very glad indeed to hear from you, my
brother Scouts from Croatia, and I feel
sincerely grateful for you kind good wishes
on my birthday. I have a great affection for
Croatia where I went on a cycling tour in
early days of bicycles. I am so glad to feel
that Croatia now has its Boy Scouts and I
cordially wish you all success and Good
Camping.
Your sincerely,
Robert Baden-Powell

(objavljeno u hrvatskom izviđačkom časopisu

SKAUT, 1923.)
Skautski (izviđački) pokret zasnovan je potkraj prvog desetljeća 20. stoljeća u Engleskoj, s
ciljem da radom i životom u prirodi pridonese odgoju djece i mladeži. Prva saznanja o
skautizmu doprla su u Hrvatsku ubrzo nakon osnivanja izviđačkih organizacija u više zemalja
Srednje Europe. Uočivši odgojne vrijednosti pokreta, ondašnje su prosvjetne vlasti poduprle
širenje tog vida djelatnosti među hrvatskom školskom mladeži. Tako su se tijekom 1913. u
srednjim školama širom Hrvatske počele osnivati družine koje su, isprva pod nazivom "đačke
izletne družbe" djelovale po zajedničkom izviđačkom programu. Te omanje skupine dječaka,
uglavnom vršnjaka udruženih na osnovi zajedničkih sklonosti i nerijetko već postojećeg
osobnog prijateljstva, odlazile su na izlete, katkada i na više putovanja, te usvajale razna
korisna znanja i vještine (upoznavanje prirodnog okoliša, planinarenje, snalaženje u prirodi,
loženje vatre i priređivanje jela, signaliziranje, čitanje karata, izrada zaklona za slučaj
nevremena, podizanje šatora, izletnička higijena, pružanje prve pomoći kod nezgoda - itd.),
pri čemu se poticala snalažljivost, samostalnost i "plemenito natjecanje u radu", te razvijao
osjećaj osobne časti i čovjekoljublja.
Ubrzo se za članove izletnih družbi uvriježio naziv skauti, a njihove praktične odore
(identične uniformi skauta u drugim zemljama) postale su izvanjski znak Hrvatskog skautskog
udruženja, ustrojenog 1914.
Ubrzo po izbijanju Prvog svjetskog rata (u ljetu 1914.), skauti preuzimaju razne humanitarne
zadaće (pomoć obiteljima čiji su hranitelji na ratištu, prikupljanje hrane, odjeće i novčanih
priloga za siromašne, pomoć pri žetvenim radovima), dok stariji među njima postaju pomoćna
snaga u javnim službama koje su zbog ratnih prilika oskudijevale ljudstvom (raznošenje
pošte, pomoć u vatrogasnoj službi i službi hitne pomoći, održavanje reda na javnim
priredbama, usluge ranjenicima po bolnicama, informativna služba na željezničkim
postajama, službe dostave u javnoj upravi itd.) - čime su se u konkretnim životnim
situacijama potvrđivale vrijednosti usvojene u izviđačkoj obuci.
Ondje gdje nije bilo potrebe za takvim izvanrednim djelovanjem, skautske su družbe i nadalje
provodile uobičajeni "mirnodopski" program - sve do potkraj rata 1918., kad se raspadom
dotadašnje države (Austro-Ugarske monarhije) ugasilo i Hrvatsko skautsko udruženje.
Međutim, zahvaljujući mladenačkoj sklonosti za doživljajima u prirodi, te nesmanjenom
oduševljenju za skautski program, neke su družbe nastavile spontano djelovati i u poratnom
metežu i u novonastaloj državi (Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji), što je uz
entuzijazam pojedinih profesora, koji su kao "kuratori" nadgledavali njihov rad, pridonijelo
postupnom oživljavanju skautskog pokreta u nekoliko gradova u Hrvatskoj.
Godine 1921. službeno je osnovan Savez izvidnika i planinki (kasniji naziv: Savez skauta
Kraljevine Jugoslavije), čiji predstavnici sudjeluju na međunarodnoj skautskoj konferenciji
1922. u Parizu, na kojoj je ustanovljena Svjetska organizacija skautskog pokreta (WOSM), a
jugoslavenski izviđački savez postaje njenim punopravnim članom.
Iako brojčano nije bio toliko jak poput nekih drugih organizacija koje su između dva svjetska
rata okupljale djecu i mladež, naš je skautizam baš u tome razdoblju usvojio brojne tekovine
modernog odgoja. Dok su, na primjer, u većini država, napose na anglosaksonskom području,
postojale strogo odvojene skautske organizacije za mušku i žensku mladež, u nas je
prihvaćeno načelo ko-edukacije - zajedničkog odgoja dječaka i djevojčica, izviđača i planinki
(pa je u tom pogledu Savez skauta čak bio ispred ondašnje školske pedagogije, koja će tek
godinama kasnije prići uvođenju mješovitih razreda u školama).
Prepoznatljivi u javnosti po svojim šeširima široka oboda, skauti su uživali ugled organizacije
ispunjene zanimljivim i korisnim radom, koji se najvećim dijelom ostvaruje u prirodi - na
izletima i logorovanjima, gdje se usvajaju brojna praktična znanja i vještine, gdje se potiče
samostalnost i razvija prijateljstvo.
Jedna od značajki organizacije bilo je učešće mladih u rukovođenju: svoja iskustva stečena
svakodnevnim radom u jedinicama, budući su vođe dopunjavali na odgovarajućim tečajevima
("šumske škole"), upoznavanjem osnova skautske pedagogije.
Kao pripadnici svjetskog pokreta, jugoslavenski su skauti održavali veze sa vršnjacima u
drugim zemljama, te su u više navrata sudjelovali na "jamboreeima", svjetskim skupovima
skauta.
Kad je u travnju 1941. g. Drugi svjetski rat zahvatio i naše prostore, Savez skauta obustavio je
rad. Mnogi mladi ljudi koji su u svojim skautskim danima usvajali napredne ideje, postali su
sudionici antifašističkog pokreta i partizanske borbe.
U poslijeratnom razdoblju izviđačke su forme rada ponovno oživjele u okrilju ondašnjeg
Saveza pionira. U težnji da rad s djecom učini što raznovrsnijim i zanimljivijim, pionirska je
organizacija postupno usvajala mnoge sadržaje vezane uz boravak u prirodi - izlete,
logorovanja, višetjedne pohode tijekom kojih se noćilo pod šatorima, a veći se dio puta
prolazio pješice. Postupno je u društvu potpuno prevladalo shvaćanje da se rad s djecom treba
odvijati u što širim i raznovrsnijim formama, te je otvorena i mogućnost postojanja više
dječjih i omladinskih organizacija.
U jesen 1950. osnovane su u Zagrebu i Splitu, a zatim i u nekim drugim mjestima, prve
skupine djece koje su se specijalizirale za izviđačke sadržaje, naglasivši to i svojim nazivom -
pioniri-izviđači. Tada su se i javile prve zamisli o posebnoj organizaciji kakva je danas
izviđačka.
U travnju 1951. g. osnovan je pri Savjetu Saveza pionira NRH Aktiv za rad s pionirima-
izviđačima, čime je zapravo pokrenuta djelatnost na stvaranju izviđačke organizacije u
Hrvatskoj. Dan početka prvog tečaja za vođe izviđačkih jedinica 19. svibnja se i danas
obilježava kao Dan izviđača. Izviđački se pokret brzo širio i usvajao atribute posebne
organizacije, te je pod nazivom Savez izviđača i planinki Hrvatske počeo djelovati i prije
nego što se na osnivačkoj skupštini 29. svibnja 1952. izdvojio iz Saveza pionira. Izviđačke
organizacije koje su istodobno i na sličan način nastajale u drugim republikama ondašnje
državne zajednice, udružile su se 1953. g. u Savez izviđačkih organizacija Jugoslavije (kasniji
naziv: Savez izviđača Jugoslavije).
Zasnovana na specifičnom odgojnom programu, koji uspješno nadopunjuje odgoj u domu i
školi, izviđačka je organizacija tijekom proteklih pola stoljeća uljepšala i obogatila odrastanje
desetaka tisuća djece i mladih. Kad je počeo Domovinski rat , mnogi su mladi ljudi, izviđački
entuzijasti, svoju izviđačku uniformu zamijenili odorom Hrvatske vojske, a neki su dali i
svoje živote u borbi za slobodu i nezavisnost domovine. Za ratnih dana izviđači su pružali
pomoć izbjeglicama i prognanicima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao što i danas
nastoje uljepšati živote djece koja su u ratu ostala bez roditelja.
Svojim dosadašnjim radom izviđačka je organizacija stekla ugled i poštovanje javnosti, a njen
karakter i dosad izgrađene vrijednosti prepoznate su i u trenutku kad je 1993. g. Savez
izviđača Hrvatske postao punopravnim članom Svjetskog izviđačkog pokreta.

Sv. Juraj smatra se zaštitnikom izviđača. Slavi se 24.04.

Sveti Juraj (lat. GEORGIUS, grč. GEORGIOS), jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika
Istočne i Zapadne crkve. Na likovnim prikazima, Sveti Juraj u Istočnoj i Zapadnoj crkvi,
najčešće se može vidjeti sa zmajem. U počecima kršćanstva zmaj je simbol zla, što se u
prenesenom značenju odnosilo na poganstvo. Prema legendi Sveti se Juraj na plaži borio sa
zmajem, poput Perzeja u antičkoj mitologiji, izvan gradskih zidina kako bi spasio kraljevu kći
koju je trebalo žrtvovati.

Kategorija članstva u izviđačima

Članstvo je podijeljeno prema dobnoj granici:

pčelice i poletarci: od 8 do 11 godina;
mlađe planinke i izviđači: od 12 do 15 godina;
istraživači - starije planinke i izviđači: od 16 do 20 godina;
mlađe brđanke i brđani: od 21 do 26 godina;
starije brđanke i brđani stariji od 27 godina
Zajednički naziv za sve kategorije jest izviđači...
RAZVITAK MLADE OSOBE
DUHOVNA DIMENZIJA Vječno traženje duhovne vrijednosti života, izvan uskih materijalnih
okvira. Privrženost duhovnim načelima, poštivanje religije koja ih izražava i prihvaćanje
obveza što iz toga proizlaze, odrednice su izviđačke duhovnosti.
DRUŠTVENA DIMENZIJA Sudjelujući u razvoju zajednice, poštujući svakog pojedinca i
jedinstvo prirodnoga svijeta, izviđači razvijaju osjećaj odgovornosti i pripadnosti društvu.
Izviđači žele širiti ideju mira, razumijevanja i suradnje.
OSOBNA DIMENZIJA Izražava se razvijanjem osjećaja osobne odgovornosti i poticanjem
želje za vlastiti razvoj.
IZVIĐAČI SU AKTIVNI… Odgovaraju na potrebe društva i trenutka u kojem se nalaze...
Izviđači su uključeni u niz aktivnosti lokalne zajednice. Radimo zajedno sa prijateljima,
susjedima, i čelnicima lokalne samouprave nastojeći riješiti probleme zajednice. Iako je
izviđački život vezan uz prirodu, sudjelujemo i u prevenciji ovisnosti, zaštiti prava djece,
zaštiti okoliša i razvoju lokalne zajednice i civilnog društva.
Temeljna načela izviđačkog-skautskog pokreta:
1. Lojalnost prema svojoj domovini, usklađena s promicanjem lokalnog, nacionalnog i
međunarodnog mira, razumijevanja i suradnje
2. Sudjelovanje u razvoju društva, uz priznavanje i poštivanje dostojanstva drugog čovjeka i
integriteta svijeta prirode
3. Privrženost duhovnim načelima, poštivanje religije koja ih izražava i prihvaćanje obveza
koje iz toga proizlaze
4. Privrženost Obećanju i Zakonima poletaraca, odnosno Zavjetu i Zakonima izviđača
5. Odgovornost člana za razvoj samoga sebe Povezujući izviđačka načela i izviđačku metodu
s programima i aktivnostima koje su posebno karakteristične za izviđače, Savez izviđača
Hrvatske nastoji obuhvatiti interese djece i mladeži razne dobi i raznih društvenih slojeva.

Osnovne jedinice izviđača su jata i patrole, koje se okupljaju u družine poletaraca, ml.
izviđača te istraživača, a dvije ili više družina tvore Izviđačke udruge koje se još mogu
nazivati i klubovi, stjegovi ili odredi. Stariji izviđači okupljaju se u klubove brđana koji
djeluju samostalno ili u sklopu udruga.

Na nekom području (županija, grad, općina) moguće su organizacije Saveza izviđača

pojedinog područja
Čvorovi

Konopi se izrađuju od umjetnih i prirodnih materijala.

Prirodni materijali pogodni za izradu konopa su: lan, konoplja i bombaž.
Važno svojstvo konopa je njegova rastezljivost. Konop rastezanjem preuzima na sebe dio
energije, to ga štiti od pucanja, ali isto tako i amortizira teret ili osobu koju nosi, što je
presudno svojstvo po život alpinista i planinara. Ona ovisi o samom svojstvu materijala od
kojeg je konop napravljen a dijelom i o načinu tkanja konopa, pa tako najlonski konopi
postižu rastezljivost i do 50 %.
Mislim da nikad nećemo saznati kad je čovjek zavezao prvi čvor, bilo je to svakako vrlo 
davno i bio je to vrlo mudar potez. Vjerujem da pronalazak čvora nije epohalno otkriće poput
pronalaska vatre no sasvim su sigurno čvorovi, raznih oblika,  pomogli ljudima da si olakšaju
svakodnevicu. Čvorovi su se uvukli u sve ljudske aktivnosti na razne načine. Koristimo ih u
proizvodnji, transportu, odijevanju, zabavljamo se s njima, sport prate mnogi oblici čvorova, a
o upotrebi čvorova u plovidbi morima i rijekama mogu se napisati dugačke priče, a mnoge su
i napisane. Mnogi čvorovi nastali u jednoj čovjekovoj aktivnosti pronalaze primjenu u
drugima. Imena mnogih čvorova podsjećaju na njihovo porijeklo, mnogima su se imena
izmijenila ovisno o novoj namjeni, a mnogi imaju više imena.
Čvorovi imaju značajnu primjenu u pionirstvu. Za čvorove važe sljedeća pravila:
da čvor ima svoju primjenu
da je pouzdan i da se neće odvezati sam (da dobro drži)
da se može lako vezati
da se može lako odvezati (kada to želimo)
da se može ponoviti
Treba poznavati sljedeće (osnovne) čvorove i petlje kao i njihovu namjenu.
OSMICA
Osmica ili vodički čvor, vrlo je važan čvor koji se često koristi. Svojstvo mu je velika
pouzdanost protiv odvezivanja, a i nakon najvećih opterećenja lako se odvezuje.
Upotrebljavamo ga za izradu sidrišta, navezivanje za pojas penjača u alpinizmu, špiljarstvu i
sportskom penjanju i uopće tamo gdje je potreban čvrst i pouzdan čvor. Za potpunu sigurnost
može se osigurati polu čvorom i dva čvora, ali to nije obavezno.
SKRAČIVALJKA
Koristi se za skraćivanje i
zatezanje konopa na žabicama
šatora ili motke. Obavezna na
svim izviđačkim natjecanjima.

DETEKTIVSKI ČVOR
Kako mu ime sugerira, uglavnom se koristi za
privezivanje nogu ili ruku. Nakon što provučemo npr.
Ruke kroz omče zategnemo krajeve konopa, što
priteže ruke. Zatim krajeve konopa privežemo čvorom
kako bi spriječili da se čvor olabavi.

AMBULANTNI ČVOR

Ambulantni ili paketni čvor, služi za svezivanje dvije

jednako debele špage, može poslužiti za produženje
užeta, pri tom mora biti obavezno osiguran na oba
kraja. Upotrebljava se i u izradi prsnog naveza, gdje
također mora biti osiguran.Koristi se prilikom
povezivanja ruke ili neke druge ozljede (ne stvara
povrede kože od trenja)
 RIBARSKI ČVOR
Koristi se za vezivanje dva konopa
nejednake kvalitete i debljine.

VRZINA PETLJA

Poslužit će nam kada na primjer želimo dovući neku granu ili neki
drugi predmet i kao osnova za povezivanje dviju grana križnim
vezivanjem.
Mrtvi čvor

MRTVI ČVOR – služi za deblo, neki predmet ili vezivanje čovjeka – kada navedeno želimo
čvrsto stegnuti bez ikakve mogućnosti odvezivanja čvora ili stezanja istog. Vrlo je koristan i
siguran prilikom spašavanja unesrećenog ili penjanja po strmom terenu. Mrtvi čvor služi za
povezivanje prvog i posljednjeg u nizu prilikom penjanja ili spuštanja. Također može poslužit
i da neki predmet, deblo ili čovjeka čvrsto vežemo i stegnemo bez bojazni da će se odvezati ili
klizanjem još jače pritegnuti. Koristan je pri izvlačenju unesrećenog ili penjanja po strmom
terenu.

KAUBOJSKI ČVOR

Praktičan je i to je njegova glavna prednost. Koristimo ga za jednostavno privezivanje za

nekakav stup, gredu ili oslonac.

KRIŽNO I DIJAGONALNO PRIVEZIVANJE

Za izradu većih objekata na logorovanju, prilikom spajanje dviju trupaca ili oblica, umjesto
brokava, klanfi…za siguran spoj možemo koristiti i konop. U izviđačkoj praksi u svijetu se
izbjegava korištenje brokava i klanfi, a građa s upotrebom konopa smatra se dokazom
izviđačke vještine u pionirstvu. Vezivanje započinjemo tako da jedan kraj konopa fiksiramo,
utvrdimo vrzinom petljom a nadalje spoj dvaju drva obavijamo i istovremeno pritežemo
konopcima kako je to ilustrirano na crtežu.

Križno povezivanje

Jako učinkovito za povezivanje pod pravim kutom. Počnite s jeguljinim čvorom, provlačite
konop nekoliko puta naizmjenice 
iznad jednog, pa ispod drugog štapa i dobro zategnite. Zatim okrenite smjer i nastavite još
nekoliko puta obrnuto. Završite petljom oko jednog štapa i osigurajte vrzinom petljom oko
drugog.

 
Povezivanje u škare

Služi za povezivanje pod kutom krajeva dva štapa. Počnite vrzinom petljom oko jednog štapa,
omotajte zatim nekoliko puta oko oba štapa zajedno, ne zatežući previše. Potom provucite
konop između štapova i omotajte nekoliko puta oko samog poveza. Završite vrzinom petljom
na drugom štapu. Rastvorite štapove u škare. Što je veći kut pod kojim želite rastvoriti
štapove, to labavije napravite povez. Ako želite tronožac, slično možete napraviti i s tri Štapa.
  

Primjer povezivanje paralelno postavljenih oblica

Povezivanje dijagonalno postavljenih oblica
Povezivanje križno postavljenih oblica
križno povezivanje povezivanje u škare
VATROGASNI ČVOR

Zastavni čvor

Za privezivanje jednog kraja konopa o već postojeću omču od konopa

Mornarski čvor

Ukrasni čvor
Pandul

Za bacanje krajeva konopa, često se koristi pri privezivanju brodova.

Milerov čvor
Barrel hitch

Krvavi čvor
Čvor za izviđačku maramu

Čvor prije oblikovanja prema marami.

Slika 1 Slika 2

Slika 3 Slika 4

Čvor za maramu započinje se kreiranjem početne petlje kroz slike 1-3. Prethodno se jedan
kraj konopa namjerno ostavi dužim. Nakon toga se dužim krajem, kao na slici 4 započinje
tkanje ovog čvora, na način da se konopom prati smjer odnosno niz kojim je petlja
napravljena. Uobičajeno je za izviđački čvor da se učine ukupno 3-4 tkanja, odnosno
ponavljanja petlje. Na kraju dobijemo oblik kao sa prve slike. Tada treba kroz sredinu provući
marama a petlju zategnuti tako da se savije i formira prema marami.
Čvor za maramu može se napraviti i na drugi način, koristeći ambulantni čvor, vežući ga u niz
jedan na drugog, kao što je prikazano na ilustraciji

Kako završiti kraj konopca?

Kada otkidamo kraj nekog velikog konopa, koji je od prirodnog materijala, ne možemo ga
zaštititi od rasplitanja spaljivanjem kraja kao kod sintetičkih konopa. Stoga kraj konopa treba
zaštititi, uplesti.
Ilustracijama su prikazane faze tog postupka

Kraj konopa može sa završiti i na ovaj način

Da ti se konop ne raspliće na krajevima, njegove niti podveži kako prikazuju slike
Dijamantni Čvor

Započinje se kao mornarski čvor, a zatim se krajevi provuku kroz sredinu i čvor se zategne.
Čvor se koristi kao ukrasni, a poznat je svim izviđačkim voditeljima, koji zasluže woodbadge,
a isti je vezan upravo tim čvorom.

Dvostruki zastavni
Dvostruki zastavni čvor, poboljšana je i sigurnija inačica.
Omča „za vješanje“

Lovački Čvor
Koristi se za povezivanje dva konopa, iste debljine

Prusikov Čvor
sličan izgledom Kaubojskom čvoru, ali ima bitno drukčiju namjenu
Prusikov čvor, dobio je ime po alpinistu Prusiku koji ga je uveo u upotrebu u alpinizmu. Veže
se od dva užeta različite debljine. Pri tom je osnova deblja, a pomoćna uzica je približno dvije
trećine njene debljine. Čvor služi kao jednosmjerna spojka na užetu. Opteretite li ga u jednom
smjeru (na primjer ako visite na njemu) čvrsto će se držati za osnovu. Kad ga rasteretite i
uhvatite rukom lako ćete ga pomicati prema gore po osnovnom užetu. Zahvaljujući tom
svojstvu pomoću ovog čvora možete se sami izvući u slučaju da ste upali u kakvu jamu u
snijegu ili kamenju, naravno, ako vam je partner ostao na površini s drugim krajem užeta koji
mora osigurati za tu priliku. U slučaju da čvor iz nekog razloga ne drži. Recimo zbog premale
razlike u debljini, blatnog užeta, mokrog užeta i tome slično iz čvora se izvuče jedna nit u
smjeru opterećenja i proba ponovo. Vjerojatno će uz ovu modifikaciju čvor držati. To
nazivamo modificirani Prusikov čvor.
Čvor zaljubljenih
Tvori ga se uplitanjem najjednostavnije petlje jedni kroz drugu, na krajevima konopa, a zatim
se zateže. Prema predaji prvi su ga vezivali Nizozemci još u 16 stoljeću, za svojih putovanja
morem, kako bi ih podsjećao za dragu osobu.

Dvostruki mrtvi čvor

Veoma je siguran, ne popušta čak ni kad je konop mokar ili nauljen. Na engleskom mu je
naziv Water bowline,(slobodni prijevod-Vodeni mrtvi čvor). To sugerira njegovu namjenu.

Konačni izgled čvora

Pionirstvo
Pod pionirstvom podrazumijevamo:
- dobro poznavanje pionirskog alata, njegovu upotrebu, čuvanje i održavanje
- poznavanje upotrebe konopaca u pionirstvu i poznavanje najvažnijih čvorova
- poznavanje raznih vrsta šatora, njihovog sklapanja-rasklapanja, čuvanje i korištenja

Pionirstvo u izviđačkoj praksi obuhvaća izradu logorskih objekata uz pomoć pionirskog alata.

Pionirski alat
Pionirski alat se može podijeliti na mali i veliki pionirski alat.
Mali pionirski alat
NOŽ- mora biti u koricama ili na sklapanje. Sa njime se ne smije udarati po metalu, niti ga
koristiti kao sjekiru. Ne smije ga se zabijati u zemlju ni u drveće. Prilikom sječenja ispravno
je sjeći uvijek od sebe i posle svake upotrebe očistiti nož. Povremeno mazati nož uljem
(tankim slojem) da bi se spriječilo rđanje. Nož se drugoj osobi daje okrenut drškom prema toj
osobi.
Sjekira mora biti oštra i dobro učvršćena. Ne smije se zabijati u zemlju niti ostavljati je na
zemlji. Sjekiru čuvati u futroli i prilikom sječen ukloniti sve predmete u krugu ispružene ruke
u kojoj se drži sekira.
Konop je sredstvo pored drveta najvažnije, služi za povezivanje i učvršćivanje i trebalo bi da
ga ima svaki izviđač barem 10-15 metara od 5 mm.
Čekić – služi prilikom izrade osnovnih pionirskih objekata koji se povezuju brokvama ili
klanfama
Pila - služi za pilanje manjih stabala ili oblica,samostalno je koriste jedna osoba.
Ostali osnovni alat: kliješta, dlijeto, turpija, Kameni brus, Svrdlo, blanja…
Svaki komad pionirskog alata ima svoju svrhu i namjenu, te ga nije uputno koristiti u druge
svrhe. Alat ni u kojem slučaju ne smije ostati zaboden u zemlju, na rosi ili kiši, već ga treba
skloniti na suho mjesto. Alat se održava pomoću brusnog papira, turpije, kamenog brusa,
uljima i mašću za konzerviranje.

Veliki pionirski alat

Velika šumska sjekira služi za sječu drveća većeg obima i prilikom podizanja logorskih
objekata. Posle upotrebe treba je očistiti i držati na suhom mjestu.
Velika šumska pila pila služi za pilanje većih stabala i koriste je dva izviđača.
Valika maca – služi prilikom izrade kapitalnih logorskih objekata, za zabijanje stupova i
klinova u zemlju.
Lopata i mašklin, motika - služe za kopanje i podizanje logorskih objekata. Moraju se
održavati i čuva na suhom.

Pravilan rad sa sjekirom priliko sjeće ilustriran je na slici

Patenti i logorski objekti

Veoma je važan raspored podizanja logorskih objekata. Prvo se podiže ekonomat koji podižu
konačari. Oni dolaze par dana prije ostalih da bi teren pripremili i podigli neke od kapitalnih
logorskih objekata.
Ekonomat služi za čuvanje alata i opreme koji ne smije biti na vlažnom mjestu.
Zatim se podižu šatori koji služe za smještaj, prenoćište i kao zaklon od nevremena.
Latrina i septička jama se (poslije šatora) podižu obavezno niz vjetar u odnosu na logor,
udaljen od kuhinje 150-ak metara, a u odnosu na logor 50-100 metara.
Za održavanje lantrine koristi se klorno vapno(kreč). Septička jama se kopa bar 15-20 metara
udaljena od kuhinje.
Otpaci se spaljuju svaku večer ili se nanosi sloj zemlje debljine 5-6 cm.
Kuhinja se podiže 30-40 metara niz vjetar od tabora. Radi se stabilna krovna konstrukcija, a
rema potrebama i željenom kapacitetu kuhinje u kuhinji se izrađuju potreba mjesta za
kuhanje, ložišta,mjesta za pripremu jela, pult za posluživanje. Kuhinja mora biti dobro
zaštićena i najvažniji je objekt na logorovanju.
Zatim se pristupa izradi blagovaonice koje treba biti zaštićeno odozgo, najčešće se izradi
konstrukcija nalik vanjskim okvirima kuće, te natkrije tendom. Klupe i stolovi izrađuju se od
koraka i oblica ili se koriste montažni, gotovi stolovi. Jednako tako umjesto krovne
konstrukcije, ponekad se koristi šator dovoljno velik za takvu primjenu i s mogućnošću da se
bočne stranice podignu.
Poslije izrade osnovnih objekata izrađuju se sljedeći logorski objekti:
Jarbol se podiže na centralnom dijelu tabora. Njegova visina zavisi od raspoložive građe i
ukopava se u zemlju oko 0.5 ukupne dužine. Prilikom ukopavanja i podizanja jarbola u jamu
treba staviti letvu, postavljenu dijagonalno, i iskopati kanal na strani sa koje se podiže jarbol.
Kako ne bi pukao prilikom podizanja.
Kapija se podiže na samom ulazu u logor, a mora biti funkcionalna, i njena veličina i oblik
zavise od količine raspoložive građe.
Od kapije pa oko tabora, podiže se ograda, koja također može biti različitih oblika. Nakon
toga izrađuju se osobni patenti različite namjene (patenti za stvari, odjeću, obuću i slično). Za
izradu pionirskih objekata i patenata koristi se pionirski alat.
Lantrina
Lantrina uz Kuhinju i blagovaonicu spada u najvažnije logorske objekte. Obično je podižu
konačari, tako da bude spremna za upotrebu ka dođu učesnici logorovanja. Najčešće se podižu
dvije – muška i ženska.
Lantrina treba biti udaljena od logora oko 100 m, te ju je nužno raditi nizvodno od kuhinje i
umivališta zbog razumljivih zdravstvenih razloga. U obzir treba uzeti i uobičajeni smjer vjetra
ta lantrinu postaviti niz vjetar. Lantrina treba biti zaklonjena šumom.
Jama za lantrinu mora biti široka oko 80 cm, duga 120 cm i duboka najmanje 100 cm.
Uputno je dno i stranice lantrina obložiti papundekom ili nekim plastičnom folijom. Zemlju
koju smo iskopali prilikom izrade Lantrina na treba iskoristiti jer će nam trebati prilikom
zatrpavanja lantrine nakon završetka logorovanja. Lantrinu treba svakodnevno čistiti i
dezinficirati otvorene površine a svako 2-3 dana i zaliti „sadržaj“ vapnom ili posuti zemljom.
Ogledna konstrukcijska izvedba je sljedeća.
Kuhinja

Kuhinja je vjerojatno najvažniji objekt na samom logorovanju. Izrada dobre kuhinje je vrlo
važna za efikasnost ishrane učesnika logorovanja. Sama veličina kuhinje ovisi o broju
učesnika i opremi kuhinje. Raspored stolova i stolica mora biti svrsishodan. Treba paziti da se
koda kuhinje ne mora stalno prelaziti s jedna strane na drugu, kod pripreme jela. Uz samu
kuhinju smješta se i ekonomat za hranu. U blizini kuhinje treba biti uređen i pristup tekućoj
vodi za pranje suđa. Pitku vodu treba dovesti do same kuhinje, a ako to nije moguće onda što
bliže. Zbog svih tih uvjeta kao i zbog položaja kuhinje koji mora biti zaštićen os nevremena i
jakog sunca, položaj kuhinje je jako važno dobro odrediti, pa se stoga najčešće nakon
položaja kuhinje određuje položaj ostalih objekata na logorovanju.
Drva za izradu kuhinje trebaju biti pravilna i doro okljaštrena. Važno je paziti na kosinu
krova, da se voda ne bi zadržavala. Mreža krova, od oblica, mora biti dovoljno gusta. Glavne
stupove treba dobro učvrstiti u zemlju klinovima i kamenjem., koje se uz stupova nabijaju
macom.
Kod zatezanja tende treba postupiti na sljedeći način. Tenda se nastoji podignuti zamotana na
višu stranu, te jednostavno otkotrlja. Pri tome se može koristiti motkama za raspoređivanje
tende po okviru korova. Zatim se jedna strana tenda fiksira za okvir krova a druga se strana
tada priteže ili zatezanjem za okvir krova ili pritezanjem žabicama, ovisno o konstrukcije
krova.
Kapije i ograde

Jedan od prvih zadatak nakon završetka gradnje glavnih logorskih objekata je izrada kapije i
ograda. Ulazak u logorski krug po tradiciji, običaju mora imati svoju kapiju, a isto tako je
imaju i ostali krugovi po terenu. Svaki krug u logoru treba biti zaokružen ogradim, a najčešće
svaka ograda ima svoj „dezen“, što često zna biti obilježje jedne družine, koja uvijek njeguje
izgled i formu svoje ograde. Prilikom izrade logorovanje, do izražaja dolazi maštovitost,
vještina i sposobnost članova. Kapija pruža veliku kreativnost te može biti skromna i
impresivna. Prije početka takvog rada potrebno je održati sastanak kruga, poslušati prijedloge
članova vezano uz izgleda kapije, napraviti nacrt te podijeliti zadatke u krugu vezano uz
nabavu građe, podjelu zadaka i izradu ukrasnih detalja kao što su: vaza za cvijeće, oglasna
ploča, ploča sa natpisom naziva kruga…Važno je da se cijeli krug angažira oko izrade svih tih
objekata jer je osim zajedničkog interesa to i prilika da se krug zaista doživi kao svoj.

Pitka voda i uređenje izvora

Kod izbora terena za logorovanje, jedan od uvjeta jest da terena ima pitku vodu. Za piće nam
može služiti voda iz vodnih spremnika, površinska voda, kišnica i izvorska voda.
Treba imati na umu kako voda može biti zagađena i zaražena. Zato se prilikom izbora
logorskog terena kao i po samom dolasku konačara na terena treba obaviti analiza uzoraka
vode na zavodu za higijenu iz zdravstvo. Osim bakteriološke ispravnosti voda može biti
preteška za piće, što ja češće osjete oni koji sa područja gdje je voda vapnenačkog sastava
(Dalmacija) pređu na vodu pretežno mineralnog sastava. Tada su zbog prilagodbe probave…u
prvih par dana moguće probavne smetnje onih koji se prvi put susreću s takvom vodom. Tada
je posebno važno voditi računa da se bez razloga ne izazove panika, ali i da se ne zanemare
mogući simptomi trovanja ili zaraze. Ako se koristi voda iz vodnih spremnika, nju je potrebno
svakodnevno kontrolirati te pročišćavati i koristiti ispravna sredstva za održavanje njene
kvalitete.

Blagovaonica

Uz blagovaonicu treba postojati mjesto za pranje pribora za jelo (gamela). Obično se pripremi
posuda sa toplom vodom i sredstvom za pranje te jedna posuda sa vodom za ispiranje. Oblice
trebaju biti ravne i dobro okljaštrene. Pravilo o Nosivim stupovima, konstrukciji krova i
učvršćivanjem stupova vrijedi kao i u slučaju kuhinje. Pri dimenzioniranju blagovaonice treba
paziti na broj učesnika ali i na to za klupe i stolovi ne budu iste visine, vodeći računa da
postoje i mlađe i starije kategorije članstva. Prema broju učesnika treba i predvidjeti veličinu
blagovaonice, broj sjedećih mjesta kao i visinu istih.
Primjer oglednog nacrta blagovaonice pogledaj na shemi.

Umivalište

Umivalište ja važan objekt na logorovanju radi provođenje zdravog i higijenskog života. Radi
se odmah do zona na kojoj se uzima pitka voda za piće i kuhanje. Kod izrade valja paziti na
funkcionalnost ( stalci za ručnike i osobni pribor za higijenu), ali i zaštitu prirode (filter za
vodu koja sadrži kalodont i sapun), te kapacitet …kako jutarnja higijena ne bi predugo trajala.
Prilaz treba bit uređen,i suh,pa ga je najbolje natkriti daskama.
Raspored logorskih objekata je važan i određuje se obzirom na smjer vodotoka i najčešći
smjer kojim vjetar puše na terenu. Primjer takvog rasporeda objekata na logorskom terenu
navodim na zamišljenom logorskom terenu, s najčešće korištenim objektima, i sadržajima
potrebnim na logorskom terenu.

Svaki učesnik logorovanja u svom interesu mora organizirati život i smještaj u šatoru.
Boravak u šatoru preko 3 dana traži organizaciju životnog prostora i osobne opreme koja u
svakom trenutku mora biti dostupna, pregledna. Zbog toga je potrebno načiniti „patente“ koji
će na pomoći da u šatoru odložimo odjeću, obući i ostale stvari.
Stariji izviđači često u sklopu polaganja vještarstva pionira izrađuju i krevet za šator.
Krevet se izrađuje tako da se zabiju 4 klina, koja će biti nosači i viriti iz zemlje oko 40 cm.
Na njih se postavljaju uzdužne oblice dužine 180-190 cm te poprečne dužine 60-70 cm. Tako
nastaje okvir kreveta. Taj okvir možemo popuniti na razne načine: pomoću konopaca,
okoraka, granja, šatorskog krila…
Primjer nekih praktičnih rješenja patenata za šator donosim na ilustraciji.

Šatori

Šatora ima različitih vrsta i veličina, ovisno za koju su svrhu.

Osnovni tipovi šatora su:
1. Strešni šator
2. Piramidalni šator
3. Brdski šator
4. Šator od šatorskih krila
5. Zvonasti šator
6. Šator tipa kučica
7. Specijalni šator

Primjena i svrha:

1. Strešni šator služi za kratka noćenja

2. Piramidalni šator je lak i lako se postavlja, dobar je za bivake
3. Brdski šator služi u planinskim uvjetima života
4. Zvonasti šator – većih dimenzija, može poslužiti za ambulantu ili ekonomat na logoru
5. Šator od šatorskih krila- dobar za bivake i pokretna logorovanja svaki pojedinac nosi jedan
dio šatora odnosno šatorsko krilo
6. Šator tipa kučica je najčešće upotrebljavan,postoji u raznim veličinama.
7. Specijalni šator služi alpinistima u teškim zimskim uvjetima.
Svaki šator za vrijeme kiša treba paziti, ne dirati platno šatora iznutra, jer to poništava
impregnaciju šatora.

Šatori se izrađuju od čvrstog nepromočivog materijala - laneno platno, svila... Šator je

najbolje postaviti na uzvišenom terenu koji bi u slučaju kiše omogućio otjecanje vode. Šator
treba da je u blizini šume, ali ne u njoj. Ne treba ga podizati ispod visokog drveta, u gustoj
travi, pored mravinjaka, u koritu isušenog potoka, na ilovači, u jarugama i vrtačama. Šator
mora biti zaštićen od vjetra. Stranice šatora moraju biti zategnute. Konstrukcija mora biti
pravilno postavljena, a donji rubovi šatora moraju doticati zemlju. Kolci-klinovi moraju biti
čvrsto zabijeni u zemlju (pod kutom od 45-60 stupnjeva) kako ih vjetar, odnosno sile ne bi
lako iščupala.
ŠATORSKA PRAVILA
Ne dirati krov šatora za vrijeme kiše, jer u tom slučaju propušta vodu.
Šator mora biti čvrsto zategnut.
Pred kišu olabaviti konope pomoću žabica.
Šator ujutro obavezno provjetravati.
Ne pakirati mokar šator.
Kolce ne umotavati u smotani šator i dobro ih očistiti prije pakovanja
Ne držati otvoren plamen unutar šatora.
UPOTREBA ŠATORSKOG KRILA
Šatorsko krilo ima veoma veliku primjenu. Od njega se može napraviti kabanica, nosila,
vreća, zaklon... (zavisno od broja šatorskih krila).
Primjer upotrebe šatorskog krila ili tende pri izradi zaklona ili prenoćišta.

Zakloni
Prinudno, ako nas iznenade neprilike, loše vrijeme, kriva procjene ili sl. možda će nam trebati
znanje o podizanju zaklona od vjetra i kiše. Tada ćemo koristiti sva priručna sredstva,
kabanice, najlonske kese ...bilo što. Osim toga na raspolaganju su nam i materijali iz prorode:
drva grane, lišće, trava... Sklonište treba biti u što većoj mjeri otporno od vjetra i kiše, kako bi
nam osiguralo suhi i topli smještaj. U nekim prilikama ili ako to nalaže program bivaka,
sklonište ćemo podignuti i za višednevna potreba. Za tu priliku postoja razne riješenje i
prijedlozi.
 Signalizacija i prijenos poruka
Signalizacija je način prijenosa poruka na daljinu, gdje ne učestvuje čovjekov govor.
Razvija se iz potrebe da se na veće udaljenosti, uz korištenje posebnih šifri radi zaštite
poruke, prenese informacija koja je veoma važna. Za takve potrebe koriste se: dimni
signali, bubnjevi, svjetlosni zraci, zvučni signali, morzeova abeceda, pomorski kodeks,
semafor i slično. Najčešće se koristi semafor (za slanje poruka po danu) i morzeova
abeceda (za slanje poruka noću).

Semafor
Semafor je vrsta signalizacije koja se izvodi pomoću zastavica (svako slovo ima svoj
položaj zastavica). Semafor se koristi do udaljenosti od 3 kilometra. Najlakše se uči po
krugovima.

Morze
Morzeova abeceda služi za prijenos poruke na daljinu. Svako slovo je zamijenjeno
signalom koji se sastoji iz točki i crta odnosno dugih i kratkih zvučnih ili svjetlosnih
signala.

Signal u pomoć
Međunarodni znak za pomoć je S.O.S. odnosno Q.R.R. Signal koji se šalje morzeovom
abecedom je S.O.S. i tebe ga slati kao jedno slovo. U planini se šalje tako da u toku
jednog minuta bude 6 udaraca (čvrstim predmetom o čvrst predmet). Odziv spasioca je 3
udarca u jednom minutu. Sa zemlje signal u pomoć se šalje paljenjem tri vatre koje
predstavljaju jednakostranični trokut.

Kriptografija
Nevidljiva pisma su specijalan načini izrade poruka pri kojima nam je osnovni cilj da
napisani tekst učinimo nevidljivim, a da ga samo onaj kome je namijenjena može
pročitati. Umjesto običnog mastila, koristi se limunov sok, mlijeko i slično, koje kada se
osuši postaje nevidljivo i može se pročitati tek kada se poruka (papir) zagrije.

Šifrirana poruka je svaka poruka za čije čitanje je potreban određeni "ključ". Postoje
različite metode šifriranja:

 metoda zamjenom
 metoda tablicom
 metoda zamjene teksta
MORSE

MORZEOVA ABECEDA
Telegraf nam koristi samo ako znamo Morzeovu abecedu. Nju je izmislio, kao i telegraf,
Samuel Morse 1837. Tada još nije bilo telefona i mobitela, pa je ovo bio najbrži način slanja
poruke na veće udaljenosti.Morzeova abeceda sastoji se od točki, crta i razmaka ili pauza.
Točka je brz i kratak signal (oko 1/24 sekunde), a crta je obično duga kao tri točke.
Razmak između slova je također dug kao tri točke ili jedna crta, a pauza između rijeci je još
duzi razmak. Za prijem i predaju poruka moreseovim kodom, koristimo se: zvučnom
signalizacijom(zviždaljka, truba,telgraf..) i vizualnom signalizacijom(signalnim zastavicama,
svjetiljkom,zrcalom, dimnim signalima..). Morzeova abeceda može se slati na razne načine pa
i udarcima po bilo čemu, a iz čiste zabave znakove možete i pisati u obliku točkica i crtica.
Zatvorenici su u zatvorima slali poruke lupajući u metalne cijevi. Može se slati i signalnim
zastavicama, gdje se točka pokazuje lijevom rukom ispruženom lijevo od sebe, a desna ruka
je uz noge (kao u semaforu slovo F ). Crta je kad su obje ruke ispružene od sebe( kao u
semaforu R).Sigurno najpoznatija poruka koja se šalje Morzeovom abecedom je S.O.S –
međunarodni poziv u pomoć. On izgleda ovako: . . . - - - . . . S obzirom na njegovu
specifičnost, između znakova nije potrebno ostavljati razmake, samo se šalju naizmjence tri
točke pa tri crte i tako dok pomoć ne dođe.
A .- R .-.
B -… S…
C -.-. T-
D -.. U ..-
E. V …-
F ..-. Z --..
G --. 0 -----
H …. 1 .----
I .. 2 ..---
J .--- 3 …--
K -.- 4 ….-
L .-.. 5 …..
M -- 6 -….
N -. 7 --…
O --- 8 ---..
P .--. 9 ----.

Najbolje učenje koda izvodi se po grupama signala, logički okupljenim za lakše pamćenje i
povezivanje. Grupirane su prema odnosima kratkih i dugih signala.

Grupe za morzu:
1. E I S H
2. T M O
3. A U V
4. N D B
5. Z C P
6. G K J
7. L F R

Morsu možete vježbati tako da sami izradite priručni telegraf za vježbu.

ZVUCNI TELEGRAF
Dio za primanje signala:

Dio za slanje signala:

-MATERIJAL:
-4 daske (oko 10x15x2 cm), baterija 9v, od 2.5-100 m izolirane bakrene žice, ne predebele
, stara limena konzerva ili komadi lima, željezni vijak (oko 5 cm dugačak i 1 cm debeo),
željezna šarka sa vijcima, 1 čavao (8-10 cm), nekoliko čavala od 4 i 1 cm, čep od pluta ili
komad drveta,
A. Dio za primanje signala:
1. Pričvrsti dvije daske u slovo L kao na slici
2. Dodaj željeznu šarku na uspravnu dasku.Slobodan dio mora se lagano pomicati gore i dolje.
3. Omotaj žicu na vijak, oko 25 namotaja. Treba opstati bar 60 cm slobodno na oba kraja.
4. Izbuši rupu u trećoj daski i pričvrsti vijak na nju.
5. Spoji daske kao na slici, da vijak sa namotanom žicom visi dolje, par milimetara iznad
šarke.
6. Oguli oko 1 cm izolacije s oba kraja žice.
7. Pričvrsti čvrsto kraj žice na jedan pol baterije.
8. Provjeri da li radi- nakratko pritisni drugi kraj žice na bateriju; šarka bi se trebala privuci do
vijka. Ukoliko ona ostane naelektrizirana i «zalijepljena» za vijak, postavite uz vijak metalnu,
ali ne željeznu pločicu koja ce proizvoditi zvuk kad je šarka udari, ali se šarka neće «lijepiti».
B. Dio za slanje signala:
1. Izbuši rupu na kraju lima duzine 10x1 cm.
2. Odrežite mali limeni kvadratić 1x1 cm.
3. Izbrusite krajeve da nisu oštri.
4. Kroz rupu gurnite kratki čavao, savijte slobodni kraj žice oko njega i to pričvrstite za dasku.
5. Sa kraja novog komada žice izgulite izolaciju s oba kraja.
6. Izbušite rupu u limenom kvadratiću, provucite čavao i savi žicu oko njega.
7. Pričvrstite to ispod slobodnog kraja limene trake.
8. Čvrsto pričvrstite slobodni kraj žice na drugi pol baterije.
9. Na limenu traku stavite pluto ili drvo kako ti ne bi bilo vruće za prste kod prolaska struje.
ISPROBAJ!!!
Putni znaci
Putni znaci su oznake kojima se izviđači služe u prirodi (iznimno i u naseljenim mjestima), da
bi onima koji ce doći iza njih označili smjer kretanja, upozorili ih na različite okolnosti, izdali
određene zapovijedi i slično.Putni znaci se crtaju oštrim predmetom po vlažnoj zemlji, pijesku
ili snijegu, odnosno kredom na kori drveta, asfaltu, drvenim ogradama. Mogu se i slagati od
grančica, kamenčića, šišarci i ostalog priručnog materijala, odnosno utiskivati stopalom u
mekom tlu. Znakovi, se u pravilu, ostavljaju s desne strane puta –ili, po dogovoru, samo na
određenim mjestima (kako ih bi uočio jedino onaj kome su namijenjeni). Onaj kome su znaci
namijenjeni, treba ih –nakon š to se upoznao s porukom –izbrisati ili uništiti (osim znakova
koji su ostavljeni kako trajna upozorenja).
Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb u obliku štita. On je dvostruko podijeljen
vodoravno i okomito u dvadeset pet crvenih i bijelih (srebrenih) polja, tako da je prvo polje u
gornjem lijevom kutu štita crvene boje. Iznad štita je kruna s pet manjih štitova s povijesnim
grbovima poredanih s lijeve strane štita na desnu stranu ovim redom: najstariji poznati grb
Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Visina manjih polja u
kruni je dva i pol puta manja od visine polja na glavnom štitu, dok je širina svih polja ista.
Najstariji poznati grb Hrvatske sadrži u štitu na plavom polju žutu (zlatnu) šesterokraku
zvijezdu s bijelim (srebrenim) mjesecom.
Grb Dubrovačke Republike u štitu na modrom polju sadrži dvije crvene grede.
Dalmatinski grb sadrži u štitu na plavom polju tri žute (zlatne) okrunjene leopardove glave.
Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu ulijevo s crvenim
papcima i rogovima.
Slavonski grb sadrži u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, a između
dvije grede je crveno polje po kojemu nalijevo korača kuna. U gornjem plavom polju je žuta
(zlatna) šesterokraka zvijezda. Čitav grb je obrubljen crvenom trakom.
Prvi put je hrvatski grb prikazan na genealogiji Habsburgovaca iz 1508/1512. godine. Vjeruje
se da se ovaj grb javlja i ranije. Nalazi se i na spomen-taliru iz 1525.te u pečatu isprave
izbornoga hrvatskoga sabora u Cetinu od 1. siječnja 1527., kad je Ferdinand I. izabran za
kralja Hrvatske.
 
Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom Republike
Hrvatske u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1:2. Boje zastave su položene vodoravno,
i to ovim redom odozgo prema dolje: crvena, bijela i plava.
Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Republike Hrvatske smješten je u sredini
zastave u sjecištu dijagonala. U vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda i tradicionalne su
ilirske surke bile u tri boje - crvenoj, bijeloj i modroj, a na svečanoj inauguracijskoj odori
bana Josipa Jelačića iz 1848. godine te su tri boje bile sastavni dio.
Sačuvana je trobojna zastava iz te godine, s redoslijedom boja: crvena, bijela i modra. Zastava
simbolizira težnju hrvatskih preporoditelja za sjedinjenje hrvatskih zemalja.
Izletništvo i život u prirodi

Izletništvo je svaki organizirani pohod u prirodu.

Oblici aktivnosti
Izlet je poludnevni, jednodnevni, ili dvodnevni boravak u prirodi, u izlet spadaju i oblici
raznih obilazaka povijesnih spomenika, šetnje... Kretanje na izletu mora biti što više
prilagođeno mlađima i slabijima pri čemu se ide u stroju. Vodu treba što manje piti i
racionalno je koristiti. Odmor treba biti na svakih sat vremena i to od 5 do 10 minuta. Bivak je
višednevni organizirani boravak u prirodi u trajanju od 3 do 7 dana. Konačari se šalju da bi
sredili i osnovne uvjete, i oni dolaze ranije od drugih. Na ovoj aktivnosti se sprovode brojni
programi (osvajanje vještarstava...). Tabor je najviši oblik organiziranog boravka u prirodi, u
trajanju od 7 do 21 dan. Na njemu se provjeravaju stečena znanja i osvajaju vještarstva. Na
logoru se razvija osjećaj drugarstva, vodni duh i odgovornost. Pokretni tabor je vrsta tabora
koji se održava na više mjesta, gdje se u svakom provodi određeno vrijeme. Put se prelazi
pješke a spava se u zaklonima od šatorskog krila. Marš-Hodnja je organizirano pješačenje sa
već unaprijed isplaniranom rutom i ciljem. Prelazi se od 20 do 25 kilometara dnevno a svaka
3 dana se prakticira odmor od jednog dana. Pohod je pješačenje kombinirano sa prijevozom
(neke vrste prijevoznog sredstva). Cilj pohoda je najčešće obilazak nekog povijesnog
spomenika, osvajanje vrhova...
Izlet
Izlet je jedan od najomiljenijih i najmasovnijih oblika izviđačke aktivnosti. Kroz izlete se
upoznaju nova mjesta upoznaju novi ljudi i stječu nova znanja, izlet je također prilika da se
provjeri već stečeno znanje članova. Izleti po dužini trajanja mogu biti:
poludnevni
cijelo dnevni
višednevni
Prema organizatoru izleti se dijele na:
Patrolne
Družinske
Odredske (klupske)
Za izlet se treba detaljno pripremiti. Tom prilikom treba obratiti pažnju na: cilj izleta, mjesto
izleta, vrijeme polaska, vrijeme dolaska, vrijeme trajanja, tko će ponijeti kolektivnu opremu
(svi nose ličnu), zaduženjima svakog člana, program rada...
Pravila kretanja:
kretati se uvečer ili ujutro
ujednačen hod
učesnici zdravi i sposobni
na svakih sat vremena pješačenja, od 5 do 10 minuta odmora
Opasnosti:
sunčanica
toplotni udar
totalna iscrpljenost
 Pravila za preživljavanje u prirodi
Niko ne očekuje da će se izgubiti ali i takve stvari se dešavaju pa treba biti spreman za
tako nešto. Definicija preživljavanja glasi: "Ostani utopljen i suh dok čekaš da te
pronađu!" Pravila za preživljavanje:

 Ostanite zajedno, ne razdvajajte se - ukoliko si sa prijateljem ili svojim kućnim

ljubimcem. (ovo pravilo treba poštovati zbog tjelesne temperature jer ako se
priljubiš uz prijatelje zadržat ćeš svoju tjelesnu toplinu, također ne treba se
razdvajati jer društvo u takvim situacijama puno znači)
 Ostani na jednom mjestu ili u jednoj oblasti, ne lutaj - (ovo je najvažnije od svih
pravila jer ako lutaš ne mogu te pronaći a uz to se izlažeš i dodatnim
opasnostima)
 Ugrjj se - (što znači da treba obuči svu odjeću, pokrij svu površinu kože koju
možeš i zapamti da ti je najvažniji dio odjeće kapa jer preko 70 procenata ukupne
toplote tijela dolazi preko glave)
 Pronađi udobno mjesto za čekanje, a ne mjesto za skrivanje - (udobno mjesto za
čekanje je toplo, zaklonjeno od vjetra i kiše ali ne takvo da te tragači ne mogu
naći, dobro je smjestiti se ispod velikog ali ne i osamljenog drveta)
 Obuci nešto svjetlo - (tako će te tragači lakše naći, također možeš da napraviš i
zastavu od priručnog materijala ali ne zaboravi da ne skidaš ni jedan dio odjeće ili
možeš napisati UPOMOĆ ili SOS uz pomoć kamenja ili grana i napraviti veliku
strelicu koja pokazuje gdje si)
 Budi što veći za tragače - (ako je to moguće tvoje mjesto za čekanje treba da je
blizu otvorenog prostora, kad čuješ da neko dolazi izađi na središte čistine i zovi,
ako čuješ avion leži na zemlju da bi pilot imao što veću metu na vidiku i maši
rukama i nogama tako da praviš krugova ali prestani čim avion ode jer tlo može
biti veoma hladno)
 Ne leži na golu zemlju - (prethodno pravilo je jedini izuzetak ovog pravila, hladna
zemlja može ti ukrasti tjelesnu temperaturu, napravi podlogu od grančica,
mahovine, lišća itd. takva podloga treba biti debela barem kao onaj na kome kuci
spavaš, kad izradiš podlogu ostavi malo materijala da ti služi kao pokrivač)
Planinarska markacija
Prilikom kretanja u planinama najviše poteškoća predstavlja pronalaženje puta. Zbog toga u
planinama ka većim vrhovima i drugim izletničkim mjestima vode označeni putovi. Oznake
na ovim putovima se sastoje od crvenog prstena u kome je beli krug, i one su postavljene duž
šume po stablima, stijenama...
Planinarski putovi i markacije
PLANINARSKI PUTEVI I STAZE
U planini se treba kretati isključivo planinarskim stazama jer one služe da se njima sigurno i
sa što manje teškoća dođe do određenog cilja i nazad. Planinarske putove razvrstavamo u tri
kategorije; 1. lagani (slo.lahka pot) je onaj na kojem se ne treba pomagati rukama; 2. srednje
teški (slo. zahtevna pot)-na težim mjestima moramo se pomagati rukama; i 3. teški put (slo.
zelo zahtevna pot)-onaj na kojemu je upotreba ruku neophodna. One staze, koje za lakše i
sigurnije kretanje imaju na kritičnim mjestima ugrađene metalne sajle i klinove, zovemo još i
osiguranim stazama. Na takve putove treba ići samo ako smo psihofizički sposobni za
kretanje po njima, a i onda treba svaki korak činiti pažljivo i promišljeno. Stani i propusti one
iz suprotnog smjera, ako su na kritičnijem mjestu.
MARKACIJE I PUTOKAZI
Crveno-bijele oznake zvane markacije (marke, Knafeljčeve markacije) na stablima, stijenama,
zidovima, ogradama i kolcima uz planinarsku stazu jamče da ona nekuda vodi (ne jamči da
vodi baš onamo kamo želiš stići-to jamče putokazi, ali samo ako su ispravno okrenuti).
Plavo-bijele markacije označavaju pristupe speleološkim objektima. Na većim plohama
markacije imaju oblik kruga, a na tankim stablima tri usporedne crte. Križanja putova
označavaju se znakom X ispod markacije, pedesetak metara prije samog raskrižja, a
strelicama i savinutim crtama označavaju se skretanja. Oznake se u pravilu postavljaju tako da
se stojeći kod jedne može vidjeti sljedeća. Markiranje planinarskih staza je odgovoran posao
(za razliku od markiranja iz škole).
Na raskrižjima i skretanjima osvrni se za sobom i zapamti kojom si stazom došao za slučaj da
se moraš vratiti istim putem, a ujedno provjeri jesu li oni iza tebe vidjeli kojim putem treba
krenuti dalje. Dakako, na takvim mjestima moraš još više paziti da i sam odabereš pravi put
za nastavak kretanja. Ako počeci staza iza križanja nisu jasno označeni, treba pogledati
zemljovid i po potrebi poslati »izviđače« svakim putem po dvije-tri minute da izvide početke
staza. Ne odvajaj se od skupine!
Kada si u skupini u kojoj nije vodič, posebno obrati pažnju da tvoja grupa ide pravim putem.
Moglo bi se dogoditi da nitko ne zna kako ste dospjeli tamo kamo ste dospjeli (a dospjeli ste
nekamo kamo niste namjeravali), jer je svatko mislio da ostali znaju put. U slučaju da izgubiš
markaciju, upozori na to ostale i svi zajedno potražite posljednju viđenu oznaku. Tada će ti
koristiti zemljovid i poznavanje osnova orijentacije.
Ponašanje u planinarskim domovima
PLANINARSKA ETIKA

Među planinarima postoje određena pravila ponašanja, zasnovana na društvenim etičkim

normama i uzajamnom pomaganju;

 Pri susretu u planini planinari se međusobno pozdravljaju (mlađi pozdravljaju starije,

muški pozdravljaju žene, oni koji se penju one koji silaze (simbolično odavanje
počasti za izvršeni uspon). Na pozdrav se mora jasno i glasno odzdraviti. Srdačno
pozdravi i gorštake, mještane, šumare i druge ljude koje susrećeš u planini. Zahvali se
za primljenu pomoć i oduži.
 Tempo hoda prilagodi najsporijem planinaru u skupini!
 Ne ostavljaj u planini samoga člana skupine! U slučaju nesreće moralno i krivično si
odgovoran za njega. Isto tako, nikad ne idi sam u planinu i ne odvajaj se od svoje
skupine!
 Ponudi pomoć i pruži je svakome kome je ona potrebna!
 Ne pravi se važan svojim planinarskim i inim »sposobnostima«, dokazivanjem
kondicije (komu ili čemu?) trčanjem na vrhove, primjerice. Nije bolji planinar onaj
koji se popeo na viši vrh brže i spretnije od ostalih, već onaj koji cjelovitije
proživljava svoje posjete planinama.
 Kada si u planinarskoj opremi, imaj na umu da svojim nesmotrenim ponašanjem
možeš nanijeti ljagu planinarskoj organizaciji i planinarima, pa i svojoj domovini, ako
si u inozemstvu. Budi primjeran planinar!
 Ne bacaj otpatke po planini, a svoje smeće odnesi sa sobom u dolinu! Ako si sve
dovukao gore, sigurno možeš i praznu ambalažu vratiti dolje!
 Ne deri se u planini, ne slušaj preglasno radio!
 Hodajući planinskim stazama, u okviru svojih mogućnosti uklanjaj napadalo kamenje,
granje i popravljaj putokaze. Čuvaj staze, markacije i planinarske objekte. Uključi se u
akcije uređivanja i održavanja domova i njihova okoliša.
 Na vrhovima i domovima gdje postoje upisne knjige, upiši se čitko u njih. Napiši:
datum, ime i prezime, puno ime tvojeg planinarskog društva, neku zgodnu opasku ili
pjesmicu, npr. »Vodiča pratili smo slijepo, bilo nam je lijepo«... Ne upisuj neukusne
primjedbe, a knjigu uredno vrati na mjesto gdje si je našao.
 Općenito budi tolerantan prema drugima. Nekima je za planinarski doživljaj dovoljan
uspon na Medvedgrad, dok nekima ni alpski vrhunci nisu osobito impresivni, neki ne
mogu hodati toliko koliko možeš ti, uostalom drugi možda imaju ciljeve i motive
drugačije od tvojih. Uživaj u onome što ti voliš i pusti druge da uživaju u onome što
oni vole, osim ako oni svojim brbljanjem do besvijesti tebi ne dozvoljavaju da uživaš
u onome što ti voliš!

PONAŠANJE U PLANINARSKIM DOMOVIMA

 Pridržavaj se kućnog reda. U planinarskom domu se osjećaj kao kod kuće, ali se i
ponašaj kao kod svoje kuće (ili još bolje, dapače)!
 Prilikom dolaska u dom u kojem ćeš noćiti predstavi se domaru, daj mu svoju osobnu
ili planinarsku iskaznicu (potonja snižava cijenu noćenja u planinarskim domovima do
 50%). Prije odlaska pozdravi domara i obavijesti ga o smjeru svojeg daljnjeg kretanja.
Ne odlazi iz doma dok nisi platio noćenje, jelo i piće (ali ne ostaj ni zauvijek!).
 Štedi vodu u planinarskim i ostalim planinskim objektima.
 Poslije 22 sata poštuj apsolutni mir, umorne planinare poštedi svojih pjevačkih i
sličnih »sposobnosti«. U spavaonicu nemoj ulaziti s gojzericama na nogama, već za
kretanje po domu ponesi papuče ili čiste tenisice.
 U planinarskim objektima pušenje nije dozvoljeno. Uostalom, nije li mnogo ugodnije i
zdravije udisati čisti gorski zrak negoli duhanski dim? Ne dozvoljavaj drugima da
puše u prostoru gdje je to zabranjeno!
 Ne opijaj se alkoholom po planinarskim domovima! To možeš činiti u svakoj birtiji u
svom kvartu koja ti je neusporedivo bliža i gdje ćeš naći bolje društvo po toj liniji! Za
dobro raspoloženje alkohol nije nužan, pogotovo se kloni prekomjernog konzumiranja
sadržaja vinskih boca i čutura. Pijanci štete ugledu planinarske organizacije, a vođi
izleta mogu stvoriti velike probleme (osim ako i on nije jedan od njih).
 U planinarskim se objektima smije jesti i piti vlastita, donesena hrana i piće, ali ti ipak
kupi čaj ili slično (bar nešto) jer tako potpomažeš održavanje doma. U interesu ti je da
dom bude otvoren i sljedeći put kad dođeš.
 Ako je gužva u domu, ustupi što prije svoje mjesto onima koji dolaze.
 Planinarske objekte za sobom ostavljaj u stanju kakvo je bilo prije ili još boljem, kako
bi i sljedeći posjetitelji mogli u njima ugodno boraviti.

Zaštita planinske prirode

Osnovna bi značajka svakog planinara morala biti ljubav prema prirodi, a druženje s prirodom
i uživanje u njoj svrha njegova pohoda planini. Iz ljubavi prema prirodi (kako onoj planinskoj,
tako i nizinskoj) izrastao je i pokret za zaštitu prirode, koji je s vremenom poprimio znatno
šire razmjere. U planinarskoj se organizaciji velika briga polaže na razvijanje ekološke svijesti
i borbu za zaštitu prirode, jer su planinari česti svjedoci njezine devastacije. Navedimo ovdje
najočitije eko-katastrofe:
 Nekontrolirana sječa šuma narušava prirodnu ravnotežu i ljepotu pejzaža te otežava
život biljnih i životinjskih zajednica remećenjem njihove biosfere.
 Trovanje šuma kiselim kišama, koje su posljedica onečišćene atmosfere iz
industrijskih dimnjaka, domaćinstava i dr. Danas se zna tko i kako šteti prirodi, no iz
ekonomskih razloga zagađivači često i prečesto izbjegavaju pitanja zaštite i ne brinu o
ekološki najprihvatljivijim načinima proizvodnje.
 Nesavjesni posjetitelji, koji urezuju napise u kore drveta, plaše životinje pretjeranom
bukom, posvuda bacaju smeće i opuške cigareta i koji u velikim količinama čupaju
cvijeće po principu »ionako nije ničije, a ako ga uberem onda je samo moje«. Upamti,
ljubitelj prirode nije onaj tko bere cvijeće već onaj tko ga ostavi živjeti, tako da mu se
i sljedeći prolaznik može diviti! Ubrati cvijet znači ubiti cvijet! Zakonski zaštićene
biljke su runolist, velebitska degenija, alpski kotrljan, kranjski i zlatni ljiljan,
božikovina, sirištara, tisa, širokolisna veprina. Međutim, ne treba brati ni bilje koje
nije zakonom zaštićeno. Cvijeće je najljepši ukras planine, zar ne?

Ljudska se civilizacija proširila u sve dijelove Zemlje, a jedino su planine, zbog svoje
nepristupačnosti još uvijek velikim dijelom ostale sačuvane od njezinih utjecaja, pa se stoga
najveća i najljepša zaštićena područja nalaze u planinskim predjelima. Značajna i još koliko-
toliko očuvana područja zaštićuju se raznim oblicima zaštite i to redom: strogi rezervati-u
njima nisu dozvoljeni nikakvi zahvati na prirodu, nacionalni parkovi-svrha im je zaštita i
kontrolirani turistički posjet, parkovi prirode-veća značajnija područja koja zbog nečega ne
mogu dobiti status nacionalnog parka, spomenici prirode-zasebni prirodni fenomeni.

U nas još uvijek nema dovoljnog razumijevanja za prirodne vrijednosti, o čemu svjedoče:
prekomjerna sječa (gospodarenje šumom umjesto njege), auto-utrke i planovi o elektranama
ili masovnom turizmu u zaštićenim područjima, pobacano smeće i počupano cvijeće uz
planinske staze, neograničene najezde turista u nacionalne parkove, nepoštivanje propisa i
nekažnjavanje prekršaja. Zato je borba za zaštitu prirode potrebna i opravdana. ZAŠTIĆENA
PODRUČJA HRVATSKE

Strogo zaštićena planinska područja su nacionalni parkovi Risnjak, Plitvička jezera, Paklenica
na Južnom Velebitu, strogi rezervati Bijele i Samarske stijene, te Hajdučki i Rožanski kukovi
na Sjevernom Velebitu. Biokovo, Medvednica i Velebit su parkovi prirode.

10 EKO-ZAPOVIJEDI (Što svatko može i treba činiti)

 Ne čupaj i ne uništavaj biljke, ni zakonski zaštićene a ni nezaštićene. Ne trgaj grane i

ne oštećuj koru stabala. Nemoj ometati i plašiti životinje, remetiti mir nepotrebnim
vikanjem ili bukom, bacanjem kamenja ili na druge načine. Poštuj mir planinske
prirode!
 Poštuj propise nacionalnih parkova, rezervata i parkova prirode! Jednako se ponašaj i
u nezaštićenim područjima, iako to zakoni ne traže.
 Najljubaznije upozoravaj izletnike i nesavjesne planinare i apeliraj da ne oštećuju i
uništavaju okoliš, posebice da ne beru tek procvalo cvijeće. Imaj na umu da će se takvi
prema zaštitarima i zaštiti prirode postaviti odbojno, postaviš li se neljubazno i
netolerantno!
 Uključuj se u razne ekološke akcije (potpisivanje peticija, akcije skupljanja otpada iz
planina, mirne prosvjede, ekološke skupove i sl.)
 Svoje smeće sa sobom odnesi u dolinu, čak i ako postoji koš za smeće, jer ga obično
nitko ne prazni ili ga prazni u obližnjoj šumi.
 Ne pali vatru u šumi, a svaku vatru brižljivo ugasi! Šumski se požari teško gase zbog
nepristupačnosti i neprohodnosti planinskih terena.
 Izbjegavaj vožnju automobilom po planinama jer tako dodatno zagađujemo okoliš, a
sebe lišavamo užitaka i ljepota koji su cilj planinarenja. Planinske ceste služe za veće
potrebe; npr. spašavanje i opskrbu.
 Propagiraj prirodne ljepote i njihovu zaštitu ljudima oko sebe; u školi, na poslu, na
oglasnim pločama, putem predavanja i slično.
 Na svakom izletu učini barem jednu sitnicu za prirodu! Pokupi odbačenu kutiju, bocu
ili limenku sa staze!
 Čvrsto se drži vlastitog načela da nakon tvog odlaska iz nje, u planini ne smije ostati
nikakvih štetnih tragova tvog posjeta!

Ukratko o planinama
Planine ili gore su u geografskom smislu uzdignuti dijelovi Zemljine kore, viši od 500m.
Prema starosti i geološkoj građi dijelimo ih na stara i mlada gorja. Mlada su uglavnom strmija
i viša, a stara blaža i niža. Planine nastaju i oblikuju se tektonskim procesima koje dijelimo na
endogene ili unutarnje (seizmička i vulkanska aktivnost) i egzogene ili vanjske (erozija-
odnošenje zemlje uzrokovano kretanjem voda, denudacija-ogoljivanje stijena zbog razlika
temperatura i atmosferilija ili širenja korijena biljaka, korazija (ne korozija!)-mehaničko
oblikovanje stijena i dr.).

Najveći planinski lanci svijeta su: Himalaja s najvišim vrhom svijeta Mt Everestom iliti
Chomolugmom iliti Sagarmathom (8872m) te još 13 vrhova viših od 8000 metara (K-2, Cho
Oyu, Lhotse i dr.), Kordiljeri (Rocky Mountains), Ande s najvišim vrhom Aconcaguom, Alpe,
Kilimanjaro i dr.

Europom dominiraju Alpe, čiji su najviši vrhovi Mont Blanc (4807m), Monte Rosa,
Matterhorn, Jungfrau, Grossglockner i dr. Među europskim planinskim lancima ističu se još
Pirineji, Apenini, Tatre i Dinaridi.

HRVATSKE PLANINE

Hrvatska je dijelom i planinska zemlja. Premda hrvatske planine nemaju nijednog vrha višeg
od 2000 metara, po ljepoti im je malo ravnih na Zemlji. Većina naših planina pripada
Dinarskom planinskom sustavu (ne kunskom platnom sustavu!). Planine Dinarida građene su
pretežno od vapnenca i karakterizira ih kraški reljef, dok su planine u unutrašnjosti (bivši
otoci Panonskog mora) nešto niže, šumovitije, po postanku starije i općenito pristupačnije.

Zahvaljujući blizini Zagreba, planinarski najposjećivanije gore su Medvednica i Samoborsko

gorje s obiljem staza, domova i drugih planinarskih ciljeva. Nešto dalje, ali ne manje
zanimljivo je Žumberačko gorje s najvišim vrhom Sv. Gera i planine Hrvatskog zagorja
(Ivanščica, Strahinjščica, Kalnik, Ravna gora, Cesargradska gora, Kostelsko gorje). Slavonske
planine su Psunj, Papuk, Krndija i Dilj. Gorski kotar je veliko planinsko područje s mnogo
planinarskih ciljeva (Velika Kapela, Bijele i Samarske stijene, Bjelolasica, Bitoraj, Risnjak,
Klek kod Ogulina). Uz more se izdižu naše najviše i najljepše planine; Učka i Ćićarija u Istri,
Obruč i Snježnik u Hrvatskom primorju, planine Dalmacije (Dinara (najviši vrh Hrvatske-
1831m), Biokovo, Kozjak, Svilaja, Promina, Mosor...), a osobito se veličinom, ljepotom i
mnogobrojnim zanimljivostima ističe Velebit. Otočne planine nisu odveć visoke, ali su zbog
vidika na more i primorske planine zanimljive kao planinarski ciljevi (vrhovi Brača (Vidova
gora, visoka 780m, najviši je otočni vrh Hrvatske), Cresa, Lošinja, Hvara, Visa, Krka,
Kornata i dr.).

Za upoznavanje naših planina i izbor ciljeva u njima preporučam knjige: Željko Poljak:
»Hrvatske planine«, (planinarsko-turistički vodič), Zlatko Smerke: »Hrvatske planine«
(fotomonografija) te vodiče po hrvatskim planinama i obilaznicama.

Što je planinarstvo
Planinarstvo je vrlo širok pojam koji obuhvaća gotovo sve čovjekove djelatnosti izravno i
neizravno vezane uz vlastonožno kretanje u planinskim predjelima. To nije besciljno lutanje
brdima i osvajanje vrhova s kojih ćemo ionako kad-tad morati sići, već način i stil života,
čitav niz dobrovoljnih aktivnosti koje suvremenom gradskom čovjeku život čine ugodnijim,
zanimljivijim, zdravijim i nadasve ljepšim. Odlazak u prirodu i kretanje na čistom planinskom
zraku predstavlja aktivni odmor koji planinara ispunjava osjećajem zadovoljstva i novim
doživljajima. Iako planinarenje fizički iscrpljuje, ono nas istovremeno obogaćuje i osvježava
novom emocionalnom energijom, koja nam je prijeko potrebna za život u ljudskoj zajednici i
njenoj često isuviše sivoj svakodnevici. Planinarstvo, međutim, nije bijeg od stvarnosti, ali
jest neka vrsta povremenog bijega od prosječnosti, umrtvljenosti i jednličnosti života u
svakodnevici.

Bavljenje planinarenjem razvija mnoge dobre osobine; snalažljivost, hrabrost, požrtvovnost,

prilagodljivost, fizičku izdržljivost, društvenost, smisao za razumijevanje ljudi i prirode,
domoljublje. Planinarenje se temelji na zajedništvu, na uzajamnom djelovanju s ciljem
svladavanja prirodnih, ali ujedno i vlastitih psihofizičkih »prepreka«. Prema tome, bavljenje
planinarenjem pospješuje čovjekovo zdravlje, kako fizičko, tako i psihičko.

POGREŠNO SHVAĆANJE PLANINARSTVA

Kada prosječan čovjek zamišlja planinara obično pred sobom vidi čudnovatog jadnika koji se
uznojen, opterećen naprtnjačom penje na davno osvojene vrhove s kojih će ionako sići; ide u
nepristupačne, pa i opasne predjele daleko od kuće, bez nekog njemu jasnog razloga.

Međutim, planinar nipošto nije neki čudnovati mazohist, jer njemu, primjenjuje li stečena
znanja, penjanje ne predstavlja muku. Fizička aktivnost je više sredstvo i metoda planinarenja
nego cilj. Osnovni cilj i sadržaj planinarenja je uživanje, pri čemu se fizičko i duhovno
izvrsno nadopunjuje.

Unatoč fizičkim naporima koje iziskuje i svrstavanju među športske djelatnosti planinarstvo
nije sport, jer je natjecateljska borba, koja je bitno obilježje svakog sporta, strana zdravom
poimanju planinarstva. Protivnik planinaru nije drugi čovjek (»protivnik« mu je priroda), a ni
pobjeda jednoga čovjeka nije poraz drugoga. K tome, planinarstvo je usmjereno
doživljavanju, a ne dokazivanju vlastite snage i spretnosti. Sportu i planinarstvu dodirno i
zajedničko je samo ono što nazivamo rekreacijom i fizičkom kulturom. No, pitanje je u kojoj
je mjeri današnji šport kultura; sjetimo se samo boksa ili nereda na stadionima.

Nažalost, u nas ne postoji jasna granica planinarstva i izletništva, što često rezultira
poistovjećivanjem izletnika i planinara, najčešće s argumentom da su i jedni i drugi usmjereni
na čist zrak i kretanje prirodom. Za razliku od običnog izletnika, planinar vlada teoretskim i
praktičnim znanjima o kretanju i boravku u planinama, a odlascima u prirodu pristupa
organizirano, sustavno i osmišljeno. Formalno je planinar svatko tko je uplatio godišnju
članarinu i ima važeću planinarsku iskaznicu, no u praksi je planinar onaj tko redovito ide u
planine, čuva ih i štiti, te posjeduje određeno planinarsko iskustvo stečeno sudjelovanjem na
planinarskim izletima.

ZAŠTO PLANINARIMO

Na pitanje zašto uopće odlazimo u planine nemoguće je dati jednostavan i jedinstven odgovor
ponajprije zato što svaki planinar ima svoje motive, ciljeve i svoj način shvaćanja
planinarstva. Svatko planinarske izlete proživljava na svoj način i veseli se nečemu što
drugima možda ne pričinja nikakvo zadovoljstvo - zato i za tuđe planinarske motive i ciljeve
koje ne razumiješ, bar imaj razumijevanja. Ipak, svim je planinarima zajedničko da u planine
idu jer to vole. Planine pružaju nebrojene užitke svakome tko ima sposobnost da ih uoči,
doživi i ponese u sebi.

Može se reći da planinarske pobude uvelike proizlaze iz nagonskih čovjekovih potreba koje
su suvremenim načinom života u gradskoj sredini znatno potisnute. U prvom redu, to su
potreba za kretanjem, potreba za upoznavanjem prirode i obilježja prostora na kojem živimo,
potreba za druženjem i upoznavanjem ljudi (pa i »komada«), te konačno najbitnija - potreba
za srećom i zadovoljstvom.

Opasnosti i strah u planini

Baš kao i svaka ljudska djelatnost i planinarenje nosi svoje opasnosti. Opasnosti u planini
mogli bismo razdijeliti na objektivne i subjektivne. Dok objektivne opasnosti NE ovise o
ljudskom faktoru, subjektivne se događaju zbog krivih procjena, neispravne opreme,
nedovoljne pripremljenosti ili nepažnje, pa se mogu i spriječiti. Ne treba biti zaplašen
opasnostima, jer to nepotrebno otežava normalan život, ali treba biti svjestan svega što nam
prijeti i učiniti potrebne mjere zaštite. Predosjećaš li opasnost, ne srljaj u nju! U planinu nikad
ne idi sam, jer ti u slučaju nesreće nema tko pružiti pomoć! Planinarenje je društvena, a ne
individualna aktivnost; samo je doživljavanje individualno. Krajnji cilj svakog tvog izleta
neka bude sretan povratak kući!

OBJEKTIVNE OPASNOSTI

 Vremenske (ne)prilike čest su uzrok nevolja u planinama, bilo da se radi o kiši,

snježnoj mećavi, tuči, orkanskom vjetru ili magli. U slučaju nevremena treba se što
prije se domoći najbližeg zaklona i u njemu ostati dok nevrijeme ne posustane. Valja
pritom znati da pred grmljavinskim nevremenom osamljeno drveće, uski grebeni,
vrhovi, stijene i druga mjesta izložena munjama nisu dobar zaklon. Međutim,
domogavši se konačno kakvog-takvog zaklona, ljudi se osjećaju spašenima, a
zaboravljaju da je bitno sačuvati tjelesnu toplinu i spriječiti pothlađivanje odnosno
smrzavanje! Smrzavanje je, uz poskliznuća, najčešći uzrok stradavanja u planinama, a
zapravo je posljedica neznanja ili neopremljenosti, odnosno može se spriječiti. Toplina
tijela najbolje se čuva kretanjem, a u mirovanju tako da tijelo pokrijemo astrofolijom
ili novinskim papirom većeg formata ili većim brojem slojeva odjeće(toplinu čuva
zrak između slojeva!).
 Osim nepovoljnih atmosferilija, treba se čuvati i od sunca, a pogotovo od vrućine i
prevelike količine UV-zraka. Zatiljak, glavu, ramena i oči zaštiti od sunca. Izbjegavaj
uspone za najvećih podnevnih vrućina!
 Kretanje preko sipara, po snijega, ledu, bljuzgi i blatu zahtijeva povećan oprez, jer je
tlo nestabilno i veoma sklisko, pa se lako može dogoditi pad i poskliznuće niz padinu.
Svaki korak mora biti promišljen i stabilan!
 Kamen ili lavina koja pada brzo postiže veliku brzinu i dobiva strahovitu snagu, koja
lako može ubiti čovjeka ako joj se nađe na putu. U slučaju odrona iznad tebe treba
reagirati strelovito; pogledati odakle dolazi kamen i naglo odskočiti u stranu. Hodajući
treba paziti gdje stajemo i izbjegavati nestabilno kamenje, koje bi se moglo odroniti na
nekoga ispod (uostalom, ni tebi nije svejedno hoćeš li se strmoglaviti niz padinu).
Izbjegavaj kršljive stijene i prenagurane staze!
 U proljetno doba godine javlja se opasnost od krpelja koja traje do sredine jeseni.
Poslije svakog izleta se otuširaj (korisno za ispiranje znoja i opuštanje mišića) i pritom
pogledaj da slučajno nemaš slijepog putnika na tijelu. Imaš li, uhvati ga čistom,
plamenom opaljenom pincetom što bliže rilcu i povlačeći olabavi njegov prihvat, a
zatim izvuci iz kože tako da nijedan njegov dio ne ostane na tebi. Ako to ne ide,
omami ga alkoholom na vati, pa pokušaj ponovno. Za utjehu, većina ih nije zaražena.
 Strah od napada životinja mnogo je veći no što bi trebao biti s obzirom na stvarnu
opasnost. U kraškim predjelima, gdje ima zmija, nije loše malo više pripaziti gdje
 stajemo i za što se primamo, međutim nije poznat primjer u povijesti našeg
planinarstva da je netko umro od »ugriza« zmije. Neosnovano je velik i strah od
medvjeda i vukova. Iako su zabilježeni bliski i vrlo dojmljivi susreti, nije poznat slučaj
da su neizazvani napali ljude u planini. Pri susretu sa životinjama treba nadvladati
instinktivnu želju za trčanjem i mirno se udaljiti! Treba biti relativno glasan, tako da
nas životinje mogu rano uočiti i udaljiti se; sve zdrave životinje su plašljive i povlače
se pred čovjekom, osim ako se osjete napadnute, a tek tada uzvraćaju napad. U planini
je znatno veća opasnost od napada grabežljivog homosapiensa, no osobna je sigurnost
još uvijek veća nego u gradu!

SUBJEKTIVNE OPASNOSTI

Subjektivne opasnosti nastaju zbog »ljudskog faktora«, krivih procjena i planova, nedovoljne
pripremljenosti ili neispravnosti opreme. One se mogu predvidjeti i gotovo sasvim izbjeći.
Prije polaska na izlet racionalno procijeni svoju psihofizičku spremnost i opremljenost. Ako si
bolestan ili se ne osjećaš dobro, odustani od odlaska u planinu. Sve potencijalno opasne
radnje (ukopčavanje karabinera, pravljenje čvorova i sl.) dobro uvježbaj na neopasnom
mjestu. Radnje čini pažljivo i s provjerom.

Čest uzrok opasnosti, koji može biti preduhitren dobrim planom, je nepredviđeno zadržavanje
u planini nakon spuštanja mraka. Mrak je posebno neugodan u zimsko doba godine kada su
dani kraći i hladniji. Uvijek treba paziti da se do naseljenih mjesta ili prenoćišta stigne za
dana!

Razmjerno često se u planini dogodi da zalutamo i izgubimo put ili markaciju. Lutanje se
može spriječiti dobrim vođenjem grupe, poznavanjem puta ili znalačkim korištenjem
orijentacije. Hodajući planinom stalno treba na karti pratiti gdje se otprilike nalazimo.

STRAH I PANIKA

Strah je normalna pojava pri susretu s opasnostima u teškim situacijama. U stanju straha
čovjek se teško može kontrolirati, a nepromišljenim akcijama može sebe i druge dovesti u još
veću opasnost ili prouzročiti nesreću. Panika je grupni oblik straha, u kojoj članovi grupe
međusobno pojačavaju strah. Strah i paniku sprečava prethodna psihološka priprema
(razmišljanje »Što bih učinio da se nešto dogodi?«), samodisciplina, racionalno procjenjivanje
složenosti situacije, poznavanje vlastitih i tuđih sposobnosti i vjera u njih. Hrabrost nije
odsutnost straha, već uspješno nadvladavanje straha.

Ako su vremenske prilike već na polasku nepovoljne, najbolje je odmah odustati od cilja!
Vrlo je nerazborito po nevremenu forsirati hodanje po principu »Ionako smo već mokri!«, a tu
tešku grešku čine i neki vodiči tjerajući grupu do cilja »za koji je platila«. Takvoga se vodiča
također mora slušati i slijediti, ali ga treba smireno, ne spominjući njegovu bližnju i daljnju
rodbinu, uvjeriti da je skupina odlučna odustati od cilja i zaštititi se od opasnosti.
V A T R A !!!

       
    Gdje su izviđači tu je i vatra! Vatra je simbol pripadnosti izviđačkom zajedništvu, svemu
sto nas veze za izviđački život, za ono najljepše u njemu, za prijateljstva, za prirodu i zdrav
život. Vatra karakterizira i duh zajedništva patrola, družine ili odreda. Logorovanje bez
logorske vatre i pjesme uz nju – „bez okusa i mirisa“. Ali, kod nas izviđača, na vatru se pazi i
nad njom se neprekidno bdi. Za vatru je još davno rečeno da je: "DOBAR SLUGA - ZAO
GOSPODAR"! Iz ove mudrosti može se izvući zaključak - da se njome nije igrati! Da bi je
uopće zapalili, pre toga, moraju biti ispunjeni neki elementarni uvjeti: 
- da ne puše vjetar koji je može nekontrolirano raspaliti i proširiti, 
- da se u bližoj okolini ne nalaze lako zapaljivi materijali (suhe grane, šuma, šatori), 
- da djeca, koja sjede oko vatrišta, budu udaljena od njega na sigurnoj udaljenosti itd.  
    Iskre i sipanje koje izlazi iz vatre i penje se ka nebu, samo je na prvi pogled bezopasno -
može biti itekako opasno i raspaliti požar - nesagledivih razmjera. Šteta od požara je užasno
velika, neprocjenjiva i nadoknadiva TEK ZA DVADESET I VISE GODINA (koliko je
potrebno da jedno stablo stasa), a u slučaju ugrožavanja ljudskih života, nepovratna!

PALJENJE VATRE: 
- Skupimo dovoljno suhih grančica, grana i debla.
- Granje koje je pokriveno lišćem redovno je u fazi truljenja - pa takvo drvo slabo gori. 
- Suho ali debelo granje slabo gori, zato osiguraj sitnije grančice za potpalu.
- Oblice pokrivene korom slabije gore od razlomljenih grana.
- Dobro pripremi teren - krug za vatru (vatrište) dobro očisti od lisca, grana, trave, šišaka i sl. 
- Vatru loži na čistoj i tvrdoj zemlji. 
- Pažljivo slozi drvca - najtanje grančice se prvo stavljaju, pa onda tanke grane (OBAVEZNO
- ostavi otvor za šibicu!!) i pazi da se pretrpavanjem drva vatra ne "uguši"! 
- Zapali suharke, ako treba dodaj suhe grančice na plamen i pazi neprekidno na dovod zraka!
Bez zraka - nema vatre!!!  
Nikada ne stavljaj previše drva na samom početku, jer ce vatra nekontrolirano buknuti, a i
drva ce prebrzo izgorjeti! 
- Ako želiš da kuhati onda sa svake strane dodaj debla koja ce držati posuđe. Sačekaj da se
vatra razgori i ne peci - kuhaj na plamenu nego samo na zaru.  
Vatre i ognjišta

VATRA

Vatru treba ložiti suhim i sitnim granama i ne natrpavati drvima jer neće biti dovoljno zraka
da bi vatra dobro gorjela. Grane treba pažljivo slagati I nikad ne ostavljati vatru da gori sama.

TIPOVI VATRE

Zavisno od uvjeta, potreba i raspoložive grade postoje ovi tipovi vatre:

• Piramida - Indijanka

Ovu vatru započinjemo tako da zabijemo u zemlju stup, nosač, oslonac

na kojeg ćemo kasnije slagati ostale grane pri dnu ona najtanja u
najsuša drvca, suhu travu…pa prema debljim granama. Poželjno je da
taj oslonac bude razgranat, što će vam pomoć u slaganju ta vatre.
Ovakav tip vatre najčešći je najlakše se slaže i najbrže plane, zbog
čega se koristi na izviđačkim natjecanjima.

• Zvjezdasta - Stražarska

Najprije napravimo piramidalnu vatru a zatim oko nje

polažemo debla ili deblja drva. Kako vatra gori drva se
pomiču prema sredini i tako dogorijeva. Ova vatra je
primjerena za stražu, jer daje topline a ne proizvodi
veliku svjetlost i plamen, što ne pogoduje stražaru a
pogoduje onome tko prilazi terenu.

• Pagoda

Pagodu doživljavamo kao svečanu logorsku vatru.

Pažljivo je i sa znanjem slažemo, u njenoj unutrašnjosti najčešće

postavljamo piramidalnu vatru. U osnovi vatre je najveći
kvadratni profil i najdeblje debla..Prema vrhu profil piramide s
sužava a u skladu s njim i debljina drva.
• Američki kamin

Na podu zabijemo dva stupa nosača. Blago nakosimo.

Na ta mjesta naredamo oblice. Zapalimo vatru, Kako
drva budu nagorijevala tako će propadati u vatru a na
mjesto njih će doći gornja drva. Da bi ovaj mehanizam
bio funkcionalan, moramo izabrati lijepa i okrugla
debla. Ovo vatrište se najčešće koristi samo kako
ukrasno i pokazno.

• Polinezijska
• Na panju
TIPOVI OGNJIŠTA

Lovačko

Od kamena U
zemlji Za pečenje pogačica
Poznajemo različite vrste i načina izrade ognjišta:
• Lovačko
• Za pečenje pogačica
• U zemlji
• Od lima
• Reflektorsko
• Od kamena