UVODNIK

Političari u raskoši, birači u sirotinji

Odijelo ne čini čovjeka, ali svakako čini političara i

političarku. Modna revija ultraskupe odjeće što je narodni
zastupnici svakodnevno održavaju u Hrvatskom saboru, ispred
Vlade, HDZ-a, SDP-a i drugih stranaka i strančica ni u kojem
smislu ne korespondira s hrvatskom stvarnošću, ali još im nije
palo na pamet kako neće dobiti glasove dok se šepure u odjeći
koja vrijedi kao pet medijalnih plaća ili deset prosječnih
mirovina.

Uz politiku uvijek i svugdje ide doza rastrošnosti – a nisu

svi ni zaslužili tretman relaksacije u vojnom SPA centru na
zagrebačkom Tuškancu poput državnog poglavara i njegove bračne
drugarice – no pogled u stvarnost pokazuje nam koliko je
nakaradno to što radi politička kasta.

Prije nekoliko dana, na Svjetski dan borbe protiv siromaštva,

hravtski su političari mogli i statistički ustvrditi kako su
njihovi birači, dobrim djelom, sirotinja. A ako nisu, mogli bi
postati u rastućoj inflaciji, nastupajućoj recesiji i mogućoj
ekonomskoj depresiji. Petina građana Hrvatske živi u riziku od
siromaštva, što se naročito odnosi na građane/birače koji žive
u samačkim kućanstvima, žene i starije osobe. Svaka druga osoba
starija od 65 godina koja živi sama u riziku je od siromaštva –
i teško će takvo biračko tijelo povjerovati napuhancima u
skupim odijelima i saborskim zastupnicama koje nose tenisice od
200 eura.

Siromaštvo, doduše, nije samo hrvatski fenomen, ali kao država

druga po siromaštvu u Europskoj uniji, to postaje i politički
problem. Ugroženi su, osim starijih, i samohrani roditelji,
odnosno svaka treća obitelj s jednim roditeljem i djecom, dok
četvrtina građana uz teška odricanja živi od plaće do plaće.
 Statistički, siromašno je 19 posto građana, dok socijalnu
pomoć prima jedan posto onih kojima bi trebala. Napokon, iznos
od tisuću kuna – koliko košta jedan rukav na odijelu saborskog
predsjedavajućeg – nije dovoljan iznos socijalne pomoći da bi
se od njega moglo živjeti. „Minimalac“, minimalna plaća
trenutačno je 3.750 kuna, a ni porast od dvadeset posto ne bi
jamčio normalniji život.

Nedavna objava statističara kako 40 posto prosječne plaće ode

na hranu, sve govori. Ostalo ode na stanovanje, ogrijev i druge
režijske troškove o kojima, primjerice, ne razmišljaju saborski
zastupnici u stanovima čije troškove podmiruju isti ti građani
koji nemaju ni za sebe.

Političare s mrvicom savjesti trebalo bi zabrinuti što u

riziku od siromaštva nisu samo oni koji su nezaposleni, nego i
oni koji rade ili su svoje odradili pa „uživaju“ mirovinu.
Naime, oko 54 posto građana u strahu pred nadolazećim računima
radi, ali nema dovoljno.

Naravno, priču bi sada mogli nastaviti demografskim

trendovima, iseljavanjem i putovima „trbuhom za kruhom“. Ali,
utješimo se radije pogledom na limuzine ispred Banskih dvora
ili sjedišta županija, pogledajmo najnovije kreacije koje nose
zastupnice i ministrice, potražimo na Googleu cijene odijela
koja nosi vlast i opozicija. Mi smo im ih kupili iz našeg
siromaštva, a kupit ćemo im još, samo da izbori dođu.

Dubravko Grakalić