1.Šta je hadis?

Hadis (‫يث النَّبَ ِوي‬

ُ ‫الح ِد‬
َ ): Hadis je ono što se od riječi, postupaka, odobrenja ili opisa vezuje za Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Nazvan je hadis (nastao u vremenu) nasuprot Allahovom govoru koji je qadīm
(vječan, nadvremenski). Mnogi učenjaci su pod pojmom hadis podrazumijevali i riječi, postupke i
odobrenja ashaba i tabi'ina.

2.el hadisu kavlij?

El-ehadisul-kavlijje. To su hadisi koji se odnose na Muhammedove a.s. izreke kao što su slijedeći
hadisi:
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. rekao: »Kod vjernika se ne mogu naći dva svojstva;
škrtost i loš moral«. (Edeb el-mufred od Buharija i Sunen od Tirmizija).

3.El hadisu kudsij I razlike između hadisi kusija I ajeta?

Hadis kudsij ( ‫ي‬
ُ ‫ْس‬ ُ ‫الح ِد‬
ِ ‫يث القُد‬ َ ): Hadisi kudsij su predaje koje Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi od Allaha,
dž.š. Ove predaje se pripisuju prije svega Allahu, dž.š., jer se riječi u njima pripisuju njemu, a zatim
Poslaniku, s.a.v.s., jer ih on prenosi slušaocima. Razlika između Kur'ana i hadisi kudsija je, između
ostalog, što kada citiramo Kur'an, govorimo: „Kaže Allah, dž.š.“, a kada citiramo hadisi kudsij onda
kažemo: „Poslanik, s.a.v.s., prenosi od svog Gospodara“, prema tome hadis -kudsij je smislom od
Allaha dž., š., a riječima tj. Izrazom od Poslanika a.s., dok je AJET i smislom i izrazom od Allaha dž.š.
4.Odnos ashaba i tabiina prema sunnetu?

Kod primanja i prenošenja hadisa pokazuju veliku privrženost, opreznost i kritičnost. Koliko su
ashabi vodili računa da ne propuste bilo šta od Resulullahova sunneta govore nam i ova dva
primjera: Mudžahid prenosi pa kaže: “Putovali smo sa Abdullahom sinom Omerovim, pa je pošao
prema jednom mjestu zatim se naglo povratio. Upitan zašto to čini on je odgovorio. Vidio sam
Resulullaha gdje ovako postupa, te sam i ja tako postupio.”Isto tako se veli da bi Abdullah b. Omer
obavezno prilegao pod jednim drvetom kada bi putovao u Meku, isključivo zbog toga što je tako
praktikovao Muhammed, a. s. Ashabi i tabi’ini su strogo vodili računa da postupaju u duhu svakog
hadisa koji bi do njih dopro. Osudivali su svakog onog koji bi u tom pogledu pravio bilo kakve propuste.
Naročito su bili gnjevni na one koji su uz hadis uvažavali i neko drugo mišljenje, što se da zaključiti iz
sljedećih predaja: Buharija i Muslim bilježe da je Abdullah b. Omer jednom prilikom u društvu citirao
hadis Božjeg poslanika: “Ne sprečavajte žene da noću idu u džamiju..”Čuvši to neki od njegovih sinova
reče: tako mi Boga nećemo im dozvoliti da tamo prave nered. Našto ga Abdullah žestoko udari
govoreći: Kažem da je rekao Božiji Poslanik a ti tako govoriš.

5.kuttubu tahridž?

Djela koja ukazuju nan a izvore I ocjenu hadisa.

6.Musned?
Musned je hadis spojenog seneda o prenosioca pa sve do Poslanika a.s. tako da je spojenost očita.
Musned hadis može biti vjerodostojan (sahih), dobar (hasen) i slab (daif) shodno ispunjavanju uvjeta
vjerodostojnosti. Također, termin musned se koristi za vrste hadiskih zbirki koje su ustrojene po
imenima ashaba.

Al-Musned su hadiske zbirke ustrojene po imenima ashaba. Dakle, svi hadisi koje prenosi neki ashab
zasebno se sabiru, a u smislu redosljeda nekada se uzima u obzir prvo slovo imena, nekada se uzima
u obzir ko je prije primio islam, dok se u pojedinim zbirkama ove vrste uzima u obzir ugled i porijeklo.
Najpoznatija zbirka ove vrste je Musned imama Ahmeda.

7.Zapisivanje hadisa te razlozi neznatnog zapisivanja hadisa u vrijeme ashaba?

Razlozi zbog kojih su se ashabi, u vrijeme Muhameda a.s, ograničili na usmeno prenošenje hadisa
uglavnom su slijedeći:

- još u predislamskom dobu Arapi su bili poznati po jakoj memoriji na koju su se isključivo
oslanjali u prenošenju svoje tradicije. Ta osobina je dugo ostala i nakon što su primili islam.
Poznato je da su oni pamtili lozu svojih plemenskih starješina i predaka i po nekoliko vjekova.
Takođe je poznato da su mnogi bili u stanju da temeljito upamte i najdužu pjesmu nakon što je
samo jedan put čuju, što je kasnije bio slučaj i sa Hadisom:
- Muhamed, a.s., je u početku zabranio bilježenje hadisa iz bojazni da se ne bi Hadis
pomiješao sa Kur’anom;
-- vrlo mali broj ashaba je znao čitati i pisati, te su svi maksimalno bili angažovani oko
pisanja Kur’ana. Kasnije je Muhamed, a.s., dozvolio bilježenje Hadisa na čemu su se angažovali brojni
ashabi o čemu će kasnije opširnije biti riječi. No, bez obzira na to što se hadis dugo vremena
usmeno prenosio, gotovo sve izreke Muhameda, a.s., ubrzo su dospjele u sve pokrajine Arabijskog
poluotoka, pa i dalje.

8.Muadžem?
Zbirke ustrojene po imenima učenjaka (‫ )ا ْل ُم ْع َج ُم‬al-Mu’gam su hadiske zbirke ustrojene prema
arapskom alfabetu, a osnova su imena učenjaka, učitelja autora zbirke, pa se iz tog razloga uvažavaju
i datumi njihove smrti, znanje, ugled i pobožnost, ili se raspored temelji na prvom slovu njihovog
imena što je najčešći slučaj. U ovu vrstu spadaju tri Mu'džema Taberanija. Među najpoznatijim
mu’džemim asu:

- El-Mu’džemu’l-kebir od Taberanija koji je ustrojen po alfabetnom redu ashaba, osim

musneda Ebu Hurejre kojeg je izdvojio u posebno djelo. Mu’džem sadrži 60.000 hadisa u dvanaest
tomova;
- El-Mu’džemu’l-evsat, također od Taberanija. Ova zbirka je raspoređena po imenima
Taberanijevih šejhova, kojih je skoro 2.000. Ukupan broj hadisa u ovom mu’džemuje oko 30.000 u
šest velikih tomova;
- El-Mu’džemu’s-sagir, još jedna zbirka Taberanija. I ova zbirka kao I prethodna
ustrojena je po imenima šejhova, s tim što sada od njih bilježi uglavnom samo jedanhadis, tako da
je ukupan broj zabilježenih u ovoj zbirci 1.500 hadisa;
- Mu’džemu’l-buldan od Ebu Ja’la Mevsilija i na desetine drugih zbirki sa istim
nazivom mu’džem.
9.Musannef?

15. Kako se hadisi dijele s obzirom na vjerodostojnost?(kome se pripisuju,broj prenosilaca)

17.Sened?

Sened (ُ‫)ال َسنَد‬: Sened je niz prenosilaca koji spaja tekst hadisa sa njegovim izvorom.

18.Džami’?

Tematske zbirke (ُ‫الج َوا ِمع‬

َ ‫ )ال َجا ِم ُع ج‬al-Ğāmi’ su hadiske zbirke ustrojene po temama, dakle hadisi se
bilježe u okviru tema kojima pripadaju. Ove najšire tematske zbirke kao knjige hadisa u svojim
poglavljima tretiraju hadise koji tretiraju istu temu, a obično su to slijedeće teme: znanje, Objava,
vjerovanje, propisi, etika, tumačenje Kur’ana, vrline djela i osoba, vojni pohodi Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., Sudnji dan, smutnje, mahane, vrline i druge teme. Bitno je napomenuti da su nekada
pojedini hadiski učenjaci iz mnogih ovih tema sabirali i zasebne zbirke hadisa.

19.Sunen?

Pravne zbirke ( ُ‫ )ال ُّسنَن‬as-Sunan su hadiske zbirke ustrojene prema temama, a preovladavaju fikhske,
pravne teme: čistoća, namaz, zekat, post, itd.

20.Muveta?

21.Haber?

Haber (‫)ال َخبَ ُر‬: Autor djela Šarḥ nuḫba al-fikr kaže: „Haber je sinonim riječi hadis.“ Također se kaže:
„Hadis je ono što se prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a haber ono što se prenosi od ostalih.“
Tako se za one koji se bave historijom i njoj sličnim naukama kaže da su „aḫbāriyyūn“, dok se za one
koji se bave sunnetom i hadisom kaže „muḥaddiṯ“.

22.Eser?

Eser (‫)اَأْلثَ ُر‬: Ibn Hadžer je rekao: „Hadiski učenjaci koriste riječ 'eser' za predaje koje se prenose od
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba. Pravnici Horasana predaje ashaba nazivaju eserom, a
predaje Poslanika, s.a.v.s., haberom.

23.Sahih?

Sahih hadis je onaj hadis čiji je sened, niz prenosilaca, u potpunosti spojen, prenose ga čestite i
precizne osobe, od početka seneda do kraja, a pritom se ne suprotstavlja vjerodostojnijim
prenosiocima i nema u sebi nijednu skrivenu mahanu koja utječe na njegovu vjerodostojnost

24.Hasen?

Hasen hadis (‫ )حسن‬je hadis koji ispunjava sve uvjete vjerodostojnosti, s tim da je preciznost, stručnost
prenosilaca, na nižem nivou nego li kod sahih, vjerodostojnih hadisa.
25.Daif?

Da'if hadis je predaja koja ne ispunjava jedan ili više uvjeta prihvatljivih hadisa, hasena i sahiha.

26.Sahih lizatihi, sahih ligajrihi?

Prva vrsta, sahih li zatihi, je sahih hadis koji je vjerodostojan i ispunjava sve uvjete vjerodostojnosti
tako da nema potrebe za potporom u drugim hadisima.

Druga vrsta, sahih li gajrihi, je u osnovi hasen hadis, dakle ne ispunjava u cjelosti sve uvjete
vjerodostojnosti što je slučaj sa hadisom koji je sahih li zatihi, međutim postoje druge predaje,
vjerodostojniji hadisi, ili hadisi istoga nivoa, a koji podupiru njegovo značenje. Dakle, sahih li gajrihi je
u osnovi hasen hadis koji se, zbog drugih predajnih puteva, uzdiže na stepen sahih hadisa.

27.Hasen lizatihi, hasen ligajrihi?

Poput sahih hadisa i hasen hadis se dijeli na hasen li zatihi i hasen li gajrihi. Hasen li zatihi je hadis o
kojem je bilo govora na početku ovog poglavlja. Kada je u pitanju hasen li gajrihi onda se radi o
hadisu koji ima određene slabosti u senedu, sadrži neku formu obmane, ili nepoznatu osobu u lancu
prenosilaca zbog čega je u osnovi slab, da'if hadis. Njegova slabost također može biti u nepostojanju
pouzdanih informacija u pogledu moralnog integriteta određenih prenosilaca, kao kada ne postoji
ono što govori protiv njih, nisu optuženi za laž, nisu nemarni i ne griješe prilikom prenošenja,
međutim nisu ni pozitivno ocjenjeni, pohvaljeni i potvrđeni od strane učenjaka.

Osnova kod ove vrste hadisa je da su oni slabi zbog izostavljenog ashaba, obmane,
kontradiktornosti, slabosti ravije ili slično, izuzev ako postoje hadisi koji su potpora i potvrda (mutabi'
i šahid), pa se u tom slučaju slab (da'if) hadis uzdiže na stepen hasena zbog drugih predajnih puteva
koji podupiru njegovo značenje. Dakle, ova vrsta hadisa se zove hasen li gajrihi (hasen po drugom
osnovu) zbog toga što taj stepen autentičnosti duguje drugim predajnim putevima.

28.Ittisalu senned?

29.Ademu šuzuz?

Ako učenjak koji posjeduje ille I dabt prenosi hadis koji je kontradiktoran drugom hadisu kojeg
prenosi ravija s jačim adlom I dabtom. U tom slučaju ovaj prvi hadis se naziva šuzuzom.

30.Ademu ille?

Mahana u hadisu koja može biti vidna ili skrivena.

31.Adaletu ruvati?

Pojam adalet, pravednost ili moralni kredibilitet, podrazumijeva da je osoba musliman ili
muslimanka, punoljetna sa šerijatskog aspekta, umno zdrava osoba koja ne čini velike grijehe niti
ustrajava u činjenju malih grijeha, te osoba koja ne čini bilo šta što narušava čast i dostojanstvo.

32.Dabtu sadri?
Dabt pamćenja od šejha onako kako je čuo bez dodavanja ili oduzimanja.

33.DAbtu kittabi?

Dabt pisanja,tj. preciznost I dosljednosti pri zapisivanju onoga što se čuje od šejha.

34.Sika I sikat?
Termin sika (‫ )ثقة‬je integralni termin koji uključuje obije prethodno spomenute dimenzije (čestitost i
preciznost) i najčešće se prevodi povjerljiv, pouzdan ili kredibilan prenosilac.

35.Merfu’u hadis?

Hadisi koji se vezuju za Poslanika, s.a.v.s. - ova vrsta hadisa se naziva merfū' (ُ‫)ال َمرْ فُوع‬.

36.Mevkuf hadis?

Hadisi, predaje, koji se vezuju za ashabe - ova vrsta hadisa se naziva mewqūf' ( ُ‫)ال َموْ قُوف‬.

37.Maktu hadis?

ْ
Hadisi, predaje, koji se vezuju za tabi'ine - ova vrsta hadisa se naziva maqtū' (ُ‫)ال َم ْقطُوع‬.

38.Ne’ali I nazil hadis?

Nazil je vrsta hadisa koja ima duži niz prenosilaca, a stoji nasuprot 'ali hadisa koji ima kratki niz
prenosilaca. 'Ali sened je bolji od nazil seneda, s tim da u određenim okolnostima nazil sened može
dostići veći stepen od 'ali seneda.

39.Mutesil i munkati?

Spojen sened ( ‫ص ُل‬ ْ

ِ َّ‫)ال ُمت‬mutesil podrazumijeva da je svaki ravija u lancu hadis preuzeo od svog učitelja
(šejha), i tako od početka do kraja.

„Munkati' hadis je svaki hadis koji je prekinutog seneda na bilo koji način – bilo na početku ili na
kraju seneda, bilo da nedostaje jedan ili više prenosilaca u nizu.“

40.Muselsel?

Muselsel hadis je onaj hadis u čijem senedu ravije lančano ponavljaju neko svojstvo ili stanje koje se
odnosi na nekog raviju ili samu predaju, bez obzira da li se to svojstvo odnosi na način prenošenja ili
na vrijeme i mjesto prenošenja, te bez obzira da li se to odnosi na riječi ili djela prenosioca, ili na
riječi i djela zajedno.(prenio mi je stojeći…)

41.Mubhem?

Ako prenosilac nosi ime po kojem nije poznat onda se radi o mubhem hadisu.

42.Medžhul?

Ukoliko se slabost očituje u odsustvu čestitosti prenosilaca onda govorimo o mubhem hadisima ili
hadisima koje prenosi medžhūl.
43.Muanan?

Mu'an'an je hadis u čijem se senedu navodi da prenosi neko od nekoga, a ne pojašnjava se kako je
prenešeno, tj. da li je usmeno, čitanjem, slušanjem ili na neki drugi način.

45.Muenen?

Muennen su hadisi u čijem senedu se kaže: „Prenosi taj i taj da je taj i taj rekao... Stoga uvjetuju
susret prenosilaca, kao što je slučaj kod Buharije, ili pak mogućnost susreta što je uvjet Muslima, te
nepostojanje obmane (tadlīs).

46.Mutevaatir?

Mutevatir hadis je onaj kojeg prenosi velika skupina prenosilaca u svakoj generaciji tako da ne
postoji racionalna mogućnost da su se složili u laži, pod uvjetom da se u prenošenju oslanjaju na ono
što su osjetili, vidjeli ili čuli.

47.Ahad?

Svaka predaja koja nije dostigla stepen mutevatira, dijeli se na aziz, mešhur, garib.

48.El mutevatiru lafzi I manevi?

Mutevatir lafzij je hadis kojeg svi prenosioci identično prenose, kako u izrazu tako i u značenju, dakle
prenose ga svi u istom obliku, poput prethodno navedenog hadisa o laganju na Poslanika, s.a.v.s.

Mutevatir ma'nevij je hadis gdje su se prenosioci razišli u izrazu i iskazu, međutim prenose značenjski
isti sadržaj. Ovi hadisi govore o različitim aspektima istog događaja, pa je ono oko čega se svi slažu
mutevatir.

49.Garib?

Garib hadis je hadis u čijem se prenošenju odvaja jedan prenosilac te niko osim njega ne prenosi taj
hadis, ili se jedino on odvaja po pitanju nekog dodatka u senedu ili metnu hadisa

50.Aziz?

Aziz hadis je hadis kojeg prenose u jednoj generaciji dvojica ili trojica prenosilaca pa makar nakon
njih dvojice ili trojice u naredniom generacijama prenosile stotine prenosilaca.

51.Medžnur?

O predaji u islamu

Sunnet I hadis iako mnogi smatraju sinonimima oni se razlikuju. Sunnet neki definiraju kao cjelokupni

Poslanikov a.s, život I prije I poslije njegovog poslanja, njegova kazivanja, postupanja I prećutne

saglasnosti, ljudske I moralne osobine. Prema islamskim pravnicima Sunnet se odnosi na Poslanikova

kazivanja, postupanja I prešutne saglasnosti, a što ne ulazi u Kur’an. Klasična islamska literature ne
poznaje razliku između sunneta I hadisa, smatraju ih sinonimima. Znanstvenici usulu-l-fikha

ustvrđuju da je sunnet općenitiji pojam od hadisa, a da je hadis verbalni sunnet (Poslanikove riječi,

postupke I prešutna odobrenja). Većina učenjaka pod pojmom sunnet smatraju Poslanikov život, a

pod pojmom hadisa pisanu informaciju koja se odnosi na pojedine fragmente tog zivota.

Pojam sunneta u usuli fikhu, fikhu I hadisu

Metodolozi islamskog prava se interesiraju za ono na osnovu cega mogu graditi pravne norme, oni

pod sunnetom podrazumijevaju samo riječi, djela I odobrenja Poslanika a.s. Neki znanstvenici u taj

pojam uvrste I djela ashaba, a šitski autori ukljucuju u taj pojam I djela I odobrenja imama. U fikhu

razlicita mišljenja o pojmu sunnet. Neki pravnici formuliraju taj pojam da je to sto je poteklo od

Poslanika a.s., a nije ni farz ni vadzib. Dvije vrste sunneta: sunneti muekkede (pritvrđeni sunnet) I

sunnetu gajri muekkede (nepritvrđeni sunnet).

Vrste hadisa

S obzirom na definiciju hadiski učenjaci Hadis svrstavaju u četiri kategorije:

1.El-ehadisul-kavlijje- To su hadisi koji se odnose na Muhammedove a.s. izreke

2.El-ehadis el -fi’lijje. To su hadisi koji se odnose na Muhammedove, a.s. postupke

3.El-ehadis et-takririjje. To su hadisi koji se odnose na ono što je Muhammed, a.s., odobrio

4.Hadisi koji govore o Resullahovim tjelesnim i moralnim osobinama

Hadisi Kudsi

- Sve ono što je govorio Božiji Poslanik (alejhi’s-selam) s obzirom na izvorište dijeli se na:

Kur’an(azimu’š-šan), hadisi kudsiju i hadis. Kad je u pitanju Kur’an (azimu ’š-šan) sasvim je

jasno da je on božanskog porijekla i da je i smisao i sami njegov tekst od Uzvišenog Allaha, a

da Božiji Poslanik (alejhi’s-selam) te riječi samo prenosi. Kada je u pitanju hadis razumije se

da su to riječi Muhammeda (alejhi’s-selam) i njihov smisao i sami tekst je izvorno njegov s tim

što treba znati da je u svom ovozemaljskom životu Božiji Poslanik (alejhi’s-selam) u principu

bio vođen božanskom objavom. Hadis kudsij Terminološki oni označavaju hadise koje Božiji

Poslanik (alejhi’s-selam) iz posebnih razloga pripisuje Uzvišenom Allahu. S tim u vezi može se

ustvrditi da ovi hadisi sadržavaju ono što je, od strane Uzvišenog Allaha saopšteno

Muhammedu (alejhi’s-selam) putem otkrovenja ili sna. Postoji nekoliko različitih formi kojima
se prenosi hadisi kudsi: Prva i najprihvatljivija koju su koristili raniji, klasični učenjaci jeste:

Rekao je Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) prenoseći od svog Gospodara… Dogodi se da cio

hadis ne bude govor Allaha (dželle šanuhu), nego samo jedan njegov dio. One uglavnom

govore o: Izgradnji i uspostavljanju čvrste i čiste vjere, Ispravnom obavljanju svih ibadeta,

Podsticaj na plemenite ljudske osobine, sprečavanje zla; Požrtvovanost na Allahovom

putu, Spremnost za Dan obračuna neprestanim učenjem istigfara. Veliki broj njih je

vjerodostojan, ali ima I slabih, ali i onih koje su vremenom iz različitih ciljeva ubačene u vjeru

i pripisane Poslaniku (alejhi’s-selam), odnosno Allahu (dželle šanuhu) a Poslanik (alejhi’s-

selam) ih nikada nije izrekao.

METN, SENED, ISNAD, RIVAJE I RAVIJA

Sama vijest ili sami hadis naziva se metnom, tj. tekstom, a lanac ljudi preko kojih je ta vijest

do nas došla senedom, tj. osloncem. Ovako prenošenje i pričanje hadisa naziva se isnadom. Često se

puta riječ isnad upotrebljava kao sinonim riječi sened. Gore smo naveli da se ovako pripovijedanje

hadisa naziva isnadom. Pored ovoga izraza postoji još jedan izraz koji ima isto značenje, a to je

rivajet. Ljudi koji na ovaj način prenose hadis zovu se ravijama. Ravije su dakle ljudi koji sačinjavaju

lanac ili sened jednog hadisa. Nauka o hadisu se dijeli na dva dijela. Prvi se dio zove ‘ilm el-hadis

rivaje a drugi dio ‘ilm el-hadis diraje. Prvi dio ili ‘ilm el-hadis rivaje sastoji se od Alejhisselamovih

izreka i njegovih djela, njihovih pamćenja, prenašanja i čuvanja.Drugi dio ili ‘ilm el-hadis diraje

sastoji se od pravila po kojima se poznaju razne osobine metna i senedai od pravila po kojima se

poznaje način i uvjeti prenošenja i prepričavanja hadisa i svojstava njegovih prenosilaca. Svrha

prvog dijela je sabrati Alejhisselamove hadise i pomno ih sačuvati, a svrha drugog dijela je

poznavati koji se hadis može primiti, a koji ne može.

Autori djela iz terminologije hadisa: Ebu Muhamed er-Ramehurmuzi (umro oko god. 360.). On je

napisao djelo el-Muhaddisul -fasil bejner-ravi vel-va’i, kadiju Ijada koji je rodom iz Ceute (umro 544.

god.). On je napisao djelo el-Ilma’u ila usulir-rivajeti ves-sema’, Ebu Hafs el-Mejanedžiju koji je 579.

god. napisao djelo Ma la jese’ul-muhaddise džehluhu.

Hadis kao šerijatsko-pravni izvor

Druga bitna značajka hadisa jeste u tome što je on izvor islamskog šeriata i na osnovu njega
možemo,

isto kao što možemo na osnovu Kur’ana zaključiti da li je nešto dozvoljeno (halal) ili zabranjeno

(haram).

Dokaz iz Kur’ana

“O vjernici pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Njegovu poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se

u nečemu reziđete, obratite se Allahu i Poslaniku ako vjerujete u Allaha i onaj svijet.”(en-Nisa’,59)

Dokaz iz hadisa

“Ostavljam vam dvije stvari, nećete nikada zalutati dokle god ih se budete pridržavali (u životu) -

Allahovu knjigu i moj sunnet”.(Hadis prenosi Ebu Hurejre, a bilježe ga Malik u Muvetti i Hakim u

Mustedreku)

ZNAČAJ KUR’ANA I HADISA U ISLAMSKOJ TEOLOGIJI

Objava je, po islamskom učenju, izražena smislom i tekstom u Kur” anu i smislom u hadisu.

Kur’an je, proističe iz toga, Božija riječ, darovana ljudima, a hadis, primjer Božijeg Poslanika koji

tumači i razrađuje Božiju objavu. Zato i hadis ima normativni obavezujući karakter. Hadis se smatra

drugim izvorom islamskog učenja i spoznaje. Ovo znači da se vrhunski islamski učenjaci obraćaju na

sunnet samo u slučaju kada određene predodžbe nisu kadri apsorbirati na osnovu kur’anskog teksta.

Odnos hadisa prema Kur’anu sa stanovišta dokaznosti može biti: Da hadis potvrđuje odredbu

zasnovanu na tekstu Kur’ana, Hadis može da komentira i razrađuje nešto što je u Kur’anu načelno

spomenuto I Najzad hadis može poslužiti i kao glavni i jedini izvor neke odredbe o kojoj nema

pomena u Kur’anu. Poruke Kur’ana i hadisa Vjerovjesnikova dovode se u sklad na tri načina:

1. da su u Kur’anu i hadisu predviđene izvjesne odredbe.

2. da se hadisom objašnjava ono što je Kur’anom sažeto i uopćeno rečeno i

3. da se na osnovu samog hadisa izvlače neke odredbe o kojima nema spomena u Kur’anu.

HADIS KAO KOMENTAR KUR’ANA

Jedna od bitnih značajki hadisa Božijeg poslanika jeste i to što on objašnjava i komentariše

Kur’an. Većina propisa u Kur’anu načelno je spomenuta, bez detaljnih objašnjenja i uputstava o

načinu njihove praktične primjene. Odabravši za posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s., Uzvišeni
Allah mu je stavio u dužnost da ljudima dostavi i objasni Kur’ani ukaže im na način njegove

praktične primjene. Hadis objašnjava smisao nepoznatih kur’anskih riječi, Ukazuje na konkretno

značenje pojedinih riječi koje u određenim ajetima odstupa od pravog jezičkog značenja, Odreduje

pobliže značenje riječima koje imaju općenit smisao i ukazuje na što se one u pojedinim ajetima

odnose, Hadis objašnjava i ukazuje na način praktične primjene svih propisa koji su u Kur’anu samo

načelno formulisani, Hadis određuje uži smisao ajetima koji imaju općenito značenje i precizira na

koga se oni odnose, Hadis nam pruža detalje o pojedinim kur’anskim kazivanjima koja su po sebi

nedovoljno razumljiva za one koji ih čuju. Iz svega izloženog vidimo koliki je značaj hadisa kao

komentara Kur’ana, bez koga, u to nema sumnje, nije moguće razumjeti pravi smisao pojedinih

ajeta, niti je moguće znati način primjene u njima sadržanih propisa.

HADIS U VRIJEME MUHAMMEDA A.S

Ashabi su, kao što je već bilo riječi, imajući u vidu da Alejhisselam ne priča po svom

nahođenju, nego po nadahnuću i odobrenju Gospodara svjetova, i da bez hadisa ne mogu shvatiti

Kur’an niti upoznati pravu suštinu i smisao islamskog učenja, pamtili svaku njegovu riječ i motrili na

svaki njegov postupak kako im nešto ne bi promaklo i ostalo nezapamćeno i nepreneseno. U želji da

što više čuju i nauče, često puta su zanemarivali i svoje svakodnevne poslove. Kada neki od njih ne

bi bio u prilici da lično prisustvuje predavanju, zamolio bi svog susjeda da mu prenese sve što tog

dana čuje od Resulullaha. Zahvaljujući njegovoj izvanrednoj metodologiji, nepismeni pustinjski

narod, je sa lakoćom pamtio i razumijevao ono što bi im on u toku jednog predavanja izložio, i to

što bi čuli nisu nikada više zaboravljali. Sve Resulullahove metode iz oblasti obrazovno-pedagoškog

procesa nije moguće iznijeti, zato će mo se ograničiti samo na neke od njih, koje bi i dandanas

trebali praktikovati na polju islamskog rada. Metode Poslanika prilikom obrazovno-pedagoškog

procesa: Pojedinačni i kolektivni sistem poučavanja( U početku svog poslaničkog djelovanja

Muhamed, a.s., obraćao se pojedincima i prenosio im i objašnjavao Allahovu poruku. Kasnije, kada

je imao nekoliko pristalica osniva prvu školu u kući ERKAMA b. ABDUL-MENAFA u Mekki, kada

počinje kolektivno da radi. Podučavao ih je Kur’an, objašnjavao njegove uzvišene principe,

zahtijevajući od njih da dobro pamte sve ono što im on kaže objašnjavajući kur’anski tekst),

Postupnost u poučavanju( Kur’an je kao što nam je poznato objavljivan postupno dvadeset i tri
godine. Taj kur’anski metod Muhamed, a.s., je u potpunosti primijenio prilikom poučavanja.

Njegova predavanja i objašnjenja, a posebno izreke bile su jezgrovite, sažete i kratke, Pedagoški

odnos prema slušaocu ( Muhamed, a.s., je sa svakim lijepo postupao. Ličnim primjerom je ukazivao

kakav vjernik treba da bude. Naročito je lijepo postupao prema ljudima koje bi podučavao i kojima

bi nešto objašnjavao. Prema njima se odnosio kao brat ili roditelj.), Govor na nivou slušalaca (

Muhamed, a.s., je svaki svoj govor podešavao prema nivou slušalaca. Nivo njegovih predavanja i

njegova govora učenijim ashabima se razlikovao od nivoa predavanja beduinima i nedovoljno

obrazovanim ljudima. Svakome je govorio onako kako će ga u potpunosti razumjeti.), Objedinjenje

teorije i prakse ( Muhamed, a.s., je praktikovao da sve što nauči i sazna u praksu sprovede. To je

zahtijevao i od ashaba.), Umjerenost prilikom poučavanja ( U svojim izlaganjima je bio umjeren i

kratak. Inače, u svemu je nastojao da ljudima olakša a ne oteža. Na tome je insistirao i kod ashaba.).

Uporedo sa širenjem kura’nske misli od samog početka se širio i prenosio i hadis. U početku se to

činilo usmenom predajom, da bi se kasnije otpočelo pisanom riječju. Razlozi zbog kojih su se

ashabi, u vrijeme Muhameda a.s, ograničili na usmeno prenošenje hadisa uglavnom su slijedeći:

još u predislamskom dobu Arapi su bili poznati po jakoj memoriji na koju su se isključivo oslanjali u

prenošenju svoje tradicije. Ta osobina je dugo ostala i nakon što su primili islam, Muhamed, a.s., je

u početku zabranio bilježenje hadisa iz bojazni da se ne bi Hadis pomiješao sa Kur’anom, vrlo mali

broj ashaba je znao čitati i pisati, te su svi maksimalno bili angažovani oko pisanja Kur’ana. Kasnije je

Muhamed, a.s., dozvolio bilježenje Hadisa, aktivnost Božijeg poslanika koji je uporno tražio od

ashaba da uče i stečeno znanje prenose na druge, aktivnost ashaba i njihova prevelika želja da ono

što nauče prenesu drugima;, aktivnost Alejsselamovih supruga koje su sve što su vidjele i čule od

Alejhisselama prenosile drugim ženama a one dalje; ratni pohodi koji su korišteni i za prenošenje

kur’anske misli i Alejhisselamove tradicije; hadž, gdje su ashabi kontaktirajući sa ljudima iz drugih

pokrajina prenosili im sve što su naučili od Muhameda, a.s.;

delegacije koje su kao islamski radnici upućivane u druge pokrajine i tako stanovnicima tih

pokrajina prenosili Muhamed, a.s., izreke.

HADIS U VRIJEME ASHABA I TABI’INA

Generacija koja je živjela u vrijeme Muhammeda, a. s., s njim se vidjela i drugovala i njihova
djeca, najkraća je definicija pojmova ashabi i tabi’ini. Pošto je Kur’an bio zapisan, oni glavnu poentu

bacaju na pamćenje i prenošenje hadisa služeći se, pri tome Resulullahovim metodama. Kod

primanja i prenošenja hadisa pokazuju veliku opreznost i kritičnost. Zahvaljujući toj opreznosti, hadis
je na takav način očuvan i prenošen potpuno originalan sve dok se nisu oformile prve hadiske

škole koje su preuzele tu ulogu. Poslije Muhammedove, a. s., smrti ashabi su pokazali još veću

dosljednost u primjeni Resulullahove tradicije, o čemu nam govore brojne predaje. Svjesni činjenice

da izvornost islamskog učenja u mnogome ovisi i od toga kako će se Resulullahova teorija i praksa

prenijeti i sačuvati, oni su pokazali maksimalnu opreznost prilikom prenošenja i saopštavanja hadisa.

Iz bojazni da nešto ne prenesu pogrešno, mnogi se nisu usuđivali da bilo šta pričaju od Božjeg

poslanika. Oni koji su pričali, veoma bi često, kad saopštavaju hadis, preblijedili, tresli se strahujući

da ne bi šta dodali ili propustili. Kako god su ashabi, poslije smrti Muhammeda, a. s., pokazivali

opreznost u prenošenju hadisa, isto tako su pokazali opreznost kod prihvatanja hadisa, strogo vodeći

računa od koga će prihvatiti hadis a od koga neće. Tako bi Ebu Bekr i Omer ako bi im neko saopštio

hadis, tražili da još neko potvrdi da je dotičnu predaju čuo od Resulullaha, dok bi Alija umjesto

svjedočenja tražio zakletvu. Trojica znamenitih halifa nisu odbacivali pojedinačne predaje kao što

oni misle, nego su ih uvijek prihvatili ako su bile saopštene od pouzdanih ljudi. A postavljali su oštriji

kriterij samo u iznimnim okolnostima kada je postojala mogućnost da se nešto kaže što Božiji

Poslanik nije rekao. Osim četvorice halifa i ostali ashabi su bili oprezni kod prihvatanja had isa. Tu

opreznost od njih su naslijedila i njihova djeca (tabi’ini), a kasnije i svi ostali učenjaci.

Kontraverznost o pismenosti arapa prije islama

Jedni navode da je medu Arapima vladala totalna nepismenost, da bi se broj pismenih

mogao nabrojati na prste, a drugi ističu da su u to vrijeme postojale čak i osnovne škole zvane

kuttabi. Teško je prihvatiti tvrdnju nekih istraživača duhovne kulture Arapa, da su Arapi u

predislamskom periodu bili totalno nepismeni, da pismo nisu uopšte upotrebljavali i da su svu svoju

duhovnu tvorevinu, poeziju, književnu prozu i istoriju, prenosili isključivo usmeno, uglavnom zbog

nedostatka sredstava za pisanje, bilo da ih nije bilo uopšte ili da ih nije bilo u dovoljnoj mjeri. Ova

tvrdnja nije prihvatljiva, između ostalog, i zbog toga što je stanovništvo Sjeverne Arabije koristilo

pismo čak i u međusobnim kontaktima u svakidašnjem životu i što su mnogi ekonomski centri vrlo
rano postali i kulturni centri u kojima se njegovala književnost i prepričavali istorijski događaji. U

sklopu ovog pitanja posebnu pažnju istraživača privukao je pojam ummijj, koji se susreće i u

Kur’anu, sa značenjem nepismen. Orijentalisti tvrde da termin ummijj, kojim se označavaju Arapi

prije islama i koji se spominje u Kur’anu, ne protivi činjenici poznavanja čitanja i pisanja. Po

njihovom shvatanju ummijj je upotrijebljen u Kur’anu da označi onoga ko ne poznaje Božije zakone.

Većina komentatora Kur’ana shvatila je da termin ummijj znači čovjeka koji ne zna čitati ni pisati,

pa je normalno da su Arapi i nazvani ovim pojmom, jer je među njima ogromna većina bila

nepismena. Bez obzira na nivo pismenosti kod Arapa u neposrednom predislamskom periodu,

pismenih ljudi bilo je više u Meki nego u Medini. Na ovo ukazuje nekoliko činjenica, između ostalog

i to što je Vjerovjesnik dozvolio Mekancima, zarobljenicima u Bici na Bedru, da svaki pismeni među

njima može sebe osloboditi ropstva ako poduči desetoro muslimanske djece čitati i pisati; Istoričari

hadiskih disciplina nemaju jedinstven stav kad je u pitanju pisanje hadisa u vrijeme Vjerovjesnika

(a.s.), niti o uzroku takvih stavova ashaba. U svemu tome preovlađuju dva mišljenja: 1.

tradicionalni stav i 2. lične pobude ashaba i uputa Vjerovjesnika (a.s.). Bez obzira na brzi razvoj

pismenosti u Medini, uočljivo je da su se ashabi u prenošenju hadisa uglavnom oslanjali na

memorisanje i usmeno prenošenje. Mnogi istraživači navode da je takav odnos prema

memorisanju i prenošenju hadisa usmeno, bio tzv. tradicionalni razlog - nedostatak pribora za

pisanje i okolnosti u kojima je hadis govoren. Imajući u vidu sve okolnosti najlogičnije i

najprihvatljivije bi bilo, kad je u pitanju ovaj problem, podijeliti u tri grupe:

1. grupu u kojoj su ashabi, potaknuti ličnim pobudama, a uz to kasnije osnaženi i

odobrenjem Vjerovjesnika (a.s.), posebno nakon prestanka opasnosti od miješanja Kur’ana

sa hadisom, pisali većinu onoga što su čuli, pa možda i sve;

2. grupu u kojoj su ashabi malo toga pisali ili skoro ništa, jer su bili preokupirani pisanjem i

učenjem Kur’ana, a za hadis im nije preostalo vremena i

3. grupu koja je bila i najbrojnija i koju su sačinjavali uglavnom nepismeni, posebno u prvoj

fazi širenja islama. Ova grupa je učila napamet sve što je čula, bilo iz Kur’ana ili hadisa.

Prema tome, pisanje hadisa ovisilo je i o ličnim pobudama ashaba.

HADISI KOJI GOVORE PRO ET CONTRA PISANJA HADISA

Nakon sagledavanja situacije vezanu za pismenost u predislamskom periodu bitno je istražiti

da li je od Poslanika (alejhi’s-selam) dolazila bilo kakva naredba, bilo u prilog pisanja hadisa, bilo
protiv

tog čina, koja je mogla odrediti ponašanje ashaba po tom pitanju. Tako, kada se govori o pisanju
hadisa

u periodu od prve objave Muhammedu (alejhi’s-selam) do njegova preseljenja na ahiret, odmah se

iznosi sumnja da li je taj čin bio uopće šerijatski opravdan. Kao razlog te sumnje iznose se hadisi u
kojima

Poslanik (alejhi’s-selam) zabranjuje pisanje bilo čega izuzev Kur’ana. Postoje tri hadisa koji govore u

prilog te zabrane. U verziji koju bilježi Tirmizi se od Hudrija prenosi sljedeće: Tražili smo dopuštenje
od

Vjerovjesnika (alejhi’s-selam) da bilježimo hadis, pa je odbio dozvoliti nam. Ova predaja je slaba jer
se u

nizu njezinih prenosilaca nalazi posttabi’I Abdurrahmanb. Zejd b. Esleme za kojeg postoji konsenzus

da je nepouzdan. Rafi’ b. Hadidž prenosi da je pitao Božijeg Poslanika (alejhi’s- selam) da li mogu

zapisivati ono što čuju od njega, a on im je rekao: Pišite, u tome nema grijeha. (Ahmad, Musnad, br.

6722). Na osnovu gore izrečenog prije svega zaključujemo da činjenica što su se u očuvanju hadisa

ashabi dobrahno oslanjali na memoriju ni u kom slučaju ne može izazivati sumnju u pouzdanost

prenesenog, jer su Arapi poznati po svojoj jakoj memoriji i u svemu što su željeli očuvati oslanjali su

se na pamćenje (poeziju, loze porijekla, značajnije događaje iz povijesti i sl.), a pismenost je bila

privilegija rijetkih pojedinaca. Svi hadisi koji govore o zabrani pisanja hadisa su slabi izuzev onog

kojeg prenosi Ebu Se‘id el-Hudri, za kojeg se opet ne zna da li su to njegove riječi ili Poslanikove. Ako

i prihvatimo da je postojala zabrana pisanja hadisa ona je važila samo u prvo vrijeme, prije svega:

- da se ne bi pomiješao Kur’anski tekst sa hadisom;

- da se ne bi zanemario Kur’an (azimu ’š-šan) posvećujući preveliku pažnju hadisu;

- da bi se sve pismene osobe angažovale na bilježenju Kur’ana (azimu ’š-šan).

MANJE ZBIRKE HADISA NAPISANE U VRIJEME VJEROVJESNIKA A.S. I ASHABA

Nepobitna je činjenica da su neki ashabi pisa1i hadise još za života Vjerovjesnika (s). Neki

su to činili na temelju dozvole Vjerovjesnika (s), kao posebne dozvole ili izuzetno, dok su drugo to

radili iz ličnih pobuda. Njihova predanja (senedi) po svojoj jačini i vrijednosti su različita. Neka od
njih su sasvim autentična. Broj sačuvanih spisa i zbirki je neznatan, ali za nauku veoma značajan,

jer su napisani za života Vjerovjesnika (s).

Među zbirke napisane za života Vjerovjesnika (s) spadaju:

1. Zbirka Sa’da b. Ubbada Ensarija

2. Zbirka Semure b. Džunduba

3. Zbirka Džabira b. Abdullaha

4. Zbirka Abdullah b. Amra b. Asa

5. Zbirka Ebu Hurejra odnosno Hemmama b. Munebbiha

Ovaj spis je kasnije pripisan lično Munebbihu, Ova zbirka zauzima posebno mjesto u istoriji

pisanja hadisa, jer je u cjelini sačuvana onakvu kakvu ju je prenosio i sabrao sam Hemmam od Ebu

Hurejre, Svi hadisi ove zbirke sabrani su i sačuvani u MUSNEDU Ahmeda b. Hanbela I Zbirka sadrži
138

hadisa. Ovaj sakupljač hadisa, Hemmam b. Munebbih, mnogo se interesovao za sabiranje i

zapisivanje

hadisa, za čuvanje hadiskih zbirki i prenošenje hadisa iz njih. Kao ljubitelj hadiskih djela i hadisa
uopšte,

kupovao je hadiska djela i svome bratu Vehbu i pravio izložbe hadiskih spisa i djela, ponekad i
drugima

iz njih diktirao hadis.

PISANJE I SABIRANJE HADISA U VRIJEME TABI’INA I KASNIJE

Djeca ashaba koja su rođena poslije Resululahove smrti ili za njegova života, ali nisu imala

susreta sa njim, kao i sve druge osobe koje se nijednom nisu susrele sa Muhammedom alejhi’s-

selamom, smatraju se tabi’inima. Ako bismo želili da vremenski odredimo period u kome živi

generacija tabi’ina onda bismo mogli da kažemo da taj period traje od desete godine po Hidžri, dakle

od smrti Muhammeda, a. s., kada su rođeni prvi tabi’ini, pa sve do 180. god. po hidžri kada je umro

Halef b. Hulejfe, posljednji čovjek iz generacije tabi’ina. Rad na bilježenju i sabiranju hadisa u vrijeme

tabi’ina imao je dva perioda. Prvi kada se hadis bilježi i sabira, ali je to sabiranje bilo

samoinicijativno i neobavezno i drugi period obaveznog i zvaničnog rada na bilježenju isabiranju

hadisa, kada se hadis piše i sabire po naređenju halife. Istina, oba ta perioda bila su zastupljena i
kod ashaba jer su mnogi ashabi bili u životu kada je počeo period zvaničnog rada na planu pisanja i

sabiranja hadisa. Kada smo govorili o pisanju hadisa u vrijeme ashaba, iznijeli smo podatke koji

nam jasno govore da je hadis dosta pisan još za života Muhammeda, a. s., i kasnije, kad su nastale

brojne zbirke od kojih smo se na neke posebno osvrnuli. U toku daljeg izlaganja ćemo se uvjeriti da

je pisanje hadisa u vrijeme tabi’ina, još prije početka zvaničnog rada na pisanju hadisa, imalo još

veće razmjere. Već smo istakli da je stav tabi’ina u pogledu bilježenja i sabiranja hadisa u početku bio

identičan stavu ashaba u tom pogledu. Većina njih smatra da hadis treba pisati i sabirati, i na tom

planu se maksimalno zalažu. Jedan broj njih u početku prezire pisanje hadisa iz određenih razloga

koji su vrlo često bili različiti i među njima samima, da ti kasnije, kada su ti razlozi nestali, i sami dali

svoj doprinos na tom planu. Prema mišljenju koje je prihvatila većina islamskih učenjaka, period

zvaničnog rada na pisanju i sabiranju hadisa počinje pred kraj prvog stoljeća po hidžri, kada je

poznati umejevićki halifa Omer b. Abdul-Aziz (61-101. po H.) zatražio od svojih namjesnika u raznim

pokrajinama i brojnih učenjaka da pristupe pisanju i sabiranju hadisa. Poslije Abdul-Aziza b.

Mervana taj zahtjev obnavlja njegov sin Omer b. Abdul-Aziz. Nakon što je preuzeo hilafet 99. god.

po Hidžri on stavlja sebi u zadatak da hadis Božijeg poslanika popiše i sabere. On upućuje zahtjev

brojnim namjesnicima i učenjacima da bilježe i sabiraju hadis. Oni su hadise sabrali po poglavljima i

uglavnom su u ta svoja djela zajedno sa hadisima bilježili i mišljenja ashaba i fetve tabi’ina. Prema

mišljenju koje je općenito prihvatila većina hadiskih učenjaka prvi je po poglavljima počeo da sabire

hadis poznati tabi’in Amir eš-Ša’bi. Djela nastala u tom razdoblju obično su poznata pod nazivima

Musannefi, Muvetta’i, Džami’i ili Suneni. Na taj način je hadis do kraja drugog stoljećapo Hidžri bio

definitivno popisani sabran. Od početka trećeg stoljeća po Hidžri pa nadalje samo se postojeće zbirke

dotjeruju i prerađuju i vrši klasifikacija hadisa. Tako na samom početku trećeg stoljeća po Hidžri

djeluje i radi jedina generacija učenjaka koji nastoje da hadis Božijeg poslanika odvoje od mišljenja

ashaba i fetava tabi’ina i saberu hadise onako kako ih koji od ashaba prenosi. Na tom planu nastaju

značajna djela poznata pod nazivom Musnedi.

BEJKUNIJA
Počinjem zahvalom Allahu, donoseći .1 ‫صلِّيَـــا ً َعلَى‬ َ ِ‫َأبــْ َدُأ ب‬-١
َ ‫الح ْمـــــ ِد ُم‬
 Muhammedu, najboljem vjerovjesniku ِ ‫ــي ُأ ْر‬
َ ‫ســـال‬ ٍّ ِ‫ُم َح َّمــ ٍد َخــ ْي ِر نَب‬
.poslanom

,Ovo su neke od vrsta hadisa .2  ‫ث ِعــ َّد ْه‬

ِ ‫الح ِدي‬
َ ‫ـــام‬
ِ ‫س‬ َ ‫و ِذي من أ ْق‬-
َ ٢
.I svaka vrsta dolazi i definira se ْ ‫احـ ٍد َأتَـــى َو َحــــدَّه‬
ِ ‫َو ُكـــ ُّل َو‬
Prva vrsta je sahih (saḥīḥ) hadis, i on je .3
spojenog
‫ْــو َما اتَّصــل‬
َ ‫يــــح َوه‬
ُ َّ ‫َأ َّولُ َها ال‬-٣
‫ص ِح‬

Seneda, i nije šazz (šādd) niti muallel ‫سنَــا ُدهُ َولَ ْم يَش َُّذ َأ ْو يُ َعــ ْل‬
ْ ‫إ‬ 
.(mu‘allal)
 ِ ‫ضابِــــطٌ عَنْ ِم ْثـــلِه‬
َ ‫يَ ْر ِوي ِه عَــ ْد ٌل‬-٤ 
Prenosi ga pravedan i precizan od istoga .4
takvoga, Može(mo) se osloniti na njegovu
.preciznost i prenošenje ‫ض ْبطـــِ ِه َونَ ْقلِـــه‬
َ ‫ُم ْعتَ َم ٌد فِي‬

Hasen je umanjene preciznosti, jer .5   ْ‫سـن ال َم ْع ُروفُ طُ ْرقــا ً َو َغـــدَت‬

َ ‫الح‬
َ ‫و‬-َ ٥
njegovi prenosioci nisu poznati kao َ ‫شتَ َه‬
ْ‫ــرت‬ ْ ‫يــح ا‬ َّ ‫ِر َجالُهُ الَ َكال‬
ِ ‫ص ِح‬
.prenosioci sahih hadisa

Sve što je ispod nivoa hasen hadisa .6 ْ َ‫س ِن ق‬

 ‫صر‬ ُ ‫و ُك ُّل َما عَـنْ ُر ْتبَ ِة‬-
ْ ‫الح‬ َ ٦
naziva se da’if (ḍa‘īf), i on ima puno َ ‫ْــو َأ ْق‬
‫سـاما ً َكثُـــ ُر‬ َ ‫ض ِعيفُ َوه‬ َ ‫فَ ْه‬
َّ ‫ـوال‬
.(pod)vrsta

Ono što se vezuje za Vjerovjesnika je .7

‫ع‬ ِ ‫و َما ُأ‬-
ُ ‫ضيفَ لَلنَّبِــــــي ال َم ْرفُـو‬ َ ٧
,’merfu
ُ ‫ُــو ال َم ْقطُـــو‬
‫ع‬ َ ‫ـــع ه‬
ٍ ِ‫ َو َما لِتَاب‬ 
'a ono što se vezuje za tabi’ina je maktu
  ْ‫ســـنَاد ِمن‬ ِ َّ‫ســنَ ُد المت‬
ْ ‫ص ُل اإل‬ ْ ‫وال ُم‬-
َ ٨
Musned je spojenog seneda od svoga .8

.prenosioca do Mustafe i nije prekinut

ْ‫صطَفَى َولَ ْم يَبِــن‬
ْ ‫ َحتَّى ال ُم‬  ‫َرا ِوي ِه‬

Ono što je slušanjem svakog prenosioca .9 ِ َّ‫ـع ُك ِّل َرا ٍو يَت‬

 ‫صــــل‬ ِ ‫س ْم‬
َ ِ‫و َمـــا ب‬-
َ ٩
spojeno
ِ َّ‫صـطَــفَى فَا ْل ُمت‬
‫صــل‬ ْ ‫سنَـا ُدهُ لِ ْل ُم‬
ْ ‫إ‬
.do kraja seneda, naziva se muttesil

,Muselsel je ono što uz opis dolazi .10 ‫ـف َأتَى‬

ٍ ‫ص‬ْ ‫س ٌل قُ ْل َما َعلَى َو‬
َ ‫س ْل‬
َ ‫ ُم‬-١٠

kao (kada prenosilac kaže): “Obavijestio me ‫ ِم ْث ُل َأ َما َواللـ ِه َأ ْنبَانِــي ا ْلفَتَـــى‬ 

.”je mladić

,“Kao i: „Prenio mi je stojeći .11  ً ‫ َك َذاكَ قَ ْد َح َّدثَنِـيـ ِه قَائمـــــــا‬-١١ 

.“ili: „Nakon što mi je prenio, osmijehnuo se َّ َ‫َأ ْو بَ ْعــ َد َأنْ َح َّدثَنِــي تَب‬
‫سمــا‬
Aziz je onaj kojeg prenose dvojica ili .12
,trojica ْ ‫ـــــر ِوي ا ْثنَ ْي ِن‬
 ‫أو ثَالَثَ ْه‬ ْ ‫ َع ِزي ُز َم‬-١٢

.a mešhur je onaj kojeg prenosi više od trojice ‫ق َما ثَالَثَـ ْه‬

َ ‫فو‬
ْ ‫ـــــر ِوي‬
ْ ‫ش ُهو ُر َم‬
ْ ‫َم‬

,Mu‘an‘an je kao od Seida od Kerema .13 ‫ــعي ٍد عَــنْ َك َر ْم‬

ِ ‫س‬ َ ْ‫ ُم َع ْن َعنٌ َك َعن‬-١٣ 
a mubhem je onaj u kojem je ravija/prenosilac َ ُ‫ َو ُم ْب َه ٌم َما فِيــ ِه َرا ٍو لَــ ْم ي‬ 
‫ســــ ْم‬
.neimenovan