Fenomen Masonstva

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSIJEK ZA POVIJEST
DOMAGOJ NOVOSELEC
FENOMEN MASONSTVA
DIPLOMSKA RADNJA
MENTOR: prof. dr. BOŽENA VRANJEŠ-ŠOLJAN
Zagreb, rujan 2004.
1
UVOD
Od samih početaka ljudske povijesti, ljudi su težili za organiziranjem i

povezivanjem u većoj li manjoj skupini. Od prapovijesnih vremena ljudi se
okupljaju u zajednice zbog zajedničkih interesa suživota, npr. lova, obrane,
zajedničke obrade zemlje i drugo. Čovjek kao društveno biče kojem je potreban
kontakt sa drugim osobama bio je zbog preživljavanja i opstanka prisiljen
osnivati zajednice koje su se sve više i više razvijale kako u kvalitativnom tako
kvantitativnom pogledu. Sve zajednice i organizacije naravno posjeduju i
određenu hijerarhiju, a njeni članovi imaju svoja prava i dužnosti. To se odnosi
na sve organizacije a osobito na one tajne. Pitanje koje se postavlja je što ljude
tjera na osnivanje tajnih organizacija i na pristupanje i njihovo članstvo? Postoje
razni razlozi, npr. IRA1 je osnovana kao poluvojna teroristička organizacija koja
se borila i još uvijek se bori protiv britanske okupacije sjeverne Irske. Isti je
primjer ETA2 koja se bori za neovisnost Baskije koja je danas sastavni dio
Kraljevine Španjolske. Znači motiv ljudi koji se prikljjučuju spomeutim
organizacijama je borba za nezavisnost, a osnovan misao vodilja nacionalizam i
osjećaj pripadnosti Irskom ili Baskijskom narodu. Sicilijanska mafija 3 primjer je
evolucije obiteljskog društva i narodnog pokreta u organiziranu kriminalnu
organizaciju koja se proširila i izvan Sicilije. Uvjet pristupanja mafiji je
sicilijansko porijeklo, a obiteljska disciplina i omerta4 moraju se poštivati.
Ku-Klux-Klan nastao je nakon američkog građanskog rata. Organiziran
kao tajna teroristička organizacija bijelih protestanata. Vršio je nasilje nad
crncima, katolicima i Židovima.
Držali su do superiornosti bijele protestantske rase i nasilje smatrali
jedinim sredstvom u borbi protiv sjevernjačkog usmjeravanja juga.
1
IRA – Irish Republican Army (Irska Republikanska Vojska)
2
ETA – Euskadi ta Askatasuna (Baskijska domovina i sloboda)
3
Mafija - u lokalnom narječju naziva se „cosha“
4
Omerta – zavjet šutnje
2
Ku-Klux-Klan je u početku doista bio organizirani pokret otpora protiv
sjevernjaka, a završio je kao neslavno oružje mržnje, pohlepe i sadizma svojih
vođa.
Nabrojene organizacije djeluju i danas s tim što je Ku-Klux-Klan rapidno
oslabio i samo je sjena nekad moćne organizacije. Za razliku od nabrojenih
društava koje imaju političke ciljeve5, postoje tajna društva u afričkim
domorodačkim plemenima čija je glavna djelatnost iniciranje dječaka, kako bi
ovi postali punoljetni muškarci i time punopravni članovi plemena.
U čemu je onda sličnost svih tajnih društava, što ima je zajedničko? Obred
inicijacije, iskušenje, prisega, mit ili legenda, segregacija muškaraca od žena,
osobine su svih tajnih društava6.
Inicijacija je temeljna osobina svih tajnih društava. Kod primitivnih
naroda je kao što sam već napomenu u slučaju afričkih domorodaca to obred koji
označava prijelaz mladića u stupanj zrelosti. Sastoji se najčešće od posta,
tetoviranja i obrezivanja. U tajnim inicijatskim društvima poganskih religija
poput kulta Ozirisa u Egiptu, Eluzinska i Ortičke misterije u Grčkoj, kult Mitre u
Rimskom carstvu inicijacija je bila tajna i sastojala se od fizičkih i moralnih
iskušenja koja se težila inicijantu putem raznih sustava pružiti utisak umiranja a
kasnije ponovnog rađanja u novom životu. Kada je riječ o tajnim političkim
društvima obred uvođenja sastojao se isključivo u prisezi na poslušnost i čuvanje
tajni, dok obredi i simboli nemaju nikakvo moralno, filozofsko niti vjersko
značenje. Iskušenje tijesno vezano uz inicijaciju i velikim dijelom je dio nje.
Jedan od najvažnijih činioca svake tajne organizacije je i legenda ili priča
o njenom postanku ili podrijetlu. Te se legende uzimaju iz sredine u koju
skupina djeluje ili su potpuno izmišljene kako bi društvu dale starost i tradiciju
koju u stvarnosti ne posjeduje.
5
Talijanska mafija i njezin šef Lucky Luciano odigrali su veliku ulogu u anglo-američkom iskrcavanju na siciliju
1943.g.
6
U masonstvu ipak postoje i ženske lože. One se nazivaju adoptivnim ložama. Osim adoptivnih postoje i
mješovite muško-ženske lože.
3
Međutim, za većinu se društava može reći da svoje učenje crpe iz
biblijskih tema7. U učenju Karbonara8 središnja je tema Kristovo raspeće koje je
povezano s obredom inicijacije u treću stupanj. Društvo Makabejaca smatra da
su oni potomci dinastije iz drugog i prvog stoljeća prije Krista, dok se obred
inicijacije drevnoga reda šumara (Ancient Order of Foresters) temelji na legendi
o Robin Hood-u. Segregacija muškaraca je sama po sebi razumljiva stvar ako
znamo da se većina civilizacija temelji na patrijarhatu, a tajna društva su iznikla
u takvom okruženju.
Pri pokušaju istraživanja tajnih društva, istraživač će naići na
mnoštvo prepreka što je sasvim razumljivo jer ipak se radi i tajnim društvima
koje skrivaju svoje dokumente, a veliki problem stvara i niz mitova i legendi
koje je teško odijeliti od istine i stvarnih događaja.
Najbolji primjer za to je masonstvo ili slobodno zidarstvo koje je tema
mojeg diplomskog rada.
7
N. McEnzie, tajna društva, AGM, Zagreb 2002, str.16
8
Karbonari – tajno društvo nastalo u prvim desetljećima XIX. Stoljeća u južnoj francuskoj. Proizašlo je gotovo
sigurno iz masonerije. Ubrzo se proširilo i u Italiji Njemačkoj i Španjolskoj. Program mu je bio suprotstavljanje
svakom vidu apsolutizma u korist osnivanja ustavnih vlada, kao i borba za nezavisnost i slobodu podčinjenih
naroda. Preuzelo je ime od riječi Carbone što znači ugljen koji iako crne boje gori blistavim plamenom.
4
1. PROBLEMI U ISTRAŽIVANJU MASONSTVA
O masonstvu ili slobodnom zidarstvu napisano je na tisuće radova i

literatura koja je doista teško pregledna. Naravno nisu svi radovi podjednake
kvalitete, štoviše neki su sasvim bezvrijedni i neupotrebljivi.
Najpoznatiji Hrvatski istraživač masonstva Ivan Mužić tvrdi da
znanstvenih, objektivnih i kritičkih knjiga o masonstvu gotovo i nema. Masonski
ili pro-masonski autori pišu panegirike, a protu masoni pamflete9.
Mladen Švab donosi kritičku ocjenu historiografije i publicistike o
povijesti slobodnog zidarstva u povijesti Hrvatskih zemalja od strane hrvatske
historiografije, uz zaključak da u Hrvatskoj još nema cjelovitog pregleda o ulozi
slobodnog zidarstva premda su među hrvatskim povjesničarima npr. bili
slobodni zidari Ivan Bojničić, Milan Prelog, Ferdo Šišić, Vladimir Tkalčić +,
Viktor Novak i Mirko Kostrenčić10.
U jednoj stvari se svi istraživači masonstva slažu a to je da je bavljenje
tom temom vrlo nezahvalan posao.
Poseban je problem sa arhivskom građom koju je vrlo teško pronaći. To
se pogotovo odnosi na arhivsku građu Hrvatski masona jer se najveći dio nalazi
izvan Hrvatske. Naime, 5.8.1940. prestale su raditi sve lože pod zaštitom velike
lože „Jugoslavija“ pa tako i lože u Hrvatskoj. Nekoliko dana prije toga sve su
zagrebačke lože poslale svoje arhive u Beograd. Arhiv velike lože „Jugoslavija“
danas je razmješten ili izgubljen; najviše ga je ostalo u Beogradu, neki
dokumenti su pohranjeni u Budimpešti, Moskvi, Londonu, i kod nekih
predratnih slobodnih zidara, ali većinu dokumenata i regalija uoči njemačke
okupacije uništili su slobodni zidari sami11.
Naravno neki dokumenti sačuvani su u povijesnom arhivu u Zadru, arhivu
HAZU-a u Zagrebu kao i u nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
9
I. Mužić masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split 2001, str. 641.
10
A. Grubišić i G. M. Ivanković, ostavština osječke slobodno zidarske lože „budnost“, IBL, Osijek 2003, str.5.
11
B. Šomen, Amenkamen – slobodnozidarska čitanka, Lumen, Zagreb 2001, str. 122.
5
U zemljama gdje je masonerija dio tradicije kao npr. u Engleskoj u kojoj
je slobodno zidarstvo institucija ipak je lakše raditi i proučavati. Jasper Ridley u
svojoj knjizi „Slobodni zidari“ zahvaljuje knjižnici muzeja slobodnog zidarstva
u Freemans Hall-u u Londonu, jer su mu iako nije slobodni zidar dopustili raditi
u njihovoj knjižnici12.
Drugi veliki problem u istraživanju je odjeljivanje mitova i legendi od
stvarnih događaja. No mitovi i legenda sastavni su dio masonerije jer se na
njima temelje obredi i simbolika reda.
Kako onda saznati pravu istinu o masonima?
Najbolje je slijediti metodu Alberta Gallatina Mackeya povjesničara koji
se ovom temom bavio krajem 19.stoljeća.
On razlikuje dva razdoblja na koje povijest slobodnog zidarstva
podijeljena: Povijesno i pretpovijesno razdoblje.
Povijesno je ono razdoblja unutar kojeg imamo vjerodostojne dokumente
o postojanju reda a pretpovijesno je razdoblje unutar kojeg ne postoje
vjerodostojni spomenici, i kada se u cijelosti moramo osloniti na legende i
tradiciju13.
Mišljenja sam da u slučaju pretpovijesnog razdoblja treba sagledati i
obrede slobodnog zidarstva jer su najvećim dijelom iznikli iz legendi i mitova.
Postoji tzv. službena povijest masonerije koja počinje osnivanjem velike
lože u Londonu 1717.g., ali i neslužbena povijest koja pokušava objasniti
povijest masonerije prije 1717.g., a bazira se u velikim dijelom na povijest i
nasljeđu vitezova templara o čemu ću detaljnije pisati u nastavku.
Za početak najvažnije je objasniti značenje riječi mason.
12
J. Ridley, slobodni zidari, Prometej, zagreb 2001, str. 9.
13
A. J. Mackey, Povijest slobodnog zidarstva, Stari grad, Zagreb 2004, str.21.
6
2. ETIMOLOGIJA RIJEČI MASON
Riječ mason veže se za francuski jezik iz kojeg je ušla u engleski

najkasnije prodorom Normana14. Najstariji tekstovi u kojima se govori o
„slobodnim zidarima“ potječu iz engleske a pisani su u vrijeme kada je službeni
jezik bio francuski. Za termin „free mason“ neki autori predstavljaju da je
engleskog podrijetla15. Ti je autori vežu za kasnije razdoblje kada je u Engleskoj
službeni jezik postao engleski.
No čini se da je riječ ipak podrijetlom iz francuskog jezika. Naime,
francuski naziv za slobodnog zidara je Franc-Macon, koji bi vjerojatno bio
anglikaniziran u Frank-Mason. S druge strane francuski naziv za brata masona je
frere macon. Tako je, izraz mogao postati engleski Freer Mason, a kasnije radi
lakšeg govora preći u free mason16.
Problem se nalazi u riječi slobodan. Označava li on čovjeka od zanata koji
se smatra slobodnim ili možda vrstu kamenja?
U prvom slučaju izraz „slobodni zidar“ označavao je slobodnog čovjeka
koji nije pripadao feudalnom gospodaru ili državnoj organizaciji.
Većina srednjovjekovnih radnika morala je pripadati nekom udruženju što
je i određivalo njihove dužnosti i status17.
Tekstovi na francuskom iz 1376.: ffremasons, 1381: masonfree, 1396:
ffremaceons, u jednoj povlastici nadbiskupa od Canterbury-a stavljaju te ljude
nasuprot Ligiusa, odnosno Ligesa-Vazala18.
U drugom slučaju ne radi se o čovjeku već o kamenu. U engleskim
tekstovima XIV i XV stoljećima nalazi se izraz „macon de franch pere“ (zidari
slobodnog kamena), u ovom slučaju riječ slobodan se ne odnosi na čovjeka već
na određeni kamen19.
14
Z. Nemezić, Masoni u Jugoslaviji 1764 do 1980, Zodne 1988, Beograd, str. 26.
15
Isto strana 26.
16
J. J. Robinson, Rođen u krvi, Izgubljene tajna masonerije, Stari grad 1999, Zagreb. Str. 237.
17
M. McEnzi, Tajna društva AGM, Zagreb 2002, str. 191.
18
R. Naudon, Francuska masonerija, biblioteka XX vek, 2000, beograd, str. 20.
19
Isto strana 20.
7
Slobodnim se kamenom nazivala vrsta mekog kamena pogodnog za
graviranje i izradu finih dijelova crkve poput svodova i prozora. Prema tome,
zidar slobodnog kamena bio je na znatno višem stupnju, graditeljstva od obična
zidara koji je imao zadaću da od neodređena kamena pravi blokove 20. Inače
kamen od masona ima veliku simbolički vrijednost, ali o tome ću pisati kasnije.
Zanimljivo je kako se izraz „free mason“ u hrvatskom jeziku izobličio u
izraze „framason“ ili „framasun“. Pravilan izraz na hrvatskom jeziku je
„slobodni zidar“ ali se riječ „mason“ već toliko udomaćila kao i u drugim
Europskim jezicima, tako da na predstavlja neku veliku grešku. Budući je u
naslovu mojeg rada riječ „masonstvo“, upotrebljavat ću taj izraz, a u slučaju
navođenja autora koji koristi izraze „slobodni zidar“ i „zidar“ preuzet ću njihov
pravilan hrvatski prijevod.
20
N. McEnzi, Tajna društva, AGM, 2002, str- 191.
8
3. TEORIJE O POSTANKU MASONSTVA
Albert G. Stevens, povjesničar slobodnog zidarstva navodi devet različitih

teorija o nastanku toga društva21:
1. Teorija koja povezuje masonstvo s drevnim misterijima ili kraljem
Salamonom
2. Teorija koja masonstvo veže uz Adama, Nou.
3. Teorija po kojoj masonstvo potječe iz rimskih kolegija.
4. Teorija po kojoj su masonstvo s istoka donijeli vitezovi križari.
5. Teorija po kojoj je masonstvo slijednik vitezova templara nakon što je
njihov red službeno 1312 godine raspušten.
6. Teorija po kojoj je to društvo nastavak loze Rosenkreuzera.
7. Teorija po kojoj je ono nastalo u okrilju dinastije Stuart kao dio njihova
nastojanja da ponovno dođu na englesko prijestolje.
8. Teorija o nastanku tog društva od Esena
9. Teorija o njegovi nastanku od kuldija, Škotsko-Irskog Kršćanskog bratstva
iz VIII stoljeća.
Veliki majstor velike lože „Jugoslavije“ Zoran Nenezić koji je postavljen

na to mjesto u lipnju 1990. navodi kultove i mitove koji su utjecali na razvoj
masonstva22:
1. Mitraizam
2. Rimski kolegiji
3. Mit iz Eleuzina
4. Pitagorina škola
5. Kemija
6. Kabala, Talmud i židovski utjecaji
21
Isto strana 15
22
Z. Menezić, Masoni u Jugoslaviji od 1764 do 1980, Zodne, 1988, Beograd, str. 12-28
9
7. Rosenkreuzeri
8. Templari i iluminati
Albert Gallatin uz već nabrojene teorije prilaže još niz teorija poput teorije
o postanku masonstva od druida23 ili astrologa.
Uz sve ove teorija najvjerojatnije zvuči teorija o osnivanju masonstva od
strane Indijanaca Maya, koji su ga prije 12 tisuća godina prenijeli na područje
Nila i Eufrata i tako utemeljili kulturu srednjega istoka24.
Svako od navedenih teorija sadrži dio istine o masonstvu, ali niti jedna
nije potpuna. U biti se jedna vezuje na drugu, a obredi i simbolika masonstva
preuzeti su iz svake teorije.
Da bi se bolje shvatilo masonstvo nužno je bar ukratko objasniti sve
teorije.
TEORIJA KOJA POVEZJE MASONSTVO S DREVNIM

MISTERIJAMA ILI KRALJEM SALOMONOM
Ova teorija temelji se na legendi o Hiramu Abifu, ključnoj figuri

masonskih obreda. Legenda o Hiramu ključ je svjetskog masonstva i koliko ja
znam ne postoji niti jedan masonski autor koji bi zaobišao ovu priču i Hirama
kao osobu. Koliko god se slagali u daljnjim teorijama svi će ipak priznati ovu
legendu jer na kraju krajeva ne bi mogli biti inicirani u masoneriju bez njegove
osobe koja je kao što sam već rekao ključna figura obreda.
Sama riječ Hiram sastavljena je u biti od dvije riječi – hi, što znači živ, i
ram što znači uzvišen i ukazuje na najviše duhovno uzvišenje koje čovjek može
postići25.
23
Druidi – riječ indoeuropskog porijekla koja po nekim mišljenjima znači „vrlo mudri“, a po drugima „ljudi
hrasta“. Oznaka drevne svećenike keltske vjere čije je osnova prije svega bio kult prirode. Vjerovali su u seobu
duša i bavili se magijom.
24
N. McEnzi, Tajna drupptva AGM, Zagreb 2002, str. 16
25
L. Troisi, Riječnik masona, Filip Višnjić, Beograd 1998. str. 109.
10
Složena riječ Hiram na hebrejskom znači plemenit ili uzvišen.
Budući riječ Abif na staro francuskom znači „onaj koji se izgubio“, neki
autori smatraju da ta složenica označava „Kralja koji se izgubio“, što zvuči
prilično nategnuto26.
Povjesničar masonstva Albert Gallatin Mackey daje svoje viđenje
značenja složenice „Hiram Abif“.
Na mjestima u bibliji gdje se spominje Hiram Abif, na jednom mjestu se
piše kao „Churam Abi“, a na drugom kao „Churam abiv“.
No, Luther je u svojem njemačkom prijevodu biblije prihvatio izgovor
„abif“, mijenjajući slovo „v“ za oštro „f“. Top se kasnije prenijelo u engleski
jezik i najzad u masonske „konstitucije. No, riječ „ab“ u hebrejskom označava
oca, ali i gospodara, tako da „Hiram“ može da označava njegovo osobno ime, a
„ab“ mu daje titulu oca zanata27.
Izvor priče o Hiramu Abifu nalazi se u bibliji. O njemu piše prva „Knjiga
o Kraljevima“: „Hiram Kralj, Kralj Tira, Posla sluge svoje Salomonu čuvši da je
pomazan za Kralja, umjesto oca njegova, jer Hiram ljubljaše Davida“. A
Salomon posla K. Hiramu i poruči mu: „Ti znaš da David otac moj nije mogao
sagraditi doma imenu Gospoda svojega od ratova kojima ga opkoliše, dokle ih
Gospod ne položi pred noge njegove“28.
U bibliji se susreću tri Hirama, Hiram, Kralj Tira, Adoniram, intendant i
nadzornik na izgradnji hrama kralja Salomona i Hiram graditelj na kojeg se
pozivaju masoni. Masonski rituali su znatno proširili biblijski tekst dodavši
priču o tragičnoj Hiramovoj smrti, čija pouka predstavlja, kao što sam već rekao,
glavni dio ceremonijala pri stupanju u stupanj majstora.
Tokom vremena Hiram i Adoniram postali su jedno te ista osoba,
nadzornik izgradnje hrama. Pošto je legenda o Hiramu abifu, ključ masonskih
rituala nužno je pokazati je cjelovitu: „Adoniram, Adoram ili Hiram kome je
26
C. Knight, R. Lomas, Hiramov ključ, Starigrad, Zagreb 2000, str. 143.
27
A. G. Mackey, Povijest slobodnog zidarstva, Stari Grad, Zagreb 2004, str. 427.
28
Prva knjiga o kraljevima, Glava V, 1-3.
11
Salomon povjerio brigu o radovima na izgradnji hrama imao je isplatiti tako
veliki broj radnika da ih nije mogao sve poznavati.
Dogovorio je a svakim od njih određene lozinke, znakove i različite
pozdrave kako bi ih razlikovao. Tri zidarska radnika želeći primiti plaću od
majstora odluče od Adonirama, kada ga budu sreli samog, ili dobiti lozinku
majstora ili ga ubiti. Zbog toga se sakriše u hram, jedan na jug, drugi na sjever a
treći na istok. Kada je Adoram kao i obično ušao kroz zapadna vrata i htio izaći
kroz južna, jedan od trojice zidara ga upita za lozinku majstora, podižući na
njega batinu ili čekić koji je držao u ruci. Adoniram mu odgovori da nije na taj
način primio lozinku majstora. Prvi ga zidar odmah udari po glavi. Pošto udarac
nije bio dovoljno snažan. Adoniram potraži spas u pravcu sjevernih vrata gdje
ga dočeka drugi zidar koji učini isto što i prvi. Međutim, pošto ga ni ovaj drugi
udarac nije dotukao, on pobjegne prema istočnim vratima, ali tu ga dočeka i
treći zidar, koji ga pošto ga je upitao isto što i prva dvojica, dotuče.
Onda se sva trojica okupe kako bi ga sahranili. Međutim, pošto je još
uvijek bio dan, nisu se osudili tijelo iznijeti van hrama. Prvo su ga sakrili ispod
hrpe kamenja, a kada je pala noć sahrane ga na jednom brdu. Kako bi prepoznali
to mjesto otkinu granu bagrema i zasade je na grobu. Kad prođe sedam dana od
kako nije vidio Adonirama, Salomon naredi devetorici majstora da ga potraže.
On je vjerno izvrše Kraljeve zapovijedi i pošto su dugo tragali, trojica od njih
stanu kako bi se odmorili baš na mjestu gdje je Adoniram ukopan. Jedan od
trojice kako bi udobnije sjeo uzme granu bagrema koja mu ostane u ruci. Tako
primijeti da je zemlja na tom mjestu nedavno prekopana. Kopajući zemlju sva
trojica nađu Adoniramovo tijelo. Tada pozovu ostalu šestoricu među njima
jedan uhvati leš za prst ali koža se odvoji i ostane mu u ruci. Drugi ga odmah
uhvati za drugi prst i dogodi mu se isto. Treći ga uhvati za šaku koža se opet
odvoji na što on povika „Mašenak“, što prema slobodnim zidarima znači – koža
se odvaja od kostiju, tijelo je oskrnavljeno. Odmah se dogovore da će to u
buduće biti lozinka majstora. Odmah otiđu o ovom događaju obavijestiti
12
Salomona kojega je to vrlo ganulo. Kako bi pokazao poštovanje koje je imao
prema Adoniramu, naredi svim majstorima da ga iskopaju i prenesu u hram,
gdje je sahranjen uz sve počasti. Za vrijeme ceremonije svi majstori su nosili
pregače i rukavice od bijele kože, kako bi dokazali da nijedan od njih nije
okaljao ruke krvlju svojeg poglavara29.
Neki autori navode da je prvi zidar bio naoružan olovnim ravnalom, drugi
teškom libelom, a treći kamenom30. Budući sva tri navedena oružja imaju svoju
simboliku unutar masonskog rituala, vjerojatno to smatraju bitnim.
U masonskoj legendi, ubojice Hirama Abifa nazivaju se Jubelo, Jubela ili
Jubelum31.
Kao što se vidi masonski rituali proširili su biblijsku priču dodavši
ubojstvo Hirama Abifa, koje se u bibliji ne spominje.
Prema masonskoj tradiciji, tokom povijesti Hiram je umro više puta, ali se
uvijek ponovno rodio: „on je Pitagora, žrtvovan u ime domovine, on je Oziris
kojega je ubio Tifon, on j Orfej kojega su raskomadale Bahove svećenice, on je
Isus razapet na križu po zapovijedi židovskog velikog vijeća, on je Krishna
osma Vishnuova reinkarnacija32.
Znači vidimo da je riječ o legendi i mitu, ali takvom koji je temelj
masonstva. Osloboditi ovu legendu njezinog iskrivljenog oblika i pridati Hiramu
Abifu, koji je bio povijesna osoba, njegov stvarni položaj među radnicima
hrama ne može utjecati niti u najneznatnijem stupnju na simbolizam čiji je dio,
dok će razumno objasniti važnost koja mu se pripisivala u starom i u novom
slobodno zidarskom sustavu.
Učinimo li mi od Hirama Abifa glavnoga graditelja i operativnog velikog
majstora Salomonovog hrama ili taj položaj pripišimo Aronu, Amonu ili
Ajuonu, kako stoji u staroj legendi ili Adoniramu, te u nekim masonskim
obredima, simbolizam će ostati nedirnut jer se simbolična ideja temelji na
29
P. Naudon, Francuska masonerija, Biblioteka XX vek, 2000, Beograd, str, 11.
30
C. Knight, R. Lomas, Hiramov ključ, Stari grad, Zagreb 2000, str. 156.
31
Jubel – arapski.- planina
32
L. Troisi, Riječnik-masona, Filip Višnjić, Beograd 1998, str. 109.
13
činjenici da je postojao glavni graditelj i nije od bitne važnosti za razvoj
simbolizma njegovo pravo ime. Uputa koju treba prenijeti u priču trećeg stupnja
mora ostati nepromijenjena, bez obzira na to koga odredimo za njenog junaka,
jer on zaista ne predstavlja ni Hirama, ni Anon, ni Adonirama niti bilo koju
drugu pojedinačnu osobu nego prije ideju čovjeka u apstraktnom smislu33.
TEORIJA KOJA MASONSTVO VEŽE UZ ADAMA I NOU
Ova teorija je zapravo legenda, koja se čini manje vjerojatna od

prethodne, ali budući je imala svoje pobornike vrijedi napisati i koju riječ o njoj.
Legenda se temelji na biblijskoj knjizi postanka, u kojoj Bog stvara svijet
i Adama kao prvog čovjeka. Nakon izgona iz rajskog vrta, Adam i Eva lutali su
zemljom a Adam je bio jedini čovjek koji je vidio Boga – velikog arhitekta
svemira u četiri oka34.
Adam je svoje znanje o velikom arhitektu prenio svojim sinovima, a
sinovi svojim sinovima. Tako je veliko značenje prenošeno iz generacije u
generaciju, sve do Noe koji je ostao jedini pravedan i mudar iz cijelog ljudskog
roda35.
No niti u jednom slobodno zidarskom obredu, doista ne postoji nikakva
legenda o Noi. Ipak priča o njegovom životu ima vrlo važan utjecaj na podrijetlo
i razvoj načela špekulativnog slobodnog zidarstva36.
TEORIJA PO KOJOJ MASONSTVO POTIJEĆE IZ RIMSKIH

KOLEGIJA
33
A.G. Mackey, Povijest slobodnog zidarstva, Stari grad, Zagreb 2004, str. 435.
34
Veliki Arhitekt Svemira – prema tumačenju masona: pojam veliki arhitekt svemira ostavlja svakom masonu
potpunu slobodu tumačenja…(I. Mužić, smisao masonstva, naklada Bošković, Split 2003, str. 23)
35
M. Popovski, Tajanstveni svet masona, Nova Knjiga, Beograd, str. 9.
36
A. G. Mackey, Povijest slobodnog zidarstva, Stari Grad, Zagreb 2004, str. 421.
14
Rimski kolegiji povijesna su činjenica tako da se u ovom slučaju ne radi o
pukoj legendi kao u prethodnim teorijama. No pitanje je jesu li masonske
organizacije doista potekle iz rimskih kolegija.
Zanatsko udruživanje prakticirali su i drugi narodi prije Rimljana, npr.
Grci i Egipćani. Te su zanatske organizacije bile u uskoj povezanosti sa
religijama. Zato je osnovni cilj Kolegija bilo slavljenje nekog kulta37.
Rimski kolegiji kao vrlo jaka rimska ustanova širili su se napredovanjem
rimske vojske tako da su postojali i u današnjoj engleskoj, Francuskoj i
Njemačkoj.
Svaki Kolegij imao je posebne Ložinske prostorije, statute i pravila, a novi
članovi postajali punopravni tek po ritualnom primanju u društvo. Mogli su ga
činiti samo muškarci. Za jedan kolegij zajednička je i blagajna, a izborom
časništva u kojem posebno mjesto imaju nadzornici i majstori, zaokruživala se
struktura društva38. Već na prvi pogled vidljiva je velika sličnost sa masonskom
strukturom. Kolegiji su se bavili društvenim i dobrotvornim radom, brinuli su o
svojim ostarjelim članovima organizirali pogrebe za umrle što je Rimljanima
bilo vrlo bitno jer je svaki Rimljanin svoj pogreb doživljavao kao ideal39.
Propadanjem carstva pred naletom barbara kolegiji potpadaju pod sve veći
utjecaj careva i postaju obrambena ustanova.
Pod padom carstva kolegij nestaju u zapadnom dijelu carstva dok su
opstali u istočnom Rimskom carstvu kao i u Ravenni, Rimu i Veneciji koji su
ostali vezani za Bizant.
Neki kolegiji opstali su i u Galiji u dijelovima koji su bili pod upravom
Burgunda i Vizigota.
U srednjem vijeku ostaci tih kolegija mijenjaju naziv „Kolegij“ u Škola
(scholae) no u biti sve ostaje isto što se tiče organizacije40.
37
P. Naudon, Francuska Masonerija, Biblioteka XX vek, 2000, Beograd, str. 14.
38
Z. Nenezić, Masoni u Jugoslaviji, od 1764 do 1980, Zodne, 1988 Beograd, str.16.
39
Isto strana 16.
40
P. Naudon, Francuska masonerija, Biblioteka XX vek, 2000 Beograd, str. 16
15
Službena povijest masonerije koja počinje objedinjavanjem četiri
Londonske lože u ujedinjenu veliku ložu 1717 g. nalazi neke elemente u ovoj
teoriji na koje se može osloniti. Srednjovjekovni cehovi na koje se poziva
službena povijest, slični su rimskim kolegijima po svojoj organizaciji i radu ali
bi bilo presmiono tvrditi da si izravno potekli od njih.
TEORIJA PO KOJOJ SU MASONSTVO S ISTOKA DONIJELI

VITEZOVI KRIŽARI
TEORIJA PO KOJOJ JE MASONSTVO SLIJEDNIK VITEZOVA

TEMPLARA NAKON ŠTO JE NJIHOV RED SLUŽBENO 1312 GODINE
RASPUŠTEN
Iako povjesničar Albert G. Stevens ove dvije teorije navodi odvojeno,

odlučio sam ih prikazati zajedno zbog toga što smatram da su dio neraskidive
cjeline i čine jednu teoriju.
Uz službenu povijest masonerije koja se naslanja na srednjovjekovne
zanatske cehove i u njima traži preteče masona ovo je druga najraširenije teorija
koju tradicionalni povjesničari s podsmijehom odbacuju, ali koja u posljednje
vrijeme ima sve više pobornika. Priznajem kako me ova teorija jako
zainteresirala i nakon nekoliko pročitanih radova, sklon sam njenim autorima,
bez obzira što se u nekim stvarima ne slažem s njima i što njihovi neki
argumenti izgledaju prenategnuto. Naravno moje skromno mišljenje nije i ne
može biti dovoljno kako bi sa sigurnošću tvrdio ispravnost tzv. „templarske
teorije“.
Kako bi se ovdje shvatila „templarska teorija“ nužno je prikazati barem
ukratko povijest templarskog reda. 1071 g. blizu Manzikerta, Turci Seldžuci pod
vodstvom sultana Alp Arslana pobjeđuju bizantsku vojsku na čelu sa Carom
16
Romanom IV Diogenom. Car je zarobljen a Turci su preplavili malu Aziju. Iste
godine u ruke muslimana pada i Jeruzalem.
Jeruzalem grad od izuzetnog značenja za kršćansku religiju bio je mjesto
na kojem su mnogi kršćani hodočastili kako bi se poklonili na Kristovom grobu.
No, na području Sirije kršćane je uznemirivalo lokalno islamsko stanovništvo
kojem su bili obvezni plaćat visoke cestarine41.
Neki autori uvjereni su u iskrenu i pobožnu namjeru križarskih vojni dok
drugi i njima vide samo želju za osvajanjem i pljačkom. Istina će vjerojatno biti
negdje u sredini.
Kako god bilo Seldžuci su zaprijetili i samom Carigradu, pa je car
Aleksije I zamolio papu Urbana II i cjelu zapadnu crkvu za pomoć. Na sinodama
u Piacenzi i Clermontu 1095 g. papa je pozvao Europske vladare na prekid
međusobnih sukoba i na zajedničku akciju protiv muslimana koji su okupirali
svetu zemlju.
Uz poklik Deus le volt (Bog to hoće) papa je povukao mase za sobom i
stao na čelo pokreta. Bilo je to upravo u onom trenutku kada su se car Henrik IV
i francuski kralj Filip I nalazili kao izopćenici izvan kršćanske zajednice42.
1096 g. dok se vojska još pripremala, krenula je masa sastavljena od
uglavnom nižih slojeva stanovništva predvođena pustinjakom Petrom iz
Amiensa. Ta gomila ljudi putem je pljačkala lokalno stanovništvo a čak ni
bizantski car nije dopustio ulaz u Carigrad. Ostatak te mase koja se teško mogla
nazvati vojskom napala je Nikeju, prvu muslimansku utvrdu. No, Seldžuci su s
lakoćom odbili napad i razbili redove napadača koji su se povukli prema
Carigradu. Prvi pravi organizirani križarski pohod, dobro organizirane vojske,
Europskih vitezova bio je pod vodstvom Godefroya Bouillonskog, Bohemunda
Tarentskog, Roberta Normadijskog, Balduina Flandrijeskog i Rajmunda od
Toulusa. Poslije velikih borbi i napora, križari su osvojili Jeruzalem 1099 g. što
je bila kruna prve križarske vojne.
41
P. P. Read, Templari, Stari Grad, 2003 Zagreb, Str. 88.
42
A. Franzen, Pregled povijesti crkve, Kršćanska sadašnjost, 1988 Zagreb, str. 165.
17
Osnovano je kršćansko i Jeruzalemsko kraljevstvo, koje je bilo uređeno po
francuskom feudalnom uzoru kao Lenska država s manjim križarskim
državama: Kneževinom Antiohiom i grofovijama Edesom i Tripolisom.
Godefroy Bouillonski bio je izabran za zaštitnika „svetog groba“ 43. Njegov brat
Balduin naslijedio ga je 1100 g. i uzeo naslov „Kralj Jeruzalema“ jer je
Godefroy nosio samo titulu vojvode. Od samog osvajanja Jeruzalema i
Outremera (prekomorje), kako se u zapadnoj Europi nazivao Bliski Istok,
nedostajalo je vojnika. Naime, većina preživjelih križara otputovala je u Europu
tako da je Godefroy Bouillonski raspolagao vojskom od samo tristo vitezova i
tisuću pješaka44. Njegov nasljednik Balduin također nije imao veću vojsku.
Zbog tako malog borja vojnika koji su bili smješteni u strateški važnim
utvrdama i gradovima, kršćanski hodočasnici ponovno su bili izvrgnuti
napadima od strane saracenskih pljačkaša i loletnih Beduina. Napuštati sigurnost
gradskih zidina bio je vrlo opasan pothvat koji se često plaćao životom.
1104 g. u Svetu Zemlju stigao je grof Champagne Hugues. Među
njegovim vazalima bio je i vitez Hugues de Payen. Kasniji osnivač templarskog
reda.
U to doba kralja Balduina, koji nije imao potomaka nasljedio je njegov
rođak Balduin de La Bourg pod naslovom Balduin II45.
Hugues de Payen i Godfrey de Saint-Omer predložili su osnivanje
zajednice vitezova koja će braniti hodočasnike.
Na Božić 1119 g. njihova je želja ostvarena, Hugues de Payen i još osam
vitezova među kojima se bili Godfrey de Saint-Omer, Andre de Montbard,
Payen de Montdidier, Acham Baut de St-Amand, Godfrey Bisol, Gondemar,
Rossal, i Godfroey46. Položili su pred patrijarhom u crkvi svetog groba prisegu
siromaštva kreposti i poslušnosti. Nazvali su se „siromašni vojnici Isusa Krista“.
43
Isto strana 166
44
P. P. Read, Templari, Stari grad, 2003 Zagreb, str. 108.
45
Isto strana 112
46
Različiti autori nazivaju osnivače templara raznim imenima tj. različito pišu njihova imena. To ovisi sa kojeg
govornog područja dolazi autor tako da se najbolje držati francuskih autora, budući da su svi osnivači bili sa
područja današnje francuske.
18
Kralj balduin II smjestio ih je u svoju palaču čiaj se sjeverna strana
nalazila u Salomonov hram. Na temelju toga križari su postali poznati pod više
naziva, npr. „Siromašni vojnici Isusa Krista i Salomonova hrama“, „Vitezovi
Salomonova hrama“, „Vitezovi hrama“, „Hramovnici“, „Hram“ ili „templari“
što je i postao najučestaliji naziv.
Prvotna namjera templara možda je samo bila povlačenje u samostan i
osnivanje svjetskog bratstva po uzoru na vitezove hospitalce svetog Ivana koji
su osnovani 1099 g. i koji su brinuli za ranjene i bolesne. No, situacija je bila
takva da je svaki vojnik bio važan pa je kralj zamolio redovnike da ostanu
vitezovi i brane hodočasnike od razbojnika i pljačkaša47.
Red vitezova Hospitalaca ubrzo je zbog slabe brojnosti kršćanske vojske
poprimio vojnički karakter.
Kasnije nastupaju i drugi viteški redovi: Teutonski vitezovi, Kristovi
vitezovi, Red svetog Jakova od mača i još cijeli niz.
Godine 1127 Hugues de Payens i petorica njegovi suboraca vratili su se u
Europu, kako bi zatražili zakon u kojem bi se temeljilo djelovanje njihova reda i
izbjegle moguće pogreške ili zastranjena njegovih članova, ali i dobili služeno
priznanje Crkve.48
Papa Honorije II je molbu iznio na Koncilu u Troyesu, sazvano isključivo
iz tog razloga.
Crkveni je sabor za sastavljanje dotičnog zakonika zadužio opata
Bernarda iz Clarvauxa. Zakonik je na saboru prihvaćen. Stjepan od Chartresa,
jeruzalemski patrijarh dokument je potom dopunio i sastavio tzv. „Latinski
pravilnik.
Ono što slijedi prikaz je organizacije Templarskog reda i način života
njegovih pripadnika iz knjige Alejandra Vignatia-„Tajne Templara“:
„Organizacijska struktura reda bila je utvrđena samo bulom Omne datum
47
P. P. Read, Templari, Stari Grad, 2003 Zagreb, str. 112.
48
A. VGNAT, Tajne Templara, Cida-nova, 2003, Zagreb, str. 29
19
optimum“ pape Aleksandra III iz 1163 godine, iako su i nakon toga nastajali
novi Statuti i Razmatranja, posebno u vezi raznih pojedinosti. Red Hrama činili
su vitezovi (braća vojnici), Klerici (braća svećenici), perjanci (braća štitonoše),
te sluge i radnici (braća pomoćnici raznih zanimanja). Svi spomenuti bili su
podložni Pravilniku i uživali u povlasticama koje je red stekao.
Glava Reda postao je veliki meštar jeruzalemskog Hrama. Njegova riječ
bila je odlučujuća, ali ne i apsolutna, jer se prilikom rješavanja bitnih problema,
poput objave rata, potpisivanja primirja, otuđenja imovine Reda, imenovanja
novog magistra (upravitelja pokrajine) ili primanja novog člana morao sastati
generalni kapitul (Veliko vijeće). Budući bi u takvim slučajevima odluka koju je
donijela većina bila presuđena, vrhovna je vlast ustvari ležala u rukama
generalnog kapitala.
Veliki meštar stolovao je u Jeruzalemu u Vrhovnoj kući Reda ili
Salomonovom hramu. Istovremeno je nosio štap i bič, štap za podupiranje slabih
i bič za kažnjavanje neposlušnih.
U njegovoj nadležnosti bio je premještaj vitezova, raspodjela dužnosti te
tumačenje Zakonika i vođenje računa o njegovu provođenju.
Da bi što bolje mogao obavljati svoju zadaću, velikom meštru pomagalo
je vijeće starijih, iskusnijih i razboritijih vitezova.
Tijekom vojnog pohoda ili putovanja stanovao bi u velikom okruglom
šatoru, a njegovo prisustvo uvijek bi označavao glasoviti crno-bijeli stijeg Reda
na kojem s isticao crveni križ.
Drugi po redu u templarskoj hijerarhiji bio je senešal, odnosno zamjenik
velikog meštra. On je mogao prisustvovati svima, pa čak i najtajniji sastancima
Velikog vijeća, a kada je putovao nosio je oznake velikog meštra.
Na trećem mjestu nalazio se maršal, nositelj najviše vojne vlasti koji je
nadležan za oružje i konje. Područni maršali bili su vrhovni vojni zapovjednici u
svojoj pokrajini, ali su se pokoravali maršalu Reda.
20
Magistar Jeruzalemskog Kraljevstva bio je ujedno i rizničar Hrama,
zadužen za upravljanje svojih područja, smještaj braće i brodova. Magistar grada
Jeruzalema bio je zadužen za sigurnost hodočasnika. U tome mu je pomagalo
deset vitezova i straža koja je čuvala svete predmete.
Magistri Triolija i Antiohije u svojim su provincijama imali ista prava kao
i veliki meštar (osim kada je on bio prisutan), poput korištenja okruglog šatora i
zastave. Isti slučaj bio je i s magistrima Francuske, Engleske, Poitoua, Portugala,
Apulije i Ugarske.
To su bili najviši položaji. Osim njih postojali su i preceptori, upravitelji
pojedinih „kuća“, odnosno templarskih sjedišta, koji su se nalazili pod vlašću
lokalnih magistra, te časnici, zapovjednici vitezova podređeni maršalu.
Među štitonošama petorica su imala istaknutiji položaj: pod-maršal koji je
brinuo za oružje i ratnu opremu, stjegonoša zadužen za disciplinu paževa i
ostalih štitonoša, kuhar, kovač te turcoplier, časnik lakog konjaništva koji je u
bitkama zapovijedao svim štitonošama i dobivao naredbe izravno od velikog
meštra ili senešala.
U samim počecima, Klerici nisu bili članovi Reda. Međutim od papinske
bule iz 1163 godine morali su početi polagati zavjet doživotne poslušnosti
velikom meštru, a u drugoj polovici XIII stoljeća njihova je zakletva bila
jednaka onoj braće vitezova.
Od njih su se tada jedino razlikovali po svećeničkom pozivu i nekim
manjim povlasticama, poput prava na brijanje.
Templarski svećenici bili su podređeni samo velikom meštru i papi.
Templari su se smjeli ispovijedati samo svojoj braći Klericima, osim u
iznimnim situacijama kada u blizini nije bilo ni jednog od njih.
Odora Templarskih vitezova bila je bijela tunika s crvenim rižom koji im
je dopustio nositi papa Eugen III, a imali su je samo oni koji su položili
doživotni zavjet.
21
Isto tako, morali su biti kratko podšišani i mati zapuštenu bradu, a mesu
su mogli jesti samo tri puta tjedno. Spavaonice su im bile uvijek osvijetljene.
Ispod tunike su nosili košulju i gaće koje nisu smjeli skidati ni kada su išli
spavati.
Nije im bilo dopušteno zaključavati svoje škrinje niti pisati ili primati
pisma, osim uz posebnu dozvolu velikog meštra.
Na sebi ili u kosi nisu smjeli nositi srebrne ili zlatne ukrase i nakit, osim
ako ih nisu dobili kao milostinju.
U samim počecima jahala su po dvojica vitezova na jednom konju kako bi
prikazali svoje siromaštvo.
Oženjena braća mogla su biti pridruženi članovi Reda, premda nisu mogli
stanovati u zajedničkim kućama.
Svećenike su imenovali na određeni rok ili zauvijek. Oni bi zadržavali
svoje redovničko ruho i izvorno se nisu smatrali pripadnicima Reda.
Templarski zakon izričito je zabranio da se u Red primaju krvna braća, te
isticao kako je za vjeru pogubno odviše gledati ženska lica. Zbog toga je
templaru zabranjeno poljubiti ženu, pa bila ona njegova majka li sestra.49
Iz ovog pregleda vidi se da život templara nije bio nimalo lagodan.
Dakle službeni zadatak templara glasio je štititi i braniti kršćanske
50
hodočasnike u Svetoj zemlji.
No postoji nešto čudno u tom zadatku. Naime od svojeg osnivanja 1118
godine do 1127 godine red nije primio niti jednog novog člana.
Na velikom i razvučenom području Outremera devetorica ljudi brinula su
se za sigurnost tisuće hodočasnika?!
49
Isto, str. 31-36.
50
M. BAIGENT, R. LEIGH, H. LINCOLN, Sveta krv, Sveti grad, Stari grad, Zagreb, 1997, str. 52
22
Zagovornici „templarske teorije“ uvjereni su da su Templari vršili
iskapanja na mjestu nekadašnjeg Hrama, na čijim su ostacima sagrađene njihove
nastambe.51
Izgleda da su u pravu, jer nigdje nije zabilježeno da su templai vojno
djelovali u prvih devet godina što objektivno nisu ni mogli zbog svoje
malobrojnosti.
Pitanje je naravno što su tražili i što su pronašli?
Po francuskom povjesničaru Gaetonu Delaforgu tražili su relikvije i zapise
tajnih tradicija judaizma i starog Egipta.52
Jesu li ih pronašli?
Autori dvije knjige „Hiramov ključ“ i „Drugi mesija“, Cristopher Knight i
Robert Lomas, koji s i sami masoni u dvije navedene knjige razvili su cijelu
teoriju o povezanosti templara i starih obreda Egipćana i Izraelaca.
Po njihovom mišljenju, ali i istraživanjima koja su proveli vitezovi
templari pronašli su blaga i zapise Kumranske zaejdnice.53
Kumranska zajednica i prvotna Jeruzalemska crkva su po njihovom
istraživanju „kršćanskih“ dokumenata.54
Proučivši te spise koje crkva nije priznavala, templari su se sve više
odvajali od službenog pravca kršćanske religije i počeli razvijati svoju herezu.
Nakon crkvenog sabora u Troyesu, Hugues de Payen se 1130 godine
vratio u Palestinu sa tri stotine vitezova i znatno povećanom imovinom reda.
Naime svaki novak je pri pristupanju u red, redu ostavljao svu svoju pokretnu i
nepokretnu imovinu, jedino što je i dalje pripadalo njemu samom bio je pojas i
51
C. KNIGHT, R. LOMAS, Hiramov ključ, Stari grad, Zagreb, 2000, str. 42
52
C. KNIGH, R. LOMAS, Drugi mesija, Stari grad, Zagreb, 2002, str. 37
53
KURANSKA ZAJEDNICA- Velika religijska zajednica nastanjena u Kumran od oko stote godine prije Krista
do 68 godine poslije Krista. Kumranska grupa sastoji se od članova, koji žive u zajednici odvojeni od zlih i tu
postižu vlastito spasenje putem vjere u jedan Novi zavjet.
54
23
mač. To je ujedno bila i jedina otkupnina koju je templar mogao ponuditi u
slučaju da je bio zarobljen.
Templari su jačali iz dana u dan, a kako su im pristupali novaci iz cijele
Europe tako je i red imao imanja u gotovo svim Europskim zemljama.
Broj templara rastao je i uskoro dostigao brojku od 30 000 članova, a u
posjedu reda bilo je 9000 zgrada i imanja te veliko bogatstvo.55
Bili su dobri ratnici i svi su na njih gledali sa strahopoštovanjem.
Na njihovim crno-bijelim zastavama stajao je latinski slogan: „Non nobis,
Domine, non nobis, sed nomini tuo da gloriam“ (Ne nama, Gospodine, ne nama,
nego imenu Tvome daj slavu.)56
Bili su izuzetno hrabri, što su dokazali u više primjera.
1187 godine u bitki kod Nazareta stotinu pedeset templara pokušavalo je
zaustaviti vojsku od sedam tisuća muslimana. Naravno bili su pregaženi, a
preživjela su samo četvorica.
Postoji cijeli niz takvih herojskih situacija u kojima su sudjelovali
templari. Članovi reda nisu ni imali drugog izbora, jer i je statut branio
odstupanje u borbi sve dok omjer ne bude tri na jedan u korist protivnika, a i
onda tek ako zapovjednik naredi povlačenje što je bila prava rijetkost. Tko god
je napustio bojište dok je bojna zastava templara bila podignuta ili zastava bilo
kojeg kršćanskog reda, bio je zauvijek protjeran iz templarskog reda.
No s vremenom templarski red počeo je gubiti na disciplini, što nije
utjecalo na njihovo ratno umijeće, ali u očima drugih red nije više bio samo
vojno-svećenička ustanova već bankarsko-političko društvo.
Najpoznatiji europski vladari ovjeravali su im svoj novac na čuvanje, kao
što su ga i posuđivali od njih.
55
A. VIGNATI, Tajne Templara, Cid-nova, 2003, Zagreb, str. 30
56
N. MACKENZIE, Tajna društva, AGM, Zagreb, 2002, str. 148
24
Krajem trinaestog stoljeća u londonskom templarskom Hramu normanski
plemići pohranjivali su svoja bogatstva, a kada su Francuskog kralja Luja IX
zarobili Saraceni, templari su platili otkupninu za kraljevu slobodu.57
Templari nisu samo čuvali ta bogatstva, nego su novac stavljali u opticaj i
uz jamstva i zajmove postali prvi suvremeni bankari.
Papinske bule davale su im pravo skupljanja priloga u svim crkvama
jednom godišnje. Budući je red imao posjede od Irske do Armenije, teško je i
pretpostaviti svotu novca koju je ubirao.
S druge strane upleli su se u političke igre u Palestini, bobe oko
nasljedstva i sve ono što je iz feudalne Europe preseljeno na istok.
Osim što su s muslimanima ratovali, templari su i trgovali i pregovarali.
Prihvatili su neke muslimanske običaje, za razliku od drugih redova
govorili su arapski, a vjerojatno su u dodiru sa asasinima 58 počeli uživati hašiš.
Pošto je njihovo sjedište bilo izgrađeno na nekadašnjoj džamiji, muslimanski
glasnici su slobodno radili u njoj, iako je već tada pretvorena u crkvu. Templari
su čest isticali kako i Djevica Marija, kojoj je njihov red bio posvećen, ima svoje
mjesto u Kuranu
Njihov način molitve i kažnjavanja neposlušnih bio je na razini najstrožih
muslimanskih odredbi. Zbog zbližavanja s muslimanima, povremeno su i
paktirali s njima.59
Njihov red postao im je važniji od kršćanskog jedinstva u Outremeru, pa
su se sukobljavali sa ivanovcima i teutncima.
Pa ipak diplomacijom su uspjeli vratiti većinu kršćanskih Svetih mjesta.
No vrijeme križarskih ratova bližilo se kraju. Europa više nije imala snage
i volje za ratove u kojima je samo gubila. Okrenula se sama sebi.
57
A. VIGNATI, Tajne Templara, Cid-nova, 2003, Zagreb, str.84
58
ASASINI- Naziv asasini vodi porijeklo od arapskog izraza hashishiyyin, koji znači „oni koji jedu hašiš“, opou
drogu koja se dobije iz cvijeta Indijske konoplje. Označava političko-vjersku sektu muslimanskih fanatika, koju
je 1090 godine u Perziji osnovao Hasan Ibn Saba.
59
25
1291 godine velika vojska sultana Al-Ashrafa krenula je u odlučan napad
na Aku. U dobro branjenoj tvrđavi skupilo se sve što je kršćanska vojska na
Otremeru imala.
Bili su tu templari, ivanovci, teutonci, francuski i engleski vitezovi,
Venecijanski i genoveški mornari i vojska Ake. Sve zajedno oko tisuću vitezova
i četrnaest tisuća pješaka.60
No egipatska vojska brojila je više od dvije stotine tisuća ljudi te je poraz
bio neminovan.
Napad je počeo 6. travnja i do 18. svibnja cijela Aka osim templarske
utvrde na obali, bila je u rukama muslimana.
Pošto se nisu željeli predati, templari su izginuli u obrani 28. svibnja pri
čemu su urušene zidine povukle u smrt i kršćansku i muslimansku vojsku.
Templarski stožer premješten je u Tortosu, a uskoro i na otok Ruadu, tri
kilometara udaljen od Tortose, koji je postao jedini posjed kršćana u
Outremeru.61
Uskoro se stožer prebacuje na Cipar, dok mala posada ostaje na Ruadu.
Pošto im se činila kao dobro polazište za novi križarski rat, muslimani su napali
otok Ruadu i uništili templarsku posadu.
Papa Nikola IV izjavio je da je Aka pala zbog sukoba templara i
ivanovaca, pa je predložio ujedinjavanje dvaju redova i financiranje novog
križarskog rata iz njihove blagajne. No njegova smrt 1293 godine prekinula je
sve planove oko novog pohoda.62
Makar su izgubili sve posjede na istoku, templari su još uvijek brojali oko
dvadeset tisuća ljudi i posjedovali veliko bogatstvo.
Francuski kralj Filip IV počeo je od templara posuđivati novce i dao im u
nadležnost kraljevsku državnu blagajnu.
60
P.P.READ, Templari, Stari grad, 2003, Zagreb, str. 274
61
Isto, str. 277
62
Isto, str. 283
26
Novi papa Klemen V koji je bio pod velikim kraljevim utjecajem, ponvo
je iznio staru ideju o ujedinjavanju templara i ivanovaca, što je velik meštar
Jacques de Molay odbio.
Pošto je kralju trebao novac, a templari su počeli u Europi imati sve veći
utjecaj, odlučio je uništiti red.
13. listopada 1307 iznenada je dao uhititi sve templare u Francuskoj na
čelu sa velikim meštrom de Molayem.
Templari nisu pružili nikakav otpor.
Optužnica protiv templara imala je devet točaka:
1. Poricanje Isusa i oskvrnuće križa
2. Štovanje idola
3. Obavljanje izopačenoga sakramenta
4. Obredna ubojstva
5. Nošenje užeta koje ima heretičko značenje
6. Obredni poljubac
7. Uvođenje izmjena u svetu službu i neortodoksan način davanja
odrješenja
8. Nemoral
9. Izdaja ostalih kršćanskih snaga
Većina templara odmah je priznala optužbe, jer nisu mogli strpjeti muke
kojima su bili podloženi.
Templarski povjesničar Bothwell Gosse tvrdi da su 1., 5., 6. i 7. točka
optužbe bile najvjerojatnije opravdane. Zaključio je kako je djelomice možda
bila točna i 8. optužba, ali da su bili potpuno nedužni što se tiče 2., 4. i 9. točke,
dok točku 3. nije komentirao.63
Veliki meštar Jacques de Molay pod mukama je priznao optužbe, ali ih je
povukao pred samo spaljivanje na lomači.
Spaljen je zajedno s trojicom braće 18. ožujka 1314 u Parizu.
63
C. KIGHT, R. LOMAS, Drugi mesija, Stari grad, Zagreb, 2002, str. 201
27
Autori se naravno razilaze u mišljenjima o nevinosti reda.
Na svom drugom ispitivanju Jacques de Molay isticao je kako vjeruje u
sve istine katoličke Crkve, uključujući i Božansku osobu Isusa Krista.64
No drugi autori smatraju da je red nedužan, ali da nije priznavao Isusa kao
Božjeg sina već ga je smatrao običnim čovjekom, što podupiru njegovim prvim
iskazom dani 15. listopada u Parizu. U tom pismenom iskazu de Molay priznaje
odbacivanje Krista i križa, ali niječe homoseksualnost.65
Izgleda da su templari ipak napravili odmak od službenog učenja
katoličke Crkve na što su sigurno utjecali dodiri sa muslimanima i Katarima.66
Islam je izvršio najveći utjecaj na križare, pa je čak i kralj Jeruzalema
Balduin I živio više poput muslimana, nego kršćanina.
Došlo je do miješanja kulture.
Bilo je arapskih vitezova koji su ušli u red, a čak je i tajnik jednog od
velikih meštara bio musliman.67
Optužnica ih je teretila i za štovanje idda, tzv. Bafometa.68
U optužnici se spominje kao ljudska glava sa dugačkom bradom, koju su
templari štovali jer im je donosila bogatstva.
No cjelokupna istraga uspjela je pronaći samo jednu lubanju, koja je u biti
bila posuda za moći.69
Dok je lagano gorio na lomači Jacques de Molay navodno je izrekao
kletvu na račun Filipa IV i Klementa V.
P.P.Read, Templari, Stari grad, Zagreb, 2003, str. 313

64
65
C. KNIGHT, R. LOMAS, Drugi mesija, Stari grad, Zagreb, 2002, str. 198
66
KATARI- Riječ je grčkog porijekla i znači „čisti“. Označava sljedbenike jednog ideološkog pokreta koji je
došao do izražaja u srednjem vijeku. Raširio se u Europi od IX do XI stoljeća. Vodili su se principom budizma
po kojem Bog vlada ljudskom dušom, a sotona ljudskim tijelom.
67
A. VIGNAT, Tajne Templara, Cid-nova, 2003, Zagreb, str. 122
68
BAFOMET- Ime potječe od srednjovjekovnih oblika imena Muhamed, na Španjolskom Mafomat, na
Francuskom Bafomet.
69
A. VIGNATI, Tajne Templara, Cida-nova, 2003, Zagreb, str. 122
28
U idućih osam mjeseci oboje su umrli pod nerazjašnjenim okolnostima.
Neki autori to pripisuju čudu, no skloniji sam vjerovati kako je templarski
red bio toliko moćan da je djelovao u sjeni i nakon raspuštanja, makar je možda
riječ o osveti revoltiranih i osvetnički raspoloženih pojediniaca.
Red Templara raspušten je još 1311 godine na Crkvenom saboru i
Viennei. U svim europskim zemljama templari su potisnuti, a njegovi posjedi
razdijeljeni su između državnih vlasti Crkve i ivanovaca.
No nisu u svim zemljama prošli isto, što se tiče torture.
U Portugalu su čak nastavili svoje djelovanje, pod nazivom“Vitezovi
Krista“.
Neki su izbjegli templari potražili spas i kod Saracena, dojučerašnjih
neprijatelja.
Godine 1313 turiški sultan poslao je bivšega preceptora Corberisa,
Bernarda de Fontibusa kao veleposlanika na dvor kralja Jakova II u Barceloni,
što dokazuje koliko su muslimani cijenili templare, ali i nedvojbenu povezanost
templara sa protivnicima i prije samog ukinuća reda.70
Na ovom mjestu templarska teorija počinje spajanje sa teorijom o
škotskim templarima i po mojem sudu čini jednu neraskidivu teoriju.
Dio templarskih bjegunaca otplovio je na svojim galijama u Škotsku i u
blizini Edinburgha, u dvorcu Rosslyn koji je bio u vlasništvu obitelji Sain-Clair
zakopao svoje blago.
Obitelj Saint-Clair održavala je veze s templarima, a njezina kapelica
rađena je po uzoru na Herodov hram u Jeruzalemu.
Ne zna se što točno sadrži to blago, ali pobornici templarske teorije
vjeruju da krije tajne, koje su templari iskopali u Jeruzalemskom Hramu i koje
su temelj slobodnog zidarstva.
Škotska nije odobrena slučajno. Osim što je red na tom području
posjedovao brojne posjede i političke prilike išle su na ruku templarima.
70
P.P.READ, Templari, Stari grad, 2003, Zagreb, str. 308 znaš li da
29
Godine 1286 prekinuta je loza Keltskih kraljeva, pošto je kralj Škotske
Aleksandar III umro bez potomaka.
Engleski kralj Edward I pružio je pomoć Johnu Comynu kao pretendentu
na prijestolje. No Comynu je ubio Robert Bruce vojvoda od Carricka, koji je bio
njegov protukandidat i koji nije želio biti engleska marioneta.
Budući da je Coyna usmrtio pred oltarom u jednoj crkvi, Robert Bruce
navukao je na sebe gnjev Pape Klementa V i kralja Edwarda I. Papa je 1305
godine ekskomunicirao Roberta Brucea, no unatoč tome Škoti su ga okrunili za
kralja Škotske. Iste godine Englezi su uspjeli nakon sedam godina uhvatiti
Wiliama Wallacea i skršiti njegovu dugogodišnju pobunu.
Spletom okolnosti Škotska je postala jedino mjesto na kršćanskom zapadu
gdje su se templari mogli osjećati sigurni, a Robertu Bruceu dobro su došli
iskusni vitezovi, koji će se boriti protiv teškog engleskog konjaništva za koje
nije imao rješenja.
Tri mjeseca prije osude templara od strane Filipa IV., uro je kralj Engleski
Edward I., a naslijedio ga je njegov slabašan sin Edward II., koji se odmah
povukao iz Škotske.71
Edward II. Trebao se vjenčati sa Izabelom Francuskom, pa je Filip IV.
Poslao svom budućem zetu zahtjev za uhićenjem engleskih templara, a papa je
izdao i pismene naputke o provedbi plana. Edward II. Nije bio oduševljen
idejom Francuskog kralja, budući da je odrastao uz društvo templara.
Engleski meštar Hrama, Brian de Jay poginuo je boreći se za Englesku
protiv Škota, predvođenih Williamom Wallaceom, a državni novci su jednim
djelom bili dani na čuvanje redu templara.72
No autoritet pape kao i francuskog kralja čiji će uskoro postati zet, prisilio
je Edwarda II. Na uhićenje templara.
71
72
J. J. ROBINSON, Rođeni u krvi- Izgubljene tajne masonerije, Stari grad, 1999, Zagreb, str. 157
30
No većina engleskih templara uspjela je izbjeći uhićenju i pobjeći na
sjever u Škotsku.73
Pošto se engleska vojska sve više povlačila iz Škotske, Škoti su
napredovali te im se Edward II. Odlučio suprotstaviti.
6. studenog 1314 godine kod Bannockburna deset tisuća Škota pod
vodstvom kralja Roberta I., zaustavilo je dvostruko brojniju englesku vojsku.
Na strani Škota borili su se i templari pod vodstvom Velikog meštra
škotskih templara Williamom St. Clairom.74
Škoti su pošto su postali suverena država morali sa sebe skinuti Crkvenu
ekskomunikaciju, jer kraljevstvo kojim je vladao izopačeni kralj bilo je jednako
poganskom, te je svaki kršćanski vladar na njega mogao pokrenuti križarski rat.
1328 godine to je prokletstvo skinuto, a godinu dana kasnije umro je
Robert I.
Smrt Roberta Brucea nije označila kraj njegovih veza s templarima.
Prije svoje smrti zahtijevao je da će otići u Jeruzalem, i boriti se sa
Saracenima. U znak poštovanja Wiliama St. Claira uzeo je sa sobom njegovo
balzamirano srce na svoj posljednji križarski pohod u Jeruzalem. No poginuo je
putem u Španjolskoj, pa Bruceovo srce nije nikada došlo do Svete zemlje.75
Roberta I. naslijedio je njegov petogodišnji sin David II. Umjesto kojeg je
vladao regent Lord Randolph Moray iz ugledne templarske obitelji.
Od završetka izgradnje Rosslynske crkve, zapravo rekonstrukcije
jeruzalemskog hrama, do službenog otvaranja Velike lože Engleske dana 24.
lipnja 1717 godine, društvo, koje se razvilo iz Templarskog reda i koje je
trebalo postati masonerijo, obavljalo je svoje poslove u tajnosti. Zbog svoje
sigurnosti, organizacije je na vidjelo izašla tek kada je bila sigurna u propast
Katolicizma u Engleskoj.
73
Isto, str. 158
74
75
Isto, str. 334
31
Naime 1701 godine Engleski parlament donio je „Zakon o nasljeđivanju“
po kojem samo protestanti mogu sjediti na engleskom tronu.
To je bio pojačani zakon koji se nadovezao na onaj iz 1689 godine koji je
branio rimokatolicima pravo na englesku krunu.76
Od 1717 godine slobodno zidarstvo počelo se razvijati i širiti po Europi i
SAD-u, a kasnije i po cijelome svijetu.
Ono što još treba nadodat „Templarskoj teoriji“ je sličnost simbola i
rituala vitezova templara i današnjih masona.
Za razliku od viteških redova ivanovaca i teutonaca koji nisu imali
poseban obred inicijacije pri primanju novaka u red, templari su imali poseban
obred sličan, današnjem masonskom obredu.
Što se tiče simbolike zanimljivo je primijetiti da je podni mozaik
masonske lože popločen bijelo-crnim kvadratima, sličnim onima na šahovskoj
ploči.
Masonski povjesničari objašnjavaju da taj mozaik dolazi s istoka i dalje ne
daju nikakvo pojašnjenje. Sličnost s templarima je vidljiva, jer je njihov bojni
barjak „BEAU SANT“77 bio okomitog oblika, podijeljen na bijeli i crni kvadrat.
Bijeli je predstavljao čisti i nevin život templara, a crni je simbolizirao
život grijeha kakav je vitez ostavio iza sebe.
Masonska pregača koju pripravnik dobiva prilikom prve inicijacije,
napravljena je od janjeće kože. Predstavlja nevinost i čistoću.
Vitezovi templari su kao jedini ukras, koji im je bio dozvoljen vezati
janjeću kožu oko struka, također tim činom predstavljajući svoju nevinost i
čistoću.
Svećenici u templarskom redu nosili su prilikom obreda rukavice, a one su
kroz povijest kao i danas, sastavni dio masonske odjeće.
76
J. J. ROBISON, Rođen u krvi-Izgubljene tajne masonerije, Stari grad, 1999, Zagreb, str 304
77
BEAU SANT- Na srednjovjekovnom francuskom: „Budi plemenit“. Krilatica koja je stajala na templarsko
bojnom barjaku.
32
Bijeli plašt koji se nosi prilikom inicijacije bijele je boje, baš kao što je
bio i onaj templaski.
Sve ove sličnosti mogu biti slučajne, ali čini mi se da ih je previše i sa
previše dokaza koji povezuju templare i masonstvo.
Templarima ću se vratiti kasnije u nastavku rada, jer će biti povezani sa
nekim dijelovima, drugih teorija.
TEORIJA PO KOJOJ JE MASONSTVO NASTAVAK LOŽE

ROSENKREUZERA
Njemačka je u XVII. Stoljeća bila rascijepljena na niz malih država, od

kojih su neke bile katoličke, a neke protestantske.
Zemlja je bila u rasulu, a narod u bijedi.
U tim trenucima intelektualci su počeli tragati za duhovnim vrijednostima,
nadahnutim onim što im je ostavio Martin Luther.
Godine 1614 u Njemačkoj je objavljena knjiga pod naslovom „Fama
Fraternitatis zaslužnoga reda ruže i križa“.
U dijelu su svi veliki i učeni ljudi Europe pozvani da se javno izjasne o
društvu pa će biti pozvani da mu pristupe.78
Nije poznato tko je autor djela, ali se većina autora slaže da bi to mogao
biti Iuteranski tedog i mistik Johann Valentin Andrea.
Knjiga je postala vrlo popularna i doživjela je nekoliko izdanja.
Nakon nje izdane su još dvije knjige, i to: „Confessio Fratemitatis Rosae
Crucis“, godine 1615 i „Kemijsko vjenčanje Christiana Rosentreuza“, 1616
godine.
78
33
Prva knjiga govori o primanju novih članova u red, dok je druga po svemu
sudeći alegorija o vjenčanju kralja i kraljice po vrlo čudnom obredu.79
Izgleda da je autor druga dva dijela također Johann Valentin Andrea.
Po njegovoj legendi bratstvo je osnovao Christian Rosentreuz u XIV.
stoljeću, kada je još kao dječak putujući Bliskim istokom spoznao tajne arapskih
mudraca. Naučio je matematiku, fiziku, botaniku i zoologiju, a proučavao je
magiju i kabalu.
Sve svoje znanje prenio je u Europu, gdje je osnovao red „Ružinog križa“.
U redu su osim njega bila još tri čovjeka, kojima su poznati inicijali: I.O,
I. A, i G. V.80
No pitanje je jeli red uopće postojao ili je bio čista šarlatanska utopija,
kakvih je u ono vrijeme bilo puno.
Descartes koji je tada živio u Hamburgu odustao je od priključenja
bratstvu, jer jednostavno više nije imao volje za to, pošto mu godinama nitko
nije odgovarao na upite, a isto se dogodilo i Gottfriedu von Leibnz koji je
zaključio da je sve to velika izmišljotina.81
U Andreinim tekstovima koja datira prošlost reda od Adama i Noe, govori
se o tajnama alkemije i pravljenju Zlata što je bila karakteristična opsesija ljudi
onoga doba.
Tekstovi vjeruju u univerzalnu i opću reformaciju čitavog svijeta.
Do tog općeg cilja dolazi do spajanja protestantizma, magije, alkemije i
kabale.
Cilj Rosenkreuzera bio je uništenje katoličkog Rima, ali ne sa
revolucionarnim ciljevima, već sa ciljem izvođenja duboke reforme.82
79
Isto, str. 170
80
Z. NENEZIĆ, Masoni u Jugoslaviji 1764-1980, Zodne, 1988, Beograd, str. 23
81
82
L. TROISI, Rječnik masona, Filip Višnjić, Beograd, 1998, str. 278
34
No do kraja XVII. stoljeća bratstvo je u Njemačkoj postalo predmet
ismijavanja, a ako mu je i bilo kakvoga traga potpuno je nestalo.
Njegove veze sa masonstvom su vrlo labave, a teško se može dokazati,
nastajanje masonstva iz „Bratstva ruže i križa“, jer se masonstvo razvilo po
cijelom svijetu uz niz pisanih dokaza dok je „Bratstvo ruže i križa“ ostalo na
periferiji tajnih društava uz stalne unutarnje sukobe, koji su nastali krajem
XVIII. stoljeća kada je ovaj red doista zaživio.
No masonstvo je već tada bilo vrlo razvijeno i samostalno s vlastitom
poviješću.
TEORIJA PO KOJOJ JE MASONSTVO NASTALO U OKRILJU
DINASTIJE STUART KAO DIO NJIHOVA NASTOJANJA DA
PONOVNO DOĐU NA ENGLESKO PRIJESTOLJE
Teorija o povezanosti kraljevske kuće Stuart i masonstva jedna je od

zastupljenih, a za to postoji niz sumnji i dokaza.
Nakon što su parlamentarne snage Olivera Cromwella 1646 godine
porazile kraljevske snage Karla I. i pogubile samog kralja, Engleska je odlukom
Donjeg doma parlamenta ukinula monarhiju. Cromwell sa titulom lorda
protektorata vladao je diktatorski provodeći puritanske zakone. 83
Kraljev nasljednik, kasniji Karlo II. Bio je u to vrijeme u izgnanstvu u
Francuskoj.
Nakon Crowellove smrti vodstvo preuzima njegov sin, koji ije bio
sposoban kao otac, te ga je vojska ubrzo svrgla i pozvala Karla II. Iz Francuske
kako bi preuzeo Englesku krunu.
Iako je bio potajni katolik izvana je glumio anglikanca, jer nije htio dirati
u ionako uzavrelu vjersku situaciju. Na samrti je ipak primio sakramente od
katoličkog svećenika, kojeg su mu doveli kroz sporedni ulaz.84
83
J. J. ROBINSON, Rođeni u krvi-Izgubljene tajne masonerije, Stari grad, 1999, Zagreb, str. 301
84
Isto, str. 302
35
Naslijedio ga je njegov mlađi brat, pod naslovom James II.
Za razliku od starijeg brata bio je katolik bez zadrške, a to je i javno
iskazivao čisteći državni aparat od anglikanskih elemenata.
Protestanti se nisu mirili sa situacijom, te su pozvali protestantskog princa
Williama Oranskog da preuzme krunu, što je ovaj u studenom 1685 godine i
učinio.85
James II. bio je prisiljen pobjeći u Francusku, gdje su ga kao katolika
oduševljeno primili.
Jamesa II. u Francusku je dopratilo mnoštvo njegovih pristaša, pogotovo
Škotskih i Irskih katolika.
Oni su uz pomoć institucije slobodnog zidarstva, promicali ideju povratka
katoličkih Stuarta na engleski tron.86
Zamjenjujući masonku alegoriju stvarnim osobama i događajima, legenda
o Hiramu Abifu prenesena je na Jemsa II.
Dakle, Hram je tumačen kao aluzija na monarhiju, smrt njegova graditelja
kao smaknuće Karla I. , a dogma o uskrsnuću kao ponovna uspostava obitelji
Stuart na englesko prijestolje.
Majka Jamesa II. bila je kraljica Karla I., Henrijeta Marija. Jakobiti tako
su se nazivali katoličke pristaše nazvali su je „Udovicom“, pa je prognani James
II. postao „Udovičin sin“, preuzimajući tako naziv koji se u slobodno-zidarskoj
legendi odnosio na Hirama Abifa , čija je smrt za njih sibolizirala gubitak
prijestolja i progon obitelji Stuart iz Engleske.87
Ono što se veže za škotske masone u Francuskoj je stvaranje visokih
stupnjeva, za koje se misli da ih je osmislio vitez Andrew Ramsay.
O stupnjevima o masonstvu pisat ću u posebnom poglavlju.
85
Isto, str. 303
86
A. G. MACKEY, Povijest Slobodnog zidarstva, Stari grad, Zagreb, 2004, str. 283
87
Isto, str. 283
36
Također jedan od mitova o obitelji Stuart, govori da su u dvorcu St.
Germain sljedbenici Jamesa II. uz pomoć isusovaca osmislili neke visoke
stupnjeve.88
Iako neki viši stupnjevi u masonstvu kao što će se vidjeti kasnije imaju
kršćansku simboliku, vezanost isusovaca uz masonstvo je vrlo mala. Naravno
bilo je pojedinih svećenika koji su ulazili u lože, ali su napustili lože nakon 1738
godine kada je papa Klement XII. objavio Bulu protiv slobodnih zidara.89
Nakon smrti Jamesa II. naslov je naslijedio njegov sin James III.
1715 godine napao je Englesku tražeći svoje pravo na krunu, ali je iako
bitska pobuna bila brzo svladana.
Poslije poraza James III. Povukao se u Rim te ne postoje dokazi, koji bi
ga povezali sa masonstvom.90
Na kraju se može zaključiti kako se ova teorija, ako se bolje prouči
nadovezuje na „templarsku teoriju“.
Jer templari su nakon progona većinom izbjegli u Škotsku, i nastavili sa
svojim obredima iz kojih je nikla masonerija. Kasnije su tu masoneriju sa
visokim stupnjevima, jakobitske izbjeglice prenijele u Francusku kako bi je
iskoristili za političke ciljeve, odnosno povratak obitelji Stuart na Englesko
prijestolje.
S druge strane, ako je ova teorija ispravna teško je ne uočiti nelogičnost u
kojoj potoci i sljedbenici templara, koje je Katoličke Crkve u srednjem vijeku
progonila, sada nastupaju u ime katoličkih Stuarta koje žele vratiti na vlast.
No pošto je povijest masonstva vrlo kontradiktorna, a ponekad i eško
razumljiva u tom kontekstu treba gledati i na ovu teoriju.
TEORIJA O NASTANKU MASONSTVA OD ESENA

88
Isto, str. 286
89
J. RIDLEY, Slobodni zidari, Prometej, Zagreb, 2001, str. 62
90
37
Svici s Mrtvog mora u Kumranu 1947 godine najviše govore o toj čudnoj
židovskoj sekti. Sekta je djelovala između sredine drugog stoljeća prije Krista i
68 godine.91
Bili su fanatično strogi što se ticalo ne samo vjerskog, nego i praktičnog
života. Iako su farizeji kao druga grupa bili strogu u poštivanju Zakona, eseni su
bili još iznad njih u svakom pogledu.
Esenom se tek postajalo u odrasloj dobi, kada je čovjek bio dovoljno zreo
za shvaćanje religije.
Eseni iz Kumrana doživljavali su sebe, kao jedine prave čuvare religije
Izraela i vjerovali su da su kroz svog osnivača-svećenika, koga su nazivali
„Učitelj ispravnosti“, ustoličilj „novi savez“, posljednji i konačni oblik
savršenog saveza između izraelskog naroda i njegovog Boga.92
Grupa je bila strogo hijerarhijski ustrojena, žene su kao i u većini takvih
društava bile tretirane kao niža bića, a svi poroci bili su zabranjeni. Imali su
obred inicijacije što neki autori daju kao dokaz povezanosti sa masonima, iako
obred inicijacije posjeduju sva tajna društva.
Osim toga zavjetovali su se na siromaštvo i tvrdili da posjeduju tajna
znanja, koja ne smiju odati niti pod cijenu smrti.93
Pristup samoj jezgri zajednice Esena, bio je moguć tek nakon dugog
probnog roka kroz tri faze ili stupnja, gdje se na zadnjem stupnju dređivao
kandidat koji će postati punopravni sudionik zajednice.94
Tu se već daju naslutiti neke sličnosti sa masonstvom, koje također u
svojim obredima ima tri osnovna stupnja, ali to je i dalje dosta labava
argumentacija.
91
92
Isto, str. 70
93
Isto, str. 74
94
38
U ovu teoriju ponovno se upliću templari, kao oni koji su otkrili dio spisa
za koje se smatra da su pripadali esenima, a bili su zakopani ispod
Jeruzalemskog Hrama.
U vezi s tim je zanimljivi citat: „Daleko najvažniju povezanost između
kumranskih esena, vitezova templara i slobodnih zidara pronašli smo u činjenici,
da su sve tri grupe bile usredotočene na mističnu i fizičku obnovu hrama kralja
Salomona. Vrlo je malo vjerojatno, da je to samo obična slučajnost, a barem što
se tiče slobodnog zidarstva naprosto ne može biti tek slučaj prividnih asocijacija,
jer Velika loža Engleske kroz svoja učenja o izgradnji duhovnog hrama,
govorila je o otkriću Svitaka s Mrtvog mora i to više od dvije stotine godina
prije, no što su Svici uopće i bili pronađeni“.95
Teorija o nastanku moderne masonerije od esena moguća je jedino, u
slučaju povezivanja sa templarskom teorijom, jer u suprotnom slučaju nailazimo
na nepremostiv vremenski jaz, između esena koji su djelovali do polovice prvog
stoljeća poslije Krista i službenog pojavljivanja masonerije u XVIII. stoljeću.
TEORIJA O NASTANKU MASONSTVA OD KULDIJA, ŠKOTSKO-

IRSKOG KRŠĆANSKOG BRATSTVA IZ OSMOG STOLJEĆA
Posljednja teorija koju navodi Albert G. Stevens, ali je obrađena najslabije

od svih ostalih. U čitavoj navedenoj literaturi, nisam pronašao niti spomen o
Kuldima.
Pretražujući enciklopedije, leksikone i neke knjige o crkvenoj povijesti,
koje su mi bile dostupne poput Jedinove „Pregled povijesti crkve“, nisam uspio
pronaći ništa o ovom kršćanskom bratstvu.
95
39
ZAKLJUČAK O TEORIJAMA NASTANKA MODERNE MASONERIJE
I SLUŽBENA TEORIJA O NASTANKU MASONSTVA
U prikazu najvažnijih teorija o porijeklu, pokušao sam barem djelomično

osvijetliti povijest masonerija, prije njenog službenog pokazivanja u javnosti
1717 godine.
Dio teorija je međusobno povezan tako da eseni, templari i stuartovci
mogu činiti i jednu samostalnu teoriju koja se provlači kroz povijest, ali ipak
ima puno rupa i nategnutih argumenata, kako bi se navedene teorije spojile.
Ono što je službena teorija koju prihvaća najveći broj i masonskih i
nemasonskih autora, je teorija o nastajanju masonerije od srednjovjekovnih
cehova majstora zidara.
U srednjovjekovnoj Europi svaki je zanat imao svoje udruženje.
Zidari su bili jedan od cehova, poput tkalačkog ili postolaskog.
Ali zidari su se ipak u dosta stvari razlikovali od drugih zanata.
Dok su tkala i postolari zapošljavali relativno mali broj radnika u svojim
radionicama, zidari su okupljali velik broj ljudi u svojim zidarskim pothvatima.
Potom ih je činjenica da su bili pokretni, razlikovala od ostalih
srednjovjekovnih organizacija. Morali su sami sebi tražiti posao i dok su drug
zanati čekali posao, oni su išli za poslom.
Budući da je u srednjem vijeku tek mali dio građevina bio od kamena, a
veći dio od drva i ilovače mogli su se zaposliti samo kod bogatih pslodavaca.
Kralj, crkva i plemstvo bili su jedine mušterije, koje su bile dovoljno
platežno moćne za velike projekte izgrađene u kamenu.
Zidari su bili pod kontrolom tvrtke Masons Livery Company iz Londona,
koja je sigurno postojala od 1220godine.96
96
40
Bratstvo je egzistiralo i u drugim Engleskim gradovima kao i u Škotskoj,
gdje je Masons Company iz Glasgowa dobila povelju kralja Malcolma III. još
1057 godine.97
I drugdje u Europi djelovala su zidarska udruženja kao npr. u Njemačkoj
gdje su Steinmetzen (zidari) bili elita zaposlena na gradnji katedrala.98
Prema pravilima londonskih masona iz 1356 godine srednjovjekovni je
zidar mogao početi graditi tek nakon sedam godina učenja. Nakon sedam godina
braća su ga smatrala osposobljenim pa bi njegovo ime stavljali na popis lože, ali
je još uvijek bio svrstan među naučnike. Morao je raditi još sedam gdina da bi
postao, poznavatelj zanata.
Čovjek kojemu je bio povjeren graditeljski projekt zvao se majstor zidar.
Taj se izraz i danas koristi kao oznaka trećeg stupnja u slobodnom
zidarstvu. Majstor zidar uživao je poseban ugled, zato što u srednjem vijeku nije
bilo arhitekata u današnjem smislu.
Za izgled građevine bio je odgovoran građevinski poslovođa, a za dizajn
crkava svećenik, a za svjetovne zgrade feudalni činovnik.
Majstor zidar često je imao potpunu slobodu u upravljanju radovima, a
poznavao je i geometriju, koja je u to vrijeme bila jedna od sedam slobodnih
umjetnosti.99
„Stare dužnosti“, pravila slobodnih zidara napisana su između 1390 i 1425
godine i sadrže masonske obveze i prava udruženja.100
Slobodni zidari morali su ispunjavati svoju dužnost prema Bogu i
katoličkoj Crkvi, pokoravali se kralju i zakonu, pokoravali se poslodavcu i
gospodaru. Morali su čuvati tajne zanata, isu smjeli zavoditi majstorovu kćer,
97
Isto, str. 16
98
Isto, str. 19
99
100
Isto, str. 195
41
ženu ili sestru, neposlušno razgovarati sa majstorom, njegovom damom ili
bratom zidarom.101
Tu je postojao još cijeli niz moralnih načela iz odredbi, kojih su se zidari
morali držati.
Zidari su također upotrebljavali tajne lozinke i riječi kako bi svoje
majstorske tajne, sačuvali od onih kojima nisu bile namijenjene.
Zidarski cehovi bili su duboko prožeti religijoznošću.
Sveti Ivan Krstitelj i Sveti Ivan Evanđelist bili su zaštitnici cehova.
Štovali su i svetu Barbaru, kao zaštitnicu od munje i Četiri okrunjena
mučenika.102
Ta srednjovjekovna bratstva masoni danas nazivaju, operativnim
zidarstvom.
Ti zidari su u svakom pogledu bili aktivni majstori i poznavatelji zanata.
No osim njih u bratstvu su se počeli primati i spekulativni zidari, nazvani
tako jer nisu bili poznavatelji zanata.
Nije potpuno jasno, zbog čega je došlo do takve situacije.
Dok neki autori uopće ne pokušavaju objasniti preobražaj operativne u
spekulativnu masoneriju, drugi se trude i daju razna objašnjenja.
Paul Naudon navodi tri razloga zbog kojih su spekulativni zidari, pohrlili
u bratstvo: „Najprije, masonerija je nudila, kao i ostala bratstva, rijedak oblik
slobodnog udruživanja. Drugo, njena priroda povlastice, slava njenih majstora i
umjetnika, pitanja koja su se tu razmatrala, zapravo univerzalnost znanja, kao i
patronah utjecajnih osoba, sve ovo bilo je izgleda izuzetno zavodljivo za
marljive duhove, željne povećanju svojeg znanja i iskazivanju svoje ideje, a da
ne bude sumnjičavost okoline. Najzad, slobodno zidarstvo je po prirodi svoje
djelatnosti, bilo jedini zanat koji nije bio prostorno ograničen, koji je održavao
101
102
ČETIRI OKRUNJENA MUČENIKA- Četiri zidara iz rimskog doba, koji se nisu htjeli odreći kršćanstva, pa
su po nalogu rimskoga cara živi zatvoreni u olovni lijes i bačeni u rijeku. Četrdeset i dva dana kasnije spasio ih
je neki kršćanin, koji ih je sakrio u svoju kuću.
42
veze među gradovima, pa i zemljama koje je štitio i prihvatio Braću bez stalnog
mjesta boravka.103
U tajnosti kojom je bilo obavijeno bratstvo slobodnih zidara, neki vide
razlog ulaska plemića i viših gradskih sojeva u bratstvu.104
Rastuće zanimanje amatera za starinama i antičkim građevinama, također
je jedan od razloga koji se često spominju, budući su engleski i škotski plemići
obilazili Italiju i oduševljavali se tamošnjim spomenicima i građevinama.
Iako je i prije počeka protestantske reformacije u XVIII. stoljeću postojao
običaj primanja, ljudi koji nisu imali veze sa zanatom u bratstvu, nakon
protestantskog uzleta sve s promijenilo.
Slobodni zidari više nisu bili sindikat radnika koji prihvaća sve doktrine
katoličke crkve, već su postali organizacija intelektualne gospode koja je sklona
vjerskoj toleranciji. Mislili su da jednostavno vjerovanje u Boga treba zamjeniti
proturječne teološke doktrine.105
I čitanje Biblije koja se sada u Anglikanskoj Engleskoj tiskala na
engleskom jeziku, privukla je gospodu u bratstvu.
U Škotskoj je situacija bila slična Engleskoj, pa je Aberdeenska loža 1670
godine imala četiri plemića, trojicu građana višega građanskog sloja, petnaest
ljudi raznog zanimanja i samo deset pravih, operativnih zidara.106
Od 1439 godine na osnovu povlastica koje im je dao James II., veliki
majstori škotske masonerije po nasljednom pravu, ostali su vlastelini iz lože
Saint-Clair de Rosslyn o čemu sam već pisao.
Većina autora kao što se vidi, smatra da su operativni zidari primili lože
spekulativne zidare, ali ima autora koji misle da je situacija bila sasvim suprotna
i da su spekulativni zidari, koji su svoja učenja temeljili na legendi o izgadnji
103
P. NAUDON, Francuska masonerija, Biblioteka XX vek, 2000, Beograd, str. 26
104
105
106
43
Salomonova hrama, primili operativne zidare i poučavali ih tajnim znanjima,
koje su spekulativci u Škotskoj naslijedili od templara, koji su tu pronašli
utočište nakon progona.107
U toj teoriji postoji određena logika, koja objašnjava kasniju mržnju
masonerije prema Katoličkoj Crkvi. Jer ako su spekulativci primili u svoje
bratstvo operativce, mogli su na njih prenijeti templarsko naslijeđe, koje
svakako nije bilo u pozitivnom odnosu prema katolicizmu.
Još je jedna stvar čudna. Otkuda do jučerašnjim pobožnim katolicima iz
obične zanatske udruge, sada takva mržnja prema katolicizmu.
Naravno Engleska je postala protestantska zemlja, ljudi su promjenili
vjeru, dolazilo je do krvavih sukoba protestanata i katolika, ali ipak je čidno
kako je masonerija postala prva linija u obrani protestantizma.
No možda je zbog velikog broja spekulativnih masona, koji se se sve više
bavili politikom nego starim zanatom, bila iskorištena kao institucija na isti
način koji su je pokušali iskoristiti jakobiti, kako bi restaurirali dinastiju Stuarta,
i vratili katolicizam u Englesku.
Godine 1619 Londonska je zidarska kompanija osnovala tijelo pod
nazivom Acception (prihvaćeni).108 Ta je organizacija bila osnovana za
spekulativne zidare, koji su plaćali dvostruko veći iznos kako bi bili inicirani.
To je naravno dovelo do određenog bogaćenja masonskih loža.
1662 godine u Londonu je osnovano „Kraljevsko društvo“, a neki autori u
njemu vide prvu preteču javnog masonstva.109
U tom društvu nalazili su se razni znanstvenici sa svih područja, poput
fizičara Isaaca Newtona koji nije bio mason.
No zato su Elias Ashmole, Robert Moray i Christopher Wren bili masoni i
vrlo aktivni u društvu.
107
108
109
44
Naravno ima autora koji niječu povezanost „Kraljevskog društva“ i
masona naglašavajući kako nema dokaza o nekoj inicijaciji, pri primanju u
društvo i kako se radilo o čisto znanstvenom krugu.110
Napokon 1717 godine masonerija izlazi u javnost.
Do 1717 godine u Londonu su opstale samo četiri lože: „Guska i ražanj“
sa sjedištem u dvorištu crkve Sv. Pavla, „Kruna“ u Parker Laneu, u blizini Drury
Lanea, „Taverna-Drvo jabuke“ u Charles Streetu, Covent Garden, „Taverna-
Čaša i grožđe“ u Channel Rowu, Westminster.
Četiri navedene lože koje su uključivale i operativne i spekulativne
masone, ujedinile su se 24. lipnja 1717 u pivnici „Guska i ražanj“.
Budući da je to dan Svetog Ivana Krstitelja, kojeg su masoni oduvijek
štovali za svojeg zaštitnika, često se engleska trostupanjska masonerija naziva
„Ivanjskom“.
Za prvog velikog meštra izabran je Anthony Sayer, pa je „Velika Loža“ i
službeno zaživjela.
ANDERSONOVA KNJIGA KONSTITUCIJA
Knjiga pod naslovom „Konstitucije slobodnih zidara“ ključno je djelo

spekulativnog masonstva.
Autor knjige dr. James Anderson inače svećenik prezbiterijanske crkve u
knjizi je formulirao masonske simbole i odredbe.
Knjiga je sastavljena na zahtjev četiri ujedinjene londonske lože, a izdana
je 1723 godine.
Četrdeset osam prvih strana opisuju prošlost Bratstva zidara, biblijskih
vremena do XVIII. stoljeća. Knjiga obrađuje Dužnost i Obligacije zidara, zatim
110
45
opća pravila i pokazuje kako se osniva nova loža. Na kraju nalaze se masonske
pjesme.111
LOŽA I SIMBOLIZAM
Osnovna masonska jedinica zove se „loža“.

Postoji više tumačenja porijekla ove riječ.
111
H. TORT-NOUGUES, Masonska ideja, Evro, Beograd, 2002, str. 19
46
Najčešće je tumačenje kako se u srednjem vijeku ložom označavalo
mjesto u kojem su slobodni zidari, ostavljali svoj alat i ručali za vrijeme
popodnevne stanke.
No ima i drugih tumačenja, prema njima riječ „loža“ dolazi iz sanskvitske
riječi „loka“ što znači univerzum, dok drugi smatraju da vuče porijeklo od
grčkog „logos“ što znači samostanska loža.112
„Stare dužnosti slobodnih zidara“ uklopljene u Andersonove
„Konstitucije“ ovako definiraju pojam lože: „Pravilno ustrojen skup zidara
naziva se ložom. To je mjesto gdje se zidari okupljaju i rade. Svaki brat pripada
jednoj loži i pokorava se njenim posebnim statutima i općim pravilima Velike
lože. U prošlosti, nijedan majstor ili pomoćnik nije smio izbivati sa sastanaka
lože bez valjana razloga; u protivnom, podvrgavan je strogoj kazni.
U ložu se primaju samo muškarci na dobrom glasu; dobri, vjerni,
slobodoumni ljudi, zrele dobi.“113
Da bi se osnovala loža potreban je pristanak najmanje sedmero masona sa
zvanjem majstora. Loža postaje priznata tek kada joj Veliki majstor izda
osnivački dokument.
Od osnivanja prve Velike lože u Londonu, pravilo je da niti jedna
masonska loža ne može postojati izvan okvira jedne Velike lože.
Velika loža je skup, savez loža najčešće konstituiran u okviru državnih
granica.
Velika loža je reprezent masonerije u određenoj državi.
No postoje određene iznimke kao npr. u SAD-u gdje svaka savezna država
ima svoju Veliku ložu.114
Da bi masonska loža bila priznata mora od neke od Velikih loža dobiti
dopuštenje za rad.
112
113
B. ŠOMEN, Amenkamen-Slobodnozidarska čitanka, Lumen, Zagreb, 2001, str. 25
114
Z. NENEZIĆ, Masoni u Jugoslaviji 1764-1980, Zodne, Beograd, 1988, str. 32
47
One lože koje ne dobiju takvo dopuštenje, nazivaju se divljim ložama, te
njihovi članovi nemaju prava poput priznatih masona.
Na čelu Velike lože nalazi se Veliki majstor, Savezno vijeće kao izvršni
organ i Skupština kao zakonodavni, vrhovni organ.
Skupštinu čine delegati svih saveznih loža.
Časništvo lože čine starješine, prvi i drugi nadzornik, besjednik, tajnik,
rizničar i dvernik, ukupno sedam članova.115
Zbog toga je potrebno najmanje sedam masona za osnivanje lože.
Sedam časnika u loži slikovito predstavljaju duh, drugu dušu, treću um,
četvrti je veza između duha i duše, peti je veza između duše i uma, šesti
predstavlja unutrašnju čulnu astralnu prirodu, a sedmi vanjsku fizčku čulnu
prirodu.116
Svi masoni koji žele osnovati novu ložu potpisuju arhitektonsku ploču,
kojom mole dozvolu za rad od Velike lože. Uz to se prilaže još cijeli niz
podataka o članovima kao i određena novčana taksa.
Ako je sve u redu Veliki majstor ili njegov poslanik, unose svijetlost u
novu ložu. Tek tada je nova loža priznata za sva vremena i više se ne može
ukinuti, nego samo uspavati samo zbog određenih situacija koje onemogućuju
rad lože.
Svaka loža ima svoje ime, koje ili je ime nekog poznatog masona
ilioznačava neki masonski princip.
U SAD-u se zbog velikog broja loža, umjesto imena daju brojevi.
Osim imena svaka loža ima svoj bižu tj. znak prepoznavanja.
Loža se sastoje pod rukovodstvom časnog starješine i radi u skladu s
ritualima koje je odobrila Velika loža.
Pravilnik lože ne smije biti u suprotnosti s Ustavom i Pravilnikom Reda.
115
Isto, str. 32
116
B. ŠOMEN. Amenkamen-Slobodnozidarska čitanka, Lumen, Zagreb, 2002, str. 75
48
Časni starješina (majstor) predsjedava ložom i njegov je autoritet, uvijek
ispred svih drugih masona u loži. Časni starješina može biti izabran među
braćom koja ima više od tri godine čin majstora, a koji su bili na dužnosti
časnika ne manje od godinu dana. Ostaje na dužnosti godinu dana i ne može biti
ponovno izabran za časnog starješinu u sljedeće tri godine niti u jednoj loži
Reda.
Časnici pomažu časnom starješini u vođenju ložom i mogu biti izabrani
na godinu dana. Uvjet je da imaju barem godinu majstorskog staža.
Časni starješina, prvi nadzornik i drugi nadzornik čine „Savjest
svjetlosti“, koji je u biti disciplinski sud Reda.
Masoni djeluju u radu obučeni u crno odijelo i bijele rukavice, opasani
bijelim pregačama sa oznakom stupnja kojem pripadaju, a časnici nose oznake
dužnosti koje obavljaju.
Ako određeni mason nije prisutan na sastanku lože obavezno mora idući
puta dati objašnjenje izostanka i priložiti određenu svotu novca u „Stablo
milosrđa“.
Mason koji iz određenih razloga ne može prisustvovati radu lože, može
dobiti najviše godinu dana prava izostanka, no njegove financijske obaveze iste
su kao i kod ostale braće. Sve materijalne obaveze moraju se izvršiti u roku koji
je postavio časni majstor.
Braća starija od sedamdeset i pet godina, nisu dužna zbog starosti
prisustvovati sastancima lože.117
Masonstvo kao institucija i njegovi obredi obavijeno je simbolima i
alegorijama. Simboli su preuzeti iz raznih vjerskih obreda, hermetizma,
alkemije, kabale i biblije.
Svaki mason mora sam primijeniti i protumačiti simbole i obrede stupnja
na način, koji mu se čini najispravnijim i najprikladnijim.118
117
118
C. KNIGHT, R. LOMAS, Hiramova knjiga, Stari grad, Zagreb, 2004, str. 455
49
Sama loža o kojoj sam do sada pisao s „tehničke“ strane, simbolika je
porušenog Salomonovog Hrama koji živi u svakom ljudskom biću i koji treba
obnoviti. Sam čovjek je loža.
Loža se službeno opsuje kao „pravokutnik“ dugačak od Istoka do Zapada,
širok od Sjevera do Juga, dubok od površine do središta zemlje, a visok upravo
do Neba.119
Loža se često naziva i hram, jer ona to doista i je.
Masonski hram je jedno od tri mjesta koja čine masonsku ložu, uz Odaju
za razmišljanje i Dvoranu izgubljenih koraka.
Hram se sastoji od jedne pravokutne dvorane čiji zidovi predstavljaju
četiri strane svijeta, okrenuti od istoka prema zapadu.
Strane svijeta imaju veliku simboliku: Istok lože predstavlja čovjeku
duhovnost, zapad razum, jug sjecište duhovnosti i razuma, a čovjekova
intelektualna snaga razvija se od svog vrhunca, upravo kao što sunce dosiže svoj
zenit na jugu. Sjever je pak područje mraka i neznanja koje se odnosi samo na
našu fizičku prirodu.120
Strop je obično nebesko plave boje, posut zvijezdama i simbolizira neba.
U hram se ulazi kroz jedna vrata, koja predstavljaju zapad, a ispred njih
sjedi čuvar koji se naziva tyler.121
Sa strane kraj vrata nalaze se dva stupa, Boaz i Jahin.
Boaz simbolizira zlato, vatru , sunce, život, snagu i moć, a Jahin
postojanost, odlučnost i upornost.
U hebrejskoj predaji Boaz predstavlja snagu, a Jahin poredak te zajedno
čine stabilnost što je masonski simbolizam prihvatio.122
119
120
Isto, str. 76
121
TYLER-Naoržani časnik i službenik, koji provjerava preporuke posjetiteljima koji traže pristup loži. U
spomen na stara i opasna vremena sjedi ili stoji sa isukanim mačem.
122
C. KNIGHT, R. LOMAS, Hiramov ključ, Stari grad , zagreb, 2000, str. 21
50
Ispred stupa Boaz sjedište je drugog nadzornika.
U dnu dvorane nalazi se uzdignut podij oko kojeg je otvorena ograda od
koje silaze dva kraka stepenica. Prvi ima četiri, a drugi tri stepenice koje
simboliziraju sedam slobodnih vještina (granatiku, retoriku, logiku,aritmetiku,
geometriju, astronomiju i glazbu).
Ovaj dio hrama koji se nalazi nasuprot stupa Boaza i Jahina, naziva
se“Orient“. U centru“orienta“ nalazi se sjedište Časnog majstora.
Lijevo od njegova trona nalazi se sunce, a desno mjesec.
Na oltaru ispred trona postavljeni su biblija, šestar, kutomjer i menora.
S lijeve stane zida nalazi se nacionalna zastava, a s druge strane zastava
lože. Zidove juga i sjevera krase stupovi sa znakovima Zodijaka.
Na oltaru Časnog majstora nalazi se trokraki svijećnjak, na oltaru prvog
nadzornika dvostruki, a drugog nadzornika jednokraki.
Kraj trona Časnog majstora nalazi se kip Minerve, simbol mudrosti, kraj
prvog nadzornika nalazi se kip Herkulesa, simbol snage, a kraj drugog
nadzornika Venerin kip, simbol ljepote.
Tri svijećnjaka, svaka u zasebnom svijećnjaku nalaze se na zapadu, istoku
i jugu hrama i pale se tokom inicijacije u pristupanju.
Dva najvažnija simbola u masonstvu koja stoje na oltaru su šestar i
kutomjer.
Šestar predstavlja nauku, a njegova forma predsjeća na slovo „A“ početak
svih stvari. Šestar je također i simbol strogosti na koji se trebaju zasnivati sve
ljudske radnje.123
Veliki arhitekt svemira često je predstavljen sa šestarom u rukama kako
stvara svijet.
Kutomjer se sastoji od horinzotalnog i vertikalnog dijela, a simbolizira
pravdu, jednakost, čestitost i bratstvo.124
123
124
51
Kutomjer je ujedno i znak časnog majstora.
U masonskom simbolizmu, šestar je obično predstavljen na viši, a
kutomjer na niži položaj. Između njih se nalazi ili slovo „G“ ili plamteća
zvijezda, simbol obnovljenog čovjeka.125
U masonstvu se nalazi još cijeli niz simbola koji su toliko brojni da ih je
nemoguće ovdje sve prikazati, a neke ću objasniti kasnije, kad ih se budem
doticao u drugim temama.
Simboli su u masonstvu prisutni kako bi čovjek kroz njih shvatio sebe i
preko njih usavršavao, jer samo pomoću simbola mason može sebi dokučiti
pojave i osjećaje koji su duhovni i nemaju materijalnu formu koju simbol
nadoknađuje.
SUSTAVI U MASONSTVU I MEĐUNARODNA POVEZANOST
U masonstvu riječ stupanj ukazuje na mjesto koje zauzima brat u okviru

hijerarhije Reda i predstavlja prijelazni stadij prema višem stupnju.
Osnovna su tri stupnja, tzv. ivanovski sustavi koji djeluju, kroz učenički,
pomočnićki i majstorski stupanj.
Osim ivanovski ili ivanjski, ovaj sustav naziva se i „plavom
masonerijom“ zbog boje koja prevladava u ritualima i loži.
Na ta tri stupnja, naslanjaju se Visoki stupnjevi.
125
„G“-Slovo koje u masoneriji ima veliku važnost, ali njegov pojam ima niz interpretacija. Najčešća tuačenja
su da slovo“G“ označava riječ Bog ili „G“ kao geometrija koja ima veliko značenje u masonstvu.
52
Visoki stupnjevi, su nastali iz potrebe produbljivanja masonskih sadržaja,
naučenih u prva tri stupnja koji se smatraju predsobljem za stupanjem u visoku
masoneriju.126
Po mišljenju većina autora Visoki stupnjevi nastali su u Francuskoj, a
osmislili su ih škotski katolici, pristalice Stuarta.
Pošto se ne slažem s tim mišljenjem, kasnije ću objasniti zašto.
Zbog mišljenja da su ih osnovali Škoti, taj sustav od 33 stupnja dobio je
naziv „Škotski sustav“, a zovu ga i „crvenom masonerijom“, zbog boje
ritualnog odjela koje masoni nose.
Trideset i tri stupnja podijeljena su u četiri grupe:
Od prvog do trećeg stupnja nazivaju se simboličnim, od četvrtog do
osamnaestog kapitularnim, od devetnaestog do tridesetog filozofski od trideset i
prvog do trideset i trećeg vrhovnim.
Stupnjevi nose zanimljiva imena, koja se dodjeljuju iniciranima:
Simbolični stupnjevi:
1. šegrt
2. pomoćnik
3. majstor
Kapitularni stupnjevi:
4. tajni majstor
5. savršeni majstor
6. prisan tajnik
7. predstojnik i sudac
8. nadzornik građevina
126
53
9. majstor izabran od Devetorice
10.majstor izabran od Petnaestorice
11.uzvišeni izabrani vitez
12.Veliki majstor graditelj
13.Kraljevski svod
14.Škotski vitez savršenstva
15.vitez istočnog mača
16.Jeruzalemski princ
17.vitez Istoka i Zapada
18.vitez pelikana i orla i vrhovni princ Ružina križa
Filozofski stupnjevi:
19.veliki vrhovni svećenik

20.štovani veliki majstor
21.Noahit ili pruski vitez
22.princ Libanon
23.poglavar Šatora
24.princ Šatora
25.vitez Mjedene zmije
26.princ milosti
27.veliki zapovjednik Hrama
28.vitez Sunca
29.vitez sv. Andrije
30.veliki izabrani vitez Crnoga i Bijeloga orla
Vrhovni stupnjevi:
31.veliki nadzornik inkvizitor zapovjednik
54
32.uzvišeni princ kraljevske tajne
33.veliki generalni nadzornik
U 31. stupanj može biti izabrano najviše devedeset masona, a u 32.

stupnja najviše pedeset i četiri masona jednog Vrhovnog savjeta, koji i vrši
izbor. U ovaj broj nisu uključeni masoni koji su stalno naseljeni u drugim
zemljama ili sjedišta Vrhovnog savjeta.
Vrhovni savjet, dodjeljuje i najviši 33 stupanj.
Dodjeljuje se najuglednijim, najučenijim masonima ili masonima visokih
socijalnih pozicija, jer ovaj stupanj „traži masonsku aristokraciju po nepisanom
pravilu“.127
Iz redova masona 33 stupnja bira se Vrhovni savjet, čiji je broj člana
ograničen na devet. Mjesta se upražnjavaju samo smrću članova Vrhovnog
savjeta. Za jednu državu bira se samo jedan Vrhovni savjet, a u SA-u se biraju
dva Vrhovna savjeta, za južnu jurisditaju sa sjedištem u Bostonu i sjevernu sa
sjedištem u Wshingtonu.128
Razlog zbog kojeg sumnjam da su Škotski jakobiti osmislili tridesetro
stupanjsko masonstvo sa obredima kakvi se danas provode, je taj da su neki
stupnjevi izrazito antikatolički i općenito antikršćanski, te je teško povjerovati
da bi grupacija, koja je bila fanatično katolički orijentirana, vršila obred poput
onog koji obavlja incijant u 30 stupanj „Vitez crnog i bijelog orla“.
Prema ritali kandidat stoji pred stolom na koji su položene tri glave.
Prva glava predstavlja kralja, a druga papu. Treća glava predstavlja
posljednjeg Velikog meštra Jacquesa de Molaya. Nad tim glavama kandidat se
zaklinje da će se boriti protiv političkog i religioznog despotizma i da će braniti
slobodu.
127
128
Isto, str. 30
55
Na kraju obreda kandidat zakletvu potvrđuje rušenjem stupova hrama i
gaženjem križa. Pošto je nakon toga pripušten misteriju uzlaznog i silazng
stubišta sa sedam stepenica, mora bodežom bosti krunu i papinu tijaru.129
Mislim da je ovo dovoljan razlog zbog kojeg s pravom sumnjam u to da
su Škotski katolici osmislili Visoke stupnjeve.
Visoki stupnjevi idu u prilog templarskoj teoriji, jer sami nazivi stupnjeva
i rituali ukazuju na templarsko podrijetlo.
Osim „plave“ i „crvene“ masonerije, postoji još cijeli niz masonskih
sustava.
„Preuređeni Škotski Red“ osnovan 1778 godine u Lyonu, sastoji se od
Simboličnih loža Svetog Ivana (šegrt, pomoćnik, majstor), loža Svetog Andrije
(Škotski majstori) i Unutrašnjeg reda (Novi jahači i vitezovi dobročinitelji
Svetoga grada).
Redom upravlja veliki Prior, a podijeljen je na prefekture i
zapovjedništva.130
„Švedski Red“ sličan je prethodno opisanom Redu. Osnovan je 1756

godine u Švedskoj po kojoj je Red i dobio me.
Red obuhvaća deset razreda podijeljenih u tri grupe: Lože Svetog Ivana,
Lože Svetog Andrije i Savjet svećenika.
Sustavom zapovijeda pripadnik 11. stupnja „Vitez zapovjednik Crvenog
križa“, koji u Švedskoj nije samo masonski stupanj nego i stvarni viteški red.
Starješina Reda ima titulu „Salomonov kapelan“.
Tu dužnost u Švedskoj tradicionalno obavlja kralj ili neko iz kraljevske
obitelji.131
Zanimljivo je istaknuti kršćanski karakter Švedske masonerije.
129
I. MUŽIĆ, Smisao masonstva, Naklada Bošković, Split, 2003, str. 41
130
P. NAUDON, Francuska masonerija, Biblioteka XX vek, Beograd, 2000, str. 98
131
Isto, str. 100
56
„Red iz Memphisa“ osnovan je 138 godine i priznaje Templare kao svoje
preteče. Red se sastoji od 95 stupnjeva, pri čemu su najveći posvećeni dubokoj
filozofiji, traganju za uzrocima i počecima.132
„Martenistički Red“ osnovan 1888 godine, a bavio se okultizmom i
ezoterijom. Red je imao tri stupnja: Stupanj pridruženog člana, stupanj
posvećenika i stupanj nepoznatog starješine.
Godine 1958 osnovan je „Savez Materističkih Redova“.133
„Royal Arch“ ili „Kraljevski luk“ nastao je u Engleskoj 1797 godine, a

potom je prenijet u Ameriku.
Sustav ima četiri stupnja, a četvrti se naziva „Kraljevski luk“.
U SAD-u Red broji oko 300 000 članova i vrlo je utjecajan.134
„Independent Order B’nai B'rth „ (Nezavisni red Sinovi Saveza).

Red osnovan 1843 godine u New Yorku specifičan je po tome, što u svoje
redove prima samo Židove.
Osnovao ga je njemački Židov Heinrich Janes, a zadaća mu je zastupanje
Židovskih interesa u cijelom svijetu.
Red je po zaštitom „Velike lože“.
Lože ima svoj ritual i znakove raspoznavanja različite od drugih sustava.
B'nai B'rth u cijelom svijetu ima preko 600 loža sa oko sto tisuća članova.
Osim B'nai Britha postoje i drugi isključivo židovsko-masonski redovi,
poput Independent Order B'rth of Abraham (Nezavisni Abrahamov red),
Independent Order Free Sons of Israel (Nezavisni red Slobodni Sinovi Izraela),
132
Isto, str. 101
133
Isto, str. 106
134
57
Grand Order of Israel (Veliki red Izraela), Sons of Benjamin (Sinovi
Benjaminovi), Order of Ancient Maccabaeaus (Red starih Makabejaca).135
Masoni su povezani i na internacionalnom planu u „Internacionalnu
Masonsku Asocijaciju“. To je savez Velikih loža, ivanjskog sustava sa sjedištem
u Genevi. Savez je osnovan 1921i bavi se uređivanjem odnosa između državnih
Loža.136
S druge strane i masonerija Škotskog sustava ima svoju organizaciju,

stvorenu 1875 godine tzv. Laussanskom konfederacijom. Konfederacija
povezuje Velike savjete svih zemalja i utvrđuje jedinstvenu organizaciju, ritual i
simboliku Škotske masonerije. To je čvrsta organizacija koja radi u duhu
krilatice 33 stupnja „Ordo ab chao“ (Red iz kaosa).
OBRED IVANJSKE MASONERIJE
Iako su masonski obredi „službeno“ tajna, danas više-manje svakog koga

zanima može saznati sve o inicijaciji u prva tri stupnja plave masonerije, dok su
Škotski obredi puno tajniji i skriveniji od profanih. 137 Iako sam saznao dosta
informacija o visokim stupnjevima, objasnit ću sam prva tri osnovna stupnja, jer
bi sva 33 stupnja zauzela previše prostora u radnji.
Prije nego što kandidat uopće pristupi inicijaciji, za prvi stuanj dužan je
ispunjavati nekoliko kriterija.
135
Moderna socijalna kronika, Svezak 13/br. 1, 1935, str. 8
136
137
PROFFINI- Termin koji dolazi iz riječi „fanum“-sveto „pro“-van, izvan. U masonskom rječniku označava
onoga tko nije iniciran i dolazi izvan Hrama.
58
Kandidat mora vjerovati u monoteističko Vrhovno Biće, jer ateist ne
može pristupiti plavoj masoneriji, mora biti rođen od slobodne majke, ne smije
biti mlađi od dvadeset i jedne godine, niža dobna granica dopušta se samo za
sina masona, posebnog kandidata koji se naziva Lewis.138
Kandidat mora biti čovjek na dobrom glasu.
U svojoj molbi kandidat mora isticati svoje divljenje prema Redu, te da ne
želi postati članom zbog osobne koristi.
Nakon toga se njegova molba, kao i njegov karakter i ugled razmatraju, te
se pristupa glasanju i loži.
Tradicija nalaže da je samo jedna crna kuglica dovoljna za odbijanje
molbe, u suprotnome kandidat može pristupiti inicijaciji prvog stupnja.139
Prvi stupanj-učenik.
Prvi stupanj simbolizira čovjeka, bespomoćnog i neukog, koji ulazi u
svijet kao mladić u mentalnom mraku u potrazi za svijetom.
Kandidat simbolički doživljava svoje ponovno rođenje. Zbog toga je prvi
stupanj, stupanj prijave, samodiscipline i čišćenja. Navlačenjem bijelih rukavica
i stavljanjem bijele pregače, kandidat čisti svoje srce i pere svoje ruke, jer ništa
nečisto ne može ući u Kraljevsku umjetnost.140
Zbog toga, kandidati prije ulaska u ložu ostavljaju sitni novac koji
predstavlja prljavštinu profanog svijeta.
Drug stupanj-pomoćnik.
Mason u drugom stupnju ulazi u fazu razmišljanja. U ovom stupnju
mason uspijeva proniknuti u tajnu svetog simbola, koji aludira na Velikog
138
LEWIS ili LUFTON-Naziv za djecu masona koja se spremaju biti inicirana, tokom obreda nemaju povez oko
očiju već im je na glavi koprena što simbolizira da oni već nešto znaju o masonstvu.
139
J. J. ROBNSON, Rođeni u krvi-Izgubljene tajne masonerije, Stari grad, Zagreb, 1999, str. 211
140
KRALJEVSKA UMJETNOST-Izraz koji označava potpuno ostvarenje inicijacijske tajne, a također i aziv za
masoneriju.
59
arhitekta svemira, a taj simbol pomaže masonu da pronađe Boga u sebi. Da bi
postigao mason pomoćnik mora postići potpunu moralnu ispravnost, točnost u
mišljenju i djelovanju u pridržavanje simboličkih principa kutomjera, libele i
viska.
Usavršavajući svoje ponašanje, boreći se protiv prirode svoga bića,
pomoćnik prerađuje sirovi kamen vlastite prirode u savršenu kocku.
Simbol unutrašnjeg razvitka pomočnićnog stupnja, je spušteno trokutasto
krilo pregače na pravokutni dio. Time je ljudska priroda, njegovo trojstvo duha,
sišla u njegovu nižu prirodu, osvjetljavajući i bogateći je. Pomoćik zauzima
mjesto na sjevernoistočnoj strani lože, čime se udaljava od tame i nesavršenstva
simboliziranih sjeverom lože.141
Treći stupanj-majstor.
Majstor mason uzdignut na treći stupanj, kroz ceremoniju punu simbolike
tjelesne smrti, snagom samodiscipline i samospoznaje pobjeđuje fizičku smrt od
koje više nema straha.
Prije nego što je uzdignut na treći stupanj, mason prelazi preko lijesa sa
svojim mrtvim tijelom, simbolom ljudske smrti.
Mason majstor u ovom stupnju dobiva kvalitete i karakterne osobine
Hirama Abifa, onog majstora čiji karakter masoni čuvaju i po čijem primjeru se
zavjetuju na vječnu šutnju o tajnama zanata.
Majstorska pregača je obrubljena plavom trakom i trima ružama koje
govore, da je animalna priroda pobijeđena s tri svijetlosti (Biblija, kutomje,
šestar). Na drugoj strani pregače dva stupa svijetlost silaze s vrha završavajući
sedmerostrukim spektrom svijetlosti.
Prolazeći kroz sva tri stupnja mason je u sklad doveo tijelo, duh i dušu, i
zbog toga majstor ima trostruko slovo „T“ kao simbol.142
141
142
Isto, str. 36
60
PREGLED SVJETSKOG MASONSTVA
Engleska
Kao što sam već rekao 1717 godine u Londonu je osnovana Velika loža.
Međutim nisu sve lože u Engleskoj bile spremne priznati, prvenstvo
Londonskoj Velikoj loži.
Loža u Yorku se 1725 godine također proglasila Velikom ložom
pozivajući se na osnivanje jorške katedrale u VII. stoljeću.143
Yorkšku Ložu nije smetala činjenica što se Londonska Loža proglasila
Velikom, nego je željela dokazati svoju superiornost u starosti kao i pravo
naslova „Velike Lože cijele Engleske“.
U isto vrijeme kada su se pojavile „Andersonove konstitucije“ pojavili su
se u Londonu i „Stari ustavni dokumenti“, koji su držali do starih masonskih
pravila pa su i njeni pobornici nazvani „starim masonima“.
Stari su zamjerali Modernima zanemarivanje molitve, odsustvo
kršćanskog duha i nepoštivanje crkvenih praznika.
Vodeća figura Starih bio je Irac Laurance Dermontt. On je 1756 objavio
Ustavne dokumente Velike Lože Starih pod naslovom „Ahiman Rezon“ u
kojima napada moderne.144
Podjela na Stare i Moderne trajala je do 1813 godine, kada su se ujedinili
u „Ujedinjenu Veliku Ložu starih slobodnih zidara Engleske“.145
U Engleskoj je Velika Loža visoko cijenjena institucija, a vodeću ulogu
imaju članovi Kraljevskog doma.
143
J. J. ROBINSON, Rođen u krvi-Izgubljene tajne masonerije, Stari grad, Zagreb, 1999, str. 189
144
AHIMAN REZON-na hebrejskom ahim-braća, manah-izabrati, ratzon-zakon.
145
P. NAUDON, Francuska masonerija, Biblioteka XX vek, Beograd 2000, str 32
61
Današnji Englez može biti istovremeno član više loža pa postoje lože sa
raznim namjenama. Tako postoje strukovne, časničke, rotarijanske, filatelističke,
numizmatičarske, lože za slijepe i druge.146
Engleskoj masoneriji pripadali su poznati ludi iz javnog, kulturnog i
političkog života među kojima bih izdvojio Oscara Wildea i sir Arthura Conan
Doylea kao umjetnike, a Celementa Attleea i sir Winstona Churchilla kao
političare.
Ujedinjena Velika Lože Engleske danas ima preko 8000 loža, od toga oko
760 izvan Engleske. Broj Engleskih masona veći je od 750 000, a bave
uglavnom karitativnim radom.
Velikim majstor je vojvoda od Kenta, rođak engleske kraljice, a Engleska
Velika Loža majka je svih nacionalnih loža, koje ne mogu raditi bez njenog
priznanja.147
Francuska
Francuska masonerija imala je burnu povijest. To je masonerija sa

bogatom tradicijom i snagom.
Nakon Engleske, Francuska ima službeno najstariju masoneriju na svijetu.
Jedna od prvih loža u Parizu utemeljena je 1725 godine, a utemeljitelj je
bio engleski lord Derwentwater.
1736 godine utemeljena je prva Velika Loža u Parizu na početku kao
engleska provincijska loža, da bi 1738 godine i službeno postala Velika Loža
Francuske.
Godine 1772 osnovan je Veliki Orijent Francuske nastale dvije
suprotstavljene struje masona, a postojao je još i cijeli niz divljih, nepoznatih
loža.
146
147
Isto, str. 50
62
Jedno od najčešćih podstavljenih pitanja u vezi masona i politike je
povezanost masona i Francuske revolucije iz 1789 godine.
Činjenica je da je revolucija vođena pod masonskim geslom „jednakost,
sloboda, bratstvo“, što priznaje i Jacques Mitterrand kao jedan od vodećih
francuskih masona danas.148
Neki od vodećih ljudi revolucije poput markiza Marie Josepha de la
Fayettea i Honorea Gabriela Rigquetia Mrabeuau bili su masoni, baš kao i
vojvoda od Orleansa koji je uzeo ime Philipe Egalite (fr. jednakost) i bio ključna
figura u pogubljenju svojeg rođaka kralja Luja XVI.
Čovjek koji je smislio smrtonosnu napravu za ubijanje zvanu Giljotina
također je bio mason, dr. Joseph Guillotin.149
U vrijeme revolucije vojvoda d Orleansa bio je Veliki majstor, Velikog
Orijenta Francuske, no 1793 dao je ostavku na to mjesto, jer je smatrao da u
demokratskom društvu ne smije biti tajnih društava.150
Uskoro je i sam isprobao napravu brata Guillotina pa je pogubljen.
Deklaracija o položaju čovjeka građanina, građanskih sloboda i
liberalizma bila je izraz slobodnozidarskih ideja, a bila je ukrašena masonskim
„svevidećim okom“.151
Iako se ne može reći da su masoni jedini odgovorni za revoluciju,
činjenica je da su igrali vodeće uloge napajajući se na izvorima francuskih
enciklopedista očaranih građanskim društvom.
Na određeno vrijeme lože su ipak zamrle, da bi 1799 godine Francusko
masonstvo osvanulo jače nego ikada pod imenom „Veliki Orijent Francuske“.
Naravno postojale su i dalje neke samostalne lože koje nisu bile previše
utjecajne, ali su stvarale probleme „Velikom Orijentu“.
148
M. POPOVSKI, Tajanstveni svet masona, Nova knjiga, Beograd, str. 58
149
150
151
63
Za vrijeme Napoleona koji osobno nije bio mason, ali je bio okružen
masonima masonstvo i dalje slobodno raste i napreduje.
Napoleon je pokušao održati vezu između katoličke crkve i masona, dok
je same masone smatrao „skupim budalama koje se sastaju radi dobrog
ručka“.152
Četiri Napoleonova brata, Joseph, Louis i Jerome bili su masoni,
Napoleonov šogor i maršal Joachim Murat također, još 22 od 30 maršala
njegove vojske bili su masoni.
Masoni su zauzimali i visoka mjesta u politici, nadkancelar carstva
Carnbaceres, nadrizničar Charles le Brun kao i ministar policije vojvoda od
Choiseul-Preslinsa bili su masoni.153
Nije poznato da li je Napoleon znao da svi njegovi nabrojani povjerljivi
ljudi pripadaju masoneriji, jer ih vjerojatno nije smatrao budalama s obzirom na
položaje koje im je povjerio.
Ključan događaj u povijesti francuske masonerije, ali i svjetske
masonerije uopće, dogodio se 1877 godine u Velikom Orijenstu.
Veliki Orijent uklonio je iz svih svojih ceremonija spominjanje Boga i
Velikog arhitekta svemira, uklonjene su Biblije mjesto kojih su uvedene knjige
sa praznim listovima. U ložu se počelo primat agnostike i ateiste, što je razljutilo
englesku Veliku Ložu koja je odlučila prekinuti sve odnose s Velikim
Orijentom.
Veliki Orijent je izjavio da je svojom akcijom engleska Velika Ložaizdala
udarac kozmopolitskom i univerzalnom duhu slobodnog zidarstva.154
Došlo je do raskola i unutar Francuske masonerije, pa se od masona
odvaja i osniva autonomnu masonsku vlast, koja i dalje priznaje postojanje
Boga.
152
153
Isto , str. 168
154
Isto, str. 240
64
1894 godine osnovana je Velika Loža Francuske u kojoj je prisutan
katolički ton te dolazi do rivaliteta „Velike Lože“ s jedne strane i „Velikog
Orijenta“ s druge strane.155
Masoni koje okuplja „Velika Loža“ tradicionalno su desno orijentirani i
većinom katolici, dok s druge strane, „Veliki Orijent“ okuplja ateiste
komunističkog socijalističkog usmjerenja.
Francuski masoni odigrali su veliku ulogu i u Prvom svjetskom ratu,
osobito na mirnoj konferenciji u Parizu, gdje je krojena nova karta Europe.
Najveću krizu francuska masonerija doživjela je u vrijeme Drugog
svjetskog rata.
Zakon od 13. kolovoza 1940 koji je potpisao maršal Petain zabranjena u
tajna udruženja, te je naređena zapljena njihove imovine.
Šest dana kasnije, 19. kolovoza raspušten je Veliki Orijent i Velika Loža
Francuske, a uskoro je osnovana i „Služba Tajnih Društava“ kojom je upravljao
Bernard Fay.156
Maršal Petain bio je gorljivi protivnik masona, te kao revan katolik bio je
snažno protiv njih i nikada i nije oprostio njihove napade na Crkvu krajem XIX.
stoljeća, tada je bio mlad.157
U Francuskom pokretu otpora djelovali su mnogi masoni, a sastanci su se
i dalje tajno održavali u svim većim gradovima. Osnovan je čak i pkret
masonskog otpora „Patriam Recuperare“.158
Nakon rata obnovljen je rad francuske masonerije no ponovno su se
pojavili sukobi između „Velike Lože“ i „Velikog Orijenta“ je je „Velika Loža“
zahtijevala povratak Biblije na oltar, te pošto „Veliki Orijent“ nije prihvatio
prijedlog odnosi su prekinuti 1959 godine.
155
156
157
158
P. NAUDON, Francuska masonerija, Biblioteka XX vek, Beograd, 2000, str 6'
65
Godine 196 4 ipak je došlo do sporazuma „Velike Lože „ i „Velikog
Orijenta“ što nije zadovoljilo pojedince u „Velikoj Loži“, koji u se priključili
„Velikoj Nacionalnoj Loži“ i tu osnovali svoj vrhovi savjet koji je odmah
priznat na Međunarodnoj konferenciji Vrhovnih savjeta 1970 godine u
Kolumbiji.159
Danas „Velika nacionalna Loža Francuske“ ima priznanje engleskih loža
uživa veliki ugled te broji 22.200 članova od kojih neki rade po ivanjskom, a
neki po Škotsko sustavu.160
„Velik Loža“ i „Veliki Orijent“ i dalje surađuju, ali rade odvojeno.
„Velika Loža“ okuplja oko 23 000 članova, a „Veliki Orijent“ oko 38 000
članovi, no van granice ne uživa ugled kakav ima „Velika Nacionalna Loža
Francuske“.
Italija
Povijest Talijanske masonerije, povijest je sukoba masonstva i katoličke

Crkve.
Prva loža u Italiji utemeljena je od strane engleskog lorda Sacvilla u
Firenci 1733 godine. Papa Klement XII. poslao je inkvizatora u Toskanu kako bi
preispitao situacija, ali nije bilo uspjeha jer je vojvoda Franjo Stjepan Lotarinški,
vladar Toskane pripadao masoneriji.161
Klement XII. bio je prvi papa koji je osudio masoneriju, svojom bulom
„In eminenti apostolus“ iz 1738 godine na koju ću se osvrnuti u oglavlju o
masonstvu i katoličkoj Crkvi.
159
Isto, str. 61
160
Isto, str. 61
161
B. ŠOMEN, Amenkamen-Slobodnozidarska čitana, Luman, Zagreb, 2001, str 52
66
Suradnja masona i kabonara bila je na djelu kada se pojavilo pitanje
ujedinjenja Halije. Članstvo ovih dviju organizacija se poklapalo, te je bilo
gotovo indentično.
Papa Pio IX. imao je želju provoditi liberalnu politiku, no ubojstvo papina
premijera grofa Pellegrina Rossia odvratilo je papu od liberdizacije.
Papa je uz pomoć Francuza ponovno osvojio Rim.
Godine 1859 Papa je izgubio Crvenu državu Romanju, a nakon 1860 i
Umbriju i Marke.
Nakon toga više nije bilo zapreke da se Vittor Emanuel u Firenci proglasi
kraljem Italije, godine 1861.
U Papinim rukama bio je još samo Rim i to zahvaljujući Francuskim
jedinicama, no čim su se one povukle zbog toga što su bile potrebne u
Francuskoj, revolucionari s ubrzo osvojili Rim 1870 godine i prisilile Papu na
povlačenje u Vatikan.
To je dovelo do potpunog razilaženja Crkve i države koja će potrajat sve
do 1929 godine i sklapanja „Lateranskih ugovora“.
Nakon ujedinjenja Italije 1870 godine, sedam masonskih organizacija na
području Italije ujedinilo se u „Veliki Orijent“ sa sjedištem u Rimu.162
Kada je Mussolini došao na vlast, došlo je loše vrijeme za Talijanske
masone. Veliko Fašističko vijeće objavilo je zabranu pristupanja fašista u ložu, a
1925 godine donije je „Aritimasonsk zeko“ koji je bio uperen protiv svih tajnih
društava, zbog čega su mnoge lože prekinule rad.
Nakon rata Talijansko se masonstvo obnovilo i nastavilo rad u „Velikom
Orijentu“ Italije koji broji oko 15 000 članova u 400 loža, a još 200 loža radi
nezavisno od Orijenta.
Četiri ključne osobe ujedinjenja Italije bili su masoni, Giuseppe Garibaldi
koji je čak bio i Veliki majstor, Camillo Cavour, Giuseppe Mazzini i kralj
Vittor Emanuel.
162
Isto, str. 52
67
Godine 1981 došlo je do velikog skandala u Talijanskoj masoneriji kada
je loža „Propaganda 2“, popularno zvana P-2 došla u središte velike pronevjere
novca.
Istragom je otkriveno da je u loži kojom je ravnao majstor Lucio Gelli,
inače poslovni čovjek sumnjive prošlosti, radilo trojica Talijanskih ministara,
četrdeset i tri zastupnika parlamenta, osam admirala, četrdeset i tri generala,
šefovi tajnih službi, dvadeset i četiri novinara i ključni ljudi talijanske državne
televizije.163
Iako je „Veliki Orijent“ izbacio ložu „P-2“ iz svojeg okrilja, mrlja je
ostala tako da masonstvo u Italiji danas među običnim građanima izaziva
nepovjerenje.
Sjedinjene Američke Države
Ne postoji država na svijetu koja ima jači utjecaj masonerije na svoju

unutrašnju i vanjsku politiku od SAD-a.
Nastajući na masonskim počelima, stvorena od političara i vojskovođa
koji su od reda bili masoni povijest SAD-a protkana je masonerijom te je gotovo
nemoguće pisat povijest SAD-a, a ne spominjući masoneriju kao važan, gotovo
presudan čimbenik.
Masonstvo je u SAD-u preneseno iz Engleske, iako je i Francuska
masonerija izvršila veliki utjecaj na američko masonstvo.
Prve lože osnovane su oko 1730 godine u Bostonu i Philadelphiji. 164
Širenju masonerije po Americi doprinijele su i tzv. „Vojne lože“ koje su
osnivane u svim većim posadnim mjestima engleske vojske.
Povjesničari se u glavnom slažu da su američki masoni bili pokretači prve
akcije protiv engleske vlasti u kolonijama.
163
164
68
Ta akcija poznata kao „Bostonska čajanka“ bila je izvršena uz pomoć
masona Lože „St. Andrew“ koja se okupljala u „Taverni kod Zelenog zmaja“ u
Bostonu.165
Među ljudima koji su 4. srpnja 1778 godine potpisali Deklaraciju o
nezavisnosti bili su i masoni: William Hooper, Benjamin Franklin, Matthew
Thornton, William Whipple, John Hancock, Philip Livingstone i Thomas
Nelson.166
Isto tako dvije vodeće osobe američke revolucije George Washigton i već
spomenuti markiz de Lafayette koji se s francuskim dragovoljcima borio na
strani Amerikanaca, bili su masoni.
George Washington postao je mason sa dvadeset i jednom godinom u
Loži „Fredericksburg“. Kada je stupio na svoju dužnost prvog predsjednika
Republike 30. travnja 1789 svoju zakletvu izgovorio je Velikom Meštru New
Yorka, a zakleo s na masonsku Bibliju Lože „Sv. Ivana br. 1“.167
Washington je 1792 godine položio temeljni kamen za Bijelu kuću
slučajno ili ne datum je bio 13. listopada, dan pogubljenja templarskog meštra
de Molaya.
Kada je pak polagan kamen temeljac za Capital u Washingtonu, George
Washigton se pojavio u masonskoj opremi baš kao i svi njegovi sudruzi.168
Benjamin Franklin, James Monroe i Paul Reveve također se spominju kao
masoni koji su sudjelovali u Američkoj revoluciji.169
Slučaj Williama Morgana bivšeg masona koji je izašao iz Reda te
lokalnim novinama u državi New York 1826 godine otkrio masonske tajne,
otresao je Sjedinjene Američke Države.
165
166
Isto, str. 395
167
Isto, str. 395
168
Isto, str. 397
169
69
Masoni su vrlo vjerojatno umorili Morgana, njegovo tijelo nikada nije
pronađeno, te je to ostala vječna enigma u povijesti masonstva.
Slučaj je doveo do antimasonskog pokreta koji je svoj vrhunac doživio
prilikom predsjedničkih izbora 1828 godine.
S jedne strane nalazio se demokratski kandidat Andrew Jackson koji je
bio mason, a druge liberale John Quincy Adams tadašnji predsjednik.170
Jackson je pobijedio na izborima i postao još jedan mason u nizu
američkih predsjenika.
Kada su se teksašani pobunili protiv meksičke vlasti 1835 godine pobunu
su vodili također masoni među kojima su se isticali Sam Houston vođa
revolucije, Stephen Austin, Mirabeau Bonaparte Lamar, Anson Jones i William
b. Travis zapovjednik legendarne tvrđave Alamo.171
Bivši mason 33 stupnja Jim Shaw navodi da su od Prvoga svjetskog rata
većina predsjednika SAD-a bili masoni, a da je one koje nisu bili masoni
kontrolirao kabinet, kojim dominiraju masoni 33 stupnja.
Takav je kaže bio i kabinet Johna F. Kennedya za kojeg je On predložio
zamjenu nemasonskim kabinetom nakon sljedećih izbora, ali nikada nije dčekao
ostvariti svoj cilj.172
Lista predsjednika SAD-a koji su bili masoni skoro pa je jednake
cjelokupnoj listi predsjednika jer samo tri predsjednika nisu pripadali
masoneriji, a to su bili spomenuti ogorčeni protivnik masona John Quincy
Adams, Abraham Lincoln koje se ipak pohvalno izdržavao o Bratstvu te John. F.
Kennedy koji je pripadao redu „Kolumbovih vitezova“, udruženju američkih
katolika koji je slično masonstvu, ali sa katoličkom simbolikom te je u prošlosti
bilo u sukobu sa masonerijom u SAD-u.
170
Isto, str. 201
171
Isto, str. 222
172
J. DANIEL, Grimiz i zvijer, Matica Hrvatska, Spli, 2000, str. 79
70
Ta tradicija nastavljena je i danas kada predsjednik SAD-a George W.
Bush pripada redu „Knight Templar Skull“ (Lubanje Vitezova Templara) i redu
„Skull i Bones Society“ (Društvo lubanje i kostiju) na sveučilištu Yale.
Masoni su naravno i visoko pozicionirani na važnim mjestima u politici i
sudstvu, a njihov broj je u većini u odnosu na profane.
Tako je npr. 1959 godine šest od jedanaest članova predsjedničkog
kabineta bilo u masoneriji, pet od devet članova Vrhovnog suda također su bili
masoni, pedeset i četiri od devedeset i šest američkih senatora bili su masoni, 29
od 49 državni guvernera i 189 od 430 američkih kongresmena također su bili u
Bratstvu.
Na kraju osvrta na masoneriju u SAD-u još i samo rekao par riječi o
masonskoj simbolici državnih simbola SAD-a.
Najbolji primjer za to je novčanica od jednog dolara, koja obiluje
masonskim simbolima te ih treba samo pažljivo „čitati“.
Na novčanici je lik Georga Washigtona, u lijevom kutu nalazi se obelisk
kao još jedan simbol masonerije, sazidan je od 13 cigli, na čijem se vrhu nalazi
„Božje oko“ koje neki masoni smatraju simbolom egipatskog boga Amon-Ra.
Oko je odvojeno od obeliska i predstavlja masonsku elitu koja vlada
svijetom. Masonski moto od 13 slova „Annuit coeptis“ koji potvrđuje da su na
vrhu izabrani postavljen je iznad svega. Ispod obeliska nalazi se još jedan moto
„Novus Grdo seclorum“ (novi svjetski poredak) koji ukratko opisuje današnju
politiku SAD-a i njihovo stvaranje novog svijeta.
Sa desne strane novčanice od jednog dolara nalazi se američki grb, orao
sa štitom na kome je 13 pruga, a koji u desnoj kandži drži grančicu bagrema,
kao simbol masonstva i mira. Grančica ima trinaest listova i trinaest cvijetova. U
lijevoj kandži orla nalazi se trinaest strijela koje su simbol rata, a u kljunu orla
nalazi se traka sa masonskim i ezoterijskim motom, koji opet ima trinaest slova:
71
„Epluyibus unum“, dok iznad orla leti Davidova zvijezda sa trinaest masonskih
zvijezdica.173
Neki autori smatraju da je simbol dolara slovo „S“ precrtano sa dvije
okomite crte ima masonsku simboliku tj. da dvije crte predstavljaju stupove
„Boaz“ i „Jakin“ koji stoje na ulozi masonski hram.174
Zanimljiva je simbolika broja trinaest koji se neprestano ponavlja na
novčanici od jednog dolara. Naime broj trinaest broj smrti i rođenja, vlasništva i
nasljeđivanja. Smatra se negativnim brojem jer predstavlja koračanje prema
smrti, a i kabala koja je jedna od tradicionalnih izvora masonstva spominje 13
kao broj zla.
Sa opisom masonske simbolike novčanice od jednog dolara završavam
pregled masonerije SAD-a koja je toliko opširna da bi zaslužila i vlastitu
diplomsku radnju.
173
Isto, str. 77
174
C. KNIGHT, R. LOMAS, Hiramov ključ, Stari grad, Zagreb, 2000, str.397
72
ZAKLJUČAK O SVJETSKOM MASONSTVU I UTJECAJU
MASONSTVA NA SVJETSKU POLITIKU
Kao što je vidljivo iz ovog sumarnog pregleda Engleske, Francuske,

Talijanske i masonerije SAD-a, politika i masonstvo usko su povezani te se
može reći da masoni imaju vodeću riječ u svjetskoj politici.
Međutim sami masoni ne slažu se s tom konstatacijom, štoviše drže da je
masonerija apolitična.
U tom slučaju masoni se pozivaju na članak II. Andersonovih konstitucija
koji utvrđuje društveno ponašanje masona: „Mason je miroljubivi podanik u
odnosu na civilne vlasti, ma u kojem mjestu prebivao i radio, nikada se ne treba
miješati u urote i konspiracije protiv mira i dobrobiti nacije, treba izvršavati
svoje dužnosti prema vlastima, jer masonerija je uvijek trpjela od rata,
prolijevanja krvi i razdora“.175
I sam Henri Tort- Nougnes koji je bio Veliki majstor Velike lože
Francuske tvrdi isto: „Velika Loža Francuske, kao i njene lože ne upliću se ni u
kakve rasprave koje se tiču političkih i konfesionalnih pitanja.“176
Istog je mišljenja i Branimir Horvat, Veliki majstor „Velike Lože
Hrvatske“ koji je tu dužnost obavljao 1993 godine.
Horvatovo je stajalište da se masonstvo nikada nije bavilo politikom, jer
bi u tom slučaju odavno propalo, te je svrha masonstva bavljenje samim sobom,
duhovnim vrednotama, humanim i etično-filozofskim ciljevima, poticanje
tolerancije i demokracije, humaniteta i dobročinstva.177
No činjenica je da su masoni djelovali u svim velikim svjetskim
događajima što ne mora značiti da su masoni uvijek djelovali kompaktno kao
175
H. TORT – NOUGES ,Masonska ideja, Evro, Beograd, 2003,str.204.
176
Isto, str. 205
177
73
organizacije. Zapravo u većini ratova i revolucija masoni su se nalazili na obje
strane.
Ipak puno veći broj masona nalazio se vijek na revolucionarnoj nego na
kontrarevolucionarnoj strani.
Već sam spominjao masonske vođe revolucija u Italiji, Francuskoj i SAD-
u, a takva je situacija bila i u drugim zemljama zahvaćenima revolucijom.
Vladimir Ilijič Lenjin bio je član jedne francuske lože, Lajos Kossut vođa
mađarske revolucije iz 1848 bio mason, vođa mladoturaka bio je Talaat beg koji
je obnašao dužnost Velikog majstora turskog Velikog Orijenta, baš kao i
Mustafa Kemal poznatiji kao Kemal paša Ataturk Otac Turske.
Mason Benito Juarez vodio je ljevičarske snage u Meksiku u burnim
godinama neprestanih revolucija u Meksiku u XIX. stoljeću, a masoni na čelu s
Franciscom Maderom vodili su meksičku evoluciju u XX. stoljeću.
U oslobođenju Kube od Španjolske vlasti koja je trajala gotovo pedeset
godina sudjelovali su revolucionari na čelu sa nizom masona od kojih se isticao
Jose Julio Marti, apostol oslobođenja Kube.
Mason Joze Rizal vodio je Filipine ka samostalnosti u borbi protiv
Španjolske.
U Južnoj Americi general Jose de San Martin i Simon Bolivar oslobodili
su gotovo cijeli kontinent, naravno i oni su bili masoni.
Svi podaci govore da su masoni ipak bili daleko od ideje apolitičnosti i
mirnih građana, ideja koje su promicale „Andersonove konstitucije“.
U kojoj mjeri masoni danas imaju upliva na politiku teško je reći, makar
postoji niz autora koji njihovu ulogu smatraju Ključnom u svim svjetskim
događajima.
U tom se kontekstu najčešće spominje 1919 godina i osnivanje Instituta za
internacionalne poslove. Ovaj je institut u SAD-u „Institute of International
Affairs Americain“ koji će zatim postati „Council of Foreign Relations“ (C. F.
74
R.), a u Velikoj Britaniji „British Institute of International Affairs“ koji će zatim
postati „The Royal Institute of International Affairs“.
Od 1939 C. F. R. Stvarno preuzima vođenje vanjskih poslova u SAD-u.178
Politiku C. F. R.-a predvodili su masoni baš kao što i saveznike u Drugom
svjetskom ratu predvodili masoni Churchill i Roosvelt, a pri osnivanju UN-a u
San Franciscu 1945 godine bilo je najmanje 47 članova C. F. R.-a u ameičkoj
delegaciji.179
Po mišljenju autora koji nisu skloni masonima Trilateralna komisija
nastala 1973 godine dobila je u zadatak provesti engleski masonski koncept
jednosvjetskog idealizma.180
Taj jednosvjetski idealizam temelji se na novom svjetskom poretku.
S druge strane autori skloniji masoneriji brane Red tezam kako on nije
ništa drugo do udruga građana koja se okuplja na svojim sastancima zbog rituala
koji nadahnjuju svakog pojedinca osobno.181
Moje je osobno uvjerenje da masoni imaju određeni upliv u politici i to na
način da su članovi loža, članovi stranaka raznih uvjerenja od ljevice do desnice,
kao što je i bio slučaj u povijesti kad su se masoni nalazili na suprotstavljenim
stranama. No u tome po mojem sudu i leži moć masonstva koje svoje ideje može
provoditi u svim državnim sustavima bez obzira na stranačku pripadnost
određene vlade.
MASONSTVO I KATOLIČKA CRKVA

178
R. TAFRA, Protokoli sionskih mudraca i novi svjetski poredak, Marjan tisak, Split, 2003, str. 58
179
Isto, str. 61
180
J. DANEL, Grimiz i zvijer, Matica Hrvatska, Split, 2000, str. 27
181
75
Odnos masonstva i kršćanstva jedno je od najzanimljivijih, ali i
najzamršenijih tema koji se tiču povijesti masonstva.
Ovo vrlo osjetljiv područje uglavnom se svodi na sukob masonstva i
katoličke Crkve, dok je sukob masonstva s ostalim kršćanskim crkvama uvijek
bio slabijeg intenziteta.
To je logično ako se uzme u obzir snaga katoličke Crkve kao univerzalne
Crkve, dok je protestantizam podijeljen na niz crkava, kao i pravoslavlje koje je
podijeljeno na državne crkve.
Prva osuda masonstva potekla je od pape Klementa XII. 28. travnja. 1738,
koji je objavio Bulu „In eminenti“ (na uzvišenom mjestu).
U buli se ističe da slobodne zidare treba smatrati vrlo sumnjivim
hereticima zbog masonske Tajne i njene Zakletve jer da slobodni zidari ne čine
zlo, ne bi imali takvu mržnju prema svijetlosti.182
Osim toga dodaju se „drugi pravični i opravdani razlozi, Nama
poznati“.183
Zbog čega je došlo do osude masonstva od strane Katoličke Crkve nije
potpuno jasno. Masoni su mišljenja da je tolerancija u pogledu vjeroispovijesti i
prisega čuvanja tajni koju su masoni obvezni glavni razlog osude.184
Bula „In eminenti“ naišla je na odobravanje u Venecije, Sardiniji, Poljskoj,
Španjolskoj i Portugalu gdje je inkvizicija obavila svoj posao, a došlo je i do
progona masona.
U Francuskoj je imala slab odjek jer je plemstvo bilo vrlo zainteresirano
za masonstvo koje je bilo neka vrsta pomodarstva u ono vrijeme, a i veliki broj
Francuskih svećenika nalazio se u ložama.
182
P. NAUDIN, Francuska masonerija, Biblioteka XX vek, Beograd, 2000, str. 64
183
Isto, str. 64
184
H. TORT- NOUGUES, Masonska ideja, E vro, Beograd, 2003, str. 175
76
No nakon bule i prijetnjama ekskomunikacijom broj katoličkih svećenika
u ložama počeo je opadati.
Papa Benedikt XIV. Slijedio je primjer Klementa XII. I u svojoj Buli
„Providas“ (providna skrb) od 18. svibnja. 1751 osudio masone.
Bula je izdana na prijedlog katoličkih kraljeva Španjolske i Napulja.
Bula ponovno nije imala odjeka u Francuskoj.
Nakon toga slijedila je Bula pape Pia VII. pod nazivom „Ecclesiam a Jesu
Christo“ (crkva Isusom utemeljena) od 13. rujna 1821 u kojoj su se optužbe na
račun masonstva ponavljaju, a osobito se osvrnuo na karbonare.
Osim navedenih Bula još je niz papa pisalo enciklike protiv masona, papa
Pio IX. Izdao ih je čak šest.
Najpoznatija i najopsežnija osuda slobodnih zidara napisana je od strane
pape Lava XIII. 1884 godine u njegovoj enciklici „Humanum Genus“ (ljudskom
rodu) u kojoj stoji: „Za slobodne zidare, van onoga što ljudski razum može
pojmiti, ne postoji ni vjerska dogma, ni istina… štoviše otvarajući svoje redove
pristalicama najrazličitijih vjeroispovijedi, oni još lakše mogu izazvati veliki
grijeh našeg doba, koji se sastoji u tome da brigu o vjeri svrstaju među
beznačajne stvari te izjednače sve oblike religije, iako je katolička jedina
istinita.“185
Papa Lav XIII. bio je uvjerljivo najveći protivnik masoni među svim
papama u povijesti, te je izdao 226 dokumenata proti masona kabonara i tajnih
društava.186
Neki autori vjeruju da je otrov ubio Lava XIII. 1903 godine no to nikada
nije dokazano.187
185
186
B. ŠOMEN, Amenkamen-Slobodnozidarska čitanka, Lmen, Zagreb, 2001, str. 220
187
R. EPPERSON, Novi svjetski poredak, Sion, Zagreb, 1997, str. 170
77
Godine 1917 za ponfikata pape Benedikta XV. izdan je „Codex iuris
canonici“ po kojem je bilo zabranjeno pod prijetnjom ekskomunikacije
katolicima pripadati masonstvu.
No skoro je počelo dolaziti do prvih službenih dodira masona i katolika na
visokoj razini.
Do prvog susreta i dijaloga došlo je u Njemačkoj 1928 godine gdje su se
susreli isusovci kao elita katoličkih redova i predstavnici njemačke i američke
masonerije, a dijalog se nastavljao i narednih godina.
Kada je izgledalo da dolazi vrijeme pomirenja i suživota katolika i
masona, papa Pio XII. je 24. srpnja. 1958 godine govoreći o korijenima
modernog otpada od vjere, osudio masonstvo kao majku svih ateističkih kretanja
u svijetu.188
U skladu s tim Papinim sudom masonstva Argentinski je episkopat
objavio 20. veljače. 1959 pastirsko pismo, u kojem je napadnuto masonstvo kao
„Sotonska zavjera“ protiv čovječanstva.189
Drugi Vatikanski sabor koji je otvoren 1962 godine činio se pravom
prilikom za rješavanje pat pozicije između dvije strane.
Papa Pavao VI. susreo se 194 godine s patrijarhom Atenagorom a susret
je bio zanimljiv po tome što je Atenagora bio mason 33 stupnja, što je najbolje
potezalo prigodom njegova ukopa, kada je pokopan na ritualan masonski
način.190
Inače protivnici masonerije često tvrde kako je i sam Papa Pavao VI. bio
mason što su dokazivali njegovim primanjem delegacije Rotary klubova kao i
govorom koji je održao 1965 godine u Ujedinjenim narodima iako je vije trećine
članova skupštine bilo iz redova masona.191
188
189
Isto, str. 63
190
Z. NENEZIĆ, Masoni u Jugoslaviji 1764-1980, Zodne, Beograd, 1988, str.67
191
ROTARY-Udruženje od lokalnih klubova od koji je prvi osnovan u Chicagu 1905 godine.
78
Posjet pape Pavla VI. Svjetskom savez crkava u Ženevi 1969 godine u
čijem protestantskom dijelu postoji jaka masonska baza, također je jedan od
„dokaza“ koje prilažu ni koji smatraju da je rimski biskup bio mason.192
Zanimljiva je izjava jednog bivšeg majstora Talijanskog „Velikog

Orijenta“ prigodom smrti pape Pavla VI. 1978. godine: „Za nas je to smrt onoga
koji je pridonio pad osude Klementa XII. i njegovih nasljednika. Ovo je u
povijesti modernog slobodnog zidarstva prvi puta da umire poglavar jedne od
najvećih zapadnih religija, a da se to ne događa u neprijateljstvu sa slobodnim
zidarima.“193
Masoni su puno očekivali od Drugog Vatikanskog sabora i nadali su se
ukinuću ekskomunikacije.
Za ukinuće ekskomunikacije zalagali su se i neki katolički visoki prelati, a
osobito se isticao austrijski kardinal Franz Konig, koji je u svezi s tim i vodio
pregovarao s predstavnicima austrijske Velike lože.
Cijeli niz pregovora i razgovora doveo je do toga da je papa Ivan Pavao
II. objavio 1983. godine novi „Codex luis Canonici“ u kojem se ne spominje
masonstvo.
Međutim antimasonski otpor bio je previše jak unutar crkve te je
„Kongregacija nauk vjere“ objavila 27. studenog 1983. godine „Deklaraciju o
masonskim društvima“, a koju je potpisao kardinal Joseph Ratzinger.
U Deklaraciji stoji da negativno mišljenje katoličke crkve o masonski
društvima ostaje nepromijenjeno, jer se njihova načela ne slažu s naukom Crkve.
Stoga se upis u ta društva i dalje smatra zabranjen za katolike.194
Ta Deklaracija i danas je na snazi.
192
193
Z. NENEZIĆ, Masoni u Jugoslaviji 1764-1980, Zodne, Beograd, str. 67
194
79
Vatikanski list „L'Osservatore Romano“, objavio je 1985. godine
tumačenje o katolicima i masonskim organizacijama. „Katoliku je nemoguće
svoj odnos prema Bogu podijeliti na dva oblika: na humanitarni, koji bi bio
iznad vjeroispovjedi, i na osobni unutrašnji, koji bi bio kršćanski…
Osim toga, veo tajanstvenosti kojima su obavijane lože nosi opasnost da
članovi postanu instrumenti strategije o kojoj ništa ne znaju“195.
Na taj način katolička crkva ostala je i dalje u određenom sukobu s
masonstvom, iako je činjenica da unatoč svim zabranama i kanonu 2335
određen broj katolika i dalje radi u ložama.
Gdje je uzrok tolikoj rezerviranosti i određenom strahu katoličke crkve
prema masonstvu?
Razloga je bilo više, najviše su tome pridonijeli francuski enciklopedisti.
Diderot i d Alembert pisali su negativno o kršćanstvu, a Voltair je navijestio
crkvi borbu na život i smrt196.
Mason Johan W. Goethe sa svojim relativizmom također je prisonio
neslaganju crkve i masonerije. Goethe je vjerovao da se demonsko ispoljava u
sasvim pozitivnoj djelotvornoj snazi197.
Gribaldijeva prisega za 33stupanj masonstva također prikazuje
nesnošljivost masona prema crkvi: „Kunem se da neću imati druge zemlje, do
univerzalne zemlje. Kunem se da ću se uvijek potpuno i svugdje protiviti
granicama među nacijama, međama u poljima, kućama ili radim mjestima te
okovima u obitelji. Kunem se da ću srušiti žrtvujući i svoj život, granice koje je
humanicidno kršćanstvo uspostavilo u krvi i blatu u ime Boga. Kunem se da ću
posvetiti cijelo svoje postojanje beskrajnom trijumfu napretka i univerzalnog
jedinstva i proglašavam svoju privrženost nijekanju Boga i duše“198.
195
P. Naudon. Francuska masonerija, biblioteka XX vek, Beograd 2000, str. 66
196
A. Franzen, Pregled povijesti crkve, kršćanska sadašnjost, 1988 Zagreb, str. 283.
197
198
J. Danijel, Grimiz i zvijer, Mativa Hrvatska, Split 2000, str. 80.
80
Također i u Italiji mason G. Carducci napisao je i tiskao svoju pjesmu pod
nazivom „Himna Sotoni“199.
Ateizam koji su uskoro počeli promicati francuski masoni i stavljanje
čovjeka umjesto Boga u poziciju obožavane osobe, bio je još jedan korak ka
pogoršanju odnosa masona i katolika u Europi.
Ključnu ulogu protivnika crkve u SAD-u odigao je Albert Pike, jedna od
najkontraverznijih osoba u povijesti masonstva.
Djelovao je u drugoj polovici XIX. st., a njegova knjiga „Morali i dogma“
i danas je obavezna literatura za sve američke masone škotskog sustava.
Pike je katoličku crkvu smatrao glavnim protivnikom čovječanstva, te je
razvio luciferijansku doktrinu za visoku masonsku hijerarhiju.
No nije smatrao Lucifera zlom osobom već ga je smatrao dobrim anđelom
koji je čovjeku želio pomoći u znanju.
Pike-ovo naučavanje kaže da Lucifer nije nikada pao, da je on svijetlo
svijeta, u snazi jednak svemogućem Bogu, ali u današnje vrijeme nedovoljno
shvaćen200.
Albert Pike imao je veliki ugled i utjecaj u svjetskom masonstvu, od 1859
do 1891 g. zauzimao je istodobno pozicije Velikog majstora Centralnog
direktorija u Washingtonu DC, Velikog zapovjednika Vrhovnog vijeća SC i
Suverenog svećenika univerzalnog masonstva. Bio je počasni član u gotovo
svim Vrhovnim vijećima na svijetu. Preustrojio je masonsku hijerarhiju u
Londonu, Berlinu i Rimu, a svoju luciferijansku doktrinu izložio je 1889 g. na
konvenciji vrhovnog vijeća u Parizu. U skladu s konceptom Alberta Pike-a
Lucifer bi trebao biti predstavljen visokim stupnjevima masonstva, dok bi se
inicirani nižih stupnjeva držali u neznanju201.
Naveo sam samo par primjera zbog kojih je dijalog masona i katolika u
prošlosti bio teško ostvariv.
199
B. Šomen, Amenkamen- Slobodno zidarska čitanka, Lumen, Zagreb 2001, str, 220.
200
J. Danijel, Grimiz i zvijer, Mativa Hrvatska, Split 2000, str. 42.
201
Isto, strana 42.
81
Završio bih ovo poglavlje citatom jednog masonskog autora koji mi se
učinio vrlo zanimljivim presjekom masonsko katoličkih odnosa: „Prvobitni cilj
masonerije bio je da oslobodi duh svako tiranije. Zbog sukoba sa crkvenim
vlastima, dakle moćnicima ona je, nažalost, navukla na sebe mržnju crkve i
izmetnula se u antireligioznu tiraniju upravo u ono što je nekada bila njena
prednost u borbi protiv tiranije. Bilo je to dakle potpuno suprotno od onoga što
je trebala biti“202.
POVIJEST MASONSTVA U HRVATSKOJ
GROF IVAN DRAŠKOVIĆ I POČECI HRVATSKOG MASONSTVA
U ime groga Ivana Draškovića (1740.-1787.) vezan je početak masonskog

djelovanja u hrvatskim krajevima iako su hrvati i prije bili aktivni u Redu, ali u
ložama izvan Hrvatske.
Tako je grof Sigismund Gondola – Gundulić bi jedan od utemeljitelja
bečke lože „Zu den drei Kanonen“, a 1742.g. u istu ložu primljen je i grof
Kazimir Drašković, stric Ivana Draškovića koji ga je uputio u tajne
masonstva203.
Josio II. grof Drašković (1773. – 1849.), Grof Lovro Drašković (1750.-
1817.), Juraj grof Drašković (1773.-1849) i Janto grof Drašković (1770.-1856.)
hrvatski prevoditelj i sin Ivana Draškovića također su pripadali masoneriji pa se
može reći kako je plemećki rod Draškoviča bio prva Hrvatska „masonska
dinastija“204.
No, kao što sam već rekao, grof Ivan Drašković bio je ključna osoba u
stvaranju hrvatskog masonstva.
202
H. Durville, Masoni, Kiz Altera, Beograd 1990, str. 15.
203
I. MUŽIĆ, Masonstvo u Hrvata, Verbum, Split, 1997, str. 153
204
82
Suvremenici su ga opisivali kao hrabru i poštenu osobu, rođenog vođu
koji je uvijek bio spreman podmetnuti leđa za druge.
Budući da je bio iz vojničke obitelji i sam se opredijelio za taj poziv.
Sudjelovao je u „sedmogodišnjem ratu“, te je 1761.g. bio teško ranjen i
zarobljen. Kao i drugi Hrvatski ratni zarobljenici u zarobljeništvu je došao u
dodir sa masonima.
Kako je svjedočio Adam grof Oršić Slavetićki u svojim uspomenama,
Hrvatska je nakon „sedmogodišnjeg rata“ bila bogatija za krumpir, nepoznatu
spolnu bolest, Voltair-ove knjige i slobodno zidarstvo koje su hrvatski vojnici
donijeli sa sobom iz Saske i Šlezije205.
Zbog zasluga u ratu, Drašković je imenovan pukovnikom u Graničarskoj
regimenti broj 10., ali mu je zapovjedništvo oduzelo iz nepoznatih razloga
1776.g.206.
Časnici koji su se borili u „sedmogodišnjem ratu“ na čelu s grofom
Draškovićem osnovali su u Glini koja je tada bila sjedište Prve pogranične
pukovnije, masonsku ložu pod nazivom „L Amitie de Guerre“ (ratno
prijateljstvo). Loža je najvjerojatnije osnovana 1764.g. iako se za nju sigurno
zna tek od 1769.g.207.
Časnici koji su radili u loži već su bili inicirani u Magdeburgu dok su bili
u zarobljeništvu u francuskoj zarobljenoj vojnoj loži „La Parfaite Union“
(savršeno jedinstvo)208.
Jezik lože bio je najprije francuski, a zatim latinski jer se hrvatski i
mađarski nisu smatrali dovoljno dobrima za rad u loži.
Sam grof Ivan Drašković bio je Veliki majstor lože od 1768. do 1770.g.
Drašković se ponovno vojno aktivirao u ratu za bavarsko nasljeđe (1773.-
1779.), no, nije stao raditi na promicanju masonstva u Hrvatskoj.
205
Isto, strana 45.
206
E. Laxa, W. Read, Počeci hrvatskog masonstva, NZ Matice Hrvatske, Zagreb 1994, str. 12.
207
I. MUŽIĆ, Masonstvo u Hrvata, Verbum, Split, 1997, str. 153.
208
83
Nezna se točno kada ali je vjerojatno prije 1777.g. osnovana je loža u
Otočcu gdje se također nalazila vojna posada. Utemeljila ju je loža iz Gline ili
možda i sam Drašković209. Loža je nosila također ratničko ime: „L invinable aux
Bras Armes“ (Nepobjedivi naoružanih ruku). Oko 1773.g. u Zagrebu Draškovi
osniva ložu „Prudentia“ (razboritost) o kojoj se nezna baš puno osim da je
njenim članom i Zagrebački biskup Maksimiljan Vrhovac210.
Osim Ivana grofa Draškovića na osnivanju prvih loža u Hrvatskoj isticao
se veliki župan Križevački grof Stjepan Niczky.
On je osnovao ložu u Osijeku pod nazivom „Vigilantia“ (Budnost),
Križevcima čiji je naziv nepoznat i ložu „L Union Parfaite“ (Savršeno
jedinstvo).
Eugen Laxa, danas jedan od vodećih Hrvatskih masona u inozemstvu
mišljenja je da je grof Ivan Drašković bio jedan od rijetkih nacionalno svjesnih
hrvatskih masona, kakvih poslije njega više nije bilo211.
I neki drugi manje poznati autori slažu se da nakon njegove smrti hrvatski
masoni nisu uspjeli iznjedriti niti jednu karizmatičnu osobu koja bi imala takav
ugled u svom narodu i utjecaj u svijetu212.
Dokaz Draškovićeve snage je i osnivanje Velike Lože Hrvatske 1775.g. u
dvorcu brezovica kraj Zagreba.
Pod nazivom „La tomia libertatis sub sorona Hungaviane in Hrovintiam
redacta“ (Velika Loža Reformiranog slobodnog zidarstva, provincije slobode
pod mađarskom krunom), počeli su svoj rad glinska, zagrebačka, varaždinska i
križevačka loža.
Lože su podijeljene na dva okruga: „Ultra Savam“ (Glina i Zagreb) ili tzv.
„Ratni savez“, te na „Cis Savam“ (Varaždin i Križevci) ili „Slobodni Savez“213.
209
Isto, str. 21.
210
211
Isto, str. 9.
212
J Milić, Sekte i Masoni, Naklada DHK, HB, Mostar 2003, str. 84.
213
84
Ono što je posebno zanimljivo i u čemu je značaj grofa Draškovića kao
osobe, još veća je njegova izrada vlastitog masonskog sustava tzv.
„Draškovićeve opservacije“.
Za ujedinjenje loža Drašković je adaptirao djelove raznih obreda, pa je
tako modificirao i tremplarski sustav sa striktnom opservacijom i sastavio
Statute i ritual svoga Reda koji se sastojao od tri stupnja a u svemu tome
pomogao mi je već spomenuti grof Stjepan Niczky.
Sustav se sastojao od 3 stupnja214.
Prvi stupanj je obuhvaćao novake i pomoćnike.
Drugi stupanje je obuhvaćao meštra i Škotskog meštra.
Treći stupanje je obuhvaćao stupnjeve Devetorice i Petnaestorice.
Jezik koji se korstio u ložama „Draškovićeve opservacije“ bio je latinski.
Po „Draškovićevoj opservaciji“ radile su i neke lože van Hrvatske, kao na
primjer loža „Magnaninitas“ (Velikodušje) u Pešti i loža „Taciturnitas“
(Šutljivost) u Bratislavi215.
U hrvatskoj je bilo i nekih manjih loža koje nisu htjele ići u
„Draškovićevu opservaciju“ kao npr. loža „Prijateljstvo“ u Varaždinu, ali je
njihova snaga bila zanemariva.
Godine 1781. Drašković je kao Veliki majstor „Velike Lože Hrvatske“
sazvao skupštinu u Pešti na koji je došlo do reorganizacije slobodnog zidarstva u
Habsburškoj monarhiji. Tada je stvoreno sedam Velikih provincijalnih loža a na
taj način je stvorena i „Velika Provincijalan Loža za Erdelj, Hrvatsku i
Dalmaciju“.
Godine 1784. napravljen je novi korak ka ukidanju autonomije Hrvatskog
masonstva jer je utemeljena „Velika Loža“ sastavljena od samo četiri
Provincijalne lože pa je na taj način Ugarska provincijalna loža okupila sve lože
iz kraljevine Ugarske, Hrvatske, Slovenije i Dalmacije216.
214
215
Isto, stana 30.
216
85
Gorf Ivan Drašković objavio je napuštanje svojeg sustava, a bližilo se
crno razdoblje za masone u Habsburškoj monarhiji.
Već za vladanja Marije Terezije donijete su neke odredbe koje nisu bile
izravno upućene protiv masona ali su ih doticale. Godine 1771. Marija Terezija
odredbom je zabranila slanje novca samostanima i vjerskim redovima u njihova
sjedišta u inozemstvu, a pošto je masonerija smatrana u habsburškoj Monarhiji
vjerskom zajednicom to je pogodilo lože koje su svoje troškove članarine
morale plaćati matičnim velikim ložama u inozemstvu.
To je dovelo do stvaranja austrijske velike lože 1784.g. o čemu je već bila
riječ.
Godine 1785. po naredbi Josipa II sve su se lože morale staviti pod okrilje
austrijske velike lože.
Po tome zakonu broj loža je reduciran, a one koje su ostale morale su
smanjiti članstvo.
Za vladanja Leopolda drugog i rata s reducionarnom francuskom zbog
straha od možebitnih urota koje lože skrivaju masoni u Habsburškoj monarhiji
prestaju s radom, što nije značilo da su se lože ugasile već su samo mirovale.
Godine 1795. za vladanje Franje II nakon što je otkrivena Jakobinska
urota u Ugarskoj dvor je izdao službenu naredbu, po kojoj se sva društva i
bratstva proglašavaju nezakonitima217.
To je bio kraj masonstva u habsburškoj monarhiji, za jedno duže
razdoblje.
Lože će u monarhiji oživijeti tek krajem 60-ih godina XIX.st. u
Budimpešti, a početkom 70-ih novi val masona pojavit će se i u Hrvatskoj.
MASONSTVO I ILIRSKIM PROVINCIJAMA ZA VRIJEME

FRANCUSKE UPRAVE
217
86
I prije uspostavljanja francuske vlasti na području južno od Save u
Dalmaciji i primorju bilo je ljudi koji su se bavili „Kraljevskom umjetnosti“ no,
njihov se rad odvijao u ložama u Veneciji.
Godine 1809. Napoleon je posebnim dekretom osnovao Ilirske provincije.
Pod utjecajem Francuza niču lože u Ilirskim provincijama.
Godine 19806. u Zadru je osnovana loža „Loge de Saint Jean de
Jerusalem“ (loža Svetog Ivana Jeruzalemskog)218.
Loža je povremeno bila pod upravom Velikog Orijenta Italije a
povremeno pod upravom Velikog Orijenta Francuske.
U Dubrovniku je i prije dolaska Francuza djelovala skupina masona, no
tek ulaskom Francuza u grad formira se 1810.g. loža.
Dubrovačka loža radila je pod zaštitom Velikog Orijenta francuske.
Postoji mogućnost da je loža u Dubrovniku osnovana već 1808.g. no, to
su samo pretpostavke219.
Loža u Splitu radila je od 1806.g. do 1813 godine, ali za lože u
Makarskoj, Šibeniku i Rijeci zna se da su osnovane nakon 1809.g. i da nisu
imale neki značajni utjecaj.
Isto tako zna se za postojanje loža u Poreču no, nešto detaljnije o tome
nije moguće reći.
U unutrašnjosti Ilirskih provincija djelovala je loža „Saint Jean de
Croatie“ (Sveti Ivan od Hrvatske) u Karlovcu od 1809. do 1813.g.220.
Članovi loža u ilirskim provincijama bili su pripadnici raznih staleža baš
kao što je u ložama bilo Hrvata, Talijana, Francuza i Srba. Utemeljitelji loža bili
su francuski časnici što ne čudi ako se zna da je i Maršal Auguste Marmont bio
mason.
U ložama se upotrebljavao francuski i latinski jezik.
218
Z. Nenezić, masoni u Jugoslaviji 1764-1980, Zodne, Beograd, 1988, str. 113.
219
Isto, strana 117.
220
Isto, strana 119.
87
Nakon pada Napoleona i pripajanjem Ilirskih provincija Habsburškoj
monarhiji 1813.g. masonstvo u Dalmaciji i primorju slabi, ali određene grupe
masona i dalje djeluju.
Koliko je bilo važno djelovanje masona u Ilirskim provincijama i kolike
su njihove zasluge za sekulanzaciju najbolje se vidi iz citata povjesničara i
masona Ferde Šišića: „Htio sam samo da vas podsjetim na zasluge francuskog
vladanja u jednom djelu naše današnje države, i naročito na fakat da je ovo
upravo rodio masonski duh koji je težio za napretkom i usrećivanjem cjeline a
ne tek pojedinih dijelova… Na bazi napoleonove Ilirije gradili su dalje oni koji
su gledali na svoje oči blagotvorni utjecaj francuske uprave.
Nije slučaj, da je prvi pokušaj u Hrvatskoj izdati novine Juraj Šporer,
karlovčan sin brata masona Josipa Šporera. Nije ni to slučaj da je brat mason
grof Janko Drašković, čiji je posjed Rečica bio nedaleko od Karlovca postao u
starosti glavni protektor obnovljenog Ilirizma, kojega je samo agetator bio mladi
gaj“221.
MASONSTVO U HRVATSKOJ OD KRAJA XIX STOLJEĆA DO
PRVOG SVIJETSKO RATA
Nakon niza godina u kojem je rad masona zamro, 30 siječnja 1870.g.

osnovana je velika loža Mađarske a godinu dana kasnije i vrhovni savjet
škotskog reda.
Uskoro zatim u ožujku iste godine osnovan je u Sisku slobodno zidarski
vjenčić od strane tri brata Sigmunda, Feigla, Matiasa Laxe i Aleksandera
Fridriaha kojima su se uskoro pridružili još neki građani Siska222.
Na taj način u Sisku se skupio dovoljan broj masona za osnivanje lože
koja je i osnovana pod imenom „Zur nach stenliebe“ (K ljubavi bližnjega)
godine 1872.223.
221
Isto, strana 122.
222
Isto, strana 128.
223
88
Loža se stavila pod zaštitu velikog Orijenta Mađarske, a Statut lože
potvrdio je 5 listopada 1872.g. namjesnik banske časti Antun Vakanović,
također mason, član peštanske lože „Szent Istvan“ (Sveti Stjepan)224.
Loža je radila do 1885.g., ali bez nekih značajnih rezultata jer su ložu
uglavnom činili stranci, te se nije mogla kulturno izraziti na zadovoljavajući
način, a i radila je na njemačkom jeziku što je bio još jedan veliki minus.
U Zagrebu je 1881.g. osnovan vjenčić „Prudentia“ (razboritost) kao
uspomena na grofa Ivana Draškovića, međutim ubrzo prestaje sa radom.
Zanimljivost ovog vjenčića je da su ga osnovali zagrebački članovi sisačke lože
na čelu s Antunom Schesingerom.
Većina autora sisačku lođu ne smatra početkom novog vala hrvatskog
nacionalnog masonstva jer su ga činili stranci, a kao što sam rekao koristili su se
njemačkim jezikom.
Masonima u Hrvatskoj bilo je jasno da je nemoguće osoviti masonstvo na
vlastite noge, ako članovi hrvatski loža budu samo stranci.
Loža „Stella Orientalis“ (Zvijezda istoka) u Zemunu bila je centar iz
kojega je krenula obnova hrvatskog masonstva. Na tome se osobito angažirao
Levin Koller koji je u zagrebu uspio okupiti grupu uglednih ljudi i privolio ih da
pristupe masonstvu.
Mađari su uzeli osnivanje hrvatske masonerije pod svoje skute, pa je već
1890.g. Ivan pl. Bojničić prinljen u Peštansku ložu „Demacvatia“. Koliko je
mađarskim masonima bilo stalo do što bržeg osnivanja masonstva u Hrvatskoj
pod njihovim pokroviteljstvom svjedoči i primanje šestorice nove brače iz
Hrvatske 1893.g. u istu lložu u koju je primljen i Bojničić. Naime, zanimljivost
je u tome da su Ivan Balaško, Robert Fischbach, Fran Folnegović, Anton
Datković, Adolf Mihalić i Edmund Kolmar primili sva tri stupnja u jednom
jedinom danu što se vrlo rijetko događa u masonstvu225.
224
Isto, strana 165.
225
Z. Nenezić, masoni u Jugoslaviji 1764-1980, Zodne, Beograd, 1988, str. 131.
89
Loža je dobila ime „Hrvatska vila“, a osnovana je službeno 14. rujna
1892.g. u Zagrebu. Bila je prva loža u povijesti koja je radila na hrvatskom
jeziku. Prvi starješina lože bio je Ivan pl. Bojničić, tajnik Adolf Mihalić a
govornik Fran Folnegović226.
Upravo je Folnegovićev ulazak u ložu izazvao burne događaje na
hrvatskoj političkoj sceni.
Fran Folnegović bio je zastupnik u Starčevićevoj stranci prava te je po
primanju u ložu izjavio kako mu je Starčević odobrio taj postupak što nije bilo
istina227.
Budući da je mađarsko masonstvo za razliku od hrvatskog radilo u sklopu
mađarskih nacionalni interesa zahtijevali su od Folnegovića politiku u stilu
približavanja Mađarskoj.
Folnegović je odmah počeo hvaliti ugarskog upravitelja u Bosni i
Hercegovini, Benjamina Kallayja kao i njegovu upravu a kada su hrvatski
sveučilištarci spalili mađarsku zastavu pred Jelačićevim spomenikom on je oštro
osudio takvo ponašanje.
Taj Folnegovićev istup bila je kap koja je prelila čašu pa je Ante Starčević
zajedno s Josipom Frankom, Eugenom Kumičićem i Milom Starčevićem istupio
iz stranke i osnovao čistu stranku prava228.
Uskoro se masonstvo počelo širiti iz zagrebačke središnjice.
Godine 1903 utemeljena je loža „Sirius“ u Rijeci, također pod zaštitom
mađarskom, a zbog uglavnom talijanskog članstva, radila je na talijanskom
jeziku229.
Godine 1903. sisačka loža „Ljubav bližnjeg“ koja već dugo nije bila
aktivne premjestila je svoje sjedište u Zagreb. U stvari je loža „Hrvatske vila“
iskoristila sisačku ložu koja je još uvijek bila službeno aktivan pa su se
zagrebački masoni upisali u nju i dobili odobrenje vlade za djelovanje.
226
Isto, strana 131.
227
228
Isto, strana 174.
229
90
Pod imenom „Ljubav Bližnjeg“ zagrebački masoni nastavljaju svoj rad
1904 godine.
Dana 18 studenog 1904.g. zastupnik ugarske velike lože Marcel Glaser uz
predstavnike lože „Pobratim“ iz Beograda i lože „Sirius“ iz Rijeke unio je
svijetlo u ložu „Ljubav bližnjega“230.
Uskoro su masoni podigli organizaciju na veći stupanj pa je tako drgog
veljače 1912.g. u Zagrebu svečano otvoren hram lože u ulici mošinskoga 22
(Danas Nazorova 24) u nazočnosti velikog majstora, velike simboličke lože
Ugarske. Prisutni su bili i članovi lože „Sirius“ iz Rijeke, i sedam mađarskih
loža, talijanske lože iz Barija, trije Beogradskih loža, i lože „Triluminat 767“ iz
Chichaga231.
Iste godine u Osijeku je osnovana loža „Vigilantia“ (Budnost) po uzoru na
staru ložu iz XVIII st., a za majstora lože izabran je osječki veterinar Enerich
Hermann232.
Godine 1913. došlo je do trzavica u loži „Ljuba bližnjega“, jer je mlađa
generacija masona odlučno krenula putem južno-slavenskog jedinstva što neki
stariji masoni nisu prihvaćali.
Loža je odobrila osamnaestorici braće osnivanje nove lože, što se uskoro i
dogodilo 17 rujna 1914.g. Za starješinu lože izabran je Slovenac Davorin
Trstenjak a loža je uzela ime „Maksimilijan Vrhovac“, te je uskoro postala
poznata kao loža južno-slavenski nacionalista233.
Loža „Ljubav bližnjega“ uskoro je izdala i svoj „glasnik“, a 1917.g
pokrenula je prosvjetnu biblioteku u koju su izašla dijela Machiavellia
Montesquiesa, Rousseau-a, Rooswelta i drugih…
No, unatoč silnom trudu koje je vodstvo lože ulagalo u obrazovanje i
prosvjećivanje braće na polju masonstva, članovi zagrebačkih loža bili su
230
231
232
A. Grubišić, G. M. Ivanković, Ostavština Osječke slobodno zidarske lože „Budnost“, IBL, Osijek 2003, str.
53.
233
91
zbunjeni i izgubljeni te nisu znali koji je njihov pravi cilj. O tome svjedoči član
lože „Ljubav bližnjega“ Veljko Tomić, koji je primljen u ložu 1907.g.:
„Slobodno se zidarstvo u nas u ono doba razvijalo u znaku lutanja i protuslavlja,
bez pravca i shvaćanja i bez ideologije. Pojmovi o slobodnom zidarstvu bili su
nejasni i pobrkani. Nitko nas nije znao uputiti u čemu je smisao slobodnog
zidarstva i zadatak slobodno zidarskog reda. Ritual se smatrao ceremonijom a ne
tumačem koji sadrži najbitnije pojmove i sredstva masonske institucije. To je
bilo doba, kad se pod slobodno zidarskim radom razumijevalo osvajanje
položaja u odborima Matice Hrvatske i Hrvatskog prirodoslovnog društva kad se
držalo da uvjeren katolik ne može biti mason. Pojam religije miješao se s
pojmom klerikalizma, izrabljivanja vjere. Bezvjerstvo se u opreci s ritualom
smatralo sloboduomljem, ateizam odlikom masona234.
Ova izjava svjedoči o pomanjkanju bilo kakvog filozofskog rada na sebi
koji je inače jedan od ciljeva masonstva. Sve se svodilo na politiziranje i
antiklerikalizam koji je zamišljen kao najveći protivnik masonstva, ali i napretka
uopće.
Jednu od ključnih uloga u političkom životu Hrvatske od početka XX st.
do Prvog svjetskog rata odigrala je tzv. „napredna omladina“.
Hrvatska mladež bila je podijeljena na Hrvatsku i Jugoslavensku struju i
dok se prva okupljala oko Antuna Gustafa Matoša i bila hrvatski-katolički
nastrojena, druga je bila orijentirana slovenski i antiklerikalno.
Najveći utjecaj na ovu drugu skupinu tzv. „naprednu omladinu“ izvršili si
Tomaš G. Masarik i Eduard Beneš budući predsjednik Čehoslovačke
Republike235.
Obojica su bili masoni i oduševljeni za sveslavensku ideju i jedinstvo.
Podjela među mladima vidjela se i na zemljopisnoj razini.
234
Isto, strana 190.
235
Isto, strana 206.
92
Dok je u sjevernoj banskoj hrvatskoj mladež bila uglavnom nacionalni
hrvatski orijentirana sa naglašenim katolicizmom, mladež i Dalmaciji bila je u
južno-slavenskom i antiklerikalnom duhu236.
Vodeće uloge, kao predstavnici napredne omladine imali su masoni Milan
Marijanović i Oskar Tartaglia, a i ostali članovi napredne omladine to su postali
s vremenom. Među njima su se nalazila imena Vladimira Vidrića, Ljube
Leontića, Ive Andrića, Nike Bartulovića, Antuna Barca, Ive Tartaglie, Jurija
Demetrovića,…237.
Jačanje srpskih i jugoslavenskih osjećaja u Hrvatske omladine osjetio se
najjače poslije izleta hrvatskih studenata u Beograd 1912.g. kada je Oskar
Tartaglia postao prvi Hrvat član srpske terorističke organizacije „Crne ruke“238.
Koliki je bio utjecaj napredne omladine govore i riječi Nike Bartulovića:
„Gospodar ulice, gospodar širokih raspoloženja, nisu bili ti političari, već
omladina. Ona je stvarala štimunge izazivala namjerno incidente, organizirale
demonstracije, palila austrougarske zastave, dizala javno mišljenje, i stariji su
morali da je slijede“239.
Primjetno je da je iako je Bartulović bio Hrvat, Dalmatinac piše ekavicom
što je bio čest slučaj i kod Hrvatski književnika koji su se željeli što više
približiti Srbiji.
Naprednoj omladini vratit ću se u dijelu u kojem ću govoriti o odnosu
masona i katoličke crkve u Hrvatskoj.
236
Isto, strana 207.
237
Isto, strana 210.
238
Isto, strana 208.
239
Isto, strana 210.
93
94

Fenomen Masonstva

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Fenomen Masonstva

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

MENTOR: prof. dr. BOŽENA VRANJEŠ-ŠOLJAN

Zagreb, rujan 2004.

Od samih početaka ljudske povijesti, ljudi su težili za organiziranjem i

O masonstvu ili slobodnom zidarstvu napisano je na tisuće radova i

Riječ mason veže se za francuski jezik iz kojeg je ušla u engleski

Albert G. Stevens, povjesničar slobodnog zidarstva navodi devet različitih

Veliki majstor velike lože „Jugoslavije“ Zoran Nenezić koji je postavljen

TEORIJA KOJA POVEZJE MASONSTVO S DREVNIM

Ova teorija temelji se na legendi o Hiramu Abifu, ključnoj figuri

TEORIJA KOJA MASONSTVO VEŽE UZ ADAMA I NOU

Ova teorija je zapravo legenda, koja se čini manje vjerojatna od

TEORIJA PO KOJOJ MASONSTVO POTIJEĆE IZ RIMSKIH

TEORIJA PO KOJOJ SU MASONSTVO S ISTOKA DONIJELI

TEORIJA PO KOJOJ JE MASONSTVO SLIJEDNIK VITEZOVA

Iako povjesničar Albert G. Stevens ove dvije teorije navodi odvojeno,

P.P.Read, Templari, Stari grad, Zagreb, 2003, str. 313

TEORIJA PO KOJOJ JE MASONSTVO NASTAVAK LOŽE

Njemačka je u XVII. Stoljeća bila rascijepljena na niz malih država, od

Teorija o povezanosti kraljevske kuće Stuart i masonstva jedna je od

TEORIJA O NASTANKU MASONSTVA OD ESENA

TEORIJA O NASTANKU MASONSTVA OD KULDIJA, ŠKOTSKO-

Posljednja teorija koju navodi Albert G. Stevens, ali je obrađena najslabije

U prikazu najvažnijih teorija o porijeklu, pokušao sam barem djelomično

ANDERSONOVA KNJIGA KONSTITUCIJA

Knjiga pod naslovom „Konstitucije slobodnih zidara“ ključno je djelo

Osnovna masonska jedinica zove se „loža“.

SUSTAVI U MASONSTVU I MEĐUNARODNA POVEZANOST

U masonstvu riječ stupanj ukazuje na mjesto koje zauzima brat u okviru

19.veliki vrhovni svećenik

31.veliki nadzornik inkvizitor zapovjednik

U 31. stupanj može biti izabrano najviše devedeset masona, a u 32.

„Švedski Red“ sličan je prethodno opisanom Redu. Osnovan je 1756

„Royal Arch“ ili „Kraljevski luk“ nastao je u Engleskoj 1797 godine, a

„Independent Order B’nai B'rth „ (Nezavisni red Sinovi Saveza).

S druge strane i masonerija Škotskog sustava ima svoju organizaciju,

OBRED IVANJSKE MASONERIJE

Iako su masonski obredi „službeno“ tajna, danas više-manje svakog koga

Francuska masonerija imala je burnu povijest. To je masonerija sa

Povijest Talijanske masonerije, povijest je sukoba masonstva i katoličke

Sjedinjene Američke Države

Ne postoji država na svijetu koja ima jači utjecaj masonerije na svoju

Kao što je vidljivo iz ovog sumarnog pregleda Engleske, Francuske,

MASONSTVO I KATOLIČKA CRKVA

Zanimljiva je izjava jednog bivšeg majstora Talijanskog „Velikog

POVIJEST MASONSTVA U HRVATSKOJ

GROF IVAN DRAŠKOVIĆ I POČECI HRVATSKOG MASONSTVA

U ime groga Ivana Draškovića (1740.-1787.) vezan je početak masonskog

MASONSTVO I ILIRSKIM PROVINCIJAMA ZA VRIJEME

Nakon niza godina u kojem je rad masona zamro, 30 siječnja 1870.g.

You might also like