Metodički pristup u interpretaciji epskog teksta (prripovjetka)

U ovom radu pokušaćemo da odgovorimo pitanje metodološkog pristupa koji podrazumijeva

rad na književnoumjetničkom tekstu,vrsta teksta pripovjetka. Poznato je da savremeni
nastavni proces insistira na većoj aktivnosti učenika, doživljavajući ih kao aktivne učesnike u
nastavi. Svakako da u starijim razredima osnovne i u srednjoj školi učenici moraju biti
osposobljeni za samostalno čitanje i razumijevanje književnih tekstova.
Za interpretaciju pripovjetke vrlo je važan uvod u samu priču pomoću npr: fotografije ili
odlomka iz epske pjesme da bi se učenici prije slušanja ili čitanja samog teksta značajno
zainteresovali i da bi se kod njih izazvale određene emocije (motivacija). Sledeći korak je
izražajno (doživljajno) slušanje djela. Nakon slušanja učenici dobijaju malu pauzu kako Ilić to
naziva „nema svečanost“ (nekolika minuta) kako bi se slegli utisci , a nakon pauze slijedi
saopštavanje ličnih utisaka, misli i osjećanja koja je to djelo odnosno pripovjetka Put Alije
Đerzeleza odlomak Đerzelez u hanu izazvala.
Iz naslova djela učenici često mogu da odrede šta je suština toga teksa, ali često pomaže pri
lokalizaciji teksta. Takav je slučaj i sa ovom pričom, moramo je lokalizovati u kontekst
pripovjetke iz kojeg je uzeta. Očekuje se puna privrženost svijetu pripovjetke i velika
zainteresovanost za lik Alije Đerzeleza. Verbalna najava epskog junaka Alije, njegove naravi
i (ne)sposobnosti ostvarivanja komunikacije izaziva je veliko interesovanje kod učenika da se
dalje zaroni u svijet priče i pričanja. Svaki motiv ima svoje značenje koje čitalac mora da
interpretira. S obzirom na to da je u pitanju IX razred učenici su sposobni da ih uoče i odrede
im funkciju. Prilikom tumačenja književnog djela, moramo pribjegavati i teoriji književnosti a
ne samo ličnom utisku. Pa će učenici (uz pomoć nastavnika) razgraničiti u tekstu pojmove
autora i pripovjedača. Zatim: vrste pripovjedačkih situacija i koja je u tekstu dominantna.
Autor djela je Ivo Andrić, pripovjedačka situacija je u trećem licu, pripovjedač je sveznajući
ali ne komentariše zbivanja što znači da je objektivno prikazana umjetnička stvarnost.
Dalje fokus je na samom tekstu i likovima, pitanja koja nastavnik postavlja služe mu kao
orjentacija koliko su učenici pažljivo slušali čitanje i koliko su razumjeli tekst: Uporediti
Aliju Đerzeleza kao epskog junaka i Aliju Đerzeleza među običnim ljudima? Ko su sporedni
likovi u djelu? U želji da se što prije uvjerimo u pravo stanje stvari, može nam se učiniti da je
ova pripovjetka u stvari skrnavljenje lika epskog junaka Alije Đerzeleza. Očigledna je piščeva
želja da zbuni čitaoca i navede ga na ponovno čitanje i duboko promišljanje. Dolazimo do
zaključka da je Đerzelez čovjek djela a ne riječi (on tvori a ne zbori).Na osnovu dosadašnje
analize ili tumačenja zaokružujemo i poentiramo priču: svaki čovjek ima neku svoju slabu
tačku, u slučaju Alije Đerzeleza, iako se radi o epskom junaku, je to ženska ljepota.
Podsticaj za dalje čitanje (motivacija) Pročitajte nastavak pripovjetke Put Alije Đerzeleza
(Đerzelez na putu, Đerzelez u Sarajevu); da bi nakon pročitane cjelokupne pripovjetke
donijeli zaključke o liku Alije Đerzeleza i sudili o njegovim postupcima. Učenici dobijaju
uputstva kako čitati ovu pripovjetku i na šta posebno obratiti pažnju. Sugestije nastavnika o
pravljenju bilješki prilikom čitanja korisne su kako za interpretaciju i analizu ove pripovjetke
ali i za dalje čitanje i obrazovanje.
Istraživački zadaci će poslužiti za motivaciju učenika kako bi se što bolje zainteresovali za
djelo, daju se svim učenicima kako bi svi bili spremni za rad na sljedećem času.: Spremite se
da kazujete i obrazlažete svoj lični doživljaj pripovjetke Put Alije Đerzeleza. Posmatrajte lik
Alije Đerzeleza sa psihološkog, društvenog, moralnog i frazeološkog (jezičkostilskog)
stanovišta. Analizi ove pripovjetke posvetićemo dva školska časa. Prvi čas podrazumijeva
slušanje teksta na času i tip časa je obrada novog gradiva, dok.za drugi čas učenici imaju
zadatak da nastavak priče pročitaju kod kuće tačnije motivisani su za dalje čitanje teksta
obradom prve priče na prvom času. Samim tim nastavak teksta im je poznat i drugi čas bio bi
utvrđivanje/ ponavljanje gradiva. Na drugom času učenici bi diskutovali o pripovjeci u cjelini,
o priči koja je na njih ostavila najveći utisak. A to utvrđivanje gradiva bi, između ostalog,
podrazumijevalo i prepričavanje odnosno sposobnost učenika da bez gledanja u knjigu
(udžbenik) prepriča ili rezimira već obrađenu pripovjetku a pri tom razlikuje bitne od manje
bitnih kako likova tako i događaja. Takođe, na drugom času, učenici bi dobijali više zadataka,
kako bi se uspješnije približili svijetu umjetnosti. Kako navodi Pavle Ilić: „Prihvatanje ili
recepcija književnog djela i njegovo djelovanje predstavljaju duboko subjektivan čin“