Nad knjigom bajki

Dečače, priznajem ti, ni za mene nema

u svetu stvari ni mrtve ni neme,
kamenje hoda i pevaju trave;
sve stvari su u svetu žive, i goleme,
sve govore i imaju ljudske oči prave.

I meni svet se čini pun stvorenja,

pun stvorenja o kojima govore priče.
I ja u pravdu imam poverenja
i volim onog koji je proriče.

I ja verujem pobediti mora

dobro što krete sa zlim da se tuče.
Pobediće dobri, nema razgovora,
ne mora imati ni prut čudotvorni,
ni čizme krilate, niti zlatne ključe.

Kad dobri samo stigne u carstvo mraka,

sve će početi tamo da se sija,
izleteće ptice svud iz krletaka.
Carstva mraka nestaće svakako,
oduvek sam verovala i ja.

Ne prevrći unapred listove, čitaj mirno:

dobri će stići na vreme, kako ne bi,
i oslobodiće tri sužnja nejaka.
Kad svi pomisle: pobedi car mraka,
smoždiće ga dobri, a za ljubav tebi.

Za ljubav tebi neće biti skoro

nigde u svetu čoveka opaka,
ni zloga dela gdegod započeta.
Za ljubav tebi biće srećna svaka
zemlja, odavde - pa do kraja sveta.

Školski uzrast
Pjesma - Nad knjigom bajki – Desanka Maksimović
Ova pjesma velike pjesnikinje jako je zanimljiva djeci školskog uzrasta. Ona i počinje
obraćanjem. (apostrofom) djecaku. Pjesma vči djecu da vole prirodu. Ona iznosi stav
da su sve stvari žive i da sve stvari imaju ljudske oči. Pjesma govori o pravdi koją
daje povjerenje. Govori i o pobjedi dobra nad zlom. Pjesma djeci ukazuje da dobro
uvijer mora pobijediti nad zlim. Dieca u pjesmi čitaju i o nestanku tame I mraka
I pobjedi ljubavi Djeca citajuci ovu pjesmu saznaju da je ljubav ono sto im je
najvažnije, najneophodnije. Sa njom nema ni zlih djela ni opakih ljudi. Ona je
jednako sreca.

Pripovijetka Knjiga duža je od ostalih pripovjedaka iz zbirke Aska i vuk, te se

od njih razlikuje i po dubljoj psihološkoj razrađenosti glavnog lika, po čemu je bliska
psihološkoj noveli. U središtu radnje je glavni lik, dječak Latković, koji je nesiguran i
sramežljiv, a tema kojom se pripovijetka bavi je njegov strah.Riječ je o strahu koji se
pojavio kao pretjerana reakcija na uobičajeni događaj,a koji je posljedica odgoja jer
dječak očito nije imao osobu u životu kojoj se mogao obratiti i koja bi ga usmjerila
kako da postupi u takvoj situaciji. Njegovo psihičko stanje pratimo kroz cijelu
pripovijetku te se vrlo zorno prikazuje osjećaj anksioznosti, izrazite zabrinutosti,
srama imanje vrijednosti.Osim pitanja odgoja, pripovijetka također razmatra odnos
jačih ili starijih osoba prema slabijima imlađima, pitanje osuđivanja od strane društva
i izrugivanja. Kako je navedeno u samom uvodu, dječjistrahovi ponekad su
neutemeljeni, ali mogu ostaviti duboke posljedice ukoliko ih odrasli zanemaruju
iliolako prelaze preko njih.
Kratak sadržaj -
Na početku pripovijetke nalazi se talijanska narodna pjesma s prijevodom koja govori
ovelikom strahu za vrijeme učenja male knjige. Ta pjesma uvodi u temu, a to je dječji
strah. Ovisno o tome kakav je prvi dodir djeteta s društvom i njegovim zakonima, taj
strah ili iščezava s godinama ili ostaje u djetetu i lomi mu dušu cijeli život. To su sitni,
ali sudbonosni događaji iz djetinjstva koje odrasli često neprimijete ili olako prelaze
preko njih. Glavni lik, dječak o kojemu znamo samo da se preziva Latković,vratio se
s ljetnih praznika u bosansko mjesto gdje se školovao. Bio je rujan i krenuo je u treći
razredgimnazije. Vratio se u školu teška srca nakon igre i slobode.Svoju đačku sobu
dijeli s jednim kolegom, a stanuju kod stroge i brižne udovice, koja također ima
dvasina koji se školuju u gimnaziji. U hodniku gimnazije na ploči su bila ispisana
imena onih koji su dobilipismo. Učinilo mu se da umjesto sličnog prezimena piše
njegovo, ali se ubrzo razočarao. Činilo mu se dau njegovu životu nema ničeg lijepog
ni neobičnog, samo dužnosti i obaveze, sve je jednolično. Na manjoj ploči pisalo je
kada i gdje se izdaju besplatne školske knjige za učenike koji su siromašni
ili nemajuroditelje. To su bile već korištene, uništene knjige, a njemu se gadilo što će
morati cijelu godinu učiti iz takvih knjiga. Jedina svijetla točka i nada u njegovom
životu bila je mogućnost korištenja knjiga izknjižnice, na što su imali pravo učenici od
trećeg razreda.Dvije godine je čekao taj trenutak i kada je napokon ušao u knjižnicu,
osjećao je da mu se ostvario san.Radost se ubrzo pretvorila u bol kada je shvatio da
mora izabrati samo jednu knjigu tjedno i to ako knjižničar odobri. Sve to činilo mu
se uvjetovano i ograničeno u usporedbi s tim što postoji toliko knjiga I ljudi koji ih
mogu slobodno čitati. Knjižničar ga je trgnuo iz razmišljanja. Pitao ga je je li
došao spavati ili uzeti knjigu. Dječak je bio zbunjen i uplašen, bojao se da će mu
knjižničar nadjenuti neki podrugljivi nadimak. Uz mucanje zatražio je nešto
o putovanjima. Knjižničar mu je odgovorio da mu se čini da on nisam ne zna što
hoće i žustro mu predao kratku, podeblju knjigu.
Dječak se zbunjen povukao misleći da je ovaj put sretno prošao jer nije dobio
nadimak. Silazio je niz stepenice i listao knjigu. Zvala se "Ekspedicija u polarne
krajeve". Pregledavao je slike polarnih predjela, saonica koje vuku psi I snježni
šatora. Iz svih fotogafija zračila je hladnoća i neprijatnost susreta s knjižičarem.
Pretpubertetski uzrast
,,Knjiga" -IVO ANDRIĆ -pripovetika
Pripovjetka, Knjiga" Iva Andrica veoma je zanimljiva djeci jer na primjeru
jednog dječaka perikazuje kako se izboriti sa strahom. Ona daje mogućnosti djeci da
uoče da je strah normalno stanje sa kojim se može i mora izboriti. Pripovjetka
takođe pokazuje odnos između jačih i starijih, i mladih i slabijih osoba. Važno je da
odrasli prepoznaju dječje strahove koji su često neutemeljeni. Pripovejtka daje
mnogo poruka o samom procesu obrazovanja i vaspitanja. Djeci je narocito
zanimljivo da sagledaju ponašanja i razmišljanja decaka Latkovica i da kroz njega
nauce mnogo bitnih stvari o prevazilaženju strahova.

Lovac u žitu – Selidžer Roman

U romanu Lovac u žitu priča je ispričana iz perspektive glavnoga lika (pripovedanje u

prvom licu), a pritom je uočljiva pripovedna tehnika struje svesti. Uz pomoć tehnike
struje svesti čitalac ima uvid u misli glavnoga junaka i svega onoga što se u danom
momentu dešava u njegovoj glavi. Pripovedanje u romanu često se prekida
retrospekcijom u obliku Holdenovih unutarnjih monologa. Određeni ga momenti i
situacije navode na prisećanja o dešavanjima iz prošlosti koja su uticala na njegovo
sadašnje stanje, kao što su smrt brata Elija, samoubistvo druga Džejmsa itd. Prekidi
pripovedanja tehnikom struje svesti i retrospekcijom obilježja su moderne proze.
Roman opisuje dešavanja iz života Holdena Kolfilda, sedamnaestogodišnjaka koji je
zbog četiri negativne ocene i svoje nemogućnosti prilagođavanja izbačen iz škole u
Pensilvaniji. Holden je u potrazi za samim sobom i svrhom svog postojanja. Radnja
romana odvija se za vreme njegovog trodnevnog lutanja Njujorkom. Za vreme
boravka u Njujorku susreće časne sestre, prostitutku i nnog svodnika, sestru Fibi,
bivšu devojku Seli, bivšeg druga Karla te bivšeg profesora Antolinija. Umesto da mu
pomognu da prebrodi krizu, svi su ga ti susreti i razgovori učinili još usamljenijim i
potištenijim nego što je bio pre toga.
Holdenu često u sećanja dolazi pokojni brat Elie. Bratova ga je smrt strašno pogodila
i često bi ga se setio u tim teškim momentima. Najveća mu je nada u spas bila
njegova mlađa sestra Fibi koju je neizmerno voleo. Osim Fibi i Elija, ima i brata D.
B.-a koji radi kao pisac u Holivudu.
Usamljenost, potištenost, bes, ljutnja, otuđenost te nezainteresovanost za ljude, svet
i vlastiti život doveli su ga do depresivnoga stanja. Holden odbija da se podvrgne
sustavu koji mu nije po volji i doživljava psihički slom. Simbolika naslova Lovac u
žitu otkriva se u Holdenovom razgovoru sa sestrom: na Fibino pitanje postoji li išta
na ovome svetu šta bi on voleo da bude Holden odgovara da bi, iako to zvuči ludo,
voleo da bude lovac u žitu. Drugim rečima, Holdenova je želja bila spasiti decu kojoj
preti pad u provaliju – svet odraslih. Holden se na kraju vraća kući i odlazi na
lečenje.

Adolescenti , Lovac u žitu - Selidžer

Roman
Ovaj roman je zanimljiv mladima upravo zbog toga sto govori o buntovniky.
koji je u sukobu sa svijetom odraslih Iz njega se može dosta naučiti o odnosu svijeta
i pojedinca. Mladić upotrebljava mnostvo žargonizama Jezik mu je prilagođen
mladima pa je adolescentima to posebno interesantno i primamljivo. Holden Koljild u
ovom Romanu izražava otpor prema načinu izražavanja odraslih. On osporava
drustvene i kulturne norme. Stav prema školi jr takođe zanimljiv kao i način
odijevanja. Holden je pravi tip junaka buntovnika zbog toga je djeci u ovom periodu.
vrlo lako da se sa njim srode, ali uz to čitajuci imaju priliku i da promisle o raznim
problemima koji ih muče.

“Bajka"Crven kapa

Nekada davno beše dobra devojčica. Svi su je mnogo voleli jer je bila veoma draga,
ali najviše od svih ju je volela njena baka koja bi svojoj dragoj unuci davala mali
poklon svaki put kad bi je videla. Kad više nije znala šta bi joj poklonila, sašila joj je
prelepu kapicu od crvenog baršuna.
Devojčica je jako volela svoju novu kapu, toliko da je želela da je nosi stalno. Iz tog
razloga su devojčicu prozvali Crvenkapa.
Jednog dana, majka ju je pozvala i rekla joj „Crvenkapo, uzmi ovu korpu i odnesi je
svojoj baki. Tvoja baka je bolesna i slaba, pa ćeš joj poneti supu i topli čaj koji sam ti
spremila. Baka će pojesti i popiti sve i tako će brže da ozdravi.“
Crvenkapa je poslušala svoju majku i klimnula glavom. Majka joj je dala korpu i
otpratila je iz kuće, a pre nego što je otišla, još jednom ju je upozorila: „Ako samo
siđeš sa puta, mogla bi da zalutaš u šumi, padneš i razbiješ flašu u kojoj je čaj tako
da tvojoj baki neće ništa da preostane. Budi dobra i pozdravi baku!“ Crvenkapa je
pozdravila majku i krenula na put prema bakinoj kući.
Crvenkapina baka živela je u šumi, pola sata udaljena od sela. Prošla je kroz selo i
skrenula u šumu, ali čim je zašla među drveće, prišao joj je vuk.
„Zdravo, Crvenkapo“, vuk ju je lepo pozdravio.
„Zdravo i tebi“, odgovori Crvenkapa.
„Kuda ideš ovako rano, Crvenkapo?“, upita vuk.
„Idem kod bake.“
„A šta nosiš u svojoj korpi?“
„Nosim supu i čaj, jer je moja baka jako bolesna, a ovo će ju izlečiti i daće joj snagu.“
Vuk se malo zamislio pa upita Crvenkapu: „A gde živi tvoja baka?“
Crvenkapa, koliko je bila dobra, uopšte nije ni pomislila da bi vuk mmogao da ima
loše namere, pa je odmah odgovorila: „Baka živi petnaestak minuta hoda odavde!
Kuća joj je ispod velikog hrasta, a pored nje rastu grmovi lešnika. Znaš gde je to
mesto!“.
Vuk je malo više razmislio i promrmljao sebi u bradu: „Hm… ona bi bila lepa užina za
mene.“ Samo… kako mogu da uhvatim tu devojčicu da mi ne pobegne?“ Zatim se
setio i uzviknuo: „Hej, Crvenkapo, jesi li videla prelepo cveće koje raste u šumi?
Zašto ne odeš da ga malo pogledaš?“
Crvenkapa je malo razmislila i rekla: „Volela bi da pogledam cveće u šumi, ali mi je
majka rekla da ne silazim sa šumske staze.“
„Ali Crvenkapo, odavde ne čuješ kako ptice lepo pevaju. Ako uđeš malo dublje u
šumu, možeš da čuješ najlepše pevanje ptica!“
Crvenkapa je razmišljala. Jako je želela da čuje kako ptice pevaju dublje u šumi, ali
ipak je odmahnula glavom i ponovila: „Volela bi da čujem ptice, ali mi je majka
savetovala da se držim šumske staze.“
„Ali, Crvenkapo, ova šumska staza je tako dosadna. Izgleda isto kao i ona kojom
ideš u školu svaki dan, zašto ne odeš da vidiš kako je lepo u šumi? „
Mala Crvenkapa je pogledala oko sebe i videla kako sunce lepo pada na drveće i
travu u šumi. Videla je cveće pored puta, pa je pomislila: „Ako prikupim cveće i
napravim buket za baku, ona će sigurno biti veoma srećna. Još je rano i sigurno ću
stići kući na vreme.

Predškolski uzrast “Bajka"Crven kapa

Bajka koja govori o drevočici koja je prilikom posiete baki srela vuka. Crvenkapa je
dobila ime po crvenoj kapici koju je nosila Crvenkapa ne sluša majkin savjet da ne
skrece sa puta, već želeći da ubere za baku jagode sreće vuka. Vuk će prije
crvenkape doći bakinoj kući i poješće baku. Čitajući da ovu priču djeci predškolskog.
Uzrasta učimo ih da prvo prepoznaju boje i da crvenu boju povežu sa imenom
djevojčice. Nakon toga djeca će učiti da moraju slušati savjete odraslih, posebno
roditelja i da ne treba razgovarati sa nepoznatim ljudima. Ova priča uči djecu i da
uvijek treba pomagati starijima, baš kao sto Crvenkapa pomaže baki koja je bolesna
noseći joj korpicu sa hranom.
Vidimo da ova bajka uči djecu mnogim važnim poukama.