15. travnja 2013.

Charles Baudelaire (1821.-1867.)

• najpoznatiji francuski pjesnik svih vremena
• prvi je moderni pjesnik, a njegovi Cvjetovi zla prva su zbirka modernoga francuskoga
i europskoga pjesništva
• izravno je utjecao na gotovo sve pravce moderne poezije 19. i 20. stoljeća (na
simboliste, dekadentiste i nadrealiste)
• utjecao i na hrvatske pjesnike (posebno na A. G. Matoša i Tina Ujevića)

 BAUDELAIREOVA POEZIJA izražava tragičnu pjesnikovu podvojenost:

duhovno/ materijalno, božansko/ sotonsko, dobro/ zlo, ljepota/ ružnoća, težnja za
spasenjem/ želja za propadanjem

 Baudelaireov proturječni doživljaj ljepote:

- ljepota mu je bila najuzvišeniji idela

- u pjesmama ju je ostvarivao savršenom formom, a na planu sadržaja težio je
ostvariti novi pojam ljepote
- posebno mu je dosadna i monotona prirodna ljepota
- on otkriva ljepotu u onome što je čovjek stvorio, pa bilo to i ružno
- uz njegovo shvaćanje ljepote vezuje se i pojam estetika ružnoće (odnosi se na
traženje ljepote u opisivanju ružnih i odvratnih životnih pojava)

 PJESNIČKA ZBIRKA „CVJETOVI ZLA“:

• najvažnije je Baudelaireovo djelo i prva zbirka moderne poezije koja se po važnosti

može usporediti samo s Petrarcinim Kanconijerom
• usporedba Cvjetova zla i Kanconijera: Petrarca je prvi moderni pjesnik svoga
vremena zbog naglašenoga individualizma, odnosno, zbog toga što je u središte svoga

1
 Kanconijera postavio samoga sebe, a ne svoju dragu; Baudelaire je prvi moderni
pjesnik svoga vremena, zato što je težište zanimanja prebacio na sam pjesnički jezik
• u njoj je Baudelaire izrazio: nove osjećaje, novi pojam lijepoga, novu urbanu sredinu
• oksimoron u naslovu (cvjetovi zla) nagovještava Baudelaireov proturječni doživljaj
svijeta, njegovu bolnu razapetost između ideala koje naslućuje i zla koje vlada
svijetom i kojem se i sam odaje

 STRUKTURA ZBIRKE „CVJETOVI ZLA“:

• objavljena 1857.
• zbirka se sastoji od šest dijelova (ciklusa) koji predstavljaju šest etapa pjesnikova
životnoga i umjetničkoga putovanja, kretanje u suprotnostima:
1) Spleen i ideal (pjesme o uzletima i padovima duha; teme su umjetnost, ljepota,
ljubav, apstraktna čeznuća, slom ideala i konačni pad u spleen – osjećaj dosade
i životnoga zamora; tuga, jad, tjeskoba, zlovolja, ćudljivost)
2) Pariške slike (pokušaj bijega od samoga sebe i utapanje u velegradu; teme su
mračni velegradski prizori)
3) Vino (pokušaj bijega i traženja utočišta u alkoholu; opisuje traganje za
smirenjem u imaginarnom svijetu umjetnosti)
4) Cvjetovi zla (govore o čarima destrukcije – uništavanja, bijeg u dekadentnom
prepuštanju zlu i razvratu)
5) Pobuna (ironična pobuna protiv Boga i pjesnikov sotonizam, obnavlja na
početku naznačenu pobunu protiv svih konvencija)
6) Smrt (logički završetak zbirke, jedina mogućnost smirenja i razrješenja tajne
postojanja; jedino smirenje moguće je u smrti, kao u onome što je potpuno
ne(s)poznato)

 početak moderne poezije: zbirkom Cvjetovi zla u pjesništvo ulaze teme koje je ono
tradicionalno izbjegavalo; pjesnički se može govoriti o smradu, bludu, zavisti ili o
dosadi, a da se pri tome strogo izbjegavaju takvi motivi kakvi samo podsjećaju na
obične emocije i na svakodnevna razmišljanja prosječnih građana

2
• pjesništvo počinje odbijati suglasnost s vladajućim običajima i načinom mišljenja;
pjesnik sada sebe smatra otpadnikom od društva i pobunjenikom protiv svega što je
označavalo tradiciju – time počinje moderna poezija