ANATOMIJA II. III. i IV.

MODUL
Ismar Mahmutović, Emin Dervišević
TUMAČ PRI PISANJU/ČITANJU
 Crvena boja – latinski termini, važniji pojmovi
 Plava boja – nizanje pojmova
 Podebljan tekst – važniji pojmovi

ANATOMIJA II. MODUL

MYOLOGIJA
VRSTE MIŠIĆA PREMA ANATOMSKOJ GRAĐI
1. POPREČNO PRUGASTI - građeni od istoimenog mišićnog tkiva
2. GLATKI MIŠIĆI – građeni od glatkog mišićnog tkiva, grade zidove unutrašnjih organa,
omogućavaju njihovu funkciju: stezanje I širenje krvnih žila
PERISTALTIKA – valovito kretanje stijenke probavnog trakta, pri čemu se potiskuje
želučani I crijevni sadržaj prema završetku probavnog trakta
3. SRČANI MIŠIĆ (MYOCARDIUM) – izgrađuje srčani zid I omogućava srčano stezanje
– SISTOLA, rastezanje - DIASTOLA
POPREČNO PRUGASTI MIŠIĆI
 Oblažu skelet vežući se za kosti
 Pokreću kosti sa zglobovima čime omogućuju kretanje
 Štite unutrašnje organe (mišići prednjeg trbušnog reda)
 Daju oblik tijela
 Mogu se voljno kontrolisati

MORFOLOGIJA MIŠIĆA
Najveći broj mišića je vretenastog oblika
TENDO (TETIVA) – bijeli nastavak građen od vezivnog tkiva, pomoću tetiva mišić se veže
za kost, a mjesto gdje se mišić veže za kost naziva se – INSERTIO
Neki mišići nemaju tetiva I ne vežu se za kost (kružni mišić oka)
APONEUROZE – široki pločasti završeci mišića, imaju istu funkciju kao I tetive
Najveća je leđna aponeuroza – APONEUROSIS LUMBOSACRALIS
BICEPS – dvoglavi mišić TRICEPS – troglavi mišić QUADRICEPS – četveroglavi mišić
Mišići mogu biti vretenastog I drugačijeg oblika npr.
1. MUSCULUS ORBICULARIS – kružni mišić
2. MUSCULUS OBLIQUS – kosi mišić
3. MUSCULUS SERATUS – nazubljeni mišić
4. MUSCULUS TRAPEZOIDEUS – mišić trapezoidnog oblika
5. MUSCULUS RECTUS – ravni trbušni mišić
Posebna grupa mišića su stezači – MUSCULUS SPHINCTER
Nalaze se na završetku debelog crijeva I na izlazu iz mokraćnog mjehura

ANATOMSKA GRAĐA POPREČNOPRUGASTIH

MIŠIĆA
Skeletni sistem je građen od skupine snopića – FASCIKULUSA, a svaki snopić je građen od
mišićnih vlakana koji se sastoje od – MIOFIBRILA
Mišićno vlakno je građeno od tvari AKTIN i MIOZIN koji omogućavaju kontrakciju mišića
Mišić je na površini obavijen bijeličastom mišićnom ovojnicom koja se naziva – FASCIA
Postoji površinska - FASCIA SUPERFITIALIS i duboka - FASCIA PROFUNDA
SINAPSA – veza između mišića i živca
U sinapsama, na živčanim završecima izlučuju se tvari koje omogućavaju prijenos živčanih
podražaja
Mišić je crvene boje zbog prisustva pigmenta – MYOGLOBIN koji se nalazi u mišićnim
stanicama
SINERGISTI – mišići koji vrše istu funkciju
ANTAGONISTI – mišići koji vrše suprotnu funkciju

MIŠIĆI GLAVE
ŽVAKAĆI MIŠIĆI
1. MUSCULUS TEMPORALIS
Polazi sa ljuske temporalne kosti, a hvata se za processus muscularis mandibulae. On podiže
mandibulu
2. MUSCULUS MASSETER – pravi žvakač
Polazi sa zygomatičnog luka, a hvata se za angulus mandibulae. Vuče mandibulu gore I
naprijed

3. MUSCULUS PTERYGOIDEUS LATERALIS ET MEDIALIS – vanjski I unutrašnji

krilasti mišići
Polaze sa krilastih nastavaka sphenoidalne kosti, a hvataju se za unutrašnju stranu
mandibulae. Svi ovi mišići povlače mandibulu prema gore I u stranu
MIMIČNI MIŠIĆI
1. MUSCULUS FRONTALIS – čeoni mišić
Nabire oko I podiže obrve

2. MUSCULUS ORBICULARIS OCULI – kružni mišić oka

Parni mišić koji omogućava škiljenje, namigivanje, zatvaranje očnog kapka
3. MUSCULUS ORBICULARIS ORIS – kružni mišić usta
Služi za zatvaranje usta

4. MUSCULUS BUCCINATORIUS – obrazni mišić

Služi za napuhivanje lica I ispuhivanje sadržaja usta
5. MUSCULUS OCCIPITALIS
Polazi sa occipitalne kosti, a veže se za vezivnu ploču vrata

GALEA APONEUROTICA – vezivna ploča na površini gornjeg dijela lobanje

MIŠIĆI VRATA
MIŠIĆI PREDNJE STRANE VRATA
1. NATHYOIDNI MIŠIĆI
Nalaze se između mandibulae i os hyoideuma, pri žvakanju povlače mandibulu prema dole,
sudjeluju pri govoru, gutanju, kašljanju itd..

2. POTHYOIDNI MIŠIĆI
Polaze sa hyoidne kosti, vežu se za manubrium sterni I claviculu. Spuštaju hyoidnu kost I
laringealne hrskavice
MIŠIĆI BOČNE STRANE VRATA
1. PLATYSMA – potkožni mišić vrata
Pruža se od mandibulae do grudne fascie

2. MUSCULUS STERNOCLEIDOMASTOIDEUS
Polazi sa sternuma I clavicule, a hvata se za mastoidni nastavak temporalne kosti. Njegovom
kontrakcijom glava se naginje na stranu, ako se oba mišića kontraktiraju glava se savija
3. MUSCULUS SCALENUS ANTERIOR, MEDIALIS ET POSTERIOR –
prednji,srednji i stražnji stepeničasti mišić
Polaze sa vratnih kralježaka, a hvataju se za prvo i drugo rebro. Savijaju glavu u stranu I
podižu rebra, ako se kontraktiraju mišići sa obe strane savijaju glavu prema naprijed
 MIŠIĆI ZADNJE STRANE VRATA
Ima ih 9, polaze sa occipitalne kosti, a hvataju se za bočne nastavke cervicalnih I gornjih
thoracalnih kraljezaka, zabacuju glavu prema nazad

MIŠIĆI TRUPA
PRSNI MIŠIĆI
 POMOĆNA DIŠNA MUSKULATURA
1. MUSCULUS PECTORALIS MAIOR – veliki prsni mišić
Polazi sa ruba sternuma I rebara, a hvata se za tuberculum maius humerusa. On je levator
rebara (podiže rebra) I adductor nadlaktice (primiče nadlakticu)
 2. MUSCULUS PECTORALIS MINOR – mali prsni mišić
Polazi sa rebara, a veže se za processus coracoideus scapulae

3. MUSCULUS SERATUS LATERALIS – bočni nazubljeni mišić

Polazi sa donje strane scapulae, a veže se za prvih 10 rebara. On je levator rebara (podiže
rebra) I depresor scapulae (spušta scapulu)
  PRAVA DIŠNA MUSKULATURA
1. MUSCULUS INTERCOSTALES EXTERNI – vanjski međurebarni mišići
Pružaju se od gore I lateralno prema dole I medijalno. Oni sužavaju međurebarne prostore

2. MUSCULUS INTERCOSTALES INTERNI – unutrašnji međurebarni mišići

Pružaju se u smjeru za 90° obrnuto od vanjskih. Oni sužavaju međurebarne prostore
3. MUSCULUS TRANSVERSUS THORACIS – poprečni grudni mišić
Polazi sa unutrašnje strane sternuma, a hvata se za rebra, on je depresor rebara (spušta rebra)

MIŠIĆI PREDNJEG TRBUŠNOG REDA

Parni mišići smješteni sa desne I lijeve strane od medijalne linije tijela
U medijalnoj liniji nalazi se APONEUROSA LINEA ALBA koja se proteže od xyphoidnog
nastavka na sternumu do symphise
U njenom dijelu smješten je pupak – UMBICULUS
1. MUSCULUS RECTUS ABDOMINIS – ravni trbušni mišić
Polazi sa rebara a hvata se za symphisu. Obavijen je vezivnom opnom VAGINA
MUSCULUS RECTI ABDOMINIS

2. MUSCULUS OBLIQUS ABDOMINIS RECTUS – vanjski kosi trbušni mišić

Polazi sa leđne strane rebara, pruža se prema dole i naprijed I prelazi u APONEUROSIS
MUSCULI OBLIQUI ABDOMINIS EXTERNI. Savija trup prema dole
3. MUSCULUS OBLIQUS ABDOMINIS INTERNUS – unutrašnji kosi trbušni mišić
Polazi sa spine iliace anterior i superior, a pruža se prema gore I prelazi u APONEUROSIS
MUSCULI OBLIQUI ABDOMINIS INTERNI. Savija trup prema dole

4. MUSCULUS TRANSVERSUS ABDOMINIS – poprečni trbušni mišić

Polazi sa rebara I širi se u horizontalnom smjeru prema naprijed I prelazi u aponeurozu. On
je pomoćni dišni mišić, povlači rebra prema dole
 LIGAMENTUM INUGINALE POUPARTI
Polazi sa spina iliaca anterior I superior I pruža se do symphise. Štiti prolaz velikih krvnih
žila I živaca koji prolaze iz trbušne šupljine

MIŠIĆI LEĐA
MIŠIĆI LEĐNE REGIJE SU SMJEŠTENI U POVRŠINSKOM I DUBOKOM SLOJU.
1. MUSCULUS TRAPEZIUS ( TRAPEZOIDNI MIŠIĆ )
POLAZI SA OCCIPITALNE KVRGE, SA CLAVICULE I SCAPULE A HVATA SE
ZA SPINALNE NASTAVKE TORAKALNIH KRALJEŽAKA.
 NJEGOVA FUNKCIJA JE DA ZABACUJE GLAVU PREMA NAZAD A RAME
POVLAČI PREMA GORE

2. MUSCULUS LATISSIMUS DORSI ( NAJŠIRI MIŠIĆ LEĐA )

POLAZI SA TORAKALNIH I LUMBALNIH KRALJEŽAKA I SACRUMA A
HVATA SE ZA TUBERCULUM MINUS HUMERUSA.
OVAJ MIŠIĆ POLAZI SA ŠIROKOM APONEUROZOM- APONEUROSIS
LUMBODORSALIS. POVLAČI RUKU PREMA NATRAG I DOLE.

3. MUSCULUS RHOMBOIDEUS MAIOR ET MINOR ( VELIKI I MALI

ROMBOIDNI MIŠIĆ)
POLAZE SA CERVIKALNIH I TORAKALNIH KRALJEŽAKA A HVATAJU SE ZA
MEDIJALNI RUB SCAPULE,
POVLAČE SCAPULU PREMA MEDIJALNO I GORE.

4. MUSCULUS LEVATOR SCAPULAE ( PODIZAČ SCAPULE)

POLAZI SA MEDIJALNOG RUBA SCAPULAE A HVATA SE ZA CERVIKALNE
KRALJEŠKE
5. MUSCULUS SERRATUS POSTERIOR, SUPERIOR ET INFERIOR ( STRAŽNJI
NAZUBLJENI MIŠIĆ )
NALAZI SE ISPOD ROMBOIDNIH MIŠIĆA, POLAZI SA FASCIAE COLLI A
HVATA SE ZA REBRA
PODIŽE REBRA

6. MUSCULUS LONGISSIMUS DORSI ( NAJDUŽI MIŠIĆ LEĐA )

POLAZI SA PROCESSUS MASTOIDEUSA TEMPORALNE KOSTI A VEŽE SE ZA
SPINALNE NASTAVKE KRALJEŽAKA.
SAVIJA KRALJEŽNICU PREMA NATRAG.

MIŠIĆI MEĐICE
MIŠIĆI OVE REGIJE SMJEŠTENI SU U VIDU MIŠIĆNO VEZIVNE OPNE
ZVANE MEĐICA ILI PERINEUM.
NA MEĐICI POSTOJE DVA DIJELA :
1. PREDNJI JE DIAPHRAGMA UROGENITALE KOJA OMEĐUJE ORGANE
POLNOG I MOKRAĆNOG SISTEMA,
2. STRAŽNJI DIO JE DIAPRAGMA PELVIS KOJA OMEĐUJE IZLAZNI DIO
DEBELOG CRIJEVA
OVI MIŠIĆI IMAJU VAŽNU ULOGU ZAŠTITE : MOKRAĆNIH, POLNIH I
PROBAVNIH ORGANA.
KOD ŽENE IMAJU POSEBAN ZNAČAJ JE PRILIKOM PORODA FORMIRAJU MEKI
POROĐAJNI KANAL.

MIŠIĆI GORNJIH EXTREMITETA

MIŠIĆI RAMENOG OBRUČA :
1. MUSCULUS DELTOIDEUS
- POLAZI SA CLAVICULE I , AKROMIONA I SPINE SKAPULE A HVATA ZA
TUBERROSITAS DELTOIDEA NA HUMERUSU

2. MUSCULUS SUPRASPINATUS
- POLAZI SA FOSSA SUPRASPINATA, A VEŽE SE ZA TUBERCULUM MAIUS
HUMERUSA
 3. MUSCULUS INFRASPINATUS
- POLAZI SA FOSSA INFRASPINATA A HVATA SE ZA TUBERCULUM MAIUS
HUMERUSA

4. MUSCULUS SUBSCAPULARIS
- POLAZI SA UNUTRAŠNJE PLOHE SKAPULE A HVATA SE ZA TUBERCULUM
MINUS HUMERUSA
SVI OVI MIŠIĆI PODIŽU NADLAKTICU

MIŠIĆI NADLAKTICE
 PREDNJA STRANA
1. MUSCULUS BICEPS BRACHII ( DVOGLAVI MIŠIĆ NADLAKTICE )
- POLAZI SA 2 GLAVE SA ACROMIONA SKAPULE A HVATA SE NA RADIUSU

2. MUSCULUS BRACHIALIS
- POLAZI SA TRUPA HUMERUSA A HVATA SE ZA ULNU
OVI MIŠIĆI SU FLEXORI PODLAKTICE

 STRAŽNJA STRANA
1. MUSCULUS TRICEPS BRACHII ( TROGLAVI MIŠIĆ NADLAKTICE )

POLAZI SA SKAPULE I STRAŽNJE STRANE HUMERUSA A HVATA SE ZA ULNU

OVAJ MIŠIČ JE EXTENZOR PODLAKTICE

MIŠIĆI PODLAKTICE
DIJELE SE NA TRI GRUPE :
1. MIŠIĆI PREDNJE STRANE PODLAKTICE, ONI SU FLEXORI ŠAKE I
PRSTIJU
2. MIŠIĆI BOČNE STRANE SU FLEXORI ŠAKE
3. MIŠIĆI STRAŽNJE GRUPE SU EXTENZORI ŠAKE

MIŠIĆI ŠAKE
DIJELE SE NA :
1. MIŠIĆI THENARA ( ODEBLJANJE ŠAKE NA PALČANOJ STRANI )

2. MIŠIĆI HYPOTHENARA ( ODEBLJANJE ŠAKE NA STRANI MALOG PRSTA )

3. MIŠIĆI CARPUSA
 4. MIŠIĆI METACARPUSA ( ZOVU SE JOŠ I MUSCULI LUMBRICALES-
CRVOLIKI MIŠIĆI )

NA PREDNJOJ STRANI ŠAKE NALAZI SE APONEUROSIS VOLA MANUM

MIŠIĆI RUKE ZATVARAJU IZMEĐU SEBE DVIJE JAME:
- FOSSA AXILARIS ( PAZUŠNA JAMA )
- FOSSA CUBITI ( LAKATNA JAMA )

MIŠIĆI DONJIH EKSTREMITETA

MIŠIĆI NATKOLJENICE
 MIŠIĆI MEDIJALNE STRANE NATKOLJENICE
1. MUSCULUA ADDUCTOR BREVIS- POLAZI SA SIMFIZE A HVATA SE ZA
FEMUR

2. MUSCULIS ADDUCTOR MAGNUS- POLAZI SA SJEDNE KOSTI A VEŽE SE

ZA FEMUR
 3. MUSCULUS ADDUCTOR LONGUS- POLAZI SA SIMFIZE A HVATA SE ZA
FEMUR

SVI OVI MIŠIĆI PRIMIČU NATKOLJENICU

 MIŠIĆI PREDNJE STRANE NATKOLJENICE

1. MUSCULUS SARTORIUS ( KROJAČKI MIŠIĆ )
POLAZI SA CRIJEVNE KOSTI , IDE PREKO BEDRA I KOLJENA I VEŽE SE ZA
TIBIU PREBACUJE NOGU PREKO NOGE,FLEKTIRA KUK I EXTENDIRA
POTKOLJENICU
 2. MUSCULUS QUADRICEPS FEMORIS ( ČETVEROGLAVI MIŠIĆ
NATKOLJENICE )
IMA 4 GLAVE I POLAZI SA CRIJEVNE KOSTI, A U DONJEM KRAJU PRELAZI U
TETIVU U KOJOJ JE UKLOPLJENA PATELLA. TETIVOM SE VEŽE ZA
TUBEROSSITAS TIBIAE

OVI MIŠIĆI EXTENDIRAJU POTKOLJENICU.

 MIŠIĆI STRAŽNJE STRANE NATKOLJENICE

1. MUSCULUS SEMITENDINEUS

2. MUSCULUS SEMIMEBRANOSUS
 3. MUSCULUS BICEPS FEMORIS

- SVI OVI MIŠIĆI POLAZE SA CRIJEVNE KOSTI I HVATAJU SE ZA TIBIU I ONI

SU FLEXORI POTKOLJENICE

MIŠIĆI POTKOLJENICE
 STRAŽNJA STRANA
- MUSCULUS TRICEPS SURAE
- SASTOJI SE OD 2 MIŠIĆA :
 1. MUSCULUS GASTROCNEMIUS
- POLAZI SA KONDILA FEMURA A HVATA SE ACHILOVOM TETIVOM ZA
CALCANEUS
2. MUSCULUS SOLEUS
- POLAZI SA TIBIE I FIBULE A VEŽE SE ACHILOVOM TETIVOM ZA
CALCANEUS
OVI MIŠIĆI SU FLEXORI STOPALA

 LATERALNA STRANA
1. MUSCULUS FIBULARIS LONGUS ET BREVIS - ( DUGI I KRATKI
FIBULARNI MIŠIĆ )
POLAZE SA FIBULE A HVATAJU SE ZA TARZALNE I METATARZALNE KOSTI
ONI SU FLEXORI STOPALA

 PREDNJA STRANA
1. MUSCULUS TIBIALIS ANTERIOR
POLAZI SA TIBIE A HVATA SE ZA TARZALNE KOSTI

ON JE EXTENZOR PLANTARNE A FLEXOR DORZALNE STRANE STOPALA

MIŠIĆI STOPALA
1. MIŠIĆI PLANTARNE STRANE STOPALA
 2. MIŠIĆI DORZANE STRANE STOPALA

NA PLANTARNOJ STRANI STOPALA SE NALAZI APONEUROZA ; APONEUROSIS

PLANTAE PEDIS
MIŠIĆI TRUPA SA MIŠIĆIMA NATKOLJENICE FORMIRAJU PREPONSKU JAMU (
FOSSA INGUINALIS )
MIŠIĆI NATKOLJENICE SA MIŠIĆIMA POTKOLJENICE FORMIRAJU
POTOLJENIČNU JAMU ( FOSSA POPLITEA ).

OŠIT ILI DIAPHRAGMA

TO JE MIŠIĆNO VEZIVNA PREGRADA KOJA DIJELI TORAKALNU OD
ABDOMINALNE ŠUPLJINE, A NALAZI SE U VISINI LUMBALNIH
KRALJEŽAKA.
NA NJOJ RAZLIKUJEMO : CENTRALNI VEZIVNI DIO – CENTRUM TENDINEUM
VANJSKI MUSKULARNI DIO—PARS MUSCULARIS
NA DIAPHRAGMI SE NALAZE OTVORI: U SMJERU ODOZGO PREMA DOLE
KROZ DIAPHRAGMU PROLAZE JEDNJAK ( OESOPHAGUS ) I AORTA ( NAJVEĆA
KRVNA ŽILA ), A U OBRNUTOM SMJERU, TJ ODOZDO PREMA GORE PROLAZI
VENA CAVA INFERIOR ( DONJA ŠUPLJA VENA ).
TI OTVORI SE ZOVU: -- HIATUS AORTICUS
-- HIATUS OSEPHAGEUS
-- FORAMEN VENAE CAVAE INFERIOR
PRILIKOM DISANJA DIAPHRAGMA SE POMJERA GORE ,DOLE I PREDSTAVLJA
POMOĆNI DIŠNI MIŠIĆ.
MUŠKARCI DIŠU ABDOMINALNIM TIPOM DISANJA, A ŽENE TORAKALNIM.

MIŠIĆI STRAŽNJICE
U OVOJ REGIJI POSTOJE TRI MIŠIĆA RASPOREĐENA JEDAN ISPOD DRUGOG.
1. MUSCULUS GLUTEUS MINIMUS ( MALI GLUTEALNI MIŠIĆ )
POLAZI SA GLUTEALNIH LINIJA NA OS COXAE A HVATA SE ZA FEMUR,
EXTENDIRA I ROTIRA KUK, A ON JE I ABDUKTOR BEDRA.

2. MUSCULUS GLUTEUS MAXIMUS (VELIKI GLUTEALNI MIŠIĆ )

POLAZI SA GLUTELANIH LINIJA NA OS COXAE A HVATA SE ZA FEMUR. ON
EXTENDIRA I ROTIRA KUK PREMA VAN

3. MUSCULUS GLUTEUS MEDIUS ( SREDIŠNJI GLUTEALNI MIŠIĆ ),

 SMJEŠTEN JE ISPOD VELIKOG GLUTELNOG MIŠIĆ, ROTIRA KUK U STRANU

 MUSCULUS ILIOPSOAS
POLAZI SA LUMBALNIH KRALJEŽAKA, IZLAZI IZ ZDJELICE TRBUŠNE
ŠUPLJINE I HVATA SE ZA TROCHANTER MINOR FEMURA. ON JE ABDUKTOR,
ROTATOR I FLEKTOR BEDRA.

FIZIOLOGIJA MIŠIĆNOG SISTEMA

MIŠIĆI POSJEDUJU 4 OSOBINE :

1. KONTRAKTILNOS - SPOSOBNOST KONTRAKCIJE ( SKRAĆIVANJA )
2. PODRAŽLJIVOST - SPOSOBNOS REAKCIJE NA PODRAŽAJ
3. PROVODLJIVOST - SPOSOBNOST PROVOĐENJA PODRAŽAJA
 4.ELASTIČNOST - SPOSOBNOST SPONTANOG VRAĆANJA U POLOŽAJ PRIJE
KONTRAKCIJE
RADNJA KOJU MIŠIĆ IZVRŠAVA ODVIJA SE U 2 FAZE :
1. JEDNA JE KONTRAKCIJA
2. DRUGA JE ELASTIČNOST ( OPORAVAK ), KOJE VLAKNO MORA PROĆI DA BI
PONOVO BILO SPOSOBNO ZA KONTRAKCIJU.

PRVI DIO RADNJE JE RAZGRADNJA GLIKOGENA PREKO GLUKOZE DO MLIJEČNE

KISELINE. OVAJ PROCES SE ODVIJA BEZ PRISUSTVA KISIKA.
DRUGI DIO JE RAZGRADNJA MLIJEČNE KISELINE UZ PRISUSTVU O2, NA H2O I
CO2.
DOK SU OVA DVA PROCESA U RAVNOTEŽI, TJ DOK SE STVORENA MLIJEČNA
KISELINA USPIJE SVA ODSTRANITI DOTLE MIŠIĆ NESMETANO OBAVLJA SVOJU
FUNKCIJU.
KAD SE MLIJEČNA KISELINA STVARA U VEĆOJ KOLIČINI, ONA SE NAKUPLJA U
MIŠIĆU, KOJI SE ZAMARA I NIJE SPOSOBAN ZA FUNKCIJU KAO RANIJE. TADA
OSJEĆAMO UMOR KOJI TRAŽI PREKID RADA, DA BI SE RAZGRADILA NAKUPLJENA
MLIJEČNA KISELINA.
VREMENSKI PERIOD OD PRIMANJA PODRAŽAJA DO KONTRAKCIJE ZOVE SE
LATENCIJA, A IZNOSI NEKOLIKO STOTINKI SEC
KONTRAKCIJA IZAZVANA JEDNIM PODRAŽAJEM JE KRATKOTRAJNA I IZNOSI 1/10
SEC A ZOVE SE MIŠIĆNI TRZAJ.
KAD SE MIŠIĆ ZAMORI NE REAGUJE NI NA NAJJAČE PODRAŽAJE I TAJ PERIOD SE
ZOVE PERIOD MIŠIĆNE REFRAKTERNOSTI.
NAGLO I PRENAPREGNUTO IZAZIVANJE KONTRAKCIJE U DUŽEM VREMENSKOM
PERIODU ZOVE SE MIŠIĆNI GRČ ILI TETANUS

POSTOJE 2 VRSTE KONTRAKCIJA :

- IZOTONIČKA ( MIŠIĆ SE SKRAĆUJE A NAPETOST OSTAJE ISTA )
- IZOMETRIČKA ( ( POVEĆANJA NAPETOSTI U VLAKNIMA )

POKRETANJA MIŠIĆA SE VRŠI NE SAMO POD UTICAJEM NAŠE VOLJE, VEĆ IMPULSI
MOGU POTICATI I IZ KIČMENE MOŽDINE. TO SU REFLEXNE RADNJE.
MIŠIĆ POSJEDUJE NAPETOST KOJU OZNAČAVAMO KAO MIŠIĆNI TONUS, JER
MIŠIĆU STALNO PRISTIŽU NERVNI PODRAŽAJI MALIH FREKVENCIJA, KOJI NISU
TOLIKO JAKI DA IZAZOVU KONTAKCIJU, ALI ODRŽAVAJU MIŠIĆ U STALNOJ
NAPETOSTI.

SKELETNI MIŠIĆI REAGUJU NA PODRAŽAJE PRISPJELE PUTEM ŽIVACA

GLATKE MIŠIĆE INERVIRAJU NITI VEGETATIVNOG NERVNOG SISTEMA, A
SRČANI MIŠIĆ IMA SPOSOBNOST STVARANJA PODRAŽAJA ZAHVALJUJUĆI
SRČENOM SPROVODNOM SISTEMU.

SYSTEMA CARDIOVASCULARE
COR – srce je šuplji mišićni organ smješten u sredogruđu – MEDIASTINUM
Obavijeno je vezivnom opnom – PERICARDIUM koja ga štiti od trenja ili pritiska.
Prostor između srca I pericarda ispunjen je seroznom tekućinom
Kod srca razlikujemo gornji širi – BASIS CORDIS I donji uži dio - APEX CORDIS
Srčana stijenka je građena od 3 dijela
1. EPYCARDIUM – epitel I vezivo
2. MYOCARDIUM - mišić
3. ENDOCARDYUM – endotel
Ako se učini uzdužni presjek u frontalnoj ravni vidi se da je srce građeno od 4 šupljine
2. pretkomore – ATRIUM DEXTRUM/SINISTRUM
2. komore – VENTRICULUS DEXTER/SINISTER
Uzdužna pregrada zove se SEPTUM CORDIS koja je građena od MYOCARDA obloženog
ENDOCARDOM
Poprečne pregrade građene su od zalistaka – CUSPISA koje formiraju pregradu – VALVULA
Na desnoj strani nalaze se tri cuspisa koji formiraju – VALVULU TRICUSPIDALIS a na lijevoj se
nalaze 2 cuspisa koji formiraju - VALVULU BICUSPIDALIS
Zalisci su razapeti prema nitima tako da se mogu otvarati samo prema ventriculima, pa tako krv prelazi iz
atrie u ventriculu
Valvule zatvaraju ulaz u ventricule formirajući tako ušće - OSTIUM ARTIOVENTRICULAE
Zalisci su sa nitima – CHORDA TENDINEAE vezane za mišiće – MUSCULI PUPILLARIS

KRETNJE I POLOŽAJ!!!
Iz lijevog ventricula izlazi AORTA
iz desnog ventricula izlazi plućna arterija – ARTERIA PULMONALIS
U desni atrij ulaze gornja šuplja vena – VENA CAVA SUPERIOR I donja šuplja vena VENA CAVA
INFERIOR
U lijevi atrij se ulijeva 3-5 plućnih vena – VALVULAE PULMONALES
KRVNE ŽILE – arterije I vene
Na prijelazu ventricula u velike krvne žile nalaze se ušća građena od polumjesečastih zalistaka kojih ima
3: VALVULA AORTAE i VALVULA ARTERIAE PULMONALIS
FUNKCIONALNI KRVOTOK – krv koja protiče kroz sistem arterija I vena pri čemu srce služi kao
pumpa
NUTRITIVNI KRVOTOK - služi za ishranu srca I njega čine: ARTERIAE CORONARIE i VENAE
CORONARIAE
Coronarne arterije izlaze iz početnog dijela aorte dok se coronarne vene ulijevaju u desni atrij ili u
šuplju venu

MALI KRVOTOK
Mali krvotok počinje u desnom ventriculu iz kojeg izlazi arteria pulmonalis koja se dijeli u 2 grane
I odvodi krv u pluća gdje se grana velik broj sve sitnijih ogranaka do arteriola koji završavaju u
kapilarnoj mreži
Prošavši kapilare krv prelazi u venozni sistem pa iz venula sve većih vena na broju sa 3-5 plućnih
vena ulijeva se u lijevi atrij

Karakteristika ovog krvotoka je da kroz arterije teče karbonizirana krv (zasićena sa O2), a kroz vene
oksidirana krv (obogaćena sa O2)
Karakteristika je u odnošenju CO2 u pluća gdje se u alveolama vrši razmjena CO2 za O2 koji sad
odlazi u srce

VELIKI KRVOTOK
Počinje u lijevom ventriculu iz kojeg izlazi aorta koja se grana u velik broj ogranaka koji odvode
krv u sve dijelove tijela
Grana se u sve sitnije arterije do arteriola i završava u kapilarnoj mreži
Iz kapilarne mreže polazi sistem venula sve većih vena I na kraju sa gornjom I donjom šupljinom
venom ulijeva se u desni atrij

Karakteristika ovog krvotoka je da kroz arterije teče oksigenirana krv a kroz vene karbonizirana
Funkcija velikog krvotoka sastoji se u raznošenju O2 po svim dijelovima tijela gdje se predaje
ćelijama I tkivima a iz njih uzima CO2 kojeg odvodi u srce

FETALNI/EMBRIONALNI KRVOTOK
PUPČANE VENE – VALVULAE UMBILICULES vode krv iz placente u dijete, a pupčane arterije
ARTERIAE UMBILICULES vraćaju natrag krv u posteljicu
Karakteristika: postoji komunikacija između arterijskog I venskog sistema na 2. mjesta:
FORAMEN OVALE – otvor na septumu aorte I arterie pulmonalis
DUCTUS BOTALLI – kanal između aorte I arterije pulmonalis
Ovi spojevi nakon rođenja zarastu

INVERZIJA SRCA
Simpatičke niti dolaze od simpatičkih ganglija I ubrzava srčanu radnju
Parasimpatičke niti (ograna nervas vaijusa) usporavaju srčanu radnju

PROVODNA SRČANA MUSKULATURA

Pod automatizmom srca podrazumijeva se sposobnost srca da se kontrahuje pod dejstvom impulsa koji se
stvaraju u njemu samom
Impulsi se stvaraju u samom provodnom sistemu srca
Dijelovi sprovodne srčane muskulature su
SINUSNI ČVOR (Keith Flackov) – nalazi se ispod endokarda desnog atrija. On diktira srčani rad I zove
se centar vodič, čija je akcija u mirovanju 60-80 otkucaja u minuti
NODALNI ČVOR (Ashoft Tavarin) – nalazi se ispod endokarda u srčanom septumu sa atrijarne strane,
ako zataji sinusni čvor on preuzima ulogu centra vodiča. Brzinu stvaranja podražaja u njemu iznosi 30-60
otkucaja u minuti
HISOV SNOP – pruža se od nodalnog čvora kroz septum između ventricula, u njemu se stvaraju
podražaji brzinom od 40-50 otkucaja u minuti
CRUS DEXTER ET SINISTER – hisov snop se dijeli na desnu I lijevu stranu od koje svaka ide do
vrška srca kroz septum a onda prelazi u zid svoje komore. Brzina stvaranja podražaja u njima je 30
otkucaja u minuti
PURKYNOVE NITI – bezbroj sitnih ogranaka u kojima je brzina stvaranja podražaja 20 otkucaja u
minuti. Takav organizam nije sposoban za savladavanje ni najmanjeg napora pa kažemo da je rad srca –
INSUFITIENTAN

SISTOLA I DIASTOLA
Srce radi stezanjem svoje muskulature pri čemu se ubacuje krv u krvne žile
Kontrakciju myocarda omogućuju podražaji nastali u autonomnom srčanom centru iz kojeg se
podražaj širi na cijeli mišić putem provodnog sistema počevši od sinusnog čvora
Podražaj iz sinusnog čvora širi se na muskulaturu desnog I lijevog atrija
To stezanje atrijalnih šupljina zove se SISTOLA ATRIA
Nakon toga podražaj se širi na nodalni čvor a onda na hisov snop I purkynove niti te na cjelokupnu
muskulaturu ventricula te nastaje SISTOLA VENTRICULA
Nakon kontrakcije myocarda dolazi do popuštanja mišića I rastezanja srčanih šupljina – DIASTOLA
Sistola I diastola se neprekidno izmjenjuju
Za vrijeme sistole atrija istovremeno nastaje diastola ventricula I obrnuto
Širenje impulsa stvorenog u sinusnom čvoru kroz provodni sistem srca može se registrovati aparatom
ELEKTROKARDIOGRAF
Pri svakom podražaju u srcu nastaju struje depotarizacije I repotarizacije myocarda, registrujemo ih
krivaljoni koju zovemo ELEKTROKARDIOGRAF/EKG

KRVNE ŽILE
Arterije su krvne žile koje vode krv iz srca ka periferiji
Zid arterije građen je od 3 sloja:
Vanjski – ADVENTITIA (građen od veziva)
Središnji – MEDIA (čini mišić)
Unutrašnji – INTIMA (čini endotel)
Najveća krvna žila našeg tijela je AORTA, najsitniji ogranci arteriole preko kojih arterijski sistem prelazi
u sistem kapilara.

AORTA
Aorta je najveća I najvažnija krvna žila našeg tijela

 Izlazi iz lijevog ventricula, penje se prema gore I taj uzlazni dio zove se - PARS
ASCENDES
 Zavija se u luku - ARCUS AORTAE
 Silazi dole, I to je silazni dio - PARS DESCENDES
 Dok prolazi grudnu šupljinu zove se - AORTA THORACALIS
 Zatim prolazi diaphragmu kroz otvor - HIATUS AORTICUS
 Onda silazi u trbušnu šupljinu I zove se - AORTA ABDOMINALIS gdje daje ogranke
za organe trbušne šupljine
 Na kraju se dijeli u 2 velike grane za donje ekstremitete

PARS ASCENDES - tu se nalaze ARTERIAE CORONARIE DEXTRA ET SINISTRA

ARCUS AORTAE – na desnoj strani luka nalazi se zajedničko stablo – TRUNCUS
BRACHIOCEPHALICUS koje se dijeli na ARTERIU CAROTIS COMMUNIS DEXTER
(zajednička vratna arterija) i ARTERIU SUBCLAVIA DEXTER
Na lijevoj strani luka aortae direktno iz aortae izlaze ARTERIA CAROTIS COMMUNIS SINISTER i
ARTERIA SUBCLAVIA SINISTER

PARS DESCENDES - dok prolazi kroz grudni koš naziva se ARTERIA THORACALIS, Odlaze
arterije ARTERIAE INTERCOSTALES
AORTA ABDOMINALIS
 ARTERIA RENALIS – bubrežna art.
 ARTERIA SUPRARENALIS – nadbubrežna art.
 ARTERIA HEPATICA – jetrena art.
 ARTERIA GASTRICA ET HYPOGASTRICA – želučana art.
 ARTERIA PANCREATICA – art. za gušteraču
 ARTERIA LINEALIS – art. za slezenu
 ARTERIA MESENTERICA SUP. ET INF. – crijevna art.
 ARTERIA DIAPHRAGMATICA – art. za diaphragmu
 ARTERIA OVARICA – art. za jajnike
 ARTERIA SPERMATICA – art. za testise

Nakon što je dala ogranke za trbušne organe aorta se u području zdjelice dijeli na 2 grane:
ARTERIA ILIACA COMMUNIS DEXTER ET SINISTER crijevna arterija
Svaka ilijačna zajednička arterija se dijeli na:
ARTERIA ILIACU EXTERNU i ARTERIU ILIACU INTERNU – daje ogranke za organe
male zdjelice
Prelazi u ARTERIU FEMORALIS

ARTERIA POPLITEA

ARTERIA TIBIALIS ANT. ARTERIA TIBIALIS POST.

ARTERIA FIBULARIS
ARTERIA SUBCLAVIA

ARTERIA BRACHIALIS

ARTERIA CUBITI

ARTERIA RADIALIS ARTERIA ULNARIS

ARCUS ARTERIORUM PALMAE

ARTERIAE DIGITALES

VENE
Vene su krvne žile koje sa periferije vraćaju krv u srce
ANATOMSKA GRAĐA
Zid vene je građen od 2 sloja:
Vanjski – adventia (čini ga vezivo)
Unutrašnji – intima (čini ga endotel)
Vene su manje elastične od arterija jer ne posjeduju mišićni sloj
U lumen vena strše zalisci poput džepova čiji je pravac okrenut u pravcu kretanja, a uloga im je da
spriječe kretanje krvi u suprotnom smjeru
Popuštanje funkcionalnosti zalistaka dovodi do VARIKOZITETA (zadebljanje izvijugane vene na
potkoljenicama)

VENA CAVA SUPERIOR

Sakuplja krv iz glave, vrata, gornjih ekstremiteta I prsnog koša
Ona nastaje od 2 vene: VENA BRACHIOCEPHALICA DEXTRA ET SINISTRA
Njih tvore: VENA IUGULARIS INTERIOR I VENA SUBCLAVIA
Iz prsnog koša krv sakupljaju VENE AZYGOS i VENE HEMYAZYGOS

VENA CAVA INFERIOR

Sakupljaju krv iz trbušne šupljine I donjih ekstremiteta
Nastaje od VENA ILIACA COMMUNIS DEXTER ET SINISTER
Njih tvore VENA ILIACA EXTERNA I VENA ILIACA INTERNA

VENE NOGE
VENA FEMORALIS – duboka vena
VENA SAPHENA MAGNA i VENA SAPHENA PARVA – površinske vene noge

VENA PORTE
Smještena je u trbušnoj šupljini a sakuplja krv iz područja želuca I slezene, a nju čine

 VENA MESENTARICA SUPERIOR ET INFERIOR

 VENA GASTRICA
 VENA HYPOGASTRICA
 VENA LIENALIS
Ulaskom u jetru VENA PORTA se grana u manje ogranke do venula I kapilara koji se spajaju sa
kapilarima VENAE HEPATICE, u sve veće vene ulijevaju se u VENA CAVA INFERIOR

KAPILARI
Prelaz između najsitnijih arteriola u najsitnije venule čini mrežu kapilara
Protok krvi kroz kapilare je sporiji da bi se izvela razmjena plinova
Zid kapilara građen je od 1 sloja: INTIMA koju čin endotel
Osnovna funkcija kapilara je u razmjeni O2 za CO2 preko njihovog zida između susjednih stanica
U isto vrijeme preko kapilarnog zida stanici se daju hranjive tvari I iz nje uzimaju štetne

KRV/HAIMA, SANGUIS
HEMATOLOGIJA – nauka o krvi
Krv je crvena tekućina slankastog okusa koja protiče kroz srčano-žilni sistem
Sastoji se od tekućeg dijela PLAZME I krvnih stanica CORPUSCULA SANGUIS
Čovjek ima 5 I pol litara krvi, odnosno čini 1/12 tjelesne težine od čega se u cirkulaciji nalazi 3l
PLAZMA je žućkasta bjelančevinasta tekućina koja se sastoji od anorganskog I organskog dijela
Anorganski dio najčešće čini voda oko 90% zatim soli: kalcij, kalij, fosfor…
Organski dio plazme čine bjelančevine, ugljikohidrati I masti
Od bjelančevine najznačajniji su:
ALBUMINI (za sebe vežu vodu)
GLOBULINI (nosioci odbrambenih svojstava)
Uloga u zgrušavanju krvi – FIBRINOGEN

ERITROCITI – crvena krvna zrnca

Ima ih 4,5 do 5 miliona na cm3
Imaju izgled okrugle bitonkavne pločice, građeni su od bijelančevine globina za koji je vezana krvna boja
HEM čiji je sastavni dio željezo
Na taj način nastaje spoj HEMOGLOBIN koji ima ulogu prenošenja plinova u krv
Ako je za njega vezan O2 onda je oksihemoglobin a ako je CO2 onda je karbominohemoglobin
Uloga eritrocita je prenošenje plinova u krvi
Eritrociti žive 120 dana
Smanjeni broj eritrocita je ANEMIJA
Stvaranje eritrocita je pojačano u stanjima kad postoji manjak O2

LEUKOCITI – bijela krvna zrnca

Ima ih 4 do 7 hiljada vrsta na cm3
Vrste leukocita:
1. GRANULOCITI – s obzirom na građu jezgra mogu biti segmentirani I nesegmentirani
S obzirom na zrnca u citoplazmi I na njihov odnos prema bojama granula dijele se na:

 NEUTROFILNE (ne primaju nijednu boju, ima ih 65-75%)

 EOZINOFILNE (primaju kisele boje, ima ih 1-3%)
 BAZOFILNE (primaju bazne boje, ima ih 0,5-1%)

2. LIMFOCITI – imaju veliku jezgru, njih ima oko 30%

3. MONOCITI – najveće stanice, a jezgra im je rahla, njih ima oko 3-6%
Životni vijek leukocita je 10 dana, razgrađuju se najviše u slezeni
Leukociti imaju odbrambenu ulogu zahvaljujući sposobnosti fagocitoze I ameboidnog kretanja
Povećan broj leukocita – LEUCOCITOSA
Smanjen broj leukocita – LEUCOPENIA

TROMBOCITI – krvne pločice

Ima ih 150-300 hiljade na cm3
Imaju ulogu u zgrušavanju krvi
Povećan broj trombocita – TROMBOCITOZA
Smanjen broj trombocita – TROMBOPENIA

KRVOTVORNI ORGANI
Koštana srž proizvodi sve vrste stanica
RETIKUENDOTELNI SISTEM
 - LIMFNE ŽLIJEZDE proizvode limfocite
- SLEZENA proizvodi limfocitre I monocite

ZGRUŠAVANJE KRVI
Nakon povrede stijenke krvne žile dolazi do nakupljanja trombocita gdje nastaje njihovo
raspadanje, pri tome se iz njih oslobađa TROMBOPLASTIN koji aktivira istu takvu supstancu u
plazmi I razorenim tkivima koje su do tada bile neaktivne
Uz prisustvo soli: kalcija I K vitamina, TROMBOPLASTIN djeluje na PROTOMBIN od kojeg nastaje
TROMBIN
TROMBIN djeluje na FIBRINOGEN od kojeg nastaje FIBRIN
FIBRIN sljepljuje ERITROCITE I TROMBOCITE I stvara se ugrušak/koagulin
Iz ugruška je odvaja ostala tekućina iz plazme koja se zove KRVNI SERUM
SERUM je defibrinizirana plazma
Većina faktora koji učestvuju u zgrušavanju nastaju u JETRI, a za većinu od njih potreban je K vitamin.
Zgrušavanje je kontrolisan proces
U krvi postoje tvari koje sprečavaju stvaranje ugruška među njima je najvažniji ANTITROMBIN koji
vežući se za TROMBIN omogućava vezanje za protrombin
Kada je ugrušak stvoren on se može stopiti djelovanjem PLAZMINA
Tvari koje se u ugrušku nalaze u neaktivnom obliku u određenom momentu se aktiviraju
Otapanje ugruška – FIBRINALIZA je korisna zbog ugruška u nekim krvnim žilama što osigurava
njihovu provodnost
Nedostatak faktora koji se nalaze u krvi – HEMOFILIA

KRVNE GRUPE

KRVNA GRUPA ANTIGEN ANTITJIELO

(AGLUTINOGEN) (AGLUTININ)
0 - α β

A A β

B B α

AB AB -

Postoje 4 krvne grupe: A, B, AB I 0

One su definisane prisutnošću eritrocitnih antigena: A, B
Eritrocitni antigeni se zovu AGLUTINI
Krvna grupa je određena dvijema vrstama bjelančevina:
One u eritrocitima imaju antigena svojstva (AGLUTINOGENI), a u plazmi svojstvo antitijela
(AGLUTININI)
Krvne grupe se nasljeđuju prema Mendelovom zakonu o nasljeđivanju
Poznavanje krvnih grupa je veoma važno pri davanju krvi – TRANSFUZIJA
Određivanja krvnih grupa je bitno da bi se izbjegla transfuzijska reakcija koja može nastati nakon
transfuzije nepodudarne krvne grupe
U tom slučaju nastaje začepljenje malih krvnih žila, raspada eritrocita iz kojih se oslobađa hemoglobin te
dolazi do zatajenja bubrega uslijed začepljenja kanalića bubrega
Zatajenje bubrega je najčešći uzrok smrti nakon transfuzije nepodudarne krvne grupe

O
A B
AB
Krvna grupa 0 je univerzalni davalac jer može dati krv svakoj krvnoj grupi, a može primiti krv samo od
krvne grupe 0
Krvna grupa AB je univerzalni primalac jer može primiti krv od svih krvnih grupa, a može dati krv samo
krvnoj grupi AB
Pogrešno data krv dovodi do INKOMPAKTIBILNOSTI (nepodudarnosti) krvnih grupa i do oštećenja
krvnih tjelašaca što se očituje alergijskom reakcijom u kojoj se bori strani antigen sa antitijelom iz krvi
Najčešća antitijela su:

 LIZINI – strane bjelančevine razaraju

 AGLUFININI – sljepljuju bjelančevinu
 PREUPITINI – talože bjelančevine u krvi
Razaranje eritrocita se zove HEMOLIZA
Rh FAKTOR
Rh+ ; Rh-
Rh aglutinogen se nalazi kod 85% ljudi I označeni su kao Rh+, dok ostalih 15% nema ovog aglutinogena
I označava se kao Rh-
Rh aglutinogen prvi put je otkriven kod jedne vrste majmuna – MACCACUSRHESOS
Rh aglutinogen je dominantno naslijedan što znači da će u braku između Rh+ I Rh- osobe, dijete uvijek
biti Rh+
AGLUTININI – anti Rh stvaraju se nakon što Rh- osoba dođe u doticaj sa Rh+ krvi.
Ako je Rh- trudnica nosi Rh+ plod koji je naslijedio Rh pozitivnost od oca, u toku trudnoće se u
organizmu majke stvaraju antitijela - ANTIAGLUTININI
U sljedećoj trudnoći ako je plod Rh+ ta će antitijela ulaziti u plod I uništavati njegove eritrocite
Proces HEMOLIZE koji uslijedi dovodi do određenog stepena hemolitičke anemije I patološke
hiperbilirabinemije što se označava kao MORBUS HAEMOLITHICUS NEONATORUM (bolest
novorođenčeta)

FIZIOLOGIJA SRČANO ŽILNOG SISTEMA

Kontrakciju myocarda omogućuju podražaji nastali u autonomnom srčanom sistemu počevši od sinusnog
čvora odakle se širi na cijeli myocard putem provodnog sistema
Stezanje atrijalnih šupljina zove se SISTOLA ATRIA, iza toga 0.16 sec nastupi SISTOLA
VENTRICULA
Nakon kontrakcije myocarda dolazi do popuštanja mišićne napetosti I do širenja srčanih šupljina što se
označava kao DIASTOLA
Vrijeme između 2 sistole je diastola
To je vrijeme kada se komore pune krvlju
Sisotla I diastola čine srčani ciklus
Širenje impulsa stvorenog u sinusnom čvoru može se registrovati aparatom ELEKTROKARDIOGRAF
Pri svakom podražaju u srcu nastaju struje depolarizacije I repolarizacije što se očituje krivuljom
ELEKTROKARDIOGRAM/EKG
P R T

Q S
Impuls stvoren u sinusnom čvoru aktivira muskulaturu desnog a zatim lijevog atrija stvarajući P val u
EKG
Podražaj iz atrija prenosi se na AV čvor pa se na EKG upisuje ravna linija PQ segment
Impuls iz AV čvora prelazi u hisov snop, desnu I lijevu granu aktivirajući mišiće lijevog zatim desnog
ventricula stvarajući QRS kompleks koji traje 0,08 – 0,10 sec
Ubrzo zatim nastaje mehanička sistola
Faza repolarizacije manifestuje se T valom
Krivulja EKG sastoji se od:

 P vala (depolarizacija atrija)

 QRS kompleksa (depolarizacija ventircula)
 T vala (repolarizacija komora)
EKG možemo registrovati položaj električne osovine, srčani ritam, frekvenciju promjene na myocardu I
pericardu
Frekvenca srca je broj otkucaja u minuti I iznosi 60-80 oum
BRADICARDIA – frekvenca ispod 60 oum
TAHICARDIA – ubrzani rad srca, frekvenca iznad 100 oum

SRČANI TONOVI
Zatvaranje zalistaka može se registrovati na grudnom košu slušanjem – ASKULTACIJOM pomoću
stetoskopa
Prvi srčani ton nastaje zatvaranjem AV ZALISTAKA
Drugi ton nastaje zatvaranjem zalistaka AORTE I ARTERIE PULMONALIS
Sistola traje između 1. I 2. tona, a diastola između 2. I 1. Tona

SISTOLNI VOLUMEN SRCA

Jednom sistolom srce izbaci 70 ml krvi pa tu količinu zovemo SISTOLNI/SRČANI VOLUMEN
Minutni volumen srca dobije se kad se pomnoži 70 puta 70 ml (koliko srce izbaci tokom 1 sistole) = 4900
Oko 5l to je minutni volumen srca
Ta količina se može povećati za vrijeme napora

LIMFNI SISTEM
Sadrži limfu, mliječnu tekućinu koja je 3. Važna tekućina našeg tijela pored krvi I liquora
Limfa nastaje difuzijom I filtracijom krvi i obogacena je limfocitima I bjelancevinama
HEMATOPOETSKA FUNKCIJA
U slezeni I limfnim čvorovima stvaraju se limfociti
Slezena u fetalno doba stvara sve krvne stanice a nakon radjanja samo limfocite
U slezeni propadaju stare krvne stanice
Putem limfe prenose se masti nakon resorpcije iz crijevne resice
Dijelovi limfnog sistema su:

Limfa
Limfne žile
Limfni čvorići – NODULI LYMPHATICI
Limfni organi: TONSILLAE – krajnici
THYMUS – grudna žlijezda
LIEN – slezena
Limfni aparat crijeva
ANATOMSKA GRAĐA I TKIVA
Limfni sistem (čvorovi I organi) građeni su od limfnog tkiva kojeg čini retikularno mrežasto tkivo koje
formira mrežastu strukturu u organizmu dajući im čvrstoću
Limfociti koji stvaraju nakupine – limfne čvoriće u žlijezdama i organima

LIMFNE ŽILE
Formiraju se iz sitnih cjevčica u međustaničnim prostorima
Stijenka limfne žile sastoji se od ENDOTELA I VEZIVA, a smjer toka limfe je isti kao smjer krvi u
venama (od periferije ka centru)
Limfne žile su smještene ispod kože u potkožnom masnom tkivu
Postoje dovodne limfne žile koje dovode limfu u limfne čvorove gdje se ona pročišćava, I odvodne koje
odlaze iz limfnih čvorova
Na kraju se skupljaju u 2 velika krvna suda
DUCTUS THORACICUS LONGUS – sakuplja limfu iz donjih ekstremiteta, trbušne šupljine, lijeve
strane grudnog koša, lijeve ruke I lijeve strane glave I vrata
Ulijeva se u VENA SUBCLAVIA SINISTRA na mjestu njenog spoja sa VENOM IUGULARIS
TRUNCUS LYMPHATICUS DEXTER – sakuplja limfu iz desne polovine grudnog koša, desne ruke,
desne strane glave I vrata.
Ulijeva se u VENA SUBCLAVIA DEXTER na mjestu njenog spoja sa VENOM IUGULARIS
 LIMFNI ČVOROVI – NODULI LYMPHATICI:
Građeni su od nakupina limfocita koji unutar čvora formiraju čvoriće, postoje:
POVRŠINSKI LIMFNI ČVOROVI – smješteni su na pregibnim dijelovima tijela (axillarni, cubitalni,
submandibularni, retroauricularni)
DUBOKI LIMFNI ČVOROVI – (trahealni, bronhalni, u plućnim hylasima, u području crijeva)

FAZE SISTOLE
Sistola ventricula ima 2 faze
IZOMETRIČKA – raste tlak u ventriculu
IZOTONIČKA – dolazi do skraćivanja mišićne niti stezanjem ventricula I izbacivanjem krvi
Popuštanjem srčanog mišića u 1. Ili 2. Fazi dolazi do popuštanja myocarda koji se rastegne –
DILATIRA, pa srčani rad postaje – INSUFITIENTAN, I kaže se da je srce dekomprenirano – DE
COMPRENSATIO

SRČANI TLAK
Tlak koji vlada u AORTI, a preko nje I u ostalim arterijama je viši I zove se SISTOLNI, a za vrijeme
diastole je niži I zove se DIASTOLNI tlak
Tlak se mjeri na ARTERIJI BRACHIALIS pomoću živinog ili monometarskog tlakomjera
Normalni tlak kod zdravog čovjeka je 120/80 mmHg ili 16/10,5 Pa
Vrijednosti za sistolni viši od 145 I za diastolni viši od 80 zove se povišen krvni tlak – HIPERTENZIJA,
a vrijednosti za sistolni niži od 110, a diastolni niži od 60 zove se HIPOTENZIJA

PULS (BILO)
Svaka sistola stvara 1 val koji se zbog elastičnosti srčanog zida prenosi do periferije gdje se može osjetiti
kao udarac o zid arterije zove se – PULS/BILO
Broj otkucaja srca odgovara broju otkucaja pulsa (60-80)
Mjeri se na ARTERIJI RADIALIS pri čemu se određuje frekvenca, ritam I kvalitet pulsa
Regulacija tlaka I pulsa vrše motorni centri preko 2 vrste nerava
VAZOKONSTRIKTORI – sužavaju lumen krvnih žila
VAZODILATATORI – proširuju lumen krvnih žila
U regulaciji tlaka značajnu ulogu imaju bubrezi
Visina krvnog tlaka ovisi o

 Jačini srčanog mišića

 Otpora periferije
 Elastičnosti arterijskog zida
 Količine sveukupne krvi

LIMFNI ORGANI
TONSILLAE – krajnici
Parni organi smješteni uz korijen jezika iza nepčanih lukova
Prekriveni su višeslojnim složenim epitelom, a građeni su od sitnih limfnih čvorića koji se sastoje od
limfocita
Povezani su sa limfnim aparatom nosa (tzv. Nosne vegetacije – VEGETATIONES NASI) I zajedno čine
adenoidni faringealni prsten

THYMUS
Smješten je u prednjem mediastinumu iza prsne kosti
Građen je od režnjeva/LUBUSA a ovi od lobulusa (ražnjići) unutar kojih razlikujemo koru I moždinu
LOBULUSI su građeni od nakupina limfocita, unutar njih se nalaze tjelašca – HASSALOVA
TJELAŠCA
Thymus postoji do puberteta, a kasnije atrofira (smanjuje se/nestaje)
LIEN – slezena
Smještena je u lijevom HIPOHONDRIJUMU (prostor ispod lijevog rebarnog luka, iza želuca I repa
gušterače
Na površini je slezena obavijena vezivnom opnom CAPSULA LINEALIS a unutar slezene nalazi se
mrežsto/retikularno tkivo koje formira mrežu I daje joj čvrstoću
Unutar mreže nalazi se PULPA
Postoji crvena I bijela pulpa
Crvena se sastoji od eritrocita, granulocita, limfocita I monocita
Bijela je građena od limfocita
Na medijalnoj strani slezene nalazi se HYLUS LINEALIS – mjesto gdje u slezenu ulaze arterije I živci a
izlazi vena

LIMFNI APARAT CRIJEVA – nakupina limfnog tkiva oko slijepog crijeva/CJECUM I

crvuljka APENDIX VERMIFORMIS
U crijevima se nalaze mnogobrojni limfni čvorovi raspoređeni u jejunumlileum (dio tankog crijeva) gdje
grade paerove ploče

FIZIOLOGIJA LIMFNOG SISTEMA

Funkcije:
1. ODBRAMBENA – sve strane materije I mikroorganizmi putem limfi dospijevaju u limfne
čvorove čiji limfociti ih uništavaju
 2. Putem limfe se odstranjuju štetne stvari iz stanica, tj. Onih dijelova tkiva do kojih ne dospijeva
kapilarna mreža
3. REGULACIJA KOLIČINE MEĐUSTANIČNE TEKUĆINE – naročito u donjim
ekstremitetima, ako dođe začepljenja limfne žile dolazi do povećanja međustanične tekućine I do
pojave otoka/ODEMA uzrokovanih zastojem limfe
4. HEMATOPOETSKA FUNKCIJA
U slezeni I limfnim čvorovima stvaraju se limfociti. Slezena u fetalno doba stvara sve krvne stanice, a
nakon rađanja samo limfocite
U slezeni propadaju stare krvne stanice
Putem limfe prenose se masti nakon resorpcije iz crijevnih vesica

RESPIRATORNI SISTEM
Služi za transport zraka u pluća I natrag
Proces razmjene plinova u tijelu naziva se disanje ili respiracija

Gornji dišni putevi su

1. NASUS – nos
2. PHARYNX – ždrijelo
3. LARYNX – grkljan
Donji dišni putevi su
1. TRACHEA – dušnik
2. BRONCHII – dušnice
3. PULMONUM – pluća
NASUS
1. RADIX NASII – korijen nosa, čine ga PARS NASALIS OSSIS FRONTALIS I OSSA
NASALIA
2. CARTILAGO NASII
Nosna šupljina CAVUM NASII sa nosnom pregradom SEPTUM NASII podjeljena je na 2 nosnice –
NARES
Stražnji dio nosa je koštani I čini ga VOMER, a prednji dio je hrskavičav
U nosnice strše nosne školjke CONCHAE NASALES SUPERIORES ET MEDIAE (koje su dio
etmoidalne kosti)
Donja nosna školjka – CONCHA NASALIS INFERIOR je samostalna kost
Ispod nosnih školjki nalaze se istoimeni nosni hodnici
Nosna šupljina je povezana sa paranasalnim sinusima ( šupljine ispunjene zrakom obložene sluznicom)
Izvana je nos prekriven kožom bogatom lojnim žlijezdama
Iznutra je obložen sluznicom na čijoj je površini višeslojni pločasti neorožnjeni epitel
U prednjem dijelu nosa iz sluznice izrastaju nosne dlačice – VIBRISAE na kojima se zadržavaju čestice
prašine
U sluznici gornjeg dijela nosa nalaze se osjetna tjelašca povezana sa njušnim živcem – NERVUS
OLFACTORIUS
Putem osjetnih tjelašaca primamo različite mirisne podražaje, bilo ugodne ili neugodne, a oni se putem
nosnog živca šire u centar za njuh

PHARYNX - ždrijelo
Ima 3 dijela:
1. EPYPHARYNX/NASOPHARYNX (povezan sa nosnom šupljinom)
2. MESOPHARYNX (srednji dio povezan sa usnom šupljinom)
3. HYPOPHARYNX (donji dio na koji se nastavlja jednjak – OESOPHAGUS)
NASOPHARYNX je povezan nosnom šupljinom – CAVUM NASII I ušnom šupljinom – CAVUM
TYMPANI preko kanala TUBA PHARYNGOTYMPANICA EUSTACHII
 LARYNX – grkljan
Građen je od 4 hrskavice:
1. CARTILAGO THYROIDEA (štitasta hrskavica) – može se napipati u gornjoj trećini prednje
strane vrata kao izbočenje – POMUM ADAMI (Ademova jabučica). Ispod štitaste hrskavice
nalazi se štitna žlijezda GLANDULA THYROIDEA

2. CARTILAGO CRICOIDEA (prstenasta hrskavica)

3. CARTILAGO ARITHENOIDEA (parna trokutasta hrskavica)

 4. EPYGLOTIS (hrskavičavi poklopac)

Gornji široki otvor grkljana zove se ADITUS LARYNGIS. On je za vrijeme gutanja hrane prekriven
hrskavičavim poklopcem – EPYGLOTIS
Za vrijeme disanja epyglotis se podiže
Grkljan je iznutra obložen sluznicom. Nabori sluznice u grkljanu čine glasne žice – PLICAE VOCALES
Unutar nabora sluznice nalaze se napete vezivne niti – CHORDAE VOCALES koje pri prolasku zraka
titraju I proizvode zvuk (fonacijska funkcija)
Između glasnica formira se otvor – RIMMA GLOTIDIS
Za vrijeme govora glasnice su priljubljene jedna uz drugu pa otvor RIMMA nestaje, a za vrijeme disanja
glasnice su otvorene I formira se otvor RIMMA GLOTIDIS

TRACHEA – dušnik
Dišna cijev građena od hrskavičastih poluprstenova spojenih vezivnim membranama, a na stražnjoj strani
glatkim mišićnim nitima što omogućava širenje traheje
Traheja se završava u visini 9. Kralješka gdje se grana na desni I lijevi bronh – BRONCHUS DEXTER
ET SINISTER, a to mjesto granjanja zove se BIFURCATIO TRACHEAE

BRONCHI – dušnice
Građeni su slićno kao I traheje, od hrskavičavih prstenova spojenih vezivnom membranom
Desni bronh je kraći I okomitiji od lijevog
Mjesto ulaska bronha u pluća zove se HYLUS PULMONUM
U plućima se bronhi granaju na bronhe 1. I 2. Reda, a ovi u najsitnije cjevčice – BRONCHIOLE
Bronchiole završavaju sa plućnim mjehurićima - ALVEOLAMA (alveole su najsitniji elementi pluća)

PULMONUM – pluća
Postoje 2 plućna krila – PULMO DEXTER ET SINISTER
Pulmo dexter ima 3 režnja: LOBUS SUPERIOR, MEDIUS ET INFERIOR
Pulmo sinister ima 2 režnja: LOBUS SUPERIOR ET INFERIOR
Režnjevi su građeni od režnjića/LOBULUSA, a ovi od plućnih mjehurića – ALVEOLA
Oko alveola se nalazi dobro razvijena kapilarna mreža
APEX PULMONUM – vršak pluća, doseže supraclavicularnu jamu
BASIS PULMONUM – donji dio pluća, oslanja se o diaphragmu
Na medijalnoj strani pluća je HYLUS PULMONUM – mjesto gdje u pluća ulazi bronch, bronchii, desna
I lijeva grana arteriae pulmonalis, a iz nje izlazi plućna vena
Uz hyluse se nalaze I limfni čvorovi
PLEURA je vezivno-endotelna ovojnica pluća, ima vanjski I unutrašnji list
Vanjski – PLEURA COSTALIS (porebica)
Unutrašnji – PLEURA PULMONALIS (poplućnica)
Ova 2 lista su čvrsto međusobno priljubljena zbog vakuma između njih

FIZIOLOGIJA RESPIRATORNOG SISTEMA

Uloga respiratornog trakta je primanje I prenošenje plinova koji se nalaze u udahnutom ili izdahnutom
zraku da bi na taj način snabdjeli organizam sa O2, a iz njega uzeli štetni CO2
FUNKCIJA NOSA

 Zagrijavanje zraka
 Vlaženje zraka pomoću sekreta žlijezda u nosnoj sluznici
 Čišćenje zraka pomoću dlačice koje na sebi zadržavaju čestice prašine
 Dezinfekcija zraka pomoću limfnog aparata (tonsillae)
FUNKCIJA GRKLJANA

 Stvaranje glasa (govora) – fonacijska funkcija, ekspiracioni zrak titra glasnice određenjom
frekvencijom stvarajući tonove određene visine koji se u usnoj šupljini pretvaraju u određene
glasove. Osim glasnih žica u stvaranju glasa učestvuju I mali mišići grkljana – živac NERVUS
RECCURENS koji je ogranak 10. Nervnog živca NERVUS VAGOS
 Centar za govor – BROCA smješten je u lijevom frontalnom režnju velikog mozga. Jačina
običnog govora iznosi 500-3000 Hz, Hz je broj titraja u minuti, dok ozvučenje iznosi 25 40 dcb.
Decibel je jedninica za mjerenje zvučne jakosti. Govor je rezultat brojnih aktivnosti u koje su
uključeni brojni centri u mozgu. Kada isplaniramo šta reći, aktiviraju se centri koji će uskladiti
rad mišića I mišića koji učestvuju u govoru (grkljan, usta, jezik)
FUNKCIJA PLUĆA
Je izmjena plinova O2 I CO2 između alveola I krvi. Ta izmjena plinova vrši se na osnovu razlike u
parcijalnom tlaku između O2 I CO2.
Parcijalni tlak u alveolama O2 je veći pa će O2 iz alveola prelaziti u krv. CO2 se stvara u organizmu kao
štetni produkt metabolizma.
On se vezuje za hemoglobin venske krvi I nastaje karbaminohemoglobin.
Parcijalni tlak CO2 u venskoj krvi je veći pa će CO2 iz krvi prelaziti u alveolae
Kontrolu disanja vrši centar u produženoj moždini
Disanje/respiracija sastoji se od udisanja/INSPIRIJA I izdisaja/EKSPIRIJA
Disanje nastaje širenjem I skupljanjem grudnog koša što nam omogućuju respiratorni mišići –
MUSCULI INTERCOSTALES EXTERNI ET ETERNI I DIAPHRAGMA
Postoje 2 načina disanja:
1. THORACALNO/prsno – prilikom udisaja podiže se prsni koš, ovim načinom dišu žene
2. DIAPHRAGMALNO/trbušno – prilikom udisaja nadima se gornji dio trbuha, spušta se
diaphragma, ovim načinom dišu muškarci
Čovjek diše brzinom od 16-20 udisaja u minuti
Pri svakom udisaju unese se oko 500cm3 zraka
Ta količina zraka zove se RESPIRACIJSKI ZRAK
Maksimalni inspirij iznosi 3000cm3
Nakon normalnog ekspirija može se iz pluća istisnuti 1500-2500cm 3 zraka
To je REZERVNI ZRAK
Nakon maksimalnog izdisaja u plućima ostaje zrak koji se ne može izdahnuti
To je REZIDUALNI ZRAK, iznosi oko 500cm3 zraka
VITALNI KAPACITET PLUĆA – VC
Je zbir respiracijskog zraka, maksimalno inspiriranog I maksimalno ekspiriranog.
Iznosi 4600 cm3 zraka
Mjeri se spravom koj se zove SPIROMETAR
Na osnovu VC procjenjujemo funkcionalno stanje dišne muskulature I pluća
VC ovisi o:
 1. Položaju tijela
2. Snazi respiratorne muskulature
3. Rastezljivosti pluća
Brzina disanja je 12-20 udisaja u minuti. Pri svakom udisaju čovjek unese oko 500cm 3 zraka pa minutni
volumen iznosi 6-7 l zraka
TIPOVI DISANJA:

 EUPNEA – normalno disanje

 TACHIPNEA – ubrzano disanje
 BRADIPNEA – usporeno disanje
 HYPERPNEA – duboko disanje
 DYSPNEA – otežano disanje
 APNOA – prestanak disanja

Anatomija 3. Modul
Žljezde sa unutrašnjim lučenjem
DOKRINE ŽlIJEZDE:
Opća svojstva hormona (sastav I djelovanje):
 Mehanizam regulacije povratnom spregom
 Međusobno djelovanje hormona
 Građa, funkcija i smještaj žljezda sa unutarnjim lučenjem
Endokrine žljezde ne posjeduju izvorne kanale već svoje produkte luče direktno u
krv .
Njihovi produkti se zovu hormoni.
Oni regulišu rast i razvoj pojedinih organa ili cjelog organizma.
OPŠTA SVOJSTVA HORMONA:
Djeluju na određene organe ili funkcije izazivajući specifične promjene.
Imaju visoku biološku aktivnost koju ispoljavaju u vrlo niskim koncentracijama.
Svoje djelovanje ne ispoljavaju u organu u kojem nastaju već djeluju na udaljene
organe ili tkiva.
Zbog relativno brzog raspada u tkivima za održavanje dovoljne koncentracije u
tkivima potrebno je da žljezde stalno izlučuju.
Određen broj hormona ne posjeduje specifičnost vrste sto ima praktični značaj jer
se kog čojeka mogu primjeniti hormonski preparati dobijeni od žljezda životinja
(govedo, svinja).
Različitog su hemijskog sastava :
Polipeptidi, steroidi, derivati aminokiselina itd.
Sve endokrine žljezde funkionalno su međusobno povezane.
Poremećaj funkcije jedne žljezde može utjecati na poremećaj drugih žljezda .
Centar nervne regulacije endokrilnog sistema nalazi se u hypothalamusu koji
kontroliše sekreciju hormona hipofize, a ona reguliše rad svi ostali žljezda.
Uzajamno djelovanje žljezda opisuje se kao princip negativne povratne sprege. Po
ovom principu nedostatak hormona neke žljezde stimuliše hipofiza da pojačano
stvara stimuline , dok višak hormona ovih žljezda koči sekreciju hormona koji
stimulišu hipofizu.

ŠTITNA ŽLJEZDA

GLADULA THYROIDEA

Smještena je na prednjoj strani vrata ispred laringialnih hrskavica.

Sastoji se od tri režnja: lobus dexter et sinister i srednji režanj ISTHMUS.
Građena je od folikula ispunjenih koloidnom masom u kojoj se nalazi hormon
TRIJOD TIRONIN I TIROKSIN koji sadrži jod.
Tiroksin je vezan za globin u spoju TIREOGLOBIN.
Tiroksin utječe na fizički i psihički razvoj i spolnu zrelost
On pojačava oksidativne procese a time i bazalni metabolizam
Djelovanje tiroksina kontroliše ADENOHIFIZA (prednji režanj hipofize) preko
hormona THS
Po principu negativno povratne sprege
POJAČANO LUČENJE – HYPERTHYREOSIS –
Basedow bolest koju karakteriše pojačan bazalni metabolizam:
 EGZOFTALMUS – izbuljene očne jabučice
 TACHICARDIA
 HYPERTENSIA
 TREMOR – nevoljni pokreti,
 ZNOJENJE
 NERVNA PREOSJETLJIVOST
SMAMJENO LUČENJE – HIPOTHYREOSIS –
Može se javiti u ranom djetinjstvu ili u kasnijoj dobi.
Manifestuje se usporenim rastom, bradicardiom, hipotenzijom, zaostajanjem u
polnom i psihičnom razvoju.
U svim ovim stanjima štitnjača može biti normalne veličine, smanjena ili
povećana.
Pri nedostatku joda koji je potreban za sintezu hormona tiroksina tkivo žljezda se
povećava i nastaje STRUMA/GUŠA.
Nedostatak joda u vodi dovodi do endemske gušavosti što se spreječava jodiranjem
kuhinjske soli.
Updated by Sarac

HIPOFIZA – Glandula Pituaris

Veličine je zrna graška i smještena je u udubljenju Sphenoidalne kosti – SELLA
TURCICA
Sastoji se od 3 režnja:
1. Prednji režanj – ADENOHIPOFIZA
Sastoji se od 3 vrste ćelija: acidofilne, bazofilne, hromofobne
Adenohifiza luči hormone:
I. TSH (Tireotropni hormon) – stimuliše rad štitne žlijezde
II. ACTH (Adenokortikotropni) – stimuliše lučenje hormona kore
nadbubrežne žlijezda
III. GTH (Gonadotropni hormon) – stimuliše lučenje polnih žlijezda, a
tu spadaju
a) FSH (Folikulostimulirajući hormon) – stimuliše razvoj
folikula u jajniku žene, a stimuliše stvaranje LEJDIGOVIH
ćelija u testisu muškarca, utiče I na lučenje ESTROGENA
kod žene
b) LH (Luteinizirajući hormon) –stimuliše razvoj polnih
hormona PROGESTERONA kod žene i TESTOSTERONA
kod muškarca, ubrzava ovulaciju, a nakon toga vrši
lukinizaciju grafovog folikula stvarajući žuto tijelo u
jajniku žene
c) LTH (Prolaktin hormon) – utiče na razvoj mliječnih žlijezda i
sekreciji mlijeka u dojci žene, a stimuliše I lučenje
progesterona u žutom tijelu ovaria, povećano lučenje ovog
 hormona kod muškaraca dovodi do GINEKOMASTIE
(razvijene grudi)
IV. STH (Somatotropni hormon) – hormon rasta, pospješuje rast
organizma tako što ubrzava sintezu proteina, utiče na
iskorištavnje ugljikohidrata I povećava mobilizaciju masti
Smanjeno lučenje ovog hormona dovodi do patuljastog rasta, a
povećano lučenje ovog hormona dovodi do gigantskog rasta
Ako pojačano lučenje STH hormona nastupi nakon završenog
rasta dolazi do povećanja okrajina tijela (ruke, uši, nos, brada) –
ACRA , a pojava se zove ACROMEGALIA

2. Srednji režanj – PARS INTERMEDIA

Građen je od bazofilnih ćelija I luče hormon
I. MSH (Melanotropni hormon) – reguliše količinu količina
pigmenta u kosi, koži, sluznicama i šarenici oka

3. Stražnji režanj – NEUROHIFIZA

Građen je od stanica pituicita i živčanih vlakana koji povezuju hipofizu sa
hipotalamusom
Neurohipofiza luči hormone:
I. OKSITOCIN (Pituitrin hormon) – stimuliše kontrakciju glatke
muskulature maternice i u stijenci krvnih žila, utiče na lučenje
mlijeka u dojci žene
II. VASOPRESIN (ADH – Antidiuretski) – izaziva kontrakciju
malih krvnih žila, stimuliše resorpciju vode u bubregu i
smanjuje diurezu
DIUREZA – količina dnevno izlučene mokraće
Poremećaj lučenja ovog hormona dovodi do pojačanog lučenja
mokraće niske specifične težine i dovodi do oboljenja –
DIABETES INSIPIDUS

Updated by Ismar

DOŠTITNJAČA– Glandula Parathyroidea

Je skupina 4-6 žlijezda smještenih uz štitnjaču
Građene su od 2 vrste stanica: glavne I oksifilne
Luče parathormon koji reguliše količinu Ca I P u krvi tako što povećava
količinu cirkulirajućeg Ca, a smanjuje količinu P potičući njegovo izlučivanje
putem mokraće
Smanjeno lučenje – HYPOPARATIROIZAM dovodi do smanjene količine Ca
u krvi što se očituje tetanijom mišića (grčenja mišića zbog povećane nervno
mišićne razdražljivosti)
Povećano lučenje (Hiperfunkcija) – HYPERPARATIORIDIZAM dovodi do
hiperkalcemije (povećana količina Ca u krvi) uslijed mobilizacije Ca iz kostiju
uslijed čega dolazi do dekalcifikacije I spontanih fraktura kostiju te taloženja
Ca u raznim organima
Smanjena količina Ca I P dovodi do RACHITISA kod djece, a kod odraslih do
OSTEOMALATIE

GRUDNA ŽLIJEZDA – Thymus

Postoji do puberteta nakon čega atrofira (nestane)
Hormon Thymusa djeluje tako što koči rast I razvoj polnih ćelija do puberteta a
utiče na razvoj psihe
Građena je od lobusa, a ovi od lobulusa koji se sastoje od limfocita I nakupina
epitelnih stanica
 GLANDULAE SUPRARENALE
NADBUBREŽNE ŽLJEZDE

Su parne žljezde smjestene na gornjem polu bubrega.

Građene su od kore i srži
Kora nadbubrežne žljezde luči hormone:

1. GLUKOKORTIKOIDI - povećava količinu šećera u krvi stimulišući

glukoneogenezu u jetri (stvaranje glukoze iz aminokiselina I bjelančevina)
-djeluju na proteine tako što smanjuju njihovu količinu u stanicama, a povećavaju
količinu u krvi
-djeluju na masti tako što povećavaju mobilizaciju masti iz masnih stanica I
pohranjuju ih u druge stanice radi korištenja u energetske svrhe
-najvazniji predstavnici: KORTIZON, HYDROKORTIZON
KORTIKOSTERON...
-regulaciju lučenja glukokortikoida vrši hipofiza preko ACTH mehanizam
negaivne povratne sprege
2. 17 KETOSTEROIDI – djeluju na promet I metabolizam bjelančevina
-tu spadaju: ANDROGENI I ESTROGENI hormoni koji djeluju kao muski
odnosno ženski spolni hormon pod čijim djelovanjem dolazi do razvoja
sekundarnih polnih osobina.
-sekundarne spolne osobine žene: rast grudi, nagomilavanje masnog tkiva bokove,
menstruacija.
-sekundarne spolne osobine muskaraca: rast spolnog organa, snažnija muskulatura,
dublji glas, rast brade I brkova.
-pri manjoj osnovnog spolnog hormona dolazi do feminizacije muškarca odnosno
maskulinizacije žene.

3.MINERALOKORTIKOIDI - djeluju na metabolizam I promet soli (kalij,

kalcij, natrij) I vode tako da povećaju reapsorpciju natrija u tubulima bubrega, a
pospješuju izlučivanje kalija, ppovećavaju volumen ekstracelularne tekućine a time
I krvi sto dovodi do hipertenzije
-najvažniji predstavnik je ALDOSTERON
-do smanjenog lučenja hormona kore nadbubrežne žljezde moze dovesti stanje
stresa ( stanje izazvano jakom traumom, visokom temperaturom, teškim
infekcijama itd.)

4. KORTIKOSTEROIDI – inhibiraju/koče alergijske I upalne reakcije

blokirajući antitjela
-smanjeno lučenje kortikosteroida dovodi do HYPOKORTICIZMA(Adisonova
bolest) : mišićna slabost, hipotenzija, hipotermija povraćanje, tamnije
pigmentiranje kože.
-pojačano lučenje – HYPERKORTICIZAM (Cusingova bolest): hipertenzija,
nagomilavanje masti na trbuhu, grudima, licu, šećerna bolest.

SRŽ NADBUBREŽNE ŽLJEZDE

 GLANDULAE ADRENALIS
Luči dva hormona:
ADRENALIN I NORADRENALIN (KATEHOLAMIN)
-djelovanje im je sločno djelovanju simpatikusa:
Djeluju podražajno na srce povećavajući snagu srčane kontrakcije, ubrzavaju rad
srca, djeluju vazikonstriktorno iizazivaju porast tlaka.

ULOGA HORMONA BUBREGA

(RENINA,ERITROPOETINA)
Pri nedovoljnom snadbjevanju bubrega krvlju smanjen je dotok kisika
(ANOKSIJA) te dolazi do oslobađanja fermenta RENINA koji prelazi u krv.
On u krvi djeluje na ANGIOTENZINOGEN koji se pretvara u ANGIOTENZIN a
on djeluje na sve krvne žile u organizmu I dovodi do vazokonstrikcije i
hipertenzije i stimuliše lučenje ALDOSTERONA (utiče na zadržavanje vode) .
ERITROPOETIN – nedostatak kisika u organizmu, stimuliše koštanu srž na
stvaranje eritrocita. Pri boravku na visokim planinama gdje je snižen atmosferski
pritisak smanjeno je snabdjevaje organizma kisikom i organizam se adaptira tako
što pojačano stvara eritrocita
Pri gubitku krvi usljed iskrvarenja također dolazi do povećanog stvaranja
eritrocita I do pojave RETIKULOCITA (mladih oblika eritrocita u perifernoj
krvi) .
Eritroproetin luče JUKSTAGLOMERULARNE ćelije bubrega a on ubrzava
sazrjevanje mladih eritrocita u koštanoj srži.
Osnovni stimulans za lučenje eritrocita je HIPOKSIJA.
Updated by
Sarac
 PROBAVNI/DIGESTIVNI SISTEM

CAVUM ORIS – usna šupljina

LINGUA – jezik
DENTES – zubi
PHARYNX – ždrijelo
OESOPHAGUS – jednjak
VENTRICULUS/GASTER – želudac
INTESTINUM TENUAE – tanko crijevo

Dijelovi tankog crijeva:

1. DUODENUM
2. JEJUNUM
3. ILEUM
INTESTINUM CRASSUM (COLON) – debelo crijevo
1. COLON ASCENDES – uzlazno crijevo
2. COLON TRANSVERSUM – poprečno crijevo
 3. COLON DESCENDES – silazno crijevo
4. COLON SYGMOIDEUM – sigmoidno/zavijeno crijevo
5. COLON RECTUM – ravno crijevo

GLANDULAE
Postoje:
1. ENDOKRINE
2. EGZOKRINE
GLANDULAE LACRINALES – suzne
GLANDULAE SUDORIFERAE – znojne
GLANDULAE SEBACEAE – lojne
GLANDULAE SALIVACEAE – pljuvačke

HEPAR – jetra
PANCREAS – gušterača
Probavnom traktu propadaju i žlijezde slinovice ili pljuvačne, koje luče pljuvačku
u usnu šupljinu sa probavnim fermentom koji započinje razgradnju ugljikohidrata.
Jetra luči žuč bez fermenata a gušterača luči probavni sok u DUODENUM koji
sadrži probavne fermente koji utiču na razgradnju ugljikohidrata, masti I
bjelančevina

CAVUM ORIS
Početni je dio probavnog sistema
Dno usne šupljine čini jezik (LINGUA)
Gornji dio čini nepce (PALATINUM)
Prednji I bočni dio čine gornja i donja vilica (MANDIBULA I MAXILLA)
Na ulazu usne šupljine se nalazi gornja I donja usna – LABIUM ORIS SUP. ET
INF.
Otvor između njih je RIMMA ORIS
Na poprečnom presjeku, usne su građene od 5 slojeva:
1. CUTIS – koža
2. SUBCUTIS – potkožno tkivo (masno)
3. PARS MUSCULARIS – musculus orbicularis oris
4. MUCOSA - sluznica
5. SUBMUCOSA – podsluznica

LINGUA
Mišićni organ pokriven sluznicom čiju površinu čini višeslojni pločasti neorožnjeni
epitel
Vrh jezika je APEX LINGUAE
Srednji dio je CORPUS
Stražnji dio je RADIX sa kojim je jezik pričvršćen za dno usne šupljine
Na površini jezika ispod sluznice nalaze se 4 vrste okusa: slatko, slano, kiselo i
gorko
Dno jezika je u medijalnoj liniji pričvršćen sa duplikaturom sluznice
FRENULUM LINGUAE
Ispred, ispod I sa strane jezika nalaze se otvori žlijezda koje luče pljuvačku
Motornu inervaciju jezika čini NERVUS HYPOGLOSSUS koji omogućuje
pokrete jezika, a senzibilne niti dolaze od NERVUSA GLOSSOPHARYNGEUSA

PALATINUM
PALATUM DURUM – tvrdo nepce
PALATUM MOLLE – mehko nepce

DURUM – u prednjem dijelu ga čini prednji dio maxillae – PARS

PALATINALIS MAXILLAE, a u stražnjem dijelu čine ga nepčane kosti OSSA
PALATINUM

MOLLE – građeno je od dvostrukog sloja sluznice, sa donje strane je sluznica

usne šupljine, a sa gornje strane sluznica nosne šupljine. Između tih sluznica je
glatko i vezivno mišićno tkivo. Sa sredine stražnjeg luka mekog nepca visi
RESICA/UVULA, a iza rubova mekog nepca su smješteni
KRAJNICI/TONSILLAE

PARS ALVEOLARIS MAXILLAE ET

MANDIBULAE
Prekriveni su sluznicom i vezivom te formiraju zubno meso – GINGIVAE
U alveolarnim nastavnicima gornje i donje vilice nalaze se zubne jamice
ALVEOLAE DENTES u kojima su usađeni zubi koji su pričvršćeni nitima za
zubne alveole

DENTES
DENTES DECIDUI – mliječni zubi, ima ih 20 (u jednoj vilici 4 sjekutića, 2
očnjaka, 4 kutnjaka)
DENTES PERMANENTES – trajni zubi, ima ih 32 (u jednoj vilici 4 sjekutića, 2
očnjaka, 4 pretkutnjaka, 6 kutnjaka)
Prema obliku zubi mogu biti:
  DENTES INCISIVI – sjekutići
 DENTES CANINI – očnjaci
 DENTES PREMOLARES – pretkutnjaci
 DENTES MOLARES – kutnjaci
Zub je građen od 3 dijela:
 Vanjski – kruna/CORONA
 Srednji – vrat/COLLUM
 Unutrašnji – korijen/RADIX

Caklina prekriva krunu, dentin se podvlači pod caklinu u vrat zuba

Cement gradi korijen zuba
Unutar zuba se nalazi pulpa, građena od vezivnog tkiva, arteriole i venule, limfne
žile i završetaka ogranaka 5. Moždanog žica NERVUSA TRIGEMINUSA

PHARYNX
Smješten je iza nosne i usne šupljine pa je sastavni dio i dišnog i probavnog
sistema
On povezuje usnu šupljinu sa jednjakom – OESOPHAGUSU
Ima 3 dijela:
4. EPYPHARYNX/NASOPHARYNX (povezan sa nosnom šupljinom)
5. MESOPHARYNX (srednji dio povezan sa usnom šupljinom)
6. HYPOPHARYNX (donji dio na koji se nastavlja jednjak – OESOPHAGUS)
NASOPHARYNX je povezan nosnom šupljinom – CAVUM NASII I ušnom šupljinom – CAVUM
TYMPANI preko kanala TUBA PHARYNGOTYMPANICA EUSTACHII

OESOPHAGUS
Elastična cijev smještena između ždrijela I želuca
Smješten je u stražnjem mediastinumu iza tracheae, prolazi kroz otvor HIATUS
OESOPHAGUS I ulazi u trbušnu šupljinu
Mali dio jednjaka koji se nakazi u trbušnoj šupljini iza diaphragme zove se PARS
ABDOMINALIS OESOPHAGEI
Jednjak je na poprečnom presjeku građen od 5 slojeva:
1. SEROSA – vezivo
2. SUBSEROSA – vezivo
3. PARS MUSCULARIS – sloj glatkih mišića
4. SUBMUCOSA – podsluznica
5. MUCOSA – sluznica, vezivo I epitel
Sluznica jednjaka ima uzdužne nabore koji se rastežu prilikom gutanja hrane
Stijenke jednjaka su međusobno priljepljene te ne postoji lumen osim prilikom
gutanja
 VENTRICULUS
Šuplji organ spojen, sa gornje strane sa jednjakom, sa donje strane sa
poprečnim dijelom tankog crijeva
Zid želuca građen je od istih slojeva kao jednjak (serosa, subserosa, pars
muscularis, mucosa, submucosa)
Mjesto ulaska jednjaka u želudac naziva se CARDIA, a završetak želuca I njegov
prelazak u tanko crijevo PYLORUS
I ulazak I izlazak iz želuca zatvara po 1 kružni mišić M. SPHINTER CARDIAE
ET PYLORI
Oni zatvaraju i otvaraju želudac propuštajući zalogaj hrane kojeg tjera peristaltički
val
Najviši dio želuca zove se FORNIX, srednji dio CORPUS, donji dio FUNDUS
Na želucu razlikujemo:
 prednju i stražnju stranu
 veliku i malu krivinu – CURVATURA MAIOR ET MINOR
Sluznica želuca nije glatka nego formira nabore koji idu paralelno sa malom
krivinom formirsjući prolaze – WALDEIEROVA CESTA
Sluznica je građena od cilindričnog epitela između kojeg se nalaze žlijezde
GLANDULAE GASTRICAE koje izlučuju želučani sok SUCCUS
VENTRICULUS koji prilikom prolaska hrane kroz jednjak popušta napetost
SPHINTERA CARDIAE te hrana prelazi u želudac
Po završetku probave u želucu želučani sadržaj prelazi u DUODENUM nakon što
je došlo do popuštanja SPHINTERA PYLORUSA
Sluznica želuca izlučuje hlorovodičnu kiselinu HCL pa je sadržaj želuca kiseo
(želučani aciditet)
 Smanjena kiselost - HYPOACIDITET
 Povećana kiselost - HYPERACIDITET
 Nedostatak kiseline – ANACIDITET
WALDEIROVA CESTA CARDIA FORNIX CORPUS
PYLORUS FUNDUS
Updated by Ismar 9.10.2022.

INTESTINUM TENUAE - tanko crijevo

Dugačko je 5-6m,
1. Početni dio se zove DUODENUM (DVANAESTNIK) i nastavlja se na
PYLORUS
2
2. Srednji dio tankog crijeva zove se JEJUNUM i on čini 3 tankog crijeva
3. Krajnji dio je ILEUM
Tačna granica između jejunuma i ileuma nema osim što je stijenka jejunuma
nešto deblja.

Stijenka tankog crijeva je građena od 5 slojeva:

 Subserosa
 Serosa
 Pars muscularis
 Submucosa
 Mucosa
 DUODENUM
Ima oblik slova G, početni dio je proširen i zove se BULBUS DUODENI
U zavijeni dio duodenuma uložena je glava gušterače CAPUT PANCREATIS
U sluznici duodenuma nalaze se BRUNNEROVE žijezde koje neutraliziraju kiseli
sadržaj koji dolazi iz želudca
U okomitom dijelu duodenuma, u njegovoj sluznici nalaze se 2 otvora preko kojih
se nalaze nabori sluznice koji čine 2 izbočenja:
 Papilla duodeni minor
 Papilla duodeni maior
Gornje izbočenje (duodeni minor) – na koji se otvara mali izvodni pankreasni
kanal DUCTUS PANCREATICUS MINOR
Donje izbočenje (papila vateri) – na koji se otvara veliki pankreasni kanal
DUCTUS PANCREATICUS MAIOR i žućovod DUCTUS CHOLEDOHUS
 JEJUNUM
Iznutra je obavijen sluznicom na čijoj površini je cilindrični epitel
Sluznica ima kružne nabore - PLICAE CIRCULARES KERTRINGI sa tih
nabora vise resice - VILLI INTESTINALES svaka ta resica je bogata kapilarnom
mrežom
Resice povećavaju resorpciju tankog crijeva, preko sluznice tankog crijeva vrši se
resorpcija u krv preko hranjivih materija
U sluznici tankog crijeva nalaze se LIEBERKUHNOVE KRIPTE
Te žlijezde su građene od 3 vrste stanica:
1. Vrčaste (luče sluz)
2. Panathove (luče crijevni sok SUCCUS ENTERICUS)
3. Nadomjesne (nadoknađuju propale stanice)
U jejunumu se nalaze nakupine sitnih limfnih čvorića PAYEROVE PLOČE
Tanko crijevo dobiva krv iz art.mesenterica sup. A vensku odvodi istoimena vena
u sistem vene porte.
Sa prednje strane vijuge crijeva su prekrivena sa OMENTUM MAIUS – velika
pregača koja se spušta sa velike krivine želudca
Crijeva su sa stražnje strane vezana za stražnji trbušni zid dijelom
PERITONEUMA koji se zove MESENTERICUM (držač crijeva)
 INTESTINUM CRASSUM – debelo cr
Započinje u desnoj ingvinalnoj regiji sa slijepim crijevom COECUM
Na mjestu spoja sa ileumom nalazi se ušće OSTIUM ILEOCOECALE
Preko ušća nalazi se nabor sluznice koji čini VALVULU ILEOCOECALE
Uspenjući dio COLONA je COLON ASCENDENS koji ispod jetre zavija
FLEXURA HEPATICA, onda ide poprečno COLONTRANSVERSUM, zatim
zavija ispod slezene čineći FLEXURA LIENALIS a onda se spušta prema dole
COLON DESCENDENS, zavija u obliku slova S i zove se COLON
SYGMOIDEUM koji završava sa ravnim debelim crijevom COLON RECTUM
čiji je otvor ANUS
Debelo crijevo prije završetka ima proširenje AMPULA RECTI
Stijenka colona pojačana je sa 3 vezivne trake TENIAE koje se pružaju duž
debelog cr.
Između tenia nalaze se na stijenci ispupčenja HAUSTRA
Ti nabori su kružni, a u rectumu postaju uzdužni
Najintenzivnija probava obavlja se u tankom crijevu
U debelom crijevu vrši se resorpcija vode iz crijevnog soka i formira FECES od
neprobavljenih ostataka hrane
Debelom crijevu dovodi krv art.mes sup. Et. Inf a vensku krv odvodi istoimena
vena u sistem vene porte
Limfu sakuplja ductus thoracicus longus iz brojnh limfni žlijezda a inervaciju čine
simpatikus i parasimpatikus

Updated by Emin Derviša 22.10.2022.

EGZOKRINE ŽLIJEZDE
Posjeduju izvorne kanale preko kojih svoje produkte luče na površinu kože ili
sluznice
Najvažniji sastavni dio njihovih produkata su fermenti koji pospješuju probavu
Ako se produkti egzokrinih žlijezda luče na površinu kože zovu se EKSKRETI
Ako se luče na površinu sluznice onda su SEKRETI
Endokrine žlijezde svoje produkte – hormone, luče direktno u krv i zovu se
INKRETI
GLANDULAE SALIVACEAE
Nalaze se u predjelu usne šupljine ugrađene u njen zid
Ima ih 3 para:
 GLANDULA PAROTIS – nalazi se ispred i ispod usne školjke, njen izvodni
kanal stvara se na bukalnoj sluznici iznad kutnjaka
 GLANDULA SUBLINGUALIS – podjezična žlijezda, njen izvodni kanal
izlijeva se na sluznicu ispod jezika
 GLANDULA SUBMANDIBULARIS – njen izvodni kanal izlijeva se sa
strane zuba donje vilice
Žlijezde izgledaju poput grozda koji se sastoji od alveola unutar kojih se nalaze
cjevčice ili TUBULI

HEPAR – jetra
Smještena je ispod desnog rebarnog luka u desnom hipohondriju
Sastoji se od 3 režnja:
 LOBUS DEXTER – desni režanj
 LOBUS SINISTER – lijevi režanj
 LOBUS QUADRATUS – stražnji režanj koji pripada grupi parenhimnih
organa (npr. gušterača, bubrezi), koji su građeni po istom anatomskom
principu, od vezivne mreže/STROME koja im daje čvrstoću, a unutar mreže
nalazi se meki parenhim

PARENHIM – građen je od visoko diferenciranih stanica specifičnih samo za taj

organ
Takvih stanica u drugim organima nema
Parenhim jetre građen je od jetrenih stanica hepatocita koji unutar sebe formiraju
specifične zvjezdolike formacije koji se zovu ACINUSI
ACINUSI formiraju lobuluse/režnjiće, a oni lobuse
U sredini acinusa nalazi se centralna vena
Hepatociti acinusa luče žuč – CHOLOS
Žuč prelazi u međustanične prostore iz kojih se sakupljaju u sitne žučne cjevčice, u
žučne kapilare (smještene između acinusa)
Ove sitne žučne cjevčice sakupljaju se u veće, i na kraju se žuč odvodi iz jetre
putem DUCTUS HEPATICUSA
Izvana je jetra obavijena čvrstom vezivnom opnom – CAPSULA HEPATIS
GLISSONI
Jetra je sa prednjim trbušnim zidom spojena duplikaturom peritoneuma –
LIGAMENTUM FALCIFORME HEPATIS, a sa želucem je spojena sa malom
pregačom OMENTUM MINUS
Sa donje strane jetre nalaze se ulazna vrata jetre – PORTA HEPATIS, ,jesto gdje u
jetru ulazi VENA PORTE i ARTERIA HEPATICA, a izlazi DUCTUS
HEPATICUS
Unutar mreže nalazi se parenhim, na površini je obavijena capsulom
Ispod jetre nalazi se žučni mjehur ili VESICA FELLEA
 TOK ŽUČI
Žuč koju stvaraju jetrene stanice izlazi iz jetre kroz DUCTUS HEPATICUS, zatim
prelazi u DUCTUS CYSTICUS i odlazi u žučni mjehur, u žučnom mjehuru žuč se
koncentrira (zgušnjava) i postaje gušća
Žuč iz žučnog mjehura ponovo prolazi kroz DUCTUS CYSTICUS I odlazi u
glavni žućovod DUCTUS CHOLEDOLUS koji se otvara u DUODENUM I otvara
se na PAPILLI DUODENI MINOR zajedno za velikim izvodnim pankreasnim
kanalom na PAPILLI DUODENI MAIOR

Endotelne stanice jetrenih kapilara (KUPFEROVE STANICE) imaju sposobnost

fagocitoze
Jetru snabdjevaju 2 krvotoka:
 NUTRITIVNI – art. i ven. Hepaticae
 FUNKCIONALNI – vena Porte
Između njih se stvaraju komunikacije, pa anastamozriaju (prenose) sistem vene
porte i vene cave inferior
Updated by Ramsi 6.11.2022.

Pancreas - Gušterača
Nalazi se u srednjem dijelu abdomena uz stražnji trbušni zid, smješten iza
želuca u visini 2. Do 3. Lumbalnog kralješka, nalazi se u zavijenom dijelu
duodenuma
Građen je od 3 dijela:
 CAPUT PANCREATIS – smještena u zadnjem dijelu duodenuma
 CORPUS PANCREATIS – srednji dio
 CAUDA PANCREATIS – rep koji doseže do –

Pancreas je i egzokrina žlijezda (sa vanjskim lučenjem) endokrina (sa unutrašnjim)

EGZOKRINI DIO pancreasa građen je od ACINUSA koji luče sok SUCCUS
PANCREATICUS
Njega skupljaju dva izvodna pancreasna kanala, preko kojeg se njegov sok izlučuje
u DUODENUM, a to su:
 DUCTUS PANCREATICUS MINOR (SANTORINI) – koji se otvara na
PAPILA DUODENI MINOR
 DUCTUS PANCREATICUS MAIOR (VINSUNG) – koji se otvara
PAPILA DUODENI MAIOR sa DUCTUS CHOLEDOHUS
ENDOKRINI DIO LANGERHANSOVI OTOCI - nakupina tkiva koji se sastoje
od alpha i beta stanica, a oni pripadaju endokrinom sistemu, taj dio nema
izvodnih kanala, već svoje produkte luče direktno u krv, a to su: GLUKOGEN i
INSULIN
Oni se luče direktno u krv i regulišu količinu šećera(glukoze) u organizmu
INSULIN - omogućava iskorištavanje glukoze iz krvi u stanicama
Nedostatak insulina dovodi do povišenog šećera u krvi, odnosno bolesti –
DIABETES MELLITUS

PROBAVNI SOKOVI

U probavi hrane sudjeluje 5 vrsta probavnih sokova

 3 vrste izlučuju probavne žlijezde – pljuvačna, jetra i gušterača
 2 vrste luče sluznice želuca i tankog crijeva – succus entericus, ventriculi

SALIVA
Luče je pljuvačne žlijezde ili žlijezde slinovnice, izluči se 1000-1500cm3 u danu a
pH je 7
Sastoji se od anorganskih tvari(vode i soli), organskih(MUCIN – sluz) i fermenata
Glavni ferment pljuvačke je PTYALIN
On započinje probavu u usnoj šupljini razgradnjom ugljikohidrata
Pljuvačka sadrži I male količine fermenata MALTAZE i LIPAZE
Povećano lučenje pljuvačke je HIPERSALIVACIJA

SUCCUS VENTRICULI
Luče ga želučane žlijezde GLANDULAE GASTRICAE koje se nalaze u
želučanoj sluznici
Želučani sok je jedini kiseli sok čiji je pH od 1 do 3,5
U jednom danu ga se izluči 1500 – 2000cm3
Sastoji se od anorganskih tvari(voda, sol, solna kiselina, želučana kiselina),
organskih (MUCIN – sluz) i fermenata
Želučana kiselina se većim dijelom sastoji od HCL koju izlučuju žlijezde, a
manjim dijelom sastoji se od mliječne kiseline koju ne izlučuje sluznica želuca, već
ona nastaje zbog mliječno kiselog vrenja pod utjecajem bakterija
Solna kiselina se u želucu djelomično veže, to su slobodna i vezana solna kiselina,
a zajedno čine ukupni aciditet (kiselost) želuca
FERMENTI ŽELUČANOG SOKA
1. PEPSIN – razgrađuje proteine na polipeptide i peptone tako da razgradnja
proteina počinje u želucu
2. HEMOZIN – izaziva grušenje mlijeka u želucu
3. LIPAZA – ferment koji djeluje na razgradnju masti zbog kisele reakcije
želučanog soka. Lipaza može razgraditi samo od ranije emulzirane masti
(žumanjak i mlijeko)
4. INTRINSK(CASTELOV) FAKTOR – važan je za resorpciju vitamina
B12, njegov nedostatak može dovesti do anemije ili je onemogućena
resorpcija jer je vitamin B12 zajedno sa željezom potreban za stvaranje
eritrocita

CHOLOS
Jedini probavni sok bez fermenata
Žuč se stvara u jetri, koncentruje se u žučnom mjehuru, preko glavnog žučnog
kanala dolazi u duodenum. pH je oko 8
Žuč se sastoji od anorganskih tvari (voda i žučne soli) i organskih tvari (žučne
boje, pigmenta, kolesterola, masne kiseline)
Žučni pigment je BILIRUBIN (nastaje raspadom eritrocita)
BILIRUBIN se stvara iz krvnog pigmenta i hemoglobina u jetri.
Bilirubin daje zelenu boju žuči .
Putem žučnih vodova, žuč odlazi u duodenum i izlučuje se iz duodenuma
Žučne soli iz žuči imaju važnu ulogu u resorpciji vitamina topivih u masti
liposolubilni A,D,E, K.
Djelovanje LIPAZE iz pancreasa koja razgrađuje masti, moguća je jedino u
prisustvu žuči
SUCCUS PANCREATICUS
Luče ga pancreasni acinusi/egzokrini dio pancreasa koji se preko malog i velikog
pancreasnog kanala izlijeva u duodenum
U toku 24h stvori se 500-1000cm3 pancreasnog soka čiji je pH 7-8
Sastoji se od anorganskih tvari (vode i soli) i organskih tvari (fermenata)
Pancreasni sok ima 3 vrste fermenata:
1. PROTEOLITIČKI – djeluje na razgradnju bjelančevina, a tu spadaju:
 TRIPSIN – rastvara polipeptide i peptone do peptida i aminokiselina
 HIMOTRIPSIN – djeluje slično ali i gruša mlijeko
 PEPTIDAZE
2. LIPOLITIČKI – razgradnja masti, a tu spadaju:
 LIPAZA – može da razgradi samo od ranije emulzirane masti
 STEAPSIN – rastvara neutralne masti ali u prisustvu žuči
3. AMILOLITIČKI – djeluju na razgradnju ugljikohidrata
 DIJASTAZA
 PANCREASNA AMILAZA

SUCCUS ENTERICUS
Stvaraju ga Brunnerove žlijezde iz duodenuma u manjoj mjeri (50-100cm3) a
većim dijelom ga stvaraju Liberkuhnove kripte (200cm3)
On je od neutralnog do alkalnog pH
Sastoji se od anorganskih tvari (voda, soli) i organskih tvari (mucin, fermenti)
FERMENTI CRIJEVNOG SOKA
1. ERIPSIN – razgradnja peptona do aminokiselina
2. CRIJEVNA LIPAZA – za probavu masti, do masnih kiselina I glicerola
3. CRIJEVNA AMILAZA – razgradnja ugljikohidrata do glukoze
4. KAROTINAZA – iz karotina (provitamin A -> vitamin A)
U crijevima je prisutna normalna crijevna flora, odnosno mikroorganizama koji
potpomažu normalnu probavu hrane (laktobacili, enterokoki, u manjoj mjeri
gljivice)

SUCCUS INTESTINI CRASSI

Stvara se mala količina ovog soka jer se glavna probava završava u tankom crijevu
U debelom crijevu su također prisutne bakterije (COLLI BACILI) koje dovode do
truljenja ostatka hrane koji dovode do stvaranja fecesa od neprobavljenih ostataka
hrane pri čemu važnu ulogu ima CELULOZA
Celuloza organa ne razgrađuje, ali je ona u zdravom probavnom traktu, osigurava
normalnu probavu i normalno stvaranje fekalnih masa

PERITONEUM
Vezivno endotelna opna koja ima 2 dijela:
 PERITONEUM PARIETALE – oblaže zidove trbušne šupljine
 PERITONEUM VISCERALE – oblaže organe trbušne šupljine
DUPLIKATURE PERITONEUMA
 OMENTUM MAIUS – velika pregača, spušta se sa velike krivine želuca I
pokriva vijuge crijeva
 OMENTUM MINUS – mala pregača, pruža se od jetre do male krivine
želuca
 MESENTERIUM – fiksira stražnju stranu tankog crijeva za trbušnu šupljinu
 MESOCOLON – povezuje stražnju stranu debelog crijeva za stražnju
trbušnu stijenku
Peritoneum je građen od endotela i veziva, bogat je krvnom cirkulacijom, ima
ulogu u regulaciji metabolizma, odnosno prometa vode i soli
Ima mogućnost resorpcije i eskudacije, a pored toga peritoneum mehanički štiti
organe koje prekriva

FIZIOLOGIJA PROBAVE
FIZIOLOGIJA USNE ŠUPLJINE
Probava započinje u usnoj šupljini usitnjavanjem pomoću zuba
Zameci zuba stvaraju se u 6. nedjelji embrionalnog života
Prva denticija(mliječni zubi) izbijaju od 6. mjeseca do kraja 2. godine života
Trajno zubalo započinje ispadanjem mliječnih zuba u 7. godini, a zadnji kutnjaci
izbijaju oko 20. godine
Za normalni razvoj zuba potrebni su hormon rasta, štitnjače, doštitnjače, zatim
kalij i D vitamin
Usitnjena i dobro sažvakana hrana preduvjet je dobre probave
Dobro sažvakana hrana lakše se mješa sa pljuvačkom i omogućuje bolje djelovanje
PTYALINA, a kasnije i fermenata u donjim djelovima probavnog trakta
U usnoj šupljini drobljenjem hrane formira se zalogaj BOLUS
Kad bolus dospije na korijen jezika dolazi do refleksivnog gutanja hrane
FIZIOLOGIJA ŽDRIJELA
Sastoji se u prenosu hrane iz usta u jednjak refleksivnom radnjom – DEGLUTITIO
Gutanje ima 3 faze:
1. VOLJNA – početna faza
2. PHARINGEALNA – kretanje sadržja kroz ždrijelo
3. OESOPHAGEALNA – kretanje sadržaja kroz jednjak
Za vrijeme pharingealne faze zatvara se grkljan, a otvara jednjak
FIZIOLOGIJA JEDNJAKA
Hrana se kod jednjaka kreće u vidu peristaltičkog vala(stezanje lumena I
potiskivanje hrane)
Gutanje je refleksna radnja, a centar za gutanje smješten je u produženoj moždini I
vrši radnju te funkcije preko 5., 9. i 10. Nerva (trigeminus, glossopharingeus,
vagus)

FIZIOLOGIJA ŽELUCA
Uloga sphintera cardie je da spriječi vraćanje hrane/ REGURGITATIO iz želuca u
jednjak
Funkcija želuca je da služi kao rezervoar za hranu i kao mjesto gdje se ona
mehanički i hemijski mijenja
Hrana se zadržava 2-6h u želucu ovisno o sastavu hrane
Zapremina želuca je oko 1,5l, u njemu vlada kisela sredina zbog prisustva HCL
koja uništava pospjele mikroorganizme
U želucu se resorbira mali broj sastojaka (alkohol, neki lijekovi, vitamin B12
pomoću unutrašnjeg faktora(INTRINSK)
Želučani sadržaj zove se HIMUS
U njemu se prekida djelovanje PTYALINA, a s tim i razgradnja ugljikohidrata
započeta u usnoj šupljini (zbog kisele sredine želuca), a započinje razgradnja
bjelančevina pomoću želučanih fermenata
Hrana se kroz želudac također kreće u vidu peristaltičkog vala, te se pomjera
prema duodenumu, prelazak hrane iz želuca u duodenum vrši se na osnovu razlike
u pritisku sa jedne i sa druge strane pylorusa, tlak hrane u želucu na pylorusu je
veći zbog čega se pylorus otvara i hrana prelazi u duodenum
Kao i količini hrane dospjele u probavni trakt
Podražaj za lučenje probavnih sokova može biti izazvan psihički preko vidnog,
slušnog, njušnog, okusnog živca ili vidnim dolaskom hrane u želudac
TANKO CRIJEVO
Najintenzivnija probava odvija se u tankom crijevu jer se većina hranjivih
sastojaka u njemu razgrađuje zbog obilja probavnih sokova i fermenata
Utankom crijevu su prisutni sekreti iz želuca, jetre, gušterače i samog tankog
crijeva
FUNKCIJE TANKOG CRIJEVA
1. Alkalizacija sadržaja dospjelog iz želuca da bi ga pripremili za djeovanje
crijevnih probavnih sokova
2. Lučenje probavnih sokova
3. Primanje pancreasnog soka i žuči
4. Nastavlja se probava ugljikohidrata uz pomoć amilaze i dijastaze
5. Nastavlja se razgradnja bjelančevina na djelovanje tripsina i eripsina
6. Započinje probava masti uz pomoć žuči i fermenata lipaze
7. Upijanje hranjivih sastojaka preko crijevnih resica i predavanje portalnom
krvotoku koji preradom odlazi u jetru
8. Transport vode i neprobavljenih ostataka hrane u debelo crijevo
CRIJEVNA FLORA
Crijevna flora je normalno prisustvo bakterija u tankom crijevu koje omogućuju
zajedno sa fermentima normalnu probavu
Te bakterije su: laktobacili, enterokoki, kolibacili, gljivice
Preduga upotreba antibiotika može uništiti crijevne bakterije zbog čega dolazi do
razmnožavanja gljivice MONILLIA ALBICANS I pojave MONILIAZA
Normalna ravnoteža u odnosu između mikroorganizama u crijevima je EUBIOZA,
a poremećaj jedne crijevne flore tj. Razmnožavanje jednog mikroorganizma na
osnovu drugih je DISBIOZA (dovodi do crijevnog poremećaja)
Vrlo često crijevna flora ovisi o načinu ishrane, a može se mijenjati tokom života
jedne osobe ovisno o ishrani
Crijevni sadržaj se potiskuje prema donjim dijelovima probavnog trakta
peristaltičkim valovima
Oni se javljaju svakih 30 sekundi
Peristaltika, naročito želuca javlja se bez obzira da li je želudac prazan ili sadrži
hranu
Peristaltika praznog želuca može dovesti do neprijatnog osjećaja i boli zbog koga
je najbolje za probavni sistem da se u želucu uvijek nalaze manje količine hrane
(češći, a manji obroci)
FUNKCIJE DEBELOG CRIJEVA
1. Prima sadržaj iz tankog crijeva
2. Luči sluz koja se miješa sa crijevnim sadržajem
3. Vrši se resorpcija vode i soli
4. Odvija se truljenje ostataka hrane
5. Vrši se inaktivacija štetnih produkata metabolizma (indol, statol, fenoli)
6. Formiranje fecesa čijem nastanku naročito povoljno djeluje celuloza koju
crijeva ne probavljaju ali ona povećava voluminoznost stolice i olakšava
probavu (celuloza ima povoljan uticaj na zdrava crijeva, dok kod upalnih
procesa na sluznici probavnog trakta može imati negativan učinak)
Debelo crijevo sadrži mali broj žlijezda koje luče sluz koja štiti sluznicu crijeva
U debelom crijevu se takodđer nalazi crijevna flora (enterokoki, stafilokoki,
gljivice)
Uz prisustvo ovih bakterija odvijaju se procesi truljenja i gnjilenja hrane pri čemu
se neutrališu otrovni sekreti toksičnih spojeva
FUNKCIJE JETRE
1. U njoj se vrši izmjena ugljikohidrata koji se prerađuju u glikogen koji
predstavlja rezervu od koje se izdvajaju molekule glukoze I ubacuju u
krvotok
2. Vrši se prerada bjelančevina
3. Izmjena masti i njihovo pohranjivanje u potkožno masno tkivo
4. Vrši se detoksikacija (uništavanje toksina i štetnih tvari)
5. U jetri se formira UREA iz ostataka bjelančevina
6. U njoj se stvaraju albumini I fibrinogen
7. U njoj se stvara žuč
8. Ona je rezervoar krvi, a u embrionalno doba hematopoetski organ
RAZGRADNJA UGLJIKOHIDRATA
Započinje u ustima razgradnjom ptyalina koji vrši razgradnju do disaharida
U želucu se nastavlja djelovanje ptyalina dok ga ne uništi solna kiselina
U tankom crijevu amilaza i dijastaza rastvaraju se disaharide do monosaharida
(glukoza, fruktoza.. itd)
RAZGRADNJA MASTI
U ustima se ne rastvaraju
U želucu želučana lipaza rastvara samo emulgirane masti na masne kiseline i
glicerol
U crijevima žuč emulgira masti a zatim pancreasna i crijevna lipaza rastvaraju
masti do masnih kiselina i glicerola
RAZGRADNJA BJELANČEVINA
U ustima se ne rastvaraju
U želucu pepsin rastvara proteine na polipeptide i peptone
U crijevima tripsin i eripsin rastvaraju bjelančevine do aminokiselina

METABOLIZAM
Metabolizam je skup svih aktivnosti u ćelijama i tkivima, fizičkih i hemijskih
procesa na ugljikohidratima, mastima, bjelančevinama i vitaminima
Ti procesi su pod uticajem enzima i hormona
Iz metaboličkih procesa se dobija energija potrebna za sve životne radnje (rast,
obnova tkiva, regulacija temperature, rad mišića, sekrecija žlijezda itd…)
ANABOLIČKI PROCESI – dovode do stvaranja kompleksnih jedinjenja
ugljikohidrata, masti, bjelančevina, monosaharida, aminokiselina i glicerola
KETABOLIČKI PROCESI – razlažu se hranjive materije radi stvaranja energije
BAZALNI METABOLIZAM
Bazalni metabolizam (BM) je količina energije koja se odvija u bazalnim uslovima
Minimalna količina energije potrebna je za održavanje životnih funkcija (disanje,
funkcija krvotoka, rad bubrega)
Bazalni uslovi(za određivanje): psihičko I fizičko mirovanje 1 sat prije mjerenja,
hrana se ne unosi 12 sati prije mjerenja, odgovarajuća je temperatura
Za žene BM iznosi 151-159 KJ, dok za muškarce 159 – 167 KJ

ANATOMIJA IV. MODUL

SYSTEMA URINARIUM – uropoetski sistem
1. REN – bubreg
2. URETHER – mokraćovod
3. VESICA URINARIA – mokraćni mjehur
4. URETHRA – mokraćna cijev

REN – bubreg
Parenhimni je organ oblika zrna graha i smješten je u visini 12. rebra
Na sredini unutrašnjeg ruba nalazi se HYLUS RENIS, gdje ulaze ARTERIA
RENALIS i mokraćovod – URETHER
Bubreg je građen od vezivne strome, unutar koje se nalazi sistem glomerula I
tubula
Izvana je obavijen vezivnom opnom - CAPSULA FEBROSIS RENIS, oko nje se
nalazi CAPSULA ADIPOSA RENIS građena od masnog tkiva
Ispod capsule nalazi se vanjski sloj bubrežna kora - CORTEX RENIS, a
unutrašnji sloj je MEDULA RENIS i nju čini osnovni bubrežni element
NEFRON, a njega čine GLOMERUL i TUBULI
Uz sami hylus nalazi se sistem šupljina PYELON RENIS iz kojeg se nastavlja
URETHER, dok prema meduli prelazi u sistem čašica – CALICES RENALIS
U kori bubrega nalaze se GLOMERULI a u meduli su cjevčice – TUBULI koje
grade oblike slične piramidi – PYRAMIS
MEDULA RENIS PYRAMIS CORTEX RENIS CAPSULA

URETHER PYELON CALICES RENIS GLOMERULI

GLOMERUL – mikroskopski sitno klupko kapilara arterijskog sistema bubrega,
posjeduje dovodnu arteriju - VAS AFERENS I odvodnu - VAS EFERENS
Svaki bubreg ima oko 1,5 miliona glomerula koje postoje pri rođenju
Propali glomeruli se ne obnavljaju!
MALPIGIJEVO TJELAŠCE – građeno je od BOWMANOVE KAPSULE koja
obavija glomerul
TUBULI – sistem cjevčica koje se nastavljaju iz Bowmanove kapsule u kori,
pružaju se prema meduli, ulaze u piramide I ulijevaju se u PYELON preko čašica -
CALIX

Tubuli se dijele na:

1.TUBULI CONTORTI I REDA
2.HENELEOVA PETLJA
3.TUBULI CONTORTI II REDA
4.TUBULI RECTI – udružuju se u veće kanaliće koji se ulijevaju u čašicu
pyelona
Mokraća se stvara u GLOMERULIMA, a koncentrira u TUBULIMA

URETHER – mokraćovod
Duga tanka cijev kojom se mokraća provodi od bubrega do mjehura
Mjesto gdje se mokraćovod ulijeva u mokraćni mjehur zove se ORIFICIUM
URETHERIS
Zid mokraćovoda je građen od 5 slojeva:
1. SEROSA
2. SUBSEROSA
3. PARS MUSCULARIS
4. MUCOSA
5. SUBMUCOSA
VESICA URINARIA – mokraćni mjehur/bešika
Smještena je u maloj zdjelici, služi kao rezervoar za mokraću čiji je kapacitet oko
500cm3
Pražnjenje mjehura je refleksno, regulisano autonomnim sistemom
Na izlazu iz mjehura se nalazi MUSCULUS SPHINTER VESICAE
URINARIAE
Updated by Ramsi 18.1.2023.

URETRA – vanjska mokraćna cijev

Je tanka cijev koja se nastavlja na mokraćni mjehur, putem čega se mokraća
izlučuje
Duga je 3-4cm kod žena a kod muškaraca 15-20cm
Uretra muškarca ima 4 dijela:
 Pars Intramuralis – prolazi kroz zid m. mjehura
 Pars prostatica – prolazi kroz prostatu
 Pars diaphragmatica – prolazi kroz urogenitalnu membranu
 Pars cavernosa uretrae – prolazi kroz muski spolni organ
U uretru muškarca u području prostate ulaze 2 sjemenovoda
P. INTRAMURALIS P. PROSTATICA P. DIAPHRAGMATICA P.
CAVERNOSA URETRAE

URIN – mokraća, bistra žućkasta tečnost specificne tezine 1002-1030 i mirisa na

amonijak
Sadrži 95% vode te soli : natrij, kalij, hlor, amonijak, fosfate urobilin i
urobilinogen, urea
PH = 5–7

FIZIOLOGIJA BUBREGA
Bubrezi su vitalni organi, bez 1 bubrega život je moguć ali bez oba nije zbog
nemogućnosti izlučivanja toksični supstanci putem mokraće, time dolazi do
povećane količine uree u krvi što dovodi do stanja UREMIA
 Nemogućnost stvaranja mokraće - ANURIA
 Povećano stvaranje - POLYURIA
 Otežano mokrenje - DYSURIA
 Zadržavanje mokraće u mjeheru zove se – RETENCIJA URINA
STVARANJE MOKRAĆE
Nastaje :
 Filtracijom u glomerulima
 Resorpcija u tubuli kontorti I reda i henleovoj petlji
 Sekrecija preko tubuli kont. II reda dok tubuli recti sakupljaju u pyelon
U glomerualrnim kapilarima u koje je krv došla preko VAS AFFERENSA
isfiltrira se u Bowmanovu Kapsulu oko 90% plazme I taj filtrat se naziva
primarna mokraća koja je po sastavu slična plazmi
Ona zatim teče u TUBULI CONTORTI I reda gdje se vrši resorpcija u kapilare
onih sastojaka koji su organizmu potrebni, prvenstveno voda
U TUBULE CONTORTE II reda se secerniraju štetne tvari te nastaje
sekundarna mokraća
Kroz bubreg u toku 24h proteče oko 500ml krvi iz koje se isfiltrira 150l primarne,
odnosno 1,5l konačne mokraće
Na mokrenje utiču antidiuretski hormon, aldosterone (mineralokortikod) I
hipotalamus

MIKCIJA - mokrenje
Reguliše je centar u produzenoj mozdini, simpatikus djeluje na zadržavanje
mokraće tako što steže M. SPHINCTER I koči M. DETRUSOR
Parasimpatikus omogućava mokrenje tako što popušta pritisak M. DETRUSOR te
dovodi do propuštanja mokraće u uretru

FUNKCIJE BUBREGA
1. Izlučivanje otpadnih tvari metabolizma (urea, kreatin, mokraćne kiseline)
2. Održavanje stalnosti unutrašnjih uvjeta u organizmu - HOMEOSTAZA
3. Održavanje volumena tekućine
4. Regulacija krvnog tlaka
5. Uticaj na sastav i koncentraciju tjelesne tekućine
6. Uticaj na acidobaznu ravnotežu

ULOGA BUBREGA
Da bi se odvijali enzimski procesi koncentracija H jona treba se održavati u vrlo
uskim granicama
Koncentraciju H jona označavamo kao pH vrijednost
Niski pH odgovara visokoj koncentraciji H jona – ACIDOZA
Visoki pH odgovara niskoj koncentraciji H jona - ALKALOZA
Normalni pH krvi je 7,35 – 7,4
U organizmu mora postojati ravnoteža prilično kiselih i baznih elemenata u krvi, u
održavanju te ravnoteže sudjeluju bubrezi, puferski sistem I pluća
PUFERSKI SISTEMI su hemijski spojevi koji se sastoje od slabih kiselina I
njihovih soli, imaju ulogu da u otopini održavaju stalni PH
Najvažniji puferi su : Bikarbonati, fosfati, bjelančevinasti puferi
Bikarbonatni puferski sistem – smjesa ugljične kiseline H2CO3 I natrij
karbonata Na2COH
Ugljična kiselina je slaba kiselina
Ako se otopini pufera doda jaka baza nastaje reakcija NaOH + H2CO2 
NaHCO3+H2O
Rezultat ove reakcije je da se jaka baza NaOH zamjenjuje sa slabom NaHCO3

KLIRENS
Izlučivanjem bubrezi djeluju kao ekskrecioni organi koji čiste organizam i krv od
štetnih supstanci
Metode i testovi koji ispituju jačinu glomerularne filtracije zovu se KLIRENSI
Klirensom se određuje sposobnost bubrega da očisti organizam od određene
supstance i izluči je putem mokraće
Funkcionalna sposobnost bubrega jednaka je količini materije u mokraći i količina
materije u krvi od štetnih supstanci
Povećana koncentracija materije u mokraći ili smanjena u krvi omogućuje bolju
koncentraciju bubrega
Klirens neke supstance je zapremina plazme koju bi bubreg mogao potpuno očistiti
od određene supstance u 1min
Ukoliko je klirens veći utoliko je funkcija bubrega sposobnija jer očisti veću
količinu plazme
Ukoliko je klirens smanjen bubreg je insufitientan
Klirens uree iznosi 75ml u minuti
Klirens kreatinina iznosi 100ml u minuti

ŽENSKI POLNI ORGANI

Dijele se na vanjske I unutrašnje

U vanjske spadaju:
 VULVA(stidnica) – koju sačinjava:
1. LABIA MAIORA(velike usne) – koje predstavljaju nabore kože I
potkožnog masnog tkiva.
2. LABIA MINORA(male usne) – nabori sluznice građeni od
neorožnjenog višeslojnog pločastog epitela
Na spoju malih usana nalazi se CLITORIS ili dražica ispod kojeg se nalazi
vanjski otvor urtetre

UNUTRAŠNJI POLNI ORGANI

VAGINA – RODNICA
Čini prelaz prema unutrašnjim organima žene.
Građena je u obliku cijevi koja se sastoji od veziva i glatke muskulature duge oko
11cm, a širine 3-4cm.
Iznutra je obavijena višeslojnim pločastim neorožnjenim epitelom
Ulaz u vaginu je prekriven vezivnom epitelnom opnom – HIMEN
U sluznici vagine nalaze se žlijezde čiji se izvorni kanali otvaraju u lumen I vlaže
je svojim sekretom
Na ulazu u vaginu nalaze se GLANDULAE BARTHOLINI čiji se izvodni kanali
otvaraju uz himen
U gornji dio vagine strši vaginalni dio maternice – PORTIO VAGINALIS UTERI

UTERUS – MATERNICA
Mišićni organ oblika izvrnute kašike
Na njoj razlikujemo dijelove:
 PORTIUM VAGINALIS – vaginalni dio maternice
 COLLUM – vrat maternice
 CORPUS – tijelo maternice
 FUNDUS – dno maternice
Vaginalni dio maternice zajedno sa collumom čini CERVIX
Stijenka maternice građena je od tri sloja:
1. PERIMETRIUM – peritoneum
2. MYOMETRIUM – mišić
3. ENDOMETRIUM – sluznica
Sluznica maternice podložna je promjenama za vrijeme menstrualnog ciklusa
Na njoj razlikujemo dva sloja:
1. STRATUM BAZALE – duboki sloj
2. STRATUM FUNCIONALE – površinski sloj koji za vrijeme menstruacije
oljušti, a za vrijeme trudnoće stvara DECIDUU od koje se razvija
PLACENTA
Šupljina maternice naziva se CAVUM UTERI i u njoj se otvaraju jajnici
Sluznica je građena od cilindričnog epitela sa trepljama
Cervix maternice žlijezde koje luče sluz koja strši poput čepa – KLISTEROV ČEP
kroz otvor cervixa u vagini, a koji je za vrijeme ovulacije prohodan za spermije
JAJOVODI – TUBAE UTERINAE
Parni organi oblika cijevi koji se stvara u šupljini uterusa
Građen je od 5 slojeva (serosa, subserosa, pars muscularis, submucosa, mucosa)
Na lateralnom kraju jajovoda nalazi se proširenje AMPULA koja se završava
resicama FIBRIJE koje strše u peritonealnu šupljinu, gdje se jajovod i otvara
Preko tuba I uterusa prebačen je peritoneum čineći DUPLIKATURU
PERITONEUMA

OVARIUM -JAJNIK
Spolna žlijezda žene veličine I oblika badema, ima endokrinu i germinativnu ulogu
Nakon puberteta u jajniku se stvara jajašce ili OVULUM koje izrasta prema
površini jajnika povećavajući mjehurić u kojem se nalazi
Taj mjehurić zove se FOLLICULUS, a kad dospije na površinu jajnika zove se
grafov folikul
Kad mjehurić pukne iz njega izlazi zrelo jajašce u abdominalnu šupljinu gdje ga
prihvataju fimbrije jajovoda i usišu ga u lumen
Folikul se za to vrijeme ispunjava žutom masom koja djeluje kao endokrini organ I
zove se žuto tijelo - CORPUS LUTEUM
TUBAE UTERINAE
Folikul luči hormon FOLIKULIN, a žuto tijelo PROGESTERON
Jajnik ima KORTIKALNI I MEDULARNI dio
Kod novorođenog ženskog djeteta postoji oko 500 000 premedijalnih folikula od
kojih će se u fertilnom dobu žene razviti oko 300-400 folikula
Jajašce ili OVULUM razvija se iz zametne stanice OGONIUM, a to sazrijevanje
zove se OOGENEZA
ŽENSKI POLNI HORMONI
Funkcija ovaria sastoji se od djelovanja 2 hormona od kojih svaki djeluje u svoje
vrijeme

 FOLIKULIN(ESTRADIOL) – luči ga folikul ovaria. U djetinjstvu

se luče male količine estrogena, intenzivno lučenje je u doba puberteta (10-
14 godina), maksimum se doseže oko 35. godine, a između 45.-50. godine
prestaje lučenje estrogena
 Smanjeno lučenje estrogena naziva se – KLIMATERIJ, dok potpuni
prestanak MENOPAUZA
Estrogen utiče na: razvoj ženskih polnih hormona, ubrzava rast kostiju i
njihovo okoštavanje (kod žena ranije prestaje rast u visinu), djeluje na
širenje kostiju zdjelice, utiče na pubičnu dlakavost, na raspored masnog
tkiva.
Klimaterij žene koji nastaje nakon smanjenja razine estrogena, praćen je
nizom fizičkih i psihičkih promjena(razdražljivost, umor, osjećaj
vrućine/VALUNG, vaginalna suhoća, itd..)

 PROGESTERON – stvara ga žuto tijelo u drugoj polovici ciklusa i za

vrijeme trudnoće. Progesteron utiče na pripremu maternice za trudnoću i
dojki za laktaciju

DOJKA (MAMMA)

Parni organ građen od žljezdanog tkiva mliječnih žlijezda, masnog tkiva I

veziva
Unutar žlijezda nalaze se izvorni kanali koji se spajaju u sve veće izvorne
kanale a ovi se otvaraju na prsnoj bradavoici MAMMILI koja je tamnije
pigmentirana
U dojci se nalazi 20-25 mliječnih žlijezda iz kojih se pred porod izlučuje
KOLOSTRUM koji sadrži zaštitne tvari tj IMUNOGLOBULINE koje štite
dijete od infekcije
Nekoliko dana nakon toga dolazi do sekrecije mlijeka
Funkcija dojke je pod uticajem prolaktina a djelimično progesterone
Oko bradavice nalazi se tamnije pigmentirana koža AREOLA MAMMAE koja
u trudnoći postaje tamnija

FIZIOLOGIJA ŽENSKIH SPOLNI

ORGANA
Uloga ženski spolni organa je stvaranje ženske spolne stanice, prihvatanje
oplođenog jajašca u sluznicu maternice te stvaranje novog organizma
Jajašce iz jajnika se izbacuje u trbušnu šupljinu gdje ga usisaju fimbrije
jajovoda koji putuje u šupljinu maternice
Ako se na tom putu sretne sa spermijem biva oplođeno nakon čega se smjesti u
sluznicu uterusa gdje se dalje razvija

Ako ne dođe do oplodnje jajašce živi 24h nakon čega propada a u jajniku se
razvija drugo jajašce, to sazrijevanje ovuluma se zove ovulacija
Ovulacija počinje u pubertetu I traje do klimakterija nakon čega nastupa
menopauza
Promjene u jajniku su praćene promjenama na sluznici maternice
Ako ne dođe do oplodnje sluznica maternice se oljušti, a s njom I manje krvne
žile, te se ta pojava praćena krvarenjem zove menstruacija
Krvarenje traje 3-5 dana, razmak između 2 menstruacije je 28 dana
Menstrualna krv se ne gruša jer sadrži ferment fibrinolzin koji sprječava
grušanje

CIKLIČNE PROMJENE NA SLUZNICI

MATERNICE
Nakon krvarenja nastupa faza regeneracije sluznice maternice, za to vrijeme u
jajniku raste novi folikul
Za to vrijeme proliferacije buja sluznica maternice a u jajniku sazrijeva grafov
folikul
Za vrijeme sekrecije u sluznici maternice se nakupljaju sekreti a u jajniku
nastaje ovulacija
Na kraju nastupa menstruacija (krvarenje iz uterusa)
Za to vrijeme u jajniku je vrijeme mirovanja
U fazi proliferacije djeluje estrogen, u fazi sekrecije estrogen I progesterone, u
fazi menstruacije nastupa nagli prekid lučenja hormona
U fazi regeneracije doza lučenja hormona je mala
U slučaju oplodnje jajašca menstrualni ciklus izostaje

MUŠKI POLNI ORGANI

TESTIS (JAJE)
Parni organ smješten u kožnoj vrećici mašnice (skrotum)
Ima dvostruku funkciju : endokrinu I germinativnu
Endokrina funkcija očituje se u stvaranju muškog spolnog hormona –
testosterona koji učestvuje na razvoj sekundarni spolnih osobina muškarca
(dublji glas, sazrijevanje spermija, pubična dlakavost, rast penisa)
Lučenje testosterona započinje još u fetalno doba i tad omogućuje
spuštanje/descensus testisa u skrotum, lučenje je intenzivno u doba puberteta,
maksimum doseže oko 40 god. a prestaje se lučiti oko 80 god. života
Lučenje testosterona je pod uticajem hipotalamusa i gonadotropnih hormona
hipofize
Pubertet je spolno sazrijevanje koje se kod muškaraca javlja od 13-16 god.
Ako nastupi prije ovog vremena zove se PUBERTAS PRAECOX (rani
pubertet), a ako nastupi poslije tog vremena zove se PUBERTAS TARDA
(kasni pubertet)
Oslabljena funkcija testosterona dovodi do feminizacije muškarca
Germinativni dio testisa čine SERTOLIJEVE STANICE od kojih se stvara
muška polna stanica SPERMIJ
Zreli spermij se sastoji od glave, vrata I repa koji mu omogućuje kretanje
Spermij ima polovični broj hromozoma 22+x ili 22+y
Spermij se nalaze u spolnoj tekućini SPERMI koja se izlučuje za vrijeme
orgazma

EPIDIDIMUS (pajaje)
Nalazi se uz Gornji pol testisa, parni je organ u kome se dovršava sazrijevanje
spermija
 Ductus spermaticus – sjemenovod je kanal kroz koji putuju spermij do
prostate
PROSTATA
Treća spolna žlijezda kod muškarca
Nalazi se ispod mokraćnog mjehura, njena funkcija je stvaranje mliječno bijele
sjemene tekućine sperme
Kroz prostate prolazi mokraćna cijev, a povezana je sa sjemenim vrećicama

Vesiculae Seminales/Sjemene vrećice

Smještene su sa gornje strane prostate I služe kao spremište spermija
Zajedno sa sjemenovodom ulaze u mokraćnu cijev u području prostate

PENIS
Građen je od spužvastog tkiva corpora cavernosa (tijela ispunjena šupljinama)
koja predstavljaju nepravilno proširene kapilare u obliku šupljina KAVERNA
Između spužvastog tkiva prolazi uretra
Na penisu se razlikuju radix, corpus, glans na kojem se nalazi vanjski otvor
urethra

FIZIOLOGIJA MUŠKIH POLNIH ORGANA

Uloga muških polnih organa je stvaranje spermija I oplodnja ženske spolne
stanice jajašca
 Spermij stvoreni u testisa dovršavaju svoje sazrijevanje u epididimisu, putuju
sjemenovodom do prostate iz sjemenih vrećica gdje se miješaju sa spermom
odakle se izlučuju pri ejakulaciji
Spermij se kreće pomoću repa brzinom oko 3m/min a funkcionalno je sposoban
48h ukoliko naiđe na povoljne uslove za oplodnju (alkalna sredina,
odgovarajuće temperature I povoljan termin za oplodnju)
Stvaranje spermija se zove spermatogeneza od stanica spermatogonija

OSJETNI ORGANI
Osjeti ili čula su organi pomoću kojih organizam prima utiske iz okoline, te
predstavlja vezu između okoline i organizma
Postoji 5 čula:
1. ORGANON VISUS – oko
2. ORGANON AUDITUS – uho
3. ORGANON NASUS – nos
4. LINGUA – jezik
5. CUTIS(DERMA) – koža
Preko ovih čula organizam prima osjet vida, sluha, njuha, ravnoteže, okusa, opipa,
boli i temperature

ORGANON VISUS – oko

Smješteno je u očnim dupljama – ORBITAE
Centralni dio oka je BULBUS OCULI, a pomoćni dijelovi oka su
1. PALPEBRA SUPERIOR ET INFERIOR (gornji i donji kapak) vijeđe -
služi kao zaštita očne jabučice. Građeni su od kože, potkožnog tkiva,
mišićnog sloja, podsluznice i sluznice, koja se zove CONIUCTIVA
(spojnica). Vijeđa između sebe zatvaraju otvor – RIMMA OCULI
2. CILIAE (trepavice) – uz korijen trepavice nalaze se lojne žlijezde
3. SUPERCILIAE (obrve)
4. GLANDULAE LACRINALES (sluzna žlijezda) – smještena je u
lateralnom uglu oka, a proizvodi suze – LACRINAE koje vlaže površinu
očne jabučice ili CONIUCTIVE i ispiru strane I štetne supstance sa površine
oka
 5. DUCTUS NASOLACRINALES (sluzno-nosni kanal) – povezuje očnu i
nosnu šupljinu i ovim kanalom suze otiču u nosnu šupljinu. Na početku
kanal ima proširenje SACCUS LACRINALIS
6. MIŠIĆI POKRETAČI OKA – postoje 4 ravna i 2 kosa mišića koji pokreću
očni bulbus u svim smjerovima
BULBUS OCULI – očna jabučica
Građena je od 3 sloja:
1. TUNICA EXTERNA (FIBROSA) – građena od epitela i veziva
2. TUNICA MEDIA (VASCULARIS) – građena od velikog broja krvnih žila
3. TUNICA INTERNA (NERVOSA) – sastoji se od nervnih završetaka,
odnosno receptora za vid
VANJSKI SLOJ sačinjavaju:
 SCLERA (bjeloočnica) - je bijela ovojnica za koju su vezani mišići
pokretači oka, a građena je od kolagenih i vezivnih vlakana
 CORNEA (rožnica) – prednji dio vanjskog sloja građen od prozirnog
epitela kroz koji prolaze svjetlosne zrake u unutrašnjosti oka.
SREDNJI SLOJ sačinjavaju:
 CHOROIDEA (žilnica) – stražnji dio srednjeg sloja. Građen je od velikog
broja krvnih žilica koje služe za ishranu oka
 IRIS (šarenica) – prednji dio srednjeg sloja. Ima izgled okrugle ploče koja
u sredini ima otvor koji se zove zjenica – PUPILA. Šarenica sadrži pigment
od čega zavisi boja očiju
UNUTRAŠNJI SLOJ čine:
 RETINA (mrežnica) – sastoji se od nervnih završetaka (receptora) kojih
ima 2 vrste:
1. ŠTAPIĆI – receptori pomoću kojih gledamo noću
2. ČUNIĆI – receptori pomoću kojih gledamo danju. Na stražnjem
dijelu mrežnice nalazi se žuta pjega – MACULLA LUTEA. Njen
centralni dio je udubljen – FOVEA CENTRALIS
 LENS (leća) – smještena je iza IRISA, ima izgled diska, a građena je od
epitela i vezivnih niti koje su postavljene tako da formiraju bikonveksnu
leću. Leća dijeli očnu šupljinu na 2 dijela:
1. PREDNJI DIO – prednja očna komora koju ispunjava očna vodica –
HUMOR AQUEUS.
 2. STRAŽNJA OČNA KOMORA – nalazi se iza leća koju ispunjava
staklasto tijelo CORPUS VITREUM

FIZIOLOGIJA OKA
Zaštitni aparat oka služi da spriječi poremećaje oka što bi dovelo do poremećaja
vida
Suze vlaže površinu oka i ispiru strane čestice, djeluju dezinfekcijski, antiseptički,
a one su I izraz emotivnih promjena
Snop svjetlosnih zraka prolazi kroz CORNEU zatim ih propušta PUPILA I pada na
RETINU I podražuje vidne receptore
Svjetlosne zrake podražuju receptore za vid, a ti podražaji se putem nervnog živca
N. OPTICUSA provode do centra za vid koji se nalazi u occipitalnom režnju
velikog mozga
Prilikom posmatranja predmeta BULBUSI se okrenu tako da zrake koje se odbijaju
od predmeta padaju prilikom njihove koncentracije pomoću leća u centralni dio
žute pjege
Leća ima sposobnost da se izboči ili izduži kako bi fokus/žarište lomljenja zraka
pao tačno u FOVEU CENTRALIS
Ova sposobnost leće da odebljanjem ili stanjivanjem omogući da zraci padnu na
FOVEU CENTRALIS zove se AKOMODACIJA LEĆE
Sposobnost loma svjetlosnih zraka zove se lomna jakost, a mjeri se dioptrijama
1D je sposobnost konveksne leće da snop paralelnih svjetlosnih zraka skupi u
žarište koje je od središta leće udaljeno 1m
Ako leća nije sposobna da se akomulira prilikom gledanja predmeta u daljinu ili
blizinu ili blizinu, slika će biti mutna I neoštra
Normalno oko je EMETROPNO jer vidi uz akomodaciju leće
Oko čiji je fokus iza žute pjege zove se HYPERMETROPNO(dalekovidno), a
ono čiji je fokus ispred žute pjege je MYOPNO(kratkovidno)
Za pretvaranje svjetlosne energije u nervne impulse potrebna je supstanca
RODOPSIN za čiju aktivnost je odgovoran vitamin A iz hrane
Nedostatak vitamina A dovodi do kokošijeg sljepila HEMERALOPIA
Neki ljudi nemaju sposobnost prepoznavanja nekih ili svih boja I ta pojava se zove
DALTONIZAM

ORGANON AUDITUS - uho

 Parni organ smješten u temporalnoj kosti pomoću kojeg primamo podražaje za sluh i
orijentaciju u prostoru
 Ima vanjski srednji i unutrašnji dio
VANJSKO UHO, sastoji se od :
 Auricula (usna školjka građena od hrskavice, prekrivena kožom, ima ulogu sakupljanja
zvučnih signala
 Na njoj razlikujemo trokutasti dio (tragus) i resicu (lobulus)
 Meatus acusticus externus (koštano kožni kanal koji povezuju unu školjku sa srednjim
uhom, na ulazu u srednje uho nalazi se vezivno epitelna membrana (MEMBRANA
TYMPANI)
 Unutar kanala nalaze se dlačice (tragi) i žlijezde lojnice koje luče žuti smolasti cerumen
SREDNJE UHO
  Šupljina srednjeg uha naziva se cavuum tympani i smještena je u piramidi temporalne
kosti
 U vezi je sa ždrijelom preko kanala tuba pharyngotympanica eustachii
 U šupljini srednjeg uha nalaze se slušne košcice osicula auditus tympani (malleus, incus,
stapes)
UNUTRAŠNJE UHO
 Ima 3 dijela :
 Vestibulum (predvorje, koštani prostor za pužnicu i polukružne kanale)
 Cochlea (pužnica, koštano vezivni kanal oblika puževe kućice ispunjene limfom,
tu se nalaze receptori za sluh koji zajedno sa bazalnom membranom čine
CORTIJEV SLUŠNJI ORGAN
 Sa slušnih receptora odlaze niti slušnoh živca nervus acusticusa koji je dio 8
moždanog živca nervus statoacusticus
 Canales semicurculares (polukružni kanali, ukupno ih je 3 i unutar njih se nalaze
receptori za osjet ravnoteže i orijentacije na prostor, ovi kanali su također ispunjeni
limfom a od receptora polaze niti koje formiraju nervus staticus/vestibularis

FIZIOLOGIJA UHA
Titraji zvučnih valova prolaze kroz vanjski slušni hodnik, dolaze do bubnjića i prenose se preko
slušnih košcica do unutrašnjeg uha tj. Pužnice i polukružnih kanala koji su ispunjeni limfom, a u
kojima se nalaze receptori za sluh, ravnotežu i orijentaciju
Nervus acusticus prenosi podražaje iz CORTIJEVOG ORGANA PUŽNICE stvarajući osjet
sluha, ti podražaji prenose se do centra za sluh koji se nalazi u temporalnom režnju velikog
mozga
Ljudsko uho može registrovati zvuk od 16 – 20 000 titraja u sekundi
Privremena nagluhost može nastati zbog nagomilavanja cerumena u vanjskom slušnom hodniku
I zbog preglade zbog neprohodnosti eustahijeve tube preko koje se izjednačava pritisak između
okoline I srednjeg uha
Kod neprestanog mijenjanja položaja tijela dolazi do nejednačenog podraživanja receptora u
polukružnim kanalićima što se prenosi na jezgre 8 9 I 10 moždanog živca
Dovodi do osjeta mučnine I povraćanja te do bolesti kretanja (Kinetoza) ili morska bolest

LINGUA - jezik
Osjetni organ preko kojeg primamo osjet okusa ali I osjet opipa,boli I temperature, to je mišićni
organ prekriven sluznicom građen od višeslojnog pločastog neorožnjenog epitela
U sluznici se nalaze receptori (Papillae Gustatoriae), najizraženije na korijenu jezika, ali ih ima I
na površini jezika
Razlikujemo 4 vrste okusa :slatko,slano,kiselo,gorko
Kada se hrana unese u usta hranjive materije se rastvore pod djelovanjem pljuvačke I djeluje na
receptore koje podražuju
Ti podražaji se putem 9 nervog živca (N. Glosopharyngeus) prenose do centra za okus u kori
velikog mozga (Gyrus Hypocampi)
Nadražaji receptora okusa izazivaju refleksno podraživanje probavnih žlijezda
(pljuvačnih,želučanih,gušterače)
NASUS - nos
Osjetni organ za primanje osjeta njuha
Receptori za njuh nalaze se u gornjem dijelu nosne šupljine
Podražaji sa tih receptora prenose se pomoću N.Olfactoriusa do kore velikog mozga gdje se
nalazi centar za njuh (kod baze temporalnog režnja)
Pri dugotrajnom boravku u atmosferi koja sadrži određene mirisne materije, osjećaj za tu mirisnu
materiju slabi i to zovemo adaptacija na miris

CUTIS/DERMA - koža
Koža je zaštitini omotač čovječijeg tijela u kome se nalaze receptori za opip, bol i temperature

Vanjski sloj je epidermis građen je od višeslojnog pločastog epitela koji orožnjava

Njegov duboki sloj je Malpigijevi sloj, ima sposobnost razmnožavanja I sadrži pigment melanin
koji daje koži boju
Površinski dijelovi epidermisa se ljušte jer orožavaju
Dublji sloj je corium, sastavljen je od vezivnih kolagenih vlakana, tu su smješteni receptori za
opip, bol i temperature, krvni sudovi, živci, žlijezde lojnice i znojnice
Receptori nisu ravnomjerno raspoređeni na svim dijelovima tijela
 Osjet opipa je najizraženiji na jagodicama prstiju a najslabiji na leđima
 Osjet za temperature je najizraženiji na prednjoj strani podlaktice
 Osjet za bol je najizraženiji u predjelu genitalija

Potkožno tkivo (Subcutis) je građeno od masnog i vezivnog tkiva

Debljina kože je različita na različitim djelovima tijela, kreće se od 1-4mm, najtanja je na očnim
kapcima a najdeblja na petama i tabanima
Znojne žlijezde (Glandulae Sudoriferae) oblika su izvijuganih kanalića, smještene u potkožnom
tkivu, otvaraju se na površini kože na otvoru zvanom pora
Najviše ih ima na području dlanova, tabana i pazuha, količina izlučenog znoja ovisi o
temperature i vlažnosti zraka, stanja organizma a i metabolizma
Lojne žlijezde (Glandulae Sebaleae) su raspoređene po cijeloj koži osim u predjelu dlanova i
tabana, njihovi izvodni kanali kroz koje izlučuju sebum (loj) nalaze se uz korijen dlake, u starosti
se njihova aktivnost smanjuje
Nokat (Ungvis) je zadebljani rožnati sloj na dorzalnoj strani distalnih falangi prstiju, nokat ima
matrix, razmnožavanjem ćelija matrix nokta raste
Ostali dio nokta je nakupina propalih stanica koja sa rožnatim masama čini nokatnu ploču, na
njoj razlikujemo radix, corpus i apex
Na izlazištu nokta iz kože nalazi se polumjesečasto prosvjetljenje
Dlaka (Pilus) je izraslina iz kože čiji je korijen živ i smješten je u corium, razmnožavanjem
njegovih ćelija dlaka raste
Preostali dio dlake sastoji se od propalih stanica i orožnjenih stanica koje sadrže veću ili manju
količinu pigmenta od kojeg zavisi boja dlake

NERVNI SISTEM
Dijeli se na:
 Voljni (Cerebrospinalni)
 Vegetativni (Autonomni)

Voljni se dalje dijeli na centralni i periferni, centralni dio čine:

1. Cerebrum (Veliki mozak)
2. Cerebelum (Mali mozak)
3. Medulla Oblongata (Produžena moždina)
4. Medulla Spinalis (Kičmena moždina)

Periferni dio čini:

 12 pari moždanih živaca
 34 para spinalnih živaca

Vegetativni (Autonomni) – čine ga sympaticus i parasympaticus

CENTRALNI
1. HYPOTALAMUS
2. MEDULARNE JEZGRE
3. LATERALNI ROGOVI
4. KIČMENE MOŽDINE
5. SIMPATIČKI TRAČAK
PERIFERNI – posjeduje NERVE (nema posebnih živaca nego se priključuju sympaticusu i
parasympaticusu)
Voljni nervni sistem podložan je našoj volji. Svaku radnju tog sistema možemo u svakom
momentu započeti i prekinuti
MOTORNA VLAKNA prenose podražaj za neku radnju iz centra ka periferiji dok
SENZIBILNA VLAKNA prenose podražaj sa periferije ka centru
VEGETATIVNI nervni sistem nije podložan djelovanju naše volje, a sastoji se od 2 sistema koji
djeluju antagonistički (sympaticus i parasympaticus)
Nervno tkivo građeno je od živčanih stanica i međustanične tvari NEUROGLIJA
OBLICI ŽIVČANIH STANICA:
 NEUROBLASTI – stanice bez nastavaka
 UNIPOLARNE – stanice koje imaju 1 nastavak
 BIPOLARNE – stanice sa 2 nastavka
 MULTIPOLARNE – stanice koje imaju više nastavaka
Ti nastavci se zovu DENDRITI
NEURON je živčana stanica sa dugačkim nastavkom koji se zove NEURIT/AKSON
Neuriti formiraju nervne niti koje izgrađuju ŽIVAC
Živac je obavijen SCHWANOVOM OVOJNICOM koja je sive boje, a oko nje se nalazi
MIJELINSKA OVOJNICA koja je bijele boje
CNS po hemijskom sastavu najviše čini voda (70-75%), anorganskih soli 1%, te ugljikohidrata,
masti i bjelančevina do 10%

CEREBROSPINALNI NERVNI SISTEM

Građen je od sive supstance koja se sastoji od ganglijskih stanica i bijele supstance koju čine
živčane niti obavijene mijelinskom ovojnicom
CNS čine veliki i mali mozak, produžena i kičmena moždina
Kod velikog mozga siva supstanca je na površini a u unutrašnjosti je bijela supstanca dok kod
produžene moždine je obrnuto
Veliki i mali mozak smješteni su u lobanjskoj šupljini dok su produžena i kičmena moždina
smještene u kanalu kičmene moždine
Mozak štite moždane ovojnice, to su:
 DURA MATER– tvrda moždana ovojnica koja je prirasla uz unutrašnju stranu kostiju
lobanje
 ARACHNOIDEA MATER - paučinasta ovojnica
 PIA MATER – mekana moždana ovojnica
Između paučinaste I meke moždane ovojnice nalazi se proator SPATIUM
SUBARACHNOIDALIS koji je ispunjen likvorom
Dura mater formira pregrade:
 Falix Cerebri – smješten je u sagitalnom smjeru a dijeli 2 hemisfere (polovice) velikog
mozga
 Tentorium Cerebeli – horizontalna pregrada koja dijeli veliki od malog mozga
Dura mater ima 2 lista: jedan je uz kosti, a drugi je uz arachnoideu, oni su međusobno
priljubljeni a na mjestu gdje nisu srasli nalaze se proširenja tj moždani sinusi koji su ispunjeni
krvlju i u vezi su sa moždanim venama
Pia mater u području moždanih sinusa formira PACHIONOVE GRANULACIJE, to su formacije
preko kojih likvor putem moždanih sinusa otiče u vensku krv
LIKVOR
Uz krv I limfu to je 3 najvažnija tekućina našeg tijela, stvara se u bočnim komorama velikog
mozga u Kojima se nalazi PLEXUS CHORIOIDEUS(spužvasta supstanca sastavljena od spleta
krvnih žilica)
Likvor iz bočne komore prelazi u 3 moždanu komoru koja se nalazi na prelazu velikog mozga i
produžene moždine a iz ove odlazi u 4 moždanu komoru koja se nalazi između produžene
moždine i malog mozga
Iz 4 moždane komore likvor izlazi kroz 3 otvora:
 FORAMEN MAGENDIE
 2 postranična FORAMINA LUSCHKAE

Preko ovih otvora likvor ulazi u subarachnoidalni prostor oko velikog i malog mozga, produžene
moždine i kičmene moždine
Likvor je prozirna bjelančevinasta tekućina specifične težine 1006 – 1007 koja se sastoji od vode
i soli, bjelančevina šećera te limfocita
Likvor se stalno stvara a aparat na meningama mozga resorbira određenu količinu likvora u
venski sistem i tako održava pritisak stalni 10-12mm/Hg

CEREBRUM – Veliki Mozak

Smješten je u lobanjskoj šupljini CAVUM CRANII, podjeljen je na 2 hemisfere između kojih se
nalazi pregrada FALIX CEREBRI
U svakoj hemisferi nalaze se centri za suprotnu stranu tijela
Vanjski sloj je sive boje i zove se CORTIX CEREBRI, a u unutrašnjosti bijela masa MEDULA
CEREBRI
Kora se sastoji od izbočenja GIRUSA i udubljenja SULCUSA

Kora je sulcusima podijeljena na režnjeve:

1. FRONTALNI – nalaze se centri inteligencije, a u lijevom frontalnom režnju centar za
govor – BROCA
2. PARIETALNI – podijeljen je na GYRUS PRAECENTRALIS i GYRUS
POSTCENTRALIS, nalaze se centri za motorne i senzibilne radnje
3. TEMPORALNI – nalaze se centri za sluh
4. OKCIPITALNI – centar za vid
5. BAZALNI DIO – centar za njuh
Bijela supstanca se sastoji od nervnih niti koje prenose podražaj iz mozga ili u njega

POSTOJE 3 NERVNA PUTA:

1. MOTORNI – prenosi podražaje iz moždanih centara na periferiju, tj. Sve dijelove tijela
2. SENZIBILNI – prenosi se sa periferije u moždane centre
 3. KOMISURNI – povezuju simetrične centre obiju hemisfera čineći bijelo tijelo –
CORPUS CALLOSUM
Motorni putevu se dijele na piramidne koji prenose svjesne podražaje iz kore velikog mozga u
muskulaturu, a ekstrapiramidne prenose nesvjesne podražaje iz bazalnih(subkortikalnih) ganglija
na periferiju
I motorni i senzibilni putevi građeni su od nekoliko neurona, a mjesto gdje jedan neuron prelazi
u drugi SINAPSA
Unutar bijele mase velikog mozga nalaze se subkortikalne ganglije građene od ganglijskih
stanica, a predstavljaju centar podsvjesnih radnji, među njima najvažniji TALAMUS i
HIPOTALAMUS
U svakoj šupljini nalazi se šupljina slična rogu, a naziva se moždana komora i to je bočna i
lateralna, odnosno prva i druga moždana komora
Na prelazu u produženu moždinu nalazi se 3. komora, a na prelazu malog mozga i produžene
moždine 4. komora. Sve su ispunjene likvorom
Na bazi lobanje nalazi se hipofiza koja naliježe na udubljenje sfenodialne kosti (sella turcica)

CEREBELUM – mali mozak

Smješten je u stražnjoj lobanjskoj jami od kojeg ga dijeli TENTORIUM CEREBELI
Građen je od vanjske sive i unutrašnje bijele supstance. Kora se sastoji od GYRUSA i
SULCUSA
Ima 2 hemisfere spojene središnjim dijelom – VERMIS (crv)
Bijela supstanca ima izgled razgranatog drveta i zove se dno života ARBOR VITAE
MEDULLA OBLOGNATA – produžena moždina
Nalazi se ispod velikog, a ispred malog mozga pružajući se od srednje u stražnju lobanjsku jamu
a završava se ispred FORAMEN OCCIPITALE MAGNUM odakle se nastavlja na kičmenu
moždinu
Na prelazu velikog mozga u produženu moždinu nalazi se uzdignuti dio most – PONS, unutar
kojeg se nalaze jezgre 5-8 moždanog živca
Bijela supstanca je na površini a siva u unutrašnjosti
Bijelu čine nervne niti, a sivu jezgre moždanih stanica kao i jezgre autonomnog nervnog sistema
Unutar produžene moždine nalaze se jezgre 9-12 moždanog živca
Tu su smješteni vitalni centri za disanje, gutanje, kašljanje, povraćanje, regulaciju rada srca i
krvnog tlaka

MEDULLA SPINALIS
Smještena je unutar kičmenog kanala u visini lumbalnih kralježaka
Sa donjeg dijela kičmene moždine polazi splet živaca CAUDA EQUINA – konjski rep
Građena je od bijele supstance koja čini vanjski dio i sive koja se nalazi u unutrašnjosti
Na poprečnom presjeku siva supstanca ima izgled leptira i na njoj se razlikuju 3 roga:

 CORNU ANTERIOR
 CORNU LATERALIS
 CORNU POSTERIOR
Na prednje i stražnje rogove nadovezuje se korijen živaca koji izlaze i ulaze u medullu spinalis i
formiraju RADIX ANT. i POST.
Na njih se nadovezuje živac koji se zove SPINALNI živac, a sastoji se od motornih i senzibilnih
niti/vlakana pa je mješovit
Kroz sredinu sive supstance prolazi CANALIS CENTRALIS
Kičmena moždina je podjeljena na segmente: cervicalni, thoracalni, lumbalni, sacralni,
coccygealni
Iz svakog segmenta izlazi 1 par spinalnih živaca koji se nastavljaju na korijene motornih i
senzibilnih vlakana

NERVI SPINALES
Ima ih 34 para
Izlaze iz kičmene moždine, a po sastavu su mješoviti jer se sastoje od motornih i senzibilnih
niti/vlakana.
Podjeljeni su u grupe: 8 cervicalnih, 12 thoracalnih, 5 lumbalnih, 5 sacralnih i 4 coccygealna
Nakon spajanja motornog i senzibilnog korijena formira se MJEŠOVITI SPINALNI NERV koji
odlazi na periferiju i dijeli se na prednju i stražnju granu
Prednji se prepliću i stvaraju spletove – PLEXUSE
Prednje grane thoracalnih se ne prepliću nego odlaze u međurebarne prostore i ne stvaraju
plexuse
Postoje:

 PLEXUS CERVICALIS
1. NERVUS PHRENICUS – za inervaciju dijafragme
2. NERVUS AXILLARIS
 PLEXUS BRACHIALIS
1. NERVUS RADIALIS
2. NERVUS MEDIANUS
3. NERVUS ULNARIS
 NN. INTERCOSTALES
Ne stvaraju plexuse, inerviraju međurebarne prostore
 PLEXUS LUMBALIS
1. NERVUS FEMORALIS
 PLEXUS LUMBOSACRALIS
1. NERVUS ISHIADICUS

NERVI CRANIALES
Mogu biti motorni, senzibilni i mješoviti.
Područje njihove inervacije su glava, vrat, unutarnji organi thoracalne i abdominalne supljine.
1. NERVUS OLFACTORIUS – senzibilni nerv koji prenosi osjet njuha iz nosa
gdje se nalaze osjetna tjelašca od kojih polaze niti njušnog živca i prolaze kroz
LAMINU CRIBOSU etmoidalne kosti
Pružaju se do baze temporalnog režnja gdje se nalazi centar za njuh
Njegova paraliza dovodi do gubitka osjeta njuha
2. NERVUS OPTICUS – senzibilni nerv, polazi sa retine gdje se podražaji sa
receptora(štapići i čunjići) odvode putem NERVUSA OPTICUSA do baze mozga
gdje se križaju desni i lijevi nerv u obliku slova X – CHIAZMA OPTICUS, a
onda svaki nerv odlazi u svoj occipitalni režanj
Paraliza dovodi do gubitka vida
3. NERVUS OCULOMOTORIUS – motorni živac koji služi za inervaciju mišića
očne jabučice
Paraliza dovodi do STRADISMUS DIVERGENS (nemogućnost okretanja očne
jabučice)
4. NERVUS TROCHLEARIS – motorni živac koji inervira mišiće očne jabučice.
Paraliza dovodi do nemogućnosti zatvaranja oka
5. NERVUS TRIGEMINUS – mješoviti živac, sastoji se od 3 grane
 NERVUS OPHTALMICUS – za inervaciju oka i čela
 NERVUS MAXILLARIS – inervira područje gornje vilice i zuba
 NERVUS MANDIBULARIS – inervira područje donje vilice i zuba,
njegova paraliza dovodi do gubitka osjeta u predjelu lica i motorike mišića
žvakača i pokretača oka
6. NERVUS ABDUCENS – motorni živac, inervira lateralni mišić oka, a paraliza
dovodi do STRADISMUS CONVERGENS
7. NERVUS FACIALIS – motorni živac, inervira mimičnu muskulaturu, paraliza
može dovesti do pojave „lice maska“
8. NERVUS STATOACUSTICUS – senzibilni mišić, polazi sa receptora u pužnici
i polukružnih kanala, prenosi osjet sluha (u temporalnom režnju) i osjet ravnoteže
(u malom režnju), paraliza dovodi do gubitka sluha i poremećaja ravnoteže
9. NERVUS GLOSSOPHARYNGEUS – mješoviti živac, sastoji se od senzibilnih
niti za osjet okusa sa receptora na jeziku i motornih niti za pokretanje mišića
 jezika i ždrijela, paraliza dovodi do gubitka osjeta okusa i do smetnji pri
pokretima jezika i gutanja
10. NERVUS VAGUS – mješoviti živac, posjeduje senzibilna vlakna za prenos
osjeta sa jezika iz ždrijela i dišnih puteva, paraliza može dovesti do smrti
11. NERVUS ACCESORIUS – motorni živac, inervira mišiće vrata i ramena,
paraliza dovodi do smetnji pri pokretu glave, vrata i ramena
12. NERVUS HYPOGLOSSUS – motorni živac, služi za inervaciju mišića jezika.
Paraliza dovodi do smetnje pri govoru i hranjenju