Tumori II

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 55

Karakteristike benignih i

malignih tumora

 diferencijacija i anaplazija,
 brzina rasta,
 lokalna invazija i
 metastaziranje.
Diferencijacija tumora
Stepen sličnosti tumorskih ćelija (po obliku, veličini
i funkciji) u odnosu na normalne parenhimske ćelije
tkiva iz kojeg taj tumor potiče.

* Ako je tumor dobro diferentovan to znači da su tumorske


ćelije veoma slične normalnim ćelijama tkiva iz koga tumor
potiče.
* Benigni tumori su dobro diferentovani.
* Maligni tumori mogu biti dobro, srednje i loše diferentovani.

Maligni tumori koji su dobro diferentovani


sporije napreduju i kasnije daju metastaze!
Benigni tumori- dobro diferentovani
Čelije dobro diferentovanih tumora izrazito slične
normalnom tkivu
Masno tkivo Lipom- benigni tumor masnog tkiva

Liposarkom- maligni tumor masnog tkiva


Carcinoma planocellulare keratodes cutis-
planocelularni maligni tumor kože

Dobro diferentovan- ćelije tumora stavaraju Zdrava koža


keratin
Anaplazija
(grčki- preobraćanje, reverzija/zastoj u sazrevanju)
▪ Dokazano je da tumori nastaju od matičnih ćelija
koje su normalno prisutne u tkivu i služe za
obnavljanje tkiva.
▪ Dobro diferentovani tumor nastaje sazrevanjem
(maturacijom) i specijalizacijom
nediferentovanih ćelija.
▪ Slabo diferentovani (anaplastični) tumori nastaju
kada se ćelije umnožavaju a ne sazrevaju.
Njihove ćelije se lako odvajaju (brže daju
metastaze).
Morfološke karakteristike anaplazije

- pleomorfizam (varijacije u obliku i veličini ćelija i jedara -anizocitoza i


anizokorija),
- abnormalna morfologija jedara (izgled- jedra se jače boje na preparatu
(hiperhromna) zbog povećane količine DNA),
- poremećen odnos između jedra i citoplazme (nukleo-citoplazmatski
indeks) (1:1 umesto 1:4 ili 1:6)- velika jedra u odnosu na citoplazmu
- brojnija i veća jedarca (nukleolusi)
- veliki broj mitoza (deoba ćelije), patološke mitoze
- tumorske džinovske ćelije
- nekroze
- funkcijska dediferencijacija (ćelije ne obavljaju uobičajene funkcije:
sinteza hormona, enzima...)
Patološke mitoze

Džinovske ćelije malignog tumora →


Brzina rasta tumora
Zavisi od:
 vremena dupliranja tumorskih ćelija,
 frakcije rasta (broj tumorskih ćelija koje su u
fazi deobe- proliferativnoj fazi) i
 odnosa između stvaranja i gubitka ćelija.

 Tumor nastaje klonalnom ekspanzijom


jedne maligne ćelije.
 za klinički detektabilan tumor (109 ćelija, 1 gr mase)
potrebno je oko 30 ćelijskih deoba, i više godina.
 Za dalji rast tumora do mase od 1 kg, 1012 ćelija
(maksimalna veličina kompatibilna sa životom)
potrebno je samo dodatnih 10 deoba.
 Frakcija rasta tumora u ranoj fazi velika.
 Kasnije, čak i kod najproliferativnijih tumora oko 20
%.
 Trajanje životnog ciklusa tumorskih ćelija je isto ili
duže nego kod normalnih ćelija.
Angiogeneza
Za dalju progresiju tumora najvažnije je
prisustvo krvnih sudova (tumorska vaskularizacija)

 tumorske ćelije ne mogu da rastu na udaljenosti > 2 mm


od kapilara
zbog nedostatka kiseonika i hranljivih materija.
▪ zato su kod tumora koji ubrzano rastu prisutne nekroze
tumorskog tkiva
Metastaza u epikardu: angiogeneza
(stvaranje novih krvnih sudova)
Tumorska progresija
 prvobitno identične maligne ćelije se menjaju,
 dobijaju nove osobine bolje preživljavanje,
izbegavanje imunološkog odgovora domaćina,
invazija i metastaziranje
▪ ove promene su posledica genskih mutacija koje
su u tumorima česte
Lokalna invazija

Benigni tumori:
 rastu kao kohezivne ekspanzivne mase
 ostaju lokalizovane na mestu nastanka
 nemaju sposobnost infiltracije, invazije ili
metastaziranja
 imaju kapsulu (lako se hirurški odstranjuju- ne
urastaju u okolno tkivo)
Fibroadenom dojke

Miomi materice
Lokalna invazija
 Maligni tumori rastu uz progresivnu
infiltraciju, invaziju i destrukciju okoline
 nemaju kapsulu
 nisu jasno ograničeni
 teško se odstranjuju u potpunosti
 komplikacije zbog invazivnog rasta:
oštećenje krvnih sudova (krvarenje), probijanje
zidova šupljih organa, opstrukcija organa i
kanala...
Karcinom dojke

Karcinom pluća
Metastaziranje
Metastaze su tumorski implantati

 rastu nezavisno od primarnog tumora,


 nisu u tkivnom kontaktu sa njim i
 mogu nastaviti sa rastom i nakon odstranjenja
primarnog tumora.
 verovatnoća za metastaze veća kod bržeg rasta
Tu i slabe diferencijacije. Nekada i mali Tu daju
opsežne metastaze
Metastaze su karakteristika isključivo
malignih tumora!

 Maligni tumori koji ne daju udaljene metastaze:

- tumori CNS (gliomi) – maligni tumori koji se


šire samo u okviru lobanjske duplje
- bazocelularni karcinom kože- maligni tumor
kože: lokalno je vrlo destruktivan (razara mišiće,
hrskavicu, kost...) ali ne metastazira
Carcinoma basocellulare cutis
Putevi širenja tumora
(metastaziranja)

 limfogeni put (limfni sudovi)


 hematogeni put (krvni sudovi)
 transcelomski put (telesne šupljine)
 jatrogen put (u toku hirurške intervencije)
Limfogeni put metastaziranja
 Najčešći put početnog rasejavanja karcinoma (ređi je
kod sarkoma)
 zahvatanje limfnih čvorova metastazama prati
prirodne puteve drenaže limfe

-karcinom glavnog bronha  traheobronhijalni i medijastinalni


limfni nodusi,
-karcinom dojke u spoljašnjem gornjem kvadrantu  aksilarni
limfni nodusi.
 Uvećanje ly čvorova u blizini tumora ne mora obavezno da
znači prisustvo metastaza. Nekada se ly čvorovi uvećavaju
kao reakcija imunog sistema na tumorsko tkivo.
Aksilarni limfni nodusi sa metastatskim depozitima (karcinom dojke)
Metastasis adenocarcinomatosa lymphonodorum
Perineuralna invazija adenokarcinoma (tumor
se širi limfnim sudovima oko nerava) Ovo je
karakterističan put metastaziranja Ca prostate u
kičmeni stub.
Hematogeni put metastaziranja
(putem krvnih sudova)
-tipičan za sarkome
-sreće se i kod karcinoma bronha, dojke, prostate,
tiroideje
- tumorske ćelije obično prodiru kroz zidove
kapilara i vena jer su tanji u poređenju sa
arterijama.
Tumorske ćelije prate tok venske krvi, najčešće
metastaze su u jetri i plućima.
Ca burega (hipernefrom) često urasta u
bubrežnu venu.
 zbog debljine zida ređi je prodor u arterije;
Arterijsko širenje je moguće i kada
tumorske ćelije prodru kroz plućne kapilare
ili kroz arteriovenske šantove.

Preko sistemske cirkulacije nastaju


metastaze u mozgu, kostima i dr.
Metastaza u plućima
Metastaze u jetri
Hematogene metastaze karcinoma bronha u pršljenovima
Hematogene metastaze karcinoma prostate u kosti
Mehanizam hematogenog metastaziranja

- Odvajanje ćelija od
primarnog tumora
- Razaranje
međućelijskog tkiva
- Razaranje zida krvnog
suda
- Ulazak Tu ćelija u
cirkulaciju
- Putovanje kroz krvne
sudove
- Zaglavljivanje u tkivu
- Umnožavanje ćelija Tu i
formiranje metastatskog
depozita
Hematogeni putevi metastaziranja
Transcelomski put

po telesnim šupljinama:
 peritoneumu,
 pleuri,
 perikardu,
 subarahnoidalnom i
 zglobnim prostorima.
Najčešće kod tumora jajnika ili creva sa
širenjem (rasejavanjem) po peritoneumu.
Jatrogeni put

 putem punkcione igle,


 drenova,
 rukavica,
 teoretski problem
Pleuralne metastaze karcinoma dojke
Peritonealne metastaze
Metastaze karcinoma kolona u mezenterijumu
(Pseudomiksoma peritonei)
Benigni / maligni tumori
Leiomyoma
Leiomyosarcoma
 Pojedini tumori imaju tipična tkiva u koja
metastaziraju (tropizam):
- Tu GIT  metastaziraju u jetru
-Tu pluća  metastaziraju u mozak

Metastaze se vrlo retko javljaju u sledećim


tkivima: skeletni i srčani mišić, slezina, bubrezi i
hrskavica

 pojava metastaza lošija prognoza.


Gradiranje tumora (stepenovanje
maligniteta)

 Gradiranje tumora u 4 stepena odnosi se na


histološku diferencijaciju malignog tumora, tj. na
stepen sličnosti sa normalnim tkivom od koga
tumor potiče.
 Tumori I stepena  dobro diferentovani
 Tumori II stepena umereno diferentovani
 Tumori III stepena slabo diferentovani
 Tumori tumori IV stepena  nediferentovani ili
anaplastični.
Gradiranje malignih tumora
Prekancerozne lezije
-stanja koja prethode nastanku malignog tumora-

 Displazija: javlja se u epitelima i podrazumeva


ćelijsku atipiju i poremećaj orjentacije i
položaja ćelija.

Displazija epitela grlića materice (CIN I, CIN II, CIN III)


Displazija

 CIN I- zahvaćena samo donja 1/3 epitela


 CIN II- zahvaćene donje 2/3 epitela
 CIN III- zahvaćena cela debljina epitela

 CIN I i CIN II stanja ne moraju da progrediraju


u Ca ako se uklone etiološki faktori (npr.
izlečenje hroničnog cervicitisa)
 CIN III- prelazi u carcinoma in situ
Carcinoma in situ

 Karcinom koji je ograničen samo na epitel i nije


probio epitelnu membranu- u ovom stadijumu
tumor ne daje metastaze
 Kada probije membranu epitela i prodre u
subepitelno tkivo postaje invazivni karcinom-
u ovom stadijumu su metastaze moguće
Stadijumi karcinoma (klinički)
 O- carcinoma in situ
(ograničen samo na
epitel)
 I- prodire u submukozu-
invazivni Ca
 II- dopire do mišićnog
sloja ali ne probija zid
creva
 III- probija čitav zid creva
i širi se lokalno
 IV- daje udaljene
metastaze
Određivanje stadijuma tumora

TNM sistem
 T veličina primarnog tumora (0-4)- vidi prethodni slajd
(To-in situ, T1-invazivni u subepitelnom tkivu, T2-dopire do mišića......)

 N zahvaćenosti regionalnih limfnih nodusa ( 0-3)


 (N0-bez metastaza u ly čvorovima, N1-metastaze u regionalnim ly čvorovima,
N2- opsežno zahvatanje regionalnih ly čvorova, N3- metastaze u udaljenim ly
čvorovima)

 M prisustvo hematogenih metastaza (0-1).


 (Mo- bez hematogenih metastaza, M1- prisutne hematogene metastaze)
Epidemiologija tumora
-faktori koji utiču na učestalost tumora-

 Uzrast: učestalost malignih tumora raste sa godinama i


najveća je posle 50. god. zbog nakupljanja mutacija i
slabljenja imuniteta. Kod dece: akutne leukemije,
limfomi, sarkomi, Tu CNS-a.
 Geografski faktori: Ca želuca najčešći u Japanu, Ca jetre u
Africi...
 Pol: kod žena Ca dojke, pluća, debelog creva; kod
muškaraca Ca pluća, prostate, debelog creva...
 Faktori okoline: profesionalna izloženost štetnim
agensima, navike u ishrani, štetne navike (pušenje,
alkohol), UV zračenje...
Epidemiologija tumora
 Genetska predispozicija: Ca dojke, debelog
creva, jajnika, mozga, pankreasa, melanom...
 Hormoni: nemaju značajnu ulogu u nastanku Tu
ali mogu da ubrzavaju rast pojedinih Tu (dojke,
prostate, štitne žlezde)
 Postojanje prekanceroznih lezija: displazija,
solarna keratoza kože, ulcerozni kolitis, ciroza
jetre, hiperplazija endometrijuma...
 Neki benigni tumori mogu da progrediraju u
maligne: adenom debelog creva
(adenom→displazija→karcinom)
Kancerogeneza
-proces nastanka neoplazmi-

 Glavni događaj je genska mutacija


 Mutacije mogu biti nasledne i stečene (nastaju
pod dejstvom faktora okoline)
 Kancerogeneza je višestepeni proces. Jedna
mutacija nije dovoljna za bujanje malignih ćelija.
U ovaj proces uključene su višestruke mutacije
različitih vrsta gena.
 Kada se sakupi dovoljan broj mutacija počinje
proces nekontrolisanog bujanja maligno
transformisanog tkiva.
Etiološki faktori nastanka tumora
-kancerogeni-
 Hemijski kancerogeni:
- pliciklični ugljovodonici (benzantracen, 3,4 benzpiren)
- aromatični amini i azo boje (β-naftilamin→Ca
mokraćne bešike)
- aflatoksin B1→Ca jetre, nitrozamini→Ca želuca
 Zračenja
- jonizujuće zračenje (RTG/ɤ-zraci→Ca štitne žlezde,
dojke, pluća...)
- UV zračenje→melanom, bazo- i planocelularni Ca
kože
Etiološki faktori nastanka tumora

 Virusi:
- HPV – humani papilloma virus (tip 16,18,31,33,35,51)
→Ca grlića materice
- EBV- Epstein-Barr → Hočkinov limfom, Barkit limfom...
- HBV- virus hepatitisa B→ hepatocelularni Ca (Ca jetre)
Kliničke karakteristike tumora

 Lokalni efekti:
- pritisak na okolne strukture
- opstrukcija (bronh, creva,
ureter...)
- oštećenje krvnih sudova
(krvarenje)
- pritisak i invazija nerava (bol)
- sekundarne infekcije...
Kliničke karakteristike tumora

 Sistemski efekti:
Kaheksija- rapidno mršavljenje,
gubitak apetita, anemija
Povišena temperatura, bol
Paraneoplastični sindrom:
hormonski disbalans i
metabolički poremećaji...

You might also like