Ana Buva dr.br.9 12.ožujka.

22
UGOVOR O BAJMU I KREDITU

Ugovorom o zajmu zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu

određen iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih
stvari nad kojima ovaj stječe pravo vlasništva, a zajmoprimac se
obvezuje da zajmodavcu poslije određenog vremena vrati isti iznos
novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Posudba

i zajam, odnosno pozajmica, često se poistovjećuju, iako su to dva

bitno različita ugovorna odnosa. Posudba jest ugovor kojim se
posuditelj obvezuje predati stvar na besplatnu uporabu, a
primatelj se obvezuje nakon određenog vremena vratiti istu
posuđenu stvar. Posudba je besplatni ugovor kod kojeg se mora

vratiti baš posuđena stvar. Pri tome nije bitno je li ona potrošna
ili nepotrošna. Ugovor o zajmu jest konsenzualan ugovor, jer se
smatra sklopljenim u trenutku kad su se stranke sporazumjele o
njegovim bitnim sastojcima, a ne tek predajom stvari zajmoprimcu.
Predaja stvari ima značenje ispunjenja obveze zajmodavca, a ne

sklapanje ugovora. Bitni sastojci ugovora o zajmu jesu predmet,

trajanje i naknada za pozajmljivanje ako se radi o naplatnom
zajmu. Zajam je dvostrano obvezni ugovor jer ga je zajmodavac
dužan predati zajmoprimcu, a zajmoprimac je dužan poslije
određenog vremena vratiti isti iznos primljenog novca, odnosno

istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Zajmoprimac se može

obvezati da uz glavnicu duguje i kamate, tako da zajam može biti
besplatni ili besteretni i naplatni. Kod ugovora u gospodarstvu
zajmoprimac duguje kamate, iako one nisu ugovorene, što znači da
je između subjekata trgovačkog prava zajam teretni, odnosno

naplatni ugovor. Zajam može biti novčani, robni ili naturalni. Kod
vraćanja novčanog zajma u našem pravu vrijedi načelo monetarnog
nominalizma, što znači da se zajam vraća samo u iznosu novčanih
jedinica u kojem je bio izražen.