Univerzitet u Banjoj Luci

Filozofski fakultet
Odsjek: Pedagogija

Organozovanje aktivnosti za
djecu predškolskog uzrasta
Tema: Upornost i istrajnost

Student: Mentor:
Nikolina
Šta je upornost a šta istrajnost?

Upornost se objašnjava kao dosljednost nečemu ili insistiranje na postizanju

željenog cilja. Štaviše, u tom pogledu, upornost je nešto što dugo traje.

Istrajnost je ljudska osobina koja omogućuje konstantnost u nastavku započetog,

u stavu ili mišljenju. Čovjek pokazuje istrajnost kada se u ispunjavanju nekog
cilja suočava s preprekama i frustracijama i tako što se pridržava ranije
ustanovljenih principa.

Formiranje upornosti kod male djece podrazumijeva strpljiv i sistematičan rad

pošto se kod njih psihološki procesi odvijaju na nesvjesnom nivou.

Dijete do 6 godina života ne upravlja voljno svojim ponašanjem, kod njega je

tek počela da se razvija volja u mjeri u kojoj vaspitno-obrazovni rad stimuliše taj
razvoj i u kojoj su aktivnosti usmjerene prema tom cilju. Voljna namjera
psihičkih procesa se formira postepeno.

Opravdano je kod djece razvijati upornost kao psihičku osobinu i istrajnost u

započetom bez obzira na poteškoce koje tu mogu nastati.

Cilj aktivnosti:
 Upoznavanje djeteta sa značenjem pojmova upornosti i istrajnosti
 Djeca treba da shvate potrebu upornosti i istrajnosti da se postigne
određeni cilj.

Procedura:
 Pripovjedanje (Pričanje slikovne priče)
 Razgovor sa djecom
 Traženje od djece da nacrtaju svoje shvatanje upornosti

Vrijeme aktivnosti:
 45 minuta
Izvođenje aktivnosti:

Potrebni materijal: slike i priča „Kornjača i zec “, prazan papir i svi ostali
materijali koji su potrebni za slikarsko izrazavanje.

U prvom djelu aktivnosti vaspitačica priča navedenu priču i pokazuje slike.

"Kornjača i zec"

Zec je svaki dan trčao po šumskoj stazi.

„Postigao sam novi rekord!“

„Bravo zeko!“

Stanovnici šume bili su oduševljeni njegovom brzinom.

Pored toga što je volio da trči, zec je volio i da se hvali.

„Ja sam najbrži u cijeloj šumi!“

Kornjači se nije dopalo zekino hvalisanje.

„Kad si taako brz zasto ne organizuješ veliku šumsku trku?“

„Odlična ideja! Ko smije da se takmiči sa mnom?“

Životinje nisu smele da se takmiče sa tako brzim zecom. Samo se kornjača

prijavila za trku.

„Ja ću da se trkam sa tobom!“

„Da li se ti šalis? Svi će ti se smijati!“

Kornjača je bila uporna da učestvuje u trci.

„Ne brini ti za mene. Vidimo se sutra, na šumskoj stazi.“

„Pobediću te sporaću!“

Sutradan su se navijači okupili pored šumske staze. Zec i kornjača su stali na

startnu liniju i vuk je objavio početak trke.

„Tri, dva, jedan… Kreni!“

Zec je odmah poveo trku i ostavio kornjaču daleko iza sebe.

Zec je bio siguranda će stići prvi na cilj. Legao je ispod jednog drveta da se
odmori.

„Imam dovoljno vremena da malo odspavam.“

Dok je zec spavao, kornjača je trčala bez predaha.

Prošli su sati… Zec se probudio i shvatio da se uspavao.

„O ne! Izgubit ću trku!“

Zec je nastavio da trči, ali ornjača je bila ispred njega i prva stigla na cilj.

„Pobednik trke je KORNJAČA!!!“

Dok je kornjača proslavljala pobedu, zec je tugovao zbog izgubljene trke.

ČESTO SE UPORNOŠĆU I TRUDOM MOŽE VIŠE POSTIĆI NEGO
PRIRODNIM SPOSOBNOSTIMA.

U drugom dijelu aktivnosti vaspitačica razgovara sa djecom i postavlja djeci

pitanja vezana za priču. Npr. Da li vam se svidjela priča? Sta vi mislite o
postupku zeca? Sta vi mislite zasto je kornjača stigla prije zeca do cilja? Da li je
kornjača bila uporna u ostvarivanju svoga cilja? i sl.

Nakon toga vaspitačica objašnjava djeci sta je upornost i istrajnost. Da stvari

treba da završe do kraja. I ukoliko stvari ostave na pola mogu proći kao i zec.

Takođe vaspitačica treba da ukaže djeci da ukoliko se susretnu sa nekim

problemom i ne mogu da ga riješe, treba da budu uporna i da traže druga
rješenja.

U trećem dijelu aktivnosti djeca se mogu takmičiti u crtanju sa temom iz

navedene priče. Najbolji radovi mogu biti nagrađeni i izloženi.

Izvođenje aktivnosti:
Napomena: Aktivnost je izvođena sa starijom vaspitnom grupom (5-6 god.).

Prvi dio aktivnosti predstavlja pričanje basne „Kornjača i zec“ i pokazivanje

slika. Dijeca se postavljaju u krug da sjede na stolicama, nakon čega im se priča
basna i pokazuju slike. Djeca su slušala sa povećanim interesom. Nakon
ispričane priče djeci su postavljena pitanja: O kome i o čemu se piča u ovoj
priči? Na sta su djeca odgovarala, uglavnom, skoro identičnim odgovorima.
Zatim im je postavljeno pitanje da li bi neko od njih znao da prepriča sta se
desilo basni? Par njih se javilo. Posle toga slijedi pitanja: Po čemu je to zec bio
uspiješniji? Sta je kornjača predložila zecu? Zasto je zec legao da spava u toku
trke? Kako se kornjača ponašala u toku igre? Ko je od njih prvi stigao na cilj?
Zašto je kornjača prva stigla? Dali je kornjača bila uporna u ostvarivanju svoga
cilja?

Nakon toga djeci je objašnjeno sta je upornost a šta istrajnost. Da stvari treba da
završe do kraja. I ukoliko stvari ostave na pola mogu proći kao i zec. Takođe
djeci je skrenjena pažnja na to da ukoliko se susretnu sa nekim problemom i ne
mogu da ga riješe, treba da budu uporna i da traže druga rješenja. Nakon toga
dijeci je bio dat zadatak da nacrtaju nešto sa temom iz navedene priče i najbolji
rad je na kraju bio nagrađen. Nacrtani radovi su priloženi uz aktivnost, kao i
slikovna basna.